u - Hrvatske šume
u - Hrvatske šume u - Hrvatske šume
mala enciklopedija šumarstva OSNOVNI STRUČNI POJMOVI (A-Ž) Piše: Ivica Tomić Foto: Arhiva Usklopu porodice borovki (Pinaceae) nalazi se rod ariša (Lanx) s desetak vrsta koje su rasprostranjene u hladnijim područjima sjeverne polutke, od kojih su tri nastanjene u Sjevernoj Americi, šest u Aziji i jedna u Europi. Riječ je o listopadnom jednodomnom drveću, s vodoravno položenim granama, koje nemaju pršljenast raspored, ispucale kore, dugih i kratkih izbojaka, sa sitnim i jajolikim pupovima. Znakovit je mali broj ljusaka na pupu, poredanih poput crijepa na krovu. Iglice su meke, tanke i plosnate, a cvjetovi se nalaze na kratkim izbojcima. Europski ariš (Larix decidua) je srednjoeuropsko drvo s isprekidanim (disjunktnim) arealom rasprostranjenosti, do 35 m visoka stabla, svijetle, rijetke i čunjaste, kasnije nepravilne krošnje. Prirodno raste u Alpama, Karpatima, Sudetima te u južnoj i srednjoj Poljskoj, s izdvojenim arealima i posebnim rasama, koje se razlikuju u boji ženskih cvatova, obliku i veličini češerića, boji iglica, fiziološkim značajkama, produkciji i dr. Kao vrsta koja za svoj rast i razvoj treba mnogo svjetla (heliofit), javlja se u čistim i mješovitim sastojinama, na osrednje bogatim tlima, a posebice dobro uspijeva na lakim ilovastim tlima. Kora je siva i Ijuskasta, u starijih stabala debela i sivosmeđa, a grane vodoravno otklonjene ili vise, ali s vrhovima okrenuta prema gore, dok grančice vise. Izbojci su tanki, goli i žućkasti, kratki su crnosmeđi, a pupovi crvenkastosmeđi. Svijetlozelene iglice su prije opadanja zlatnožute, mekane, na kratkom izbojku (ima ih 30-40 u čuperku), duge su 1-3 cm, s gornje strane plosnate, a s donje izbočene. Europski ili obični ariš cvate od ožujka do svibnja, a 2,5-4 cm dugi i 2 cm široki češeri su jajoliki i sastoje se od 40-50 plodnih ljusaka. Sjajno i trokutasto sjeme dugo je 3-4 mm, a sjemena ljuska je na jednom mjestu pomalo izbočena. Kod japanskog ariša (L leptolepis) to izbočenje na sjemenu znatno je izraženije. Europski ariš počinje cvasti od svoje šeste do desete godine, nerijetko i obilno, a češeri se skupljaju u rujnu i listopadu. Europski ariš (Larix decidua) Ariš lLarix) Uz postojeće klonske sjemenske plantaže europskog ari^a u Hrvatskoj je potrebno osnivati i nove klonske sjemenske plantaže za proizvodnju hibridnog sjemena Tekstura drva Prednost međuvrsnlh hibrida Osim sjemenom (generativni način), ova vrsta ariša uspješno se razmnožava i vegetativno - cijepljenjem i reznicama, u dobi do tri godine, a oplemenjivanje hibridizacijom provodi se unutarvrsnim i međuvrsnim križanjem. U cilju povećanja kvalitete debla (ravnost) primjenjuje se unutarvrsna hibridizacija, a radi poboljšanja produkcije drvne mase i postizanja otpornosti na arišev rak koristi se međuvrsna hibridizacija. U našim uvjetima najperspektivnijim su se pokazali međuvrsni hibridi L decidua (europski ariš) x L leptolepis (japanski ariš). Istraživanjima se došlo do spoznaje da ovaj hibrid daje 10-20 posto veću volumnu produkciju od europskog ariša. Uz postojeće klonske sjemenske plantaže europskog ariša, u Hrvatskoj je potrebno osnivati i nove klonske sjemenske plantaže za proizvodnju hibridnog sjemena. Europski ariš ima kvalitetno i trajno drvo, s velikom crvenkastom do crvenosmeđom srži i uskom žućkastom do crvenkastobijelom bjelikom. Treba istaknuti da je ariševina odlično građevno tehničko drvo, osobito traženo cijenjeno u vodogradnjama. Upotrebljava se za rudničko drvo, jarbole, pragove, stupove za vodove, kace, bačve, drvene cijevi, šindru i dr. Iz sjemenki se dobiva svijetložuto ulje koje miriše na smolu, dobra je okusa, a upotrebljava se za proizvodnju sapuna i za ličenje. Ariševa smola koristi se za dobivanje venecijanskog (tirolskog) terpentina, a kora za štavila. Od štetnika koji napadaju i druge vrste četinjača, ose drvarice, kao i pojedine strizibube, buše hodnike u ariševu drvu. Rak i ekscentričan rast debla uzrokuje Trichoscyphella willkomii, smeđu trulež s bijelim pjegama, gljiva Fomitopsis pinicola, smeđu trulež korijena i prizemnoga dijela debla, Fomes annosus, smeđu trulež s mirisom na terpentin, Phaeolus schweinetzii, a uzročnici truleži europskog ariša su gljive Fomitopsis pinicola i Armilariella mellea^x 26 Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE ŠUME
ljekovito bilje ŠTO LIJEČI, KAKO SE SPREMA I rputac je jedna • od najraširenijih i najljekovitijih biljaka. Ima sitne cvijetove koji su složeni u klasove ili glavice na vrhu stabljike. Listovi su većinom prizemni, različita oblika, složeni u rozetu, na kojoj su žile paralelne. Zbog velike rasprostranjenosti .r i^v i visoke A vita- *" minske vrijednosti te lake raspoznatljivosti mogu služiti kao vrijedno lisnato divlje povrće. Listovi ovog sadrže mnogo kalijeve soli, a u cijeloj biljci ima i pektina, C vitamina, iimunske kiseline, željeza, natrija, masnog ulja, bjelančevina... Toj porodici pripadaju samo tri roda s oko 250 vrste frpućo Trpuci su rasprostranjeni po cijelom svijetu, osobito u umjereno toplim i ,^^^ hladnim područjima. '"" " Mnoge vrste trpuca rastu u kamposima, suhim travnjacima Južne Amerike. Ova ^ ljekovita biljka pof j ^ znata je od davnine, ^ pa su već stari Kinezi "* poznavali jestivost "^ ___ trpučevog lista, a Ženski trputac (Plantago lanceolata L.) spominju je u svojim knjigama kao zdravo povrće i Grci Plinije i Dioskorid. Iz prošlosti je zanimljiv podatak: kada su na otoku Minorki 1865. skakavci uništili sve usjeve, ova (Plantaginaceae) samonikla biljka pomogla je vrsta, a u našoj zemlji raste samo tamošnjem stanovništvu da preživi rod Plantago (oko 15 tu vrsta). \ katastrofu. Široki trputac {Plantago major U široki trputac (Plantago major L.) Drugi nazivi za tu vrstu trpuca su veliki trputac, muški trputac, bokvica, široka bokvica, žilovlak, paskvica, vučac, žilavac... To je trajna ili dvogodišnja biljka sa kratkim vlaknastim podankom i s jednom ili više podignutih cvijetnih stabljika bez listova, a narastu i do 40 cm u visinu. Svi su listovi prizemni, oko 10 cm široki i isto toliko dugi, uzduž isprugani žilama, široko jajasti, na peteljci koja je jednako duga kao i plojka. Listovi imaju čitav rub, ali su u donjem dijelu nejasno nazubljeni. Sitni i neugledni žućkastozeleni cvjetići razvijaju se od lipnja do listopada, a složeni su u dagačke klasove na gornjem dijelu biljke. Ova vrsta raste svuda u svijetu. Koristi se kao zdravo proljetno povrće i to mladi listovi sakupljeni prije razvoja cvjetne stabljike, od ožujka do lipnja. Listovi se pripremaju kao salata ili kao varivo. Na Kavkazu i Dalekom istoku stavljaju ih i u juhe. Stariji listovi (kod biljke u cvatu) koriste se za zacjeljivanje rana i posjekotina, te protiv krvarenja i upala. Piše: Vesna Pleše Foto: Arhiva Ženski trputac Drugi nazivi za tu vrstu jesu: dugi trputac, duga bokvica, ženska bokvica, žilovka, žilovlak, ovčji jezik... Ženski trputac je trajna biljka sa 10-20 cm dugim šiljastim, sa 3 do 5 žila uzdužno ispruganim listovima, koji se postepeno suzuju u posve kratku peteljku, a složeni su u prizemnu rozetu. Stabljika ima 2 do 3 cm dug smeđasti klasasti cvat koji na vrhu naraste i do 50 cm. Biljka cvate od svibnja do rujna. Ženski trputac raste uz puteve, po suhim livadama i travnjacima, a uspijeva i na visokim planinama. Osim što se koristi za jelo, ta vrsta trpuca korisna je i za liječenje dišnih puteva, kroničnog bronhitisa, astme i tuberkuloze. (Plantago lanceolata U Srednji trputac { Plantago media L.) Nazivi koji se koriste za ovu vrstu trpuca su i srednja bokvica, bokva, žilovlak, tepavac. To je visoka trajna biljka (15-50 cm). Listovi su složeni u prizemnu rozetu, široko su eliptični i postepeno se suzuju u široku peteljku, po obliku su između širokog i ženskog trpuca, čitavog ruba obraslog kratkim dlakama, sa četiri do osam uzdužnih žila. Od svibnja do srpnja biljka na vrhu stabljike razvija bjelkaste klasaste i mirišljive cvatove, na kojima su prašnici produženi i obojeni svijetloljubičasto. Raste na livadama i pašnjacima, među niskom travom, po šumama brdskog područja i uz puteve. Biljka je vrlo raširena i česta. Jestivi su mladi proljetni listovi (bez žilave peteljke), pa se koriste za pripravljanje variva i juhe (kao i listovi prethodnih vrsta). Listovi se beru u proljeće, a pokatkad ih je moguće naći i ujesen kada mogu ponovno izrasti na pokošenom tlu. U proljetnim listovima ima mnogo C vitamina. Ovdje smo spomenuli tri vrste ove vrlo ljekovite biljke, koja se u nas može najčešće naći i vrlo se mnogo koristi u liječenju raznih bolesti. Pripravljanje i korištenje čaj se pripravlja od 20 do 30 g listova ili korijena i kuha se u litri vode. Pije se tri do pet čaša dnevno. Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE SUME 27
- Page 1 and 2: Hrvatska zaostaje u konštewjM biom
- Page 3 and 4: Od 1. ožujka Hrvatske šume postaj
- Page 5 and 6: Temeljna jedinica mora nll biti šu
- Page 7 and 8: Turopoljske svinje u gateru u Silja
- Page 9 and 10: smo uvijek dobro surađivali - kaž
- Page 11 and 12: uzgajanje šuma PLASTIČNI ŠTITNIC
- Page 13 and 14: krošanja, pojedini šumarski stru
- Page 15 and 16: iomase kao izvora energije ga elekt
- Page 17 and 18: šumske razglednice ŠUMARIJA VUKOV
- Page 19 and 20: Na početku ovogodišnje sječe, za
- Page 21 and 22: iskorištavanje šuma PRILOG POVIJE
- Page 23 and 24: privlačenja je ujedno norma grupe,
- Page 25 and 26: iz moga kuta Provedba grupnog rada
- Page 27: Ji Idila Jednog dravskog "limana kl
- Page 31 and 32: svijet gljiva GLJIVE KAO UZROČNICI
- Page 33 and 34: kuglanu u suterenu sa prostorom za
- Page 35 and 36: DRŽAVNO LOVIŠTE POSAVSKE ŠUME 11
- Page 37 and 38: gospodarstvo ŠUMARIJA CERNA - ŠUM
- Page 39 and 40: znanost Lii^ »AaB^^^^^^M''^ M.Mrj,
- Page 41 and 42: noteže vršeći oko tog položaja
- Page 43 and 44: POVIJEST ŠUMSKIH ŽELJEZNICA U HRV
- Page 45 and 46: erfJS'(ASi.^•*,«»/ A»**t uređ
- Page 47 and 48: događaji UPRAVA ŠUMA POŽEGA u ak
- Page 49 and 50: u BARANJSKOM LOVIŠTU LUDOŠ Europs
- Page 51: u šumarskom miljeu Virovi su progl
mala enciklopedija šumarstva<br />
OSNOVNI STRUČNI POJMOVI (A-Ž)<br />
Piše:<br />
Ivica<br />
Tomić<br />
Foto:<br />
Arhiva<br />
Usklopu porodice borovki<br />
(Pinaceae) nalazi se<br />
rod ariša (Lanx) s desetak<br />
vrsta koje su rasprostranjene<br />
u hladnijim područjima<br />
sjeverne polutke, od kojih<br />
su tri nastanjene u Sjevernoj<br />
Americi, šest u Aziji i jedna u<br />
Europi. Riječ je o listopadnom<br />
jednodomnom drveću, s vodoravno<br />
položenim granama,<br />
koje nemaju pršljenast raspored,<br />
ispucale kore, dugih i kratkih<br />
izbojaka, sa sitnim i jajolikim<br />
pupovima. Znakovit je<br />
mali broj ljusaka na pupu, poredanih<br />
poput crijepa na krovu.<br />
Iglice su meke, tanke i plosnate,<br />
a cvjetovi se nalaze na<br />
kratkim izbojcima.<br />
Europski ariš (Larix decidua)<br />
je srednjoeuropsko drvo<br />
s isprekidanim (disjunktnim)<br />
arealom rasprostranjenosti, do<br />
35 m visoka stabla, svijetle,<br />
rijetke i čunjaste, kasnije nepravilne<br />
krošnje. Prirodno raste u<br />
Alpama, Karpatima, Sudetima<br />
te u južnoj i srednjoj Poljskoj, s<br />
izdvojenim arealima i posebnim<br />
rasama, koje se razlikuju u boji<br />
ženskih cvatova, obliku i veličini<br />
češerića, boji iglica, fiziološkim<br />
značajkama, produkciji i dr. Kao<br />
vrsta koja za svoj rast i razvoj treba<br />
mnogo svjetla (heliofit), javlja<br />
se u čistim i mješovitim sastojinama,<br />
na osrednje bogatim tlima, a<br />
posebice dobro uspijeva na lakim<br />
ilovastim tlima. Kora je siva i Ijuskasta,<br />
u starijih stabala debela i<br />
sivosmeđa, a grane vodoravno<br />
otklonjene ili vise, ali s vrhovima<br />
okrenuta prema gore, dok<br />
grančice vise. Izbojci su tanki, goli<br />
i žućkasti, kratki su crnosmeđi, a<br />
pupovi crvenkastosmeđi. Svijetlozelene<br />
iglice su prije opadanja<br />
zlatnožute, mekane, na kratkom<br />
izbojku (ima ih 30-40 u čuperku),<br />
duge su 1-3 cm, s gornje strane<br />
plosnate, a s donje izbočene. Europski<br />
ili obični ariš cvate od<br />
ožujka do svibnja, a 2,5-4 cm<br />
dugi i 2 cm široki češeri su jajoliki<br />
i sastoje se od 40-50 plodnih ljusaka.<br />
Sjajno i trokutasto sjeme<br />
dugo je 3-4 mm, a sjemena ljuska<br />
je na jednom mjestu pomalo<br />
izbočena. Kod japanskog ariša (L<br />
leptolepis) to izbočenje na sjemenu<br />
znatno je izraženije. Europski<br />
ariš počinje cvasti od svoje šeste<br />
do desete godine, nerijetko i obilno,<br />
a češeri se skupljaju u rujnu i<br />
listopadu.<br />
Europski ariš (Larix decidua)<br />
Ariš<br />
lLarix)<br />
Uz postojeće klonske<br />
sjemenske plantaže<br />
europskog ari^a u<br />
Hrvatskoj je potrebno<br />
osnivati i nove klonske<br />
sjemenske plantaže za<br />
proizvodnju hibridnog<br />
sjemena<br />
Tekstura drva<br />
Prednost međuvrsnlh<br />
hibrida<br />
Osim sjemenom (generativni<br />
način), ova vrsta ariša uspješno<br />
se razmnožava i vegetativno -<br />
cijepljenjem i reznicama, u<br />
dobi do tri godine, a oplemenjivanje<br />
hibridizacijom provodi<br />
se unutarvrsnim i<br />
međuvrsnim križanjem. U cilju<br />
povećanja kvalitete debla (ravnost)<br />
primjenjuje se unutarvrsna<br />
hibridizacija, a radi poboljšanja<br />
produkcije drvne mase i<br />
postizanja otpornosti na arišev<br />
rak koristi se međuvrsna hibridizacija.<br />
U našim uvjetima<br />
najperspektivnijim su se pokazali<br />
međuvrsni hibridi L decidua<br />
(europski ariš) x L leptolepis<br />
(japanski ariš). Istraživanjima<br />
se došlo do spoznaje da<br />
ovaj hibrid daje 10-20 posto<br />
veću volumnu produkciju od<br />
europskog ariša. Uz postojeće<br />
klonske sjemenske plantaže<br />
europskog ariša, u Hrvatskoj je<br />
potrebno osnivati i nove klonske<br />
sjemenske plantaže za proizvodnju<br />
hibridnog sjemena.<br />
Europski ariš ima kvalitetno i<br />
trajno drvo, s velikom crvenkastom<br />
do crvenosmeđom srži i<br />
uskom žućkastom do crvenkastobijelom<br />
bjelikom. Treba istaknuti<br />
da je ariševina odlično građevno<br />
tehničko drvo, osobito traženo<br />
cijenjeno u vodogradnjama. Upotrebljava<br />
se za rudničko drvo, jarbole,<br />
pragove, stupove za vodove,<br />
kace, bačve, drvene cijevi, šindru<br />
i dr. Iz sjemenki se dobiva<br />
svijetložuto ulje koje miriše na<br />
smolu, dobra je okusa, a upotrebljava<br />
se za proizvodnju sapuna i<br />
za ličenje. Ariševa smola koristi se<br />
za dobivanje venecijanskog (tirolskog)<br />
terpentina, a kora za štavila.<br />
Od štetnika koji napadaju i druge<br />
vrste četinjača, ose drvarice,<br />
kao i pojedine strizibube, buše<br />
hodnike u ariševu drvu. Rak i<br />
ekscentričan rast debla uzrokuje<br />
Trichoscyphella willkomii, smeđu<br />
trulež s bijelim pjegama, gljiva<br />
Fomitopsis pinicola, smeđu trulež<br />
korijena i prizemnoga dijela debla,<br />
Fomes annosus, smeđu trulež<br />
s mirisom na terpentin, Phaeolus<br />
schweinetzii, a uzročnici truleži<br />
europskog ariša su gljive Fomitopsis<br />
pinicola i Armilariella mellea^x<br />
26<br />
Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE ŠUME
Change language