You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
CENTAR ZA MENADŽMENT MAJ 2005<br />
PULS<br />
Izdavač:<br />
Centar za menadžment<br />
Adresa izdavača:<br />
Carigradska 3<br />
11108 Beograd<br />
Srbija i Crna Gora<br />
Tel/fax: (+381.11) 3346.368<br />
Tel: (+381.11) 3345.691<br />
Email:<br />
puls@management.org.yu<br />
Website:<br />
www.management.org.yu<br />
Urednica:<br />
Aleksandra Bulatović<br />
Pomoćnik urednice:<br />
Srđan Korać<br />
Redakcija:<br />
Aleksandar Fatić<br />
Aleksandra Bulatović<br />
Mijodrag Radojević<br />
Srđan Korać<br />
Dobrivoje Radovanović<br />
Olivera Purić<br />
Svjetlana Nikolić<br />
Milenko Popović<br />
Aleksandar R. Miletić<br />
Dejan Milenković<br />
Tehnički urednik:<br />
Đorđe Jovanović<br />
Lektura i korektura:<br />
Slobodanka Živković<br />
Urednik internet izdanja:<br />
Đorđe Jovanović<br />
Projekat podržava:<br />
Švedska agencija za inostrani razvoj i<br />
saradnju (SIDA)<br />
Visoki savet za službenike kao perspektiva<br />
reforme uprave u Srbiji<br />
Reforma sudstva<br />
Mreža za očuvanje šuma<br />
AKTUELNI PROBLEMI<br />
REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
U FOKUSU JAVNOSTI<br />
<strong>Korupcija</strong> u <strong>sektoru</strong> <strong>odbrane</strong> 11<br />
<strong>Korupcija</strong> u visokom obrazovanju u zemljama<br />
jugoistočne Evrope<br />
Prljav novac u temelju rasta imperije<br />
Sjedinjenih Američkih Država<br />
DR@AVNI ORGANI<br />
2<br />
8<br />
OKO NAS<br />
16<br />
ME\UNARODNE INICIJATIVE<br />
KORUPCIJA NEKAD<br />
<strong>Korupcija</strong> u vojsci Kraljevine Srbije<br />
1906-1912. godine 27<br />
21<br />
KORUPCIJA U SVETU<br />
23<br />
AKTIVNOSTI<br />
31<br />
NEVLADINE ORGANIZACIJE<br />
35
AKTUELNI PROBLEMI<br />
VISOKI SAVET ZA SLUŽBENIKE<br />
KAO PERSPEKTIVA REFORME<br />
UPRAVE U SRBIJI<br />
Javni službenici u Srbiji decenijama unazad<br />
nisu pokušavali da javno izraze sumnju o<br />
javnoj politici i ponašanju državnih organa,<br />
pre svega državne uprave. Retki koji bi to<br />
učinili, pre su osuđivani od strane svog<br />
okruženja nego što im se aplaudiralo. Reč je<br />
o svojevrsnom obliku tzv. „organizacione<br />
etike“ koja ima snažnu ulogu na javne<br />
službenike. Naime, organizaciona etika<br />
zahteva lojalnost i prihvatanje institucionalne<br />
taktike i politike, a zauzvrat pruža drugarstvo,<br />
sigurnost, napredovanje i zajedničku<br />
avanturu u zajedničkom poduhvatu. Organizaciona<br />
ili birokratska etika u upravi često<br />
zahteva od javnih službenika slepilo i<br />
bespogovorni konformizam u svakom<br />
pogledu, tako da oni, bez obzira da li se<br />
povinuju šefu zato što su istinski lojalni ili<br />
zato što se plaše gubitka posla ili stečene<br />
reputacije, povlađivanjem odlučno ispoljavaju<br />
svoju personalnu lojalnost radije nego da se<br />
kritički postave prema pravim i teškim<br />
pitanjima. U takvom sistemu, „bistri“ ljudi koji<br />
dovode stvari u pitanje, koji uznemiravaju<br />
druge — nisu pravi ljudi. 1<br />
Rezultati uporedno-pravne analize jasno<br />
ukazuju na neophodnost promene ovog<br />
zatvorenog birokratskog službeničkog<br />
sistema. Međutim, ova promena može se<br />
posmatrati samo kroz ukupni proces reforme<br />
države i uprave iz „mehanizma vlasti“ u<br />
sistem države kao regulatora društvenih<br />
procesa i uprave kao javne službe. 2<br />
1<br />
Uporedi: Milan Marković, Pravna pitanja reorganizacije<br />
uprave u Srbiji i Crnoj Gori (doktorska disertacija)<br />
Podgorica, 1997, str. 359-60.<br />
2<br />
Uporedi: Stevan Lilić, Upravno pravo, Savremena<br />
administracija, Beograd, 1999, str. 6–21.<br />
Javna uprava zahteva drugačiju organizaciju<br />
i funkcionisanje kao i razvijanje adekvatnijeg<br />
sistema upravljanja i rukovođenja. Savremena<br />
uprava, konceptualno je nastala je na<br />
osnovu argumentovane kritike francuskih i<br />
nemačkih teoretičara prava početkom XX<br />
veka, koji su već tada isticali da je prvobitni<br />
model „pravne države“ iz XIX veka<br />
konceptuano prevaziđen. Postojanje pravne<br />
države nije samo po sebi dovoljno za<br />
osiguranje demokratije i društvenog razvoja<br />
(na primer, mogu biti doneti i zakoni o<br />
ropstvu na sasvim „legalan“ način) već je taj<br />
koncept morao da bude dopunjen i drugim<br />
elementima uloge države koja ostvaruje<br />
svoje socijalne ciljeve i koja će, osim<br />
ostvarivanja i primene prava obezbeđivati<br />
pravičnost i socijalnu pravdu. Nažalost,<br />
prvobitni pristup, stavljen u kontekst tzv.<br />
klasne suštine države i prava, došao je do<br />
punog izražaja u Sovjetskom savezu kao i u<br />
drugom socijalističkim državama posle<br />
Drugog svetskog rata. Ovaj model, još uvek<br />
je značajan činilac „državne uprave“ u Srbiji. 3<br />
Preobražaj javnog prava, u prošlosti, bio je<br />
praćen i preobražajem službeničkog sistema.<br />
Tako je nastao tzv. merit sistem, odnosno<br />
sistem zasluga, koji je jedino primeren<br />
modelu savremene pravne države. Savremena<br />
socijalna (pravna) država ili welfaire<br />
state, zasnovana i na sociološkim pojmovima<br />
pravde i pravičnosti jasno ukazuje da<br />
savremeni javni službenik mora biti<br />
depolitizovan, obrazovan, kvalitetan i<br />
3<br />
Uporedi: Stevan Lilić i Dejan Milenković, Javne službe<br />
u jugoslovenskom pravu, Pravni fakultet univerziteta u<br />
Beogradu, Beograd, 1999, str. 15–23.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
2
AKTUELNI PROBLEMI<br />
samostalan, a njegov prijem i kretanje u<br />
službi moraju biti zasnovani na selekciji i<br />
unapređenju u skladu sa njihovim individualnim<br />
zaslugama i mogućnostima, što danas<br />
u Srbiji još uvek nije slučaj.<br />
Promena odnosa u upravi i rešavanje<br />
službeničkog pitanja mora biti praćena<br />
temeljnim izmena i političkog i zakonodavnog<br />
ambijenta u Srbiji. Aktuelni Zakon o državnoj<br />
upravi je zastareo. 4 Ovim zakonom je<br />
utvrđena organizaciona struktura uprave koja<br />
odgovara hijerarhijski organizovanoj i<br />
birokratizovanoj državi u kojoj je smer<br />
kretanja vlasti odozgo na dole, uz skoro<br />
nikakvu inicijativu činilaca sistema, bez<br />
negovanja i jačanja profesionalizacije i<br />
demokratskih vrednosti i kriterijuma,<br />
inicijativnosti i kreativnosti. Shodno tome, i<br />
Zakon o radnim odnosima u državnim<br />
organima, koji predstavlja osnovni zakon za<br />
javne službenike danas ne obezbeđuje<br />
precizne uslove za napredovanje u karijeri,<br />
permanetnu edukaciju, pa čak i ne definiše<br />
pojam „javni službenik“. 5 Suštinska promena<br />
zakonodavnog ambijenta zato mora ići u<br />
pravcu razgraničenja tzv. „političkih“ od<br />
„profesionalnih“ pozicija u javnoj upravi, što bi<br />
trebalo da omogući i veću samostalnost u<br />
radu javnih službenika, naročito u odnosu na<br />
političku hijararhiju i uticaj. Da bi se ovo<br />
ostvarilo neophoda su dva značajna<br />
preduslova: jasno određenje pojma „javni<br />
službenik“ i stvaranje jednog staleškog<br />
nezavisnog tela — Visokog saveta za<br />
službenike. Za ustanovljenje jednog ovakvog<br />
tela, neophodno je najpre određenje pojma<br />
javni službenik. U našoj pravnoj praksi, već<br />
više od 35 godina nema posebnog zakona o<br />
javnim službenicima. 6 Elementi pojma javnog<br />
službenika zato i nisu u potpunosti<br />
inkorporisani u postojeći Zakon o radnim<br />
odnosima u državnim organima koji je donet<br />
1991. godine. 7 Savremena uprava zahteva<br />
4 Zakon o državnoj upravi, „Službeni list RS“, br. 20 /92;<br />
6/93; 48/93; 67/93; 48/94; 49/99.<br />
5<br />
Uporedi: Zakon o radnim odnosima u državnim<br />
organima, „Službeni list RS“, br. 48 /1991; 66/91; 44/98;<br />
49/99; 34/01; 39/02.<br />
6 Uporedi: Zakon o javnim službenicima, „Službeni list<br />
FNRJ“, broj 53/1957.<br />
7<br />
Uporedi: Zakon o radnim odnosima u državnim<br />
organima, „Službeni list RS“, br. 48 /1991; 66/91; 44/98;<br />
49/99; 34/01; 39/02.<br />
savremenu normativnu regulaciju javnih<br />
(upravnih) službenika kojom je neophodno<br />
najpre utvrditi novi konceptualni model<br />
sistema javnih službenika, potpuno novi<br />
model radnih odnosa zaposlenih u upravi,<br />
kao i utvrđivanje i normativno postavljanje<br />
osnova nove koncepcije javnih službenika<br />
kao profesionalnog i depolitizovanog kadra<br />
uprave.<br />
Opšte razmatranje učesnika u aktivnosti<br />
države ukazuje na to da se u njoj nalazi veliki<br />
broj angažovanih lica. Da li se sva ta lica<br />
mogu nazvati jedinstvenim izrazom “javni<br />
službenik”? Ukoliko bi se odgovor tražio u<br />
savremenom konceptu uprave kao javne<br />
službe, onda bi pojam “javni službenik”<br />
trebalo da obuhvata sva lica koja na ovaj ili<br />
onaj način, ili u jednom ili drugom vidu,<br />
učestvuju u vršenju funkija uprave kao<br />
servisno orjentisane javne službe.<br />
U najširem smislu, pojam javni službenik<br />
obuhvata ne samo službenike državnog<br />
aparata, već i službenike zaposlene u<br />
privrednim organizacijama koje obavljaju<br />
delatnost od javnog interesa odnosno<br />
službenike u javnim preduzećima (elektroprivreda,<br />
vodoprivreda, avio saobraćaj,<br />
komunalne delatnosti i sl.), kao i službenike<br />
zaposlene u službama i ustanovama van<br />
privrede (bolnice, škole, univerziteti,<br />
rehabilitacioni centri i sl). Heterogenost<br />
delatnosti koje obavljaju javni službenici,<br />
ovako određeni, onemogućava određivanje<br />
jednog jedinstvenog režima i jednakog<br />
statusa svih javnih službenika u najširem<br />
smislu te reči. Međutim, u okviru ovog šireg<br />
pojma, jedna kategorija „službenika“ izdvaja<br />
se svojim specifičnim svojstvima. Reč je o<br />
profesionalnim službenicima ili činovnicima,<br />
odnosno službenicima i činovnicima od<br />
karijere (fonkctionnaires professionnels;<br />
fonctionaires de carriere). U užem smislu,<br />
pojam „javni službenik“ podrazumeva samo<br />
lica koja su trajno i profesionalno vezana za<br />
javnu upravu ali ne i za ustanove i javna<br />
preduzeća. Zapravo, izraz javni službenik u<br />
ovom kontekstu označava upravnog<br />
službenika — odnosno službenika u državnoj<br />
upravi (administraciji), koji se često odnosi i<br />
na službenike koji obavljaju administrativne<br />
poslove u pravosudnoj ili skupštinskoj upravi.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
3
AKTUELNI PROBLEMI<br />
Sa materijalno-pravnog gledišta, pojam javni<br />
službenik (službenik od karijere, upravni<br />
službenik) je lice koje je dobrovoljno, lično<br />
radnopravno i funkcionalno vezano i uključeno<br />
za stalna i utvrđena službena mesta ili<br />
zvanja u stalnim kadrovima uprave kao javne<br />
službe, vršeći posao ili funkciju kao svoje<br />
redovno i glavno zanimanje u redovnom<br />
radnom vremenu i primajući za svoj rad platu.<br />
U tom smislu, u pojmu javni službenik<br />
sadržani su sledeći elementi: a) uprava kao<br />
javna služba; b) dobrovoljni prijem u službu,<br />
c) lična radnopravno funkcionalna veza; d)<br />
uključivanje u stalne kadrove i vršenje službe<br />
kao redovno i glavno zanimanje; f) plata. Svi<br />
ovi elementi su osnovni po karakteru, jer se<br />
nalaze u osnovi svakog pojma javnog službenika<br />
u užem smislu (upravnog službenika). 8<br />
Merit-sistem, kao savremeni službenički<br />
sistem, zasnovan na pomenutim elementima<br />
pojma „javni službenik“ utvrdio je „pravila<br />
igre“ koja se odnose na ova lica. Mnoge<br />
zemlje danas, imaju specijalizovane<br />
nezavisne i nepristrasne organe koji treba da<br />
regulišu pitanja položaja javnih službenika.<br />
Iako nema jedinstvenog naziva za ove<br />
organe, oni imaju veliki značaj u implementaciji<br />
merit-sistema. Primeri razvijenih<br />
demorkatija poput Velike Britanije, SAD,<br />
Nemačke, Irske, ali i nekih zemalja u našem<br />
okruženju (Slovenije i Hrvatske) na to jasno<br />
ukazuju. Slična tela, obrazovana su u<br />
mnogim zemljama sveta na svim kontinetima,<br />
kao na primer u Nepalu, Filipinima, Kambodži<br />
i Tajlandu. 9<br />
Službenički sistem u Velikoj Britaniji<br />
U Velikoj Britaniji službenički sistem je od<br />
davnina služio kao uzor i inspiracija za<br />
normativno uređenje ove problematike i u<br />
drugim zemljama. Komisija za javne službe<br />
(Public Service Commission) odnosno, u<br />
novije vreme, poverenici za javne službe,<br />
8<br />
Uporedi: A. Baltić, Problemi pravnog statusa kadorova<br />
javne uprave, Pravni fakultet u Beogradu-Zavod za<br />
javnu upravu, Beograd, 1963, str. 3–10.<br />
9<br />
Uporedi: Civil Service Systems in the Asean Region<br />
— a comparative perspective, United Nations Public<br />
Administration Network New York — Eastern Regional<br />
Organiyation for Public Administration, 2004.<br />
predstavljaju važan segment službeničkog<br />
sistema u ovoj zemlji.<br />
Javni službenik definisan je kao službenik<br />
krune, nije nosilac političke ili sudske vlasti,<br />
zaposlen je u javnom <strong>sektoru</strong> i dobija platu iz<br />
novčanih sredstava koje u potpunosti i<br />
neposredno izglasava, odnosno odborava<br />
parlament. Ovom definicijom nisu<br />
obuhvaćeni: ministri, zaposleni u vojsci (koji<br />
jesu službenici Krune, ali se ne smatraju<br />
zaposlenim u javnom <strong>sektoru</strong>), policija,<br />
zaposleni u lokalnoj vlasti, zaposleni u<br />
Nacionalnoj zdravstvenoj služba i zaposleni u<br />
javnim preduzećima, iako su svi oni uključeni<br />
u javnu službu. 10<br />
Današnja javna služba zasnovana je na<br />
Northcote-Trevelyan izveštaju iz 1854.<br />
godine. Northcote-Trevelyan izveštaj osudio<br />
je nestručnost sistema zasnovanog na<br />
nepotizmu i patronatu, ukazujući na činjenicu<br />
da vlast ne može da se vrši i sprovodi „bez<br />
pomoći jednog sposobnog tela sačinjenog od<br />
stalnih službenika, koji su na pravi način<br />
podređeni ministrima, koji su direktno<br />
odgovorni kruni i parlamentu, ali koji ipak i<br />
poseduju dovoljno nezavisnosti, sposobnosti<br />
i iskustva kako bi mogli da savetuju, pomažu,<br />
i s vremena na vreme, utiču na one koji su<br />
iznad njih“. Ovaj izveštaj je ukazao na<br />
prednosti sistema baziran na takmičarskom<br />
ulasku u javnu službu i koji je zasnovan<br />
isključivo na intelektualnim vrednostima<br />
pojedinca. Posle više reformi koje su usledile<br />
krajem XIX i u prvoj polovini XX veka, kada je<br />
u ovoj oblasti ključnu ulogu imalo<br />
Ministarstvo finansija, Fultonov komitet je<br />
1968. godine preporučio da pitanja javne<br />
službe budu odvojena od finansijskog i<br />
ekonomskog dela ovog Ministarstva, nakon<br />
čega je oformljeno Odeljenje za javne službe.<br />
Njegov prevashodni cilj je bio sprovede veliki<br />
broj reformi koji je preporučio Fultonov<br />
komitet. Ovo Odeljenje je ukinuto 1981.<br />
godine. 11 Dalji razvoj organizacije javne<br />
službe podelio j njegove funkcije između<br />
Ministarstva finansija i novoosnovane<br />
10 Uporedi: E.C.S. Wade, A. W. Bradley, Constitutional<br />
and Administrative Law, Tenth edition, Longman Group<br />
Limited, 1985, Chapter 15 The Civil Service, p. 273.<br />
11<br />
Ibid., p. 273–83. Podaci o radu Komisije mogu se<br />
naći i na<br />
www.civilservicecommissioners.gov.uk/history.htm.<br />
Magazin o korupciji<br />
4
AKTUELNI PROBLEMI<br />
Kancelarije za menadžment i osoblje.<br />
Komisija za javne službe oformljena je u<br />
okviru ove Kancelarije kao telo nezavisno od<br />
političkog uticaja.<br />
Naredbom o javnim službama iz 1982.<br />
godine, nastaju poverenici za javne službe.<br />
Nadležnost za izbor javnih službenika<br />
podeljena je između poverenika za javne<br />
službe u okviru Komisije i Ministra za javne<br />
službe. Komesari su bili zadužni za izbor<br />
srednjeg i višeg osoblja što je činilo oko 15<br />
odsto ukupnog broja zaposlenih u javnoj<br />
službi. U ime Ministra, posebna odeljenja su<br />
preuzela punu odgovornost za izbor nižeg<br />
osoblja, što je u to vreme činilo većinu<br />
zaposlenih.<br />
Donošenjem dve nove naredbe 1991.<br />
godine, poverenici za javne službe su dobili<br />
su nadležnost da predlažu 95 odsto<br />
kandidata koje zatim biraju odeljenja i<br />
agencije. U isto vreme, Komisija za javne<br />
službe je zamenjena sa dva nova organa:<br />
Kancelarijom za civilne službe Poverenika<br />
koja pomaže poverenicima u njihovom radu i<br />
Službe za zapošljavanje i ocenu — kao<br />
agencije nezavisne od poverenika koja<br />
obezbeđuje osoblje.<br />
Novim izmenama Uredbe iz 1995. godine,<br />
poverenicima je vraćena samostalna<br />
odgovornost za primenu principa izbora koji<br />
se zasniva na fer i otvorenom nadmetanju<br />
prilikom zapošljavanja u javnu službu, uz<br />
neke izuzetke koji su sadržani u Naredbi.<br />
Poverenici dobijaju 1996. godine, još jednu<br />
novu nadležnost — da odlučuju po žalbama<br />
podnetim od stane javnih službenika, u<br />
skladu sa Kodeksom javne službe. 12 U<br />
Velikoj Britaniji danas ima 14 poverenika za<br />
javne službe.<br />
godine, u administraciji predsednika<br />
Bendžamina Harisona, Ruzvelt je služio kao<br />
poverenik za javne službe (Civil Service<br />
Commissioner). On je radio na eliminisanju<br />
prakse dotadašnjeg sistema plena (spoils<br />
system) koji je dominirao u državi i upravi<br />
Sjedinjenih Američkih Država (dalje u tekstu:<br />
SAD) u to vreme. Danas se Ruzvelt smatra<br />
rodonačelnikom, odnosno ustanovljavačem<br />
koncepta merit-sistema u SAD. Po ovom<br />
sistemu, posao u saveznim organima SAD,<br />
zasnovan je na selekciji i unapređenju<br />
kadrova u skladu sa njihovim individualnim<br />
zaslugama.<br />
Odbor za zaštitu merit sistema danas je<br />
nezavisna, kvazi-sudska Agencija u okviru<br />
izvršne vlasti koja služi za zaštitu federalnog<br />
službeničkog sistema zasluga. Agencija je<br />
ustanovljen Planom br. 2 o reorganizaciji<br />
Komisije za javne službe iz 1978. godine, koji<br />
je postao sastavni deo Zakona o reformi<br />
javne službe, koji je takođe usvojen iste<br />
godine. Do tada postojeća Komisija za javne<br />
službe, ovim planom zamenjena je sa tri<br />
nove nezavisne Agencije: Kancelarijom za<br />
menadžmet ljudskih resursa — koja se bavi<br />
zaposlenim na nivou savezne države,<br />
Saveznim organom za radne odnose, koja se<br />
prvenstveno stara o zasnivanju radnog<br />
odnosa u saveznoj administraciji i već<br />
pomenutim Odborom za zaštitu meritsistema,<br />
čiji su osnovni zadaci: da obezbedi<br />
da federalni službenici budu zaštićeni od<br />
zloupotreba pri vršenju službe; da odluke oko<br />
zapošljavanja budu u skladu sa merit-sistem<br />
principima te da budu zasnovane na<br />
formulisanim tehnikama ispitivanja kandidata;<br />
aribitrira u sporovima i sprečava<br />
nedozvoljena ponašanja javnih službenika. 13<br />
Službenički sistem u Sloveniji<br />
Službenički sistem u Sjedinjenim<br />
Američkim Državama<br />
Odbor za zaštitu merit-sistema u američkom<br />
službeničkom sistemu (U.S. Merit Systems<br />
Protection Board) zaostavština je bivšeg<br />
predsednika Teodora Ruzvelta. Još 1889.<br />
12 Podaci o poverenicima se mogu naći na web-siteuwww.civilservicecommissioners.gov.uk/history.htm<br />
Zakonom o javnim službenicima Slovenije iz<br />
2002. godine, ustanovljen je Činovnički<br />
savet. Činovnički savet brine za sprovođenje<br />
činovnika i daje Vladi i Skupštini mišljenje o<br />
propisima koji uređuju činovnički sistem i<br />
položaj činovnika. Činovnički savet u saradnji<br />
sa reprezentativnim sindikatima u organu i<br />
13 Uporedi: U.S. Merit Systems Protection Board.<br />
www.mspb.gov.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
5
AKTUELNI PROBLEMI<br />
stručnim udruženjima javnih službenika u<br />
državnim organima i upravama lokalnih<br />
zajednica, prihvata kodeks etike javnih<br />
službenika. Činovnički savet je u svom radu<br />
samostalan. Savet ima 12 članova koji se<br />
imenuju na sledeći način: tri člana imenuje<br />
predsednik Republike između stručnjaka sa<br />
područja javnog sektora; tri člana biraju među<br />
sobom činovnici sa zvanjem višeg sekretara<br />
državne uprave; dva člana imenuju<br />
reprezentativni sindikat delatnosti, odnosno<br />
profesija u organima; četiri člana imenuje<br />
Vlada na predlog ministra nadležnog za<br />
upravu. Predsednika činovničkog saveta<br />
biraju članovi saveta među sobom, tajnim<br />
glasanjem, većinom glasova svih članova.<br />
Članovi činovničkog saveta se biraju i<br />
imenuju na vreme od šest godina.<br />
Činovnički savet brine za izbor činovnika na<br />
funkcijama u skladu sa utvrđenim standarda<br />
stručne osposobljenosti, merama za izbor i<br />
metodama provere osposobljenosti. Činovnički<br />
savet za pojedinačne postupke javnih<br />
konkursa imenuje posebne konkursne<br />
komisije. Stručno tehničke i administrativne<br />
radnje za činovnički savet izvršava organ<br />
nadležan za kadrovska pitanja. U tom organu<br />
se obezbeđuju i sredstva za rad činovničkog<br />
saveta. 14<br />
Službenički sistem u Hrvatskoj<br />
Početkom 2004. godine, Uredbom Vlade<br />
Hrvatske, ustanovljen je Središnji državni<br />
ured za upravu, obavlja upravne i stručne<br />
poslove koji se odnose na: sistem i<br />
organizaciju državne uprave i lokalne<br />
samouprave; nadzor nad radom predstavničkih<br />
i izvršnih tela jedinica lokalne<br />
samouprave; organizovanje i sprovođenje<br />
stručnog osposobljavanja i usavršavanja<br />
zaposlenih u državnoj upravi i telima jedinica<br />
lokalne samouprave; vođenje središnjeg<br />
popisa državnih službenika i nameštenika;<br />
radnopravni položaj državnih službenika i<br />
nameštenika kao i službenika i nameštenika<br />
zaposlenih u upravnim odeljeninjima i službama<br />
jedinica lokalne i područne (regionalne)<br />
samouprave; praćenje primene sistema plata<br />
14 Uporedi: Zakon o javnim službenicima, „Uradni list<br />
Republike Slovenije“ br. 56/02, čl. 174–178.<br />
u telima državne uprave i lokalne i područne<br />
(regionalne) samouprave; nadzor nad<br />
zakonitošću rešenja državnih tela o prijemu u<br />
državnu službu, raspored službenika i<br />
nameštenika na radna mesta, premeštaj, stavljanju<br />
na raspolaganje i prestanku državne<br />
službe; praćenje načina i korištenja sredstava<br />
rada te primenu savremenih metoda rada u<br />
državnoj upravi, prati i nadzire sprovođenje<br />
Zakona o opštem upravnom postupku i<br />
propisa o uredskom poslovanju i dr. 15<br />
Značajan deo nadležnosti Središnjeg<br />
državnog ureda za upravu odnosi se na<br />
regulaciju službeničkog pitanja, ali to nisu<br />
njegove jedine nadležnosti. Nadležnost<br />
Ureda je mnogo šira i često nije u direktnoj<br />
vezi sa službeničkim sistemom zasluga.<br />
Međutim, u okviru Ureda osnovana su<br />
posebna odeljenja. Za pitanja službenika<br />
naročito su značajna: Odeljenje za pravna<br />
pitanja službeničkog sistema, Odeljenje za<br />
planiranje i upravljanje kadrovima u državnoj<br />
službi, Odeljenje za planiranje i organizaciju<br />
stručnog osposobljavanja i usavršavanja<br />
službenika kao i Centar za stručno osposobljavanje<br />
i usavršavanje službenika. 16<br />
Razvoj aktuelnog koncepta službeničkog<br />
sistema kod nas<br />
Period samoupravnog socijalizma (1953–<br />
1990) u bivšoj SFR Jugoslaviji, karakterisalo<br />
je i uvođenje nekih novih instituta nastalih u<br />
to vreme u razvijenim zapadnim zemljama.<br />
Tako je Zakonom o javnim službenicima<br />
(1957) izvršen i neuspešan pokušaj<br />
implementacije komisije za javne službenike<br />
koja je pomenutim zakonom nazvana Komisija<br />
za službeničke poslove. 17<br />
Zakonom su osnovane savezna, republička,<br />
pokrajinske, oblasne, sreske i opštinske<br />
komisije za službeničke poslove, kao<br />
15<br />
Uporedi: Uredba o unutarnjem ustrojstvu sedišnjeg<br />
državnog ureda za upravu, Vlada Republike Hrvatske,<br />
Ur. broj 5030109-04-1, 22 siječanj 2004: dostupno na<br />
internetu: www.uprava.hr<br />
16<br />
Uporedi: Uredba o unutarnjem ustrojstvu sedišnjeg<br />
državnog ureda za upravu, Vlada Republike Hrvatske,<br />
Ur. broj 5030109-04-1, čl. 7–10.<br />
17<br />
Uporedi: Zakon o javnim službenicima, „Službeni list<br />
FNRJ“ br. 53 /57, čl. 16–22.<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
Magazin o korupciji<br />
6
AKTUELNI PROBLEMI<br />
samostalni organi uprave. Komisije su bile<br />
sastavljene od sedam do devet stalnih<br />
članova, a nadležnost je bila, u zavisnosti od<br />
ranga komisije, da u okviru svog delokruga:<br />
a) daju saglasnost na rešenja o postavljanju<br />
u određena zvanja odnosno o unapređenju<br />
službenika; b) reševaju o prigovorima državnih<br />
organa, ustanova i organizacija protiv<br />
akta nadležnog organa uprave kojima se<br />
osporava zakonitost rešenja o službeničkim<br />
odnosima; c) rešavaju u drugom stepenu o<br />
žalbama službenika u slučajevima<br />
predviđenim ovim zakonom; d) daju<br />
saglasnost na otkaze službenicima savezni i<br />
republičkih organa kao i službenicima<br />
samostalnih ustanova nad kojima ti organi<br />
vrše nadzor; e) vrše druge poslove koji su im<br />
stavljeni u nadležnost. Zakon je takođe<br />
sadržao posebne odredbe o staranju o<br />
stručnom unapređivanje službe i o kadrovima<br />
kao i obavezu vođenja personalnog lista za<br />
svakog službenika, sa svim podacima o<br />
kretanju u službi.<br />
obezbeđuje jedinstvenu primenu propisa u<br />
oblasti radnih odnosa i kadrovske politike, da<br />
učestvuje u pripremi tih propisa, da se stara o<br />
odabiranju najboljih kandidata za državnu<br />
službu i odlučuje o pravnim lekovima<br />
podnetim u vezi sa ostvarivanjem prava i<br />
obaveza iz rada i po osnovu rada čime bi, s<br />
jedne strane bila ograničena samovolja političkih<br />
funkcionera u primanju, raspoređivanju i<br />
otpuštanju upravnih i drugih službenika, a sa<br />
druge, dovela bi do promene postojeće<br />
prevaziđene organizacione i birokratske etike<br />
u upravi. 18<br />
Karakter sistema, stroga politička kontrola i<br />
hijararhija, jednopartiski sistem, koncept<br />
socijalističkog samoupravljanja i sl. bili su i<br />
razlog neuspeha ove Komisije, kao i<br />
uvedenog pojma „javni službenik“ Jednostavno,<br />
koncept merit-sistema, zasnovan na<br />
Komisiji za službeničke poslove i pojam<br />
javnog službenika, nije mogao biti uspešno<br />
implementiran u pomenutom političkom<br />
ambijentu, zasnovanom na konceptu države<br />
kao aparata sile.Ova konstatacija, u najvećoj<br />
meri se odnosi i na Srbiju u periodu 1990–<br />
2000. godine.<br />
Reforma države i uprave, jedna je od bitnih<br />
faza procesa tranzicije i priključenja Srbije<br />
Evropskoj uniji. Ovom procesu nema<br />
alternative. Međutim, iako je prošlo već 5<br />
godina od otpočinjanja demokratskih reformi,<br />
još uvek nije došlo i do ovog suštinskog<br />
preobražaja. Buduća reforma uprave ne sme<br />
zaobići ni reformu službeničkog sistema koja<br />
bi bila izvedena po uzoru na razvijene zemlje.<br />
Uporedno-pravno iskustvo pokazuje da<br />
razvoj službeničkog sistem zasluga, nameće<br />
potrebu stvaranja profesionalnog, staleškog,<br />
nezavisnog i nepristrasnog službeničkog tela<br />
mogli bismo ga nazvati Visoki savet za<br />
službenike. Njegov osnovni zadatak bi bio da<br />
18<br />
Dejan Milenković<br />
Ljubomir Sekulić, Osnovi upravnog prava,<br />
Podogorica, 2004, str. 118–19.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
7
REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
REFORMA SUDSTVA<br />
Izrada strategije reforme pravosuđa u<br />
zemljama u tranziciji početni je korak u<br />
izgradnji nezavisnog, samostalnog i<br />
efikasnog sudstva. Prethodna Vlada Srbije<br />
usvojila je Strategiju reforme pravosuđa, čiji<br />
principi u praksi nisu dosledno primenjeni.<br />
Nakon izbora nove Vlade, početkom 2004.<br />
godine, promenjeni su ključni sistemski<br />
pravosudni zakoni, ali nije usvojena i<br />
Strategija reforme pravosuđa. Nova vlada<br />
formirala je i Komisiju za reformu pravosuđa,<br />
čiji je osnovni zadatak izrada Nacionalne<br />
strategije reforme pravosuđa. U međuvremenu,<br />
Društvo sudija Srbije usvojilo je<br />
Osnovu strategije reforme sudstva (u daljem<br />
tekstu skraćeno: Strategija reforme sudstva)<br />
krajem 2004. godine. 1<br />
Strategija reforme sudstva u uvodnom delu<br />
proklamuje ciljeve sudske reforme, a potom u<br />
posebnim poglavljima navodi način njihove<br />
realizacije. Opšti cilj reforme sudstva je<br />
nezavisno, nepristrasno, efektivno i<br />
odgovorno sudstvo. Kao specifični ciljevi<br />
sudske reforme navedeni su: uspostavljanje<br />
ustavnog i zakonskog okvira nezavisnosti i<br />
nepristrasnosti sudija, disciplinske<br />
odgovornosti sudija za nesavesno obavljanje<br />
dužnosti i nedostojno ponašanje, ustanovljavanje<br />
racionalne unutrašnje organizacije<br />
sudova, obezbeđivanje potrebnih stručnih<br />
kadrova (sudija i sudskog osoblja) i<br />
prostornih i tehničkih uslova za rad i ubrzanje<br />
i pojeftinjenje sudskih postupaka.<br />
Ustavna jemstva sudske nezavisnosti i<br />
nepristrasnosti su neprecizna i nepotpuna i<br />
predstavljaju prepreku primeni međunarodnih<br />
standarda. Društvo sudija je izradilo i<br />
Uporednu analizu ustavnih odredbi, u kojoj<br />
1 Osnovi strategije reforme sudstva, Društvo sudija<br />
Srbije, Internet,<br />
http://www.sudije.org.yu/Members/gojko/projekti/Projec<br />
t.2004-11-20.7705256652.doc, 27. april 2005.<br />
se porede rešenja u vezi sa sudskom<br />
nezavisnošću i samostalnošću u komparativnom<br />
ustavnom pravu s rešenjima u<br />
važećem Ustavu Srbije i predlozima za novi<br />
ustav Srbije. Društvo je ponudilo i predloge<br />
ustavnih garancija za sudsku vlast. 2 U<br />
Strategiji reforme sudstva navodi se potreba<br />
uspostavljanja ustavnih garancija u pogledu<br />
izbora sudija, razrešenja od sudijske<br />
dužnosti, imuniteta sudija, njihove nepremestivosti,<br />
stalnosti sudijske funkcije i<br />
finansiranja sudstva. Potrebno je uspostaviti<br />
odgovarajuća tela sudske samouprave (savet<br />
za sudski budžet, organe disciplinskog<br />
postupka, organe za evaluaciju rada sudija i<br />
njihovu obuku) koja su u funkciji<br />
obezbeđivanja nezavisnosti i nepristrasnosti<br />
sudija. Prema mišljenju Društva sudija, Visoki<br />
savet pravosuđa nije konstituisan u skladu s<br />
međunarodnim standardima u pogledu<br />
načina izbora njegovih članova iz reda sudija<br />
i obima njegove nadležnosti. Polovinu sudija<br />
Visokog saveta pravosuđa, predlaže se da<br />
neposredno biraju njihove kolege, a da se<br />
izbor ostalih članova poveri Narodnoj<br />
skupštini. Visoki savet pravosuđa treba da<br />
bude ovlašćen za sva pitanja koja ulaze u<br />
oblast sudske samouprave. U Strategiji<br />
reforme sudstva ukazuje se i na značaj<br />
međusobne nezavisnosti sudija i njihove<br />
nepristrasnosti. Unutrašnja nezavisnost<br />
sudija postiže se poveravanjem odlučivanja o<br />
pitanjima sudske samouprave posebnim<br />
nezavisnim organima, širom reprezentativnošću<br />
sudija prilikom njihovog izbora i<br />
ograničavanjem diskrecionih ovlašćenja<br />
predsednika suda u pogledu godišnjeg<br />
rasporeda poslova i raspodele predmeta.<br />
Nepristrasnost sudija obezbeđuje se i<br />
primenom prava na prirodnog sudiju,<br />
2 Videti: Uporedna analiza o nezavisnom sudstvu,<br />
Društvo sudija Srbije, Internet,<br />
http://www.sudije.org.yu/Members/milos/dokumenti/ust<br />
av_uporedna_analiza.pdf, 27. april 2005.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
9
REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
proklamovanjem inkompatibilnosti sudijske<br />
funkcije sa članstvom u političkim organizacijama,<br />
sankcionisanjem zloupotrebe javnog<br />
položaja i sredstava javnog informisanja koji<br />
utiču na nepristrasnost sudija i rešavanjem<br />
stambenih problema sudija.<br />
Uspostavljanje disciplinske odgovornosti<br />
sudija je sledeći bitan element reforme<br />
sudstva. Disciplinski sudski postupak ne<br />
postoji u našem pravnom sistemu − on<br />
poznaje samo meru razrešenja sudija. U<br />
nameri da se pooštri odgovornost sudija za<br />
nesavestan i nedostojan rad predviđa se<br />
ustanovljavanje disciplinskog postupka i<br />
propisivanje disciplinskih mera. Svako lice<br />
može podneti inicijativu za pokretanje<br />
disciplinskog postupka protiv sudija.<br />
Disciplinski tužilac odlučuje o pokretanju<br />
disciplinskog postupka, a Sudski savet ili<br />
Disciplinski sud, kao nezavisni organi,<br />
odlučuju o disciplinskoj odgovornosti.<br />
U Strategiji pridaje se značajna pažnja<br />
sistemu i nadležnosti sudova. Sudije se<br />
zalažu za reorganizaciju sudova u skladu sa<br />
odgovarajućim kriterijumima (demografskim,<br />
geografskim, prostornim ali i opterećenošću<br />
matičnog suda) i preispitivanje ovlašćenja<br />
sudova. Potrebno je ustanoviti opravdanost<br />
drugostepene nadležnosti apelacionih<br />
sudova i njihov broj, proširenje nadležnosti<br />
okružnih sudova u građanskoj i krivičnoj<br />
materiji, nadležnost Upravnog suda za<br />
suđenje u upravnim sporovima i organizaciju<br />
Odeljenja za organizovani kriminal i Veća za<br />
ratne zločine pri Okružnom sudu u Beogradu.<br />
Društvo sudija predlaže da se ustanove<br />
kriterijumi i merila na osnovu kojih će se<br />
utvrditi opterećenost sudova, uspostavljanje<br />
više upravnih sudova i jednog Višeg<br />
upravnog suda i prenošenje dela nadležnosti<br />
s postojećih sudova na novoformirane, čime<br />
bi se izvršilo njihovo rasterećenje.<br />
Unutrašnje uređenje suda mora biti u skladu<br />
sa zahtevima racionalnog i efikasnog<br />
obavljanja poslova. U tom pogledu predlaže<br />
se reorganizacija sudske uprave i<br />
određivanje nove uloge sudskog osoblja.<br />
Društvo sudija smatra da je neophodno<br />
uspostavljanje posebnih stručnih službi ili<br />
osoba, informacionog sistema pravosudnih<br />
organa, neposredne veze između sudova i<br />
drugih državnih organa i jedinstveni sistem<br />
vođenja statistike za sve sudove. Nova uloga<br />
sudskog osoblja podrazumeva određivanje<br />
stručnih i administrativnih poslova koje neće<br />
vršiti sudija, već sudsko osoblje organizovano<br />
u skladu sa određenim principima<br />
(jedan sudija − jedan tim sudskog osoblja).<br />
Obezbeđivanje potrebnog broja sudija i<br />
sudskog osoblja i njihovo stručno<br />
usavršavanje predstavlja jedan od ciljeva<br />
reforme sudstva. Neophodno je angažovanje<br />
određenog broja sudija i sudskog osoblja,<br />
ustanovljavanje kriterijuma i merila na osnovu<br />
kojih se određuje potreban broj sudija prema<br />
broju, strukturi i složenosti predmeta i<br />
uvođenje pravosudne policije koja bi se<br />
starala o bezbednosti suda. U pravosudnom<br />
sistemu Srbije zaposleno je oko 2400 sudija,<br />
što je po broju stanovnika iznad evropskog<br />
proseka. Uprkos velikom broju sudija, sudski<br />
postupci traju veoma dugo i njihova<br />
efikasnost nije na zavidnom nivou. S druge<br />
strane, uvođenje medijacije smanjiće broj<br />
predmeta koji se pojavljuju pred sudovima. 3<br />
Racionalizacija sudova podrazumeva i<br />
rešavanje pitanja određivanja adekvatnog<br />
broja sudija. Društvo sudija, kao esnafska<br />
organizacija, ponudilo je okvirne principe, ali<br />
ne i detaljniji plan rešavanja problema<br />
određivanja broja sudija.<br />
Predstavnici sudske grane vlasti ukazuju na<br />
neophodnost obezbeđivanja odgovarajućih<br />
prostornih i tehničkih uslova za rad, koji bi bio<br />
dostojan njihovog položaja. Izgled sudskih<br />
zgrada i prostorija utiče na autoritet sudstva u<br />
javnosti, a radni prostor i tehnička sredstva<br />
na kvalitetno i efikasno obavljanje sudskih<br />
aktivnosti. U ovom pogledu, očigledno je da<br />
ne postoje značajna finansijska sredstva u<br />
republičkom budžetu koja bi omogućila<br />
podizanje nivoa prostornih i tehničkih uslova<br />
za rad sudija u narednom periodu. Upravo je<br />
nedostatak tehničkih i materijalnih uslova<br />
3<br />
Medijacija (posredovanje) je alternativni način<br />
rešavanja sporova uz pomoć jednog ili više posrednika<br />
(medijatora). Medijacija se obavlja naročito u<br />
imovinskopravnim, građanskopravnim, trgovinskim,<br />
porodičnim i drugim odnosima pravnih i fizičkih lica.<br />
Medijatori mogu biti sudije, advokati i drugi stručnjaci iz<br />
različitih oblasti, u zavisnosti do vrste spornog odnosa<br />
u kome posreduju. Na osnovu preuzetih međunarodnih<br />
obaveza, Narodna skupština Republike Srbije usvojila<br />
je Zakon o medijaciji 24. februara 2005. godine.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
10
REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
odložio primenu propisa o reorganizaciji<br />
sudova i uvođenje novih sudova: apelacionih<br />
sudova i Upravnog suda. 4 Društvo sudija je<br />
moglo da ponudi i alternativna rešenja<br />
problema obezbeđivanja finansijskih sredstava<br />
za poboljšanje uslova njihovog rada.<br />
Osnivanje posebnog nezavisnog sudskog<br />
budžeta koji bi se punio iz sudskih taksi i<br />
prihoda predstavlja jedno od mogućih<br />
rešenja, ali se sredstva mogu naći i po<br />
osnovu koriščenja međunarodnih donacija i<br />
posebnih evropskih fondova.<br />
Reforma zakonodavnog okvira i njegovo<br />
usklađivanje sa evropskim standardima<br />
nužan je preduslov da bi se ubrzali i pojeftinili<br />
sudski postupci. Poboljšanje efikasnosti<br />
sudskih postupaka (ubrzanje i pojeftinjenje)<br />
ostvaruje se pojednostavljivanjem postupaka,<br />
pojačavanjem odgovornosti stranaka za tok i<br />
ishod postupka, modernizovanjem odredbi<br />
tehničkog karaktera, uspostavljanjem delotvornog<br />
redovnog pravnog sredstva (predlaže<br />
se uspostavljanje mogućnosti okončanja<br />
postupka odlukom po žalbi), odlučivanjem<br />
Vrhovnog suda o vanrednim pravnim<br />
lekovima samo u slučajevima za koji oceni da<br />
su od značaja za jedinstvenu primenu prava,<br />
ravnopravnost i pravnu sigurnost, alternativnim<br />
rešavanjem sporova, poveravanjem<br />
vođenja sudskih postupaka sudijskim pomoćnicima,<br />
poveravanjem istrage državnom<br />
tužiocu i policiji uz sudsku kontrolu,<br />
proširivanjem ovlašćenja sudova u postupku<br />
prethodne kontrole optužnih akata,<br />
pojačavanjem procesne uloge oštećenog u<br />
krivičnom postupku i harmonizacijom našeg<br />
pravnog sistema s Konvecijom o zaštiti<br />
ljudskih prava i sloboda, međunarodnim<br />
standardima i pravom Evropske unije.<br />
U Strategiji reforme sudstva ukazuje se i na<br />
neophodnost ostvarivanja ustavnog načela<br />
javnosti suđenja i unapređivanja odnosa s<br />
javnošću. Javna kontrola vršenja sudske<br />
funkcije ostvaruje se i dostupnošću informacija<br />
o radu sudova. Dostupnost informacija<br />
obezbeđuje se uvođenjem portparola u<br />
svakom sudu i stvaranjem uslova za<br />
ostvarivanje principa javnosti sudskih<br />
4 Na osnovu Zakona o izmenama i dopunama Zakona<br />
o uređenju sudova (Službeni glasnik RS, br. 29/04)<br />
uvođenje apelacionih sudova i Upravnog suda je<br />
odloženo za 1. januar 2007. godine.<br />
postupaka (organizacioni, prostorni i<br />
tehnički). Narodna skupština je, u<br />
međuvremenu, usvojila Zakon o slobodnom<br />
pristupu informacijama od javnog značaja koji<br />
predviđa da se u državnim organima odrede<br />
lica koja će preduzimati određene radnje po<br />
zahtevu za slobodan pristup informacijama<br />
od javnog značaja. 5<br />
Dokument Osnovi strategije reforme sudstva<br />
izradilo je Društvo sudija Srbije, u kome se<br />
izlažu osnovni principi i pravci reforme i<br />
modernizacije dela pravosudnog sistema.<br />
Obezbeđivanje normativnog okvira sudske<br />
nezavisnosti i nepristrasnosti, uspostavljanje<br />
disciplinske odgovornosti sudija, racionalizovanje<br />
organizacije sudova, obezbeđivanje<br />
odgovarajućih prostornih i tehničkih uslova za<br />
rad, poboljšanje odnosa s javnošću su ključni<br />
ciljevi reforme sudstva. Osnova strategije<br />
reforme sudstva je usaglašena s<br />
međunarodnim standardima u ovoj oblasti i<br />
predstavlja osnovu za izradu Strategije<br />
reforme pravosuđa. Međutim, predstavnici<br />
Društva sudija nemaju predstavnika u<br />
Komisiji za reformu pravosuđa, koju je<br />
osnovala Vlada Srbije, a čiji je zadatak izrada<br />
nacionalne strategije reforme pravosuđa.<br />
Između ministra pravde i predstavnika<br />
Društva sudija Srbije postoje nesuglasice i u<br />
određivanju statusa sudstva u odnosu na<br />
druge grane državne vlasti i vrednovanju<br />
učešća i uloge Ministarstva pravde u reformi<br />
sudstva. Postojeći ambijent usporava izradu i<br />
primenu nacionalnog plana reforme<br />
pravosuđa. Primena nacionalnog plana<br />
reforme pravosuđa predstavlja i jedan od<br />
sastavnih elemenata buduće strategije za<br />
borbu protiv korupcije, čije usvajanje domaća<br />
i međunarodna javnost očekuju već duže<br />
vreme.<br />
Mijodrag Radojević<br />
5 Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog<br />
značaja, Službeni glasnik RS, br. 120/04.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
11
U FOKUSU JAVNOSTI<br />
KORUPCIJA<br />
U SEKTORU ODBRANE<br />
Odbrana stanovništva i teritorije jedna je od<br />
vitalnih funkcija države od njenog nastanka.<br />
Arheološki nalazi i sačuvani istorijski spisi<br />
potvrđuju da su još antička carstva formirana<br />
na području Sredozemlja, Srednjeg i Dalekog<br />
istoka posedovala stalne oružane snage sa<br />
različitim vrstama naoružanja i složenom<br />
hijerarhijom i organizacionom strukturom. U<br />
okolnostima kada su osvajački pohodi i ratovi<br />
skoro isključivo činili sadržaj međunarodnih<br />
odnosa, osnovni zadatak vojske bio je<br />
prvenstveno da štiti interese vladara i<br />
aristokratije i da očuva kastinski ili<br />
robovlasnički poredak. Zbog toga je kontrola<br />
nad oružanim trupama bila poverena<br />
plemićima odnosno, u krajnjoj instanci,<br />
nalazila se u rukama samog vladara. Sa<br />
rađanjem nacionalnih država i pojavom<br />
građanskih revolucija vojska je kao stub<br />
odbrambenog sistema počela da služi<br />
građanima kao nosiocima suverenih prava. U<br />
savremenom demokratskom društvu zadatak<br />
vojske je da organizuje i efikasno sprovede<br />
odbranu građana i njihove imovine i zaštiti<br />
ustavni poredak od oružanog nasilja druge<br />
zemlje ili grupe zemalja. Kako odbrambena<br />
funkcija države predstavlja jedan od<br />
najvažnijih javnih interesa vojska se u širem<br />
smislu može odrediti kao javna služba.<br />
Reforma sektora <strong>odbrane</strong> i vojske kao njenog<br />
glavnog stuba bila je u Srbiji odložena iz više<br />
razloga, za razliku od ostalih<br />
postkomunističkih zemalja. Borba ratova za<br />
jugoslovensko nasleđe, održanje autoritarnog<br />
poretka kroz vladavinu Slobodana Miloševića<br />
umesto pokretanja tranzicione reforme, neizvesna<br />
budućnost srbijansko–crnogorskog<br />
državnog zajedništva i postojanje stalnih<br />
bezbednosnih izazova u regionu, uticali su na<br />
stvaranje svojevrsne konfuzije u državnom<br />
rukovodstvu i stručnoj javnosti u pogledu<br />
toga kako bi trebalo da izgleda nacionalni<br />
sistem <strong>odbrane</strong>. Uporedo sa procesom<br />
jačanja policije kao svojevrsne Pretorijanske<br />
garde režima, odlaganje reforme bio je za<br />
vladajuću elitu u Srbiji izgovor da se uloga<br />
vojska marginalizuje i pripremi za političke<br />
zloupotrebe. 1 Stoga ne čudi što je kadrovska<br />
politika u vojsci, posebno u Generalštabu,<br />
vođena saglasno interesima vladajućih stranaka<br />
a ne merilima stručnosti i profesionalnih<br />
zasluga. Dalje odlaganje preobražaja vojske i<br />
drugih segmenata nacionalnog sistema<br />
<strong>odbrane</strong> u razdoblju posle političkih promena<br />
oktobra 2000. godine produžilo je agoniju<br />
nekada najuglednije državne institucije.<br />
Istraživanja javnog mnjenja koja je, u<br />
razdoblju od juna 2003. do aprila 2005.<br />
godine, kvartalno sprovodio Centar za<br />
civilno–vojne odnose, ukazuju na trend<br />
značajnog pada poverenja u vojsku. Od 71,8<br />
odsto ispitanih građana koliko je najviše<br />
poverenja poklonilo u junu 2003. godine,<br />
Vojska Srbije i Crne Gore je u januaru 2005.<br />
godine zadržala poverenje svega 38,2 odsto<br />
anketiranih. 2 Poverenje građana Srbije<br />
postojano opada kada se radi i o drugim<br />
državnim organima u čijoj se nadležnosti<br />
nalazi odbrana zemlje. Stepen poverenja u<br />
Vrhovni savet <strong>odbrane</strong> pao je za 29 odsto u<br />
1 Zoran Dragišić, „Stari odgovori na nova pitanja”, u:<br />
Vladimir N. Cvetković (prir), (Re)konstrukcija institucija,<br />
Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd, 2002,<br />
str. 335-7.<br />
2 Miroslav Hadžić i Zorana Atanasović, „Građani o stanju<br />
u vojsci”, Centar za civilno-vojne odnose, Internet,<br />
http://www.ccmr-bg.org/javnost/javnost073.htm, 25. april<br />
2005.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
13
U FOKUSU JAVNOSTI<br />
<strong>Korupcija</strong> u <strong>sektoru</strong> <strong>odbrane</strong> <br />
odnosu na jun 2003. godine; u aprilu 2005.<br />
godine oko petine ispitanika iskazalo je<br />
poverenje nasuprot skoro dvostruko većem<br />
procentu onih koji nemaju poverenja (39,4<br />
odsto). 3 Rezultati istog ispitivanja javnog<br />
mnjenja ističu jednako nizak nivo poverenja u<br />
Ministarstvo <strong>odbrane</strong> (21,2 odsto), dok vojna<br />
služba bezbednosti i Generalštab beleže<br />
nešto veće poverenje javnosti: 25,6 odsto<br />
odnosno 27,5 odsto.<br />
Nagli pad poverenja građana u vojsku kao<br />
javnu službu može se objasniti nasleđem iz<br />
socijalističkog razdoblja i nizom neregularnosti<br />
i afera koje su u proteklih godinu dana<br />
posredstvom medija dospele u središte<br />
interesovanja javnosti. Spora promena svesti<br />
starešina u pogledu prihvatanja uloge vojske<br />
u demokratskom društvu predstavlja najteže<br />
breme autoritarnog nasleđa. Najveći broj<br />
visokih oficira obrazovan je na tradiciji<br />
Jugoslovenske narodne armije kao oružane<br />
sile komunističke partije i čuvara tekovina<br />
revolucije. Proklamovani povratak tradiciji<br />
srpske vojske u poslednjih desetak godina<br />
nije označio primenu demokratskog koncepta<br />
vojske kao javne službe koja štiti interese<br />
građana. Otpor vojnog vrha uvođenju i<br />
normativnom regulisanju civilnog služenja<br />
vojnog roka dodatno je podstaklo sumnje<br />
javnosti u reformsko opredeljenje. Pored<br />
toga, niz slučajeva ranjavanja, samoubistava<br />
i ubistava koja su se u protekle dve godine<br />
odigrala pod nerazjašnjenim okolnostima,<br />
otvorili su pitanje da li vojska postoji da bi bila<br />
na usluzi građanima ili građani postoje zbog<br />
popune brojnog stanja vojske. Čini se da je<br />
pad nivoa poverenja u vojsku u značajnoj<br />
meri posledica delovanja vojnih organa u<br />
odnosu prema vojnim obveznicima, tj.<br />
području gde je njihov rad najviše izložen<br />
javnosti. Slučaj odluke jedne regrutne<br />
komisije u Beogradu da heroinskog zavisnika<br />
uputi na redovno služenje vojnog roka može<br />
da posluži kao ilustracija kako nepravilnosti u<br />
radu vojnih organa mogu da budu apsurdne.<br />
Mladiću Nenadu N. uručeno je decembra<br />
2004. godine rešenje regrutne komisije u<br />
kojoj piše da je sposoban za vojnu službu,<br />
iako je nadležnom vojnom odseku dostavio<br />
otpusnu listu i potvrdu Zavoda za bolesti<br />
3 Ibid.<br />
zavisnosti u Beogradu da se nalazi na<br />
lečenju. 4<br />
Pored slučajeva kršenja ljudskih prava,<br />
medijsku pažnju u protekle dve godine<br />
izazvalo je otkrivanje neregularnosti sa<br />
korupcijom u pozadini. Višedecenijsko<br />
ulaganje u stvaranje odbrambenog sistema<br />
sposobnog da efikasno odgovori na<br />
bezbednosne izazove hladnoratovskog doba<br />
učinilo je vojsku vlasnikom značajne<br />
nepokretne imovine. Ministarstvo <strong>odbrane</strong><br />
odnosno Vojska Srbije i Crne Gore raspolaže<br />
nepokretnostima od preko 30 hiljada hektara<br />
zemljišta, više od 11 miliona kvadratnih<br />
metara objekata visokogradnje i 16 miliona<br />
kvadratnih metara objekata niskogradnje. 5 U<br />
okolnostima niskog životnog standarda<br />
zaposlenih u vojsci vredna imovina predstavlja<br />
izazov za neodgovorne pojedince da<br />
zloupotrebom javnih ovlašćenja ostvare<br />
„dodatne” prihode. Na udaru korumpiranih<br />
službenika posebno se nalaze delovi imovine<br />
pogodni za komercijalizaciju. O tome svedoči<br />
pokretanje istrage u maju 2004. godine protiv<br />
Milana Dropca, civilnog lica na dužnosti<br />
pomoćnika direktora za šumarstvo i lovstvo<br />
Vojne ustanove „Karađorđevo”, zbog sumnje<br />
da je počinio zloupotrebu službenog položaja<br />
u produženom trajanju, za nesavestan rad u<br />
službi i falsifikovanje službene isprave.<br />
Drobac je osumnjičen da je u razdoblju od<br />
1994. do 2004. godine ugovaranjem usluga<br />
za vojnu ustanovu, ocenjivanjem trofeja i<br />
naplate ulova pribavio protivpravnu<br />
imovinsku korist u iznosu od oko 70 miliona<br />
dinara. 6 U poslovima ugovaranja seče, izvoza<br />
i prodaje drveta favorizovao je pojedina<br />
privatna preduzeća, dok je omogućavanjem<br />
neplanskog, neracionalnog lova i krivolova<br />
prouzrokovao uništenje genetskog potencijala<br />
pojedinih vrsta divljači i smanjenje<br />
4 T. Kaluđerović, „Vojska bolesnog mladića proglasila<br />
sposobnim”, Glas javnosti, Internet izdanje, 14.<br />
decembar 2004, http://www.glasjavnosti.co.yu/danas/srpski/D04121303.shtml,<br />
14.<br />
decembar 2004.<br />
5 Ratko Femić, „Godišnje možemo da obezbedimo 400,<br />
a potrebno je 4.000 stanova”, Danas, 10. mart 2005, str.<br />
18-9.<br />
6 M. Bozokin, „Hapšenje Dropca samo je početak”,<br />
Dnevnik, Internet izdanje, 21. maj 2004,<br />
http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/21-05-<br />
2004/Strane/vojvodjanska.htm#1, 21. maj 2004.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
14
U FOKUSU JAVNOSTI<br />
<strong>Korupcija</strong> u <strong>sektoru</strong> <strong>odbrane</strong> <br />
njihove trofejne vrednosti. Opisane<br />
zloupotrebe narušile su ravnotežu ekosistema<br />
„Karađorđeva”.<br />
Sprovođenje odbrambene politike<br />
tradicionalno je zbog osetljivosti poslova<br />
podvgrnuto strogom režimu zaštite tajnosti<br />
službenih podataka. Ipak, u razvijenim<br />
zemljama eventualne zloupotrebe sprečavaju<br />
propisi kojima je precizno definisana<br />
službena tajna i uslovi kada se na zvanični<br />
dokument može staviti oznaka tajnosti.<br />
Zastareli propisi o državnoj tajni nasleđeni iz<br />
autoritarne prošlosti u spoju sa odsustvom<br />
efikasnog mehanizma demokratske i<br />
unutrašnje kontrole rada vojnih organa i<br />
ustanova mogu da olakšaju uspostavljanje<br />
korupcijske prakse u domaćem <strong>sektoru</strong><br />
<strong>odbrane</strong>. U okolnostima kada se skoro sve<br />
može proglasiti državnom tajnom teško je<br />
otkriti nezakonitosti motivisane korupcijom.<br />
Utoliko je veća opasnost od nezakonitog<br />
bogaćenja u oblasti proizvodnje i izvoza<br />
naoružanja kojim se bavi domaća vojna<br />
industrija, više decenija prisutna na tržištima<br />
manje razvijenih zemalja. Premda većina<br />
država, uključena u legalan promet<br />
naoružanjem, nerado objavljuje zvanične<br />
podatke o obimu ostvarenog izvoza i uvoza ili<br />
ih drži u potpunoj tajnosti, procenjuje se da je<br />
vrednost godišnje trgovine sitnim oružjem i<br />
lakim naoružanjem na svetskom nivou oko<br />
četiri milijarde američkih dolara. 7<br />
Ogroman profit i neodgovarajuća kontrola<br />
vlasti podsticajno deluju na pojavu korupcije<br />
u vojnoj industriji, na šta ukazuje slučaj<br />
Radeta Gromovića, direktora marketinga<br />
„Zastava–Oružja”, optuženog da je juna<br />
2002. godine zloupotrebom službenog<br />
položaja pribavio protivpravnu korist od<br />
94.317 dinara vlasniku privatnog preduzeća<br />
„Temeks” iz Beograda. Gromović je prilikom<br />
izvoza 1.500 automatskih pušaka za potrebe<br />
Nigerije, kompaniji „Temeks”, po osnovu<br />
pružanja posredničkih usluga, omogućio da<br />
se umesto 30 automatskih pušaka krajnjem<br />
kupcu isporuči 20 automatskih pištolja<br />
„škorpion” i jedan mitraljez. Direktor<br />
7 Insights and Mysteries: Global Small Arms Transfers,<br />
Small Arms Survey 2003, Internet, http://www.<br />
smallarmssurvey.org/Yearbook<br />
2003/yb2003_en_presskit_ch3.pdf, 21. maj 2004.<br />
marketinga je prilikom izvoza oružja potpisao<br />
revers u kojem su navedeni serijski brojevi<br />
isporučenog zamenjenog oružja, iako su se<br />
kompletna izvozna dokumentacija i dozvole<br />
nadležnih ministarstava <strong>odbrane</strong> i unutrašnjih<br />
poslova Srbije i Crne Gore i Republike Srbije<br />
isključivo odnosile na izvoz automatskih<br />
pušaka. Zamenom oružja omogućen je<br />
nelegalan izvoz 20 „škorpiona” i jednog<br />
mitraljeza, čime je naneta šteta kragujevačkoj<br />
fabrici oružja u iznosu od 1.535 američkih<br />
dolara, koliko je iznosila razlika u ceni pištolja<br />
i pušaka. 8 Mada pomenuta suma, za koju se<br />
sumnja da je nezakonito stečena deluje<br />
zanemarljivo u odnosu na ukupan profit<br />
fabrike oružja, značaj otkrivenog slučaja<br />
ogleda se u tome što pruža naznake o<br />
postojanju daleko opasnijeg korupcijskog<br />
mehanizma u trgovini naoružanjem. U<br />
opisanom lancu zloupotreba važno mesto<br />
imalo je preduzeće „Temeks” za koje je 2003.<br />
godine Komisija Ujedinjenih nacija za<br />
kontrolu sprovođenja međunarodnih sankcija<br />
Liberiji utvrdila da je od juna do avgusta<br />
2002. godine pomenuto preduzeće izvezlo na<br />
hiljade komada lakog naoružanja i milione<br />
komada municije u ovu afričku zemlju. 9<br />
Rezultati istrage Komisije Ujedinjenih nacija<br />
pokazali su da je naoružanje u organizaciji<br />
preduzeća „Temeks” isporučivano sa<br />
krivotvorenom dokumentacijom kako bi se<br />
lažno prikazao izvoz u Nigeriju. Poslovna<br />
saradnja sa trgovačkom kompanijom koja<br />
radi sticanja profita pribegava nezakonitim<br />
radnjama otvara pitanje eventualne<br />
umešanosti pojedinih rukovodilaca industrije<br />
posebne namene u međunarodni organizovani<br />
kriminal.<br />
Jedno od mogućih objašnjenja za pojavu<br />
velikog broja neregularnosti u radu<br />
pripadnika vojske i drugih službi u <strong>sektoru</strong><br />
<strong>odbrane</strong> je postepena razgradnja profesionalnog<br />
integriteta i odstupanje od vojničkog<br />
kodeksa tokom poslednje decenije.<br />
Urušavanje socijalističkog sistema vrednosti,<br />
osećaj gubitka vojničke časti podstaknuto<br />
8 „Šverc oružja u Nigeriju”, Blic, Internet izdanje, 3.<br />
mart 2005, http://www.blic.co.yu/danas/broj/strane/<br />
hronika.htm#1, 3. mart 2005.<br />
9 Olivera S. Tomić, „Zveckanje (ne)legalnim izvozom”,<br />
Projekat „Čiste ruke”, Novinska agencija Beta, Internet,<br />
http://www.beta.co.yu/korupcija/default.asp?st=c&str=1<br />
&lis=1&ci=1193568 30 mart 2005<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
15
U FOKUSU JAVNOSTI<br />
<strong>Korupcija</strong> u <strong>sektoru</strong> <strong>odbrane</strong> <br />
hronologijom stalnih poraza i povlačenja i<br />
kolektivna apatija izazvana društvenom<br />
marginalizacijom vojske i opstajanjem na<br />
rubu egzistencije, oslabili su integritet<br />
starešinskog kadra. Perspektiva napredovanja<br />
u službi ograničena je politizacijom<br />
vojske u vreme vladavine Slobodana<br />
Miloševića, čime je prostor za uspon u karijeri<br />
i blagostanje ostavljen isključivo za starešine<br />
bliske nekoj od vladajućih stranaka ili sa<br />
jakim rodbinskim i prijateljskim vezama sa<br />
tadašnjim vojnim vrhom. Profesionalna vojna<br />
služba podrazumeva da se unapređenje<br />
starešina uredi preciznim propisima sa<br />
jasnim, unapred poznatim i pravičnim<br />
kriterijumima. 10 Čini se da ni u razdoblju<br />
posle političkih promena od oktobra 2000.<br />
godine u vojsci nije dosledno primenjen<br />
sistem zasluga i srazmernosti u vrednovanju i<br />
nagrađivanju profesionalnog zalaganja.<br />
Izmenama pravilnika o rešavanju stambenih<br />
pitanja zaposlenih u Ministarstvu <strong>odbrane</strong> i<br />
Vojsci Srbije i Crne Gore usvojenim krajem<br />
2004. godine, starešine u činu generala<br />
dobile su veliku prednost u odnosu na ostale<br />
pripadnike vojske. Prema tvrdnjama<br />
predstavnika Udruženja vojnih penzionera<br />
beskućnika iz otcepljenih republika bivše<br />
SFRJ, izmenama pravilnika generali su po<br />
osnovu značaja radnog mesta dobili po 120<br />
bodova, dodatne bodove prema činu i 22 do<br />
27 bodova na osnovu položajne grupe. 11<br />
Kako je za pukovnike i niže činove bodovanje<br />
ostalo nepromenjeno generali su dovedeni u<br />
favorizovan položaj pri rangiranju na liste za<br />
rešavanje stambenog pitanja. Nejednak<br />
položaj starešina dodatno je učvrćen<br />
uvođenjem prava izuzeća koje daje<br />
diskreciono ovlašćenje ministru <strong>odbrane</strong> da<br />
na predlog pomoćnika i načelnika Generalštaba<br />
generalima prilikom penzionisanja<br />
dodeli stan. Hiljade pripadnika vojske koji<br />
žive kao podstanari ili u kasarnama i drugim<br />
vojnim kolektivnim smeštajima opisanu<br />
povredu načela jednakosti posredno mogu<br />
da shvate kao svojevrsan signal sa „vrha” da<br />
se ne isplati poštovati zakon i vojnički kodeks<br />
10<br />
Jerzy Wiatr, „Armija”, u: Milan Matić (gl. red),<br />
Enciklopedija političke kulture, Savremena<br />
administracija, Beograd, 1993, str. 59.<br />
11 Radenka Marković, „Stanovi samo za generale”, Blic,<br />
Internet izdanje, 2. mart 2005,<br />
http://www.blic.co.yu/danas/broj/strane/drustvo.htm, 2.<br />
mart 2005.<br />
i pribegnu sticanju dopunskih prihoda po<br />
cenu učešća u kriminalnim aktivnostima.<br />
Narušen profesionalni integritet ograničava<br />
uspeh primene antikorupcijskih mera u<br />
javnim službama koje čine sektor <strong>odbrane</strong>.<br />
Unutrašnji mehanizam kontrole zakonitosti<br />
rada pripadnika vojnih organa i ustanova,<br />
kojim rukovode druge vojne starešine sa<br />
spornim integritetom, teško da bi mogao da<br />
efikasno otkrije i suzbije zloupotrebe. Izlaz iz<br />
„zatvorenog kruga” u kojem vojska kontroliše<br />
samu sebe predstavlja ustanovljenje<br />
institucionalnog mehanizma demokratskog<br />
nadzora odbrambenih struktura. U<br />
demokratski uređenim državama vojna<br />
podređenost zvaničnim civilnim vlastima<br />
podrazumeva se, jer proističe iz doktrine o<br />
građanima kao nosiocima suverenosti i<br />
postavke Carla fon Clausewitza da rat<br />
predstavlja „nastavak vođenja politike drugim<br />
sredstvima”. Pošto vojne kapacitete treba<br />
podrediti odlukama civilne vlasti onda bi<br />
staranje o sprovođenju politike suzbijanja<br />
korupcije i drugih vidova nezakonitosti trebalo<br />
da bude u nadležnosti organa državne<br />
zajednice. Ipak, čini se da u razdoblju od<br />
nastanka državne zajednice Srbije i Crne<br />
Gore kontrola rada vojnih organa nije<br />
doprinela suzbijanju korupcije u <strong>sektoru</strong><br />
<strong>odbrane</strong>. Odluke Vrhovnog saveta <strong>odbrane</strong> o<br />
smeni generala Ivana Đokića sa dužnosti<br />
pomoćnika ministra <strong>odbrane</strong> za materijalne<br />
resurse i generala Zorana Stankovića sa<br />
mesta načelnika Vojnomedicinske akademije,<br />
pobudile su sumnje javnosti u iskrenost<br />
opredeljenja državnog rukovodstva za<br />
reformu vojske. Dodatnu sumnju podstakla je<br />
činjenica da su generali smenjeni bez javnog<br />
obrazloženja i primedbi na njihov rad.<br />
General Đokić je javno govorio o kritičnom<br />
stanju Vojske i o ulozi političke podobnosti i<br />
uticaja različitih interesnih grupa na vođenje<br />
kadrovske politike, pa je to moguće<br />
objašnjenje za njegovu smenu. 12 Objektivni<br />
razlozi za smenu generala Stankovića, koju<br />
je prvi put 2004. godine bezuspešno zatražio<br />
ministar <strong>odbrane</strong> Prvoslav Davinić, takođe su<br />
nejasni. Razmatranje uspešnosti i valjanosti<br />
rukovođenja Vojnomedicinskom akademijom<br />
12<br />
Tanja Nikolić-Đaković, „Vojska nije imuna na<br />
korupciju”, Blic, Internet izdanje, 7. april 2005,<br />
www.blic.co.yu/arhiva/2005-04-07/naslovna.htm,<br />
7. april 2005.<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
Magazin o korupciji<br />
16
U FOKUSU JAVNOSTI<br />
<strong>Korupcija</strong> u <strong>sektoru</strong> <strong>odbrane</strong> <br />
svakako mora da uključi i činjenicu da su na<br />
početku mandata generala Stankovića<br />
dugovanja ustanove iznosila oko 400 miliona<br />
dinara, dok je u trenutku napuštanja funkcije<br />
ostvaren prihod bio devet miliona evra, uz<br />
dodatak neizmirenih potraživanja od još oko<br />
20 miliona evra. 13 Pored toga, general<br />
Stanković sproveo je kontrolu finansijskog<br />
poslovanja Vojnomedicinske akademije za<br />
razdoblje od 1998. do 2001. godine i otkrio<br />
raširenu korupcijsku praksu u ugovaranju<br />
nabavke opreme i lekova, o čemu je štampa<br />
dosta pisala no bez epiloga o posledicama<br />
po odgovorne.<br />
Sistem nacionalne <strong>odbrane</strong> i vojska kao<br />
njegovo jezgro poslednja su oblast javnog<br />
sektora u kojoj je započet proces preobražaja<br />
i usklađivanja sa bezbednosnim zahtevima<br />
savremenog demokratskog poretka. Reforma<br />
vojske ne bi smela da se ograniči na<br />
rešavanje organizacionih i tehničkih pitanja<br />
odnosno da njen glavni cilj bude izgradnja<br />
manjih, efikasnijih i bolje opremljenih<br />
oružanih snaga. Prisustvo korupcije u radu<br />
pripadnika vojnih struktura u čijoj nadležnosti<br />
se nalazi veći deo državnog budžeta i<br />
upravljanje nepokretnom imovinom ogromne<br />
vrednosti, ukazuje na neophodnost temeljne<br />
promene shvatanje uloge vojske u društvu.<br />
Vojska i svi organi i ustanove obuhvaćeni<br />
nacionalnim sistemom <strong>odbrane</strong> predstavljaju,<br />
bez obzira na specifičnost i osetljivost<br />
domena nadležnosti, javnu službu. Zbog toga<br />
su zaposleni u <strong>sektoru</strong> <strong>odbrane</strong> dužni da<br />
postupaju savesno i profesionalno, u skladu<br />
sa javnim interesima i uz dosledno<br />
poštovanje ljudskih prava i načela vladavine<br />
zakona. Transparentnost bi trebalo da bude<br />
osnovni princip delanja starešina, a pravila o<br />
zaštiti državne tajne takva da onemoguće<br />
široko diskreciono pravo u odlučivanju o<br />
tome koji dokument može da ima oznaku<br />
tajnosti. U suprotnom, antikorupcijske mere<br />
biće osuđene na propast a brojni incidenti sa<br />
smrtnim ishodom i slučajevi kršenja ljudskih<br />
prava ostaće nerasvetljeni i nekažnjeni.<br />
13 Danijela Stanimirović, „Hoću u penziju već iduće<br />
nedelje”, Glas javnosti, Internet izdanje, 1. april 2005,<br />
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/D05033-<br />
102.shtml, 1. april 2005.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
16
OKO NAS<br />
KORUPCIJA U VISOKOM<br />
OBRAZOVANJU U ZEMLJAMA<br />
JUGOISTOČNE EVROPE<br />
Osiguranje jednakog pristupa obrazovanju<br />
svih građana jednog u nizu osnovnih ljudskih<br />
prava zajamčenih međunarodnim standardima,<br />
predstavlja važnu funkciju moderne<br />
države. U savremenom dobu gde je društveni<br />
razvoj određen napretkom u oblasti nauke i<br />
tehnologije, nivo i kvalitet obrazovanja koje<br />
građani stiču tokom života veka značajno<br />
utiču na njihov socijalni status i lično<br />
blagostanje. Na društvenom planu, stečena<br />
znanja trebalo bi da podsticajno deluju na<br />
privredni rast i omoguće siromašnim i<br />
zemljama u tranziciji, poput zemalja<br />
jugoistočne Evrope, da u izvesnoj meri<br />
nadoknade višedecenijsko zaostajanje za<br />
razvijenim društvima. Zbog toga je<br />
sveobuhvatnim reformama pokrenutim<br />
početkom devedesetih godina prošlog veka u<br />
cilju razgradnje socijalističkog poretka<br />
obuhvaćen i sistem obrazovanja. Mere<br />
reformske politike u oblasti obrazovanja bile<br />
su usmerene na uklanjanje komunističke<br />
ideologije, prilagođavanje sadržaja nastavnih<br />
programa stvarnim potrebama društvene<br />
podele rada, na modernizaciju nastavnog<br />
procesa, uspostavljanje novog sistema<br />
vrednovanja rada nastavnika i učenika,<br />
jačanje odgovornosti i poboljšanje materijalnog<br />
položaja prosvetnih radnika. Pored<br />
oskudnih budžetskih sredstava i spore<br />
promene sistema vrednosti nasleđenog iz<br />
autoritarnog poretka, prisustvo korupcije<br />
jedna je od najvećih prepreka sa kojima se<br />
suočavaju vlade zemalja regiona u<br />
reformisanju obrazovnog sistema.<br />
Tačne podatke o stepenu prisustva korupcije<br />
u radu obrazovnih ustanova u državama<br />
jugoistočne Evrope nije moguće precizno<br />
utvrditi, pa se procene stanja zasnivaju na<br />
istraživanjima javnog mnjenja i izveštavanju<br />
medija o otkrivenim slučajevima nezakonitosti.<br />
O razmerama raširenosti korupcije u radu<br />
obrazovnih ustanova posredno govore<br />
rezultati ankete sprovedene 2002. godine u<br />
okviru projekta Inicijative za pravni razvoj<br />
jugoistočne Evrope (SELDI). Prema mišljenju<br />
ispitanika, korupcija je u maloj meri prisutna<br />
među nastavnicima osnovnih i srednjih škola:<br />
procenat ispitanika koji smatraju da je većina<br />
nastavnika korumpirana razlikuje se u<br />
zavisnosti od zemlje regiona i kreće u<br />
rasponu od 10 do 22 odsto. 1 Univerzitetski<br />
nastavnici, međutim, svrstani su među<br />
profesionalne grupacije u kojima je korupcija<br />
rasprostranjena na srednjem nivou, pa se<br />
prethodno navedeni procenat građana u<br />
ovom slučaju kreće između 21 i 42 odsto. 2<br />
Promena u opažanju stepena prisustva<br />
korupcije u obrazovnom sistemu manifestuje<br />
se ukoliko su interesi anketiranih građana<br />
neposredno pogođeni nezakonitim delovanjem<br />
nastavnog kadra i službenika<br />
zaposlenih u školskim ustanovama. Zbog<br />
toga procene o razmerama korupcije koje u<br />
ispitivanjima javnog mnjenja iznose učenici i<br />
studenti kao korisnici usluga javnog<br />
obrazovanja, pružaju sliku o gorem stanju<br />
nego što to prikazuju ankete kojima je<br />
obuhvaćena šira populacija. Na primer,<br />
istraživanje kluba studenata sociologije<br />
„Diskrepancija” sprovedeno 2005. godine na<br />
pet fakulteta Univerziteta u Zagrebu pokazalo<br />
je da čak 97 odsto ispitanih studenata veruje<br />
1<br />
Detaljnije rezultate po zemljama pogledati u:<br />
Corruption Indexes, Regional Corruption Monitoring in<br />
Albania, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia,<br />
Macedonia, Romania, and Yugoslavia 2002, SELDI,<br />
Internet, http://www.online.bg/vr/SELDI01_e.htm, 4.<br />
oktobar 2004.<br />
2 Ibid.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
17
OKO NAS<br />
<strong>Korupcija</strong> u visokom obrazovanju u zemljama jugoistočne Evrope <br />
da se posredstvom rodbinskih i poznaničkih<br />
odnosa može upisati na Ekonomski fakultet,<br />
70 odsto na Fakultet političkih nauka, 61<br />
odsto na Medicinski, 57 na Filozofski, dok je<br />
svega 16 procenata uvereno da se može<br />
upisati na Fakultet elektrotehnike i<br />
računarstva bez ispunjavanja neophodnih<br />
kriterijuma. 3 O opažanju postojanja značajnog<br />
nivoa korupcije u radu zagrebačkog<br />
univerziteta posredno svedoči podatak iz iste<br />
ankete prema kojem 90 odsto studenata<br />
Ekonomskog fakulteta, 80 odsto studenata<br />
medicine, 75 odsto studenata politikologije i<br />
približno polovina studenata Filozofskog i<br />
Fakulteta elektrotehnike i računarstva, veruje<br />
da se ispit na njihovom fakultetu može<br />
položiti nezasluženo. 4<br />
Navedena ispitivanja javnog mnjenja, bez<br />
obzira na razlike u brojčanim vrednostima<br />
analiziranih pokazatelja, upućuju na<br />
zaključak da je fenomen korupcije u većoj<br />
meri prisutan u oblasti visokog školstva, nego<br />
u sistemu osnovnog i srednjeg obrazovanja.<br />
U prilog tome govori broj otkrivenih i<br />
procesuiranih slučajeva korupcije na univerzitetima<br />
u zemljama jugoistočne Evrope.<br />
Primera radi, u Bugarskoj su u poslednjih<br />
nekoliko godina okončana dva sudska<br />
procesa za krivično delo korupcije u visokom<br />
obrazovanju. Asistent na Hemijskom<br />
fakultetu Univerziteta u Šumenu osuđen je<br />
2002. godine na zatvorsku kaznu u trajanju<br />
od četiri godine zbog toga što je primio mito u<br />
iznosu od 300 američkih dolara. Iste godine,<br />
profesor Ekonomskog univerziteta u Varni<br />
uslovno je kažnjen sa 18 meseci, jer je od<br />
više studenata primio mito u iznosu od po<br />
100 evra kako bi im zauzvrat dao pozitivnu<br />
ocenu na ispitu. 5<br />
Pojavi korupcijske prakse u visokoškolskim<br />
ustanovama postojanje više međusobno<br />
isprepletenih činilaca pogoduje. Zastareli<br />
sistem univerzitetskog obrazovanja ne<br />
podstiče angažovanje studenata na<br />
predavanjima i vežbama tokom cele školske<br />
godine, već se stečeno znanje meri jedino<br />
rezultatima postignutim na polaganju ispita.<br />
Mogućnost stvaranja zloupotreba ostvaruju<br />
se kroz postupak ocenjivanja koji podlaže<br />
diskrecionom pravu odlučivanja nastavnika,<br />
odnosno njihovoj subjektivnoj proceni koja ne<br />
mora nužno da se podudara sa objektivnim<br />
merilima. Na slobodan prostor za zloupotrebe<br />
koji otvara široko definisano diskreciono<br />
pravo nadovezuje se pitanje eventualnog<br />
postojanja spoljnih uticaja koji mogu da<br />
naruše nepristrasnost nastavnika u<br />
kvantifikaciji znanja studenata. U okolnostima<br />
tranzicione reforme kada su usled<br />
ograničenih budžetskih sredstava primanja u<br />
visokoškolskim ustanovama skromna ili nisu<br />
redovna, prioritet poboljšanja niskog životnog<br />
standarda i obezbeđenje egzistencije<br />
porodice mogu da podstaknu univerzitetske<br />
nastavnike da korupcijom nezakonito ostvare<br />
„dodatni” prihod. 6 Interesi egzistencijalnog<br />
obezbeđenja prosvetnih radnika podudaraju<br />
se sa interesima roditelja, čija je želja da<br />
njihova deca sticanjem akademskih zvanja<br />
zauzmu što bolji položaj u društvu i osiguraju<br />
lično blagostanje — makar i učešćem u<br />
nezakonitim radnjama.<br />
Korupciju na univerzitetima u tranzicionim<br />
državama jugoistočne Evrope dodatno<br />
podstiče ambicija pripadnika nove društvene<br />
elite da osiguraju „legitimitet” za pozicije<br />
stečene bez stvarnih zasluga ili u sumnjivim<br />
okolnostima. Isprepletenost političkog uticaja<br />
i zloupotreba u oblasti visokog školstva<br />
otkrila je istraga pokrenuta 2003. godine na<br />
Univerzitetu u Burgasu (Bugarska) zbog<br />
sumnje da je rektor izdao diplome pojedinim<br />
političarima, ministrima i poslanicima, iako<br />
nisu ispunili obavezu da prisustvuju<br />
predavanjima. 7 Nije neobično da u ambijentu<br />
razorenog sistema društvenih vrednosti<br />
devijantni obrazac ponašanja političkog vrha<br />
3 Mirela Lilek, „Mitom do diplome”, Vjesnik, Internet<br />
izdanje, 23. ožujak 2005,<br />
http://www.vjesnik.hr/html/2005/03/23/Clanak.asp?r=un<br />
u&c=1, 23. mart 2005.<br />
4 Ibid.<br />
5<br />
Nikolaj Petrov, „Univerzitetski profesori najpodmitljiviji?”,<br />
Projekat „Čiste ruke”, Novinska agencija<br />
Beta, Internet, http://www.beta.co.yu/korupcija/arhiva,<br />
19. oktobar 2003.<br />
6 U Bosni i Hercegovini visoko obrazovanje se nalazi u<br />
nadležnosti različitih nivoa vlasti, pa su zbog<br />
nesposobnosti političara da se dogovore oko<br />
finansiranja ionako male profesorske plate proteklih<br />
godina često kasnile i po nekoliko meseci. Navedeno<br />
prema: Studija percepcije korupcije – Bosna i<br />
Hercegovina, Transparency International Bosna i<br />
Hercegovina, Banjaluka/Sarajevo, 2002, str. 141.<br />
7 Nikolaj Petrov, „Univerzitetski profesori najpodmitljiviji?”,<br />
op. cit.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
18
OKO NAS<br />
<strong>Korupcija</strong> u visokom obrazovanju u zemljama jugoistočne Evrope <br />
slede javni službenici sa nižih nivoa<br />
hijerarhije. U tom slučaju, korupcijski „odnos<br />
razmene” uspostavlja se između pojedinaca<br />
sa univerziteta i zaposlenih iz drugih državnih<br />
institucija. Interes javnih službenika je da<br />
pribave neophodna stručna zvanja kako bi<br />
zadržali nameštenje stečeno pod neregularnim<br />
okolnostima — zbog rodbinske i političke<br />
pripadnosti ili eventualnih ratnih zasluga. U<br />
Hrvatskoj je 2003. godine u hrvatskim<br />
oružanim snagama otkriven korupcijski<br />
skandal sa falsifikovanjem fakultetskih<br />
diploma. Istragom je utvrđeno da su Branimir<br />
Kuleš, profesor džudoa na Kineziološkom<br />
fakultetu u Zagrebu, i Nikola Odobašić,<br />
pukovnik Hrvatske vojske, omogućili pojedinim<br />
starešinama da, kao vanredni studenti,<br />
na nezakonit način steknu diplome ove<br />
visokoobrazovne ustanove i zadrže činove i<br />
posao u vojsci. 8<br />
Predmet korupcijske prakse u radu<br />
visokoškolskih ustanova u zemljama regiona<br />
su protivpravna polaganja: prijemnog ispita,<br />
ispita tokom studija, državnog ispita i sticanje<br />
diplome. Najrasprostranjeniji vid korupcije je<br />
podmićivanje nastavnika novcem i iznos mita<br />
se razlikuje u zavisnosti od platežne<br />
sposobnosti građana, vrste ispita i težine<br />
gradiva. Prema rezultatima istraživanja<br />
Fonda za otvoreno društvo sprovedenog<br />
2003. godine na 40 fakulteta tri univerziteta u<br />
Makedoniji, mito za upis na fakultete<br />
skopskog univerziteta „Ćirilo i Metodije” kreće<br />
se u rasponu od 2.000 do 6.500 evra. 9<br />
Interna istraga Društva studenata DEMUS<br />
sprovedena 2005. godine na Univerzitetu u<br />
Tuzli, pokazala je dekan Filozofskog fakulteta<br />
profesor Ahmet Kasumović protivzakonit<br />
prolaz na prijemnom ispitu naplaćuje 1.500<br />
evra. 10 Studenti tuzlanskog univerziteta otkrili<br />
su da je profesor Prirodno–matematičkog<br />
fakulteta Sead Resić jedna od ključnih figura<br />
8 D. Miljuš, Z. Despot, „Razbijen lanac dilera lažnih<br />
diploma u HV-u”, Večernji list, Internet izdanje, 6.<br />
studeni 2003,<br />
http://www.vecernji-list.hr/2003/11/06/Pages/razbijen-<br />
1N.html, 6. novembar 2003.<br />
9<br />
„Ispit 100 evra, diploma 15.000”, Glas javnosti,<br />
Internet izdanje, 26. jun 2003, http://arhiva.glasjavnosti.co.yu/arhiva/2003/06/26/srpski/B03062506.sht<br />
ml, 26. jun 2003.<br />
10 Nerminka Emrić, „Profesorski harač”, Projekat „Čiste<br />
ruke”, Novinska agencija Beta,<br />
http://www.beta.co.yu/korupcija/cist2.asp?ci=1188868,<br />
22. mart 2005.<br />
u lancu korupcije, čijim je posredovanjem<br />
moguće položiti ispit za mito od 1.000 do<br />
1.500 evra. Prema izveštavanju bugarskih<br />
medija, za polaganje ispita na univerzitetima<br />
u ovoj balkanskoj zemlji potrebno je izdvojiti<br />
mito u iznosu od samo 100 do 150 evra.<br />
Značaj ispita za karijeru studenta povećava<br />
cenu mita, pa je za nezakonito polaganje<br />
popravnog ispita neophodno izdvojiti od 300<br />
do 500 evra, a za ispit od ključnog značaja za<br />
diplomiranje 1.000 evra i više. 11 Prema<br />
tvrdnjama anonimnih studenata koje prenose<br />
bugarski mediji, za strane i dobrostojeće<br />
domaće studente važi viši „cenovnik”. Na<br />
vrhu cenovnika korupcijskih usluga nalazi se<br />
nezakonito sticanje univerzitetskog stručnog<br />
zvanja kupovinom fakultetske diplome.<br />
Značajno uvećana cena mita posledica je<br />
visokog rizika od otkrivanja kojem su izloženi<br />
izvršioci krivičnog dela i složenosti same<br />
operacije falsifikovanja koja uključuje više<br />
odgovornih lica. Nalazi ranije navedenog<br />
istraživanja Fonda za otvoreno društvo u<br />
Makedoniji, ukazuju da se diploma<br />
Ekonomskog fakulteta u Prilepu može<br />
pribaviti po ceni od 19.000 evra, a Fakulteta<br />
za turizam i ugostiteljstvo u Ohridu za 15.000<br />
evra. 12 U nameri da što bolje prikriju zloupotrebe<br />
ovlašćenja korumpirani univerzitetski<br />
nastavnici i službenici obrazuju lanac<br />
posrednika ili pribegavaju posrednim vidovima<br />
korupcije i na taj način isključuju lično<br />
učešće u činu traženja i primanja mita. Na<br />
primer, bugarski student koji želi da kupi ispit<br />
fiktivno uplaćuje aranžman za ekskurziju u<br />
inostranstvu u unapred određenoj turističkoj<br />
agenciji, čiji je vlasnik interesno povezan sa<br />
korumpiranim nastavnicima. 13 Poseban vid<br />
korupcije na univerzitetu predstavlja uslovljavanje<br />
studenata da kupuju samo udžbenike<br />
čiji su autori nastavnici kod kojih polažu ispit.<br />
Visina mita koja se javlja u radu<br />
visokoobrazovnih ustanova u tranzicionim<br />
zemljama jugoistočne Evrope čini se da<br />
dovodi u pitanje pretpostavku da je nizak<br />
životni standard prosvetnih radnika osnovni<br />
uzrok postojanja korupcije. Nezakonita<br />
praksa sticanja iznosa od više hiljada evra<br />
11 Nikolaj Petrov, „Univerzitetski profesori najpodmitljiviji?”,<br />
op. cit.<br />
12 „Ispit 100 evra, diploma 15.000”, Glas javnosti, op.<br />
cit.<br />
13 Nikolaj Petrov, „Univerzitetski profesori najpodmitljiviji?”,<br />
op. cit.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
19
OKO NAS<br />
<strong>Korupcija</strong> u visokom obrazovanju u zemljama jugoistočne Evrope <br />
teško da se može podvesti pod pojam tzv.<br />
sitne korupcije, kojoj loše plaćeni javni<br />
službenici pribegavaju radi rešavanja<br />
elementarnih egzistencijalnih potreba.<br />
Zloupotreba javnih ovlašćenja na državnim<br />
univerzitetima često je posledica lične<br />
pohlepe i iskrivljenog shvatanja da stečeno<br />
nastavničko zvanje predstavlja svojevrsno<br />
„kapitalno dobro” iz kojeg treba izvući<br />
maksimalan profit. Takav obrazac korupcijskog<br />
ponašanja upućuje na postojanje<br />
vidova zloupotreba daleko štetnijih po kvalitet<br />
visokog obrazovanja od sitnog podmićivanja.<br />
Kumulacija više predavačkih, naučno–<br />
istraživačkih i upravljačkih angažmana u<br />
jednoj ličnosti otvara pitanje stvarnih motiva,<br />
jer usled objektivnih granica psihofizičkog<br />
naprezanja teško da je moguće održati<br />
kvalitet nastavnog procesa. Predstavnici<br />
Udruženja prosvetnih i naučnih radnika<br />
Republike Srpske ukazali su na slučaj<br />
Dragoljuba Mirjanića, rektora Banjalučkog<br />
univerziteta, i profesora Zlatka Bundala i<br />
Radeta Tanjge, na istom univerzitetu, koji<br />
pod sumnjivim okolnostima ostvaruju prihode<br />
po osnovu redovnog i honorarnog rada i<br />
učešća u naučnim programima, dok je prosečna<br />
popunjenost univerziteta u Republici<br />
Srpskoj nastavnim kadrom svega 34 odsto. 14<br />
Fenomen vođenja kadrovske politike<br />
ostvarivanjem monopola u raspodeli nastavnih<br />
zvanja na državnim visokoškolskim<br />
ustanovama čini se da značajno pogoduje<br />
pojavi korupcijske prakse. Zastareo sistem<br />
sticanja nastavno–naučnih zvanja, nasleđen<br />
iz autoritarne prošlosti i podložan diskrecionom<br />
odlučivanju i političkim i drugim uticajima,<br />
omogućava negativni odabir novog i<br />
napredovanje postojećeg kadra bez obzira<br />
na postignute rezultate u profesionalnom<br />
radu. Usled „zavere ćutanja” učesnika nezakonitih<br />
radnji u vođenju kadrovske politike na<br />
univerzitetima postojanje korupcije u ovoj<br />
oblasti teško se otkriva ukoliko o tome javno<br />
ne progovore sami nastavnici. Jedan od<br />
retkih primera predstavlja svedočenje Mirjane<br />
Kasapović, profesorke Fakulteta političkih<br />
nauka Univerziteta u Zagrebu. 15 Prema<br />
14 C. A., „Profesori optuženi za pranje novca”, Dnevni<br />
avaz, Internet izdanje, 31. mart 2005,<br />
http://www.avaz.ba, 31. mart 2005.<br />
15 Mirko Vid Mlakar, „Rektorat anketama ne vjeruje”,<br />
Projekat „Čiste ruke”, Novinska agencija Beta,<br />
http://www.beta.co.yu/korupcija/default.asp?st=c&str=3<br />
&lis=1&ci=1200731, 11. april 2005.<br />
tvrdnjama zagrebačke profesorke, u najviša<br />
nastavna zvanja proizvode se osobe koje<br />
tokom profesionalne karijere nisu objavile<br />
nijednu knjigu niti rad u uglednim stranim<br />
publikacijama. Neregularnosti u izboru<br />
nastavnika olakšava postojanje mreže usluga<br />
i protivusluga kojima profesori obezbeđuju<br />
pozitivan izveštaj o izboru željenog<br />
kandidata, iako ne ispunjava zakonske<br />
uslove za napredovanje u više nastavno<br />
zvanje. Ostale kolege i nadležna fakultetska i<br />
univerzitetska tela prihvataju neregularne<br />
izveštaje uz očekivanje buduće protivusluge<br />
ili iz konformističkog običaja da se ne<br />
suprotstavlja mišljenju uvaženih kolega.<br />
Upotreba interesnih, rodbinskih i prijateljskih<br />
veza dovodi u pitanje profesionalni i moralni<br />
integritet nastavnika a time i njihovu<br />
„otpornost” na korupcijski izazov. Nameće se<br />
pitanje da li nastavnik izabran bez rezultata i<br />
zasluga na stručnom planu može objektivno<br />
da ocenjuje rad studenata.<br />
Prisustvo neregularnosti u vođenju kadrovske<br />
politike značajno ograničava unutrašnje<br />
antikorupcijske potencijale visokoobrazovnih<br />
ustanova u tranzicionim zemljama<br />
jugoistočne Evrope. Nosioci politike<br />
suzbijanja korupcije ne mogu da budu<br />
nastavnici koji su zvanje stekli kršenjem<br />
zakona i propisa, već jedino oni koji su<br />
zadržali profesionalni integritet. U<br />
akademskim sredinama gde su zloupotrebe<br />
veoma raširene nastavnici koji odbiju da<br />
učestvuju u nezakonitim radnjama trpe<br />
različite pritiske korumpiranih kolega. Zbog<br />
protivljenja korupciji Enesu Osmančeviću, na<br />
primer, asistentu na Filozofskom fakultetu<br />
Univerziteta u Tuzli, mesecima je isplaćivana<br />
umanjena plata i udaljen je sa predmeta za<br />
koji je stekao specijalistička znanja u<br />
Sjedinjenim Američkim Državama. 16<br />
Odsustvo volje da se korupcija suzbije<br />
manifestuje se u pokušajima upravnih organa<br />
univerziteta da prikriju ili relativizuju slučajeve<br />
zloupotreba o kojima pišu mediji ili zbog kojih<br />
pristižu žalbe studenata. Napisi o prodaji<br />
ispita, diploma, magistratura i doktorata na<br />
Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u<br />
Zagrebu, na osnovu kojih je 2004. godine<br />
Ured za borbu protiv korupcije i<br />
organizovanog kriminala sproveo istragu,<br />
16 Nerminka Emrić, „Profesorski harač”, op. cit.<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
Magazin o korupciji<br />
20
OKO NAS<br />
<strong>Korupcija</strong> u visokom obrazovanju u zemljama jugoistočne Evrope <br />
privukli su veliku pažnju hrvatske javnosti.<br />
Premda je Savet univerziteta odlučno<br />
porekao optužbe za postojanje raširene<br />
korupcijske prakse, penzionisanje nekoliko<br />
redovnih profesora koje je potom usledilo po<br />
hitnom postupku čini se da zapravo<br />
predstavlja prećutno uklanjanje krivaca i<br />
izbegavanje eventualnih neprijatnih rezultata<br />
pokrenute istrage. 17<br />
Efikasno sprečavanje pojave korupcije u radu<br />
visokoškolskih ustanova u zemljama jugoistočne<br />
Evrope prvenstveno podrazumeva<br />
uklanjanje okolnosti koje omogućavaju<br />
pojavu zloupotreba temeljnom reformom<br />
sistema visokog obrazovanja. Standarde<br />
razvijenih zemalja trebalo bi usvojiti i<br />
dosledno primeniti u oblasti izbora u<br />
nastavna zvanja, sprovođenja nastave i<br />
vrednovanja rada nastavnika i studenata.<br />
Donošenje nove i poboljšanje postojeće<br />
normativne regulative trebalo bi da, u što<br />
većoj meri, suzi prostor za pristrasnu<br />
upotrebu diskrecionog prava odlučivanja,<br />
administrativne procedure učini preciznijim i<br />
transparentnijim, ustanovi mehanizam<br />
unutrašnjeg nadzora i propiše sankcije za<br />
prekršioce. Poseban preventivni značaj ima<br />
usvajanje kodeksa ponašanja kojim bi trebalo<br />
da se jasno ukaže koje radnje nisu<br />
dozvoljene sa stanovišta profesionalne etike.<br />
Pozitivan primer predstavlja akcija<br />
rukovodstva Univerziteta u Rijeci da za<br />
početak akademske 2004/2005. godine<br />
studentima i zaposlenima podeli Etički<br />
kodeks. Akcija je sprovedena u okviru mera<br />
za suzbijanje korupcije, sukoba interesa,<br />
seksualnog i drugih vidova uznemiravanja i<br />
diskriminacije. 18 Prema pravilima Etičkog<br />
kodeksa, nastavnicima je zabranjeno da<br />
traže i primaju poklone i podstiču poklanjanje,<br />
bilo za sebe ili neku drugu osobu, za koje<br />
postoji pretpostavka da će posredno ili<br />
neposredno uticati na njihovu objektivnost i<br />
ispunjavanje profesionalnih obaveza. Etički<br />
kodeks ide korak dalje jer propisuje obavezu<br />
za nastavnike da otklone svaki pokušaj<br />
korupcije. Nastavnom osoblju preporučuje se<br />
izbegavanje sukoba interesa tako što bi sve<br />
vannastavne aktivnosti koje uključuju<br />
finansijske interese trebalo da sprovode u<br />
skladu sa profesionalnim obavezama.<br />
Pravilima akademskog kodeksa ponašanja<br />
iziričito je zabranjen nepotizam. Na planu<br />
jačanja transparentnosti rada, Etički kodeks<br />
propisuje da bi zakoni, pravila i odredbe<br />
kojima se definišu prava i obveze nastavnika<br />
trebalo da budu precizni, jasni i dostupni<br />
javnosti.<br />
U okolnostima kada nivo naučnih i<br />
tehnoloških dostignuća određuje privredni<br />
rast razvoj tranzicionih društava jugoistočne<br />
Evrope u velikoj meri je uslovljen valjanim<br />
funkcionisanjem sistema visokog obrazovanja,<br />
odnosno njegovom sposobnošću da<br />
„proizvede” intelektualnu i upravljačku elitu.<br />
Prisustvo korupcije u radu visokoškolskih<br />
ustanova u regionu uspostavlja negativni<br />
odabir studenata i na taj način sputava<br />
napredovanje mladih nadarenih osoba sa<br />
kreativnim potencijalom. <strong>Korupcija</strong> na<br />
univerzitetu „marginalizuje” znanje, poštenje i<br />
lično zalaganje a promoviše novac i moć kao<br />
siguran put do uspeha. Kako je za<br />
postkomunistička društva jugoistočne Evrope<br />
karakterističan hroničan manjak političke,<br />
profesionalne i moralne odgovornosti,<br />
postavlja se pitanje uspeha antikorupcijske<br />
akcije autonomno preduzete u samim<br />
ustanovama visokog obrazovanja. Dokumenti<br />
poput Etičkog kodeksa Univerziteta u Rijeci<br />
čije dosledno poštovanje isključivo zavisi od<br />
dobre volje, nisu dovoljan podsticaj za<br />
promenu kolektivne svesti decenijama<br />
oblikovane u autoritarnom poretku. Čini se da<br />
će suzbijanje korupcije i jačanje odgovornosti<br />
u visokom školstvu biti još jedna u nizu<br />
reformskih politika javnog sektora zemalja<br />
regiona čije će efikasno sprovođenje biti<br />
prvenstveno posledica heteronomnih mera<br />
prilagođavanja standardima Evropske unije.<br />
17 Mirko Vid Mlakar, „Rektorat anketama ne vjeruje”,<br />
op. cit.<br />
18<br />
Mirko Vid Mlakar, „Hrvatska gubi bitku sa<br />
korupcijom”, Projekat „Čiste ruke”, Novinska agencija<br />
Beta,<br />
http://www.beta.co.yu/korupcija/cist2.asp?ci=1113430,<br />
28. oktobar 2004.<br />
Srđan Korać<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
20
MEĐUNARODNE INICIJATIVE<br />
MREŽA ZA OČUVANJE ŠUMA<br />
Mreža za očuvanje šuma (Forest Integrity<br />
Network — FIN) međunarodna je koalicija<br />
predstavnika vlasti, nevladinih organizacija,<br />
međudržavnih organizacija, privatnog sektora<br />
i stručnjaka radi pronalaženja miroljubivog i<br />
delotvornog metoda suzbijanja i sprečavanja<br />
korupcije u korišćenju šuma. Jedan od<br />
najvećih problema u očuvanju životne<br />
sredine na globalnom planu je neefikasna<br />
zaštita šumskih područja od degradacije.<br />
Nekontrolisano krčenje šuma u različitim<br />
delovima planete štetno deluje na ravnotežu<br />
lokalnog i globalnog ekosistema i na duži rok<br />
može da dovede do uništenja biodiverziteta,<br />
većih klimatskih promena, remećenja<br />
hidrološkog ciklusa i razaranja životnog<br />
okruženja i izvora egzistencije za ljudske<br />
zajednice. Fenomen korupcije jedan je od<br />
najrazornijih činilaca koji doprinose uništenju<br />
ekosistema šuma. <strong>Korupcija</strong> u korišćenju<br />
šumskih resursa javlja se u vidu nezakonitog<br />
izdavanja dozvole za seču stabala,<br />
krijumčarenja posečenih stabala, ilegalne<br />
trgovine, izbegavanja plaćanja državnih<br />
dažbina i pranje novca stečenog kriminalnim<br />
aktivnostima. Prisustvo korupcije u najvećem<br />
broju slučajeva posledica je odsustva<br />
odgovornosti u poslovanju multinacionalnih<br />
korporacija i nezakonitog delovanja javnih<br />
funkcionera i službenika, motivisanih<br />
sticanjem lične koristi a na štetu interesa<br />
zajednice.<br />
Pored nedostatka političke volje da se<br />
korupcija u upravljanju šumskim bogatstvom<br />
suzbije, istraživači prirode i zagovornici<br />
ekološke politike suočeni su na nacionalnom<br />
i međunarodnom nivou sa teškoćama u<br />
koncipiranju i sprovođenju efikasnih antikorupcijskih<br />
mera. Nedovoljna količina informacija<br />
o stepenu ugroženosti šuma uslovljena<br />
manjkavostima postojećih analitičkih metoda<br />
i neznatno iskustvo u borbi protiv<br />
zloupotreba, u značajnoj meri ograničavaju<br />
uspeh antikorupcijskih aktivnosti u ovoj<br />
oblasti. Mreža za očuvanje šuma obrazovana<br />
je 2000. godine upravo sa zadatkom da<br />
obezbedi globalni forum za razmenu informacija<br />
i iskustva o programima, modelima i<br />
praksi suzbijanja korupcije u gazdovanju<br />
šumama. Uspostavljanje globalne saradnje<br />
trebalo bi da omogući bolje razumevanje svih<br />
aspekata fenomena korupcije u upravljanju<br />
šumskim bogatstvom, razvoj jedinstvene<br />
metodologije za analizu šumskog<br />
ekosistema, pronalaženje ostvarivih rešenja i<br />
efikasnu koordinaciju mera za njihovu<br />
primenu. Inicijativa za osnivanje FIN-a<br />
potekla je od međunarodne nevladine<br />
organizacije Transparency International i<br />
Međunarodne unije za očuvanje prirode sa<br />
idejom da se sjedine iskustva građanskog<br />
društva u borbi protiv korupcije i na planu<br />
stvaranja pretpostavki za održivo korišćenje<br />
šuma. Inicijativu su podržali Centar za<br />
međunarodni razvoj pri američkom Univerzitetu<br />
Harvard i Svetska banka, koja je<br />
nastavila da finansira rad FIN-a u okviru<br />
Programa za šume. Delovanju Mreže za<br />
očuvanje šuma finansijsku podršku pruža<br />
Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i<br />
poljoprivredu (FAO) kroz Program za<br />
šumarstvo.<br />
Mreža za očuvanje šuma sprovodi aktivnosti<br />
u nekoliko oblasti. Prioritetni zadatak je<br />
uspostavljanje elektronskog informaciono–<br />
dokumentacionog centra dostupnog na<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
21
MEĐUNARODNE INICIJATIVE<br />
Mreža za očuvanje šuma <br />
Internetu i baze podataka uređene po<br />
tematskim celinama i specifičnostima zemalja.<br />
Na Internet prezentaciji FIN-a nalazi se<br />
spisak objavljenih članaka, dokumenata i<br />
istraživanja medija o zloupotrebama u<br />
raspolaganju šumskim fondom. U pogledu<br />
jačanja svesti javnosti o štetnim posledicama<br />
korupcije u šumarstvu FIN sprovodi aktivnosti<br />
kako bi se stvorile rang liste zemalja na<br />
osnovu indeksa opažanja kao merne jedinice<br />
stepena prisustva korupcije u ovoj oblasti.<br />
Izučavanje fenomena korupcije u gazdovanju<br />
šumama obuhvata pojavne oblike korupcije,<br />
učesnike u zloupotrebama, ulogu lokalnih<br />
zajednica u očuvanju šumskog bogatstva,<br />
preventivno dejstvo zakonodavstva i rada<br />
policije i pravosuđa i osmišljavanje reforme<br />
javne politike. Pored toga, predmet analiza<br />
sačinjenih pod okriljem FIN-a su i činioci koji,<br />
poput siromaštva i lošeg rada javne uprave,<br />
posredno podstiču pojavu i širenje korupcije.<br />
Da bi se izbeglo svođenje razmatranja<br />
problema korupcije u upravljanju šumskim<br />
resursima na nivo akademske rasprave, FIN<br />
pravi uporedne analize studija slučajeva iz<br />
više zemalja fokusirane na identifikovanje<br />
praktičnih antikorupcijskih metoda primenljivih<br />
na globalnom nivou. Na taj način postiže<br />
se ravnoteža između istraživanja, širenja<br />
informacija i sprovođenja konkretnih antikorupcijskih<br />
akcija. Značajan deo aktivnosti<br />
Mreže za očuvanje šuma posvećen je<br />
uspostavljanju i koordinaciji široke koalicije<br />
međunarodnih i nacionalnih vladinih i nevladinih<br />
organizacija, preduzeća, stručnjaka i<br />
predstavnika lokalnih zajednica. Koalicijom<br />
su obuhvaćene vladine agencije za šumarstvo,<br />
međunarodni donatori, javna i privatna<br />
preduzeća za seču i preradu drveta, trgovci<br />
drvnom građom, stanovnici i lokalne<br />
organizacije iz područja ugroženih ilegalnom<br />
sečom šuma i ekološke organizacije i grupe.<br />
Povezivanjem zainteresovanih strana u jedinstven<br />
forum olakšava se usklađivanje<br />
nacionalnih programa za očuvanje šumskih<br />
bogatstava između različitih zemalja kao i<br />
nacionalnih sa međunarodnim programima.<br />
U cilju jačanja efikasnosti rada koalicije<br />
predviđeno je formiranje nacionalnih<br />
ogranaka Mreže za očuvanje šuma.<br />
Nakon petogodišnjeg delovanja FIN-a je<br />
izrastao u jedinu međunarodnu inicijativu<br />
usredsređenu na suzbijanje korupcije u<br />
gazdovanju šumama koja okuplja veliki broj<br />
aktera — u širokom rasponu od predstavnika<br />
vlasti do nevladinog sektora i od lokalnog do<br />
globalnog nivoa. U narednom periodu<br />
antikorupcijsko delovanje Mreže za očuvanje<br />
šuma biće usmereno na izradu pakta<br />
integriteta za postupak dodele koncesija za<br />
seču stabala, osmišljavanje principa za<br />
suzbijanje korupcije u poslovanju preduzeća<br />
u oblasti šumarstva i drvne prerade i na<br />
sprovođenje obrazovnih programa o zaštiti<br />
ekosistema šumskih područja.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
22
KORUPCIJA U SVETU<br />
PRLJAV NOVAC U TEMELJU<br />
RASTA IMPERIJE SJEDINJENIH<br />
AMERIČKIH DRŽAVA<br />
Tokom poslednjih godina je postignut<br />
konsenzus izmedju američkih kongresnih<br />
istražitelja, bivših bankara i međunarodnih<br />
bankarskih eksperata da američke i evropske<br />
banke godišnje operu izmedju 500 i 1000<br />
milijardi dolara prljavog novca. Polovinu od<br />
toga operu samo američke banke. Američki<br />
senator Levin u svom izveštaju istakao, da<br />
prihod stečen kriminalom međunarodnih<br />
razmera godišnje iznosi od 500 do 1000<br />
milijardi dolara, prolazi kroz međunarodne<br />
finansijske tokove i da se deponuje na<br />
bankarske račune. Polovina ovog iznosa se, po<br />
njegovoj proceni, deponuje na američke<br />
bankarske račune.<br />
U američkim bankama je tokom prošle decenije<br />
oprano između 2 500 i 5 000 milijardi dolara<br />
prihoda stečenog vršenjem krivičnih dela i taj<br />
novac je cirkulisao američkim finansijskim<br />
tokovima. Izveštaj senatora Levina, međutim,<br />
odnosi se samo na pokrenute krivične procese<br />
u skladu sa američkim zakonima. On ne<br />
obuhvata ključne ilegalne finansijske transfere<br />
izvršene od strane korumpiranih političkih<br />
lidera, niti utaje poreza u međunarodnim<br />
transakcijama koje izmiču američkom zakonu.<br />
Poznati američki naučnik Raymond Baker,<br />
ekspert za međunarodne finansije je u saradnji<br />
sa prestižnim Brookings institutom, izneo<br />
procenu po kojoj se prljav novac, kao posledica<br />
korupcije, slivao iz blagajni zemalja “Trećeg<br />
sveta” i zemalja u tranziciji (postkomunističkih<br />
zemalja), u blagajne zapadnih zemalja u iznosu<br />
od 20 do 40 milijardi dolara godišnje. Po<br />
njegovom mišljenju, ovo nije dovoljno precizna<br />
procena, jer je nastala kao posledica ne baš<br />
dobre procene ukupnog prometa na iznos od<br />
najmanje 80 milijardi dolara godišnje; pravilna<br />
procena bi iznosila bar 100 milijardi dolara<br />
godišnje. Na osnovu ove dve vrednosti<br />
izabrana je srednja vrednost, te je tako<br />
umanjena ukupna procena za 1000 milijardi<br />
dolara po deceniji, od čega se polovina ovog<br />
iznosa može pripisati samo SAD, i to bez<br />
uključivanja drugih formi ilegalnog odliva<br />
kapitala, jer bi u suprotnom pokazane sume<br />
bile mnogo veće. Raymond Baker nije uzeo u<br />
obzir ilegalan promet nepokretne imovine<br />
prevaru putem elektronskog transfera<br />
sredstava i slično.<br />
Procena količine prljavog novca (opranog<br />
novca stečenog kriminalom i korupcijom), koji<br />
se slivao u američke blagajne tokom<br />
devedesetih godina prošlog veka, u sažetoj<br />
formi izložena iznosi okvirno između 3 000 i 5<br />
500 milijardi dolara. To nije potpuna slika, ali<br />
ona nam daje osnov za ocenu značaja “faktora<br />
prljavog novca” prilikom globalne procene<br />
američke ekonomije. Ova procena ukazuje na<br />
pokrivanje dela deficita američkog budžeta<br />
kombinovanim tokovima opranog i prljavog<br />
novca, održavajući ga na taj način u ravnoteži,<br />
uz robnu trgovinu, sa iznosom od oko nekoliko<br />
stotina milijardi dolara godišnje. Kako stvari<br />
stoje, američki komercijalni deficit je oko 300<br />
milijardi dolara. Bez prljavog novca u američkoj<br />
ekonomiji inostrano poslovanje i životni<br />
standard američkih građana bi opali, vrednost<br />
dolara bi oslabila, raspoložive investicije i<br />
pozajmljeni kapital bi presušili i Vašington više<br />
ne bi mogao da održi svoju globalnu imperiju.<br />
Ono što je alarmantno u vezi sa pranjem novca<br />
jeste prognoza njegovog porasta. Nekadašnji<br />
privatni bankar Antonio Geraldi je, u<br />
svedočenju pred nadležnom potkomisijom<br />
američkog Senata, prognozirao značajan<br />
porast pranja novca od strane američkih<br />
banaka: “Prognozeri takođe predviđaju da će<br />
količine opranog novca biti izražene<br />
milijardama dolara i da će rasti<br />
disproporcionalno u odnosu na zakonite<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
23
KORUPCIJA U SVETU<br />
Prljav novac temelj rasta imperije SAD <br />
novčane fondove.” Oko 500 milijardi dolara<br />
prljavog novca stečenog kriminalom opere se<br />
godišnje u vodećim američkim bankama, što u<br />
velikoj meri premašuje čist državni prihod svih<br />
kompanija koje se bave informacionom<br />
tehnologijom u Sjedinjenim a meričkim<br />
državama (dalje u tekstu skraćeno: SAD), čiji<br />
su profiti enormni. Godišnji uplivi prljavog novca<br />
premašuju i ukupne prihode glavnih američkih<br />
naftnih kompanija, vojne industrije i<br />
vazduhoplovne proizvodnje. Najveće američke<br />
banke Bank of America, J. P. Morgan, Chase<br />
Manhattan i delimično Citybank, izvlače visok<br />
procenat svojih bankarskih profita u vidu<br />
računa na koje se deponuje prljav novac.<br />
Velike američke banke i ključne državne<br />
institucije održavaju na snazi globalnu moć<br />
SAD pranjem novca i ilegalnom upotrebom<br />
inostranih fondova.<br />
Američke banke i imperija prljavog novca<br />
Ilustracija SAD, čiji su tvorci Vašington i mas–<br />
mediji, prikazuje čiste bele ruke koje se bore sa<br />
prljavim novcem iz zemalja trećeg sveta i bivših<br />
komunističkih zemalja, sa željom da stvore<br />
takvu sliku o državi gde je u prvom planu borba<br />
protiv trgovine drogom, pranja novca stečenog<br />
prodajom droge i protiv političke korupcije.<br />
Istina je, međutim, potpuno drugačija. Američke<br />
banke su razvile veoma složen spektar<br />
različitih političkih koncepcija za transfer<br />
nezakonitih novčanih fondova u SAD,<br />
investiranjem takvih fondova u legitimne<br />
poslove ili u američke državne obveznice, i<br />
njihovom legalizacijom na taj način. Američki<br />
Kongres je sproveo mnogobrojna saslušanja,<br />
obezbedio detaljne izveštaje nezakonitog<br />
postupanja banaka, doneo nekoliko zakona i<br />
zatražio jaču podršku predstavnika javnih<br />
institucija i privatnih bankara. Najveće banke su<br />
ipak nastavile sa praksom pranja kriminalnog<br />
novca, a sume prljavog novca eksponencijalno<br />
rastu, zato što ni dražava ni banke nemaju ni<br />
volju, niti interes da okončaju ovu praksu koja<br />
obezbeđuje visoke profite i stvara potporu<br />
imperiji, koja bi u protivnom bila vrlo krhka.<br />
Prvo što se može uočiti u vezi sa pranjem<br />
novca, bilo stečenog kriminalom ili korupcijom,<br />
je to da ovaj posao sprovode najvažnije<br />
američke banke. Drugo, bankarski službenici<br />
umešani u poslove pranja novca imaju podršku<br />
bankarskih institucija najvišeg nivoa; to nisu<br />
usamljeni slučajevi kršenja zakona, što se<br />
jasno može videti u slučaju Raula Salinasa<br />
(Raul Salinas), brata bivšeg predsednika<br />
Meksika, koji je preko računa u njujorškoj<br />
Citybank oprao 200 miliona američkih dolara.<br />
Kada je Salinas uhapšen i kada je otkrivena<br />
njegova pozamašna lista pronevera državnih<br />
fondova, njegov privatni bankarski menadžer u<br />
Citybank, Ejmi Eliot (Amy Elliot) je u javnoj<br />
izjavi optužila vrh korporacije da je znao za ove<br />
transakcije, a da su ona i ostali učesnici javnog<br />
skandala mali pioni u ovoj stvari.<br />
Citybank, najveći akter u pranju novca, sa 180<br />
hiljada zaposlenih, ujedno je i najveća banka u<br />
SAD, koja funkcioniše širom sveta u oko 100<br />
zemalja, ima 700 milijardi dolara poznate aktive<br />
i preko 100 milijardi dolara aktive na tajnim<br />
računima klijenata u privatnim bankama.<br />
Citybank pruža privatne bankarske usluge u 30<br />
zemalja, što je globalno posmatrano, najveći<br />
procenat u odnosu na druge privatne banke u<br />
Americi. Pri tome, veoma je važno razjasniti šta<br />
se podrazumeva pod pojmom “privatna banka”.<br />
Privatno bankarstvo je sektor koji pruža usluge<br />
izuzetno bogatim klijentima (koji imaju depozit<br />
u iznosu od najmanje 1 miliona američkih<br />
dolara). Velike banke naplaćuju svojim<br />
mušterijama honorar za upravljanje njihovom<br />
aktivom i za pružanje specijalizovanih usluga<br />
od strane privatnih banaka. Usluge privatnih<br />
banaka prevazilaze uobičajene bankarske<br />
usluge i podrazumevaju savetovanje u pogledu<br />
investiranja, imovinskog planiranja, obračuna i<br />
plaćanja poreza, otvaranja takozvanih<br />
“offshore” računa, kao i uključivanja u<br />
komplikovane procedure osmišljene sa ciljem<br />
da se obezbedi poverljivost finansijskih<br />
transakcija. Privlačnost privatnih banaka za<br />
pranje novca je u tome što one prodaju tajnost<br />
klijentima koji žele da peru novac. Postoje dva<br />
metoda kojima se velike banke služe prilikom<br />
pranja novca: preko privatnog bankarstva i<br />
preko korespondentnih banaka. Privatne banke<br />
obično koriste kodna imena za pristupe<br />
računima, koncentracione račune (koji<br />
podrazumevaju izmešanost bankarskih i<br />
klijentskih novčanih sredstava u cilju brisanja<br />
dokumentovanih tragova elektronskih<br />
transakcija koje mogu biti izražene milijardama<br />
dolara), koji simuliraju kretanja klijentskih<br />
novčanih sredstava i “offshore” privatne<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
24
KORUPCIJA U SVETU<br />
Prljav novac temelj rasta imperije SAD <br />
investicione korporacije locirane u zemljama čiji<br />
zakoni strogo regulišu tajnost bankarskog<br />
poslovanja (poput Kajmanskih ostrva ili<br />
Bahama).<br />
U slučaju Raula Salinasa, osoblje Citybanka je<br />
pomoglo Salinasu da prebaci iz Meksika od 90<br />
do 100 miliona američkih dolara, na takav<br />
način koji je omogućio uspešno prikrivanje<br />
izvora i destinacije novca, i time isključio<br />
mogućnost ulaska u dokumentovan trag novcu.<br />
Uobičajen način na koji se to radi je sledeći:<br />
Citybank osniva lažnu “offshore” korporaciju,<br />
obezbeđuje Salinasu tajno kodno ime za<br />
pristup računu, kao i lozinku za treće lice —<br />
posrednika, koje je deponovalo novac na račun<br />
Citybank u Njujorku, zatim prebacuje novac na<br />
koncentracioni račun u Njujorku, odakle se<br />
novac dalje prenosi na račune u Švajcarskoj i u<br />
Londonu.<br />
Velike banke osnivaju lažne privatne<br />
investicione korporacije u takozvanim<br />
“offshore” zemljama, čija je svrha držanje i<br />
prikrivanje porekla novčanih sredstava.<br />
Osnivači, akcionari i članovi upravnog odbora<br />
tih lažnih korporacija su povezani sa samom<br />
bankom (najčešće su njeni službenici). Prljav<br />
novac koji klijenti deponuju u nekoj od filijala<br />
velikih banaka prenosi se na račune lažnih<br />
privatnih korporacija koje je banka osnovala u<br />
“offshore” zemljama, čiji zakoni strogo regulišu<br />
tajnost bankarskog poslovanja i na taj način se<br />
prikriva poreklo novca. Privatni bankari velikih<br />
banaka, kao što je Citybank, imaju unapred<br />
pripremljena dokumenta za različite privatne<br />
investicione korporacije, koja drže na policama<br />
u nameri da ih aktiviraju kada to neki klijent<br />
zatraži. Ovaj sistem funkcioniše po sličnom<br />
principu po kom funkcionišu i ruske<br />
“Matryoshka” lutke, u vidu neprekidnog<br />
začaranog kruga, koji na kraju može postati<br />
nedokučiv za zakonski postupak.<br />
Saučesništvo države u pranju novca velikih<br />
banaka bilo bi evidentno kada bi neko izvršio<br />
reviziju arhiviranih dokumenata. Pranje novca<br />
od strane velikih banaka bilo je predmet<br />
istrage, revizije, kritike i zakonske regulative.<br />
Banke, takođe, imaju sopstvene kodove<br />
postupanja kojima moraju da se povinuju.<br />
Uprkos tome, banke kao što je Citibank i drugih<br />
10 velikih banaka, ignorišu pravila i zakone,<br />
dok država ignoriše njihovo nepovinovanje<br />
zakonima. U proteklih 20 godina, pranje novca<br />
stečenog kriminalom i pljačkom od strane<br />
velikih banaka, je u geometrijskom porastu, dok<br />
se istovremeno umanjuje visina stope rasta<br />
profita stečenog legalnim ekonomskim<br />
aktivnostima. Po procenama ekonomskih<br />
eksperata, kamatna stopa po kojoj privatne<br />
banake posluju iznosi između 20 i 25 odsto<br />
godišnje. Američki kongresni istražitelji su otkrili<br />
da je Citibank pružala usluge četvorici političkih<br />
prevaranata, tako što je izvršila transfer 380<br />
miliona američkih dolara: Raulu Salinasu od 80<br />
do 100 miliona američkih dolara, Asifu Ali<br />
Zardariju (suprugu bivše premijerke Pakistana)<br />
više od 40 miliona američkih dolara, El Hadž<br />
Omar Bongou, diktatoru Gabona od 1967.<br />
godine, preko 130 miliona američkih dolara,<br />
sinovima generala Abacha-e, nekadašnjeg<br />
diktatora Nigerije, preko 110 miliona američkih<br />
dolara. U svim tim slučajevima Citibank je<br />
prekršila sva sopstvena pravila i vladine<br />
direktive: ona nije formirala profil klijenta<br />
(odnosno ispitala poreklo njegovih sredstava i<br />
njegovo ranije poslovanje), nije odredila<br />
poreklo novca, niti je ispitala da li je bilo<br />
narušavanja zakona u zamlji iz koje novac<br />
potiče, u vezi sa sticanjem novca. Naprotiv,<br />
banka je olakšala protok novčanih sredstava<br />
svojom unapred spremnom procedurom:<br />
osnivanjem prividnih kompanija,<br />
obezbeđivanjem kodnih imena, prebacivanjem<br />
sredstava na koncentracione račune, a zatim,<br />
investiranjem novca u zakonite poslove ili u<br />
državne obveznice. Ni u jednom od ovih<br />
slučajeva, kao ni u hiljadama drugih, nije<br />
učinjeno ništa od onoga što predstavlja<br />
uobičajenu dužnost banaka koje savesno<br />
posluju (kao što je, na primer, zakonska<br />
obaveza privatne banke da preduzme sve<br />
mere da bi se uverila u to da ne olakšava<br />
pranje novca). Ni u jednom od ovih slučajeva<br />
niko od visokih bankarskih službenika nije<br />
odgovarao pred sudom. Citybank je, čak i<br />
posle hapšenja njenih klijenata, nastavila da<br />
pruža takve usluge kao što su prenos<br />
sredstava na tajne račune i odobravanje<br />
kredita.<br />
Pranje novca putem korespodentnih<br />
banaka<br />
Drugi i srodan način koji velike banke koriste za<br />
pranje stotina milijardi dolara prljavog novca je<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
25
KORUPCIJA U SVETU<br />
Prljav novac temelj rasta imperije SAD <br />
preko korespondentnog bankarstva.<br />
Korespondentno bankarstvo podrazumeva<br />
proviziju od pružanja bankarskih usluga jedne<br />
banke drugoj. To je visoko unosan i značajan<br />
sektor poslovanja velikih banaka. U pravnim<br />
sistemima kao što je američki, gde banke ne<br />
moraju imati fizičko prisustvo, omogućava se<br />
drugim prekomorskim bankama da vode posao<br />
i pružaju usluge svojim klijentima, među kojima<br />
su i dileri droge i drugi koji su umešani u<br />
krivične delatnosti. Banka koja je registrovana<br />
u nekoj stranoj zemlji i nema svoju filijalu u<br />
Americi, veoma je privlačna za klijente, te tako<br />
privlači bogate kilente, kriminalce, koji su<br />
zainteresovani za pranje novca u Americi.<br />
Umesto da podlegne kontroli od strane<br />
američkih kontrolnih službi, kao i velikim<br />
troškovima zbog same lociranosti u SAD,<br />
banka samo otvara korespondentni račun kod<br />
već postojeće američke banke.<br />
Uspostavljanjem takve veze, inostrana banka<br />
(koja se naziva respondent) i preko nje, njeni<br />
klijenti kriminalci, primaju većinu ili sve usluge<br />
koje im nude korespondentne američke banke.<br />
Danas sve velike američke banke imaju<br />
uspostavljene višestruke korespondentne veze<br />
širom sveta, tako da mogu, i one same i njihovi<br />
klijenti, da učestvuju u međunarodnim<br />
finansijskim transakcijama preko svojih<br />
respondenata širom sveta. Mnoge od vodećih<br />
američkih i evropskih banaka koje su locirane u<br />
svetskim finansijskim centrima služe kao<br />
korespondentne hiljadama drugih banaka.<br />
Većina “offshore” banaka, koje peru milijarde<br />
dolara za svoje klijente kriminalce, ima račune<br />
u SAD. Sve velike banke specijalizovane za<br />
međunarodne transfere novčanih sredstava se<br />
nazivaju centralne novčane banke. Neki od<br />
najvećih procesa transfera sredstava<br />
elektronskim putem obuhvataju sume koje<br />
dosežu i do 1000 milijardi dolara, dnevno.<br />
Tokom juna 1999. godine, pet vodećih<br />
korespondentnih banaka u Americi je na<br />
računima svojih respondenata imalo preko 17<br />
milijardi dolara, dok je ukupan iznos 75<br />
najvećih američkih korespondentnih banaka na<br />
računima svojih respondenata iznosio 34,9<br />
milijardi dolara. Osnovna odlika<br />
korespondentnog povezivanja koja je od<br />
presudnog značaja za kriminalce milijardere,<br />
sastoji se u tome što ono obezbeđuje pristup<br />
međunarodnim sistemima transfera novca<br />
putem lakog i brzog prenosa novca na<br />
međunarodnom nivou i unutar država. Prema<br />
najskorijim procenama (iz 1998. godine) 60<br />
“offshore” pravnih sistema širom sveta<br />
registrovalo je oko 4000 “offshore” banaka koje<br />
su na računima kod korespondentnih banaka,<br />
kontrolisale približno 5 000 milijardi dolara.<br />
Jedan od glavnih izvora siromaštva i krize u<br />
Africi, Aziji, Latinskoj Americi, Rusiji i drugim<br />
zemljama nekadašnjeg SSSR-a i Istočne<br />
Evrope, je pljačka ekonomije i transfer stotina<br />
milijardi dolara iz ovih zemalja preko<br />
korespondentnog bankarstva, kao i preko<br />
privatnih banaka povezanih sa najvećim<br />
američkim i evropskim bankama. Samo u Rusiji<br />
je registrovan ilegalni transfer novca u iznosu<br />
od preko 200 milijardi dolara tokom 1990-ih<br />
godina. Ogroman preokret kapitala iz<br />
navedenih zemalja u američke i evropske<br />
banke doveo je do masovnog siromaštva,<br />
ekonomske krize i nestabilnosti tih zemalja.<br />
Takva situacija je povratno uticala na<br />
povećanje pritiska Međunarodnog monetarnog<br />
fonda i Svetske banke na te zemlje da<br />
liberalizuju svoje bankarske i finansijske<br />
sisteme, što je u velikoj meri povećalo njihovu<br />
izolaciji i doprinelo imploziji njihovih pravnih<br />
sistema. Kao rezultat svega, nastalo je stanje<br />
još veće korupcije i ilegalnih međunarodnih<br />
transfera novčanih sredstava, nego što to<br />
prikazuju izveštaji senata.<br />
Sistem organizovanog kriminala i korupcije<br />
putem finansijskih transakcija doprineo je<br />
rastućoj polarizaciji sveta. Dok spekulacije i<br />
inostrana dugovanja igraju ulogu u podrivanju<br />
životnog standarda kriznih područja, hiljade<br />
milijardi dolara kao posledica pranja novca i<br />
korumpiranog bankarstva, postaju daleko<br />
značajniji faktor u održavanju prosperiteta<br />
zapada kao i u izgradnji američke imperije i<br />
njene finansijske stabilnosti. Razmere, obim i<br />
vremenski period pojave transfera i pranja<br />
novca, kao glavne pojave najvećih bankarskih<br />
preduzeća, uz saučesništvo vlade, snažno<br />
ukazuju na to da su dinamika rasta i stagnacija<br />
američke imperije kao i rekolonizacija usko<br />
povezane sa novim oblikom kapitalizma, koji je<br />
izgrađen uz pomoć pljačke, kriminala, korupcije<br />
i saučesništva.<br />
Tekst prevela: Nataša Radovanović<br />
Prevod priredila: Aleksandra Bulatović<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
26
KORUPCIJA NEKAD<br />
KORUPCIJA U VOJSCI<br />
KRALJEVINE SRBIJE<br />
od 1906 do 1912. GODINE<br />
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca često<br />
se u javnosti uzdisalo za valjanom državnom<br />
upravom i efikasnim parlamentarizmom<br />
prekumanovske Srbije. Iz zagušljive atmosfere<br />
neprestanih korupcionaških skandala,<br />
zloupotreba i javašluka vlasti, Kraljevina<br />
Srbija je idealizovana i doživljavana sa<br />
nostalgijom. Vreme srbijanskog parlamentarizma<br />
od 1904. do 1912. godine izgledalo je<br />
kao doba nevinosti u poređenju sa stanjem<br />
morala u državnoj službi novostvorene<br />
države. Kraljevina Srbija imala je malu, dobro<br />
plaćenu i, u odnosu na okolnosti, efikasnu<br />
administraciju. Prerogative najviših<br />
predstavnika vlasti i obim poslova koji im je<br />
bio poveren bili su skromni. Skroman<br />
srbijanski državni aparat nije pružao<br />
činovnicima dovoljno mogućnosti i izazova za<br />
korupciju. Tek su u Kraljevini Srba, Hrvata i<br />
Slovenaca državnim službenicima dodeljene<br />
značajne ingerencije u zamašnim i unosnim<br />
poslovima. Diskreciono pravo odlučivanja o<br />
raspodeli kontigenata robe iz ratnih<br />
reparacija ili podizanja sekvestra sa<br />
neprijateljske imovine bili su isuviše veliko<br />
iskušenje za posleratne političare. Na javnoj<br />
pozornici Kraljevine Srbije korupcija nije bila<br />
prisutna u toj meri, ali iako nije bila deo<br />
svakodnevice političkog života njeno<br />
prisustvo se ne može zanemariti.<br />
Slučajevi korupcije u Kraljevini Srbiji<br />
pojavljivali su se svaki put kada je trebalo<br />
obaviti neki veliki posao u državnoj režiji.<br />
Izuzimajući vojne nabavke jedini takav posao<br />
tokom vladavine kneza Milana (1872–1889)<br />
bila je izgradnja železnice gde su se pojavile<br />
afere sa Bontuom i Generalnom Unijom. 1<br />
Velike zloupotrebe pratile su gotovo sve<br />
1 Opširnije videti u: Goran Antonić, „Železnička afera”,<br />
Puls, januar-februar 2004, str. 43-4.<br />
poslove prilikom užurbanog naoružavanja<br />
srpske vojske 1906–1912. godine.<br />
Korupcionaške afere nastale u tom periodu<br />
pokazuju naličje srbijanskog parlamentarizma<br />
i uticaj koji su vojni krugovi imali u zemlji<br />
posle majskog prevrata izvršenog 1903.<br />
godine. Iz navedenih razloga i zato što se<br />
radilo o vojnim nabavkama upravo su ljudi iz<br />
oficirskog kora bili protagonisti zabeleženih<br />
korupcionaških afera.<br />
Nepovoljno geopolitičko okruženje i velika<br />
oslobodilačka misija koju je Srbija sebi<br />
postavila podstakla je vlast na vojne<br />
pripreme. Skoro sav raspoloživ državni<br />
kapital u inače siromašnoj zemlji odlazio je<br />
na uvećanje vojnog arsenala. Za nabavku<br />
vojne opreme bio je namenjen pretežni deo<br />
državnog zajma iz 1906. godine u iznosu od<br />
95 miliona tadašnjih dinara. 2 Oprema je<br />
nabavljana u francuskim zavodima „Šnajder–<br />
Krezo” pod „nadzorom“ srpske vojne komisije<br />
koju je predvodio pukovnik Mihajlo Rašić, kao<br />
predsednik. Značajnu odgovornost u nadzoru<br />
kvaliteta isporuka imao je pukovnik Damjan<br />
Vlajić, načelnik artiljerijsko–tehničkog<br />
odeljenja Ministarstva vojnog. Članovi<br />
komisije upućivali su Ministarstvu dopise u<br />
kojima su se žalili na postupke i praksu koju<br />
je sprovodio pukovnik Rašić prilikom nadzora<br />
kvaliteta opreme. Uprkos tome što su<br />
postojali čvrsti dokazi o nesavesnom<br />
postupanju Rašića, Ministarstvo nije<br />
preduzelo očekivane mere. Stvar je zatim<br />
dospela u Narodnu skupštinu u vreme<br />
dramatičnih zasedanja o rešenju tzv.<br />
Aneksione krize. 3<br />
2 Za vojsku je iz ovog zajma potrošeno 46 miliona<br />
dinara. Triša Kaclerović, Militarizam u Srbiji, Afere i<br />
skandali u vojsci, Beograd, 1952, str. 18.<br />
3 Triša Kaclerović, Militarizam u Srbiji, op. cit., str. 7-12.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
27
KORUPCIJA NEKAD<br />
<strong>Korupcija</strong> u vojsci Kraljevine Srbije od 1906. do 1912. godine <br />
Na tajnoj sednici Narodne skupštine od 20.<br />
decembra 1908. godine narodni poslanik<br />
Petar Mišić postavio je ministru vojnom,<br />
generalu Stepi Stepanoviću nekoliko<br />
usmenih pitanja o slučaju pukovnika Rašića.<br />
Saznanje o zloupotrebama veoma je<br />
uznemirilo narodne poslanike, a ministar<br />
vojni je tri dana kasnije podneo ostavku na<br />
položaj. 4 Novi ministar general Mihajlo<br />
Živković odmah je po preuzimanju dužnosti<br />
smenio pukovnike Rašića i Vlajića, jer je u<br />
tekućoj arhivi prikupljena podrobna<br />
dokumentacija o njihovim zloupotrebama.<br />
Trebalo je još samo naći nekog narodnog<br />
poslanika koji bi bio spreman da sakupljeni<br />
materijal prezentuje Skupštini u vidu<br />
interpelacije. Triša Kaclerović, socijalistički<br />
poslanik i izvan bilo kakvih interesnih grupa u<br />
Skupštini, bio je kao poručen za tu vrstu<br />
posla. Kaclerovića je primio lično ministar i<br />
obećao mu da će u Skupštini javno potvrditi<br />
istinitost navoda u interpelaciji. Ministar je to<br />
zaista učinio 7. januara 1909. godine kada je<br />
interpelacija podneta: načelno je potvrdio<br />
krivicu Rašića i Vlajića obrazložio tehničke<br />
detalje zloupotreba po kontigentima i vrsti<br />
opreme koja je nabavljana.<br />
Najveće zamerke ticale su se kvaliteta<br />
topovske municije koja nije bila savesno<br />
testirana. Rašić je optužen da je primao<br />
kontigente mimo standardne procedure<br />
testiranja uzorka. Na taj način proturan je u<br />
svakoj isporuci značajan procenat škarta i<br />
šrapnela čije perfomanse nisu u potpunosti<br />
odgovarale poručenom standardu. Na<br />
probnim gađanjima neke se uopšte nisu<br />
rasprskavale nego su samo padale na<br />
zemlju, neke su se rasprskavale već na<br />
nekoliko stotina metara od oruđa, neke čak<br />
na trideset metara. 5 Srpsku vojnu komisiju u<br />
punom sastavu sačinjavalo je ukupno sedam<br />
4 Beogradske novine u zapaljivoj atmosferi aneksione<br />
krize nisu ostavku Stepanovića dovodile u vezu sa<br />
aferom Rašić–Vlajić. Nešto više od godinu dana kasnije<br />
list Politika u članku „Afera Rašić–Vlajić” od 4. jula 1910.<br />
godine pisao je da se „vodila na tajnoj skupštinskoj<br />
sednici diskusija o tome i zbog toga je pao ondašnji<br />
ministar vojni general St. Stepanović”.<br />
5 Pojedine tehničke podatke vezane za ove šrapnele<br />
naveo je narodni poslanik Josif Bajčinović, član Anketne<br />
komisije koja je kasnije obrazovana u parlamentu. Govor<br />
narodnog poslanika Josifa Bajčinovića od 31. marta<br />
1911. godine, Stenografske beleške Narodne Skupštine<br />
Kraljevine Srbije (CXVI redovni sastanak), Beograd,<br />
1911, str. 7-8.<br />
članova. Kada je trebalo doneti odluku o<br />
brdskoj topovskoj municiji, petorica članova<br />
komisije bili su protiv nabavke jer rezultati<br />
terenskog testiranja nisu bili zadovoljavajući.<br />
Rašić je nakon glasanja sazvao novu sednicu<br />
komisije kojoj je prisustvovalo samo četiri<br />
člana. Na ponovljenom glasanju bilo je<br />
neodlučno: dva glasa za (pukovnik Rašić i<br />
izvesni major Božidarević) i dva glasa protiv,<br />
pa se očekivalo da aktuelni ministar vojni<br />
donese konačnu odluku. Ministar se odlučio<br />
za sprovođenje nabavke zbog realnih vojnih<br />
pretnji koje su dolazile od susedne Austro–<br />
Ugarske. Odluku ministra dodatno su<br />
motivisali kontigenti upaljača za granate koji<br />
su mimo konačne odluke, po pitanju<br />
nabavke, već bili po Rašićevom nalogu<br />
transportovani u Srbiju.<br />
Na pomenutoj sednici Skupštine od 7.<br />
januara 1909. godine, ministar vojni osvrnuo<br />
se na pitanje domaće fabrike baruta u<br />
Obilićevu kod Kruševca. Interpelaciju po<br />
ovom pitanju takođe je istog dana podneo<br />
Triša Kaclerović. Barutana je trebalo u okviru<br />
velikih vojnih priprema da proizvede oko<br />
150.000 kilograma baruta, a proizvela je<br />
svega 13.500. Proizvedeni barut bio je tako<br />
lošeg kvaliteta da se mogao upotrebljavati<br />
samo u obuci vojnika, a ne za punjenje bojnih<br />
metkova ili ostale vojne potrebe. U vreme<br />
najveće vojne potrebe septembra 1908.<br />
godine barutana u Obilićevu proizvela je<br />
svega 160 kg baruta za topove i 140 kg<br />
puščanog baruta. Nametalo se pitanje: da li<br />
je barutana radila loše zbog nestručnosti<br />
osoblja ili je posredi bila korupcija. Upravnik<br />
barutane u Obilićevu, potpukovnik Dušan<br />
Stanojević, doktor hemije i jedini poznavalac<br />
tehnološkog procesa proizvodnje, provodio je<br />
po nekoliko meseci u inostranstvu<br />
ugovarajući poslove nabavke uvoznog<br />
baruta. Između 1906. i 1909. godine bilo je<br />
uvezeno 385.000 kilograma baruta. 6<br />
Postojala je sumnja da Stanojević možda<br />
namerno zapostavlja domaću proizvodnju i<br />
favorizuje uvozne poslove.<br />
Kada je ministar Živković potvrdio navode<br />
interpelanta pristupilo se obrazovanju<br />
anketnog odbora u koji su ušli ugledni<br />
predstavnici radikalne stranke, samostalaca,<br />
6 T. Kaclerović, Militarizam u Srbiji, op. cit., str. 21.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
28
KORUPCIJA NEKAD<br />
<strong>Korupcija</strong> u vojsci Kraljevine Srbije od 1906. do 1912. godine <br />
liberala i naprednjaka. Predstavnik radikala<br />
bio je Petar Mišić, potpukovnik u penziji i<br />
jedan od učesnika u majskom prevratu iz<br />
1903. godine. Mišić je bio veoma dobro<br />
obavešten iz vojnih krugova, uz to verziran u<br />
vojnim pitanjima. Narednih godina<br />
nemilosrdno je povlačio pitanje korupcije u<br />
vojsci na skupštinskim sednicama. Anketni<br />
odbor je čitavih godinu dana pripremao<br />
izveštaj koji je na kraju imao 310 strana<br />
teksta. Iako je Narodnoj skupštini ovaj<br />
materijal bio dostavljen 29. maja 1910.<br />
godine, narodni poslanici su ga dobili tek u<br />
jesen iste godine. Nešto slično se desilo sa<br />
procedurom zvaničnog, tj. pismenog<br />
odgovora na interpelaciju Kaclerovića.<br />
Odgovor je usledio tek 18. aprila 1909.<br />
godine, više od tri meseca nakon sednice na<br />
kojoj je ministar usmeno potvrdio osnovanost<br />
optužbi.<br />
Izveštaj skupštinskog anketnog odbora<br />
precizirao je krivicu pukovnika Rašića u 17.<br />
tačaka. Pored pojedinačnih propusta u<br />
pogledu zanemarivanja opštih standarda<br />
kontrole kvaliteta materijala koji je preuziman,<br />
verovatno najozbiljnija optužba odnosila se<br />
na Rašićevu svojevoljnu promenu tipa<br />
šrapnela. Pukovnik je to učinio ne<br />
konsultujući se sa ostalim članovima komisije<br />
što je po svakom osnovu pobuđivalo sumnje.<br />
Izmenjeni tip šrapnela imao je slabije dejstvo<br />
od onog koji je decembra 1906. godine bio<br />
ugovoren sa fabrikom „Šnajder–Krezo”.<br />
Prema procenama anketnog odbora, više od<br />
polovine čitave porudžbine šrapnela u<br />
vrednosti 6.768.000 dinara primljeno je<br />
„protivno tehničkim pogodbama i na sumnjiv<br />
način”. 7 Anketna komisija ustanovila je da<br />
postoje osnove za sumnju da su pojedini<br />
rukovodioci iz fabrike „Šnajder” učestvovali u<br />
proturanju škarta i falsifikovanju kontrolnih<br />
žigova na municiji, dok je u izveštajima<br />
Ministarstvu vojnom pukovnik Rašić dao<br />
potpuno drugačiju sliku. Rašić je preko svake<br />
mere hvalio dobre poslovne običaje u fabrici<br />
„Šnajder–Krezo”. U jednom njegovom<br />
izveštaju stoji da je „fabrika g.g. Šnajder i<br />
kompanija izvršila (...) svoju obavezu po<br />
ugovoru na način koji joj na čast služi kao<br />
velikoj svetskoj oružanoj fabrici”. Fabrika ne<br />
samo što je „izlazila u susret svakom<br />
komisiskom zahtevu”, već je „sa najvećom<br />
7 Ibid., str. 18.<br />
gotovošću primila na sebe, da nam bez<br />
naknade troškova učini ne samo sva<br />
usavršavanja koje sam od nje tražio”. Kao<br />
vrhunac dobronamernosti Rašić navodi da je<br />
fabrika „ženerozno davala municiju za<br />
pucanje” s kojom su bili „udvostručili strogost<br />
kontrole za primanje municije na veliki rizik<br />
po njenu sopstvenu štetu”. Šteta koju je na<br />
ovaj način pretrpeo francuski fabrikant<br />
prevazilazila je po Rašiću „sumu od 500.000<br />
dinara prosto izdatih u želji da njen klijent,<br />
srpska država, bude zadovoljna sa svojim<br />
liferantom”. 8 Sve i da nije došlo do optužbi za<br />
malverzacije i korupciju ovi slatkorečivi<br />
izveštaji o neverovatnoj poslovnoj<br />
susretljivosti poslovodstva „Šnajder–Krezoa”<br />
bili bi dovoljni da pobude sumnju.<br />
Pukovnici Rašić i Vlajić bili su uhapšeni 3.<br />
jula 1910. godine na osnovu odluke ministra<br />
vojnog, ali su već 19. jula pušteni na slobodu<br />
do početka suđenja na osnovu odluke<br />
Velikog vojnog suda. 9 Pukovnici su do<br />
suđenja bili na slobodi, optužbe protiv Vlajića<br />
su zatim bile potpuno odbačene, a sudski<br />
proces protiv Rašića vodio se od 19. oktobra<br />
do 13. novembra 1910. godine. Afera je<br />
okončana oslobađajućom presudom uz<br />
brojne materijalne propuste u sudskom<br />
pretresu. Sud nije pozvao na svedočenje<br />
petoricu članova srpske vojne komisije koji su<br />
prvi ukazali na zloupotrebe Rašića. Nije<br />
saslušano ni tehničko osoblje pri pomenutoj<br />
komisiji. Takođe, nije uzeta u obzir ni obimna<br />
dokumentacija sakupljena u skupštinskoj<br />
anketi. Čak i za standarde ondašnjeg sudstva<br />
u Srbiji bilo je nezamislivo da u slučaju<br />
pukovnika Rašića pred sudom bude ispitan<br />
samo optuženik i niko više. Petar Mišić je u<br />
Narodnoj skupštini neposredno po završetku<br />
procesa protestvovao navodeći da je „uvek<br />
bivalo, pa i sad biva, da kad se ispituje jedno<br />
krivično delo onda sudovi, da bi saznali pravu<br />
materijalnu istinu, pozivaju na pretres i<br />
ispituju sva lica, koja bi po svome saznanju<br />
(...) mogla ma i najmanje da prinesu da se<br />
dođe do prave istine, broj takvih svedoka ide<br />
na stotine”. Kakva je ohrabrenja mogao dobiti<br />
optuženi svedoči izjava Miodraga Aćimovića,<br />
jednog od auditora još na početku afere. 10<br />
Prema njegovom mišljenju ovlašćenja koja je<br />
8 Ibid., str. 18-9.<br />
9 „Afera Rašić-Vlajić”, Politika, 20. jul 1910.<br />
10 Auditorom je nazivan sudski islednik u vojsci.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
29
KORUPCIJA NEKAD<br />
<strong>Korupcija</strong> u vojsci Kraljevine Srbije od 1906. do 1912. godine <br />
Rašić imao bila su takva da je „mogao da<br />
primi i krompire mesto šrapnela, jer je po<br />
uputu imao neograničeno pravo u komisiji”. 11<br />
I pored oslobađajuće presude, pukovnici<br />
Rašić i Vlajić su nedugo zatim 12. februara<br />
1911. godine bili penzionisani, ali sa njima su<br />
penzionisani i savesni službenici načelnici<br />
sudskog i artiljerijsko–tehničkog odeljenja<br />
Ministarstva vojnog, koji su zastupali<br />
optužbu. Pukovnik Rašić reaktiviran je u<br />
vreme Balkanskih ratova, a u Kraljevini Srba,<br />
Hrvata i Slovenaca napredovao je do<br />
položaja ministra vojnog.<br />
Afera Rašić–Vlajić nije bio jedini korupcijski<br />
skandal vezan za naoružavanje srpske<br />
vojske u periodu od 1906. do 1912. godine.<br />
Skoro preslikani scenario opisane afere<br />
zabeležen je u slučaju nabavke puščane<br />
municije iz druge francuske fabrike oružja<br />
„Société française des munition de chasse,<br />
de tir et de guerre” iz Pariza. I ovde su<br />
podređeni članovi srpske vojne komisije<br />
reagovali protiv tehničkih „propusta” u kontroli<br />
kvaliteta barutnog punjenja. Poslove je na<br />
svoju ruku vodio pešadijski major Ljubomir<br />
Pokorni, predsednik komisije. Stručnjaci u<br />
Kragujevačkim vojnim zavodima su tokom<br />
1909. godine imali zamerke na račun paljenja<br />
francuske municije, pa je Ministarstvo vojno<br />
avgusta 1909. godine smenilo jednog člana<br />
komisije na čije mesto je upućen pešadijski<br />
kapetan Vojislav Tankosić sa uputstvom da<br />
prostudira način prijema i kontrole municije. 12<br />
Tankosić je brzo ustanovio da je barut<br />
kontrolisan u barutani, a ne u fabrici gde je<br />
stavljan u municiju. On se jednom prilikom<br />
sakrio „u fabričku baštu pa je posle dugog<br />
motrenja video da se u fabriku unose neki<br />
drugi sanduci s nepregledanim barutom”. 13<br />
Kada je afera posredstvom Tankosićevog<br />
svedočenja izašla u javnost major Pokorni i<br />
njegovi saradnici bili su smenjeni. Narodni<br />
poslanik Petar Mišić je u Skupštini naveo da<br />
je novopostavljena komisija „naišla na veliki<br />
nered po kome se sve partije municije i<br />
elemenata koje su primljene i odbačene ne<br />
drže pod ključem i nadzorom srpske komisije,<br />
kako to propisuju ugovor i tehničke pogodbe,<br />
nego se nalaze po fabričkim radionicama gde<br />
je fabrika mogla da izvrši sortiranje kako je<br />
ona htela”. 14 Dvojica od novopostavljenih<br />
članova tražili su čak da budu razrešeni<br />
dužnosti a kolegi koji je krenuo za Beograd<br />
uputili su sledeće reči: „Kad stignete u<br />
Beograd, otići ćete odmah u ministarstvo i<br />
saopštićete im da naše raporte o smeni ne<br />
smatraju olako, jer ćemo mi pre napustiti<br />
dužnost i otići pred sud za neizvršenje<br />
zapovesti nego za nemoralne radnje u ovoj<br />
komisiji”. 15<br />
I pored svega, afera nije ni došla do organa<br />
sudske vlasti. Bez pravog epiloga završio se i<br />
slučaj porudžbine 15 brdskih brzometnih<br />
baterija kod nemačkog fabrikanta Krupa.<br />
Narudžbinu je poručio ministar vojni<br />
Gojković, a o njoj nisu bili obavešteni<br />
Narodna skupština, nadležni odbor, niti<br />
Vlada. Povodeći se razlozima vojne urgencije<br />
sve nadležne vlasti prešle su preko ovog<br />
postupka koji je na najgrublji način kršio<br />
osnovne zakone parlamentarnog reda i<br />
budžetskih propisa. 16 Slučaj na najbolji način<br />
pokazuje negativni uticaj koji su neprestane<br />
vanredne okolnosti očekivanog rata imale na<br />
krhke institucije i koncept vladavine prava u<br />
Kraljevini Srbiji.<br />
11<br />
Govor narodnog poslanika Petra Mišića od 15.<br />
novembra 1910. godine, Stenografske beleške Narodne<br />
Skupštine Kraljevine Srbije (XXXVII redovni sastanak),<br />
Beograd, 1910, str. 11-2.<br />
12 Aferu je pokrenulo pisanje kragujevačkih novina Polet.<br />
Sadržaj je zatim preuzela beogradska Politika u broju od<br />
20. avgusta 1910. godine u članku „Nova barutna afera”.<br />
13 „Jedna nova afera”, Politika, 9. septembar 1910.<br />
godine.<br />
14<br />
Aleksandar R. Miletić<br />
Govor narodnog poslanika Petra Mišića od 15.<br />
januara 1911. godine, Stenografske beleške Narodne<br />
Skupštine Kraljevine Srbije (LVI redovni sastanak),<br />
Beograd, 1911, str. 5-6. Takođe: T. Kaclerović,<br />
Militarizam u Srbiji, op. cit., str. 35-7.<br />
15 Ibid.<br />
16 T. Kaclerović, Militarizam u Srbiji, op. cit., str. 37-9.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
30
AKTIVNOSTI<br />
DRŽAVNI ORGANI<br />
Delegacija Srbije i Crne Gore potpisala je<br />
Građansko–pravnu konvenciju Saveta<br />
Evrope o korupciji i dodatni Protokol za<br />
poboljšanje pravne pomoći u krivičnim<br />
stvarima. Građansko–pravna konvencija o<br />
korupciji predviđa odgovornost države za<br />
štetu koju je korumpirani javni službenik<br />
naneo građaninu. Konvencijom se država<br />
potpisnica obavezuje da u domaćem<br />
zakonodavstvu propiše procedure kako bi<br />
osobe, oštećene zbog korupcije javnih<br />
službenika, mogle da traže naknadu štete od<br />
države ili drugih zvaničnih institucija.<br />
Potpisinice se obavezuju da će zakonom<br />
omogućiti efikasnu proceduru za pribavljanje<br />
dokaza u parničnom postupku pokrenutom<br />
zbog korupcije. Konvencija predviđa<br />
normativno regulisanje položaja tzv.<br />
„insajdera” odnosno zaštite zaposlenih koji<br />
prijave slučajeve korupcije od odmazde<br />
nadređenih. Konvencija Saveta Evrope<br />
trebalo bi da značajno poboljša sigurnost<br />
ulaganja i zaštitu prava građana. Dodatni<br />
Protokol za poboljšanje pravne pomoći u<br />
krivičnoj oblasti trebalo bi da omogući<br />
uzajamnu saradnju organa različitih zemalja<br />
u progonu i otkrivanju počinilaca krivičnih<br />
dela.<br />
Odbor za privatizaciju Narodne skupštine<br />
uputio je predlog parlamentu da mu dodeli<br />
veća ovlašćenja kako bi efikasnije nadzirao<br />
postupke privatizacije društvenih i državnih<br />
preduzeća i rad revizorskih kuća zbog<br />
sumnje da konsultanti prave dogovore sa<br />
zainteresovanim kupcima društvenog<br />
kapitala i nerealno procenjuju imovinu<br />
preduzeća koja se privatizuju.<br />
Republički odbor za rešavanje o sukobu<br />
interesa objavio je podatak da je u skladu sa<br />
odredbama Zakona o sprečavanju sukoba<br />
interesa pri vršenju javnih funkcija imovinu<br />
prijavilo 2.455 državnih funkcionera. Do 31.<br />
marta 2005. godine, kada je istekao zakonski<br />
rok za prijavu, imovinu je prijavilo 2.055<br />
funkcionera, dok su ostale prijave stigle<br />
tokom prve sedmice aprila. Imovinu su<br />
prijavili predsednik Srbije Boris Tadić i svi<br />
članovi predsednikovog kabineta, premijer<br />
Vojislav Koštunica, potpredsednik Miroljub<br />
Labus, svi ministri u Vladi, predsednik<br />
Narodne skupštine Predrag Marković i<br />
njegovi potpredsednici. Od ukupno 250<br />
narodnih poslanika, prijave nije podnelo<br />
samo njih deset. Zakonsku obavezu o prijavi<br />
imovine ispunili su svi javni funkcioneri<br />
Skupštine i Izvršnog veća Autonomne<br />
Pokrajine Vojvodina. Prema evidenciji<br />
Republičkog odbora za rešavanje o sukobu<br />
interesa sa podnošenjem prijava najviše<br />
kasne opštinski funkcioneri, jer su<br />
pravovremeno obavezu ispunile samo<br />
opštine Šabac, Zrenjanin, Kraljevo i Sremska<br />
Mitrovica. Pošto nema tačne podatke o broju<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
31
AKTIVNOSTI<br />
Državni organi <br />
vršilaca javnih funkcija u opštinama,<br />
Republički odbor zatražio je od svih lokalnih<br />
vlasti da dostave precizan spisak opštinskih<br />
funkcionera. Rok za podnošenje prijava neće<br />
biti produžen, ali će prijem izveštaja o imovini<br />
biti nastavljen. Javni funkcioneri koji kasne sa<br />
ispunjenjem zakonskih rokova mogu da budu<br />
kažnjeni. Republički odbor za rešavanje o<br />
sukobu interesa neće proveravati<br />
verodostojnost prijava sve dok protiv nekog<br />
javnog funkcionera ne bude podneta prijava<br />
za zloupotrebu službenog položaja.<br />
Funkcionerima koji uopšte ne prijave imovinu<br />
biće izrečene zakonske mere u vidu javnog<br />
poziva izabranim funkcionerima za<br />
podnošenje ostavke i upućivanja preporuke o<br />
razrešenju imenovanih i postavljenih lica.<br />
Poverenik za informacije od javnog značaja u<br />
Srbiji Rodoljub Šabić apelovao je na<br />
nadležne državne organe da pristupe hitnim<br />
izmenama Zakona o javnom informisanju.<br />
Apel je upućen uz obrazloženje da krajem<br />
aprila 2005. godine ističe rok za privatizaciju<br />
štampanih medija koji se finansiraju iz javnih<br />
prihoda. Prema ocenama poverenika za<br />
informacije od javnog značaja, u protekle dve<br />
godine od usvajanja Zakona o javnom<br />
informisanju ništa nije učinjeno na planu<br />
privatizacije medija čiji su osnivači Republika,<br />
pokrajine, Grad Beograd, opštine, odnosno<br />
ustanova ili preduzeće, a koji se finansiraju iz<br />
javnih prihoda. Navedeni mediji trebalo bi da<br />
prestanu da rade po isteku zakonskog roka a<br />
rok za njihovu privatizaciju još nije produžen,<br />
niti je to pitanje uvršteno u dnevni red<br />
redovnog prolećnog zasedanja republičkog<br />
parlamenta. Odlaganje rešavanja statusa<br />
medija koji se finansiraju iz javnih rashoda<br />
može da ugrozi elementarnu egzistenciju<br />
zaposlenih i funkcionisanje sistema javnog<br />
informisanja, posebno na lokalnom nivou.<br />
Vlada Republike Srbije utvrdila je Predlog<br />
izmena i dopuna Zakona o javnim<br />
preduzećima kojim se predviđa uvođenje<br />
obaveze lokalnih vlasti da traže saglasnost<br />
nadležnog ministarstva za povećanje zarada<br />
u javnim preduzećima. Cilj izmena i dopuna<br />
je suzbijanje nesrazmernog povećanja plata<br />
zaposlenih na lokalnom nivou usled čega je<br />
došlo do povećanja inflacije. Ukoliko Narodna<br />
skupština usvoji predložene izmene i dopune<br />
lokalne vlasti biće u obavezi da traže<br />
odobrenje za poskupljenje komunalnih<br />
usluga i povećanje zarada. Sankcija za<br />
neposlušne lokalne vlasti biće smanjenje<br />
sredstava iz republičkog budžeta.<br />
Savet za borbu protiv korupcije Vlade<br />
Republike Srbije uputio je zahtev republičkoj<br />
vladi da stavi van snage zaključak<br />
međuresorne radne grupe od 24. juna 2004.<br />
godine kojim je utvrđeno da vlasnički odnosi<br />
u kompaniji „Mobtel” treba da iznose 58,8<br />
odsto za državu, a 41,2 odsto za „BK trejd”.<br />
Savet je zatražio od Vlade da utvrdi<br />
odgovornost svih učesnika u proceni<br />
vlasničkih odnosa i pokrene sudske postupke<br />
protiv funkcionera i članova Upravnog odbora<br />
Javnog preduzeća PTT Srbija i članova<br />
Upravnog odbora kompanije „Mobtel”. Zahtev<br />
je upućen na osnovu nalaza iz izveštaja<br />
Saveta o nezakonitostima pri osnivanju<br />
preduzeća „Mobtel”, o neispunjavanju<br />
ugovornih obaveza pri nabavci opreme i o<br />
izvlačenju profita iz ovog preduzeća<br />
posredstvom povezanih preduzeća u<br />
vlasništvu porodice Karić. Prema nalazima<br />
izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije,<br />
međuresorna radna grupa nije mogla da<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
32
AKTIVNOSTI<br />
Državni organi <br />
napravi validnu procenu o vlasničkim<br />
odnosima jer nije imala uvid u celokupnu<br />
dokumentaciju, posebno ne u finansijsko<br />
poslovanje „Mobtela”. Izveštaj međuresorne<br />
radne grupe sadrži krupne nedostatke i ne<br />
pruža dovoljno elemenata da bi Vlada mogla<br />
da ga prihvati i na osnovu njega donosi dalje<br />
odluke. Jedan od najvećih propusta odnosi<br />
se na činjenicu da međuresorna radna grupa<br />
nije sačinila ekonomsku analizu osnivanja i<br />
desetogodi-šnjeg rada „Mobtela”. U toku<br />
izrade izveštaja o vlasničkim odnosima u<br />
„Mobtelu” zabele-žen je sukob interesa, jer je<br />
u međuresornoj radnoj grupi učestvovao<br />
Bogoljub Lazić, tadašnji zamenik ministra za<br />
kapitalne investicije i pomoćnik direktora<br />
„Mobtela”.<br />
Savet za borbu protiv korupcije zatražio je od<br />
Vlade Republike Srbije i premijera Vojislava<br />
Koštunice da povuku Uredbu o sredstvima za<br />
posebne namene. Vlada je uredbom odobrila<br />
Ministarstvu unutrašnjih poslova da nabavlja<br />
opremu bez sprovođenja javnog tendera, kad<br />
god proceni da je to važno za bezbednost.<br />
Prema mišljenju članova Saveta, izuzimanjem<br />
Ministarstva unutrašnjih poslova iz<br />
sistema javnih nabavki krši se Zakon o<br />
javnim nabavkama i resornom ministru daje<br />
široko diskreciono pravo da odlučuje o<br />
trošenju značajnog iznosa budžetskih<br />
sredstava. Na taj način Vlada uredbom kao<br />
podzakonskim aktom menja zakon, što je u<br />
suprotnosti sa odredbama Ustava Republike<br />
Srbije.<br />
Ministarstvo pravde Vlade Republike Srbije u<br />
saradnji sa Advokatskom komorom Srbije<br />
organizovalo je okrugli sto o radnoj verziji<br />
zakona o advokaturi. Učesnici skupa složili<br />
su se u oceni da je kvalitetan zakon o<br />
advokaturi neophodan kako bi se omogućila<br />
efikasna zaštita građana i njihovih prava.<br />
Posebno je značajna činjenica da su<br />
predstavnici Advokatske komore Srbije prvi<br />
put posle Drugog svetskog rata u svojstvu<br />
članova radne grupe neposredno učestvovali<br />
u izradi zakona kojim se uređuje položaj i rad<br />
advokata. Predstavnici resornog ministarstva<br />
najavili su da će predlog zakona o advokaturi<br />
biti upućen u parlamentarnu proceduru pre<br />
leta.<br />
Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu<br />
samoupravu Vlade Republike Srbije najavilo<br />
je da će od juna 2005. godine državnu<br />
upravu napustiti 2.700 zaposlenih, što<br />
predstavlja smanjenje od 10 odsto u odnosu<br />
na oko 27.200 zaposlenih. U državnoj upravi<br />
je u avgustu 2001. godine bilo 8.099<br />
zaposlenih, da bi njihov broj marta 2004.<br />
godine bio povećan na 27.238, a do<br />
višestrukog povećanja došlo je zbog<br />
preuzimanja nadležnosti bivših saveznih<br />
organa. Smanjenje zaposlenih u državnoj<br />
upravi sprovodi se u okviru procesa<br />
decentralizacije vlasti odnosno prenošenja<br />
nadležnosti sa republičkih na organe<br />
autonomije i lokalne samouprave.<br />
Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu<br />
samoupravu najavilo je da bi do jula 2005.<br />
godine trebalo da bude okončan rad na izradi<br />
nacionalne strategije razvoja informatičkog<br />
društva. Izrada nacionalne strategije u ovoj<br />
oblasti predstavlja deo projekta tzv.<br />
elektronske vlade, čije sprovođenje bi trebalo<br />
da omogući građanima da komuniciraju sa<br />
državom upotrebom Interneta. Ministarstvo<br />
sprovodi aktivnosti na planu tehničkog<br />
opremanja i međusobnog povezivanja svih<br />
državnih organa na republičkom nivou u<br />
jedinstven informacioni sistem. Nakon toga<br />
Ministarstvo bi trebalo da stvaranjem<br />
informatičke mreže objedini pokrajinske,<br />
opštinske i gradske organe i poveže ih sa<br />
republičkim organima. Prema procenama<br />
Ministarstva za državnu upravu i lokalnu<br />
samoupravu, stvaranje jedinstvenog informacionog<br />
sistema trebalo bi da smanji troškove<br />
na duži rok, ubrza funkcionisanje drža-vne<br />
administracije i omogući građanima da na<br />
jednostavan način koriste javne usluge.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
33
AKTIVNOSTI<br />
Državni organi <br />
Delegacija Ministarstva unutrašnjih poslova<br />
Vlade Republike Srbije učestvovala je na<br />
sastanku ministara unutrašnjih poslova<br />
zemalja zapadnog Balkana u Tirani, u<br />
organizaciji Procesa saradnje u jugoistočnoj<br />
Evropi. Ministarski skup bavio se<br />
razmatranjem i usaglašavanjem zajedničke<br />
platforme o migracijama, azilu i pitanjima koja<br />
se tiču izbeglica.<br />
Služba generalnog inspektora Resora javne<br />
bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova<br />
Republike Srbije predstavila je rezultate rada<br />
u proteklih godinu dana.<br />
Ministarstvo za kapitalne investicije Vlade<br />
Republike Srbije opovrglo je tvrdnju<br />
predsednika Republike Srbije Borisa Tadića<br />
da je ovo ministarstvo dodelilo dozvole za<br />
korišćenje frekvencija pojedincima i time<br />
zloupotrebilo ovlašćenja. Prema tvrdnjama<br />
Ministarstva za kapitalne investicije nije<br />
izdata nijedna dozvola za trajno korišćenje<br />
frekvencija, što je u saglasnosti sa odlukom<br />
nekadašnjeg Saveznog ministarstva za<br />
telekomunikacije o moratorijumu. Sektor za<br />
telekomunikacije Ministarstva odobrio je<br />
samo privremenu dozvolu za potrebe Srpske<br />
pravoslavne crkve koja važi do stupanja na<br />
snagu Zakona o radiodifuziji.<br />
Ministarstvo rudarstva i energetike Vlade<br />
Republike Srbije najavilo je da će<br />
Elektroprivreda Srbije biti privatizovana tako<br />
da donese najveću dobit državi, obezbedi<br />
opstanak kompanije i njenu modernizaciju i<br />
širenje. U sklopu mera restruktuiranja<br />
Elektroprivrede Srbije i pripreme za<br />
privatizaciju, Ministarstvo rudarstva i<br />
energetike reorganizovaće ovo preduzeće<br />
tako da će broj zaposlenih sa sadašnjih<br />
40.000 do kraja godine biti umanjen za još<br />
7.000 do 8.000.<br />
Ministarstvo kulture Vlade Republike Srbije<br />
utvrdilo je sredinu 2006. godine kao novi rok<br />
za privatizaciju lokalnih štampanih medija koji<br />
se finansiraju iz javnih prihoda. Mada novi<br />
rok još nije izmenama i dopunama unet u<br />
odredbe Zakona o javnom informisanju,<br />
štampani mediji u javnom vlasništvu nastavili<br />
su nesmetano da rade. Ministarstvo kulture<br />
najavilo je mogućnost produženja roka za<br />
privatizaciju elektronskih medija do sredine<br />
2007. godine.<br />
Agencija za privatizaciju Republike Srbije<br />
iznela je podatke o raskidu kupoprodajnih<br />
ugovora u dosadašnjem toku privatizacije.<br />
Prema objavljenim podacima, od pokretanja<br />
procesa privatizacije 1.827 preduzeća u<br />
većinskom društvenom vlasništvu raskinuto<br />
je ili je u procesu raskidanja oko 170<br />
kupoprodajnih ugovora, odnosno skoro svaki<br />
deseti ugovor. Kako postupak raskida<br />
ugovora traje dugo, svega oko 15 odsto<br />
slučajeva je pravosnažno rešeno. Agencija<br />
za privatizaciju pokretala je postupak raskida<br />
kupoprodajnog ugovora zbog neplaćanja<br />
ugovorenih rata, čak ni prve rate,<br />
nepostojanja odgovarajuće bankarske<br />
garancije, dostavljanja nepotpune<br />
dokumentacije, promene osnovne delatnosti<br />
kupljenog preduzeća, nepoštovanja<br />
investicionog i socijalnog programa i<br />
protivzakonitog otpuštanja zaposlenih.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
34
AKTIVNOSTI<br />
Državni organi <br />
Uprava za javne nabavke Republike Srbije<br />
predstavila je rezultate rada za prva tri<br />
meseca 2005. godine. U prvom kvartalu<br />
tekuće godine za 62 radna dana usvojeno<br />
2.755 mišljenja ili u proseku 44 mišljenja<br />
dnevno. Broj zahteva ponuđača i naručioca<br />
za mišljenje beleži trend postojanog rasta: u<br />
januaru su primljena 753 zahteva, u februaru<br />
862 a u martu 1140. Uprava je ostvarila<br />
značajan stepen ažurnosti rešavanja zahteva<br />
za mišljenje zato što je čak 78 odsto prispelih<br />
zahteva obrađeno za manje od dva dana,<br />
iako je zakonski rok sedam dana. Na taj<br />
način dodatno je skraćeno trajanje postupaka<br />
javnih nabavki i omogućena je njihova<br />
efikasnija realizacija. U cilju jačanja discipline<br />
Uprava za javne nabavke je u posmatranom<br />
razdoblju postupkom praćenja obuhvatila 40<br />
postupaka javnih nabavki. U devet slučajeva<br />
naručioci su sami poništili postupak, u tri<br />
slučaja je podnet zahtev za zaštitu javnog<br />
interesa Komisiji za zaštitu prava, dok je u<br />
dva slučaja podnet zahtev za pokretanje<br />
prekršajnog postupka. Pored toga, u osam<br />
slučajeva Uprava je prosledila predmete<br />
policiji, dok je u ostalim slučajevima ukazala<br />
učesnicima tenderskog postupka koje<br />
nepravilnosti je potrebno otkloniti. Pošto<br />
važećim propisima o javnim nabavkama nije<br />
obuhvaćena faza pripreme javne nabavke i<br />
sprovođenje ugovora, Uprava je upozorila da<br />
su zabeleženi slučajevi gde se naknadnim<br />
potpisivanjem aneksa ugovora višestruko<br />
uvećava cena javne nabavke. Zbog toga je<br />
Uprava za javne nabavke ukazala na<br />
neophodnost dopune Zakona o javnim<br />
nabavkama i dogradnje sistema kontrole<br />
javnih nabavki ustanovljavanjem Organa<br />
državne revizije i jačanjem uloge Ministarstva<br />
unutrašnjih poslova, inspekcijskih organa i<br />
sudova.<br />
Komisija za zaštitu prava saopštila je da je u<br />
razdoblju od 1. jula 2004. godine do sredine<br />
aprila 2005. godine podneto 325 žalbi<br />
ponuđača i da je u 183 slučaja javnih nabavki<br />
doneta odluka o poništenju narudžbi.<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
35
AKTIVNOSTI<br />
Nevladine organizacije <br />
NEVLADINE ORGANIZACIJE<br />
PALGO centar sačinio je Model zakona o<br />
imovini lokalne samouprave koji bi trebalo da<br />
stvori normativne pretpostavke za vraćanje<br />
imovine opštinama koju je devedesetih<br />
godina prošlog veka preuzela Republika.<br />
Kako je celokupna imovina u vlasništvu<br />
Republike Srbije gradovi i opštine se usled<br />
neadekvatnih svojinskih prava i odnosa<br />
suočavaju sa brojnim problemima u<br />
obavljanju javnih funkcija i na planu razvoja<br />
lokalne zajednice. Model zakona o imovini<br />
lokalne samouprave sačinjen je upravo u cilju<br />
poboljšanja efikasnosti sistema lokalne vlasti.<br />
Prema rešenjima sadržanim u modelu<br />
zakona, opštinama bi pored prava korišćenja<br />
bilo vraćeno pravo upravljanja svojinom u<br />
koju spadaju i pokretna i nepokretna dobra,<br />
uključujući i prirodna bogatstva, javna<br />
preduzeća i ustanove. U cilju sprečavanja<br />
pojave korupcije u raspolaganju imovinom<br />
lokalne zajednice model zakona predviđa<br />
uspostavljanje mehanizama kontrole čije bi<br />
delovanje trebalo da onemogući lokalne<br />
funkcionere i službenike da zloupotrebom<br />
javnih ovlašćenja otuđe poverenu imovinu<br />
suprotno interesima građana. Model zakona<br />
o imovini lokalne samouprave upućen je<br />
predsedniku Vlade i Narodnoj skupštini<br />
Republike Srbije.<br />
Detaljnije videti na: www.palgo.org<br />
Vodiču jasnim jezikom objašnjen sadržaj<br />
prava koje je prvi put regulisano u našoj<br />
zemlji, precizirano koje informacije mogu da<br />
traže i dat spisak i adrese najviših organa<br />
javne vlasti kojima mogu da se obrate. Vodič<br />
sadrži primere obrazaca za podnošenje<br />
zahteva za slobodan pristup informacijama i<br />
žalbe u slučaju da organ vlasti uskrati pravo<br />
građana.<br />
Centar za civilno–vojne odnose sačinio je<br />
studiju o reformi sektora bezbednosti, u<br />
saradnji sa Ženevskim centrom za<br />
demokratsku kontrolu oružanih snaga<br />
(DCAF). Studija sadrži savremeno shvatanje<br />
koncepta bezbednosti u kojem pored uloge<br />
vojnih i policijskih struktura značajno mesto<br />
imaju parlament, akademska javnost, mediji i<br />
civilno društvo. Svrha publikovanja<br />
istraživanja o reformi sektora bezbednosti je<br />
pružanje neophodnog uvida praktičarima<br />
bezbednosti u teorijska saznanja u ovoj<br />
oblasti, obrazovanje studenata i mladih<br />
istraživača i informisanje šire javnosti koja je,<br />
prema rezultatima istraživanja javnog<br />
mnjenja Centra za civilno–vojne odnose,<br />
2004. godine nedovoljno obaveštena o<br />
brojnim pitanjima iz bezbednosnog sektora.<br />
Više o studiji pogledati na: www.ccmr-bg.org<br />
Koalicija za slobodu pristupa informacijama<br />
izradila je Vodič kroz Zakon o slobodnom<br />
pristupu informacijama čija je svrha da<br />
građanima razjasni nedoumice oko<br />
korišćenja prava na slobodan pristup<br />
informacijama od javnog značaja — jednog<br />
od osnovnih ljudskih prava. Građanima je u<br />
Centar za slobodne izbore i demokratiju<br />
sproveo je istraživanje o funkcionisanju<br />
sistema javnih nabavki u Srbiji. Prema<br />
rezultatima istraživanja, većina ispitanika<br />
ocenila je da je stanje u oblasti javnih<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
36
AKTIVNOSTI<br />
Nevladine organizacije <br />
nabavki znatno bolje nego u razdoblju pre<br />
donošenja Zakona o javnim nabavkama.<br />
Polovina naručioca i 31 odsto ponuđača dalo<br />
je dobre ocene, dok je svega po 15 odsto u<br />
obe grupe anketiranih negativno ocenilo<br />
stanje javnih nabavki. Prema mišljenju<br />
ispitanika, najznačajnije poboljšanje<br />
načinjeno je u pogledu smanjenja stepena<br />
prisustva korupcije u javnim nabavkama,<br />
jačanja transparentnosti sprovođenja<br />
tenderskog postupka, usaglašavanja sa<br />
evropskim normama i porasta konkurencije<br />
ponuđača. Većina naručilaca (39 odsto) i<br />
ponuđača (43 odsto) iznela je procenu da na<br />
„troškove” korupcijske prakse odlazi između<br />
10 i 30 odsto od ukupne vrednosti<br />
realizovanih postupaka javnih nabavki.<br />
Rezultati istraživanja pokazuju da 70 odsto<br />
anketiranih smatra da je prisustvo korupcije<br />
najveće u fazama javne nabavke koje nisu<br />
obuhvaćene Zakonom i propisima — u fazi<br />
pripreme za učešće na tenderu i u fazi<br />
sprovođenja ugovornih obaveza. Čak 15<br />
odsto ispitanih ponuđača priznalo je da je<br />
znalo za sadržaj ponuda pre njihovog<br />
zvaničnog otvaranja. U istraživanju naručioci<br />
su na ponuđenoj skali od jedan do pet ocenili<br />
rad Uprave za javne nabavke sa ukupnom<br />
prosečnom ocenom 3,9; po kriterijumima<br />
prosečne ocene su: 4,2 za poštenje, 3,9 za<br />
autonomnost i 3,8 za ažurnost. Premda je<br />
većina ispitanika (75 odsto) pozitivno ocenila<br />
postojeće propise o javnim nabavkama, 78<br />
odsto naručilaca i 69 odsto ponuđača složilo<br />
se u oceni da Zakon treba promeniti<br />
prvenstveno radi pojednostavljenja procedure<br />
javnih nabavki i jačanja kontrolnih<br />
mehanizama.<br />
ASTRA (Anti–Sex Trafficking Action) iznela je<br />
podatke o trgovini decom u Srbiji. Prema<br />
saznanjima dobijenim putem SOS telefona,<br />
od ukupno 68 identifikovanih žrtava trgovine<br />
ljudima registrovanih 2004. godine u Srbiji,<br />
čak 38 osoba je bilo maloletno odnosno 56<br />
odsto. Navedeni procenat predstavlja<br />
značajno povećanje u odnosu na stanje<br />
zabeleženo ranijih godina kada se procenat<br />
maloletnih osoba kretao oko 10 odsto među<br />
identifikovanim žrtvama trgovine ljudima.<br />
Prema podacima prikupljenim putem SOS<br />
telefona, u 2004. godini su prvi put<br />
identikovana dva dečaka žrtve trgovine<br />
ljudima. Predstavnici ove nevladine<br />
organizacije upozorili su javnost i nadležne<br />
državne organe na novi trend uočen tokom<br />
prošle godine u vidu porasta broja žrtava<br />
vrbovanih posredstvom Interneta.<br />
Zloupotreba Interneta u kriminalne svrhe<br />
potencijalno ugrožava mlađu populaciju i<br />
pretvara je u rizičnu grupu kada je trgovina<br />
ljudima u pitanju, jer je mladima elektronski<br />
vid komunikacije najbliži. U rizične grupe<br />
ubrajaju se osobe sa invaliditetom, osobe sa<br />
lakšim mentalnim poteškoćama, deca sa<br />
ulice i deca iz domova.<br />
Pogledati na: www.astra.org.yu<br />
Više videti na: www.cesid.org.yu<br />
Magazin o korupciji<br />
PULS<br />
maj 2005<br />
37