Ulančano gorje i njihov postanak

Predavanje 11
Ulančano gorje
i njihov postanak

Ulančano gorje i kontinentalna
kora
• Glavni gorski pojasevi su tisuće kilometara
dugi, sastavljeni od gorskih lanaca.
• Gorski lanac je grupa planina ili paralelnih
gorskih hrbata. Takvi lanci su često
stvoreni intenzivnim deformacijama dijela
Zemljine kore i/ili ekstenzivnom
magmatskom aktivnošću.

• Glavni gorski pojasevi Zemlji mogu biti različite
nadmorske visine.
• Gorski lanaci. . Planine se uzdužno i međusobno
paralelno prostiru.
Stjenjak
Apalači
Alpe
Ural
Himalaje
Ande
Novozelandske Alpe

• Gorski pojasevi su jako dugački u usporedbi s
njihovom širinom.
• Glavni gorski pojasevi Svijeta s višim gorskim
lancima uglavnom su geološki mlađi nego oni
koji su niži (?). No to nije pravilo, jer erozija i
uzdizanje se mogu desiti nekoliko puta. U
konačnici, gorski lanci teže tome da postanu
ravnice.

• Za razliku od Stjenjaka, Apalačko gorje je
starije. Između njih se nalazi ravnica, koja
je pretkambrijske osnove (kako se to
zna?) te zato što je bila stabilna kroz dugi
period vremena naziva se kraton.
Gorski masiv
Kraton
Predkambrijski plutoni unutar predkambrijske podloge

• Ostaci starih
planinskih lanaca
nazivaju se
štitovi. . Uglavnom
se sastoje od
metamorfnih i
magmatskih
stijena koje su
vidljive na
površini. Štitovi,
koji su dio
kratona,
predstavljaju
ostatke gorskih
lanaca koji su
završili svoj proces
deformacije
(razvoja) prije više
od milijardu
godina.

• Gorski
pojasevi,
lanci, kraton
(štit,
ravnica) u
Sj. . Americi.

• Sedimentne stijene u gorskim lancima su znatne
debljine i znatno tektonski deformirane kroz
različite i brojne rasjede i navlake. U kratonima,
sedimentne stijene su malo tektonski
poremećene ili neporemećene.
• Glavnina sedimentnih stijena planinskih lanaca je
morskog podrijetla, što ukazuje da su današnje
planine morale biti dio morskog dna u geološkoj
prošlosti.

• Rekonstrukcija prostora prije stvaranja
gorskog lanca je komplicirana jer su sedimenti
na mnogo mjesta rasjedani i navlačeni.
More
Jarak
Normalni rasjedi
Navlačni pojas
Ultra bazične
stijene
Metamorfne
stijene
Batolit
Kraton
Predkambrijska podloga

• Područja s intenzivnim boranjem i
reversnim rasjedanjem su karakteristika
većine ulančanih gorja. Ti dijelovi gorja
ukazuju na stiskanje i skraćivanje
prostora. Npr. sedimentne stijene koje
izgrađuju današnje Alpe pokrivale su
ocean širok oko 500 km. Današnje Alpe su
široke manje od 200 km.

Borani dio
Dinarida-
Primjer
Velebita.
Profilna
linija
označena s
strelicama.

• Magmatske i metamorfne stijene se javljaju u
najviše deformiranim područjima gorskih
lanaca. Većina metamorfnih stijena su bivši
sedimenti i magmatske stijene koje su duboko
zakopane, te bile pod utjecajem intenzivnog
stresa i visoke temperature.
• Batoliti nastaju djelomičnim taljenjem donjeg
dijela kore i/ili gornjeg plašta.
Oceanska kora
Jarak
Batolit
Gorski lanac
Kraton
Litosfera
Astenosfera
Potresi
Potresi
Magma
100 km dubine
? ?

• Normalno rasjedanje se javlja u starijim
dijelovima gorskih pojaseva, koje je rezultat
vertikalnog uzdizanja ili ekstenzije.
• Normalno rasjedanje se javlja nakon kompresije
koja je prevladavala tijekom boranja, rasjedanja,
navlačenja, stvaranja batolita i metarmorfoze
marinskih sedimenata.
Uzdignuti dio
bloka erodiran
Sediment nastao
erodiranjem

• Geosinklinalana teorija-starija je od tektonike ploča i uglavnom
je odbačena.
• Geosinklinala je veliki izduženi dio Zemljiine kore, koji odgovara
gorskom pojasu (Kordiljeri(
(Sj.. I J. Am.), Alpe, Apalači, , Ural,
Hercinidi, Kaledonidi, , itd.). Po tektonici ploča to je zona
subdukcije.
• Geosinklinale su se nalazile uz rub kontinenata kao tonuće
korito koje je s oceanske strane imalo niz vulkanskih otoka. Dio
koji je više imao vulkanskog utjecaja nazivao se je
eugeosinklinala (bliže oceanu) a dio bez vulkanske aktivnosti
miogeosinklinala (bliže kontinentu). Probajte to naći na slici
subdukcije- koji dijelovi odgovaraju mio- a koji eugeosinklinali?
Oceanska kora
Jarak
Batolit
Gorski lanac
Kraton
Litosfera
Astenosfera
Potresi
Potresi
Magma
100 km dubine
? ?

• Pojava i, uglavnom, nestanak geosinklinalne
teorije je dobar primjer kako znanost
funkcionira. Geosinklinalna teorija je bila
prihvaćena od geologa 100 godina jer su je
raspoloživi podaci podržavali.
• Profil na donjoj slici. Gdje je mio- a gdje
eugeosinklinala?
More
Jarak
Normalni rasjedi
Navlačni pojas
Ultra bazične
stijene
Metamorfne
stijene
Batolit
Kraton
Predkambrijska podloga

• Orogeneza je intenzivna deformacija stijena,
koja je praćena metamorfizmom i magmatskom
aktivnošću. Reversno rasjedanje, , boranje i
navlaćenje je osobina orogeneze. Orogeneza
predstavlja završnu fazu subdukcije (po teoriji
ploča) koja rezultira stvaranjem ulančanog
gorja.
Razina mora
Erodirana površina
Sadašnja topografska površina Erodirana površina
Dolina Rhone
Matterhorn
Podloga

• Nakon
orogeneze
slijedi faza
uzdizanja i
normalnog
rasjedanja.
Npr. Apalači
se uzdižu
zadnjih 200
mil. . godina, i
u konačnici
će biti
erodirani do
ravnice te
postati dio
Sjeverno-
američkog
kratona.
Erozijska površina
Sediment
Granit
Granit
Dio uzdignutog bloka
uklonjen erozijom

• Kontinenti postaju
veći kroz planinske
pojaseve uz njihove
rubove. Akumulacija
i vulkanska aktivnost
stvara novu
kontinentalnu koru.
• U paleozoiku Apalači
su “dodani”
istočnom dijelu Sj.
Amerike, a tijekom
mezozoika i
kenozoika kontinent
je rastao prema
zapadu kroz
orogenetske procese
u dijelovima koje
danas nazivamo
Kordiljerima. . Kako to
izgleda u Evropi,
Aziji, J. Americi i
Australiji?

Evropa. Što
bi
odgovaralo
kratonu?

Azija. Gdje
počinje a gdje
završava
geosinklinalna
priča?

• J. Amerika. Koji je dio najstariji a koji najmlađi? U kojem
smjeru je “priraštala“
priraštala” ” J. Amerika?

• Australija. Ona je najjednostavnija. Na kojem kraju je
najstarija (kraton(
kraton) ) a koji je najkasnije nastao?