17.11.2014 Views

u - Hrvatske šume

u - Hrvatske šume

u - Hrvatske šume

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

krošanja, pojedini šumarski stručnjaci<br />

preporučuju ih na onim površinama<br />

na kojima se sadnice različitim uzgojnim<br />

mjerama izlažu punom sunčanom<br />

svjetlu. Pri tome boja štitnika ne utječe<br />

bitno na visinski prirast i preživljavanje<br />

sadnica.<br />

Konkurencija klasičnom<br />

uzgajanju<br />

sadnica<br />

Autori u svome radu naglašavaju da<br />

se štitnici, kao jedna od komponenata<br />

integralne zaštite šumskih sadnica,<br />

svojom vrijednošču gotovo savršeno<br />

uklapaju u takav sustav, zadovoljavajući<br />

tri zahtjeva: djelotvornost,<br />

ekološku prihvatljivost i ekonomičnost.<br />

Djelotvorni su zbog toga što<br />

sami sprječavaju ili umanjuju štete od<br />

divljači, štetnika, bolesti i korova,<br />

pridonoseći većem visinskom prirastu<br />

i manjem mortalitetu zaštićenih sadnica.<br />

Uspoređujući štete od osa listarica<br />

na zaštićenim (pokusne plohe) i<br />

nezaštićenim sadnicama (kontrolne<br />

plohe), mr. se. Boris Liovič utvrdio je<br />

još 1993. godine defolijaciju od 15<br />

posto na nezaštićenim biljkama, a<br />

unutar štitnika oštećenja nisu pronađena.<br />

Zanimljiv je podatak do kojega<br />

je 1991. tijekom istraživanja došao<br />

Bainbridge. Naime, pet mjeseci poslije<br />

sadnje preživjelo je 70 posto sadnica<br />

zaštićenih Tubex štitnikom, dok su se<br />

u vremenu od tri mjeseca posušile sve<br />

sadnice zaštićene plastičnom mrežom.<br />

Budući da je napravljen od inertnih<br />

i neotrovnih tvari, polipropilena ili<br />

polietilena, štitnik je neškodljiv i ekološki<br />

vrlo prihvatljiv. U prilog tomu govori<br />

činjenica da se nakon 5-7 godina<br />

od postavljanja raspadne, a krupniji<br />

komadi pokupe i odlože na određeno<br />

mjesto. Osobito je velika ekološka<br />

prednost štitnika u smanjenju doze<br />

pesticida, osobito herbicida, koji se<br />

najviše koriste. Naposljetku, bez<br />

uvažavanja očiglednih ekoloških prednosti,<br />

metoda uporabe štitnika na jako<br />

zakorovljenim površinama i područjima<br />

izloženima divljači i ostalim<br />

štetočinama cijenom je konkurentna<br />

klasičnom načinu uzgajanja sadnica.<br />

Uvjet za zadovoljavanje ekonomičnosti<br />

je da su štitnici kvalitetni te<br />

da mogu izdržati predviđenih i potrebnih<br />

5-7 godina, obavljajući pritom sve<br />

funkcije za koje su namijenjeni.<br />

Zaštita od pepelnice<br />

Analizirajući rezultate svojih istraživanja,<br />

autori naglašavaju jak visinski<br />

prirast biljaka u štitnicima u odnosu na<br />

biljke na kontrolnim plohama. Naime,<br />

u svijetlim Tubex štitnicima, visine 120<br />

cm (najbolja varijanta), poslije četiriju<br />

vegetacija srednja visina biljaka iznosila<br />

je 168,2 cm, a na kontrolnim plohama<br />

samo 68,3 cm (razlika gotovo 100<br />

cm !). Visoki štitnik valja odabrati na<br />

jako zakorovljenim površinama, gdje<br />

prevladavaju visoki korovi i tamo gdje<br />

je prisutna visoka divljač, no i onda<br />

kada želimo postići maksimalni visinski<br />

rast sadnica u što kraćem vremenu<br />

(nekoliko godina iza sadnje), neovisno<br />

o drugim činiteljima. Koliko je značajan<br />

utjecaj boje štitnika na visinski<br />

prirast govori u prilog činjenica da je<br />

već nakon treće vegetacije srednja visina<br />

unutar svijetlosmeđeg štitnika Tubex<br />

120 iznosila 137,4 cm, a unutar<br />

tamnosmeđeg Sylvitub 120 izmjerena<br />

visina bila je 109,3 cm. Poslije četvrte<br />

vegetacije evidentirane su visine<br />

Dipl. ing. Đurđa List uz štitnik na<br />

plotti Šumarije Kutina<br />

168,2 cm, odnosno 111,1 cm (razlika<br />

57 cm!). Kad je riječ o otpornosti na<br />

UV-zrake, istraživači su ustanovili da<br />

su polipropilenski Tubex-štitnici neoštećeni<br />

i nakon četvrte vegetacije.<br />

Nasuprot tome, polietilenski Sylvitubštitnici<br />

počinju uzdužno pucati već<br />

nakon druge godine, a poslije treće<br />

godine su se raspali i drobili i na mali<br />

pritisak. Liović i Ocvirek zaključuju<br />

kako unutar štitnika nije registrirana<br />

Pepelnica, objašnjavajući to specifičnom<br />

mikroklimom (vrlo visoka temperatura<br />

i vlažnost zraka). Međutim,<br />

napad pepelnice uočen je na 57 posto<br />

biljaka koje su prerasle štitnik. Stoga<br />

se uporabna vrijednost štitnika<br />

proširuje i na zaštitu od pepelnice,<br />

glavne i najučestalije bolesti hrastova<br />

lista. Važno je napomenuti kako<br />

tijekom prve 2-3 godine štitnici visine<br />

120 cm pružaju sigurnu zaštitu<br />

protiv bolesti, čime se postižu<br />

značajne uštede, koje su kompen^cija<br />

za relativno visoku cijenu štit^K<br />

mišljenja<br />

Kofiko je<br />

crnogorfca<br />

pogodna u zaštiti<br />

od erozije tla?<br />

Slijedeći znanstvenu i stručnu logiku<br />

Teorije uzgoja šuma metodom<br />

komprimiranog filogenetskog<br />

razvitka /Šumarski list. <strong>Hrvatske</strong><br />

<strong>šume</strong>/, nameće se niz praktičnih<br />

rješenja u gospodarenju<br />

šumom. Jedan je od takvih primjera<br />

i zaštita tla od erozije bujičnih<br />

tokova. U dosadašnjoj su se praksi<br />

za pošumljavanje kritičnih površina<br />

u zaštiti od erozije, zbog svojih<br />

osobina u rastu, uglavnom koristile<br />

vrste crnogorice /Conlferophytina/.<br />

Monopodijalni rast izdanka čini crnogoricu<br />

zanimljivom zbog brzog<br />

zastiranja tla i visinskog prirasta,<br />

koji za razliku od bjelogorice, ne<br />

ovisi toliko o broju jedinki na<br />

površini sastojine. Međutim, kod<br />

melioracije bujičnih tokova za nas<br />

je puno važniji korijenov sustav,<br />

koji ima dvije značajne uloge:<br />

upijanje vlage i mehaničko vezanje<br />

tla. Te dvije uloge korijena po svome<br />

su značenju nerazdvojne i podjednako<br />

vrijedne. Kao što je već<br />

poznato, veliku opasnost u Hrvatskoj<br />

predstavljaju šumski požari,<br />

koji godišnje opožare više od<br />

50 000 ha <strong>šume</strong> i šumskog zemljišta.<br />

Mnoge od upravo tih površina<br />

izložene su jakim bujičnim tokovima<br />

a time i većoj eroziji.<br />

Različita reakcija na požare bjelogorice<br />

u odnosu na crnogoricu,<br />

upućuje nas i na primjenu drukčijih<br />

rješenja. Naime, sustav provodnih<br />

kanala, koji sačinjavaju traheje, čini<br />

bjelogoricu otpornijom na požare<br />

u odnosu na crnogoricu, kod koje<br />

pri velikim temperaturama veze u<br />

traheidalnom sustavu popucaju te<br />

crnogorica u požaru zapravo više<br />

umire nego što izgori. Stoga se, i<br />

nakon požara bjelogorica obnavlja<br />

zahvaljujući uglavnom tome što je<br />

preživio korijen i što je zadržao<br />

izbojnu snagu. U slučaju zaštite tla<br />

od erozije, korijen je zapravo<br />

najvažniji i taj nas zaključak upućuje<br />

na vrlo jednostavno rješenje.<br />

Potrebno je, dakle, potpuno odustati<br />

od crnogorice kao monokulture<br />

pri pošumljavanju površina s<br />

povećanom opasnosti od erozije<br />

tla. Te površine po svim osobinama<br />

zahtijevaju upravo onakvo<br />

pošumljavanje kakvo je predviđeno<br />

novom teorijom uzgoja<br />

šuma. Omjer miješanja crnogorice<br />

i bjelogorice bit će svakako<br />

određen sastavom tla, količinom i<br />

intenzitetom oborina te nagibom<br />

terena.<br />

i<br />

Ivan Šimić dipl. ing. šum. 5(t<br />

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE ŠUME 11

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!