SP, II, 1 (2), 2009.pdf - Pobijeni.info
SP, II, 1 (2), 2009.pdf - Pobijeni.info
SP, II, 1 (2), 2009.pdf - Pobijeni.info
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
S<br />
topama<br />
p obijenih<br />
glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«<br />
OTKOPAVANJE<br />
POBIJENIH U<br />
VRGORCU<br />
11. – 17. LISTOPADA 2008.<br />
Godina <strong>II</strong>., broj 1 (2), Humac, siječanj – lipanj, 2009., cijena 3 KM (12 KN)<br />
»Ubijeni su iz mržnje prema vjeri«, provincijal<br />
fra Ivan dr. Sesar u razgovoru.<br />
Žica kojom su partizani vezali svoje žrtve.
Dekret pape Urbana V<strong>II</strong>I.<br />
U skladu s dekretom pape Urbana<br />
V<strong>II</strong>I. i uredbom <strong>II</strong>. vat. sabora izjavljujemo<br />
da ne želimo preteći sud Crkve<br />
kome se potpuno podvrgavamo. Riječi<br />
»mučenik«, »mučeništvo«, »čudesa« i<br />
slično imaju u ovom glasilu samo vrijednost<br />
ljudskog svjedočenja.<br />
STOPAMA POBIJENIH<br />
Nakladnik:<br />
Vicepostulatura postupka mučeništva<br />
»Fra Leo Petrović i 65 subraće«<br />
Glavni i odgovorni urednik:<br />
fra Miljenko Stojić, vicepostulator<br />
Lektura i korektura:<br />
Zdenka Leženić<br />
Adresa:<br />
Vicepostulatura, Trg sv. Ante 1,<br />
88320 Ljubuški – Humac, BiH;<br />
Vicepostulatura, pp, 20352 Vid, RH<br />
tel.: (039) 832-582<br />
faks: (039) 832-585<br />
e-pošta: mostar@pobijeni.<strong>info</strong><br />
internet: www.pobijeni.<strong>info</strong><br />
Grafički prijelom i tisak:<br />
FRAM-ZIRAL, Mostar<br />
Glasilo izlazi polugodišnje:<br />
siječanj i srpanj<br />
Godišnja pretplata:<br />
BiH 6 KM, RH 24 KN,<br />
EU 6 EUR, SAD i Kanada 10 USD<br />
Slanje pretplate i dobrovoljnih<br />
priloga (s naznakom za što):<br />
a) poštanskom uputnicom<br />
b) UniCredit Bank:<br />
žiroračun: 33 8100 2 20234 8065<br />
devizni račun: SWIFT: UNCRBA 22;<br />
IBAN: Ba 393380604818137482<br />
Cijena pojedinog primjerka:<br />
3 KM; 12 KN; 3 EUR; 5 USD<br />
ISSN: 1840-3808<br />
D ragi čitatelji!<br />
Iz ljetopisa 4<br />
Podsjetnik 6<br />
Povijesne okolnosti 10<br />
Stratišta 11<br />
<strong>Pobijeni</strong> 23<br />
Djela pobijenih 41<br />
Riječ urednika<br />
fra Miljenko Stojić<br />
Najprije vam hvala na toplom<br />
primitku prvoga broja ovoga našeg<br />
glasila. Polako ali sigurno ono ulazi<br />
u našu svijest i u naše domove. Zavrijedila<br />
je to tematika koju obrađuje.<br />
Ima li ijedne hrvatske kuće koju <strong>II</strong>.<br />
svj. rat nije bolno dotaknuo? Političke<br />
su opcije bile različite. No, prepustimo<br />
povijesti da odgovori koja je i je<br />
li ijedna bila prava. Za nas je danas<br />
važno da se prestanemo dijeliti i da<br />
zajedno čuvamo državu koju smo s<br />
mukom stekli.<br />
Nadam se da je i ovaj broj glasila<br />
»slijedio« navedeni put. Nije nam cilj<br />
povrjeđivati ničije rane, pobuđivati<br />
na osvetu, ili nešto slično, nego samo<br />
istražiti istinu, koju je ponekad bolno<br />
sagledati, ali koja nas jedina može<br />
osloboditi.<br />
Pronašli smo i pronalazimo već<br />
mnoge svjedoke onoga što se dogodilo<br />
zlosretnih dana <strong>II</strong>. svj. rata. Ipak,<br />
svjedoka i svjedočenja nikada dosta.<br />
Slijedimo i najmanji trag da bismo se<br />
što više približili k pravoj istini. Zbog<br />
toga ponovno molimo i vas, dragi čitatelji,<br />
da nam u tome pomognete.<br />
Obavijestite nas ako bilo što znate o<br />
našoj pobijenoj braći ili o onome što bi<br />
moglo dovesti do saznanja. Ponajprije<br />
će vam biti zahvalni oni na nebesima,<br />
a onda i mi. Ujedno je to prilog paljenju<br />
svjetla u našemu hrvatskom narodu<br />
koje više nikada ne će dopustiti<br />
da se takvo što dogodi. Zlo se, naime,<br />
najviše boji svjetla. Ne dopuštajmo<br />
mu da nas iz tame ponovno vara!<br />
Preporučite naše glasilo i drugima.<br />
Čim »presuše« živi svjedoci, povećat<br />
ćemo broj izlaženja. Naravno da<br />
ovom prilikom pozivamo i na suradnju.<br />
Rubrike su se prilično ustalile pa<br />
nije teško shvatiti koja građa dolazi u<br />
obzir.<br />
O svemu onome što činimo možete<br />
podrobno svakodnevno čitati<br />
preko naših internetskih stranica. Već<br />
smo počeli raditi na njihovom preoblikovanju<br />
pa će, nadam se, biti još<br />
zanimljivije i bogatije sadržajem.<br />
A kao i obično, 7. veljače vidimo<br />
se na Širokom Brijegu!<br />
Mir i dobro!<br />
IZ SADRŽAJA<br />
Odjek u umjetnosti 43<br />
Razgovor 44<br />
Iz Vicepostulature 46<br />
Izdavaštvo 47<br />
Darovatelji 47<br />
Stopama pobijenih, glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, I., 1 (1), Humac, 2008.<br />
S 1<br />
2009. p<br />
Impresum<br />
3
Iz ljetopisa<br />
POSJET GENERALNOJ POSTULATURI U RIMU<br />
Rim, 29. listopada 2008.<br />
(Vicepostulatura) – Fra Miljenko<br />
Stojić, vicepostulator postupka<br />
mučeništva »Fra Leo Petrović<br />
i 65 subraće«, i fra Ante<br />
Marić, pročelnik povjerenstva<br />
Vicepostulature za prikupljanje<br />
i istraživanje građe, boravili su<br />
od 24. do 27. listopada 2008. u<br />
Rimu gdje su posjetili Generalnu<br />
postulaturu.<br />
U razgovoru s generalnim<br />
postulatorom fra Lukom de Rosom<br />
i vicepostulatorom fra Gianijem<br />
Califanom predstavljen je<br />
dosadašnji rad Vicepostulature<br />
te su dogovoreni daljnji koraci.<br />
Nakon što je ukratko predstavljen<br />
rad Generalne postulature,<br />
odlučeno je da treba učvrstiti<br />
već uspostavljene veze kako bi<br />
se postigla što veća učinkovitost.<br />
Izaslanstvo Vicepostulature<br />
lijepo je primio i bio mu na svakoj<br />
usluzi fra Dragan Ružić koji<br />
trenutno djeluje u Vrhovnoj<br />
upravi. Hvala mu lijepa. <br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
NOVA KNJIGA U NAKLADNIČKOM<br />
PRVI HERCEGOVAČKI FRANJEVAC<br />
Mostar, 28. studenoga 2008.<br />
(MIRIAM) – Čerigajski anđeo prva<br />
je knjiga nakladničkog niza RECI-<br />
PE, koji je pokrenula Franjevačka<br />
knjižnica Mostar, a kojom je obilježena<br />
200. obljetnica rođenja fra<br />
Anđela Kraljevića (1807. – 2007.).<br />
Tu je obljetnicu obilježila i Hrvatska<br />
pošta izdavši prigodnu poštansku<br />
marku s fra Anđelovim likom.<br />
Drugom knjigom tog niza Leo<br />
Petrović, prvi hercegovački franjevac<br />
doktor znanosti obilježena je 100.<br />
obljetnica doktorata našega brata<br />
kojega su 14. veljače 1945. partizani<br />
mučki ubili te bacili u rijeku<br />
Neretvu. Smrt ga je zatekla na<br />
dužnosti provincijala.<br />
Osim prijevoda fra Leove disertacije<br />
s latinskog, knjiga na<br />
4
NOVA MARKA HRVATSKE POŠTE<br />
MOSTAR – FRA LEO PETROVIĆ<br />
(1883. – 1945.)<br />
NIZU »RECIPE« – LEO PETROVIĆ,<br />
DOKTOR ZNANOSTI<br />
381 stranici donosi njegov životopis,<br />
bibliografiju, popis pisane<br />
ostavštine, monodramu njegovih<br />
posljednjih životnih trenutaka,<br />
fotoalbum te kazalo imena. Uvezena<br />
u kartonske korice knjiga je<br />
opremljena ilustracijama i tablicama.<br />
Djelo potpisuju: provincijal<br />
fra Ivan dr. Sesar kao nakladnik,<br />
Mostar, 3. siječnja 2009. (MI-<br />
RIAM) – U spomen na prvoga<br />
hercegovačkog franjevca doktora<br />
znanosti, Hrvatska pošta d.o.o.<br />
Mostar izdala je prigodnu poštansku<br />
marku, omotnicu prvoga dana<br />
i žig »Fra Leo Petrović«. Portret<br />
fra Lea Petrovića rad je fra Mirka<br />
Ćosića (1903. – 1967.), prvoga<br />
akademski obrazovanog slikara u<br />
zapadnoj Hercegovini, a marku je<br />
dizajnerski obradio Marin Musa.<br />
Nominalne vrijednosti od 1,00<br />
KM, tiskana je u arku od po devet<br />
maraka, a u optjecaj je puštena<br />
15. studenoga 2008. Markica<br />
je urađena na poticaj Franjevačke<br />
knjižnice u Mostaru koju vodi fra<br />
Ante Marić, a tiskana je u tiskari<br />
Zrinski u Čakovcu.<br />
Fra Leo Petrović, prvi hercegovački<br />
fratar doktor znanosti,<br />
svečano je promoviran u doktora<br />
teologije 15. studenoga 1908. u<br />
Fribourgu. Disertacija Disquisitio<br />
historica in originem usus slavicae<br />
idiomatis in liturgia apud Slavos<br />
praecipue Chroatos tiskana mu je<br />
u Mostaru 1908. Posthumno je<br />
1953. u Sarajevu tiskana njegova<br />
knjiga Kr’stiani cr’kve bos’nske – Kršćani<br />
bosanske crkve. Pisao je povijesne<br />
studije i članke koje je tiskao<br />
u Kršćanskoj obitelji, kalendaru i listu<br />
Napredak, u Serafskom perivoju<br />
te drugdje. Istraživao je povijest<br />
Herceg Bosne, stećke, ostavštinu<br />
i djelovanje popova glagoljaša…<br />
Bio je dušobrižnički djelatan i<br />
istraživao povijest zajednice Hercegovačke<br />
franjevačke provincije<br />
Uznesenja BDM u kojoj je, kao i<br />
u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji,<br />
obnašao časne i visoke dužnosti.<br />
Fra Leo Petrović rođen je 28.<br />
veljače 1883. Roditelji su mu bili<br />
Marijan i Anđa, r. Jurčić. Kršten<br />
je 6. ožujka 1883. u Klobuku.<br />
Osnovnu školu pohađao je u Veljacima<br />
(1892. – 1895.), gimnaziju<br />
na Širokom Brijegu (1896.<br />
– 1900.), bogosloviju u Mostaru<br />
knjižničar fra Ante Marić kao<br />
odgovorni urednik, prof. Pavao<br />
Knezović (životopis, bibliografija,<br />
popis pisane ostavštine), prof.<br />
Šime Demo (prevoditelj) te ddr.<br />
fra Serafin Hrkać i dr. fra Bazilije<br />
Pandžić kao lektori i recenzenti.<br />
Nakladnik je Hercegovačka<br />
franjevačka provincija Uznesenja<br />
(1901. – 1904.) i Fribourgu u<br />
Švicarskoj (1904. – 1907.). U franjevački<br />
red stupio je 4. listopada<br />
1900. na Humcu. Jednostavno je<br />
zavjetovan 4. listopada 1901., svečano<br />
19. listopada 1904. Za svećenika<br />
je zaređen u Fribourgu 30.<br />
srpnja 1905. Profesor je teologije<br />
u Mostaru (1907. – 1917.), župnik<br />
u Klobuku (1917. – 1919.),<br />
gvardijan i župnik u Mostaru<br />
(1919. – 1925.), profesor bogoslovije<br />
u Mostaru (1925. – 1926.),<br />
bilježnik Biskupskog ordinarijata<br />
u Mostaru (1926. – 1934.), generalni<br />
vikar biskupija Mostarskoduvanjske<br />
i Trebinjsko-mrkanjske<br />
(1934. – 1942.), konzultor biskupija<br />
(1937. – 1943.), a 3. srpnja<br />
1943. izabran je za provincijala<br />
hercegovačkih franjevaca. Partizani<br />
su ga sa šestoricom subraće<br />
14. veljače 1945. uhitili u mostarskom<br />
samostanu sv. Petra i Pavla,<br />
odveli, nakon toga mučili, ubili i<br />
ubacili u rijeku Neretvu. <br />
BDM, a tiskala ju je Franjevačka<br />
tiskara FRAM-ZIRAL iz Mostara.<br />
Hrvatska pošta Mostar tu je<br />
obljetnicu popratila izdavanjem<br />
poštanske marke s fra Leovim likom,<br />
rad akademskog slikara fra<br />
Mirka Ćosića. <br />
Iz ljetopisa<br />
S<br />
1<br />
2009.<br />
p<br />
5
Podsjetnik<br />
KRONIKA SAMOSTANA, REZIDENCIJA I KUĆA 1<br />
Fra Krešimir Pandžić, provincijal, naređuje bilježiti i sabirati sve podatke<br />
o stradanjima članova Provincije i vjernika.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
Mnp. o. Krešimir Pandžić naredbom<br />
od 2. XI. 1942. br. 858. naložio<br />
je, da svaki naš župnik i samostanski<br />
kroničari stalno, iz dana u dan, bilježe<br />
i sabiru sve podatke o stradanjima<br />
naših članova i vjernika.<br />
Istu je naredbu mnp. o. ex-provincial<br />
ponovio 22. <strong>II</strong>I. 1943. br. 135. Tu<br />
je navedeno sve što treba bilježiti: 1.<br />
Što je koji naš član pretrpio i u čemu<br />
je stradao. 2. Štete na crkvama i kućama<br />
uz približnu procjenu štete. 3.<br />
Koji su vjernici stradali: imena, dob,<br />
način mučenja, štete na blagu i inače<br />
na imetku. Tko je nasilja pravio, kao<br />
i obrana i njezin uspjeh.<br />
Svaki župnik treba da zabilježi ime<br />
i prezime svakoga svoga župljanina<br />
koji je stradao izvan teritorija svoje<br />
župe. Treba također da ga provede i<br />
u svojim maticama umrlih. Ako se ne<br />
bude bilježio u svojoj župi, ostat će<br />
nezabilježen. Osobito treba posvetiti<br />
pažnju onima, koji su na raznim ratištima<br />
ili na Planini poginuli.<br />
Tko ne vidi, da su ovakve bilježke<br />
potrebne i važne? Mi to moramo<br />
smatrati kao vrlo potrebno i važno<br />
radi budućnosti naše i naših vjernika.<br />
Vjerujemo, da su neki radi stvarne<br />
nemogućnosti izostali i do sada nijesu<br />
poslali zatražene podatke. Vjerujemo<br />
i to, da neki nijesu uobće ni primili pozive Provincijalata od 2. XI. 1942., 22. <strong>II</strong>I., 21. XI. i 8. X<strong>II</strong>. 1943.<br />
Svemu je uzrok smetnja na poštanskom saobraćaju.<br />
Ponavljamo sve gornje naredbe i toplo preporučamo poštovanoj braći, da ih uzmu ozbiljno i točno ih<br />
provode. Gornje bilježke bit će nam vrlo potrebne i moglo bi nam biti žao, ako ih ne bismo činili. One<br />
će biti jedina vjerodostojna svjedočanstva za svaki slučaj. Stoga na bilježke od prošlih godina nastavite i u<br />
sliedećim godinama.<br />
Preneseno iz časopisa Hercegovina franciscana, VI., Mostar, 1944., str. 22. <br />
1<br />
Tekst je nelektoriran.<br />
6
POSLANICA EPISKOPATA 24. OŽUJKA 1945. 1<br />
<strong>II</strong>. svj. rat bliži se kraju. Saveznici na Konferenciji na Jalti jamče stvaranje komunističke<br />
Jugoslavije i na hrvatskom tlu. Partizani haraju po hrvatskim zemljama.<br />
Hrvatski biskupi ustaju u obranu Crkve i naroda.<br />
Podsjetnik<br />
Predragi vjernici!<br />
Kad god smo se u prošlosti mi,<br />
hrvatski katolički biskupi, obraćali<br />
Vama, svome duhovnom stadu,<br />
činili smo to uvijek u zgodama,<br />
koje duboko zasiecaju u život<br />
vaših duša. U ovim teškim ratnim<br />
prilikama nije nam bilo moguće<br />
dolaziti u dodir sa svojim vjernicima,<br />
da svagdje, u svakoj župi,<br />
na licu mjesta vidamo teške rane,<br />
od kojih krvare naši vjernici širom<br />
hrvatskih biskupija, Budući da se<br />
boli naših vjernika, ili bolje čitavog<br />
hrvatskog naroda, povećavaju<br />
iz dana u dan, i njihove brige za<br />
budućnost bivaju sve veće u moru<br />
neistina, laži i kleveta, što se sa<br />
svih strana smišljeno i proračunano<br />
siplju protiv našega naroda,<br />
Poslovni odbor Biskupskih Konferencija<br />
kao zastupnik Čitavog<br />
Hrv. Kat. Episkopata smatrao je<br />
za svoju dužnost, da vama, svojim<br />
dragim vjernicima, upravi nekoliko<br />
riječi i da već sada raskrinka<br />
neke smišljene klevete i podvale,<br />
uperene protiv najsvetijih interesa<br />
Katoličke Crkve i Hrvatskog naroda<br />
u kojemu ona djeluje.<br />
Duboko osjećajući važnost vremena<br />
u kojemu živimo, i svijestni<br />
težke odgovornosti, koju nosimo<br />
pred sadašnjošću i budućnošću,<br />
pozivamo prije svega svoje vjernike,<br />
da se još uže sjedine s nama u<br />
izpovijedanju prave vjere u Boga,<br />
kao začetnika, zakonodavca i svrhodavca<br />
života, misleći u svim<br />
svojim djelima na bezsmrtno i<br />
1<br />
Tekst je nelektoriran.<br />
Churchil, Roosvelt i Staljin na kontroverznoj konferenciji na Jalti 1943.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
neprocjenjivo ćudoredno dostojanstvo<br />
svakoga čovjeka, koje je<br />
danas gotovo podpuno prezreno.<br />
Ujedinjeni s Nasljednikom sv.<br />
Petra, obećajemo kao i naši pradjedovi<br />
u doba pape Agatona i<br />
Ivana V<strong>II</strong>I., da nas od sv. Stolice<br />
ne će rastaviti ni prostorna udaljenost,<br />
ni vlastite muke, ni krive<br />
optužbe neprijatelja Svete Crkve,<br />
pa došlo što mu drago.<br />
Gledajući patnje, koje su zadešavale<br />
Hrvatski narod u XX. stoljeću<br />
i koje su posljednih<br />
nekoliko<br />
godina dosegle<br />
bolnosti Jobovih<br />
rana, pozivamo<br />
sve ožalošćene,<br />
ponižene, uvrijeđene i izmrcvarene,<br />
da ne klonu duhom prema<br />
Bogu i bližnjemu.<br />
Pojavili su se lažni svjedoci,<br />
koji nas optužuju, da su hrvatski<br />
katolički crkveni poglavari<br />
zajedno sa svojim svećenstvom i<br />
najboljim svojim vjernicima krivi<br />
sadašnjem krvavom obračunavanju<br />
u Hrvatskoj domovini. Ali<br />
ima svjedok, koji bolje vidi, a to<br />
je Bog, koji znade, što smo mi hrvatski<br />
katolički biskupi sa svojim<br />
svećenstvom i sa svojim vjernicima<br />
učinili i kakve smo žrtve samo<br />
posljednih dvadesetak<br />
godina<br />
dopridonosili, da<br />
u Hrvatskom narodu<br />
sačuvamo<br />
mir i djelotvornu<br />
kršćansku ljubav. A to znade i<br />
cijela svjetska javnost. Miroljubi-<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
7
Podsjetnik<br />
S 1<br />
2009. p<br />
vost je bila osnovna crta hrvatske<br />
duše, koju su osobito od godine<br />
1918., uz najveće poteškoće i s<br />
najvećom pomnjom uzgajali i naglašavali<br />
i hrvatski svjetovni vođe,<br />
kao i hrvatski duhovni poglavari.<br />
Ali naše su nastojanje lišavali<br />
potpunih plodova, oni, koji su<br />
političkim umorstvima hrvatskih<br />
narodnih prvaka i oduzimanjem<br />
hrvatske rođene grude onemogućivali<br />
hrvatski pacifizam i tjerali<br />
Hrvatski narod u sve veći nemir i<br />
nezadovoljstvo. Hrvatska nedužna<br />
krv prolievala se u mnogim hrvatskim<br />
gradovima i selima, dapače i<br />
u samoj beogradskoj skupštini u<br />
vrijeme između dva rata.<br />
Tamo je na sramotan način pogažen<br />
najsvečaniji međunarodni<br />
ugovor, Konkordat, sklopljen između<br />
Sv. Apostolske Stolice i bivše<br />
Jugoslavije, pa su tako hrvatski<br />
katolici u svojim pravima ostavljeni<br />
na milost i nemilost vlastodržaca,<br />
a da ne govorimo o svim<br />
isto tako sramotno pogaženim<br />
nagodbama, koje su bile sklopljene<br />
s predstavnicima Hrvatskog<br />
naroda. To je također dobro poznato<br />
cijeloj svjetskoj javnosti.<br />
Kada je pak i drugi svjetski<br />
rat pohodio naše krajeve, a koji<br />
rat na ovom području nije izazvao<br />
Hrvatski narod, jer nije imao nikakve<br />
političke vlasti, nego netko<br />
drugi, i dok još Hrvati nisu imali<br />
niti jedne puške u svojim rukama,<br />
već su neodgovorni neprijatelji<br />
izvršili pokolje nad hrvatskim<br />
pučanstvom u nekim mjestima<br />
naviještajući zator i iztrebljenje<br />
našemu narodu. Poslije toga našli<br />
su se na žalost i među Hrvatima<br />
ljudi, koji su prihvatili borbu<br />
istim načinom. Hrvatski biskupi<br />
su to uvijek odlučno pobijali i<br />
osuđivali, ne pazeći na zamjere i<br />
pogrde bilo s koje strane. Oni su<br />
pojedinačno i skupno, na primjer<br />
na Biskupskim Konferencijama<br />
god. 1941. digli svoj glas protiv<br />
prekoračivanja nuždne samoobrane<br />
i protiv nasilnika, nalazili<br />
se oni, gdje mu drago, zauzimajući<br />
se za nedužne žrtve bez razlike<br />
narodnosti i vjeroispovijesti.<br />
Uvijek smo našli načina, da svoje<br />
Komunistički vođa Josip Broz Tito<br />
ubrojen je među 10 najvećih zločinaca<br />
suvremene povijesti.<br />
prosvjede i zauzimanja dostavimo<br />
onamo, gdje smo držali, da će<br />
naši koraci najsigurnije pridonijeti<br />
ublaženju bijede, koja se bez naše<br />
krivnje srušila na<br />
hrvatsku zemlju.<br />
Osuđivali<br />
smo struje,<br />
doktrine, bilo sa<br />
krajnje ljevice ili<br />
desnice, sugestije<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
kao i pojedince, koji su polazili sa<br />
stanovišta, da smiju kršiti Božje<br />
zapovijedi i lišavati bližnjega njegovih<br />
ljudskih prava, jer je možda<br />
druge narodnosti, rase ili staleža.<br />
I danas tražimo jednaku zakonitost<br />
za sve, pozivajući pojedince,<br />
skupine i narode, da »ne vraćaju<br />
zla za zlo i psovke za psovke«<br />
(l Petr. 3 9).<br />
Svoj poziv šaljemo i onima, koji<br />
su u posljednje vrijeme počeli sustavnom<br />
promičbom razdraživati<br />
neodgovorne i zlu sklone pojedince<br />
i skupine da pod izlikom suđenja<br />
»ratnim zločincima« smaknu<br />
što veći broj Hrvata, osobito svećenika<br />
i intelektualaca, dobrih katolika<br />
lišavajući ih ne samo života,<br />
nego i njihova dobra glasa.<br />
Svi zločinci s bilo koje strane<br />
neka budu potegnuti na odgovornost<br />
i kažnjeni prema njihovoj<br />
krivnji. Ali jasno je već unaprijed<br />
svim istinoljubivim i pravdoljubivim<br />
ljudima, da mržnja ne može<br />
tu krivnju prosuđivati ni svestrano<br />
ni pravedno.<br />
U izuzetnom slučaju, ako se<br />
koji zalutali svećenik ogriješio o<br />
prava svoga bližnjega, mi se nismo<br />
žacali udariti ga crkvenim<br />
kaznama, dapače i udaljenjem iz<br />
svećeničkog ili redovničkog staleža.<br />
Ali danas moramo najodlučnije<br />
prosvjedovati pred Bogom i<br />
svjetskom javnošću protiv sustavnog<br />
ubijanja i mučenja nevinih<br />
hrvatskih katoličkih svećenika<br />
i vjernika, od kojih je veliki broj<br />
živio upravo svetim životom, a<br />
mrzitelji Katoličke Crkve oduzeli<br />
im život protupravnim odsudama<br />
osnovanim na fiktivnim krivicama.<br />
Neprijatelji<br />
Kat. Crkve, a<br />
pristaše materijalističkog<br />
komunizma,<br />
koji<br />
je Hrvatski narod<br />
plebiscitarno odbio (protivna<br />
tvrdnja bila bi mistifikacija svjetske<br />
javnosti), počeli su i u Hrvatskoj<br />
domovini istrebljivanjem<br />
svećenstva i istaknutih najboljih<br />
vjernika prema svojem svijesnom<br />
programu. Njihova nepravda vidi<br />
se već po tome, što oni unaprijed<br />
optužuju sve biskupe, svećenike i<br />
redovničke pokrajine, da su »ratni<br />
zločinci«, a pojedinim nepoćudnim<br />
osobama podmeću, da su one<br />
krive zlodjelima, koja su počinjena<br />
u ovom ili onom kraju. Međutim<br />
nitko živ u uljudbenom svijetu ne<br />
će moći odobriti tu unaprijed smi-<br />
8
šljenu samovoljnu osnovu, niti će<br />
vjerovati, da bi hrvatski katolički<br />
biskupi, svećenici, da bi čitave<br />
crkvene pokrajine uglednih i po<br />
svem svijetu poznatih i priznatih<br />
katoličkih redova, muških i ženskih,<br />
da bi tisuće katoličkih staraca,<br />
muževa, žena i djevojaka bili<br />
»ratni zločinci«, koji su zaslužili,<br />
da budu poubijani i da im imena<br />
budu vezana uz pokolje, o kojima<br />
nisu ni znali. Njihova mučenička<br />
smrt je trajna optužba onih, koji<br />
su umorstva i ubojstva učinili<br />
sredstvom širenja svojih ideja.<br />
Hrvatski katolički biskupi<br />
voljni su, da svaki pojedini slučaj<br />
dadu prosuditi i ispitati točno ne<br />
samo od stranih crkvenih predstavnika<br />
nego i međunarodnih<br />
svjetovnih povjerenstava,<br />
pa<br />
se i na taj način<br />
može ustanoviti,<br />
da je optužba<br />
radi »ratnih zločinstava«<br />
samo<br />
izlika i sredstvo<br />
za istrebljenje<br />
onih ljudi, koji<br />
su po računu komunizma zapreka<br />
ostvarivanju njegovoga stranačkog<br />
programa.<br />
Radi toga će hrvatski katolički<br />
biskupi imenovati posebni odbor,<br />
koji će sve slučajeve ispitati,<br />
prikupiti sva dokazala, koja će se<br />
moći objektivnom međunarodnom<br />
predstavništvu, kad god zaželi,<br />
predložiti, da se vidi na kojoj<br />
strani je istina i da se vidi, kako je<br />
laž postala sredstvom jedne ideologije,<br />
koja se bori za gospodstvo<br />
svijeta, makar je upravo iščezavajuća<br />
manjina u čitavom svijetu, a<br />
u katoličkoj Hrvatskoj ne predstavlja,<br />
možemo reći, nikoga.<br />
Naglašavajući suverenost Katoličke<br />
Crkve u duhovnim pitanjima,<br />
priznajemo i svjetovnu<br />
suverenost, pa kao što mi nosimo<br />
odgovornost za upravljanje<br />
Crkvom, tako i svjetovne oblasti<br />
odgovaraju za djelovanje na svom<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
području. Hrvatski<br />
su katolički<br />
svećenici i vjernici<br />
imali po naučavanju<br />
Crkve da<br />
daju uvijek Bogu<br />
Božje, a Hrvatskom<br />
narodu, što je njegovo. Povijest<br />
svjedoči, da Hrvatski narod<br />
kroz cijelu svoju tisuću tristogodišnju<br />
prošlost nije nikada prestao<br />
plebiscitarno naglašavati, da se ne<br />
odriče svoga prava na slobodu, i<br />
nezavisnost, koju on od srca želi i<br />
svakom drugom narodu. A kad je<br />
u drugom svjetskom ratu ta misao<br />
još jače naglašena<br />
i oživotvorena<br />
u vlastitoj državi,<br />
hrvatski su<br />
katolički biskupi<br />
poštivali volju<br />
Hrvatskoga naroda.<br />
Nitko prema<br />
tome nema<br />
prava optuživati<br />
bilo kojega građanina Hrvatske<br />
države, pa ni hrvatske biskupe za<br />
to što poštivaju tu neodstupnu<br />
volju Hrvatskoga naroda, kad on<br />
na to ima pravo i po Božjem i po<br />
ljudskim zakonima.<br />
Hrvatski katolički biskupi<br />
su sa svoje strane učinili sve, što<br />
je bilo u njihovoj moći, da se u<br />
Hrvatskoj državi svuda provede<br />
prava zakonitost prema načelu:<br />
Iustitia fundamentum regnorum;<br />
zakonitost prema svima, bez obzira<br />
na rasu, narodnost, vjeru ili<br />
stalež.<br />
Predragi vjernici!<br />
Ulazimo u Veliki Tjedan, spomen<br />
muke Gospodina našega<br />
Isusa Krista. I čitavo čovječanstvo<br />
proživljava danas svoj Veliki<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Tjedan. Kakve nas misli u tom<br />
Velikom Tjednu moraju obuzimati,<br />
uči nas Vječna Istina i Ljubav:<br />
Božanski Spasitelj Isus Krist.<br />
Onima, koji su<br />
Ga razapeli na<br />
križ svojim lažnim<br />
optužbama,<br />
odgovorio je sa<br />
križa na Veliki<br />
Petak: »Oče,<br />
oprosti, jer ne znaju, što čine«.<br />
Znamo, da danas krvare tisuće hrvatskih<br />
srdaca. Pa ipak moramo,<br />
da doviknemo danas svima tima<br />
ranjenim srcima: »Tko želi biti<br />
učenik Kristov, taj se mora ravnati<br />
njegovim duhom. A duh njegov<br />
progovara kroz prava ljudska srca<br />
isto, što je rekao na križu svojim<br />
neprijateljima: „Oče oprosti im,<br />
jer ne znaju, što čine.“«<br />
Na koncu Vas, kao Vaši duhovni<br />
pastiri pozivljemo, da izbjegavajući<br />
najpomnije sve, što nije u<br />
skladu sa zakonom Božjim, puni<br />
pouzdanja u Božje Milosrđe i<br />
Božju Providnost ustrajete vjerno<br />
uz Sv. Crkvu, dok Gospodin stiša<br />
ovu strašnu oluju u svijetu i udijeli<br />
čitavom čovječanstvu i našemu<br />
ispaćenom narodu svoj sveti mir.<br />
Neka Vas sve blagoslovi Svemogući<br />
Bog Otac Sin i Duh Sveti. Za<br />
poslovni odbor Predsjedništva za<br />
Bisk. Konferenciju:<br />
U Zagrebu, dne 24. ožujka 1945.<br />
dr. Alojzije Stepinac, ndb. zgbčki i<br />
predsj. bisk. Konferencije<br />
dr. Ivan Šarić, ndb. vrh bosanski<br />
fra Jozo Garić, biskup banjalučki<br />
dr. Antun Akšamović, biskup i apost.<br />
administrator đakovački<br />
dr. Janko Šimrak, biskup križevački<br />
Preneseno iz knjige: Lucijan Kordić,<br />
Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj, Ziral,<br />
Chicago, 1988., str. 58. – 62. <br />
Podsjetnik<br />
S 1<br />
2009. p<br />
9
Povijesne okolnosti<br />
U <strong>SP</strong>OMEN: + Ante Brkić (1929. – 2006.)<br />
»Ne žalim batine, izgubljenu godinu, mučenja, jer sam govorio istinu o nevino<br />
pogubljenim profesorima-franjevcima i još i danas u duši ponavljam riječi pjesme<br />
Tvrtka Jelčića Mrtvima koji žive, a one glase: Oni nisu mrtvi, u nama žive, s nama se i<br />
danas bore, govore, dozivaju,... vole«.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
Piše: don Damjan Raguž<br />
Ante Brkić rođen je 4. srpnja<br />
1929. u Stubici, župa Studenci, a<br />
umro je 17. veljače 2006. u Petrinji.<br />
Četiri razreda niže gimnazije s<br />
malom maturom završio je u Franjevačkoj<br />
klasičnoj gimnaziji na<br />
Širokom Brijegu. Tu je zarobljen<br />
7. veljače 1945. kada su partizani<br />
poubijali sve zatočene franjevce.<br />
Školske godine 1945./46. pošao<br />
je u V. razred muške realne<br />
gimnazije u Mostaru. U mjesecu<br />
listopadu 1945. susreo se s dr. fra<br />
Bonicijem Rupčićem koji ga je pitao<br />
ima li hrabrosti napisati neku<br />
crticu iz života đaka i profesora u<br />
Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji<br />
na Širokom Brijegu. Ante je bio<br />
iznenađen, zatečen, uzbuđen i u<br />
teškoj dilemi: ako napiše istinu,<br />
u zatvor će, ako odbije, ne bi bio<br />
dostojan spomenuti ime širokobrijeških<br />
mučenika.<br />
Kao svjedok tadašnjih ratnih<br />
zbivanja, Ante je napisao opširno<br />
izvješće koje je naslovio Široki Brijeg<br />
u vrtlogu <strong>II</strong>. svj. rata. Cilj mu je<br />
bio poreći OZNINE tvrdnje da je<br />
u širokobriješkoj gimnaziji postojala<br />
organizacija ustaške mladeži,<br />
da je Široki Brijeg bio ustaški<br />
logor te da su fratri imali oružje<br />
i pucali na partizane za vrijeme<br />
borbi.<br />
Ubrzo nakon toga Ante je<br />
uhićen, podvrgnut strašnim torturama<br />
u zloglasnoj Ćelovini u<br />
Mostaru. Trebalo ga je prisiliti da<br />
opozove sve što je napisao. No,<br />
ostao je dosljedan svom izvješću<br />
pa je osuđen na višemjesečnu<br />
kaznu zatvora zbog navodno počinjenog<br />
kaznenog djela neprijateljske<br />
propagande. Istodobno je<br />
izbačen i iz škole uz zabranu nastavka<br />
daljnjeg školovanja u svim<br />
srednjim školama u Mostaru pa<br />
je morao ponavljati V. razred i<br />
završiti ga u Sarajevu. U jednom<br />
svom kratkom životopisu Ante<br />
kaže: »Ne žalim batine, izgubljenu<br />
godinu, mučenja, jer sam govorio<br />
istinu o nevino pogubljenim<br />
profesorima-franjevcima i još i danas<br />
u duši ponavljam riječi pjesme<br />
Tvrtka Jelčića Mrtvima koji žive, a<br />
one glase: Oni nisu mrtvi, u nama<br />
žive, s nama se i danas bore, govore,<br />
dozivaju,... vole.«<br />
Ipak, Ante je VI. i V<strong>II</strong>. razred<br />
gimnazije završio u Mostaru.<br />
Koncem studenoga 1949. na jednom<br />
skupu đaka, kako je to bio<br />
običaj, oštrim je riječima osudio<br />
getoizaciju Hercegovine. Naime,<br />
nijedan đak iz<br />
Hercegovine,<br />
ako je bio hrvatske<br />
narodnosti,<br />
nije mogao dobiti<br />
stipendiju<br />
dok su je drugi<br />
dobivali bez poteškoća.<br />
Osim<br />
toga, OZNA je<br />
često pretresala<br />
njihove stanove<br />
tražeći bilo što<br />
sumnjivo da bi im se sudilo. Odmah<br />
nakon toga Ante je s još petoricom<br />
uhićen, pretučen i osuđen<br />
na višemjesečnu kaznu zatvora<br />
zbog, navodno, iznošenja lažnih i<br />
alarmantnih vijesti koje izazivaju<br />
uznemirenost građana i ugrožavaju<br />
javni red i mir. Tada je na<br />
dvije godine zatvora osuđen i Vladimir<br />
Vasilj, kasnije svećenik isusovac.<br />
Ante je izgubio i tu školsku<br />
godinu. Nakon izlaska iz zatvora<br />
početkom mjeseca lipnja 1950.,<br />
ponovno se prihvatio knjige i<br />
koncem mjeseca kolovoza 1950.<br />
uspješno je položio V<strong>II</strong>I. razred i<br />
veliku maturu. Već iste godine,<br />
školske 1950./51., u Zagrebu se<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
kao izvanredni student upisao na<br />
Pravni fakultet te je dvije godine<br />
radio i studirao.<br />
Posljednju godinu studija bio<br />
je stipendist bivšega NOK-a Petrinja,<br />
a diplomirao je u svibnju<br />
1955. Jedno je vrijeme radio kao<br />
pravnik u upravi, a potom prešao<br />
u Petrinju gdje je postao sudačkim<br />
vježbenikom na općinskom<br />
sudu. Nakon položenoga pravnog<br />
ispita postaje sucem, a potom i<br />
predsjednikom petrinjskog općinskog<br />
suda. Jasno je da nakon ovakvoga<br />
mučeničkog života i nakon<br />
svjedočenja o istinitosti događanja<br />
na Širokom Brijegu, Ante nikada<br />
nije bio član Saveza komunista.<br />
Po strani nije<br />
ostao ni 1971.<br />
Naprotiv, aktivno<br />
je radio na<br />
osnivanju ogranka<br />
Matice hrvatske<br />
u Petrinji. Za<br />
zasluge u Domovinskom<br />
ratu odlikovan<br />
je Redom<br />
hrvatskog pletera<br />
i Spomenicom<br />
domovinske zahvalnosti.<br />
Bio je član Hrvatskoga<br />
društva političkih zatvorenika.<br />
»Blago vama kad vas – zbog<br />
mene – pogrde i prognaju i sve<br />
zlo izlažu protiv vas! Radujte se i<br />
kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«<br />
(Mt 5, 11 - 12).<br />
Uvjereni smo da će dobri Bog<br />
– pravedan sudac – nagraditi našega<br />
Antu za junačko svjedočenje<br />
i mukotrpan život te borbu za<br />
krst časni i slobodu zlatnu, a nama<br />
ostaje poruka da slijedimo ovakve<br />
primjere drage nam kršne Hercegovine<br />
i hrvatskoga naroda.<br />
Preneseno iz časopisa Povezanost,<br />
XI., 22, Studenci, prosinac 2007.,<br />
str. 84. – 85. <br />
10
Stratišta<br />
PARTIZANI I FRANJEVAČKI SAMOSTAN U<br />
MOSTARU 1945.<br />
Fra Gaudencije Ivančić svjedok je iz prve ruke. Sreća da je imao smjelosti opisati<br />
neke događaje tijekom <strong>II</strong>. svj. rata i poraća. Njegove bilješke sačuvane su unatoč<br />
svakodnevnoj opasnosti od UDBE.<br />
Piše: fra Gaudencije Ivančić<br />
Naslovnica rukopisa fra Gaudencija<br />
Ivančića.<br />
1945. 14. <strong>II</strong>. osvojen je Mostar.<br />
Švabe i ustaše povukli su se<br />
dalje prema sjeveru. Mi fratri u<br />
mostarskom samostanu bili smo<br />
oko 7 dana u podrumu, zapravo<br />
u refektoriju. Na 14. <strong>II</strong>. izišli<br />
smo jer je prestala pucnjava sa<br />
osvojenjem Mostara. Partizanski<br />
odredi došli su u samostan prije<br />
zalaska sunca. Mi smo naložili vatru<br />
u zbornici i grijali se. Došao<br />
je k nama jedan oficir. Pitao je da<br />
li smo svi tu? Provincijal Dr. Fra<br />
Leo Petrović odgovorio je da jesmo.<br />
Oficir je upitao koliko nas je<br />
pobjeglo i odmah je nadodao: »Sigurno,<br />
polovica!« Provincijal mu<br />
je odgovorio da je tako, tj. polovica<br />
otprilike pobjegla. Onda je rekao<br />
oficir da ostanemo u zbornici<br />
do sutra. Provincijal ga je upitao<br />
bi li se to moglo prije svršiti pa da<br />
budemo slobodni. Bili smo u podrumu<br />
7 dana, nijesmo izlazili na<br />
zrak, trebali bismo što prije izići,<br />
nadodao je provincijal. Oficir je<br />
rekao: »Dobro!« Sada nas je sve<br />
popisao po imenu i prezimenu.<br />
Provincijal mu je kazivao. Zatim<br />
je oficir naredio da mi ostanemo u<br />
zbornici a on da će se vratiti za dva<br />
sata. S nama je ostavio kao čuvara<br />
vojnika sa mitraljezom. Vojnik je<br />
imao opanke sa dugim kljunom.<br />
Sigurno iz istočne Hercegovine.<br />
Ovaj oficir i njegov drug – isto<br />
oficir – otišli su. Vratili su se poslije<br />
zalaska sunca. Kad su došli<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
prozivali su nas<br />
po redu. Neke su<br />
pustili da idu na<br />
večeru a neke su<br />
zadržali. Ostalo<br />
ih je u zbornici<br />
devet. To su: Fra<br />
Leo Dr. Petrović<br />
provincijal, Fra Grgo Vasilj gvardijan,<br />
Fra Jozo Bencun, Fra Rafo<br />
Prusina, Fra Brno Smoljan, Fra<br />
Kažimir Bebek, Fra Nenad Pehar,<br />
Fra Zlatko Sivrić, Fra Darinko Brkić.<br />
Jedan je oficir ostao s njima<br />
u zbornici. Njih 9 poveo je sa sobom.<br />
Tvrdio je da su oni bježali<br />
pred N.O.V. Fra Zlatko je izvadio<br />
iz džepa pismo i rekao im da pročitaju<br />
i da će se uvjeriti da on i fra<br />
Darinko nijesu bježali pred njima.<br />
Pismo je bilo od OZN-e. Zapravo<br />
to je bila propusnica za fra Zlatka i<br />
Darinka od OZN-e. Propusnica je<br />
dozvoljavala fra Zlatku i Darinku<br />
da mogu prijeći na partizanski teritorij.<br />
Bojali su se u Mostaru velikih<br />
borba pa su htjeli izbjeći. Propusnice<br />
im je izvadio fra Zlatkov<br />
prijatelj »Ćakan« Zovko. Zlatko<br />
je najprije ugovorio sa mnom prelaz<br />
na partizanski teritorij. Poslije<br />
je zaboravio na me i ugovorio sa<br />
Darinkom. Sreća! Kad je prošetao<br />
oficir, upitao je tko im je to dao.<br />
»Pročitajte«, odgovorili<br />
su oni.<br />
Na to im je rekao<br />
da idu dolje<br />
k nama. Mi smo<br />
bili na večeri. S<br />
nama je bio drugi<br />
oficir. Sjeli smo<br />
ga na provincijalovo mjesto. Prije<br />
nego je sjeo rekao nam je da će oni<br />
njih zatvoriti i ispitati. Nas je to<br />
malo obradovalo. Sjeli smo nakon<br />
molitve i večerali. Za večeru smo<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
11
Stratišta<br />
S 1<br />
2009. p<br />
imali samo gustu čorbu od graha<br />
i kiseli kupus na salatu. Ja sam<br />
nosio jelo okolo. Taj oficir reče da<br />
voli kupus na salatu. Ja sam mu<br />
rekao da uzme koliko god može<br />
jer kupusa imamo dosta. Poslije<br />
naše večere otišao je onaj oficir i<br />
doveo je sedam vojnika na večeru.<br />
Ja sam ih poslužio s istim jelom.<br />
Kad su večerali otišli su gore. Ta<br />
dva oficira i sedam vojnika odveli<br />
su sada 7 gore spomenutih fratara.<br />
Kao sigurno može se uzeti da<br />
su ih odveli na Neretvu od starog<br />
mosta do Čekrka – i tamo ih<br />
ubili i u Neretvu bacili. Seljaci su<br />
pos lije nekoliko vremena pripovijedali<br />
da je Neretva izbacila tijelo<br />
jednoga fratra. Po opisivanju i<br />
kazivanju to bi bio fra Rafo Prusina.<br />
Govorilo se je da su seljaci<br />
tijelo zakopali negdje na Bišću. I<br />
k meni je dolazila jedna djevojka<br />
i rekla mi je da je Neretva izbacila<br />
tijelo jednog fratra. To bi imalo<br />
biti negdje ispod Starog mosta.<br />
Rekao sam joj da ode vidjeti ali<br />
se nije vratila. To je bilo nekoliko<br />
dana iza pogibije. Poslije naše večere<br />
s onim oficirom – kažu da se<br />
je zvao Branko Popadić – i poslije<br />
večere onih 7 vojnika mi smo razgovarali<br />
o sudbini one sedmorice.<br />
Većina nas je mislila, da ih neće<br />
odmah ubiti. On nam je izjavio<br />
prije početka večere, da će ih zatvoriti<br />
i ispitati. Sjećam se pak da<br />
je fra Zlatko rekao i tvrdio da je<br />
sto po sto sigurno da će ih ubiti.<br />
Možda je on iz razgovora s njima<br />
zaključio prije nego su otpustili<br />
njega i fra Darinka.<br />
Sutra nakon te sudbonosne<br />
noći otišli smo fra Pavo Dragićević<br />
i ja na mjesnu komandu, koja<br />
je bila u Cernici, u činovničkoj<br />
zadruzi. Komandant je bio neki<br />
musliman. Fra Pavo i ja rekli smo<br />
Ubijeni provincijal fra Leo Petrović.<br />
mu zašto smo došli; fratri su naime<br />
bili odvedeni. Fra Pavo je svakoga<br />
rekao po imenu i prezimenu<br />
i on je zapisao. Rekao je da će se<br />
interesirati i da će onda javiti. Ali<br />
sve je to bilo uzalud. Ništa nije<br />
javljao. Mi smo tada htjeli otići i<br />
na mjesnu OZN-u. Ipak smo odlučili<br />
ne ići, jer smo se bojali i za<br />
sebe.<br />
Vojska je brzo unišla u samostan.<br />
Pred crkvom su bili tenkovi.<br />
Narod je imao strah ići i u crkvu.<br />
Crkva je bila bombardirana.<br />
Glavna lađa – krov – bila je srušena.<br />
Prizemlje i klerikat u samostanu<br />
zaposjela je<br />
vojska. Ne znam<br />
koliko ih je bilo.<br />
No meni je rekao<br />
oficir da mu pripravimo<br />
mjesto<br />
za 300 (trista) vojnika. Rekao mi<br />
je da sve stvari u klerikatu smjestim<br />
u jednu sobu. Prenijeli smo<br />
krevete i drugo u jednu učionicu.<br />
Rekao je da zaključamo i da uzmemo<br />
ključ. Tako je i bilo. Sutradan<br />
došao sam i našao vrata obijena.<br />
Potužio sam se starešini vojske.<br />
Rekao mi da opet vrata nekako<br />
zaključam. Zaključao sam, ali kad<br />
sam drugi put došao, vrata su bila<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
probijena. Sve stvari razbacane,<br />
prevrnute a ne znam što je odnešeno<br />
jer je bilo mnogo stvari. Nijesam<br />
više ni zatvarao. Vidio sam,<br />
da je beskorisno. Vojska je bila<br />
sedam, osam dana u samostanu.<br />
Kad je ova vojska s tenkovima<br />
pošla – kažu – za osvajanje Trsta,<br />
odnijeli su nam radioaparat iz<br />
zbornice. Radio je bio vrlo dobar.<br />
Onog jutra, kad su pošli zaklali su<br />
nam sva krmenja (6-7 komada) i<br />
odnijeli. Ona vojska koja je bila u<br />
Mostaru i njezini upravitelji digli<br />
su nam sve namirnice, brašno,<br />
vino i dr. Provincijal, Dr. Fra Leo<br />
Petrović skupljao je u arhivu ratne<br />
namirnice za potrebe bogoslova<br />
iza završetka rata. Sve su to otjerali<br />
i zaplijenili. Mi smo oskudijevali<br />
ali je provincijal to ipak čuvao<br />
jer je znao da će iza rata biti teško<br />
nabaviti. Ni najmanje se nije nadao,<br />
daće tako biti.<br />
Mi smo ipak uspjeli sakriti<br />
nešto mesa i žita za sebe. Bilo je<br />
to na protivnoj strani samostana<br />
– kod kuhinje.<br />
Nekoliko dana iza pogibije<br />
fratara bio nam je uvečer opkoljen<br />
samostan. Samostan je na glavnim<br />
vratima bio<br />
zaključan. I zvono<br />
na ulaznim<br />
vratima zazvonilo<br />
je. Fratri su<br />
se bili prestrašili<br />
jer su se bojali opet zla. Nijesmo<br />
odmah pošli, da otvorimo vrata.<br />
Bili smo se skupili, iako ne svi,<br />
u sobi pokojnog fra Ilije Rozića,<br />
koji je bio bolestan. I što smo mi<br />
više oklijevali, tim je žešće i češće<br />
zvonilo na ulaznim vratima.<br />
Onda sam ja rekao fra Krsti Ravliću<br />
da moramo ići otvoriti, jer<br />
što dulje budemo čekali može biti<br />
još gore. Svjetla u samostanu nije<br />
12
Bombardirana franjevačka crkva u Mostaru, 1945.<br />
bilo. Iskidana je električna žica od<br />
bombardiranja. Tim je teže bilo.<br />
Ja sam još prije nabavio mali fenjerić.<br />
Njega smo ponijeli i otišli<br />
smo na kapiju. Viču izvana, da<br />
otvorimo. No ključa nije bilo u<br />
vratima. Rekli smo da nije uz nas<br />
ključ pa da idu na sporedna vrata<br />
od kleričke bašče. I mi smo pošli<br />
kroz klaustar na ona vrata. Kad<br />
smo se približili k vratima, opazili<br />
smo vojnika na vratima s napetom<br />
puškom prema nama. Ja sam<br />
zavikao: »Ajde unutra!« Vojnik<br />
je stupio unutra držeći jednako<br />
napetu pušku. Idući dalje morali<br />
smo mu otvoriti sobu po sobu i on<br />
je stalno držao pušku na gotovs.<br />
Tako smo obašli sve pa i podrum.<br />
Kad smo došli u zbornicu, tu smo<br />
našli fra Pavu Dragićevića i fra<br />
Antu Jelavića. Očito je bilo da su<br />
bili vrlo preplašeni. Partizan je,<br />
što je nosio pušku, upitao: »Zašto<br />
se boje?« »Boje se Vas«, odgovorio<br />
sam. »Vi ste došli u noći i to<br />
s puškama.« Onda je pitao gdje<br />
smo ustaše sakrili. Mi smo rekli<br />
da kod nas nema ustaša i da mogu<br />
radi toga biti mirni (netko im to<br />
slagao). Otišli su iza toga. Fratre<br />
nijesmo mogli sada lako skupiti.<br />
Preplašeni posakrivali su se. Fra<br />
Darinko je išao nad Lurdsku špilju<br />
i tu čučao. Fra Zlatko Sivrić<br />
pokrio se nekom daskom u nužniku,<br />
itd. Nakon izvjesnog vremena<br />
skupili smo se svi zajedno u<br />
zbornici. Bilo je i veselja i straha i<br />
pričanja.<br />
Ne znam koliko je dana prošlo<br />
i opet su došli i opkolili samostan.<br />
Bila je nedjelja. Narod je išao u<br />
crkvu. Vojnik je pretresao prostorije<br />
samostana. Nije ništa našao.<br />
Kad je došao na šišu, namjerio se<br />
je na sitni luk, što su nam donijeli<br />
ljudi iz Rodoča i Jasenice. »To ste<br />
vi sigurno odnijeli od Srba u Baćevićima«,<br />
rekne vojnik partizan.<br />
»Ne, to su nam dali naši katolici<br />
iz Jasenice i Rodoča.« Otišli su iza<br />
kraćeg vremena.<br />
Fra Mato Čuturić upravljao je<br />
u to vrijeme provincijom. Provincijal<br />
je ubijen a kustos fra Ignacije<br />
ostao je u Zagrebu. Fra Mato je<br />
bio slab, bolestan na srcu. On je<br />
radio što je mogao u to vrijeme.<br />
Išao sam s njim na Vojnu komandu<br />
jedanput ili dvaput. Šef vojnog<br />
suda bio je Čedo Miović. Razgovarali<br />
smo s njime. Optuživali su<br />
nas. Koliko je bilo moguće raščišćavali<br />
smo stvari. Bilo je i koristi<br />
koliko-toliko od tih veza. Fra<br />
Mato je umro naglo. Toga dana<br />
opet je bio pretres u samostanu.<br />
Najviše su pretresali fra Krstu Ravlića.<br />
Optuživali su ga radi veze<br />
sa škriparima. Kapetan Lovro Kovačević<br />
vodio je također premetačinu.<br />
Došao sam u fra Jerke Borasa<br />
sobu i tu nađem L. Kovačevića.<br />
Fra Jerko mi rekne da sjednem. I<br />
njemu je lakše kad smo dvojica.<br />
Da bude što više zaoštrenje između<br />
nas i njih Lovre rekne: »Mi<br />
ništa nemamo zajedničko«. Ja mu<br />
Stratišta<br />
S 1<br />
2009. p<br />
13
Stratišta<br />
S 1<br />
2009. p<br />
odgovorim da imamo mi velikih<br />
stvari, koje su nam zajedničke.<br />
Upitam ga: »Jeste li vi za slobodu<br />
savjesti?« Znao sam, da to stoji u<br />
nacrtu Ustava kojega sam imao u<br />
džepu. Malo se je promislio i odgovorio,<br />
da jesu za slobodu savjesti.<br />
Nije smio drukčije ni odgovoriti,<br />
jer to stoji u Ustavu. Onda mu ja<br />
reknem: »Eto, i mi smo za slobodu<br />
savjesti«. Kažem mu dalje, da<br />
je to jedna velika daska na kojoj<br />
zajedno stojimo. Šutio je. Upitam<br />
ga dalje: »Da li ste Vi za slobodu<br />
vjeroispovijesti?«<br />
Zamisli se<br />
malo, pa rekne,<br />
da jesu. I to je<br />
stajalo u Ustavu pa nije smio reći<br />
da nijesu. Onda mu reknem, da<br />
je to druga velika daska na kojoj<br />
zajednički stojimo. Onda rekne:<br />
»Ne mogu ja s tobom, ti si učeniji.«<br />
Ja mu odgovorim da se tu ne<br />
radi samo o učenosti nego o istini.<br />
Sad je atmosfera bila već drukčija.<br />
Bio je blaži. I poslije, kad sam dolazio<br />
k njemu i kod pretresa moje<br />
sobe i hapšenja nikada se nije pokazao<br />
onako otporan. Fra Krsto je<br />
toga dana odveden u zatvor. Vrlo<br />
teška situacija u samostanu. Istoga<br />
dana fra Mate Čuturić na mrtvačkom<br />
odru a fra Krsto u zatvor.<br />
Fra Mato je upravljao privremeno<br />
provincijom a fra Krsto je zamjenjivao<br />
gvardijana. K tome pretres<br />
i stalno nadziranje. Fra Matu je<br />
zamjenio fra Marijan Zubac.<br />
Iza izvjesnog vremena počeli<br />
su održavati u samostanu tečajeve<br />
za knjigovodstvo. Jedan tečaj<br />
trajao je 6 mjeseci. Izmjenilo se<br />
više tečajeva. U tečajevima bili<br />
su i momci i djevojke. Upravitelj<br />
tečajeva bio je ing. Đikić N. On<br />
ih je formirao i u antireligioznom<br />
duhu. Jedna kat. djevojka, čini mi<br />
se od Bugojna, rekla je fra Kreši<br />
<br />
<br />
Jukiću, da im je Đikić rekao da<br />
neće mirovati oni, dok ne vide<br />
zadnjeg kralja da visi na crijeva<br />
zadnjeg fratra. Jedan put je Đikić<br />
razgovarao s fra Marijanom na<br />
hodniku. Među ostalim rekne fra<br />
Marijanu, da je njihova (partizanska)<br />
zemlja a Vaše nebo. Fra Marijan<br />
mu rekne da je naše Nebo<br />
jer imamo dušu a naša je i zemlja<br />
jer imamo tijelo. Ništa nije na to<br />
odgovorio.<br />
Među tečajcima bilo je vrlo<br />
dobrih osoba. No bilo je i takvih<br />
koji su plamtili<br />
mržnjom prema<br />
svećenicima. Ja<br />
sam više puta<br />
razgovarao s njima. Tako sam više<br />
puta razgovarao i s nekim Srbinom,<br />
po imenu Gojko ... On mi je<br />
jedan put iskreno otkrio svoje mišljenje<br />
o fratrima. On reče, da nikada<br />
ništa nije dobro čuo o nama<br />
i sve što je čuo, to je bilo zlo. »I<br />
kad bi vas tkokod ubio«, nastavio<br />
je on, »meni bi bilo pri duši tako,<br />
kao da je ubio životinju.« I da prema<br />
nama nije imao nikakva dobra<br />
osjećaja. Nakon što je s nama razgovarao<br />
i motrio nas u samostanu,<br />
kaže, da je potpuno promijenio<br />
svoje mišljenje o nama. Kaže,<br />
da bi mu bilo žao, kad bi nam ma<br />
tko, škodio ili zlo učinio a pogotovo<br />
da nam on sa svoje strane ne bi<br />
nikad ništa zla učinio. Ovaj Srbin<br />
Gojko ... sudjelovao je u osvajanju<br />
Mostara. Imao je brata kapetana<br />
po imenu Nikola ... u OZN-i. S<br />
njime sam više puta razgovarao<br />
pa i u njegovu stanu. Ja sam na<br />
ulici dva puta prošao blizu pokraj<br />
njega. I prigovorio mi je, da mu<br />
nijesam htio dati nikakav znak<br />
pozdrava. Odgovorio sam da ga<br />
nijesam vidio ni prvi ni drugi put.<br />
»Ja bih pozdravio najvišeg neprijatelja«,<br />
odgovorio sam mu, »kad<br />
bi me on pozdravio«. Ipak se vidi,<br />
da i on i brat mu Gojko nijesu bili<br />
loša srca, pogotovo, ako se uzme<br />
u obzir, da je u to vrijeme vladala<br />
velika mržnja na svećenstvo.<br />
U Mostaru bila je velika borba<br />
za prostorije u samostanu. Išli<br />
smo za tim da sačuvamo pojednu<br />
sobicu za svakoga od nas i ono još<br />
najnužnije. Nijesam bio kod kuće<br />
i kad sam došao, rekoše mi da su<br />
neki od vlasti (čini mi se oficiri)<br />
dolazili i da su uzeli sve sobe osim<br />
južnog krila. Dapače rekoše, da je<br />
tajnik provincije Bonicije i fra Pijo<br />
pristali na to ili potpisali. Otišao<br />
sam na općinu, izvjestio presjednika<br />
općine Srbina Tabak i rekao<br />
mu da je ta odredba nemoguća.<br />
Razložio sam mu svoje mišljenje.<br />
On je rekao da on ne može to sam<br />
opozvati. Rekli su mi da ja dođem<br />
sutra na sjednicu. Došao sam sutradan<br />
u općinu (u hotel Neretvi).<br />
Bio je Tabak i još dvojica oficira.<br />
Razložio sam im svoje mišljenje.<br />
Oni su nastojali, da moje izlaganje<br />
obeskrijepe ali konačno su<br />
opozvali odredbu. Mi smo fratri<br />
ostali stalno u istočnom krilu samostana.<br />
Tu smo imali svaki svoju<br />
sobicu.<br />
Bilo je i kasnije pokušaja da<br />
nas dvojicu stave u jednu sobicu.<br />
Dokazivali su time, što i njihovi<br />
tečajci stanuju po dvojica ili više<br />
u jednoj sobi. Rekao sam im da je<br />
drugo tečajac, a drugo jedan svećenik<br />
koji duge godine radi i sve<br />
ima u jednoj sobici. Tečajac ima<br />
sa sobom koji prisvlak i to mu je<br />
sve uglavnom. Uspjeli smo ih i od<br />
toga odvratiti. Opet je došao jedan<br />
(ili više) oficir da nam uzme kuhinju<br />
i barem pola refektorijuma. Ja<br />
sam ga uvjeravao, da mi nemamo<br />
na drugom mjestu kuhinje. Na<br />
istom šparhetu ne možemo dva<br />
različna ručka ili večeru gotovi-<br />
14
ti. Ponudio sam im da zajedno, u<br />
istim loncima gotovimo. Mi smo<br />
ostali bez masti i ostalih potrepština<br />
a vojska uvijek sebi nađe.<br />
Oni su to vidjeli pa nijesu htjeli<br />
nikako u zajednicu. Konačno su<br />
odustali. Nama je bilo drago.<br />
Htjeli su nam oduzeti i kleričku<br />
bašču do puta. To su mislili<br />
pretvoriti u park. Dokazivao sam<br />
im da to treba nama. Rekao sam<br />
im, da imamo starih ljudi, koji<br />
trebaju čista zraka i ponešto šetnje.<br />
To im je jedino mjesto. No<br />
nijesu odustajali od namjere. Rekli<br />
su nam, da dođemo u općinu<br />
na sjednicu. Otišli smo ja i fra<br />
Smiljan. Radi nama nepoznatih<br />
razloga nijesu došli na sjednicu.<br />
Mi smo rekli da nam jave ako nas<br />
budu trebali. Nijesu nam javljali i<br />
ostalo je pri starome.<br />
Borba je bila i za vjeronauk.<br />
Mene su pozvali jednoga dana da<br />
dođem u Preparandiju na vjeronauk.<br />
Otišao sam. Đacima je bilo<br />
vrlo drago što sam došao. Đaci su<br />
razgovarali živo i interesirali se za<br />
sve postavljajući razna pitanja. U<br />
školi su naravno napadali vjeru i<br />
što je s time u vezi. Kod đaka je<br />
tim jači bio interes za vjeru. Zanimljivo<br />
je, da je odmah poslije<br />
podne istoga dana direktor Šišić<br />
– inače moj kolega i mogu reći<br />
donekle i prijatelj jer smo zajedno<br />
radili u Preparandiji više godina<br />
– poslao meni pismo, u kojem<br />
mi piše da sastavim program<br />
za vjeronauk i da ga pošaljem, te<br />
kad se odobri, da ću onda moći<br />
predavati u Preparandiji. Ja sam<br />
sastavio program odmah poslije<br />
podne i poslao ga. Međutim nikada<br />
nisam dobio odgovora na to.<br />
To sam i predmjevao. Kasnije su<br />
mi rekli đaci da im je rečeno, da<br />
vjeronauka neće biti u školi nego<br />
u crkvi. Ja sam počeo održavati<br />
vjeronauk u crkvi ali đaci su mi<br />
rekli da im se prijeti, tko bude pohađao<br />
vjeronauk. Ja sam đacima<br />
dokazivao, da je odobreno u crkvi<br />
pohađanje vjeronauka. No teško<br />
ih je bilo osloboditi straha kad oni<br />
čuju prijetnje na svoje uši. Neki su<br />
ipak dolazili do kraja školske godine<br />
iako u bojazni. Neki su đaci<br />
kasnije dolazili i privatno te se<br />
vrlo interesirali kako bi se mogli<br />
oduprijeti i pobiti ono, što se je u<br />
školi iznosilo protiv vjere. Bilježili<br />
su i iznosili u školi protiv napada<br />
na vjeru. To je dovelo dotle da<br />
su Magdaleni Kupek i još dvjema<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
koje su stanovale<br />
u Sirotištu rekli<br />
da moraju ići ili<br />
iz Preparandije ili<br />
iz Sirotišta. I one<br />
su radije ostavile<br />
Preparandiju. Magdalena je postala<br />
č. sestra. Sljedeće godine nijesu<br />
đaci nigdje imali vjeronauk.<br />
U crkvu nijesu od straha smjeli, a<br />
u školi ga nije bilo.<br />
Ne znam, koliko je prošlo vremena<br />
pa su opet izdali naredbu,<br />
da će u školi biti vjeronauk za one<br />
koji hoće. Direktor gimnazije to<br />
im je potvrdio. Najprije mi je rečeno,<br />
da u gimnaziji nema mjesta<br />
za održavanje vjeronauka. Poslije<br />
podne, kazali su da imaju predavanja<br />
a i navečer neka večernja<br />
predavanja. Zatim mi je rečeno,<br />
da treba provesti glasanje među<br />
đacima. Urgirao sam u gimnaziji<br />
nekoliko puta da provedu glasanje.<br />
Marko Vego, bivši fratar postao<br />
je direktor gimnazije. I k njemu<br />
sam išao. On mi je rekao da<br />
nije za me zgodno da držim vjeronauk<br />
u školi. Nabacio je misao,<br />
da bi me mogao netko optužiti.<br />
Ja sam mu predložio, da on bude<br />
svaki put na vjeronauku i da prati<br />
hoću li ja o politici govoriti na vjeronauku.<br />
On je to odbio. Rastumačio<br />
sam to tako, da njemu ne bi<br />
bilo zgodno – a ja sam mu predavao<br />
u gimnaziji u Š. Brijegu – da<br />
mene optuži a s druge strane da bi<br />
mu zamjerili, ako ja budem mirno<br />
predavao. Stalno je otezano s glasanjem.<br />
Nekoliko bi razreda upitali<br />
pa bi prestali i tako su otegli<br />
do pred kraj školske godine. Naši<br />
su se đaci (katolici) javljali u velikom<br />
broju za vjeronauk. Bilo ih je<br />
koji iz straha nijesu htjeli, osobito<br />
oni pred maturom. Urgirao sam<br />
više puta i kod oblasnog odsjeka<br />
za prosvjetu. Tamo je bio šef musliman<br />
čini mi se<br />
Đikić (Osman?)<br />
učitelj. Ja sam<br />
im bio i dodijao<br />
sa svojim urgiranjem.<br />
Fra Petar<br />
Bakula donio mi je jedan put poruku,<br />
da će me zatvoriti, ako budem<br />
i dalje ovako dolazio. Ja sam<br />
lično držao da oni neće dozvoliti<br />
u školi vjeronauk. Htio sam ipak<br />
tražiti ono što je naređeno. Đikića<br />
sam jedan put vraćajući se iz njegove<br />
kancelarije sreo pred bivšom<br />
našom tiskarom. Reknem mu da<br />
sam njega tražio radi vjeronauka.<br />
Sada mi otvoreno reče, da oni<br />
neće dozvoliti, da mi u školi djecu<br />
učimo, da treba umrijeti ako je<br />
potreba za vjeru i Crkvu. Ja mu<br />
reknem, da mi samo izlažemo<br />
kat. nauku a svakom ostavljamo<br />
potpunu slobodu u odlučivanju. I<br />
meni je više dosadilo okolo hodati<br />
pa sam odlučio ne ići više radi<br />
vjeronauka. U osnovne škole na<br />
Vrelu, Rodoču i Jasenici dozvolili<br />
su da idemo. Ja sam išao na Vrelo,<br />
fra Bonicije na Rodoč, a fra Pio u<br />
Jasenice. To je bilo školske godine<br />
1948/49. Godine 1949. sva tri<br />
smo bili zatvoreni i naravno vjeronauk<br />
je prestao.<br />
Stratišta<br />
S 1<br />
2009. p<br />
15
Stratišta<br />
Časne ss. Milosrdnice poučavale<br />
su djecu za prvu pričest i<br />
krizmu u 1945. g. Održavale su<br />
vjeronauk u prizemnim sobama<br />
samostana. U crkvi nijesu mogli,<br />
jer je glavna lađa bila bombardirana<br />
i daske su visile s krova pa<br />
su se mogle svaki čas dolje srušiti.<br />
Nakon nekoliko vremena rekoše<br />
mi čč. sestre, da se govori po<br />
ulici da će ih zatvoriti, jer da nije<br />
slobodno poučavati vjeronauk u<br />
samostanu. Dozvoljeno je, kažu,<br />
samo u crkvi. Ja sam im rekao<br />
da se ne boje i da mirno poučavaju<br />
a da ću voditi brigu. Nakon<br />
nekoliko dana opet su čč. sestre<br />
upozorile, da se po ulici govori da<br />
će ih radi toga zatvoriti. Ja sam<br />
sada otišao na Oblasni odbor. Našao<br />
sam Mladena Spuževića, sina<br />
dr. Cvitana Spuževića. On je bio<br />
šef unutarnjih poslova Oblasnog<br />
odbora. Rekao sam mu o čemu se<br />
radi. On je rekao: »Doga ti poučavaj<br />
(vjeronauk) gdje god hoćeš.<br />
Ali za svaki slučaj, upitat ćemo<br />
Salku Nazečića.« Salko je bio profesor<br />
i šef prosvjete u Oblasnom<br />
odboru. Otišao sam do Salke. On<br />
je dao negativan odgovor, naime,<br />
da se ne smije nigdje poučavati<br />
nego u crkvi. – Kolika razlika<br />
među njim i Mladenom. – Ja sam<br />
rekao Salki, da ne možemo poučavati<br />
u crkvi, jer je crkva bombardirana<br />
i da daske vise odozgo<br />
s krova pa ako daska pane i ubije<br />
dijete, onda da će nas svećenike<br />
optuživati. Pregovarali smo nekoliko<br />
vremena a on onda rekne,<br />
da on sam ne može to dozvoliti.<br />
Rekne, da će sazvati Oblasni odbor<br />
i da će pretresti to pitanje. Mi<br />
ćemo dotle predavati vjeronauk u<br />
samostanu, reknem mu ja. Pa dobro,<br />
odgovori on. Zaključak nam<br />
saopćite rekoh mu. Otišao sam i<br />
vjeronauk su čč. sestre i dalje poučavale<br />
u prizemlju samostana.<br />
Odgovor uopće nije došao.<br />
Ulomak iz rukopisa<br />
Adnotationes historicae,<br />
Riznica Vicepostulature postupka<br />
mučeništva »Fra Leo Petrović i<br />
65 subraće« <br />
ZAPIS S ISKOPAVANJA POSMRTNIH OSTATAKA<br />
U MASOVNIM GROBNICAMA U VRGORCU<br />
11. – 17. listopada 2008.<br />
Izvan dosega znatiželjnih pogleda, u škrtim dalmatinskim vrtačama, partizani su<br />
dovršili svoje krvave namjere. Otkopali smo šest tijela.<br />
Piše: fra Miljenko Stojić<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
11. listopada 2008.<br />
Osvanuo je lijep i sunčan dan<br />
što je malo neobično za ovo doba<br />
godine. Na Humcu su se u 7.30<br />
okupili fra Miljenko Stojić, vicepostulator,<br />
fra Ante Marić, koji će<br />
u ime Vicepostulature voditi postupak<br />
iskapanja, fra Vinko Mikulić,<br />
pomagač, Tihomir Glavaš,<br />
arheolog te grobari Ivo Milićević<br />
i Ivica Milišić. U dva smo vozila<br />
krenuli prema Vrgorcu, nadomak<br />
zaselka Kotezi. Prema pričanjima<br />
mještana, tu je ubijen i pokopan<br />
fra Maksimilijan Jurčić, a u nepo-<br />
Pogled s lokaliteta masovnih grobnica na okolinu.<br />
16
srednoj blizini i nekoliko Ljubušaka.<br />
Cilj nam je otkriti istinu i<br />
potvrditi priče.<br />
Nešto iza 8 sati pred župnom<br />
kućom u Vrgorcu dočekali su nas<br />
župnik fra Petar Vrljičak i gosp.<br />
Boro Erceg koji će nam pokazati<br />
stratište o kojemu je kao dijete<br />
slušao od svoje još živuće majke.<br />
Zapamtio je kako je napominjala<br />
da su tu pokopani neki fratri i da<br />
se uvijek pomoli kad tuda prođe.<br />
Samo mjesto partizanskog zločina<br />
smješteno je lijevo i desno od<br />
poljskog puta kojim su Vrgorčani<br />
silazili u nekad obrađivano<br />
polje. Sada je sve, kao i sam put,<br />
zaraslo u šikaru. Grobari su izuzetno<br />
marljivo radili. Najprije je<br />
otkopavano mjesto s lijeve strane<br />
puta, gledajući od Vrgorca prema<br />
polju i novoj trasi autoceste Zagreb<br />
– Dubrovnik. Teren je bio<br />
vrlo težak. Osim što je sve zaraslo<br />
u šikaru, sve je puno kamena.<br />
Naime, to su dalmatinski škripi u<br />
koje mještani često nabacaju raznorazno<br />
smeće. Nakon mukotrpnog<br />
otkapanja nije nađena nikakva<br />
naznaka bilo kakva kostura.<br />
Našli smo jedino jednu čahuru od<br />
metka. Ponijeli smo je sa sobom<br />
da bismo ju očistili i utvrdili njezinu<br />
možebitnu pripadnost vremenu<br />
u kojem je ubijen fra Maksimilijan.<br />
Ako je istina da je njegovo<br />
tijelo krišom noću premješteno u<br />
mjesno groblje, onda bi ova čahura<br />
mogla biti nijemi svjedok njegovih<br />
posljednjih trenutaka. Oko<br />
11.00 pridružila nam se i dr. Marija<br />
Definis-Gojanović, voditeljica<br />
patologije KBC-a Split.<br />
U podne smo već bili na lokaciji<br />
preko puta. Nalazi se iznad jedne<br />
mlade masline koja je nikla iz starih<br />
korijena. Kopanje je išlo puno<br />
brže. Okolo su stijene, ali je samo<br />
mjesto smješteno između živih<br />
stijena i puno zemlje. Najprije je<br />
raščišćen zarasli teren, a posebno<br />
lovor koji se razgranao. Ubrzo se<br />
došlo do kamenja unutar zemlje.<br />
Kako je postavljeno,<br />
zaključivali<br />
smo da je najvjerojatnije<br />
njime<br />
netko pokrivao<br />
tjelesa umorenih.<br />
Ubrzo se ta pretpostavka pokazala<br />
ispravnom. Otkapajući žile<br />
lovora, grobari su naišli na lubanju.<br />
Odsad se radilo s puno više<br />
pozornosti. Nastojalo se utvrditi<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
u kojem je smjeru tijelo položeno<br />
i ima li još tjelesa. Dan se bližio<br />
kraju. Pronađene su i druge kosti<br />
koje pripadaju prvom tijelu, ali i<br />
druga lubanja koja stoji na vrhu<br />
kostiju koje su<br />
se nekako čudno<br />
ispreplele. Vjerojatno<br />
se radi o<br />
još nekom tijelu,<br />
odnosno da su ih<br />
oni koji su ih pokapali jednostavno<br />
ugurali u taj mali prostor. Radovi<br />
su prestali oko 18.30. Mjesto<br />
otkopavanja je prekriveno najlonom<br />
i zaštićeno.<br />
Tri tijela pronađena na lokaciji br. 2. Tijelo označeno brojkom 1 moglo bi pripadati<br />
fra Maksimilijanu Jurčiću.<br />
Stratišta<br />
S 1<br />
2009. p<br />
17
Stratišta<br />
14. listopada 2008.<br />
Nastavili smo s iskopavanjem.<br />
Razmišljajući, došli smo do zaključka<br />
da bi bilo dobro još malo<br />
provjeriti prvu lokaciju na kojoj<br />
smo kopali. Zbog toga smo u pomoć<br />
pozvali Ivana Sablju, grobara<br />
u Gorici. Na Humcu se u 7.30,<br />
uz Ivana Sablju, skupila uobičajena<br />
družina: fra Ante Marić, fra<br />
Vinko Mikulić, Ivo Milićević i fra<br />
Miljenko Stojić. U hotelu Prvan<br />
u Vrgorcu u 8 sati trebala nas je<br />
čekati Marija Definis-Gojanović.<br />
Uz kavu odredili smo što i kako<br />
danas raditi. Kasnije, oko 9.30,<br />
na samoj lokaciji pridružio nam se<br />
i arheolog Tihomir Glavaš.<br />
Došavši na lokacije iskapanja,<br />
ustanovili smo da ih nitko nije<br />
dirao. Najprije smo svi zajedno<br />
radili na iskapanju druge lokacije<br />
gdje smo pronašli ostatke triju<br />
tijela. Nakon što je posao uznapredovao,<br />
Ivan Sablje je zajedno<br />
s fra Vinkom Mikulićem otišao<br />
na prvu lokaciju potražiti moguće<br />
ostatke tjelesa. Kopao je neznatno<br />
dalje od prvog iskopa, iza<br />
jedne kamene ploče. Oko 11 sati<br />
Ostatci krunice pronađene uz tijelo<br />
označeno brojkom1.<br />
javlja da je pronašao jednu lubanju.<br />
Pronalaženje drugih dijelova<br />
tijela išlo je teže zbog konfiguracije<br />
terena. Isto se nastavilo i nakon<br />
pronalaska druge lubanje. Tjelesa<br />
su jednostavno nabacana jedno na<br />
drugo pa nije bilo isključeno da je<br />
tu pokopano i treće tijelo. O tome<br />
ćemo više znati nakon iskapanja<br />
sljedećih dana.<br />
Na drugoj lokaciji, gdje je već<br />
ustanovljeno da su tri tijela, uslijedilo<br />
je ugodno iznenađenje. Kod<br />
tijela koje smo označili brojkom 1<br />
pronašli smo ostatke redovničke<br />
krunice. Bila je obvijena nekom<br />
tkaninom koja je, gledajući golim<br />
okom, iako je u potpuno lošem<br />
stanju, podsjećala na habit.<br />
Krunica je bila<br />
skupljena. Najvjerojatnije<br />
da ju<br />
je njezin vlasnik<br />
stavio u džep da ne mlati okolo<br />
dok su silazili prema mjestu pogubljenja<br />
i dok su ih zlostavljali.<br />
Uz to smo kod njega, ili kod<br />
sljedećeg tijela, pronašli ostatke<br />
blage potkovice. Najvjerojatnije<br />
da je to potkovica koja se stavljala<br />
na vrh redovničkih sandala. Prema<br />
svemu izloženom, zaključili<br />
<br />
<br />
smo da bi se moglo raditi o fra<br />
Maksimilijanu Jurčiću. Bilo je već<br />
podne kad smo to pronašli. Rad je<br />
nastavljen s najvećom mogućom<br />
ozbiljnošću i pozornošću.<br />
Oko 13.30 pridružio nam se i<br />
mjesni župnik fra Petar Vrljičak.<br />
Predavao je vjeronauk u školi pa<br />
nije mogao prije doći. Inače nas je<br />
kroz čitavo vrijeme, počevši još od<br />
prvih dolazaka prošle zime, izuzetno<br />
ljubazno, ljudski i kršćanski<br />
dočekivao i brinuo se o nama<br />
i o našem poslu. Spremno je priskakao<br />
u pomoć u kontaktima s<br />
mogućim svjedocima i mjesnim<br />
vlastima. Naši će mu mučenici<br />
zacijelo biti zahvalni.<br />
Nakon što smo se na drugoj<br />
lokaciji oslobodili<br />
naslaga zemlje,<br />
pronađena<br />
je tijela trebalo<br />
dobro poslikati i snimiti. Tek se<br />
sada moglo početi s njihovim pojedinačnim<br />
vađenjem. Patologinja<br />
iz Splita Marija Definis-Gojanović<br />
uzela je uzorke za DNK analizu.<br />
Oko 15 sati današnji smo posao<br />
priveli kraju. Prvu lokaciju<br />
pokrili smo najlonom i granjem<br />
do nastavka otkopavanja.<br />
Na ručku u restoranu Tin pridružio<br />
nam se i Boro Erceg. Ručkom<br />
nas svih ovih dana iskapanja<br />
časti predsjednik gradskog poglavarstva<br />
i saborski zastupnik Boris<br />
Matković. Hvala mu na tome.<br />
Kućama smo se vratili umorni, ali<br />
zadovoljni.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
16. listopada 2008.<br />
Fra Ante Marić i fra Miljenko<br />
Stojić našli su se u 9 sati u Vrgorcu<br />
kako bi napravili određene<br />
predradnje za nastavak iskapanja.<br />
Istražni sudac Stanko Grbavac i<br />
patologinja Marija Definis-Gojanović<br />
pojavili su se oko 10.30.<br />
18
Stratišta<br />
Iskapanja na prvoj lokaciji gdje su<br />
pronađena tri tijela.<br />
Nakon kraćeg zadržavanja, otišli<br />
smo na lice mjesta, Zlatnu stranu,<br />
lokalitet Belića gumno. Policija je<br />
stražarila pokraj lokaliteta. Budući<br />
da je na desnoj strani lokaliteta,<br />
gledajući od Vrgorca prema polju,<br />
iskapanje dovršeno, prešli smo na<br />
lijevu stranu gdje su pronađena<br />
dva, ili tri, kostura na drugom<br />
mjestu iskopavanja. Zahvaljujući<br />
pozornom radu, otkrili smo i treću<br />
lubanju. U vrlo malo prostora<br />
ubojice su ugurale tri tijela bacivši<br />
ih nepravilno jedno preko drugoga.<br />
Bit će prilično teško otkriti<br />
koje kosti pripadaju kojem tijelu,<br />
ali će se sve učiniti da dvojbi bude<br />
što manje. Oko 12 sati iz Makarske<br />
je stigao krimtehničar Mario<br />
Bokšić. U otkopavanju je čak<br />
pomagao i načelnik policije Ivan<br />
Kalajžić, kao i dvojica policajaca.<br />
Oko 14 sati stigao je i župnik fra<br />
Petar Vrljičak. Budući da zbog<br />
složenosti posla nije moguće sve<br />
dovršiti, odlučeno je da se s iskopavanjem<br />
prekine u 15 sati. Mje-<br />
sto je prekriveno najlonom koji<br />
je pritisnut granjem i kamenjem.<br />
Policija će također pozorno motriti.<br />
Svi smo zajedno otišli na ručak,<br />
a nastavak bi iskapanja trebao biti<br />
sutra.<br />
17. listopada 2008.<br />
Za danas je predviđen posljednji<br />
dan rada na iskapanju posmrtnih<br />
ostataka ubijenih u Vrgorcu.<br />
Fra Ante Marić, grobar Ivo Milićević<br />
i fra Miljenko Stojić su u<br />
11 sati krenuli s Humca prema<br />
Vrgorcu. Dan je dobro mirisao na<br />
kišu. Tijekom puta čak je malo i<br />
porosilo. Molili smo Boga da vrijeme<br />
bude lijepo.<br />
Sastali smo se s Ivanom Kalajžićem,<br />
načelnikom policijske<br />
uprave. Čekali smo patologinju iz<br />
Splita Mariju Definis-Gojanović.<br />
Jučerašnji rad na lokalitetu<br />
nastavili smo u 13 sati. Na licu<br />
mjesta već je bio župnik fra Petar<br />
Vrljičak, kao i dvojica mjesnih<br />
grobara. Predano se radilo. Ponovno<br />
nam se pridružio kriminalistički<br />
tehničar Boris Bokšić. Nije<br />
bilo lako odvojiti kosti pojedinog<br />
tijela, ali mislim da je to uspješno<br />
obavljeno. Ubijeni su imali zavezane<br />
ruke, najvjerojatnije na leđima,<br />
za razliku od onih koje smo<br />
prve našli na drugom lokalitetu.<br />
Uz dosta puca našli smo i čahuru,<br />
kao i dva zrna. Jedna od lubanja<br />
je prostrijeljena.<br />
Novinari Večernjeg lista, iz Vrgorca<br />
i iz Mostara, došli su napraviti<br />
vijest. Već se pojavila jedna<br />
kraća na portalu net.hr. Vjerojatno<br />
je procurila iz policijskih izvora.<br />
Ubrzo su stigli i novinari HRTa<br />
iz Mostara. Uvjereni smo da će<br />
napraviti korektno izvješće.<br />
Posao je dovršen u 15.30. Posmrtne<br />
ostatke ubijenih pokupili<br />
smo u vreće, označili brojkama i<br />
pripremili za prijevoz na patologiju<br />
KBC-a Split gdje će biti podvrgnuti<br />
DNK analizi. Nadamo se<br />
da će se obistiniti naše slutnje i da<br />
će među njima biti barem jedan<br />
fratar. Kišica nas je samo malo<br />
omela, ali već pri kraju našeg posla.<br />
<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
19
Stratišta<br />
<br />
<br />
PROTIV NAMETNUTOG ZABORAVA<br />
Jesmo li znali za komunističke zločine ili jesmo li trebali znati? Narod je znao!<br />
Piše: Tomislav Jonjić<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
Stotinama je puta od 1990.<br />
naovamo ponovljena tvrdnja da<br />
se za postojanje onoga što nazivamo<br />
Bleiburgom i Križnim putem<br />
»nije znalo«. A ako se nije<br />
znalo, nije se imalo o čemu pisati,<br />
nije se imalo o čemu misliti niti<br />
o čemu suditi. Drugim riječima,<br />
ni Bleiburg ni Križni put nisu ni<br />
mogli postojati kao čimbenici koji<br />
bi sudjelovali u oblikovanju naše<br />
svijesti – ni u našemu ljudskom,<br />
etičkom ili pak političkom određenju.<br />
Naslovnica knjige Gojka Zovke<br />
Druga strana medalje koja govori o<br />
stradanjima tijekom <strong>II</strong>. svj. rata na<br />
području Širokog Brijega.<br />
No, tvrdnja da se »nije znalo«<br />
nije samo u službi alibija za sve<br />
one koji su podupirali jugoslavensku<br />
državu i njezin komunistički<br />
režim, nego je – makar se to na<br />
prvi pogled i ne vidjelo – ujedno<br />
u službi umanjenja zločina. Jer,<br />
može se »ne znati« samo za one<br />
zločine čiji su razmjeri neveliki, a<br />
žrtve relativno malobrojne. A zločini<br />
poput onih koji su se dogodili<br />
na Bleiburgu i Križnome putu, a<br />
za koje danas, bez ikakva pretjerivanja,<br />
možemo kazati da su pogodili<br />
gotovo svaku hrvatsku obitelj,<br />
po svom su opsegu i oblicima<br />
toliko veliki i tako zastrašujući da<br />
se za nj jednostavno nije moglo ne<br />
znati. Oni koji su<br />
htjeli znati, znali<br />
su! Moglo se<br />
nagađati o brojkama<br />
ubijenih,<br />
o mjestima i o<br />
načinima njihova<br />
smaknuća, o<br />
imenima neposrednih<br />
počinitelja, ali – uz mrvu<br />
poštenja – nije bilo moguće »ne<br />
znati« da se nešto duboko mistično<br />
i zastrašujuće krije iza onih stihova<br />
koje je pisac ovih redaka čuo<br />
još kao dijete, svakako u predškolskoj<br />
dobi, krajem šezdesetih ili<br />
početkom sedamdesetih godina<br />
XX. stoljeća: Maribore, da si malo<br />
bliže, / Mi bi braći okitili križe. //<br />
Maribore, da si u Veljacin’, / Kitili<br />
bi križe rodijacin...<br />
Ti stihovi, kao i stotine sličnih,<br />
u pravilu se nisu pjevali, nego su<br />
poluglasno recitirani ili šaptani,<br />
izgovarani u različitim zgodama<br />
kao svojevrsna molitva i zavjet:<br />
ubijenima da ne će biti zaboravljeni,<br />
živima da ne zaborave. Ta se<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
molitva i taj zavjet, naravno, nije<br />
odnosio samo na one poubijane u<br />
proljeće 1945. Njime su obuhvaćene<br />
i razne postaje tog istog križnog<br />
puta: one u Borićevcu i u Krnjeuši,<br />
u Prijedoru i u Španovici,<br />
one na Daksi i one na Širokome<br />
Brijegu, u Ruševu i u Gospiću.<br />
Sve su to žrtve istoga ubilačkog<br />
stroja, sve su ubijene zbog iste<br />
nespremnosti da se odreknu istih<br />
ideala. I za sve njih se, tobože,<br />
»nije znalo«...<br />
Početkom<br />
devedesetih godina<br />
prošloga<br />
stoljeća učinilo<br />
se da je došlo<br />
vrijeme da se sve<br />
tajne doznaju.<br />
Raspad jugoslavenskoga<br />
komunističkog sustava<br />
omogućio je da na jame, škrîpe<br />
i skrovita grobišta, koja su dotad<br />
kriomice pohodili samo rijetki koji<br />
bi o blagdanima ili obljetnicama<br />
izmolili Očenaš i zapalili svijeću,<br />
sada dođu novinari, fotoreporteri<br />
i televizijske kamere. Okrutnost<br />
i razmjeri počinjenih zločina šokirali<br />
su javnost onemogućujući<br />
bilo komu da sudbinu hrvatskih<br />
(i slovenskih, srpskih, ruskih i<br />
drugih) vojnika i civila u svibnju<br />
1945. promatra ravnodušno, kao<br />
fusnotu netom završena rata.<br />
Nitko više nije imao nikakva<br />
prava na zaborav, a ni izgovora za<br />
šutnju. Kao što su nekad, u vrijeme<br />
svog nastanka, značili pobjedu<br />
20
Trenutni hrvatski predsjednik<br />
Stjepan Mesić svako malo objašnjava<br />
»velike« dosege komunističke borbe.<br />
neslobode i nasilja, Jazovka, Bleiburg<br />
i Križni put u novo su doba<br />
postali znacima slobode i mira. A<br />
u svijetle stranice naše povijesti<br />
ući će i činjenica da su ta stravična<br />
stratišta postala mjestom i simbolom<br />
praštanja. Ni na jednome gubilištu<br />
Hrvata nisu izrečene riječi<br />
mržnje, ni s jednoga nije upućen<br />
poziv na osvetu. Naprotiv, hrvatski<br />
su svećenici, redovnici, svjetovni<br />
intelektualci i rodbina žrtava<br />
u svakoj prigodi pozivali na<br />
oprost i mirenje. Podsjećali su na<br />
tragične pouke povijesti i na potrebu<br />
da se svim zločinima i svim<br />
zločincima pristupi na isti način,<br />
da se znanstveno istraže i utvrde,<br />
da se osude u ime Boga i čovjeka<br />
kako bismo se nakon toga i kao<br />
kršćani i kao Hrvati okrenuli zajedničkoj<br />
budućnosti.<br />
I umjesto da se to doista dogodi,<br />
ponovno je nastupilo razdoblje<br />
šutnje. Reflektori su isključeni, a<br />
knjige i brošure o tim tragičnim<br />
događajima tiho su povučene iz<br />
knjižarskih izloga i pohranjene u<br />
polumrak donjih polica. Začudnom<br />
brzinom i temeljitošću, sadržaj<br />
pojmova Bleiburg i Križni put<br />
sveden je na uopćenu predodžbu<br />
lišenu onih najdubljih i najdramatičnijih<br />
tonova koje pojedinačne<br />
sudbine daju slici povijesti jednog<br />
naroda, slici slikanoj širokim potezima.<br />
Suvremeni »ribari« ljudskih<br />
duša naučili su da o američkome<br />
građanskom ratu ili o ruskoj<br />
boljševičkoj revoluciji više govore<br />
filmovi o sudbinama pojedinaca<br />
(poput poznatih filmskih epova<br />
Zameo ih vjetar, Doktor Živago),<br />
negoli desetci suhoparnih i učenih<br />
studija. U tom smislu vjenčani prsten<br />
Leona Hegera s ugraviranim<br />
imenom njegove supruge, koji<br />
je 1992. pronađen u Maceljskoj<br />
šumi i potom predan njegovoj<br />
izabranici Zori koja se, noseći parnjak<br />
tog prstena, skoro pola stoljeća<br />
nadala da je njezin muž ipak<br />
preživio, nije beznačajna epizoda<br />
s ruba poratnoga kaosa u kojemu<br />
stradaju milijuni bezimenih, nego<br />
rječito i upečatljivo podsjećanje na<br />
to da jame i grobišta od Austrije<br />
do rumunjsko-srbijanske granice i<br />
Makedonije kriju desetke, možda<br />
stotine tisuća pojedinačnih tragedija.<br />
Jer, i ubijeni su imali oca i<br />
majku, možda mladića ili djevojku,<br />
muža, ženu ili djecu. I ubijeni<br />
su imali svoje snove i svoje planove,<br />
svoje vrline i mane, svoje osjećaje<br />
i misli. Njihovim smaknućem<br />
nije smaknut samo »narodni ili<br />
klasni neprijatelj«, nego je ubijen<br />
čovjek, biće stvoreno na sliku i<br />
priliku Božju.<br />
I da bi se to smaknuće i dalje<br />
moglo ignorirati, trebalo ga je<br />
obezličiti, učiniti ga anonimnim,<br />
utopiti ga u masi.<br />
U Hrvatskoj i u BiH to se i dogodilo.<br />
Rat koji nam je nametnut<br />
iskorišten je kao izlika za novu<br />
šutnju. U medijima koji su svoju<br />
tržišnu i političku ekspanziju<br />
doživjeli upornim pisanjem o pojedinačnim<br />
ispadima i ekscesnim<br />
zločinima pojedinaca iz hrvatskih<br />
oružanih snaga, one druge, hrvatske<br />
žrtve iz Drugoga svjetskog<br />
rata, poraća i Domovinskog rata,<br />
uporno su prešućivane. Osim u<br />
niskonakladnim, autsajderskim<br />
publikacijama koje vegetiraju<br />
kao stanoviti psihološko-politički<br />
ventil, u velikim i utjecajnim<br />
»nacionalnim« priopćajnim medijima<br />
svako se zanimanje za desetke<br />
i desetke tisuća smaknutih<br />
bez suda i suđenja često izravno, a<br />
još češće neizravno, poistovjećuje<br />
s natražnjaštvom, zasukanošću,<br />
primitivizmom, čak i nekrofilijom.<br />
U kulturi koja je izrasla iz<br />
kršćanskih korijena – kojima se<br />
teško uspijevaju oteti i oni koji se<br />
nadahnjuju nekršćanskim, ponekad<br />
i protukršćanskim ideologijama<br />
– ništa nije postalo tako nepopularno<br />
i politički nekorektno<br />
kao lojalnost uspomeni na žrtve<br />
i spremnost na odavanje pijeteta<br />
umorenima bez suda i prava na<br />
obranu.<br />
Sudbina maceljskih žrtava zorno<br />
ilustrira tu klimu u demokratskoj<br />
hrvatskoj državi.<br />
U Franjevačkom samostanu u<br />
Krapini od sredine 1945. kao relikvije<br />
se čuvaju ostatci krunica i<br />
medaljice koje su putem prema<br />
stratištu odbacivali ubijeni svećenici<br />
i bogoslovi. Žitelji tog dijela<br />
Hrvatske sjećaju se kako su<br />
u svibnju i lipnju 1945. na neobilježenim<br />
stratištima ubijene rijeke<br />
ljudi, a samostanska kronika<br />
potanko bilježi imena 21 svećenika<br />
i bogoslova iz različitih biskupija<br />
i provincija, koji su svoje<br />
posljednje dane proveli u Krapini.<br />
U samostanu su bila sedmorica iz<br />
Franjevačke provincije Bosne Srebrene<br />
i trojica iz Hercegovačke<br />
franjevačke provincije. U župnome<br />
je dvoru boravilo pet pripadnika<br />
Vrhbosanske nadbiskupije,<br />
tri pripadnika Đakovačke i jedan<br />
Krčke biskupije te dva pripadnika<br />
Zagrebačke nadbiskupije. Nitko<br />
nije suđen. Ničija odgovornost<br />
Stratišta<br />
S 1<br />
2009. p<br />
21
Stratišta<br />
S 1<br />
2009. p<br />
nije utvrđivana. Bili su krivi jer su<br />
bili Hrvati i jer su bili katolički<br />
svećenici i redovnici. Pripadnici<br />
Jugoslavenske armije odvezli su ih<br />
kamionima. Svi su ubijeni u noći<br />
između 4. i 5. lipnja 1945. kod<br />
Lepe Bukve u Maceljskoj šumi.<br />
Prema tvrdnjama partizana,<br />
pripadnika Jugoslavenske armije i<br />
Mladena Šafranka,<br />
dužnosnika<br />
vojne OZN-e, u<br />
svibnju i lipnju<br />
1945. u Maceljskoj<br />
je šumi ubijeno<br />
oko 13.000<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
ljudi. Pokopani su u više od 130<br />
jama. Neki od ključnih izvršitelja<br />
tog zločina – čiji trag vodi do<br />
najviših vrhova komunističkog<br />
režima u Hrvatskoj i u Jugoslaviji<br />
– doživjeli su raspad Jugoslavije i<br />
stvaranje demokratske Hrvatske,<br />
a neki su živi i danas. Iako su javno<br />
prokazani kao masovni ubojice,<br />
nisu zatražili sudsku zaštitu<br />
od takvih optužaba, možda i zbog<br />
toga što su znali da im ne prijeti<br />
nikakva stvarna opasnost od<br />
sudskoga progona u Hrvatskoj.<br />
Ako su tako mislili, očito je da su<br />
dobro mislili: u Hrvatskoj su pošteđeni<br />
i oni koji su se imenom i<br />
prezimenom hvalili smaknućem<br />
stotina ratnih zarobljenika koji su<br />
dijelom i živi bačeni u jame.<br />
Nasuprot njima, Mladen Šafranko,<br />
kao jedan od krunskih<br />
svjedoka, umro je 1996., brzo<br />
nakon svoga svjedočenja o tim<br />
zločinima. Pisca knjige o maceljskome<br />
zločinu Frana Živičnjaka<br />
(U vječni spomen), također su 1998.<br />
našli mrtva u stanu u zagrebačkoj<br />
Šubićevoj ulici. Mnogi drže da su<br />
okolnosti tih dviju smrti problematične.<br />
Urota šutnje nastavlja se unatoč<br />
naporima pojedinaca iz Crkve<br />
i nekih nevladinih udruga. Zagrebački<br />
nadbiskup kardinal dr.<br />
Franjo Kuharić prvi je 9. lipnja<br />
1991. održao sv. misu na grobištu<br />
Lepa Bukva. Saborska Komisija<br />
za istraživanje žrtava Drugoga<br />
svjetskog rata i poraća – ukinuta<br />
nakon pobjede trećesiječanjske<br />
koalicije 2000. – započela je 24.<br />
lipnja 1992. istraživati grobišta<br />
na tom području.<br />
Istražene su<br />
23 jame i pronađeni<br />
zemni<br />
ostatci 1.163<br />
osobe među kojima<br />
su 21 svećenik<br />
i bogoslov. Iste su godine<br />
istraživanja prekinuta i do danas<br />
nisu nastavljena. Razlog nitko ne<br />
zna! Štoviše, skoro nitko i ne pita.<br />
A dokle seže prijezir prema mrtvima<br />
i ignoriranje živih, jasno pokazuje<br />
činjenica da nitko ne osjeća<br />
obvezu objasniti takvo ponašanje<br />
državnih vlasti. Kosti 1.163 žrtve<br />
strpane su u plastične vreće<br />
za smeće, na brzinu i bez reda, te<br />
prevezene u tavanske prostorije<br />
na Odjelu za patologiju zagrebačkoga<br />
Medicinskog fakulteta.<br />
Tamo će, kao šutljivi ali glasni dokaz<br />
nemara državnih vlasti, ležati<br />
više od dvanaest godina.<br />
Ono što nisu željele i ne žele<br />
učiniti vlasti, odlučili su pokrenuti<br />
pojedinci iz nevladinih udruga<br />
i Crkve. Na poticaj jednog od<br />
preživjelih sudionika Križnoga<br />
puta i dugogodišnjega hrvatskog<br />
političkog uznika Stjepana Brajdića<br />
i fra Drage Brgleza, župnika<br />
župe sv. Jurja u Đurmancu, godine<br />
2004. započete su pripreme za<br />
dostojan pokop tih zemnih ostataka.<br />
Pomoćni biskup zagrebački<br />
msgr. Vlado Košić blagoslovio<br />
je 6. lipnja 2004. kamen temeljac<br />
nove crkve Muke Isusove, a<br />
5. lipnja iduće godine nadbiskup<br />
zagrebački kardinal Josip Bozanić<br />
na temeljima nove crkve služio<br />
je sv. misu zadušnicu za sve žrtve<br />
Križnoga puta. Pokop ostataka<br />
1.163 žrtve – najveći skupni pogreb<br />
u našoj povijesti – upriličen<br />
22. listopada 2005., predvodili<br />
su kardinal Bozanić i prvi biskup<br />
varaždinski msgr. Marko Culej<br />
uz koncelebraciju više od trideset<br />
svećenika iz svih krajeva Hrvatske.<br />
Napokon izgrađenu crkvu<br />
Muke Isusove svečano je 3. lipnja<br />
2007. blagoslovio varaždinski biskup<br />
msgr. Josip Mrzljak. Tako<br />
su zemni ostatci nedužnih žrtava<br />
našli konačno smirenje pod debelim<br />
krošnjama Maceljske šume.<br />
No, imamo li mi, sa svojom šutnjom<br />
i mirenjem sa Zlom, pravo<br />
na takvo smirenje? <br />
Biste predsjednika Franje Tuđmana i kardinala Franje Kuharića u Hrvatskom saboru.<br />
22
FRA BONO (FRA BRANIMIR) JELAVIĆ<br />
(1898. – 1945.)<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
Fra Bono je bio vrstan svećenik i intelektualac.<br />
Partizani su ga bolesnog ubili negdje između Siska i Velike Gorice, najvjerojatnije u<br />
svibnju 1945. Za grob mu se do danas ne zna.<br />
Piše: fra Robert Jolić<br />
<br />
Ivan Jelavić rodio se 17. studenoga<br />
1898. u Veljacima. Kršten je<br />
istog dana kao sedmo od osmero<br />
djece majke Anice, r. Mišetić, i<br />
oca Jure (Juke) Jelavića. 1<br />
Imao je rođenog brata franjevca,<br />
fra Antu. 2 Osnovnu školu završio<br />
je u Veljacima 1906. – 1910.,<br />
gimnaziju na Širokom Brijegu<br />
1910. – 1920. (?), a bogosloviju u<br />
Mostaru, Paderbornu i Ljubljani.<br />
Doktorat iz teologije položio je 5.<br />
ožujka 1932. na sveučilištu u Ljubljani.<br />
U franjevački red stupio<br />
je 10. svibnja 1916. na Humcu.<br />
Jednostavne zavjete položio je 10.<br />
svibnja 1917. u ruke provincijala<br />
fra Duje Ostojića, a svečane u<br />
ruke provincijala fra Didaka Buntića<br />
13. lipnja 1920. Za svećenika<br />
je zaređen 14. srpnja 1923. Hercegovačkim<br />
je vjernicima darovao<br />
dvadesetak godina svoga rada:<br />
prvih šest godina službe proveo<br />
je u Mostaru uglavnom kao vjeroučitelj<br />
(1924. – 1930.), potom<br />
je devet godina bio profesor na<br />
širokobriješkoj gimnaziji (1930.<br />
– 1939.), a onda od sredine 1940.<br />
do smrti u proljeće 1945. župnik<br />
u Vitini. U Mostaru je služio i starojugoslavensku<br />
vojsku (2. studenoga<br />
1925. – 2. svibnja 1926.),<br />
prekinuvši tako na pola godine<br />
svoju vjeroučiteljsku službu. 3<br />
<br />
Fra Bono je svoj studij u inozemstvu<br />
započeo školske godine<br />
1921./22. S kolegama fra Slavkom<br />
Luburićem, fra Zvonkom<br />
Mandurićem i fra Vojislavom Mikulićem<br />
upisao se na sveučilište u<br />
njemačkom gradu Paderbornu. O<br />
tome je dekan Bogoslovnog fakulteta<br />
u Paderbornu 26. listopada<br />
1921. obavijestio hercegovačkog<br />
provincijala fra Didaka Buntića. 4<br />
O njihovom školskom uspjehu<br />
provincijal je dobio izvješće 20.<br />
travnja 1922. 5 Pred početak nove<br />
akademske godine provincijalu<br />
fra Luji Bubalu pisao je iz Paderborna<br />
i fra Bono Jelavić, koji je<br />
imao običaj pisati duga pisma s<br />
podrobnim obavijestima.<br />
Između ostaloga, on piše kako<br />
su od tamošnjeg provincijala dobili<br />
odobrenje da uz iste pogodbe<br />
kao njih četvorica u samostan<br />
mogu doći i fra Bruno Adamčik<br />
1<br />
Župni ured Veljaci, Stanje duša, sv. I. (prijepis iz 1982., sv. <strong>II</strong>.), str. 36.<br />
2<br />
Fra Ante Jelavić rođen je 3. listopada 1895. u Veljacima gdje je završio i osnovnu školu. Gimnaziju pohađa na Širokom Brijegu,<br />
a bogoslovni studij u Mostaru, Fuldi i Rimu. Franjevački habit obukao je 1904., a za svećenika je zaređen 1910. U Rimu<br />
je postigao doktorat iz teologije. Najveći dio života proveo je kao profesor bogoslovlja na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru,<br />
čak 30 godina (1913. – 1943). U dva navrata bio je i rektor bogoslovije. God. 1943. odlučeno je da preuzme novicijat Hercegovačke<br />
franjevačke provincije. Vršio je dužnost tajnika, definitora i kustosa Provincije. Bio je upravitelj Hrvatske tiskare<br />
u Mostaru, a neko vrijeme i urednik Kršćanske obitelji (1914. – 1919.). U tom je časopisu objavio brojne priloge. Preminuo<br />
je u Mostaru 18. siječnja 1957. u 72. godini života, 55. godini redovništva i 47. godini svećeništva. Pokopan je na groblju<br />
Šoinovac (TIHOMIR, Odlazak dvojice uglednih profesora franjevačke bogoslovije u Mostaru, Kršćanska obitelj, br. 8/1943., str. 117.<br />
– 118.; A. NIKIĆ, Događajnica BiH, str. 546.).<br />
3<br />
Arhiv Provincije, Imenik franjevaca, br. 372., str. 42.<br />
4<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 55, f. 236.<br />
5<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 58, f. 261.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
23
<strong>Pobijeni</strong><br />
i fra Mutimir Vidačković. Posebno<br />
traže orguljaša (fra Brunu), jer<br />
onoga iz grada moraju skupo plaćati.<br />
»Ako oni ne bi imali volju za<br />
ovdje, kad su mogli godinu biti u<br />
Rimu mogu i ovdje godinu ostati.<br />
Ako će doći, neka ponesu što više<br />
odijela jer je ovdje ružna zima. (…)<br />
Ja sam se baš lijepo ovoga ljeta u<br />
Holandiji odmorio, ali ako bude<br />
što gore sa zdravljem, dogodine<br />
ću na drugo mjesto bježati.« 6<br />
Fra Bruno je ipak otišao u Breslau,<br />
a fra Mutimir je stvarno došao<br />
u Paderborn.<br />
Čini se da je uskoro došlo vrijeme<br />
za »bježanje«. Naime, već u<br />
veljači 1923. fra<br />
Bono javlja provincijalu<br />
da su<br />
on i fra Zvonko<br />
Mandurić bolesni<br />
i da im je savjetovano<br />
da se vrate u Hercegovinu.<br />
Traži provincijalovo dopuštenje<br />
za to. Provincijal se nalazio u pohodu<br />
braći pa je stoga iz Posušja<br />
pisao tajniku fra Jerki Borasu<br />
da im pošalje obedijenciju. 7 Tu je<br />
školsku godinu fra Bono završio<br />
u Paderbornu, a onda se u jesen<br />
1923. preselio u Ljubljanu. Za šestoricu<br />
hercegovačkih klerika (uz<br />
navedenu četvorku tu su sada bili<br />
još i fra M. Vidačković i fra Slavko<br />
Luburić), prefekt studija je 15.<br />
travnja 1923. poslao provincijalu<br />
izvješće o njihovim ispitima. 8 Da<br />
je školsku godinu 1923./24. fra<br />
Bono proveo na studiju u Ljubljani<br />
znamo iz dopisa slovenskog<br />
provincijala koji se 12. prosinca<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
1923. obraća hercegovačkom s<br />
upitom u koju su svrhu poslani<br />
neki novci. Odgovoreno mu je da<br />
je novac namijenjen uzdržavanju<br />
bogoslova fra Bone Jelavića. 9 U<br />
međuvremenu je fra Bono, 14.<br />
srpnja 1923., (gdje?) zaređen za<br />
svećenika. Godine 1924. fra Bono<br />
se vratio u Hercegovinu. O provincijalovoj<br />
nakani da ga vrati sa<br />
studija u dušobrižništvo i katehezu,<br />
saznao je u travnju ili svibnju<br />
1924. O tome je 10. svibnja 1924.<br />
iz Ljubljane pisao provincijalu te<br />
ga pita o svom novom imenovanju.<br />
Nije se nadao tako brzom<br />
povratku u Hercegovinu, »osobito<br />
od onog časa,<br />
odkad sam počeo<br />
misliti na Ameriku.<br />
U tu svrhu<br />
sam radio preko<br />
cijele godine, da<br />
što više izobrazbe stečem, ne samo<br />
u bogoslovnim, nego i u glazbenim<br />
predmetima.« Uzeo je i radnju<br />
iz teologije jer se nadao da će<br />
ovdje ostati još jednu godinu. Da<br />
je znao da će se morati tako brzo<br />
vratiti, više bi vremena posvetio<br />
glazbi jer ga je u slobodno vrijeme<br />
podučavao vrstan glazbenik<br />
o. Hugolin koji drži da ima smisla<br />
za glazbu. »Ja sam mislio po<br />
svršetku odmah ići u Ameriku, a<br />
tim bi imala naša provincija mnogo<br />
više koristi, nego ako se odmah<br />
vratim.« Fra Bono je predlagao da<br />
bi u Mostaru netko drugi mogao<br />
preuzeti njegove sate kateheze, a<br />
da on ostane na studiju još godinu<br />
dana. Posebno se želio osposobiti<br />
u glazbi jer se kod nas, zbog nedostatka<br />
ljudi glazbene izobrazbe,<br />
crkvena glazba vrlo malo njegovala.<br />
10 Fra Bonina molba je djelomično<br />
usvojena pa je u Ljubljani<br />
na studiju ostao sve do prosinca<br />
1924. O tome svjedoči njegovo<br />
novo pismo provincijalu pisano 5.<br />
kolovoza 1924. iz Ljubljane. Kaže<br />
da radi i piše po čitave dane i noći<br />
kako bi njegova radnja bila što<br />
prije gotova. Naime, dobio je rok<br />
za obradu teme – do sv. Save kada<br />
se na fakultetu publiciraju referati.<br />
Dekan je rekao da moli provincijala<br />
da može ostati u Ljubljani<br />
do konca studenoga ili do 8. prosinca<br />
kako bi »dokrajčio« radnju.<br />
Između ostaloga, moli provincijala<br />
da mu nađe zamjenika koji<br />
će otprilike dva mjeseca umjesto<br />
njega predavati vjeronauk. 11<br />
<br />
<br />
Provincijal fra Lujo Bubalo<br />
kao da se točno držao fra Bonina<br />
zadnjeg »roka« (koji je, naime, on<br />
sam naznačio u pismu), te je već<br />
dva dana nakon toga, 10. prosinca<br />
1924., obavijestio ravnateljstvo<br />
I. i <strong>II</strong>I. dječje muške narodne<br />
osnovne škole da namjesto oboljelog<br />
fra Rudolfa Mikulića imenuje<br />
fra Bonu Jelavića za vjeroučitelja<br />
u tim školama. 12 Tako je fra Bono<br />
u šk. god. 1924./25. postao pomoćni<br />
kateheta u Mostaru (glavni<br />
je bio fra Ivo Marinčić). Krajem<br />
šk. god. 1925./26. fra Bono je zatražio<br />
da ga razriješe te službe jer<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
6<br />
Pismo provincijalu od 27. rujna 1922., (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 60, f. 71).<br />
7<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 61, f. 78. – 81.<br />
8<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 61, f. 326.<br />
9<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 62, f. 378.<br />
10<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 65, f. 195.<br />
11<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 65, f. 227.<br />
12<br />
Dopis provincijalata br. 793 od 10. prosinca 1924. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 64, f. 326).<br />
24
Franjevački samostan i crkva u Mostaru<br />
sa studijem teologije oko 1930.<br />
se želio posvetiti glazbi smatrajući<br />
da je to najkorisnije za Provinciju.<br />
On se zalagao za podučavanje<br />
puka u crkvenom pjevanju, čemu<br />
je davao posebnu važnost, a trebalo<br />
bi podučavati i mlade fratre.<br />
13 Ipak, fra Bonine dvije vruće<br />
želje, da studira i predaje glazbu<br />
te da pođe djelovati među hrvatske<br />
odseljenike u Americi, nikada<br />
ne će biti ispunjene. Ovaj mu put<br />
provincijal Bubalo nije uslišao želju<br />
da prestane s predavanjem vjeronauka<br />
u Mostaru gdje je ostao<br />
još nekoliko godina pomažući ponekad<br />
i u dušobrižništvu. Tako je<br />
za svog pet i pol godišnjeg boravka<br />
u Mostaru (od prosinca 1924.<br />
do ljeta 1929.) krstio dvadesetero<br />
djece što je izuzetno malo tim više<br />
ako znamo da je u toj velikoj župi<br />
u to vrijeme bilo i do 300 krštenja<br />
godišnje. Vjenčao kroz to vrijeme<br />
nije nikoga. 14<br />
Iz mjeseca svibnja 1928. sačuvana<br />
je prepiska o jednom nesporazumu<br />
vezanom uz fra Bonu,<br />
katehetu građanskih škola, i ženskih<br />
ogranaka HKD »Napredak«<br />
u Mostaru. Naime, Napretkova<br />
Gospojinska podružnica potužila<br />
se provincijalu fra Dominiku<br />
Mandiću na fra Bonu jer da je on<br />
navodno izjavio »da odbornice te<br />
podružnice nemaju smisla ni razumijevanje<br />
za prehranu školske<br />
djece u našemu gradu«. »Istina<br />
je posve suprotna«, odgovorio je<br />
provincijal gospođama te podržao<br />
ideju da upravo one preuzmu tu<br />
zadaću. U prilogu provincijal šalje<br />
pisane izjave nastavnika F. Klupke<br />
i direktora Muhameda Nožića. 15<br />
Čini se da nije nevažno napomenuti<br />
da je fra Bono 1928.<br />
bio imenovan povjerenikom za<br />
Treći red sv. Franje u Hercegovini.<br />
Stoga je povremeno pohađao<br />
trećoredske zajednice u pojedinim<br />
župama te o tome slao izvješća<br />
upravi Provincije. Tako je u listopadu<br />
1928. bio u pohodu župama<br />
u Brotnju 16 , u studenom u Nahiji<br />
17 , a u prosincu u Tihaljini, Drinovcima,<br />
Gorici, Grudama i Ružićima.<br />
18 Isto je nastavio i 1929.:<br />
u travnju je tako bio u župama<br />
Posušje, Posuški Gradac, Konjic,<br />
Goranci i Kruševo. 19 Osim toga,<br />
fra Bono je povremeno držao i duhovne<br />
vježbe. Tako mu je provincijal<br />
5. ožujka 1929. izdao dekret<br />
da vodi duhovne vježbe časnim<br />
sestrama u Mostaru. Fra Bono<br />
je, međutim, već sutradan javio<br />
da to nije u stanju obaviti zbog<br />
jake prehlade. 20 Valja pretpostaviti<br />
da je fra Bono za vrijeme svoje<br />
službe u Mostaru radio i na svojoj<br />
doktorskoj disertaciji. Konačno je<br />
1929. došlo vrijeme da se disertacija<br />
objavi i obrani. Zbog toga<br />
se 13. srpnja 1929. provincijal<br />
obratio Generalu Reda i zatražio<br />
obedijenciju da fra Bono na jesen<br />
može poći u Beč kako bi obranio<br />
radnju. 21<br />
U Beč je pošao već u srpnju ili<br />
najkasnije u kolovozu 1929. Oda-<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
13<br />
Fra Bonin dopis od 19. travnja 1926. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 68, 196).<br />
14<br />
Župni ured Mostar, Matica krštenih, sv. V<strong>II</strong>. (1919. – 1926.), sv. V<strong>II</strong>I. (1927. – 1933.).<br />
15<br />
Dopis Gospojinske podružnice od 10. svibnja 1928. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 74, f. 330). Provincijalov odgovor od 14. svibnja<br />
1928. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 74, f. 327).<br />
16<br />
Dopis provincijalatu od 30. listopada 1928. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 75, f. 339).<br />
17<br />
Dopis provincijalatu od 29. studenog 1928. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 75, f. 340).<br />
18<br />
Dopis provincijalatu od 3. siječnja 1929. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 78, f. 43. – 44.).<br />
19<br />
Dopis provincijalatu od 19. travnja 1929.; (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 78, f. 374).<br />
20<br />
Provincijalov dopis od 5. ožujka 1929. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 78, f. 296); Fra Bonin odgovor od 6. ožujka 1929.; (Arhiv<br />
Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 78, f. 300).<br />
21<br />
Dopis generalu reda od 13. srpnja 1929. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 79, f. 312).<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
25
<strong>Pobijeni</strong><br />
tle se 2. rujna javio provincijalu<br />
fra Dominiku Mandiću. Iz tog je<br />
dopisa jasno da<br />
je on bio i Mandićev<br />
povjerenik<br />
za prikupljanje<br />
potrebne građe<br />
vezane za povijest<br />
Provincije, a koja se nalazila u<br />
bečkim arhivima. Tako fra Bono<br />
piše da je prikupio neke dokumente<br />
u bečkom gradskom arhivu<br />
i fotografirao ih. K tome je u<br />
nekim novinama pronašao obavijest<br />
o skupljanju crkvenog ruha<br />
za siromašne župe u Hercegovini<br />
pa je poslao i taj izvadak iz novina.<br />
22 Sličnu je obavijest provincijalu<br />
poslao i 7. rujna. 23 Mjesec<br />
dana nakon toga javlja o poslanim<br />
dokumentima iz gradskog arhiva<br />
kao i o troškovima fotografiranja<br />
dokumenata te moli da mu<br />
se odobri odlazak u Francusku. 24<br />
Fra Bono se opet javlja krajem<br />
listopada kada piše da je završio<br />
disertaciju i da ju je upravo podigao<br />
s uvezivanja. Prije nije mogao<br />
jer je tek sada od provincijalata<br />
dobio potreban novac u tu svrhu.<br />
Predao je radnju u dekanat<br />
dr. Schleglu koji mu je inače išao<br />
na ruku. On mu je ujedno i prvi<br />
referent, a radnjom je potpuno<br />
zadovoljan. Ima 193 stranice bez<br />
dodataka. Sad će se spremati za<br />
rigoroze s namjerom da do konca<br />
školske godine položi barem dva<br />
ispita. Možda bi mogao i sva tri,<br />
ali mogu to profesori shvatiti kao<br />
da ih ne uzima dovoljno ozbiljno.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Odlučio je najprije se odmoriti do<br />
polovice studenoga. Za to vrijeme<br />
namjerava otići<br />
u državni arhiv<br />
kako bi tamo<br />
pronašao one dokumente<br />
za koje<br />
ga je provincijal<br />
zadužio jer su značajni za povijest<br />
Provincije. Prvi rigoroz bit će mu<br />
povijest. Stoga će najprije otići<br />
profesorima povijesti i prava kako<br />
bi ih upoznao i s njima se dogovorio<br />
o gradivu. Usput pita može<br />
li što biti od provincijalova obećanja<br />
da kroz vrijeme priprave ode u<br />
Francusku kako bi naučio ponešto<br />
i francuskog? Ako ne može, barem<br />
bi izašao iz Beča negdje gdje<br />
je mirnije za rad, za pripravu ispita.<br />
25 U srpnju 1930. fra Bono je<br />
javio provincijalu Mandiću da je<br />
u državnom arhivu u Beču pronašao<br />
neke vrijedne dokumente. Uz<br />
to je prikupio i neke paramente<br />
koje će poslati na Humac. 26<br />
Prve rigoroze, iz moralne i pa-<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
storalne teologije,<br />
fra Bono je<br />
položio u lipnju<br />
1930. i to cum<br />
applausu. O tome<br />
je pisao provincijalu<br />
28. lipnja:<br />
»Sa pripravom sam se izmorio i<br />
jedva sam čekao da taj teret skinem<br />
s glave, da mogu slobodno<br />
odahnuti.(…) Hvala Bogu, sad<br />
sam slobodan i toga tereta, pa mi<br />
je odmah lakše.« Dalje u pismu<br />
objašnjava da se, prema provincijalovoj<br />
želji, raspitivao za kalež,<br />
ali misli da je to u Beču preskupo.<br />
Na povratku će pokušati u<br />
Mariboru rasprodati štogod losa u<br />
korist crkve sv. Ante na Humcu,<br />
opet prema provincijalovoj želji,<br />
ali dvoji u dobar uspjeh jer Slovenci<br />
cijene samo svoje. Primio je<br />
od provincijala željezničku legitimaciju<br />
pa može jeftinije putovati<br />
u Hercegovinu. 27 Sljedeće rigoroze<br />
fra Bono će polagati kasnije,<br />
sve do početka 1932. U međuvremenu<br />
je (1930.) već bio imenovan<br />
profesorom na Širokom Brijegu<br />
i prefektom konvikta za vanjske<br />
đake. Žalio se da su ga te obveze<br />
sprječavale da brže položi rigoroze<br />
i nakon toga obrani doktorat.<br />
U lipnju 1930. provincijal je<br />
kod Generala Reda isposlovao dopuštenje<br />
da fra Bono, uz fra Svetozara<br />
Petrica, može preko ljeta poći<br />
u Francusku na učenje francuskog<br />
jezika. 28 Bila je to prilika za kojom<br />
je fra Bono toliko čeznuo, no<br />
samo nije jasno je li u Francusku<br />
putovao izravno<br />
iz Beča ili se ipak<br />
vratio u Hercegovinu<br />
pa onda<br />
putovao u Francusku.<br />
Svakako,<br />
nakon povratka<br />
u Hercegovinu krajem ljeta preuzeo<br />
je dužnosti profesora i prefekta<br />
đaka na Širokom Brijegu.<br />
Neke je rigoroze fra Bono svakako<br />
polagao i tijekom 1931., ali<br />
o tome nemamo točnih podataka.<br />
Žalio se provincijalu da je preop-<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
22<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 81, f. 146.<br />
23<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 81, f. 159.<br />
24<br />
Dopis provincijalu od 7. listopada 1929. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 81, f. 183).<br />
25<br />
Dopis provincijalu od 28. listopada 1929. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 81, f. 199).<br />
26<br />
Dopis provincijalu od 25. srpnja 1930. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 86, f. 186).<br />
27<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 86, f. 165.<br />
28<br />
Provincijalov dopis generalu od 21. lipnja 1930. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 83, f. 290) i generalov pozitivan odgovor (Arhiv<br />
Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 84, f. 4. – 5.).<br />
26
terećen: »Uslijed napornoga rada<br />
pisanjem radnje i polaganjem ispita<br />
u Beču toliko sam zamoren<br />
i slabih živaca, da nijesam sposoban<br />
vršiti drugu nijednu dužnost,<br />
osim da ostanem isključivo profesor<br />
na našoj gimnaziji s onolikim<br />
brojem sati, kao u ovoj školskoj<br />
godini.« Zbog preopterećenja se,<br />
nastavlja, nije uspio pripraviti za<br />
zadnji ispit sada o Uskrsu, niti će<br />
ga moći predati koncem školske<br />
godine, nego tek početkom listopada.<br />
29 Zadnji rigoroz, iz dogmatike,<br />
fra Bono je položio tek početkom<br />
ožujka 1932. O tome je javio<br />
provincijalu 4. ožujka: »Jučer sam<br />
imao zadnji rigoroz iz dogmatike.<br />
Hvala Bogu, prošao sam vrlo dobro<br />
na ispitu. U subotu na 5. 3.<br />
bit će promocija i isti dan poslije<br />
podne idem put Zagreba. Eto<br />
me kući ako ne zaspe snijeg put<br />
preko Like i preko Bosne.« 30 Tako<br />
je fra Bono završio svoj doktorat.<br />
Od tada pa do smrti djelovat će i<br />
živjeti isključivo u Hercegovini.<br />
<br />
Široki Brijeg, oko 1940., pogled na<br />
crkvu i samostan s Bakamuše.<br />
Fra Bono je od školske godine<br />
1930./31. na Širokom Brijegu počeo<br />
predavati vjeronauk i strane<br />
jezike. Uz to je bio i prefekt vanjskih<br />
đaka, konviktoraca, a ponekad<br />
je vodio i duhovne vježbe.<br />
Tako je provincijal 31. prosinca<br />
1930. odobrio duhovne vježbe za<br />
đake na Širokom Brijegu: za sjemenište<br />
će ih voditi fra Bono Jelavić,<br />
a za vanjske đake fra Rade<br />
Vukšić. 31 Fra Bono je duhovne<br />
vježbe vodio i drugima, primjerice<br />
svećenicima širokobriješkog<br />
dekanata. 32<br />
Kako je već rečeno, fra Bono<br />
je još u travnju 1931. tražio da ga<br />
se razriješi službe prefekta, ali mu<br />
toj molbi nije udovoljeno. Nekoliko<br />
godina kasnije, u travnju<br />
1936., fra Bono je opet molio da<br />
ga se razriješi službe upravitelja<br />
konvikta. 33 No, ni provincijal fra<br />
Mate Čuturić nije udovoljio toj<br />
njegovoj molbi. 34 Molbu je ponovio<br />
sljedeće godine. Moli premještaj<br />
iz konvikta zbog zdravstvenih<br />
razloga. Rado bi se vratio (samo)<br />
profesorskom životu. 35 Međutim,<br />
i ta mu je molba odbijena. 36 Molbu<br />
da ga se zbog zdravstvenih<br />
razloga razriješi službe upravitelja<br />
konvikta vanjskih đaka, fra Bono<br />
je ponovio još dva puta: 20. svibnja<br />
1937. 37 i 15. travnja 1938. 38<br />
nakon čega se uprava Provincije<br />
konačno »smilovala« i razriješila<br />
ga te službe. Provincijal fra Mate<br />
Čuturić poslao mu je dopis u kojem<br />
stoji da ga »nakon višekratnih<br />
molbi« uprava razrješava dužnosti<br />
upravitelja konvikta pa će ubuduće<br />
biti samo profesor. Daje mu se<br />
priznanje za višegodišnji uspješan<br />
rad kao upravitelja konvikta »koji<br />
ste vodili na opće zadovoljstvo«.<br />
Također, može se premjestiti iz<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
29<br />
Dopis provincijalu od 16. travnja 1931. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 90, f. 194).<br />
30<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 98, f. 60.<br />
31<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 85, f. 327.<br />
32<br />
Provincijalov dopis kojim ga imenuje voditeljem duhovnih vježbi od 2. srpnja 1937. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 119 – dokument<br />
nedostaje, ali se spomen na nj čuva u Urudžbenom zapisniku).<br />
33<br />
Fra Bonin dopis od 14. travnja 1936. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 114, 418).<br />
34<br />
Provincijalov dopis od 26. travnja 1936. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 115, f. 13).<br />
35<br />
Dopis provincijalu od 29. travnja 1937. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 119, f. 107).<br />
36<br />
Provincijalov dopis od 18. svibnja 1935. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv.119, f. 184).<br />
37<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 119, f. 207.<br />
38<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 123, f. 350.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
27
<strong>Pobijeni</strong><br />
upravljanju konviktom bio na sto<br />
muka. Unatoč revnosti, nije nikako<br />
mogao reproducirati fra Bonin<br />
prirodni autoritet i organizacijsku<br />
darovitost.(…) Privremeno je bilo<br />
došlo do neke opće mlitavosti.«<br />
(Svevlad Slamnig). 42<br />
Široki Brijeg, izgled konvikta 1931.<br />
konvikta u samostan. 39 No, fra<br />
Bono nije dugo ostao »samo« profesor<br />
na Širokom Brijegu – već je<br />
sljedeće godine (1939.) imenovan<br />
župnikom u Međugorju. Više se<br />
na Brijeg ne će vratiti!<br />
Kao upravitelj konvikta fra<br />
Bono se brinuo i za ekonomski<br />
napredak te institucije. Tako 29.<br />
listopada 1934. piše provincijalu<br />
da je konačno uspio nagovoriti<br />
Marka Kraljevića da se s njega<br />
prenese kupljena zemlja ispred<br />
konvikta na konvikt ili na Provinciju.<br />
Uskoro će zbog toga ići<br />
s njim u gruntovnicu. Između<br />
ostaloga piše i o sestarskoj posluzi<br />
u konviktu i moli neka sestarska<br />
uprava ne šalje nikoga bez prethodnog<br />
dogovora s franjevačkom<br />
upravom. 40 Fra Bono je bio povezan<br />
i s izgradnjom franjevačke hidrocentrale<br />
na rijeci Lištici. Tako<br />
7. srpnja 1935. piše provincijalu<br />
da je prema njegovoj odredbi dao<br />
Poštanskoj štedionici u Zagrebu<br />
da s čekovnog računa konvikta<br />
prenese na Provinciju 60.000 dinara<br />
za izgradnju hidrocentrale na<br />
Širokom Brijegu. 41<br />
Budući da je bio vrstan tumač<br />
latinskog jezika, fra Bono je u gimnaziji<br />
predavao vjeronauk, latinski<br />
i njemački jezik. Konvikt je za<br />
njegove uprave bio uzorna ustanova,<br />
a on se pokazao kao čovjek<br />
velikih organizacijskih sposobnosti<br />
i autoriteta među đacima. »Fra<br />
Bono Jelavić raspolagao je velikim<br />
prirodnim autoritetom, što<br />
je posebno došlo do izražaja dok<br />
je upravljao konviktom vanjskih<br />
đaka, koji je u njegovo vrijeme bio<br />
uzorna odgojna ustanova kršćanskoga<br />
nadahnuća. Kada bi u doba<br />
večere ušao u trpezariju da pred<br />
đacima dade svoj osvrt na protekli<br />
dan i priopći vijesti koje je smatrao<br />
važnima, nastala bi grobna<br />
tišina i napeta pozornost. Svaka<br />
je njegova prosudba bila obrazložena<br />
i uvjerljiva i sve što je rekao<br />
uzimali smo k srcu.(…) Kada je<br />
fra Bono otišao za župnika u Međugorje,<br />
njegov je nasljednik u<br />
<br />
Godine 1939. fra Bono je imenovan<br />
župnikom u Međugorju,<br />
a nakon godinu dana u Vitini. Iz<br />
međugorskog razdoblja sačuvan je<br />
njegov dopis u kojem moli upravu<br />
Provincije i preporučuje za internat<br />
djecu svojih župljana: Tomu<br />
Dragićevića Antina, Blagu Buntića<br />
Matina, Franju Dragićevića<br />
Markova i Nikolu Baraća Martinova.<br />
43 Za vrijeme svoga župnikovanja<br />
u Međugorju fra Bono je<br />
krstio 49 djece te obavio 16 vjenčanja.<br />
44 U župni ljetopis za čitavu<br />
godinu nije upisao nijedno slovo<br />
(što je veoma čudno, jer je bio<br />
iznimno školovan, dapače doktor<br />
teologije!), ali je njegov nasljednik<br />
fra Serafin Vištica zabilježio kako<br />
se sukob između zavađenih sela<br />
te župe (Međugorja i Bijakovića)<br />
nastavio i za vrijeme fra Bonina<br />
župnikovanja te da su on i njegov<br />
pomoćnik fra Bosiljko Vukojević<br />
slavili svake nedjelje dvije pučke<br />
mise kako ne bi došlo do svađe ili<br />
tučnjave među zavađenim selima.<br />
»Napominjemo, da su obojica<br />
oo. Bono i Bosiljko svim silama<br />
nastojali, da dođe do mira među<br />
zavađenom župom, ali se nažalost<br />
nije uspjelo. – Isto tako zapamćenja<br />
je vriedno, da su bili spremni<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
39<br />
Provincijalov dopis od 4. srpnja 1938. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 124, f. 257).<br />
40<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 106, f. 128.<br />
41<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 108, f. 401.<br />
42<br />
J. TOMAŠEVIĆ-KOŠKA, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 153. – 154.<br />
43<br />
Fra Bonin dopis od 24. lipnja 1939. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 127, f. 91).<br />
44<br />
Arhiv župe Međugorje, Matica krštenih, sv. <strong>II</strong>I. (1930. – 1947.); Matica vjenčanih, sv. <strong>II</strong>. (1913. – 1946.).<br />
28
za pastorizaciju u podne i ponoći;<br />
da su dobro izpoviedali i propoviedali.<br />
Razumljivo, da se je teško<br />
uvijati među zavađenim župljanima<br />
a da se ne zamjeri. Čuvali su<br />
red i disciplinu u župi. Sviet ih je<br />
volio i poštivao.« 45<br />
U Vitinu je došao u proljeće<br />
1940. i ostao tu<br />
do 1944., kada<br />
je pobjegao pred<br />
partizanima. Izbivao<br />
je s nekim<br />
prekidima zbog<br />
bolesti i liječenja.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Već su se u srpnju 1940. za okolne<br />
svećenike održale duhovne vježbe<br />
u župnoj kući u Vitini koja je bila<br />
dosta prostrana. O tome je fra<br />
Bono izvijestio provincijala. 46 Isto<br />
se ponovilo i dvije godine poslije,<br />
u ratnim vremenima. Fra Bono je<br />
prije toga pisao provincijalu govoreći<br />
o nekim poteškoćama glede<br />
održavanja tih vježbi, osobito<br />
vezano za nedostatak namirnica<br />
i prehranu brojnih svećenika koji<br />
na njih dolaze. Provincijal mu<br />
je odgovorio neka se dogovori s<br />
okolnim svećenicima da unaprijed<br />
pošalju svoje priloge u naravi kako<br />
bi ipak svi mogli obaviti duhovne<br />
vježbe. Ako je potrebno, mogu se<br />
i skratiti na četiri dana umjesto<br />
uobičajenih tjedan dana. 47<br />
Fra Bono je pobolijevao i često<br />
je pisao o svome slabom zdravlju.<br />
U kolovozu i rujnu 1942. bio je na<br />
oporavku u Krapinskim toplicama.<br />
O tome je pisao provincijalu.<br />
Imao je zbog ratnih okolnosti problema<br />
oko prijevoza. U toplicama<br />
je boravio od 21. kolovoza do 16.<br />
rujna. Tek što se iz Krapine vratio<br />
u Zagreb, spopali su ga neopisivi<br />
bolovi u želucu. Otkriven mu je<br />
»veliki čir« te je zadržan u bolnici<br />
radi oporavka. Već je duže vrijeme<br />
osjećao te bolove,<br />
ali ne tako<br />
jake. »Sad sam<br />
dolijao i moram<br />
se predati sudbini«,<br />
piše. Imat će<br />
operaciju, a ni on<br />
ni liječnici ne znaju ishoda: »Ako<br />
bude rak zna se šta me čeka, a ako<br />
obični čir ne zna se hoće li operacija<br />
uspjeti radi visokih godina.«<br />
Stoga moli da mu se zamijeni molitva<br />
brevijara nečim drugim dok<br />
je u bolnici. Neka se plati jedna<br />
misa iz Gospine milostinje na njegovu<br />
odluku. Piše i o materijalnim<br />
troškovima liječenja. 48 Sljedeće<br />
godine, gotovo u isto vrijeme, fra<br />
Bono je opet na liječenju, ovaj put<br />
u Sarajevu. Provincijal mu je 30.<br />
kolovoza 1943. dao dopuštenje da<br />
može poći na liječenje u Sarajevo,<br />
a ako bude potrebno i u Zagreb. 49<br />
U rujnu se liječi u Sarajevu pa je<br />
provincijal fra Leo Petrović molio<br />
fra Vitomira Jeličića u Sarajevu da<br />
ode u bolnicu i vidi je li fra Bono<br />
Jelavić operiran te da mu bude<br />
pri ruci ako mu nešto treba. 50<br />
Budući da je fra Bono već čitav<br />
mjesec izbivao iz župe, provincijal<br />
je od Biskupskog ordinarijata<br />
Fra Bono Jelavić, 1937.<br />
u Mostaru zatražio ovlast da njegov<br />
pomoćnik fra Janko Bubalo<br />
može vršiti župničku službu dok<br />
je župnik odsutan. Ordinarijat je<br />
već sutradan podijelio zatražene<br />
ovlasti. 51 Fra Branko Marić premjestio<br />
se iz Banje Luke u Sarajevo<br />
te 19. rujna javio provincijalu<br />
da je fra Bono Jelavić po drugi<br />
put operiran. Provincijal je tražio<br />
da ga se iscrpnije obavijesti o fra<br />
Boninoj bolesti i operacijama. 52<br />
Nemamo točnog podatka kad<br />
se vratio iz bolnice, ali po svemu<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
45<br />
Crkveni ljetopis za župu u Međugorju 1907. (– 1981.), str. 113.<br />
46<br />
Fra Bonin dopis od 13. srpnja 1940. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 130, f. 411).<br />
47<br />
Fra Bonin dopis od 29. lipnja 1942. i provincijalov odgovor od 2. srpnja (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 136, f. 209).<br />
48<br />
Dopis provincijalu od 20. rujna 1942. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 141, f. 95).<br />
49<br />
Arhiv Provincije; <strong>SP</strong>, sv. 140, f. 371.<br />
50<br />
Dopis fra V. Jeličiću od 13. rujna 1943. (Arhiv Provincije: <strong>SP</strong>, sv. 141, f. 55).<br />
51<br />
Provincijalov dopis od 26. rujna i biskupov odgovor od 27. rujna 1943. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 141, f. 94. – 95). Fra Janko<br />
je u Vitinu za kapelana došao 14. srpnja 1943. (J. BUBALO, Apokaliptični dani, str. 74., 95.).<br />
52<br />
Marićev dopis od 19. rujna i provincijalov odgovor od 27. rujna 1943. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 141, f. 99. – 101).<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
29
<strong>Pobijeni</strong><br />
Pred kućom u Vitini: fra Arkanđeo Nuić, fra Jerko Mihaljević, fra Janko Bubalo, fra Bono Jelavić i fra Vice Skoko.<br />
sudeći u Sarajevu je ostao više od<br />
dva mjeseca. Naime, u matičnim<br />
knjigama župe Vitina njegovo se<br />
ime – nakon što je početkom rujna<br />
1943. otišao na liječenje – prvi<br />
put pojavljuje tek 21. studenog<br />
1943. Toga je dana, naime, krstio<br />
Veselku Paradžik, kćer Jurinu. 53<br />
U druge dvije matice spominje se<br />
tek nakon toga datuma.<br />
Početkom prosinca 1943. provincijal<br />
je pisao fra Boni u Vitinu<br />
da dadne putni trošak fra Ciprijanu<br />
Brkiću da se može iz Vitine<br />
premjestiti u Drinovce. Starom fra<br />
Ciprijanu (r. 1868.) nije se ostajalo<br />
u Vitini jer je bila puna vojske.<br />
54 Fra Bonin kapelan bio je već<br />
spomenuti fra Janko Bubalo koji<br />
je dugo godina nakon toga ispisao<br />
svoju knjigu sjećanja na te strašne<br />
dane. 55 S njima je živio i starac<br />
fra Vice Skoko (1883. – 1964.).<br />
Provincijal je fra Boni u Vitinu<br />
slao i neke druge bogoslove, jer<br />
u Mostaru više nije bilo moguće<br />
držati nastavu, a neki su u tim<br />
kaotičnim danima i sami dolazili<br />
u Vitinu. Tako je 11. rujna 1944.<br />
provincijal pisao fra Boni da mu<br />
šalje bogoslova fra Antu Majića 56 ,<br />
a 14. listopada pitao ima li kod<br />
njega netko od bogoslova i ako<br />
ima, neka se jave provincijalu. 57<br />
Fra Janko Bubalo piše da je fra<br />
Bono bio teško bolestan te da je<br />
zbog kamenaca u bubrezima jako<br />
oslabio. Početkom 1944. bio je<br />
opet u bolnici: vojničkim je automobilom<br />
iz Vitine prebačen u<br />
Mostar gdje je odmah operiran.<br />
»(…) fra Bono se više nikada ni<br />
svoje nove slabosti nije oslobodio.<br />
Rana se, uz povišenu temperaturu,<br />
stalno gnojila, pa ju je<br />
kao takvu i u grob sa sobom odnio.<br />
Tako da se tek na “Križnom<br />
putu”, koncem svibnja četrdeset i<br />
pete negdje kod Siska, gurnut u<br />
jarak, konačno i zauvijek s njome<br />
smirio…« 58 Nakon operacije fra<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
53<br />
Župni ured Vitina: Matica krštenih, sv. IV, str. 3, br. 61.<br />
54<br />
Provincijalov dopis od 7. prosinca 1943. (Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 141, f. 326). Fra Ciprijan je preminuo u Drinovcima 28.<br />
srpnja 1945. kao jedan od rijetkih franjevaca u Hercegovini koji je 1945. umro prirodnom smrću: ostale je smaknula partizanska<br />
vojska.<br />
55<br />
J. BUBALO, Apokaliptični dani. U sjeni zablude, Zagreb, 1992.<br />
56<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 144, f. 345.<br />
57<br />
Arhiv Provincije, <strong>SP</strong>, sv. 144, f. 485 (dopis poslije premješten: <strong>SP</strong>, sv. 148, f. 136).<br />
58<br />
J. BUBALO, Apokaliptični dani, str. 102. – 103.<br />
30
Bono je stalno ležao u krevetu.<br />
Partizani, koji su se povremeno<br />
iz Zabiokovlja spuštali prema Veljacima<br />
pa i Vitini, planirali su,<br />
kad za to dođe zgodan čas, fratre<br />
jednostavno »likvidirati«. Tako je<br />
i vitinski učitelj Ivo Gojić (u kojega<br />
je fra Bono imao neograničeno<br />
povjerenje, a zapravo je bio partizanski<br />
provokator), nakon što je<br />
iz Vitine pobjegao partizanima,<br />
poslao fra Boni pismo »u kojemu<br />
mu, nakon barem stotinjak zajedničkih<br />
ručaka i večera za fra Boninim<br />
stolom piše da će ga, kad<br />
ga uhvate, ne samo ubiti nego da<br />
će ga živa peći na ražnju kako mu<br />
“zahvalni učo” poručuje«. 59<br />
»Tako se onda, u toj sveopćoj<br />
pometnji, primakao i sudbonosni<br />
kraj toga tmurnoga listopada.<br />
Nijemci se povlače i ginu na svim<br />
frontama, a slično i hrvatska vojska.<br />
Tako je Vitina 27. listopada<br />
(1944., op. R. J.) ostala, uglavnom,<br />
bez ijednoga vojnika. Partizani<br />
su se već “hrabro” spustili do<br />
Veljaka. Toga dana napustili smo<br />
naš dom i ja i fra Bono. Po njegovu<br />
mišljenju trebalo se povući<br />
ispred prvoga naleta partizana, a<br />
onda se poslije s vojskom ponovno<br />
u Vitinu vratiti.« 60 U kući su<br />
ostali bolesnik i starac fra Vice<br />
Skoko, fra Jankova bratana Šima i<br />
jedna djevojčica iz susjedstva. Fra<br />
Bonu su nekako ugurali u jedna<br />
vojnička kola, a fra Janko se<br />
pješke uputio prema Ljubuškom.<br />
Tu su se oprostili i razišli, »da se<br />
više nikada na zemlji ne susretnemo…«<br />
61 Fra Bono je otišao dalje<br />
iz Ljubuškoga, a fra Janko se sutradan<br />
vratio u Vitinu. Tri-četiri<br />
dana nakon toga k njemu je došao<br />
i svećenik bogoslov fra Stanko<br />
Vasilj (1920. – 1993.), koji je s fra<br />
Jankom proživio teške dane u ljubuškom<br />
zatvoru.<br />
Za vrijeme svoga župnikovanja<br />
u Vitini, fra Bono je krstio 311<br />
djece. 62<br />
<br />
Prema zabilješci u Arhivu Provincije,<br />
fra Bono Jelavić ubijen je<br />
oko 11. svibnja 1945. negdje kod<br />
Velike Gorice. 63 Fra Janko Bubalo<br />
zapisao je da je fra Bono »koncem<br />
svibnja četrdeset i pete negdje<br />
kod Siska gurnut u jarak« 64 , dakle<br />
ubijen. O tome,<br />
dakle, nema nikakva<br />
pouzdana<br />
podatka. Svakako,<br />
ubili su ga<br />
partizani u svibnju<br />
1945. negdje<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
na području između Velike Gorice<br />
i Siska. Za grob mu se ne zna.<br />
Među pisanim svjedočanstvima<br />
nema nijednoga koje bi govorilo<br />
da je netko od svjedoka toga<br />
ubojstva nešto o tome ili zabilježio<br />
ili pak nekome o tome nešto<br />
ispričao. Ne treba ni napominjati<br />
da je ubijen bez ikakva suđenja!<br />
Zanimljivo je možda napomenuti<br />
kakve su laži širili komunistički<br />
aktivisti koji su na taj način,<br />
dakako, htjeli opravdati njegovo<br />
ubojstvo. Fra Janko Bubalo zabilježio<br />
je tako priču Franje Gadže,<br />
rodom iz Grabovnika. Taj Franjo<br />
»bio je glup i nepismen. A bio je<br />
lažac kakvih sam malo u životu<br />
sretao. Samo jedna stvarčica: on je<br />
toliko puta (nikada javno), mene<br />
samoga, u četiri oka, uvjeravao<br />
kako je pok. fra Bono bio zločinac;<br />
da je on bio stalno u svom<br />
habitu i da je preko njega bio<br />
opasan najmodernijim pištoljem i<br />
dvjema bombama na opasaču. Ja<br />
sam ga toliko puta, bez straha, u<br />
tu (samo njegovu) laž razuvjeravao,<br />
ali…« 65 Možemo samo zamisliti<br />
bolesnoga fra Bonu koji se,<br />
ako nije u bolesničkom krevetu,<br />
jedva vuče uz pomoć štapa i kako<br />
oko pasa nosi bombe i najmoderniji<br />
pištolj!?<br />
Nisam uspio pronaći nikakav<br />
podatak o razdoblju<br />
između fra<br />
Bonina odlaska<br />
iz Vitine (kraj listopada<br />
1944.),<br />
i njegove smrti<br />
(svibanj 1945.).<br />
Možemo samo pretpostaviti da<br />
se povlačio sa stotinama tisuća<br />
drugih prema Austriji, da je bio<br />
vraćen natrag i da su ga partizani<br />
ubili na nekome od bezbrojnih<br />
»marševa smrti« na području oko<br />
Siska ili Velike Gorice.<br />
Izvori:<br />
- Arhiv župe Veljaci<br />
−<br />
−<br />
−<br />
−<br />
Arhiv župe Međugorje<br />
Arhiv župe Vitina<br />
Arhiv gimnazije Široki Brijeg<br />
Arhiv bogoslovije Mostar <br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
59<br />
J. BUBALO, Apokaliptični dani, str. 106. – 107.<br />
60<br />
J. BUBALO, Apokaliptični dani, str. 107.<br />
61<br />
J. BUBALO, Apokaliptični dani, str. 108.<br />
62<br />
Župni ured u Vitini: Matica krštenih, sv. <strong>II</strong>I. (1924. – 43.) i sv. IV. (1943. – 46.).<br />
63<br />
Arhiv Provincije: osobni karton.<br />
64<br />
J. BUBALO, Apokaliptični dani, str. 103.<br />
65<br />
J. BUBALO, Apokaliptični dani, str. 123.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
31
<strong>Pobijeni</strong><br />
RODNE ŽUPE HERCEGOVAČKIH FRATARA<br />
KOJE SU MUČILI I UBILI PARTIZANI 1<br />
Piše: fra Ante Marić<br />
I. ČERIN (4)<br />
1. ANDAČIĆ, Ivan (fra<br />
BONO). Roditelji: Marijan i Stana,<br />
r., Sabljić. Rođen 5. studenoga<br />
1903. u Hamzićima.<br />
Od 1944. krojač je u Veljacima.<br />
Partizani su ga 11. veljače<br />
1945. s dvojicom subraće odveli<br />
od oltara i sv. mise u Izbičnu, gdje<br />
je ministrirao fra Nevinku Mandiću<br />
i fra Marku Dragićeviću, te su<br />
ga zajedno s njima ubili na nepoznatom<br />
mjestu.<br />
2. MARTINAC, Ivan (fra<br />
PAŠKO). Roditelji: Mate i Ruža<br />
r., Sušac. Rođen 26. lipnja 1882.<br />
u Dragićini.<br />
Od 1944. župni vikar u Veljacima.<br />
Partizani su ga uhitili oko 10.<br />
veljače 1945., zatočili u Ljubuškom<br />
te mučili i ubili na nepoznatom<br />
mjestu.<br />
3. PRUSINA, Ivan (fra RAFO).<br />
Roditelji: Mate i Matija r., Korać.<br />
Rođen 21. siječnja 1884. u Hamzićima.<br />
Od 1944. u mirovini na Čitluku.<br />
Partizani su ga 14. veljače<br />
1945. sa šestoricom subraće odveli<br />
iz mostarskog samostana, ubili i<br />
bacili u Neretvu.<br />
Čerin, traženje uzoraka za DNK analizu<br />
u obiteljskoj grobnici fra Paške<br />
Martinca.<br />
4. ŠIMOVIĆ, Božo (fra DO-<br />
BROSLAV). Roditelji: Vidak i<br />
Anica r., Zovko. Rođen u Hamzićima<br />
19. prosinca 1907.<br />
Od 1943. gimnazijski profesor<br />
na Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom braće ubili, spalili<br />
i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
<strong>II</strong>. ČITLUK (1)<br />
5. ZUBAC, Ludvig (fra LEO-<br />
POLD AUGUSTIN). Roditelji:<br />
Mate i Jela r., Sivrić. Rođen 9.<br />
prosinca 1890. na Čitluku.<br />
Od 1930. župni vikar i upravitelj<br />
električne centrale na Širokom<br />
Brijegu.<br />
Partizani su ga s petoricom<br />
braće 6. veljače 1945. strijeljali<br />
iznad crkve u Mostarskom Gracu.<br />
Tijelo mu je 1971. ekshumirano i<br />
ukopano u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
<strong>II</strong>I. DRINOVCI (7)<br />
6. GLAVAŠ, Andrija (fra RA-<br />
DOSLAV). Roditelji: Petar i Marija<br />
r., Marinović. Rođen 29. listopada<br />
1909. u Drinovcima.<br />
Od 1942. načelnik u Ministarstvu<br />
pravosuđa i bogoštovlja u<br />
Zagrebu<br />
fra Radoslav Glavaš<br />
Partizani su ga 27. svibnja<br />
1945. objesili u Zagrebu. Grob<br />
mu je do danas nepoznat.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
1 Župe su navedene abecednim redom. Brojke u zagradama označavaju ukupan broj ubijenih fratara iz te župe. Uz imena<br />
fratara navedena je njihova zadnja služba i mjesto, a bogoslovima i mladomisnicima nadnevci njihova oblačenja, polaganja<br />
jednostavnih zavjeta, svečanih zavjeta, svećeničkog ređenja. Podatci su preuzeti iz knjige fra Ante Marića Tragom ubijenih<br />
hercegovačkih fratara, Mostar, 2007.<br />
32
7. LEVENTIĆ, Jerko (fra<br />
ŽARKO). Roditelji: Stjepan i Janja<br />
r., Majić. Rođen 27. kolovoza<br />
1919. u Drinovcima.<br />
Od 1944. župni vikar na Širokom<br />
Brijegu.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom braće ubili, spalili<br />
i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
8. NUIĆ, Jure (fra ANĐEL-<br />
KO). Roditelji: Ivan i Kata r., Šimić.<br />
Rođen 10. travnja 1908. u<br />
Drinovcima.<br />
Od 1943. župni vikar u Međugorju.<br />
Partizani su ga ubili u svibnju<br />
1945. negdje u Sloveniji na Križnom<br />
putu.<br />
9. NUIĆ, Nikola (fra AR-<br />
KANĐEO). Roditelji: Perko i<br />
Šima r., Perić. Rođen 21. veljače<br />
1896. u Drinovcima .<br />
Od 1927. profesor na Širokom<br />
Brijegu.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom braće ubili, spalili<br />
i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
11. PANDŽIĆ, Stjepan (fra<br />
KREŠIMIR). Roditelji: Pilip i<br />
Ruža r., Majić. Rođen 4. ožujka<br />
1892. u Drinovcima.<br />
Od 1943. profesor na Širokom<br />
Brijegu.<br />
Partizani su ga s petoricom<br />
braće 6. veljače 1945. strijeljali<br />
iznad crkve u Mostarskom Gracu.<br />
Tijelu mu je 1971. ekshumirano i<br />
ukopano u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
12. STIPIĆ, Franjo (fra EMIL).<br />
Roditelji: Stjepan i Iva r., Alerić.<br />
Rođen 4. listopada 1912. u Drinovcima.<br />
Od 1942. župnik u Gorancima.<br />
Partizani su ga ubili u svibnju<br />
1945. na Križnom putu negdje u<br />
Sloveniji.<br />
IV. GORICA (2)<br />
13. GALIĆ, Nikola (fra KRI-<br />
ŽAN). Roditelji: Mate i Jela<br />
r., Bušić. Rođen 30. studenoga<br />
1870. u Gorici.<br />
Od 1937. u mirovini na Humcu.<br />
Partizani su ga ubili 30. listopada<br />
1944. bombom bačenom<br />
kroz prozor u župnom stanu u<br />
Međugorju. Pokopan je u groblju<br />
Kovačica u Međugorju.<br />
14. PRLIĆ, Jerko (fra MELHI-<br />
OR). Roditelji: Ambroža i Anica<br />
r., Vlašić. Rođen 27. srpnja 1912.<br />
u Sovićima.<br />
Od 1941.časni brat stolar na<br />
Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno<br />
s drugima ubijen. Tijelo mu je<br />
identificirano 30. prosinca 2005.<br />
na patologiji u Splitu između 18<br />
masakriranih tijela pronađenih u<br />
Zagvozdu 19. travnja 2005. General<br />
franjevačkog reda ukopao<br />
ga je 9. listopada 2007. u crkvi na<br />
Širokom Brijegu.<br />
V. GRADNIĆI (2)<br />
15. ZUBAC, Tadija (fra TI-<br />
HOMIR). Roditelji: Jure i Anica<br />
r., Primorac. Rođen 25. siječnja<br />
1918. u Gradnićima.<br />
Od 1944. župni vikar u Grudama.<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
10. PANDŽIĆ, Ljubo (fra BO-<br />
RISLAV). Roditelji: Jure i Janja r.,<br />
Čulina. Rođen 7. veljače 1910. u<br />
Drinovcima.<br />
Od 1941. prvi meštar sjemeništaraca<br />
na Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom braće ubili, spalili<br />
i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
Mlada misa fra Zdenka Zupca.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
33
<strong>Pobijeni</strong><br />
S 1<br />
2009. p<br />
Partizani su ga ubili u svibnju<br />
1945. na Križnom putu negdje u<br />
Sloveniji.<br />
16. ZUBAC, Andrija (fra<br />
ZDENKO). Roditelji: Jure i Anica<br />
r., Primorac. Rođen 6. kolovoza<br />
1911. u Gradnićima.<br />
Župnik u Ružićima od 1943.<br />
Partizani su ga oko 13. veljače<br />
1945. uhitili u Ružićima i odveli<br />
put Ljubuškog, gdje je bio<br />
zatočen. Mučen je i ubijen u Zagvozdu.<br />
Tijelo mu je identificirano<br />
27. listopada 2006. na patologiji<br />
u Splitu između 18 masakriranih<br />
tijela pronađenih u Zagvozdu 19.<br />
travnja 2005. General franjevačkog<br />
reda ukopao ga je 9. listopada<br />
2007. u crkvi na Širokom<br />
Brijegu.<br />
VI. GRLJEVIĆI (3)<br />
17. KORDIĆ, Jozo (fra FABI-<br />
JAN). Roditelji: Mate i Anđa r.,<br />
Ćosić. Rođen 6. ožujka 1890. u<br />
Grljevićima.<br />
Od 1919. časni brat krojač i<br />
vrtlar na Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno s<br />
drugima ubijen – najvjerojatnije u<br />
Zagvozdu.<br />
18. KRALJEVIĆ, Nikola (fra<br />
KRSTO). Roditelji: Jure i Kata r.,<br />
Barbarić. Rođen 21. ožujka 1895.<br />
u Grljevićima.<br />
Rekonvalescent i u mirovini na<br />
Širokom Brijegu od 1944.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom braće ubili, spalili<br />
i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
fra Krsto Kraljević<br />
19. PAPONJA, Jakov (fra FA-<br />
BIJAN). Roditelji: Jozo i Šima r.,<br />
Prskalo. Rođen 26. rujna 1897. u<br />
Lipnu.<br />
Od 1927. profesor na Širokom<br />
Brijegu i ravnatelj konvikta za<br />
vanjske đake.<br />
Partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno s<br />
drugima ubijen – najvjerojatnije u<br />
Zagvozdu.<br />
V<strong>II</strong>. HUMAC (2)<br />
20. RUPČIĆ, Mijo (fra LEO-<br />
NARD). Roditelji: Mate i Marija<br />
r., Majić. Rođen 29. rujna 1907. u<br />
Hardomilju.<br />
Profesor na Širokom Brijegu<br />
od 1939.<br />
Partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno s<br />
drugima ubijen – najvjerojatnije u<br />
Zagvozdu.<br />
21. SUŠAC, Ante (fra KOR-<br />
NELIJE). Roditelji: Blaž i Stojka<br />
r., Luburić. Rođen 25. kolovoza<br />
1925. u Cernu.<br />
U franjevački red stupio 17.<br />
rujna 1943. na Humcu. Jednostavne<br />
zavjete položio u Veljacima<br />
18. rujna 1944.<br />
Kao klerika jednostavnih zavjeta<br />
i učenika V<strong>II</strong>. razreda gimnazije,<br />
partizani su ga strijeljali<br />
6. veljače 1945. iznad crkve u<br />
Mostarskom Gracu zajedno s petoricom<br />
braće. Tijelo mu je 1971.<br />
ekshumirano i ukopano u crkvi na<br />
Širokom Brijegu.<br />
V<strong>II</strong>I. JABLANICA (1)<br />
22. JURIĆ, Karlo (fra RUDO).<br />
Roditelji: Marko i Iva r., Šilić. Rođen<br />
23. ožujka 1925. u Radešinama.<br />
U franjevački red stupio na<br />
Humcu 17. rujna 1943. Jednostavno<br />
zavjetovan 18. rujna 1944.<br />
u Veljacima.<br />
Klerik jednostavnih zavjeta<br />
i učenik V<strong>II</strong>. razreda gimnazije,<br />
strijeljan 6. veljače 1945. iznad<br />
crkve u Mostarskom Gracu zajedno<br />
s petoricom braće. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
IX. KLOBUK (2)<br />
23. BARBARIĆ LESKO, Mate<br />
(fra MARKO). Roditelji: Ante i<br />
Kata r., Tolj. Rođen 19. veljače<br />
1865. u Klobuku.<br />
Ispovjednik, jubilarac, od<br />
1932. u mirovini na Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
digli sa smrtne postelje, ubili,<br />
spalili i s još jedanaestoricom subraće<br />
zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
34
fra Marko Barbarić – Lesko<br />
24. PETROVIĆ, Grgo (fra<br />
LEO). Roditelji: Marijan i Anđa<br />
r., Jurčić. Rođen 28. veljače 1883.<br />
u Klobuku.<br />
Od 1943. provincijal hercegovačkih<br />
franjevaca.<br />
Partizani su ga, kao aktualnog<br />
provincijala, sa šestoricom subraće<br />
14. veljače 1945. odveli iz mostarskog<br />
samostana, ubili i bacili<br />
u Neretvu.<br />
X. KOČERIN (2)<br />
25. MIKULIĆ, Božo (fra DA-<br />
RINKO). Roditelji: Grgo i Matija<br />
r., Zovko. Rođen 16. prosinca<br />
1919. u Kočerinu.<br />
U franjevački red stupio 11.<br />
srpnja 1937. na Humcu. Jednostavno<br />
zavjetovan 12. srpnja<br />
1938., svečano na Humcu 12.<br />
srpnja 1941. Za svećenika zaređen<br />
22. kolovoza 1943. u Mostaru.<br />
Sudionik bleiburške kalvarije<br />
i Križnoga puta. Završio u sabirnom<br />
logoru u Krapini kod škole.<br />
Primio ga u samostan ondašnji<br />
gvardijan, tu ih OZNA popisala<br />
i držala zatočene. U noći s 4. na<br />
5. lipnja 1945. ubijen u Maceljskoj<br />
šumi – lokalitet Lepa Bukva.<br />
Tijelo mu je ekshumirano 1992.<br />
s još 1.163 drugih ubijenih. Nalazilo<br />
se u jami IVd s još 21 svećenikom,<br />
fratrom i bogoslovom.<br />
Otvorene su 23 jame, a na području<br />
Maceljske šume još je 130<br />
takvih netaknutih jama. Ukopan<br />
22. listopada 2005. u Frukima u<br />
kripti novoosnovane crkve Muke<br />
Isusove u župi Đurmanec. Tijelo<br />
mu je neidentificirano iako su kosti<br />
svih spomenutih od 1992. do<br />
2005. bile na odjelu za patologiju<br />
na Šalati u Zagrebu. Ekshumacija<br />
nije obavljena prema propisima,<br />
nego su im kosti pomiješane u<br />
vrećama za smeće.<br />
26. SESAR, Marijan (fra PE-<br />
TAR). Roditelji: Ante i Kata r.,<br />
Ćuk. Rođen 2. travnja 1895. u<br />
Kočerinu.<br />
Župnik u Čapljini i definitor<br />
od 1943.<br />
Partizani su ga 1. veljače 1945.<br />
odveli iz župnog stana u Čapljini i<br />
negdje preko Neretve ubili na nepoznatom<br />
mjestu.<br />
Fra Julijan Kožul i fra Vendelin Vasilj za vrijeme studija.<br />
XI. KONJIC (1)<br />
27. ADAMČIK, Silvio (fra<br />
BRUNO). Roditelji: Ivan i Matija<br />
r., Bakula. Rođen 30. prosinca<br />
1908. u Konjicu.<br />
Od 1941. profesor glazbe na<br />
Širokom Brijegu. U slobodno se<br />
vrijeme bavio fotografiranjem te<br />
je po zapovijedi provincijala fra<br />
Lea Petrovića fotografirao mnoge<br />
ljude, objekte i događaje koji su<br />
danas vrijedni za poznavanje povijesti<br />
Provincije.<br />
Partizani su ga ubili iza 10.<br />
svibnja 1945. na Križnom putu<br />
negdje u Sloveniji.<br />
X<strong>II</strong>. LEDINAC (1)<br />
28. ČOLAK, Franjo (fra<br />
DANE). Roditelji: Ante i Šima r.,<br />
Galić. Rođen 25. srpnja 1916. u<br />
Mamićima.<br />
Župni vikar u Drinovcima od<br />
1941.<br />
Partizani su ga iza 10. svibnja<br />
1945. ubili na Križnom putu<br />
negdje kod Maribora.<br />
X<strong>II</strong>I. LJUTI DOLAC (1)<br />
29. KOŽUL, Jure (fra JULI-<br />
JAN). Roditelji: Jure i Kata r.,<br />
Čović. Rođen 10. travnja 1906. u<br />
Ljutom Docu.<br />
Župnik u Veljacima od 1944.<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
S 1<br />
2009. p<br />
35
<strong>Pobijeni</strong><br />
Partizani su ga uhitili u župnom<br />
uredu u Veljacima. Mučen<br />
i ubijen u Zagvozdu. Tijelo mu je<br />
identificirano 15. siječnja 2007.<br />
na patologiji u Splitu između 18<br />
masakriranih tijela pronađenih u<br />
Zagvozdu 19. travnja 2005. General<br />
franjevačkog reda ukopao<br />
ga je 9. listopada 2007. u crkvi na<br />
Širokom Brijegu.<br />
33. VASILJ, Jozo (fra GRGO).<br />
Roditelji: Andrija i Mara r., Pehar.<br />
Rođen 13. ožujka 1886. u Međugorju.<br />
Gvardijan i župnik u Mostaru<br />
od 1943.<br />
Partizani su ga 14. veljače<br />
1945. sa šestoricom braće odveli<br />
iz mostarskog samostana, ubili i<br />
bacili u Neretvu.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
XIV. MEĐUGORJE (5)<br />
30. BENCUN, Ivan (fra<br />
JOZO). Roditelji: Mate i Pera r.,<br />
Alilović. Rođen 26. rujna 1869. u<br />
Međugorju.<br />
U mirovini na Širokom Brijegu<br />
od 1937.<br />
Partizani su ga 14. veljače 2.<br />
1945. sa šestoricom subraće odveli<br />
iz mostarskog samostana, ubili i<br />
bacili u Neretvu.<br />
31. DRAGIĆEVIĆ, Nikola<br />
(fra MARKO). Roditelji: Andrija<br />
i Ruža r., Martinac. Rođen 17. veljače<br />
1902. u Međugorju.<br />
Od 1935. profesor u gimnaziji<br />
na Širokom Brijegu<br />
Partizani su ga 11. veljače<br />
1945. s još dvojicom subraće odveli<br />
sa sv. mise iz crkve u Izbičnu i<br />
ubili na nepoznatom mjestu.<br />
32. SIVRIĆ, Marijan (fra MA-<br />
RIOFIL). Roditelji: Nikola i Anica<br />
r., Prskalo. Rođen 10. veljače<br />
1913. u Međugorju.<br />
Od 1944. vikar samostana na<br />
Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga uhitili 8. veljače<br />
1945. u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Nisu ga, navodno,<br />
odmah odveli s osmoricom braće<br />
prema Splitu, nego su ga naknadno<br />
negdje ubili 12. veljače 1945.<br />
34. VASILJ, Stanko (fra JEN-<br />
KO). Roditelji: Mate i Vida r.,<br />
Sivrić. Rođen 2. svibnja 1914. u<br />
Međugorju.<br />
Od 1939. kateheta u Konjicu.<br />
Partizani su ga u mjesecu svibnju<br />
1945. ubili na Križnom putu<br />
kod Klanjca u Hrvatskom zagorju.<br />
XV. MOSTAR (1)<br />
35. SMOLJAN, Frano (fra<br />
BERNARDIN). Roditelji: Nikola<br />
i Luca r., Cvitković. Rođen 3. listopada<br />
1884. u Rodoču.<br />
U mirovini na Humcu od<br />
1943.<br />
Partizani su ga 14. veljače<br />
1945. sa šestoricom braće odveli<br />
iz mostarskog samostana, ubili i<br />
bacili u Neretvu.<br />
XVI. POSUŠJE (1)<br />
36. ZLOPAŠA, Mato (fra RO-<br />
LAND). Roditelji: Marko i Ruža<br />
r., Begić. Rođen 29. svibnja 1912.<br />
u Posušju.<br />
Od 1943. gimnazijski profesor<br />
na Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga s petoricom<br />
braće 6. veljače 1945. strijeljali<br />
iznad crkve u Mostarskom Gracu.<br />
Tijelo mu je 1971. ekshumirano i<br />
ukopano u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
fra Roland Zlopaša<br />
XV<strong>II</strong>. POSUŠKI GRADAC (1)<br />
37. GRUBIŠIĆ, Pero (fra<br />
ZVONKO). Roditelji: Mate i<br />
Anica r., Bešlić. Rođen 7. veljače<br />
1915. u Posuškom Gracu.<br />
Od 1944. župni vikar u Mostarskom<br />
Gracu.<br />
Partizani su ga s petoricom<br />
braće 6. veljače 1945. strijeljali<br />
iznad crkve u Mostarskom Gracu.<br />
Tijelo mu je 1971. ekshumirano i<br />
ukopano u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
XV<strong>II</strong>I. RAKITNO (1)<br />
38. IVANKOVIĆ, Gabrijel<br />
(fra ĆIRIL). Roditelji: Mate i Cecilija<br />
r., Zovko. Rođen 28. veljače<br />
1878. u Rakitnu.<br />
U mirovini u Gradnićima od<br />
1944.<br />
Odveden iz Gradnića 10. veljače<br />
1945. i ubijen na Čitluku, gdje<br />
je i ukopan u groblju Podadvor.<br />
XIX. RASNO (1)<br />
39. SOPTA, Franjo (fra MAR-<br />
TIN). Roditelji: Martin i Ruža r.,<br />
Pinjuh. Rođen 14. veljače 1891.<br />
na Dužicama.<br />
36
Profesor na bogosloviji u Mostaru<br />
od 1943.<br />
Partizani su ga oko 10. veljače<br />
1945. uhitili, odveli prema Ljubuškom<br />
i negdje ubili.<br />
XX. ROŠKO POLJE (2)<br />
40. GAŠPAR, Jure (fra FILIP).<br />
Roditelji: Mijo i Iva r., Gačić. Rođen<br />
15. travnja 1893. u Ambaru.<br />
Od 1944. župnik u Gradnićima.<br />
Partizani su ga oko 10. veljače<br />
1945 odveli iz Gradnića i ubili.<br />
Pokopan je u groblju Podadvor u<br />
Čitluku.<br />
41. KRIŽIĆ, Ante (fra JA-<br />
KOV). Roditelji: Jakov i Janja r.,<br />
Đikić. Rođen 26. rujna 1893. u<br />
Krnjinu.<br />
Župnik u Čitluku od 1944.<br />
Odveden iz rezidencije na Čitluku<br />
oko 10. veljače 1945. i ubijen.<br />
Župljani su ga našli mrtva u<br />
groblju Podadvor i tu ga pokopali.<br />
XXI. RUŽIĆI (1)<br />
42. JURČIĆ Ljubo (fra MAK-<br />
SIMILIJAN). Roditelji: Jozo i<br />
Matija r., Ćorluka. Rođen 9. listopada<br />
1913. u Ružićima.<br />
Pomoćnik učitelja novaka i župni<br />
vikar na Humcu od 1943.<br />
Partizani su ga uhitili 28. siječnja<br />
1945. i strijeljali u Vrgorcu.<br />
Tu je i pokopan. Grob mu do<br />
danas nepoznat.<br />
Od 1944. gvardijan i župnik<br />
na Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno s<br />
drugima ubijen – najvjerojatnije u<br />
Zagvozdu.<br />
44. MILIĆEVIĆ, Nikola (fra<br />
LUJO). Roditelji: Ivan i Jela r.,<br />
Sivrić. Rođen 23. rujna 1919. u<br />
Studencima.<br />
U franjevački red stupio 11.<br />
srpnja 1937. na Humcu. Jednostavne<br />
zavjete položio 12. srpnja<br />
1938., svečane na Humcu 12.<br />
srpnja 1941. Za svećenika zaređen<br />
22. kolovoza 1943.<br />
Partizani su ga 1945. godine<br />
ubili na Križnom putu, najvjerojatnije<br />
kod Maribora.<br />
45. PEHAR, Josip (fra NE-<br />
NAD VENANCIJE). Roditelji:<br />
Frano i Manda r., Dugandžić. Rođen<br />
7. svibnja 1910. u Stubici.<br />
Od 1943. profesor na Širokom<br />
Brijegu.<br />
Partizani su ga 14. veljače<br />
1945. sa šestoricom braće odveli<br />
iz mostarskog samostana, ubili i<br />
bacili u Neretvu.<br />
46. VUKŠIĆ Ivan (fra RADO-<br />
SLAV). Roditelji: Toma i Vida r.,<br />
Sivrić. Rođen 5. prosinca 1894. u<br />
Studencima.<br />
Od 1939. ravnatelj gimnazije<br />
na Širokom Brijegu.<br />
Partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno s<br />
drugima ubijen – najvjerojatnije u<br />
Zagvozdu.<br />
XX<strong>II</strong>I. ŠIROKI BRIJEG (9)<br />
47.KOSIR, Bože (fra VIK-<br />
TOR). Roditelji: Ivan i Matija r.,<br />
Bilinovac. Rođen 12. listopada<br />
1924. na Uzarićima.<br />
U franjevački red stupio na<br />
Humcu 17. rujna 1943. Jednostavne<br />
zavjete položio u Veljacima<br />
18. rujna 1944.<br />
Ubijen 7. veljače 1945. Kao<br />
klerika jednostavnih zavjeta i učenika<br />
V<strong>II</strong>. razreda gimnazije parti-<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
XX<strong>II</strong>. STUDENCI (4)<br />
43. JELČIĆ, Jozo (fra AN-<br />
DRIJA). Roditelji: Mato i Kata r.,<br />
Sivrić. Rođen 8. svibnja 1904. u<br />
Stubici.<br />
Vađenje uzorka krvi Mile Jurčić za DNK analizu posmrtnih ostataka fra<br />
Maksimilijana Jurčića.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
37
<strong>Pobijeni</strong><br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
zani su ga zajedno s jedanaestoricom<br />
subraće ubili, spalili i zatrpali<br />
u ratnom skloništu na Širokom<br />
Brijegu. Tijelo mu je 1971. ekshumirano<br />
i ukopano u crkvi na<br />
Širokom Brijegu.<br />
fra Stanko Kraljević<br />
Kočerin, župna kuća i crkva, 1944.<br />
48. KRALJEVIĆ, Petar (fra<br />
STANKO). Roditelji: Martin i<br />
Šima r., Bubalo. Rođen 12. kolovoza<br />
1871. u Mokrom.<br />
U mirovini na Širokom Brijegu<br />
od 1937.<br />
Zajedno s jedanaestoricom<br />
subraće ubijen 7. veljače 1945.,<br />
zatim spaljen i zatrpan u ratnom<br />
skloništu na Širokom Brijegu. Tijelo<br />
mu je 1971. ekshumirano i<br />
ukopano u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
49. KOŽUL, Mirko (fra TA-<br />
DIJA). Roditelji: Bože i Anđa r.,<br />
Vrljić. Rođen 20. srpnja 1909. u<br />
Turčinovićima.<br />
Profesor na Širokom Brijegu i<br />
magistar klerika od 1941.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom subraće ubili,<br />
spalili i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu<br />
je 1971. ekshumirano i ukopano<br />
u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
50. MANDIĆ, Andrija (fra<br />
NEVINKO). Roditelji: Mirko i<br />
Marija r., Ćorić. Rođen 4. ožujka<br />
1908. na Lisama.<br />
Kateheta u Mostaru od 1933.<br />
Partizani su ga 11. veljače<br />
1945. s dvojicom subraće odveli<br />
sa sv. mise iz crkve u Izbičnu i<br />
ubili na nepoznatom mjestu.<br />
51. NALETILIĆ, Nikola (fra<br />
STJEPAN). Roditelji: Grgo i Petronila<br />
r., Karačić. Rođen 1. studenoga<br />
1907. u Lisama.<br />
38
Župnik u Kongori od 1939.<br />
Partizani su ga u noći s 19. na<br />
20. svibnja 1942. odveli iz župnog<br />
stana u Kongori zajedno s bratom<br />
Marijanom i Matišom Penavićem,<br />
brijačem sa Širokog Brijega, koji<br />
su mu došli pomoći pri seljenju na<br />
Humac. Ubijeni oko 24. svibnja.<br />
1942. kod sela Zanagline na Kupresu.<br />
Za grob im se ne zna.<br />
52. SLIŠKOVIĆ, Ivan (fra<br />
IVO). Roditelji: Jure i Mara r.,<br />
Kraljević (Matijević). Rođen 25.<br />
travnja 1877. u Mokrom.<br />
Od 1942. u mirovini na Širokom<br />
Brijegu.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom subraće ubili,<br />
spalili i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu<br />
je 1971. ekshumirano i ukopano<br />
u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
53. ŠUŠAK, Ivan (fra BRAN-<br />
KO). Roditelji: Petar i Manda r.,<br />
Džajkić. Rođen 29. studenoga<br />
1912. u Mokrom.<br />
Od 1944. župnik u Blizancima.<br />
Partizani su ga u svibnju 1945.<br />
ubili na Križnom putu negdje u<br />
Sloveniji.<br />
54. TOPIĆ, Božo (fra ANDRI-<br />
JA). Roditelji: Andrija i Šima r.,<br />
Zovko. Rođen 8. prosinca 1919.<br />
na Lisama.<br />
Kao mladomisnik boravio kod<br />
ujaka fra Valentina Zovke na Kočerinu<br />
gdje su ih zajedno 21. svibnja<br />
1945. ubili partizani. Ukopan<br />
u mjesnom groblju na Kočerinu.<br />
Iza fra Andrije ostali su krvavi<br />
tragovi: krvave daske iz njegova<br />
kreveta te krvava plahta.<br />
55. ZOVKO, Marijan (fra VA-<br />
LENTIN). Roditelji: Ivan i Luca<br />
r., Slišković. Rođen 14. lipnja<br />
1889. u Oklajima.<br />
Od 1942. župnik u Kočerinu.<br />
Partizani su ga ubili u župnom<br />
uredu u Kočerinu zajedno sa sestrićem<br />
fra Andrijom Topićem.<br />
Pokopan u mjesnom groblju na<br />
Kočerinu.<br />
XXIV. TOMISLAVGRAD (3)<br />
56. IVANKOVIĆ, Ivan (fra<br />
MILJENKO). Roditelji: Franjo i<br />
Janja r., Glavaš. Rođen 2. prosinca<br />
1924. u Tubolji.<br />
U franjevački red stupio na<br />
Humcu 17. rujna 1943. Jednostavno<br />
zavjetovan u Veljacima 18.<br />
rujna1944.<br />
Kao klerika jednostavnih zavjeta<br />
i đaka V<strong>II</strong>I. razreda gimnazije<br />
partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno s<br />
drugima ubijen – najvjerojatnije u<br />
Zagvozdu.<br />
57. PETROVIĆ, Berislav<br />
(fra JULIJAN). Roditelji: Mate i<br />
Luca r., Batinić. Rođen 23. srpnja<br />
1923. u Duvnu.<br />
U franjevački red stupio u<br />
Duvnu 24. lipnja 1941. Zavjetovan<br />
jednostavno 25. lipnja 1942.<br />
Sudionik bleiburške tragedije<br />
i Križnoga puta. Završio u sabirnom<br />
logoru u Krapini kod škole.<br />
Primio ga u samostan ondašnji<br />
gvardijan, tu ih OZNA popisala i<br />
držala zatočene. U noći sa 4. na 5.<br />
lipnja 1945. ubijen u Maceljskoj<br />
šumi – lokalitet Lepa Bukva. Tijelo<br />
mu je ekshumirano 1992. s još<br />
1.163 drugih ubijenih. Nalazilo<br />
se u jami IVd s još 21 svećenikom,<br />
fratrom i bogoslovom. Otvorene<br />
su 23 jame, a na području je<br />
Maceljske šume još je 130 takvih<br />
netaknutih jama. Ukopan 22. listopada<br />
2005. u Frukima u kripti<br />
novoosnovane crkve Muke Isusove<br />
u župi Đurmanec. Tijelo mu je<br />
neidentificirano iako su kosti svih<br />
spomenutih od 1992. do 2005.<br />
bile na odjelu za patologiju na Šalati<br />
u Zagrebu. Ekshumacija nije<br />
obavljena prema propisima, nego<br />
su im kosti pomiješane u vrećama<br />
za smeće.<br />
58. RADOŠ, Ivan (fra LU-<br />
DOVIK). Roditelji: Jure i Staka<br />
r., Ančić. Rođen 14. studenoga<br />
1925. u Blažuju.<br />
fra Ludovik Radoš<br />
U franjevački red stupio na<br />
Humcu 17. rujna 1943. Jednostavne<br />
zavjete položio u Veljacima<br />
18. rujna 1944.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom braće ubili, spalili<br />
i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu je<br />
1971. ekshumirano i ukopano u<br />
crkvi na Širokom Brijegu.<br />
<strong>Pobijeni</strong><br />
S 1<br />
2009. p<br />
39
<strong>Pobijeni</strong><br />
XXV. VELJACI (2)<br />
59. JELAVIĆ, Ivan (fra<br />
BONO). Roditelji: Jure i Anica<br />
r., Mišetić. Rođen 17. rujna 1898.<br />
u Veljacima.<br />
Od 1940. župnik u Vitini.<br />
Stradao na Križnom putu oko<br />
11. svibnja 1945., negdje kod Velike<br />
Gorice.<br />
60. PULJIĆ, Andrija (fra ME-<br />
TOD). Roditelji: Ante i Matija<br />
r., Mušan. Rođen 24. studenoga<br />
1912. u Vašarovićima.<br />
Župnik u Izbičnu od 1941.<br />
Sudionik bleiburške tragedije<br />
i Križnoga puta. Završio u sabirnom<br />
logoru u Krapini kod škole.<br />
Primio ga u samostan ondašnji<br />
gvardijan. Tu ih OZNA popisala i<br />
držala zatočene. U noći s 4. na 5.<br />
lipnja 1945. ubijen u Maceljskoj<br />
šumi – lokalitet Lepa Bukva. Tijelo<br />
mu je ekshumirano 1992. s još<br />
1.163 drugih ubijenih. Nalazilo<br />
se u jami IVd s još 21 svećenikom,<br />
fratrom i bogoslovom. Otvorene<br />
su 23 jame, a na području je<br />
Maceljske šume još je 130 takvih<br />
netaknutih jama. Ukopan 22. listopada<br />
2005. u Frukima u kripti<br />
novoosnovane crkve Muke Isusove<br />
u župi Đurmanec. Tijelo mu je<br />
neidentificirano iako su kosti svih<br />
spomenutih od 1992. do 2005.<br />
bile na odjelu za patologiju na Šalati<br />
u Zagrebu. Ekshumacija nije<br />
obavljena prema propisima, nego<br />
su im kosti pomiješane u vrećama<br />
za smeće.<br />
XXVI. VIR (1)<br />
61. LONČAR, Ivan (fra SLO-<br />
BODAN). Roditelji: Petar i<br />
Franjka r., Bago. Rođen 3. ožujka<br />
1915. u Vinjanima.<br />
Župni vikar u Drinovcima od<br />
1944.<br />
Partizani su ga uhitili u Drinovcima<br />
9. veljače 1945. te zatočili<br />
u Ljubuškom. Ubijen na nepoznatom<br />
mjestu.<br />
IV. VITINA (5)<br />
62. BEBEK, Franjo (fra KA-<br />
ŽIMIR). Roditelji: Jure i Luca r.,<br />
Lauc. Rođen 1. listopada 1901. u<br />
Vitini.<br />
Župnik u Pločama od 1944.<br />
Partizani su ga 14. veljače<br />
1945. sa šestoricom subraće odveli<br />
iz samostana u Mostaru, ubili<br />
i bacili u Neretvu.<br />
63. MAJIĆ, Dobroslav (fra<br />
ANTE). Roditelji: Jozo i Kata r.,<br />
Slišković. Rođen u Vitini 26. kolovoza<br />
1922.<br />
fra Ante Majić<br />
U franjevački red stupio na<br />
Humcu 29. lipnja 1939. Zavjetovan<br />
jednostavno 3. lipnja 1940.,<br />
svečane zavjete položio na Čerinu<br />
29. lipnja 1944.<br />
Preživio Križni put. S kolonom<br />
stradalnika stigao u Zagreb<br />
gdje je 6. kolovoza 1945. umro<br />
od meningitisa u bolnici Sestara<br />
milosrdnica. Ukopan na Mirogoju.<br />
Grob mu je nepoznat.<br />
64. MAJIĆ, Ante (fra BONI-<br />
FACIJE). Roditelji: Ambro i Kata<br />
r., Lozić. Rođen 6. svibnja 1883.<br />
u Vitini.<br />
Od 1944. u mirovini na Širokom<br />
Brijegu.<br />
Partizani su ga 8. veljače 1945.<br />
uhitili u fratarskoj mlinici na Širokom<br />
Brijegu. Odveden je prema<br />
Splitu i negdje na putu zajedno s<br />
drugima ubijen – najvjerojatnije u<br />
Zagvozdu.<br />
65. MAJIĆ, Ante (fra STJE-<br />
PAN). Roditelji: Franjo i Matija<br />
r., Vukšić. Rođen 26. svibnja<br />
1925. u Vitini.<br />
U franjevački red stupio na<br />
Humcu 17. rujna 1943. Jednostavno<br />
zavjetovan u Veljacima 18.<br />
rujna 1944.<br />
Partizani su ga 7. veljače 1945.<br />
s jedanaestoricom subraće ubili,<br />
spalili i zatrpali u ratnom skloništu<br />
na Širokom Brijegu. Tijelo mu<br />
je 1971. ekshumirano i ukopano<br />
u crkvi na Širokom Brijegu.<br />
66. MARKOTIĆ, Ante (fra<br />
SVETISLAV). Roditelji: Ilija i<br />
Fila r., Mišetić. Rođen 7. svibnja<br />
1921. u Grabovniku.<br />
U franjevački red stupio na<br />
Humcu 13. srpnja 1938. Zavjetovan<br />
jednostavno 14. srpnja 1939.,<br />
svečano 14. srpnja 1942. Za svećenika<br />
zaređen u Vitini 2. srpnja<br />
1944.<br />
Stradao 1945. na Križnom<br />
putu negdje kod Maribora. <br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
40
KRVAVI PLES KOMUNISTA<br />
NA ŠIROKOM BRIJEGU 1<br />
Djela pobijenih<br />
Srbokomunisti poubijali su svećenike, nastavnike i odgojitelje, koji su bili daleko<br />
od svake dnevne politike, s razloga, što su ljubili narod, iz kojega su nikli.<br />
Piše: Andrija Radoslav Glavaš<br />
Komunističko-boljševička promičbena služba u<br />
Beogradu objavila je nedavno u više navrata neistine<br />
o franjevcima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a<br />
posebno o hercegovačkim franjevcima na Širokom<br />
Brijegu. Te vijesti nadošle su poslije pada Širokog<br />
Brijega u ruke partizana. Prije toga hercegovački<br />
franjevci i njihovi nastavnici na Širokom Brijegu<br />
nisu uopće spominjani u partizanskim krugovalnim<br />
vijestima. Jamačno komunisti nisu<br />
imali razloga napadati franjevce.<br />
Kad je Široki Brijeg pao u ruke<br />
partizana, razorena je velika franjevačka<br />
gimnazija, crkva, samostan<br />
i konvikt vanjskih đaka teško su<br />
oštećeni i opljačkani.<br />
Franjevački nastavnici i dušobrižnici<br />
zatvoreni su u jedan bunker, poliveni benzinom<br />
i zapaljeni.<br />
Drugi su ubijeni u samoj crkvi, a neki po raznim<br />
župama na zvjerski način mučeni i postrijeljani. Prije<br />
toga uništen je samostan franjevaca u Tomislavgradu,<br />
zapaljen samostan s crkvom na Humcu kod Ljubuškoga,<br />
a franjevačku crkvu u Mostaru uništili su<br />
neprijateljski zrakoplovi. Sve je to učinjeno od strane<br />
komunista i partizana na veliko zaprepaštenje hercegovačkog<br />
puka, jer je na taj način hercegovačka<br />
franjevačka provincija upravo na svoju stotu godišnjicu<br />
opstanka ostala bez ijedne kuće, a mnogi njeni<br />
članovi poubijani.<br />
Sigurno su se sami komunisti prestrašili svoga<br />
nedjela, pa su naknadno morali izmisliti krivnju<br />
franjevaca, da tim opravdaju pred javnošću krvoločan<br />
postupak prema njima. To se dade zaključiti<br />
iz činjenice, da partizani ne dopuštaju nikome pristup<br />
na Široki Brijeg, da dobro neupućeni pristaše<br />
partizana ne bi vidjeli grozan prizor na hrvatskom<br />
Monte Cassinu, porušenom i zapaljenom, s garištem<br />
poškropljenim krvlju franjevaca – profesora i dušobrižnika.<br />
Partizani su na Širokom Brijegu zaigrali tako<br />
krvavo kolo, da niti poslije pokolja ne dopuštaju<br />
1<br />
Tekst je nelektoriran.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
gledati mučan prizor izmrcvarenih žrtava na razvalinama<br />
stoljetnog rada franjevaca. Klasični pjesnici<br />
izbjegavali su u svojim dramama krvave prizore a<br />
komunisti su taj prizor upriličili, da sami uživaju u<br />
ljudožderskom plesu uz isključenje ostale javnosti.<br />
Franjevci su bili dugi niz desetljeća u ovom zabačenom<br />
dijelu Hrvatske jedini predstavnici zapadno-europske<br />
kulture i uljudbe i sada u tom njihovom<br />
poslanju bivaju spriječeni, na<br />
brutalan način: ubijanjem. Uljudbena<br />
misija franjevaca na Širokom<br />
Brijegu obustavljena je tako da su<br />
nastavnike jednostavno strijeljali<br />
pred oltarom. Okrutni ubojice<br />
nisu se usudili spomenuti javnosti<br />
imena žrtava. Majstori u skupnim<br />
ubijanjima i ovdje su se pokazali u pravom svijetlu.<br />
Pitamo javnost: u ime kojega naroda i pokrajine,<br />
zbog čijih ugroženih probitaka poubijaše komunisti<br />
franjevce na Širokom Brijegu, kad među ubojicama<br />
ne bijaše nijedan Hrvat, Hercegovac ili »hrvatski<br />
rodoljub«? Ubiše ih u ime Moskve, za volju<br />
komunističke internacionale. Njih ubiše bez ikakva<br />
suda i istrage, a druge na temelju nekakvih osuda,<br />
koje nisu izrečene od hrvatskih državnih sudova.<br />
Hrvatskim državljanima može suditi samo hrvatski<br />
sud za propuste i pogriješke nacionalnoga značaja,<br />
a za prekršaje ćudorednoga karaktera zakonita crkvena<br />
oblast. Zakonita opstojnost sudova i materijalno<br />
pravo na temelju kojega se sudi ne može biti<br />
samovolja narodnostno disparatne šačice ljudi, koja<br />
je ubačena na hrvatsko državno područje. Oduzeti<br />
život nekom Hrvatu može se samo na temelju hrvatskih<br />
državnih zakona, a ne na temelju samovolje,<br />
koja izvire iz mržnje na sve, što je hrvatsko. Tu se ne<br />
radi samo o kakvom sudskom postupniku, nego o<br />
etičko-povijesnoj podlozi državnog zakona. A hrvatskom<br />
građaninu može se suditi isključivo na temelju<br />
hrvatskog državnog prava, pod kojim izrazom ne<br />
treba razumijeti zbir samo povijesnih povelja, nego<br />
skup državnih zakona, koji niču iz hrvatskih povi-<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
41
Djela pobijenih<br />
S 1<br />
2009. p<br />
Partizanski tragovi na pročelju samostanske crkve<br />
na Širokom Brijegu.<br />
jesnih povelja, oslanjaju se na hrvatsku prošlost i<br />
izviru iz hrvatskih državnih potreba. Stoga je svako<br />
oduzimanje života hrvatskom narodnom pripadniku<br />
izvan okvira hrvatskog državnog prava ili pače protiv<br />
njega, nenadležno, protuzakonito i nećudoredno.<br />
Komunisti su prema tome počinili umorstva nad hrvatskim<br />
građanima, pa im stoga ne možemo priznati<br />
niti to, da su ratni zločinci – koji izraz ne znači ništa<br />
ili svašta, kako mu tko hoće pridati značenje – oni su<br />
jednostavno zločinci nad hrvatskim narodom.<br />
Ponavlja se slučaj iz drugih zemalja i u Nezavisnoj<br />
Državi Hrvatskoj u pogoršanom obliku jer su komunisti<br />
u našem slučaju poubijali sasvim nepolitičke<br />
ljude, nastavnike i odgojitelje, koji su bili daleko od<br />
svake dnevne politike. Uništiše ih zbog toga što u<br />
Hercegovini ne mogoše naći komunističkih pristaša,<br />
jer se hercegovački puk nije dao upregnuti u boljševička<br />
kola, a tomu svemu bili bi krivi franjevci,<br />
koji su odgojili narod, kako će ljubiti svoju vjeru i<br />
domovinu, te braniti svoje ognjište, a ne služiti narodnim<br />
protivnicima. Bolju svjedodžbu franjevcima<br />
i narodu nisu komunisti mogli dati nego upravo na<br />
taj način, što su priznali, da među njima i povjerenim<br />
im pukom nisu našli svojih pristaša.<br />
Kod ovog grubog oduzimanja života nevinim<br />
svećenicima imali su Angloamerikanci djelatnog<br />
udjela pomažući tvarno i moralno ustanak subverzivnih<br />
elemenata na Balkanu protiv Nezavisne Države<br />
Hrvatske i njenih pripadnika. U sjećanju hrvatskoga<br />
naroda ostat će ta činjenica trajno u uspomeni.<br />
Protivnici se varaju, ako misle, da se u ovom slučaju<br />
radi o kolonijalnom narodu bez kulture i pamćenja.<br />
Zlodjela savezničkih pomagača ostat će trajan dokument<br />
protivničke zasljepljenosti i mržnje prema<br />
malom hrvatskom narodu, kojemu se na nečuven<br />
način pokušava oduzeti sloboda i država, uništavaju<br />
kulturna dobra i ubijaju duhovni predstavnici. Što<br />
bi učinili Englezi kad bi komunisti poubijali na ovaj<br />
način njihove svećenike samo zato, jer su Englezi.<br />
Ne znamo, na koji će način angloamerički državnici<br />
i publicisti opravdati postupak komunista protiv<br />
hrvatskog katoličkog svećenstva. Pokušat će vjerojatno<br />
šutnjom preskakati ovakve krvave međaše u<br />
povijesti državne izgradnje hrvatskog naroda, no to<br />
sadističko prešućivanje hrvatske stvarnosti ne će ni<br />
u koliko pomoći stvaranju i održanju »jugoslavenskog«<br />
fantoma. Još manje će moći službeni govornici<br />
engleskog krugovala za »jugoslavenska« pitanja<br />
svojim neartikuliranim »jugoslavenskim jezikom«<br />
uvjeriti poznavaoce stvarnog stanja u našoj državi o<br />
nekakvim preduvjetima za obnovu Jugoslavije, prelazeći<br />
preko hrvatskih žrtava i hrvatske narodne volje<br />
za samostalnim državnim životom. Poklane nevine<br />
žrtve potvrđuju nemogućnost zamišljenih osnova<br />
u pogledu podjarmljivanja hrvatskog naroda, uklapajući<br />
ga nasilno u bilo kakvu tuđu državu.<br />
Angloamerikanci su za obnovu razorenog Monte<br />
Cassina i za uništene povijesne umjetnine ponudili<br />
cement i željezo. Možda će i razoreni Široki Brijeg<br />
biti predmet angloameričke »darežljive ljubavi« u<br />
osnovi poslijeratne tobožnje obnove Europe, ali ne<br />
znamo, na koji će način reparirati krvave žrtve: kako<br />
će oživjeti kosti franjevačkih lešina pod ruševinama<br />
Gimnazije na Širokom Brijegu. Žar iz nevino prolivene<br />
krvi sukljat će prema nebesima kao trajan<br />
ukor zločincima i njihovim pomagačima. Žrtve franjevaca<br />
bit će zalog za sretnu budućnost hrvatskoga<br />
naroda, njegove države i zemlje, koja je natopljena<br />
dragocjenom krvlju njenih sinova. Komunističke<br />
horde zaplesale su na Širokom Brijegu ljudožderski<br />
ples, ne dajući uvida općinstvu nego uživaju sami<br />
u krvavoj tragediji najstarijeg vjerskog i kulturnog<br />
žarišta u Hercegovini. Komunisti se straše dignuti<br />
zastor ispred tako groznog prizora. Stoga hrvatskoj<br />
javnosti nisu poznate potankosti užasnog pokolja na<br />
Širokom Brijegu, no neka žrtve stradalih franjevaca i<br />
njihova uništena kulturna baština budu, u nizu ostalih<br />
gubitaka, jedan prinos više u žrtvama hrvatskoga<br />
naroda za životnu opstojnost i državnu nezavisnost.<br />
Grobište poklanih franjevaca na Širokom Brijegu<br />
bit će trajan narodni spomenik i ujedno divna žrtva<br />
za vjeru i narod.<br />
Preneseno iz lista NOVINE, Zagreb, travanj 1945. <br />
42
Planina je gledala užasnuta odozgor,<br />
ne znam je li bila noć ili dan,<br />
nemilosrdno se posao dovršavao,<br />
skončali ste na Sudišću, poput lopova,<br />
trebala vas je prekriti crna zemlja,<br />
gusti, ljepljivi, povijesni mrak.<br />
Ali, dogodilo se potpuno drukčije.<br />
Izronili ste na svjetlost dana,<br />
SUDIŠĆE<br />
Piše: fra Miljenko Stojić<br />
nošeni sjećanjem, molitvama žarkim.<br />
Odgonetali smo tko ste, kako završiste,<br />
primili vas nježno u svoj naručaj,<br />
ponovno predali majci našoj zemlji.<br />
Vaše pogubljivače ogrnu sram.<br />
Sudišće im bljesnu pred očima,<br />
stadoše pred presvijetlo Božje lice,<br />
svoje zakloniše skutima haljina,<br />
vi se okolo poredaste kao porota.<br />
Znam da ste im milosrdni bili,<br />
kušamo i mi postupati tako,<br />
nije lako, teško zaboravljamo,<br />
jer to se više ponoviti ne smije.<br />
Neljudski je na nekoga podići ruku,<br />
naročito kad je nevin, kao što ste vi bili,<br />
ljudski je samo paziti na svoje stope,<br />
da ne bi zgazile ni mrava, ako je moguće. <br />
Odjek u umjetnosti<br />
Himan je napisan urlikom topova,<br />
pirovom pobjedom. Na jednoj strani; mir u svijetu;<br />
mir i miroljublje u domaji –<br />
podlo i krvavo!<br />
Mir koji očituje drugu stranu. Mir dušama mučenih,<br />
mir njihovu tjelesnu prahu.<br />
Ali, latentno očitovanje okultne prispodobe<br />
krvožednih »pobednika« trebaše što prije ustoličiti:<br />
ubiti žive fratre – očitovanje bjelosvjetske vjere, ubiti;<br />
poslati u transcendentalnost<br />
Uništiti supstancijalnost hercegovačke franjevačke braće,<br />
ubiti njihovu supstancijalnu ektoplazmu,<br />
ubiti Crkvu. Ubiti vjeru. Ubiti narod<br />
Mučenje u otvorenim šupama, u samostanima,<br />
u crkvama pred licem Božjim –<br />
koje bijaše poprskano krvlju mučenika<br />
Tijela ostavljena u humusu, spaljena<br />
diljem humske zemlje, za uporabu lišene<br />
od vjere i morala komunističke volje –<br />
I ustrajaše i ustajaše da nas ušutkaju<br />
desetljećima, u užasavajućem poništenju<br />
vlastita identiteta. U cjelini: kao i ubijena tijela,<br />
ubijene duše mogu biti ropske<br />
služeći slobodi tiranima. Ali, sloboda je<br />
sužanj vječnosti koja pjeva čovjeku:<br />
kuća je prazna, svjetiljka dogorijeva,<br />
crvenilo nebom plovi<br />
razlistano mučeničkom fratarskom krvlju<br />
i cvijet crveni bukti na nebu<br />
Oda olistala, procvalo trnje i glog…<br />
Bestjelesna djevojka napustivši padinu rijeke<br />
u planinama već davno položi tijelo i dušu<br />
za krst časni i vjeru slavnu*.<br />
Za časak, tu svjetlost zapaljenu u sumraku povijesti<br />
slijediše fratri mučki ubijeni<br />
nakon velike svjetske klaonice<br />
* „Diva Grabovčeva“<br />
MUČENICIMA, HERCEGOVAČKIM FRANJEVCIMA<br />
Piše: Zdravko Kordić<br />
U malom krajičku zemlje velika drama –<br />
sve naše oči pune su suza i svjetlosti!<br />
Sva naša tamna lica i svijetle oči gorješe<br />
da nebo obasjaju slaveći fratarsko mučeništvo<br />
Gledah to svjetlo koje gori u praznini<br />
vremena i prostranstva: od Širokoga, preko Humca do<br />
Mostara…<br />
Gledah te zelene oči rijeke koje valovi nose<br />
i vidjeh svjetlost i aureolu tamnoga krika<br />
koji se ne može skriti. Gledao sam tajnu –<br />
što obara s nogu: dotaknuo dno koje se samo<br />
podalo rascvaloj slobodi. Dugujem ljubav<br />
i nešto trajnije od nje što mogu podariti,<br />
osim drhtava rukopisa pjesme, nešto što nosi crni gavran<br />
i golub, također, u svojemu krilu,<br />
u svojem kliktavom kriku<br />
Ta tkiva žigosanih fratara utkana su u moj slobodni pad<br />
i uzlet –<br />
u mnogoglasnu umjetnost;<br />
u slučaj pokreta, u slučaj vraćanja smisla iskonu<br />
Muze su procvale na mahovinasto krvavom kamenu na Brigu,<br />
lađa se otisnula kroz pučinu vremena<br />
Izabrali su i ne pitajući ih za izbor: krik,<br />
dušu pruženu zemljom i nebom<br />
Izabrali su mučeništvo ti tihi samostanci<br />
i crkveni oci – u tri izjutra, u jedan po podne, u sumrak,<br />
u kasnu noćnu uru!<br />
Utvare su htjele što prije ovladati svijetom<br />
Izbijala je slutnja beskonačno patničkoga pogleda<br />
Iz mrtve zemlje izrastale su travanjske mladice<br />
Nikakvu obavijest ne dobismo zadugo<br />
Spazismo: da smo nakon više od šest desetljeća tu!<br />
U borbi za nedovršenu i krvavu hrvatsku Riječ<br />
Zahvaljujući sjemenu mučenika izniknula je nova svjetlosna<br />
Crkva<br />
U tlocrtu je križ! I sjećanje na naše patnike <br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
43
Razgovor<br />
UBIJENI SU »IN ODIUM FIDEI«<br />
– IZ MRŽNJE PREMA VJERI<br />
Razgovor s fra Ivanom dr. Sesarom,<br />
provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije<br />
Razgovarao: Krešimir Šego<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
Navršavaju se 63 godine od<br />
stradanja hrvatskoga naroda<br />
koncem <strong>II</strong>. svjetskog rata i poraća.<br />
Među stradalima su i 66<br />
članova Hercegovačke franjevačke<br />
provincije, a ako im pribrojimo<br />
i one umrle zbog mučenja<br />
u tamnici, onda ih je 69.<br />
Na žalost, ni danas se ne zna za<br />
grobove više od polovice ubijenih<br />
fratara. Što se danas čini<br />
kako bi se otkrile činjenice o<br />
stradavanju svakoga od njih?<br />
Od 66 ubijenih hercegovačkih<br />
franjevaca mi još uvijek ne znamo<br />
za grobove njih 36. Dakle,<br />
više od polovice. To je istina koja<br />
nas boli i koja je našoj Provinciji<br />
uvijek na srcu. Krajem 2004. utemeljili<br />
smo povjerenstvo kojemu<br />
je prvotna zadaća bila pokušati na<br />
temelju dokaza i izjava svjedoka<br />
saznati istinu vezanu za te tragične<br />
događaje i na temelju činjenica<br />
pripremiti pokretanje kauze.<br />
Godine 2007. uz pristanak mjerodavnih<br />
crkvenih vlasti utemeljen<br />
je ured Vicepostulature, a fra<br />
Miljenko Stojić imenovan vicepostulatorom.<br />
Provincija je 2005.<br />
preko spomenutog povjerenstva<br />
pokrenula iskapanje stratišta u<br />
Zagvozdu. Između osamnaest tijela<br />
koja su partizani masakrirali,<br />
identificirali smo naše fratre: fra<br />
Melhiora Prlića, fra Julijana Kožula<br />
i fra Zdenka Zupca. Njih je<br />
9. listopada 2007. general Franjevačkog<br />
reda fra José Rodríguez<br />
Carballo ukopao u širokobriješkoj<br />
bazilici. U tijeku je<br />
DNK analiza šest ekshumiranih<br />
tijela u Vrgorcu, također<br />
žrtava partizanskog masakra,<br />
nakon koje očekujemo<br />
identifikaciju našega fratra<br />
Maksimilijana Jurčića. Na<br />
Maclju su u novoutemeljenoj<br />
crkvi Muke Isusove u Frukima, u<br />
župi Đurmanec, među 1.163 ekshumiranih<br />
tijela 1992. identificirana<br />
tijela trojice naše braće: fra<br />
Metoda Puljića, fra Darinka Mikulića<br />
i fra Julijana Petrovića. Oni<br />
su ukopani 29. listopada 2005.<br />
Dakle, u posljednjih smo nekoliko<br />
godina pronašli i na dostojanstven<br />
način ukopali šestoricu naše ubijene<br />
braće. Nastojat ćemo preko<br />
Vicepostulature i Povjerenstva za<br />
povijesno istraživanje saznati što<br />
više o sudbini naše ubijene braće<br />
za čije se grobove ne zna kako bismo<br />
ih dostojno ukopali te im u<br />
Crkvi i našem redu dali ono mjesto<br />
koje im pripada.<br />
Prije pet godina uprava<br />
Provincije ustanovila je Povjerenstvo<br />
za pripremu kauze<br />
mučenika, u srpnju 2006. imenovan<br />
je postulator, a u rujnu<br />
2007. vicepostulator tako da je<br />
s radom mogla započeti Vicepostulatura<br />
čija je zadaća pripremiti<br />
sve što je potrebno za<br />
službeno otvaranje Postupka<br />
mučeništva »Fra Leo Petrović i<br />
65 subraće«. Ima li, imajući u<br />
vidu desetljeća koja su prošla<br />
od događaja, dovoljno svjedoka<br />
bez čijih svjedočenja postupak<br />
nije moguće dovesti do kraja?<br />
Vremenski odmak zaista je<br />
velik što predstavlja znatnu poteškoću<br />
u radu vicepostulatura.<br />
Mnogi od svjedoka već su umrli,<br />
a većina živućih je u poodmakloj<br />
životnoj dobi. Zato nam je<br />
u ovom trenutku prvotna zadaća<br />
sukladno crkvenim propisima ispitati<br />
što veći broj živućih svjedoka<br />
i sačuvati njihove iskaze. To je<br />
vrlo bitan i neophodan korak u<br />
cijelom ovomu postupku koji je<br />
trenutno u tijeku.<br />
Iz dosadašnjega iskustva<br />
znademo da su započinjana,<br />
ali i potom ometana istraživanja<br />
o okolnostima stradanja ne<br />
samo hercegovačkih franjevaca<br />
i svećenika, nego i svekolikog<br />
hrvatskog puka. U stvari, nametnuta<br />
je posvemašnja šutnja.<br />
44
Kome je bilo stalo da se istina<br />
ne sazna?<br />
Gotovo pola stoljeća to je bila<br />
prešućivana tema. Ona se i danas<br />
gura pod tepih, bez obzira na<br />
sve moguće okolnosti koje su se<br />
promijenile. Komunizam, čija je<br />
ideologija zadojena mržnjom prema<br />
vjeri, poticao je te zločine pa<br />
je logično da je ta ista ideologija<br />
priječila spominjanje i otkrivanje<br />
svojih zlodjela. O ubijenom nevinom<br />
puku, hrvatskim vojnicima<br />
i svima onima koji su prošli Bleiburg<br />
i Križni put te o ubijenim<br />
fratrima bilo je pod cijenu teških<br />
kazni i tamnica zabranjeno govoriti.<br />
Na žalost, i danas se mnogi<br />
boje istine i nerado surađuju u otkrivanju<br />
zločina i zločinaca.<br />
Iz onoga što su koncem <strong>II</strong>.<br />
svjetskog rata i u poraću narod<br />
i njegovi vjerski pastiri doživjeli,<br />
iščitava se priroda tadašnje<br />
partizanske komunističke<br />
vlasti. Gdje su korijeni takve<br />
i tolike mržnje na ljude koji,<br />
praktički, uopće politički nisu<br />
djelovali?<br />
Zločinci su se držali one poznate<br />
izrjeke: Udri pastira, stado će<br />
se razbježati. Koliko nam je poznato,<br />
ne postoji nijedan drugi razlog<br />
zbog kojeg bi bili tako zvjerski<br />
mučeni i ubijeni osim krivnje što<br />
su nosili fratarski habit i pripadali<br />
Katoličkoj crkvi. Dakle, ti su<br />
zločini počinjeni »in odium fidei<br />
(iz mržnje prema vjeri)« da bi se<br />
uništila vjera u narodu te zatrla<br />
nacionalna svijest. Ako pobijemo<br />
fratre, mislili su, narod će ostati<br />
obezglavljen, sam i bespomoćan<br />
te će se, na koncu, s njime lakše<br />
obračunati.<br />
Može li se, na temelju svega<br />
što su »osloboditelji« učinili,<br />
reći da im je konačan cilj bio<br />
iskorjenjivanje vjere i to tako<br />
što su se najprije okomili na<br />
fratre i svećenike?<br />
Na temelju zločina koji su počinjeni<br />
nije moguće donijeti drukčiji<br />
zaključak. Cilj je bio jasan i<br />
ništa se, očito je, nije događalo<br />
slučajno. O tome imamo dovoljno<br />
podrobnih povijesnih dokaza.<br />
Unatoč različitim zabranama<br />
istinu nije bilo moguće<br />
ubiti. Uspomena na ubijene<br />
čuvala se u sjećanju njihovih<br />
suvremenika i prenosila se na<br />
mlađe. Grobovi stradalih postali<br />
su mjestom molitve i štovanja<br />
mučenika. Što treba činiti<br />
da bi mladi naraštaji još više<br />
saznali o svojim časnim predšasnicima?<br />
Istina uvijek pobjeđuje, ona<br />
nas oslobađa. Ponekad je spora,<br />
ali uvijek iziđe na vidjelo. Toga<br />
moraju biti svjesni i oni koje će<br />
pogoditi i koji ju pod svaku cijenu<br />
žele skriti i zataškati. Saznati<br />
istinu i obznaniti je javnosti naš<br />
je prvotni cilj. Nismo pozvani biti<br />
sucima, ali tražiteljima istine svakako.<br />
Naraštajima koji dolaze treba<br />
dati istinitu sliku povijesti toga<br />
razdoblja, trebamo ih upoznati s<br />
ubijenima, trebamo im o njima<br />
pružiti što više istinitih podataka<br />
da se takva zlodjela, ne daj Bože,<br />
ne bi nikad više ponovila.<br />
Ne želeći u ovaj razgovor<br />
unositi ni političku ni ideološku<br />
notu, ne mogu a ne upitati<br />
kako je moguće da odgovorni<br />
za događaje od prije šest desetljeća,<br />
ili njihovi ideološki sljedbenici,<br />
još uvijek s predrasudama,<br />
da ne kažem jaču riječ,<br />
govore o istraživanju toga razdoblja<br />
i onoga što su učinili?<br />
Teško je dati precizan odgovor<br />
na to pitanje, no, uvjeren sam, sve<br />
dotle dok počinitelji, ili sljedbenici<br />
te ideologije, ne priznaju svoje<br />
zločine i za njih se ne ispričaju,<br />
spomenuta će teškoća postojati.<br />
Gotovo se može reći da<br />
istim argumentima opravdavaju<br />
svoje zločine?<br />
Zločin ne poznaje naciju, socijalni<br />
položaj, ideologiju, vjeru.<br />
On je jednostavno zločin, i on ne<br />
zastarijeva. Sve su druge tvrdnje<br />
neistinite. Zločin, ma tko da ga je<br />
učinio, jest zločin!<br />
Široki Brijeg, Zanagline,<br />
Međugorje, Vrgorac, Čapljina,<br />
Mostarski Gradac, Čitluk, Ljubuški,<br />
Izbično, Zagvozd, Mostar,<br />
Kočerin, Zagreb, Maribor,<br />
Macelj, Velika Gorica, Križni<br />
put, tamnice... Koja je njihova<br />
poruka i pouka za prošlost, sadašnjost<br />
i budućnost?<br />
Sve što radimo da bismo rasvijetlili<br />
živote naše braće i okrutna<br />
ubojstva koja su počinjena, činimo<br />
iz ljubavi prema istini i njihovoj<br />
žrtvi. Oni su naše najveće blago.<br />
Naša je Provincija izrasla iz njihove<br />
muke i krvi. Toga smo i te kako<br />
svjesni. Oni nas uče kako i danas<br />
valja prigrliti svoj križ i nositi ga,<br />
ako je to volja Božja, do svoje vlastite<br />
kalvarije. Oni su, na čelu s<br />
našim provincijalom fra Leom dr.<br />
Petrovićem, s gvardijanima, definitorima,<br />
župnicima, braćom,<br />
mladomisnicima, jednostavno i<br />
svečano zavjetovanim klericima,<br />
s našim meštrima i ravnateljem<br />
gimnazije mirno, poput onog svetopisamskog<br />
stada s pjesmom na<br />
usnama i vjerom u srcu, kročili<br />
svojim križnim putem nadahnuti<br />
svojim spasiteljem – Isusom. Svoju<br />
su vjeru, crkvenost, svećeništvo<br />
i redovništvo poškropili vlastitom<br />
krvlju. Zar ima veće ljubavi? Zar<br />
ima bolje pouke? <br />
Razgovor<br />
S 1<br />
2009. p<br />
45
Iz vicepostulature<br />
SRŽ DEKRETA URBANA V<strong>II</strong>I.<br />
Papa Urban V<strong>II</strong>I. je preko Inkvizicije<br />
13. ožujka 1625. izdao dekret kojim je<br />
reformirao dotadašnji postupak kanonizacije.<br />
Njegove glavne odrednice vrijede<br />
i danas:<br />
»Određujemo i zahtijevamo da slike<br />
bilo koje osobe umrle na glasu svetosti,<br />
mučeništva, ili neki drugi znakovi kulta<br />
ove osobe, ne budu stavljene u crkve,<br />
kapelice, oratorije u samostanima ili institutima,<br />
prije nego što Sveta Stolica<br />
dovrši čin kanonizacije ili beatifikacije;<br />
ako su spomenute stvari negdje postavljene,<br />
moraju se skloniti (...) osim toga<br />
zabranjujemo širenje knjiga i tiskovina<br />
koje opisuju djelovanje, čuda, ukazanja<br />
i druge milosti gore spomenutih osoba,<br />
bez prethodne biskupove prosudbe (...)<br />
zabranjujemo (...) postavljanje, na grobove<br />
spomenutih osoba, zavjetnih pločica<br />
za milosti dobivene njihovim zagovorom.«<br />
Henryk Misztal, Le cause di canonizzazione.<br />
Storia e procedura, Libreria editrice<br />
vaticana, Vatikan, 2005., str. 146. <br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
NATJEČAJ<br />
- Do dana današnjega u Hercegovini, ali i u čitavom hrvatskom narodu,<br />
odjekuje veličina žrtve ubijenih hercegovačkih fratara. O tome<br />
su mnogi govorili i pisali. Stoga bismo to htjeli skupiti na jedno<br />
mjesto i na taj način još više približiti puku Božjem.<br />
- Stoga, Vicepostulatura otvara natječaj koji će trajati do svibnja<br />
2010. Djela koja nas zanimaju mogu biti iz područja duhovnosti,<br />
književnosti, slikarstva, kiparstva, glazbe, filma, kazališta, znanosti,<br />
novinarstva ili multimedije.<br />
- Vrjednovanje djela bit će dvojako: za djela nastala do otvaranja natječaja<br />
i djela nastala nakon otvaranja natječaja. Unaprijed zahvaljujemo<br />
na odzivu.<br />
46
− Plakat <strong>Pobijeni</strong> hercegovački franjevci (48<br />
x 33 cm)<br />
− Sličica <strong>Pobijeni</strong> hercegovački<br />
franjevci (10 x 7 cm) <br />
Izdavaštvo / Darovatelji<br />
<br />
− don Anto Baković, Hrvatski<br />
martirologij XX. stoljeća, Martyrium<br />
Croatie, Zagreb, 2007. (Petrova 47)<br />
− Janko Bubalo, Apokaliptični<br />
dani, Gral, Široki Brijeg, 2002. (www.<br />
gral.ba)<br />
− AA. VV., Leo Petrović, prvi<br />
hercegovački franjevac doktor znanosti,<br />
Franjevačka knjižnica, Mostar, 2008.<br />
(www.franjevci.<strong>info</strong>)<br />
− fra Ante Marić, Tragom ubijenih<br />
hercegovačkih fratara, Povjerenstvo za<br />
pripremu kauze mučenika, Mostar,<br />
2007. (www.franjevci.<strong>info</strong>)<br />
− Plakat Hercegovački franjevci<br />
žrtve komunističkog zločina 1942.<br />
– 1945. (98 x 68 cm), Povjerenstvo<br />
za pripremu kauze mučenika, Mostar,<br />
2006. (www.franjevci.<strong>info</strong>)<br />
− Gojko Zovko, Druga strana medalje,<br />
Kigen, Zagreb, 2008. (www.kigen.hr)<br />
− Fran Živičnjak, U vječni spomen, Udruga Macelj 1945.,<br />
Zagreb / Đurmanec, 2008. (Zagreb, Vojnovićeva 15) <br />
DAROVATELJI<br />
Kroz proteklo vrijeme novčano su potpomogli rad Vicepostulature:<br />
- fra Častimir Majić, Chicago, 100 USD<br />
- FRAM-ZIRAL, Mostar 450 KM<br />
Najljepša hvala darovateljima i svima onima koji se mole Bogu da<br />
naša pogubljena braća što prije dospiju na oltar kao mučenici.<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
47
Podsjetnik<br />
S<br />
2009.<br />
1<br />
p<br />
48