Izvori, rijeke, voda u kršu

Predavanje 5
Izvori
Rijeke
Voda u kršu

Izvori
• Najveći dio podzemne vode ponovno izlazi
na površinu tamo gdje postoje geološke i
morfološke mogućnosti. Mjesta izlaska se
zovu izvori, , a ako je izlazak vode difuzan,
nazivaju se pištevine.
• Razlikujemo silazne, preljevne i
arteške izvore.

• Primjeri izvora u
magmatskim (gore),
karbonatnim (sredina) i
klastičnim (dva zadnja
primjera na slici)
naslagama.
• Silazni- voda se izljeva
preko slobodne površine
(preko vode temeljnice)
pod utjecajem gravitacije.
(kao kod kante koja se
puni vodom i višak curi
preko ruba)
• Preljevni – voda se
preljeva preko zaustave ili
barijere.
Površina
Izvori
Izvori
Izvori
Izvori
Rasjed

• Arteški – ukliještena voda izbija na površinu pod
tlakom (hidrostatskim(
ili/i geostatskim).
• Gejziri – periodično izbacuju paru iz podzemnih
rezervoara. Potrebno je podzemno spremište vode i
izvor topline koji vodu pretvara u paru.

• Izvori u kršu su
analogni izvorima u
ostalim terenima, s
određenim
specifičnostima.
-razlike u količini vode-
neki imaju male, a drugi
velike količine vode.
Estavele su izvori (uzlazni
i preljevni) za visokog
vodostaja, a za niskoga
su ponori. Na sličan
način djeluju i vrulje.

• Posebni tipovi izvora su:
-mineralni izvori, koji su znak veće količine
otopljenih mineralnih tvari u vodi.
-termalni izvori su izdanci vruće vode. Uz
njih su danas vezane toplice tj. terme.

• Voda koja teče
površinom, nosi
sa sobom
rastrošeni
materjal koji je
rezultat ostalih
egzodinamskih
faktora
(insolacija,
smrzavanje,
organizmi i
vjetar) i dovodi
do denudacije.
Vode tekućice

• Kretanje vode
ovisi o nagibu
terena, gravitaciji,
geološkim
karakteristikama
terena (tip stijena,
tektonska
poremećenost),
količini vode. Voda
uvijek teče
smjerom
najmanjeg otpora,
a posljedice mogu
biti razaralačke i
graditeljske.
B
A
A
B

• Razaralačka
djelatnost: voda
svojom snagom ,
zajedno s
pokupljenim
materjalom dubi
korito (erozija)
bočno i dubinski.
Učinak ovisi o
nagibu i o
tvrdoći
(otpornosti)
podloge.

• Gornji tok: ima izvorište, veliki nagib, jača je dubinska nego
bočna erozija (korito nalikuje slovu V), voda ima veliku snagu ,
pa presijeca i neke zapreke.
• Srednji tok: manji hagib, , pliće korito, bočna erozija jača od
dubinske (javlja se samo za višeg vodostaja, javlja se zavijanje
korita.
• Donji tok: voda teče polagano i mirno u proširenim koritima,
uklanja se zaprekama, javljaju se meandri, mrtvi rukavci,
otočići.

• Erozija djeluje regresivno, u smjeru izvorišta. Erozijska
baza su najniža mjesta gdje prestaje dubljenje, a
prijenos materjala je minimalan. Na promjenu
erozijske baze utječe promjena nagiba terena, količina
oborina, promjena klime itd.
Jaka kosina,
veća brzina rijeke
Mala kosina,
manja brzina rijeke
TLOCRT
Pad brzine, porast sedimentacije
Najveća brzna
Brzo
Erodirana
površina
Sporo
PROFIL

• “Unatraženo”” djelovanje erozije dovodi do borbe
za izvorišnu vodu između dva vodotoka -
piraterija.
• Primjeri erozijskog djelovanja rijeke + piraterija
(zadnje dvije slike). Desni tok je bio jači.

• Akumulacije: u nižim dijelovima taloži se sitniji
materjal , a krupniji zaostaje u gornjem dijelu
toka. U poplavnim ravnicama sedimentacija se
vrši i izvan korita.
Čvrsta
stijena
Breča
Pijesak
Glinoviti
sediment

• Rijeke stvaraju različite
tipove dolina (koja bi bila za
Savu?):
-Konsekventna-uvjetovana
geološkom građom i nagibom
terena
-Supsekventna
–prati zonu lako
trošivih stijena.
-Antecedentna
– nastala je
prije završnih tektonskih
poremećaja.
-Epigenetska
– urezana je u
najmlađe taložine koje
prekrivaju stare strukture.
Terase su ostaci starog
dolinskog dna (vidi sliku).
Poplavna ravnica
Terasa
Terase
Nova poplavna
ravnica

Uloga tekuće vode u kršu
• U oblikovanju površine najznačajnija je erozijska uloga
vode.
• Škrape-žljebovi na vapnenačkim površinama
• Ponikve, vrtače ili doci-ljevkasta udubljenja u krškom
terenu.
• Jame-vertikalna udubljenja strmih strana, malog
promjera i velike dubine.

• Ponori-udubine ili pukotine izravno vezane s vodonosnim
šupljinama u podzemlju krša. Važni su u hidrogelogiji jer
omogućuju brz i potpun prijelaz površinskih krških
vodotokova u podzemlje.
• Uvale-duguljaste udubine u krškom području. Oblikovane
su u tektonski razlomljenim terenima, a dno im je obično
ravno. Ako imaju vodotokove oni mogu završiti u
ponorima.

Izvor
Ponornica
Ponor
Jama
Kraška dolina
Špilja
• Polja-najveća morfološka pojava u kršu (imaju geografske
nazive: Popovo polje, Livanjsko polje). Mogu biti dugačka i
po nekoliko desetaka km. Kroz većinu polja protjeću rijeke
ponornice. Na jednom kraju polja izvor a na drugom ponor.
• Krške pojave su najbolje razvijene u terenima izgrađenim od
vapnenaca i dolomita, i najčešće u mezozojskim terenima
(trijas, jura, kreda).