Vatrogasni vjesnik

Vatrogasni 

Utemeljeno 1896 

ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 18. siječnja 2008. cijena: 10 kn 01 / 2008 

glasilo za zaštitu od požara i vatrogastvo 

Vjesnik

Sadržaj 

Sadržaj 

Požari i intervencije… ……………………………………………………………………………………………………………………… 5 

Zaštita vatrogasaca………………………………………………………………………………………………………………………… 10 

Prometne nezgode teretnih vozila… ……………………………………………………………………………………………………14 

Nova vozila u Hrvatskoj… ………………………………………………………………………………………………………………… 21 

Priznanja za naročiti poduhvat…………………………………………………………………………………………………………… 33 

Medijsko praćenje tragedije na Kornatima… ………………………………………………………………………………………… 35 

Konferencija FAO…………………………………………………………………………………………………………………………… 37 

Priča o muzeju vatrogastva…………………………………………………………………………………………………………………40 

Intervju s Mišem Miloslavićem…………………………………………………………………………………………………………… 47 

DVD - gospodarski subjekt… ……………………………………………………………………………………………………………… 50 

Tragedija vatrgasaca na Kornatu… ………………………………………………………………………………………………………54 

10 40 47 50 

“Vatrogasni vjesnik”, 

glasilo za zaštitu od požara 

i vatrogastvo 

Našička 14, 10000 Zagreb 

tel.: +385(01)3689 160 

fax: +385(01)3025 026 

internet adresa: www.hvz.hr 

e-mail: vatrogasni.vjesnik@gmail.com 

e-mail: vatrogasni.vjesnik@hvz.hr 

nakladnik: 

Hrvatska vatrogasna zajednica 

za nakladnika: 

mr. Željko Popović, načelnik HVZ 

nakladnički savjet: 

mr. Ante Sanader, 

vršitelj dužnosti predsjednika 

Đuro Poldrugač, 

zamjenik predsjednika Savjeta 

Mijo Brlečić, dipl. ing. 

Berislav Hengl, dipl. ing. 

Mladen Jurin, dipl. ing. 

mr. sc. Miroslav Kirinčić 

Stjepan Kovaček, dipl. ing. 

Miše Miloslavić 

Đuro Petrić 

mr. Željko Popović 

Gabriel Špehar, ing. 

Nikica Tramontana 

urednik: 

mr. sc. Miroslav Kirinčić 

uredništvo: 

Đulijano Grum, dipl. ing. (požari i intervencije) 

mr. Željko Popović (struka i praksa) 

Branko Smrekar, dipl. ing. 

(obrazovanje u sustavu zaštite i spašavanja) 

mr. Neven Szabo (vatrogasna operativa) 

mr. Mario Starčević (vatrogastvo u svijetu) 

Gabriel Špehar, ing. (vatrogasne organizacije) 

županijski dopisnici-koordinatori: 

Asim Čabaravdić, 

Istarska županija 

Boris Ožanić, 

Požeško-slavonska županija 

Berislav Hengl, 

Osječko-baranjska županija 

Nikola Tramontana, 

Primorsko-goranska županija 

Đuro Gajdek, 

Sisačko-moslavačka županija 

Denis Ružić, 

Grad Zagreb 

Dragutin Rendić, 

Koprivničko-križevačka županija 

Damir Marenić, 

Zagrebačka županija 

tajnica uredništva: 

Sandra Bodakoš 

tisak: 

offset Markulin 

Omotnica: 

Detalj iz Muzeja vatrogastva u Mantovi, 

Požar na Hvaru, 29. - 31. kolovoza 2007. 

Foto: 

Joško Grančič, M. Kirinčić 

grafička priprema za tisak: 

ApGrafiK 

2 Vatrogasni vjesnik | siječanj [ 2008 ]

Uvodnik 

Pogled u 2007. 

Ko l i k i u t j e c a j i m a Va t r o g a s n i v j e s n i k 

u p o g l e d u r j e š a v a n j a g o r u ć i h v a t r o- 

g a s n i h t e m a ? 

■■ Prema obrascu utjecaja koji bi mediji 

trebali imati, Vatrogasni vjesnik, kao jedino 

glasilo za zaštitu od požara i vatrogastvo 

u Hrvatskoj, trebao bi imati primjereni 

utjecaj na vatrogasne događaje. 

Taj utjecaj ovisi, ponajprije, o konzumentima 

– čitateljima, ali i vatrogasnim organizacijama 

i odgovornim institucijama 

u zaštiti od požara i vatrogastvu. Kako bi 

se utvrdila razina utjecaja Vatrogasnog 

vjesnika na vatrogasnu i inu odgovornu 

populaciju, urednik je sačinio popis aktualnih 

pitanja i prijedloga rješenja što 

su objavljeni u uvodnicima tog glasila tijekom 

protekle godine. Teme i prijedloge 

nije potrebno komentirati, jer će svaki 

“vatrogasni” čitatelj moći prosuditi razinu 

utjecaja Vatrogasnog vjesnika temeljem 

svoga saznanja o tome jesu li određeni 

problemi rješeni i u kojoj mjeri. 

Dvostrika mjerila u financiranju 

■■ “U Hrvatskoj postoje dvostruka mjerila 

u financiranju vatrogastva – dobrovoljnih 

vatrogasnih društava i javnih vatrogasnih 

postrojbi…Uz aktualni pristup 

financiranju vatrogasne djelatnosti nije 

se lako otrgniuti dojmu da su od interesa 

za Republiku Hrvatsku samo javne 

vatrogasne postrojbe…Različiti organizacijski 

oblik koji koristi općina ili grad 

radi obavljanja protupožarne zaštite na 

svom području nikako ne bi smio biti razlogom 

i različitom pristupu financiranja. 

Stoga bi država budućim rješenjima svim 

općinama i gradovima trebala osigurati 

iste izvore financiranja, neovisno o formalnom 

statusu subjekta koji obavlja vatrogasnu 

djelatnost na području jedinice 

lokalne samouprave…Uvidom u Odluku 

o minimalnim financijskim standardima 

za decentralizirano financiranje redovite 

djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi 

u 2007. godini može se zaključiti da je 

intencija Vlade Republike Hrvatske pomaganje 

financijski jačih jedinica lokalne 

samouprave te da se (s obzirom na 

konstantni porast broja JVP ) provedba 

protupožarne zaštite odnosno obavljanje 

vatrogasne djelatnosti u Republici Hrvatskoj 

osigurava isključivo putem javnih 

vatrogasnih postrojbi” (V.V. br.1). 

Napomena: Nažalost, niti u 2007. 

godini nije se ostvarilo ravnomjerno financiranje 

vatrogastva. Tako na državne 

subvencije putem javnih (profesionalni) 

vatrogasnih postrojbi u 2007. godini moglo 

je računati samo 65 gradova ( ili 51,18 

% od ukupno 127 gradova ) i 61 općina 

( ili 14,22% od ukupno 429 općina ), odnosno 

40,04 % stanovništva i čak 69,94% 

teritorija ostalo je kratkih rukava i praznih 

džepova ( podaci tajnika OTS-a ). 

Vatrogasni vozni park 

■■ Većinu nabavljenih vatrogasnih vozila 

( 205 u 2006.godini ) čine nova vozila 

( 58% ), ali još uvijek je značajan broj 

nabavljenih vozila starijih od 10 godina 

( 32 % ). “Podaci o nabavci vatrogasnih 

vozila ukazuju na nepravednu raspodjelu 

državnih subvencija koju je ostvarilo 

samo oko 10% vatrogasnih postgrojbi 

( većinom javnih vatrogasnih postrojbi ), 

dok su vatrogasne postrojbe u ruralnim 

područjima prepuštene same sebi, pa 

najčešće mogu kupovati stara vatrogasna 

vozila, otpisana u zapadnoj Europi ili, 

pak, mogu očekivati donacije temeljem 

prijateljskih veza. Hrvatska vatrogasna 

zajednica kao najpravedniji sustav, koji 

se primjenjuje u većini zapadnoeuropskih 

zemalja, predlaže subvencioniranje 

svih vatrogasnih postrojbi temeljem godišnjeg 

plana nabavke vatrogasnih vozila”. 

(V.V. br. 2). 

Upravljanje šumskim požarima 

■■ “Valja podsjetiti da je u sklopu Projekta 

obnove i zaštite obalnih šuma u Hrvatskoj, 

koji su vodili Vlada RH i Svjetska 

banka, ostvaren od 2001. do 2003. 

Pilot program edukacije i podizanja razine 

svijesti lokalnog stanovništva o potrebi 

zaštite obalnih šuma od požara. 

Temeljem rezultata tog pilot programa 

Hrvatska vatrogasna zajednica i Institut 

za turizam predložili su nadležnim 

ministarstvima Nacionalno-edukacijsko 

promidžbeni program (o Programu se 

nije niti jedno ministarstvo očitovalo )… 

Institucije u Hrvatskoj i dalje očekuju 

inicijativu koja će doći izvan zemlje kako 

bi povezala ono što u Hrvatskoj mnogobrojni 

stručnjaci u području zaštite od 

požara već znaju…Ne postoji niti jeda 

razlog zašto Hrvatska vatrogasna zajednica, 

kao nevladina organizacija, ne bi 

mogla kvalitetno koordinirati mnogobrojne 

subjekte u zaštiti od požara raslinja”. 

(V.V. br.4-5). 

Prevencija i informiranje 

■■ “Rascjepkanost odgovornosti subjekata 

za prevenciju i informiranje dovela 

je, primjerice do toga da Državna uprava 

za zaštitu i spašavanje i Hrvatska vatrogasna 

zajednica, svaka u svom dvorištu, 

ulažu u infromativno-promidžbenu 

aktivnost tijekom protupožarne sezone 

2007. tek 100 tisuća kuna. Istodobno 

pljušte hvale kako država 2007. u pripremu 

protupožarne sezone ulaže oko 500 

milijuna kuna ( djelovanje kanadera, nabavka 

novih vatrogasnih vozila i opreme, 

dislokacije, intervencijske postrojbe, sezonski 

vatrogasci ). Već samo 1 posto tog 

“operativnog” iznosa bio bi dobar start 

promidžbi i informiranju u zaštiti od požara 

i vatrogastvu. Toliko se, podsjetimo 

se, izdvajalo prije desetak godina kada 

je operativna funkcija vatrogastva bila u 

daleko lošijem položaju…Uravnotežen i 

održivi nacionalni program informiranja 

i promidžbe, odnosno prevencije, usklađen 

s uravnoteženim programom operativnog 

ulaganja u vatrogastvo, svakako bi 

pridonio djelotvornijoj zaštiti od požara 

i vatrogastvu uz, dakako, orkestriranje 

jedne nacionalne vatrogasne organizacije”. 

(V.V. br.6). 

Međuinstitucionalna suradnja 

■■ “Međuinstitucionalna suradnja u vatrogastvu 

na razini države još uvijek je 

deklarativna…Valja otvoriti međuinstitucionalnu 

suradnju u vatrogastvu na 

razini države kako bi se oslobodila dodatna 

energija mnogobrojnih entuzijasta 

u vatrogasnim organizacijama, koji s 

mnogo volje ulažu svoju stručnost i znanje 

u sigurnost građana, ali pri tome to 

čine otvorena srca i s ljubavlju prema bližnjem.” 

(V.V. br. 7 ). 

siječanj [ 2008 ] | Vatrogasni vjesnik 

3

Uvodnik 

Državna uprava za 

vatrogastvo 

■■ “Brojna pitanja koja muče naše vatrogastvo 

( potrebe za ravnomjernim financiranjem 

vatrogastva na cijelom području 

države…optimiziranje potreba broja 

javnih profesionalnih postrojbi i njihova 

interakcija s dobrovoljnim postrojbama, 

pomoć siromašnijim sredinama te potrebe 

za nihovim razvojem u opremljenosti 

vatrogasnim vozilima i opremom, 

status vatrogasaca ) kao i cijeli niz pitanja 

pozicioniranja vatrogastva u okviru 

civilne obrane i odnos s budućom institucijom 

za krizna stanja, ukazuje na 

nedvojbenu potrebu objedinjavanja svekolikog 

vatrogastva na državnoj razini“. 

(V.V. br. 8 ). 

Program aktivnosti 

Vlade RH 

■■ “Vatrogasni zapovjednici na državnoj 

i županijskoj razini te zrakoplovne snage 

trebaju biti u istoj instituciji…jer su one 

ponajviše uključene u provedbu Programa 

aktivnosti u provedbi posebnih mjera 

zaštite od požara od interesa za Republiku 

Hrvatsku…Hrvatska vatrogasna 

zajednica čak je i navedena kao zajednički 

izvršitelj u nekoliko točaka navedenog 

programa ali, temeljem naknadnih naputaka 

i modela finaciranja, Hrvatskoj 

vatrogasnoj zajednici nije doznačena niti 

jedna kuna za provedbu zadaća iz navednog 

programa…To je jedan od razloga 

da se, konačno, s odgovornošću struke 

i politike utvrdi organizacija nadležna 

za ukupno vatrogastvo na razini države, 

kako u pogledu zapovijedanja, tako 

i u pogledu finaciranja, opremanja i svih 

drugih sadržaja temeljem kojih vatrogastvo 

može primjereno funkcionirati kao 

autonomna organizacija.” (V.V. 9-10). 

Visokoškolsko obrazovanje 

vatrogasaca 

■■ “…Moramo stvoriti visokoškolsku 

ustanovu interdisciplinarnog karaktera 

za školovanje vatrogasnih rukovoditelja i 

to onih koji imaju srednju školu vatrogasnog 

smjera i dovoljno vatrogasnog iskustva, 

a koji su se u svojim sredinama dokazali 

i kao ljudi. Ostali s visokoškolskim 

obrazovanjem tehničkog smjera moraju 

se dodatno obrazovati i to ne samo putem 

stručnih ispita već i dodatnim obrazovanjem 

u poznavanju vatrogasnog zanata 

u užem smislu…Za sve poslove i zadaće, 

za sve radnje, za svako djelovanje u operativnom 

smislu moramo biti dostatno 

obrazovani i imati potrebno znanje i sposobnosti…Pri 

tome se moramo založiti da 

u svim stupnjevima obrazovanja imamo 

i potrebnu stručnu literaturu a za izradu 

koje imamo dovoljno raspoloživih vatrogasnih 

stručnjaka i u profesionalizmu i u 

dobrovoljstvu.” (V.V. br. 11). 

M. Kirinčić 

2007 

(V.V. br. 11) 

Vis o ko š ko l sko obr a zovanje vat r o g a s a c a 

(V.V. 9-10) 

Pr o g r a m a k t i v n o s t i Vl a d e RH 

(V.V. br. 8) 

Dr ž av n a u p r ava z a vat r o g a s t v o 

(V.V. br. 7) 

Me đ u i n s t i t u ci o n a l n a s u r a d n ja 

(V.V. br. 6) 

Pr e v encija i infor mir anje 

(V.V. br. 4-5) 

Upr avl janje š u m s k i m p o ž a r im a 

(V.V. br. 2) 

Vat r o g a s n i v o z n i pa r k 

(V.V. br. 1) 

Dv o s t r i k a m j e r i l a u fin a ncir a nju 


Požari i intervencije 

Požari i intervencije | studeni | 2007 

Tijekom studenog 2007. godine na području Republike Hrvatske nastao je 371 požar, od čega 207 požara 

građevina, 30 požara prometnih sredstava i 134 požara raslinja u kojima je izgorio 114 ha površine. Ovog 

mjeseca ukupna materijalna šteta iznosi 5 milijuna i 932 tisuće kuna, od čega 49,9% u požarima građevina. 

U požarima u studenom 2007. godine smrtno je stradalo osam, a ozlijeđeno je šesnaest osoba. 

Preminuo gaseći požar 

❚❚ Na području Kutine tijekom vožnje 

autocestom pregrijavanje pneumatika 

izazvalo je, 2. studenog u večernjim satima 

požar teretnog vozila. Vozač je zaustavio 

vozilo i započeo s gašenjem požara. 

Do dolaska kutinskih vatrogasaca 

šezdesetogodišnjem vozaču je pozlilo, a 

zbog trovanja ugljičnim monoksidom 

isti je preminuo. 

Požar autobusa 

❚❚ U večernjim satima 4. studenog na 

području Bosiljeva zapalio se autobus. 

Nitko od četrdesetak putnika nije 

ozlijeđen, a požar su pogasili karlovački 

vatrogasci. 

Materijalna šteta iznosi milijun i 

petsto tisuća kuna. 

U požaru smrtno 

stradao stariji muškarac 

❚❚ Tijekom prijepodnevnih sati 5. studenog 

u Novigradu Dalmatinskom u 

obiteljskoj kući nastao je požar u kojem 

je smrtno stradao teško pokretni sedamdesetpetogodišnjak. 

Požar su pogasili 

zadarski vatrogasci. 

Paljevina na Svetom Kuzmu 

❚❚ Trenutno nepoznati počinitelj izazvao 

je u noći između 5. i 6. studenog 

požar kamp kućice na Svetom Kuzmu 

kraj Rijeke. Vatra se proširila na kombi 

vozilo te jahtu na suhom vezu, a daljnje 

širenje spriječili su riječki vatrogasci. 

Počinitelj, za kojim intenzivno traga 

policija, oštetio je vlasnike za 250 tisuća 

kuna. 

Požar gospodarskih objekata 

❚❚ Vatrogasci iz Delnica, Skrada i Broda 

Moravica, intervenirali su 6. stude- 


5


nog u večernjim satima u Starom Lazu 

u kojem je gorio dvojni gospodarski 

objekt. Vlasnici objekata i pohranjenih 

dobara oštećeni su za 200 tisuća kuna. U 

požaru je lakše ozlijeđena šezdesetpetogodišnja 

žena. 

Gorio radni stroj na parkiralištu 

❚❚ Kvar na elektroinstalacijama uzrok je 

požara radnog stroja nastao 8. studenog 

u večernjim satima. Stroj je bio parkiran 

u krugu zelinskog poduzeća. Materijalna 

šteta iznosi 250 tisuća kuna, a požar 

su pogasili zelinski vatrogasci. 

Smrtno stradao 

sedamdesetogodišnjak 

❚❚ U obiteljskoj kući na području Lepoglave 

sedamdesetogodišnjak palio je 

vatru i peći na kruta goriva. Kako bi pospješio 

gorenje zalio je ložište benzinom, 

a vatra je zahvatila muškarčevu odjeću. 

Od zadobivenih ozljeda muškarac je 

preminuo, a požar su pogasili lepoglavski 

vatrogasci. 

Eksplozija plina 

❚❚ U eksploziji plina, koja se dogodila 

10. studenog u sitnim satima u obiteljskoj 

kući na zagrebačkom Črnomercu 

teške ozlijede zadobila je tročlana obitelj. 

Eksplozivna smjesa nastala je istjecanjem 

plina na pohabanom spoju, a 

zapalila se iskrom sa jednog 

od električnih trošila. Požar 

koji je nastao po eksploziji 

sanirali su zagrebački vatrogasci. 

denog u ranim jutarnjim satima požar 

zadarske obiteljske kuće u kojem je preminuo 

osamdesetogodišnjak, a njegova 

sedamdesetogodišnja supruga i pedesetogodišnja 

kćerka zadobile su teške tjelesne 

ozlijede. Požar su pogasili zadarski 

vatrogasci. 

Požar barake 

❚❚ Tijekom gašenja požara barake u Rijeci 

16. studenog u večernjim satima riječki 

su vatrogasci zatekli karbonizirano 

tijelo. Kako je kasnije utvrđeno riječ je o 

četrdesetpetogodišnjem beskućniku koji 

je u navedenoj baraci boravio te izazvao 

požar. 

Žena smrtno stradala u požaru 

❚❚ Neoprezno odložen opušak izazvao 

je požar kuće u Kneževim Vinogradima 

16. studenog u večernjim satima. U 

požaru je smrtno stradala sedamdesetšestogodišnja 

žena, a požar su pogasili 

vatrogasci iz Belog Manastira. 

Požar u stambenoj zgradi 

❚❚ Pregrijavanjem namještaja uz električnu 

grijalicu 18. studenog u sitnim 

satima nastao je požar u stanu zgrade 

na zagrebačkom Maksimiru. Uz gašenje 

požara, zagrebački vatrogasci proveli su 

evakuaciju dijela zgrade. Osamdesetogodišnji 

vlasnik stana smrtno je stradao, 

a nekoliko stanara je zadobilo lakše ozlijede 

trovanja ugljičnim monoksidom. 

Na zagrebačkom 

Trnju preminula žena 

❚❚ U ranim jutarnjim satima 27. studenog 

u požaru na zagrebačkom Trnju 

preminula je osamdesetsedmogodišnja 

žena. Požar je izazvala električna radijacijska 

grijalica, a pogasili su ga zagrebački 

vatrogasci. 

Požar u radionici 

❚❚ U prijepodnevnim satima 28. studenog 

na zagrebačkoj Savici u auto servisu 

nastao je požar. Požar je nastao paljenjem 

benzinskih para iskrom sa bojlera, 

a požar su pogasili zagrebački vatrogasci. 

Materijalna šteta iznosi 100 tisuća kuna. 

Invalid teško ozlijeđen u požaru 

❚❚ Teško pokretni sedamdesetogodišnjak 

okružio se u gračanskoj kući 29. 

studenog navečer s više električnih grijalica. 

Uslijed pregrijavanja zapalile su 

se deke kojima je invalid bio omotan. 

Zapaljene deke je odbacio i puzeći došao 

do kućnog praga odakle je dozivanje 

upomoć začuo prvi susjed. Požar su pogasili 

zagrebački vatrogasci. 

Đulijano Grum, 

pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika 

Služba za vatrogastvo DUZS 

Požar vikendice 

❚❚ Nepoznati počinitelj provalio 

je 11. studenog u sitnim 

satima u vikendicu na zagrebačkoj 

Gornjoj Dubravi i 

nakon pljačke izazvao požar. 

Policija traga za počiniteljem 

koji je vlasnika vikendice 

oštetio za 200 tisuća kuna. 

Požar su pogasili zagrebački 

vatrogasci. 

U požaru preminuo 

osamdesetogodišnjak 

❚❚ Neispravna električna 

grijalica izazvala je 16. stu- 



Požari i intervencije | prosinac | 2007 

Tijekom prosinca 2007. godine na području Republike Hrvatske nastalo je 602 požara, od čega 344 

požara građevina, 51 požar prometnih sredstava i 207 požara raslinja u kojima je izgorjelo 309 ha površine. 

Ovog mjeseca ukupna materijalna šteta iznosi 17 milijuna i 464 tisuće kuna, od čega 75,4% u požarima 

građevina. U požarima u prosincu 2007. godine smrtno su stradale tri a ozlijeđeno je sedam osoba. 

Eksplozija plina u Siraču 

❚❚ Prvog dana prosinca u večernjim satima 

u obiteljskoj kući u Siraču nastala 

je eksplozija plina iz boce za kućanstvo. 

U eksploziji teško je ozlijeđen osamdesetsedmogodišnji 

muškarac koji je pet 

dana kasnije preminuo od zadobivenih 

ozljeda. Manji požar koji je nastao nakon 

eksplozije pogasili su daruvarski i 

sirački vatrogasci. 

Dimnjak izazvao požar 

❚❚ U ranim jutarnjim satima 2. prosinca 

u obiteljskoj jednokatnici u Jertovcu 

neispravno izvedeni dimnjak izazvao 

je gornje etaže kuće. Materijalna šteta 

iznosi 200 tisuća kuna, a požar su pogasili 

bistrički i konjščinski vatrogasci. 

Požar u podrumu 

❚❚ U podrumu lošinjske kuće 7. prosinca 

u prijepodnevnim satima zapalio se 

neispravni hladnjak, a vatra je zahvatila 

spremište ribarske opreme. Požar su 

pogasili lošinjski vatrogasci, a vlasnik 

je prijavio štetu u iznosu od 150 tisuća 

kuna. 

Požar na parkiralištu 

❚❚ U večernjim satima 8. prosinca na 

sesvetskom parkiralištu neispravne 

električne instalacije izazvale su požar 

teretnog vozila. Do dolaska zagrebačkih 

vatrogasaca plamen je oštetio zid 

i prozore stambene zgrade. Materijalna 

šteta iznosi 500 tisuća kuna. 

Požar restorana 

❚❚ Pregrijavanje zamašćene prljavštine 

u blizini roštilja izazvalo je požar u kuhinji 

restorana na zagrebačkom Črnomercu 

8. prosinca u večernjim satima. 

Vatra je zahvatila i krovište, a daljnje širenje 

spriječili su zagrebački vatrogasci. 

Materijalna šteta procijenjena je na 400 

tisuća kuna. 

Izgorjela radionica 

❚❚ U mjestu Stara Subocka ispadanjem 

žara iz peći na kruta goriva nastao je u 

kasno prijepodne 9. prosinca požar u 

kojem je izgorjela radionica za obradu 

drva. Vlasnik radione oštećen je za 100 

tisuća kuna, a intervenirali su novljanski 

vatrogasci. 

Neonska rasvjeta 

izazvala požar 

❚❚ Na zagrebačkoj Malešnici 12. prosinca 

u jutarnjim satima kvar na stropnoj 

neonskoj rasvjeti izazvao je požar poslovnog 

prostora. Požar su pogasili zagrebački 

vatrogasci, a materijalna šteta 

nije veća od 400 tisuća kuna. 

Preopterećenje instalacija 

izazvalo požar 

❚❚ Preopterećene električne instalacije 

izazvale su požar obiteljske kuće na zagrebačkoj 

Peščenici 12. prosinca u ranim 

poslijepodnevnim satima. Požar su 

pogasili zagrebački vatrogasci, a materijalna 

šteta iznosi 300 tisuća kuna. 

Sedamdesetogodišnjak 

smrtno stradao u požaru 

❚❚ Zbog neispravnog dimnjaka nastao 

je požar kuće u Mrežničkim Novakima 

u kojem je 13. prosinca u sitnim sati- 

U vozilu izgorjeli psi 

❚❚ Neispravne električne instalacije 

izazvale 7. prosinca u večernjim 

satima su požar vozila stranih registarskih 

oznaka na parkiralištu 

ugostiteljskog objekta u Zrenju kraj 

Oprtlja. U vozilu su stradala dva lovačka 

psa, a požar su pogasili priručnim 

vatrogasnim aparatima vlasnik 

lokala i njegova obitelj. Materijalna 

šteta iznosi pola milijuna kuna. 


7


ma smrtno stradao sedamdesetogodišnji 

muškarac. Požar su pogasili karlovački i 

belavički vatrogasci. 

Paljevina u Slunju 

❚❚ Slunjski vatrogasci intervenirali su 

14. prosinca u večernjim satima u požaru 

slunjske kuće kojeg je podmetnuo pedesetogodišnji 

muškarac. Motivi paljevine 

su osobne razmirice s vlasnikom kuće 

koji je oštećen za 190 tisuća kuna. 

Lakše ozlijeđeni 

samoborski vatrogasac 

❚❚ Krešimir Benceković, vatrogasac 

JVP Samobor lakše je ozlijeđen blagom 

iritacijom zbog udisanja dima koju je 

zadobio u požaru krovišta kuće u Molvicama 

15. prosinca u večernjim satima. 

Vatra je nastala uslijed pregrijavanja 

drvenih greda krovišta položenih uz 

dimnjak. Požar su pogasili samoborski, 

kerestinečki, zagrebački, svetonedeljski 

i molvički vatrogasci. Vlasnik je procijenio 

štetu u iznosu od 20 tisuća kuna. 

Požar kuće 

❚❚ U požaru kuće u mjestu Brčići, koji 

je nastao 15. prosinca u kasnim večernjim 

satima zbog neispravnog dimnjaka, 

vlasnik je oštećen za 300 tisuća kuna. 

Požar su pogasili porečki vatrogasci. 

izazvao je požar strane jahte na suhom 

vezu, a vatra je zahvatila još dva plovila. 

Požar su pogasili pulski vatrogasci, a 

vlasnici plovila prijavili su ukupnu štetu 

od 700 tisuća kuna. Policija intenzivno 

traga za počiniteljem. 

Gorio šaš u parku prirode 

❚❚ Nepoznati počinitelj izazvao je 17. 

prosinca u večernjim satima požar šaši i 

trstike na Vranskom jezeru. Opožareno 

je oko 20 ha, a požar su gasili benkovački 

vatrogasci. 

Dimnjak opet uzrok požara 

❚❚ U disko-clubu kraj Kloštra Ivanića 

19. prosinca u večernjim satima nastao 

je, zbog neispravnog dimnjaka, požar 

krovišta. Vlasnik lokala oštećen je za 

milijun kuna, a požar su savladali vatrogasci 

iz Ivanić Grada, Krišca, Kloštra 

i Lipovca. 

Starica preminula u snu 

❚❚ Tijekom noći u Trstenom u staroj 

nekorištenoj pušnici tijekom noći 19./20. 

prosinca nastao je požar u kojem je u 

snu preminula sedamdesetpetogodišnja 

žena. Požar je izazvala električna 

grijalica kojoj se preminula grijala tijekom 

noći. Požar su pogasili vatrogasci 

iz Kune. 

odložila ispod šanka u perkovičkom kafiću. 

U jutarnjim satima 21. prosinca nastao 

je požar kojeg su pogasili šibenski 

vatrogasci, a vlasnik lokala oštećen je za 

150 tisuća kuna. 

Izgorjelo krovište vikendice 

❚❚ U Vinogradima Ludbreškim 21. 

prosinca u večernjim satima izgorjelo 

je krovište vikendice. Požar je nastao 

pregrijavanjem drvene konstrukcije uz 

dimnjak, a vlasnik objekta oštećen je za 

100 tisuća kuna. Intervenirali su ludbreški 

vatrogasaci. 

Požar u podzemnoj garaži 

❚❚ U sitnim satima 24. prosinca u Malom 

Lošinju požar u kontejneru za smeće 

izazvao je znatna oštećenja instalacije 

u podzemnoj garaži. Požar su pogasili 

lošinjski vatrogasci, a ukupna materijalna 

šteta cijeni je na 100 tisuća kuna. 

Pregrijani dimnjak 

izazvao požar 

❚❚ U belomanastirskoj obiteljskoj kući, 

u požaru, smrtno je stradala osamdesetogodišnja 

žena. Požar je dojavljen 27. 

prosinca u jutarnjim satima, a nastao je 

pregrijavanjem lakogorivih tvari u blizini 

dimnjaka. Pogasili su ga vatrogasci iz 

Belog Manastira. 

Požar u luci 

❚❚ U sitnim satima 16. prosinca u pulskoj 

luci na Verudeli nepoznati počinitelj 

Požar u kafiću 

❚❚ Neoprezna konobarica bacila je u koš 

za smeće pepeljare pune opušaka te isti 

Vatra s traktora zahvatila 

gospodarski objekt 

❚❚ Kvar na elektroinstalacijama izazvao 

je u Sisčanima izazvala je 28. prosinca u 

sitnim satima požar traktora, a vatra se 

proširila na gospodarski objekt. Vlasnik 

je oštećen ta sto tisuća kuna, a požara su 

pogasili čazmanski vatrogasci. 

8 Vatrogasni vjesnik | siječanj [ 2008 ] 

Teško ozlijeđen u požaru 

❚❚ Prije dolaska riječkih vatrogasaca četrdesetogodišnjak 

pokušao je sam savladati 

požar koji je nastao na napuštenim 

garažama 31. prosinca u večernjim satima 

u Rijeci. Muškarac se popeo na krov 

pokriven plastičnim valovitim pločama i 

propao kroz njih s visine od četiri metra. 

Padom na tlo zadobio je teške ozlijede 

glave i kralježnice. Prema pretpostavci 

požar su izazvala pirotehnička sredstva. 

Đulijano Grum, 

pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika 

Služba za vatrogastvo DUZS



9

Struka i praksa 

Zaštita vatrogasaca: 

je li današnja povećana udobnost 

postignuta na račun sigurnosti? 

Evo objašnjenja kako istraživanja i razvoj koje poduzimaju glavni proizvođači visokoučinskih 

tkanina, te poboljšanja u dizajnu koja čine vodeći proizvođači osobne zaštitne opreme 

(OZO), rezultiraju činjenicom da je suvremena vatrogasna odjeća ne samo udobnija za 

nositelja, nego je u nekim ključnim detaljima i sigurnija. 

U 

usporedbi 

s ponudom OZO na svjetskom 

tržištu na prijelazu tisućljeća, 

današnji dizajn sadrži brojne značajne 

novosti proistekle iz povratnih informacija 

dobivenih od korisnika, kao i iz praktičnih 

testova usmjerenih na utvrđivanje bitnih 

elemenata koji mogu dovesti do unapređenja 

proizvoda. Tijekom posljednjih 5-10 

godina, bili smo svjedoci revizije postojećih 

i izdavanja novih kako europskih, tako 

i američkih standarda, koji sjedinjuju poboljšanja 

performanci i sigurnosti, ali također 

dozvoljavaju uvođenje dizajna koji 

doprinose višem komforu nositelja. Razvojni 

koraci proizvođača specijalne vatrogasne 

OZO od 1980-ih godina pa do konca 

prošlog stoljeća uglavnom su se oslanjali 

na dostignuća tehnologije vlakana i tkanina, 

kojima su razvijeni osnovni slojevi za 

takvu odjeću, što je omogućilo postizanje 

dotad nezamislivog stupnja zaštite nositelja 

od opasnosti plamena, topline, vode 

i ostalih opasnosti i štetnosti pri gašenju 

strukturnih požara. 

10 

Vatrogasni vjesnik | siječanj [ 2008 ]


Prva moderna “Bristol” odijela uvedena 

na vatrogasno tržište Hrvatske 1991. 

težila su oko 3 kg. Težina do tada uobičajenih 

“Neplam” odijela s uloškom iznosila je 

oko 7 kg. U odnosu na stara odijela, nova su 

pružila veću razinu zaštite, dišljivost koje 

prije uopće nije bilo, te bitno bolju mekoću 

i fleksibilnost. 

Ipak, i ta su vatrogasna odijela sadržavala 

unutarnje slojeve od “filca”, zbog 

kojih su bila relativno glomazna i ne 

potpuno fleksibilna, a izrađivala su se u 

12 veličina jakne i samo 4 veličine hlača 

1 , pa je pri dužem nošenju udobnost 

bila ograničena. 

Uravnoteženje zaštite 

i udobnosti 

❚❚ Iz teorije OZO dobro je poznato da 

su razina zaštite i razina udobnosti dvije 

međusobno suprotstavljene osobine. 

Što je zaštita veća, to je udobnost manja. 

Skoro pa se može reći: X (zaštita) x 

Y (udobnost) = C (konstantna). Iako su 

potrebu za većom udobnošću proizvođači 

OZO već davno prepoznali, tek im 

je nedavni napredak tehnologije tekstila 

omogućio da značajno poboljšaju razinu 

zaštite OZO, a da istodobno “nošljivost” 

i udobnost zaštitne odjeće praktički 

izjednače sa sportskom odjećom 

za slobodno vrijeme (npr. rekreativno 

alpsko skijanje). 

Danas svi proizvođači OZO na 

svjetskom tržištu imaju na raspolaganju 

široki izbor visokoučinskih materijala 

i tkanina, korištenjem kojih je moguće 

postići prethodno nezamislive razine 

zaštite od gotovo svih opasnosti: od 

zrna iz vatrenog oružja, do plamena, kemikalija, 

virusa i ionizirajućeg zračenja. 

Odlučujući faktor postizanja udobnosti 

zaštitne odjeće postaje zato dizajnerska 

vještina proizvođača, tj. optimalan izbor 

kombinacije najboljih zaštitnih slojeva 

nadopunjen dizajnom koji će minimizirati 

stres nositelja (u našem slučaju 

vatrogasca) kada na svojem tijelu nosi 

OZO tijekom aktivne službe. 

pekte nošljivosti i udobnosti, kao i metode 

za njihovu procjenu, nalaze se obično 

u dodacima normi, ponekad i kao neobavezni 

informativni prilozi. 

Primjer potrebe za boljim upoznavanjem 

organizacija koje donose norme 

s vatrogasnim operativnim postupcima 

jasno je istaknut 2003. godine. Tada je 

Human Vertex Ltd. s Univerziteta Birmingham, 

kao tvrtka specijalizirana za 

procjenu humanih faktora, u suradnji 

s Bristol Uniforms, izvela seriju nezavisnih 

testova toplinskog stresa prema 

Dodatku F tadašnjeg prEN 469:2002. 

Ondašnji prijedlog protokola za testiranje 

fizioloških aspekata vatrogasne 

OZO (Dodatak F) doveden je ovim testovima 

pod ozbiljno pitanje. Potpuno 

neočekivano je pri pokušajima primjene 

toga protokola na vježbanje dobrovoljaca 

kao metodologije za procjenu udobnosu 

odborima najprisutniji i najaktivniji 

proizvođači), a nove norme s višim zahtjevima 

traže nove proizvode – začarani 

krug napretka koji pogoni sam sebe. 

Najvažnije organizacije za donošenje 

normi za vatrogasnu opremu u svijetu: 

ISO, EN i NFPA konstantno podižu 

“letvicu” sa zahtjevima za OZO, prateći 

time sve više razine opasnosti kojima su 

nositelji izloženi. Istovremeno su ipak 

nešto manje brige posvetili utjecaju povišene 

razine zahtjeva na udobnost nošenja, 

iako ne bi bilo pošteno reći da su 

je potpuno zanemarili. Testiranje stvarne 

opreme na nositeljima je sigurno dosta 

subjektivno i ponekad nepraktično i 

skupo, no nesporno je potrebno ako se 

želi postići ravnoteža između zaštite i 

udobnosti. Dok se zahtjevi za zaštitnim 

performancama nalaze u tekstu samih 

normi, stavke koje opisuju praktične as- 

Norme 

❚❚ Zdravlje i sigurnost pripadnika intervencijskih 

službi u žarištu su zanimanja 

tijekom posljednjih 20-ak godina, 

a nove sve strože norme usvajaju se 

kao potpora propisima. Novi proizvodi 

poboljšanih performanci iniciraju podizanje 

zahtjeva normi (u normizacijskim 

1 

U to su doba ostali (malobrojni) proizvođači vatrogasnih odijela imala u najboljem slučaju 4 veličine: S, M, L i XL. 


11


sti utvrđeno da je taj protokol značajno 

preoštar, što je onemogućilo postizanje 

bilo kakvih smislenih rezultata. PrEN 

469:2002 je ne samo predlagao metodologiju 

koju je bilo teško jednoznačno 

interpretirati i reproducirati u laboratoriju, 

nego je nakon 6 inicijalnih testova 

izvedenih tijekom pokusa koji su trajali 

tjedan dana ustanovljeno da niti jedno 

od testiranih vatrogasnih odijela koja 

se trenutno koriste, ne može ispuniti 

zahtjeve norme. Istodobno je Human 

Vertex Ltd. izvijestio da bi po njihovom 

mišljenju “bilo vrlo malo vjerojatno da 

bi bilo koje stvarno korišteno vatrogasno 

odijelo udovoljilo zahtjevima ove 

norme”. Nadalje je izneseno, da je predloženi 

protokol vježbanja nerealističan 

i opasan jer je od vatrogasaca tražio da 

u vatrogasnom zaštitnom kompletu trče 

više od 15 minuta, što je bilo u sukobu 

sa standardnim operativnim procedurama 

britanske Služba za vatrogastvo i 

spašavanje. 

O tim je saznanjima obaviješten Odbor 

za odjeću za zaštitu od topline i vatre 

BSI 2 -a, koji je spomenuti dodatak po- 

vukao. Ovaj primjer suradnje vrhunskog 

proizvođača i europskog tehničkog odbora 

TC162/WG2, odgovornog za razvijanje 

normi za odjeću u sklopu CEN 3 

-a pokazuje da je suradnja industrije i 

pisaca normi neophodna ako se želi doći 

do što boljih specifikacija, koje odražavaju 

zahtjeve korisnika (u ovom slučaju 

vatrogasaca) u stvarnom životu. Time je 

samo potvrđeno da je pitanje udobnosti 

nošenja OZO još nedovoljno prisutno u 

krugovima stručnjaka koji donose tehničke 

standarde. Trenutno se može očekivati 

da će Dodatak F nove norme EN 

469:2005 biti konačno uključen u revidirano 

izdanje EN 469:2008. 

Udobnost – utjecaj 

suradnje s korisnicima 

❚❚ Iako testovi bazirani na objektivnim 

mjerenjima pružaju osnovu za određivanje 

osobina koje imaju pozitivan utjecaj 

na fiziološki status nositelja, i subjektivne 

procjene bazirane na pokusima 

koji uključuju propisane vježbe nositelja 

u zaštitnoj odjeći važne su za konačni 

izbor vatrogasne OZO. Ovaj je faktor 

značajan neovisno o tome da li je ispitivana 

odjeća namijenjena strukturnom 

vatrogastvu, akcijama gradskog pretraživanja 

i spašavanja (USAR 4 ) ili pak 

za gašenje požara otvorenog prostora. 

Možda smo danas tek na početku perioda 

u kojem stil života vatrogasaca ima 

značajan utjecaj na njihov izbor OZO i 

radne odjeće, ali postoje naznake da se, 

kao što je to već postao slučaj kod korporativne 

odjeće koja je pod sve većim 

utjecajem mode, i vatrogasna odjeća počinje 

odabirati s pitanjem stila i udobnosti 

na pameti. 

Dobar primjer takvog zajedničkog 

rada je nabavka nove intervencijske odjeće 

za vatrogasce grada Madrida, najveće 

brigade u Španjolskoj, kojom prilikom 

je prije 3 godine isporučeno 1700 kompleta 

jakni i hlača. Izrazito lagana specifikacija 

materijala obuhvaćala je vanjsku 

školjku od NomexR Ti - Technology 

(popularno nazvana Nomex-Titan), Gore-TexR 

Airlock, jedinstvenu kombinaciju 

vodne barijere i toplinske zaštite, te 

laganu podstavu od Nomex/FR viskoze. 

12 

2 

BSI – British Srandards Institution 

3 

CEN – The European Committee for Standardisation 

4 

USAR – Urban Search And Rescue, negoriva odjeća slična vatrogasnoj intervencijskoj odjeći, ali bez toplinske barijere, u uočljivoj boji, (ponekad) s 

uključenom zaštitom od patogenih mikroorganizama (virus AIDS, žutice) i kemikalija. Po dizajnu slična odjeći za GSS (Gorsku službu spašavanja).


Paco Griso Raventos, direktor Sasatex-a 

koji je realizirao ovaj posao komentirao 

je: “Mislim da smo ovu narudžbu dobili 

zato što smo ponudili ergonomski dizajnirano 

odijelo, što je novi stil Ergotech- 

TM podiglo na novu razinu udobnosti. 

Današnji španjolski vatrogasci su mlađi 

i sve više sportski orijentirani, pa u svoje 

slobodno vrijeme koriste tzv. “tehničku 

odjeću”. Stoga žele sličnu tehnologiju 

koristiti i u odjeći koju upotrebljavaju 

tijekom svojega radnog dana. Vatrogasno 

odijelo MADRID prilagođeno je 

prirodnom obliku ljudskoga tijela (3D), 

pa pruža veliku slobodu pokreta.” 

Važnost pravilne veličine 

❚❚ Pravilno pristajanje još je jedno od 

područja koje danas postaje bitno pitanje 

kod sve zaštitne odjeće, a koje je dosad 

bilo uglavnom ograničeno na modnu 

odjeću. Veliki je publicitet prije nekoliko 

godina imalo pitanje ženske odjeće, nakon 

što je ustanovljeno da loše pristajuća 

(muška) zaštitna odjeća ima značajne 

zdravstvene implikacije na žene-vatrogasce. 

Izvještaj Dr. Mandy Sowerby, 

znanstvene savjetnice Leicestershire 

Fire & Rescue, privukao je veliku pažnju 

prema potrebi da se za žene-vatrogasce 

primijene drugačiji parametri dizajna 

OZO. Statističkom obradom upitnika 

koji su ispunjavale žene-vatrogasci utvrđen 

je značajan stupanj nezadovoljstva 

vezan s problemima pristajanja i udobnosti 

nošenja OZO, namijenjene muškoj 

populaciji. Vodeći proizvođači OZO 

već su zaključke ove studije primijenili 

u praksi. Neki vrhunski proizvođači danas 

ženama-vatrogascima mogu ponuditi 

intervencijsku odjeću u 4 visinske 

grupe sa čak 7 opsega prsa/struka u svakoj 

grupi, tj. ukupno 28 veličinskih brojeva 

za različite stilove odijela – isti broj 

opcija koje su na raspolaganju muškim 

vatrogascima. Bitna je razlika muških i 

ženskih odijela (osim prirodnog oblika) 

zapravo samo to da ženski brojevi započinju 

s manjim veličinama nego muški. 

OZO i ostalu osobnu opremu tijekom 

slijedećih 15 godina. Nakon 3 godine 

trajanja projekta i međusobnih nadmetanja, 

prije cca 6 mjeseci Bristol Uniforms 

je između 4 vrlo ozbiljna međunarodna 

ponuđača službeno proglašen 

pobjednikom (Preferred Bidder) toga do 

sad najvećeg i najopsežnijeg projekta u 

svijetu za opremanja vatrogasaca OZO. 

To znači da će slijedećih 15 godina snabdijevati 

većinu od cca 60.000 britanskih 

profesionalnih i pričuvnih vatrogasaca 

kompletnom OZO. Projektom su obuhvaćeni 

intervencijska vatrogasna odijela, 

čizme, rukavice, kacige i podkape te 

druga osobna oprema kao što su radna 

odjeća (stationwear), svečana i sportska 

odjeća i obuća itd. 

Neke od novina u suvremenoj kvalitetnoj 

intervencijskoj odjeći za vatrogasce 

su: 

- Dišljiva reflektirajuća traka – 

dozvoljava disanje onog dijela tijela 

koji je pokriven refeksnom. trakom 

(10-15% površine), 

- Crosstech-AirlockR – lagana i 

fleksibilna membrana, slična Goretex 

AirlockR, ali s dokazanom nepropusnošću 

za patogene mikroorganizme 

i uobičajene kemikalije. 

- Trimsaver – posebna vrpca preko 

koje se prošiva refleksna traka, što 

povećava otpornost šava na abraziju 

za 2-3 puta. 

- Ergonomski kroj (3-D) – oblik 

odjeće prema obliku tijela. Na ravnoj 

se površini 3-D odjeća ne može 

poravnati u 2 dimenzije. 

- Materijali vanjske školjke – Uz 

klasični Nomex ΔTA to su: 

Nomex TitanR – Na “armaturnoj 

mreži” od KevlaraR (iznutra) upletena 

je tkanina od Nomex Smart, što pruža 

visoku čvrstoću i elastičnost tkanine 

(elongacija pri pucanju >30%) i dugotrajno 

uredan i lijep izgled; 

PBI Gold Rip Stop – Tkanina koja 

ima bitno povećanu otpornost na toplinsko 

rastvaranje (break-open) i 

znatno višu mehaničku čvrstoću (na 

vlak i na trganje). 

- Dodatna (lokalna) mehanička 

zaštita izloženih točaka – posebno 

oblikovani deblji jastučići na 

kritičnim točkama tijela (ramena, 

koljena, laktovi). 

- Dodatak za horizontalno izvlačenje 

ležećeg vatrogasca prema 

zahtjevu novog NFPA standarda 

(DRD –Drag Rescue Device) 

A. Regent 

Integrated Clothing 

Project (ICP) 

❚❚ U Vel. Britaniji je ove godine završen 

vrlo zanimljiv projekt. Osnovna je ideja 

bila želja za unifikacijom izgleda vatrogasne 

OZO i odjeće u cijeloj zemlji, što 

bi se postiglo izborom jednog preferiranog 

(ali ne obveznog) dobavljača za svu 


13


P 

osljednjih 

Prometne nezgode teretnih vozila 

Obrazovanje blisko stvarnosti u području tehničkog spašavanja usmjerenog 

na ozlijeđene osobe u prometnim nezgodama cestovnih teretnih vozila 

Iz njemačkog časopisa Florian Hessen (5/2007) prenosimo vam u tri priloga zanimljiv napis o poduci 

vatrogasnih djelatnika u pokrajini Hessen za djelotvorno postupanje i aktivnu suradnju sa službom 

hitne medicinske pomoći pri prometnim nezgodama u kojima sudjeluju i teretna cestovna vozila. 

godina gustoća cestovnog 

prometovanja u SR Njemačkoj 

znatno se povećala. Kod toga promet 

roba predstavlja od oko 17,6 posto. 

U apsolutnim brojkama to znači da je 

na njemačkim cestovnim prometnicama 

godišnje u prometu oko pet milijuna 

teretnih vozila. Nezgode s teretnim 

vozilima predstavljaju za vatrogasce poseban 

izazov, budući da su se zbog visoke 

gradnje takvih vozila morali dalje 

razvijati uobičajeni načini postupanja u 

sličnim situacijama s osobnim vozilima. 

Ova tema “nezgode cestovnih teretnih 

vozila” autori raščlanjuju u tri priloga. 

Pokrajinska vatrogasna škola Hessen 

(HLFS) izvještava o sadržaju i 

toku tečaja usavršavanja, koji se nudi u 

Kasselu. U drugom prilogu, također iz 

HLFS-a, opisane su posebnosti hitnog 

medicinskog zbrinjavanja kod nezgoda 

u kojima sudjeluju teretna vozila. Profesionalna 

vatrogasna služba Darmstadt u 

trećem prilogu opisuje između ostalog 

razvoj postolja za kabine vozača i kod 

njih osmišljeno uvježbavanje u vatrogasnoj 

postaji. 

Ciljna grupa su vatrogasci koji su već 

bili sudionici jednog tečaja u vezi s pružanjem 

tehničke pomoći u prometnim 

nezgodama i imaju određeno iskustvo u 

postupanju s uređajima i napravama za 

tu vrstu aktivnosti. 

Na ovdje opisanom tečaju obrađivani 

su slijedeći sadržaji: 

• načelno ustrojstvo teretnih vozila, 

• osnove spašavanja iz teretnog vozila 

usmjereno na ozlijeđene osobe, 

• mogućnosti primjene i granice sredstava 

za spašavanje pri oslobađanju, 

osoba iz teretnog vozila, 

• predlošci mogućih ozljeda i prva postupanja 

pri nezgodi teretnih vozila, 

• vježbe u akciji s praktičnom primjenom 

pri spašavanju iz teretnog vozila 

usmjereno na ozlijeđene osobe. 

Za prikazivanje događanja primjereno 

stvarnosti tijekom praktične pouke 

i navalnih vježbi u radionici HLFS-a 

izrađene su tri čelične konstrukcije, na 

koje se mogu postaviti različite vozačke 

kabine bez ugrađene opreme. 

Prvi dan tečaja 

❚❚ Tečaj je započeo s teoretskim uputama 

o konstruktivnom ustrojstvu teretnih 

vozila. Kod toga su težište bile 

sigurnosno važne sastavnice (npr. uležištenje 

vozačke kabine, smještaj baterije, 

prilagodba sjedala i upravljačkog kola, 

isključenje motora, eventualno postojeći 

sustav zračnih jastuka i dr.), koji se ugrađuju 

u suvremeno teretno vozilo. 

Poslijepodne prvog dana tečaja 

iskorišteno je za praktično produbljiva- 

Tečajevi usavršavanja 

“Tehnička pomoć” (nezgode s 

teretnim vozilima) na Pokrajinskoj 

vatrogasnoj školi Hessen 

❚❚ Na Pokrajinskoj vatrogasnoj školi 

Hessen po prvi puta je održan tečaj usavršavanja 

za pružanje tehničke pomoći 

u nezgodama s teretnim vozilom na kojem 

je bili 24 sudionika. Težište u radu 

ovog tečaja bilo je zbrinjavanje ozlijeđenih 

osoba, koje su poslije nezgode ostale 

ukliještene u terenom vozilu. 

Cilj trodnevnog tečaja je upoznavanje 

s taktičkim i tehničkim pojedinostima 

djelovanja za sigurno oslobađanje 

životno ugrožene osobe zarobljene u 

vozačkoj kabini teretnog vozila. 

Prikazivanje pasivnih i aktivnih sigurnosnih elemenata kod suvremenog teretnog vozila 



nje teoretskog znanja. Za to su na raspolaganju 

tri teretna vozila najnovijeg 

izvedbenog niza, koje su na raspolaganje 

stavili ugledni proizvođači. Sudionici 

opskrbljeni odgovarajućim upitnikom, 

koji je pripremio HLFS, kreću u 

izviđanje i otkrivanje važnih pojedinosti. 

Za potrebne odgovore na pitanja iz upitnika 

na raspolaganju su bili opunomoćeni 

predstavnici tvrtke Assman (IVECO 

Magirus), MAN-a (podružnica Kassel) 

kao i Mercedes Benza (poslovnica Kassel). 

Drugi dan tečaja 

❚❚ Drugog dana započinje se s primjerima 

ozljeđivanja i postupcima pružanja 

prve pomoći u nezgodi teretnih vozila. 

Za izlaganje o toj temi bili su na raspolaganju 

sa svojim iskustvom vodeći 

liječnik hitne službe i predstavnik helikopterske 

postaje u Kasselu te posada 

jednog vozila hitne pomoći. Nakon toga 

pristupilo se poučavanju po pojedinim 

postajama: 

Stvaranje otvora za oslobađanje 

1. postaja: 

Mogućnosti i granice primjene posebnih 

sredstava za spašavanje smještenih 

u vozilu s opremom 

Ovdje je težište u gradnji podija za 

spašavanje kao i u izradi alternativnog 

podija za spašavanje, u postupanju s 

ugrađenim izvorom električne struje 

kao i praktičnom radu s plazmenim 

uređajem za rezanje kovine i različitim 

pilama. 

2. postaja: 

Medicinsko zbrinjavanje, oslobađanje 

i prijenos ozlijeđene osobe 

Uz podršku ekipe vozila hitne pomoći 

i liječnika za pružanje prve pomoći 

sudionici upoznavaju različita sredstva 

spašavanja (daska za spašavanje, sustav 

za imobilizaciju KED, preklopno lopatasto 

nosilo, Schanzov ovratnik, vakuumski 

ležaj, dr.) i stečena znanja praktično 

primjenjuju u praksi uz podršku 

članova službe spašavanja. 

3. postaja: 

Osnove i tijek tehničkog spašavanja 

usmjereno na ozlijeđene osobe 

Cilj poučavanja na ovoj postaji je 

upoznavanje s tijekom akcije spašavanja 

usmjerene na osobe u teretnom vozilu 

(izviđanje, prvi pristup, otvor za opskrbu, 

otvor za izvlačenje). Ovdje je težište 

Osno primjereno spašavanje usmjereno na ozlijeđenu osobu 


15


tekućeg prometa, opasnost urušavanja, 

otežano spašavanje i dr. 

Odgovarajuće vremenskom preduvjetu 

kod nezgode s osobnim vozilom 

i kod nezgode s teretnim vozilom treba 

unesrećene osobe dopremiti u mena 

stabilizaciji vozačke kabine, određivanju 

točaka primjene razupora, uređaja 

za rezanje i hidraulički (dvosmjerni) cilindar, 

slijed postupanja pri uklanjanju 

vrata kabine vozača i razvlačenju kabine 

vozača. 

Treći dan tečaja 

❚❚ Treći dan tečaja je u znaku opsežne 

navalne vježbe. U veličini uobičajene 

dicinsku ustanovu unutar 60 minuta 

(“golden hour of shok”). Ako se uspije 

održati to vrijeme, velika je vjerojatnost 

da će se ozlijeđene osobe potpuno oporaviti. 

Zato je za unesrećene odlučujuće 

spašavanje bez sekundarnih šteta i nenavalne 

skupine i uz podršku službe 

hitne pomoći sudionici su imali mogućnost 

svoja novostečena znanja primijeniti 

u praksi. Trebalo je osloboditi 

životno ugroženog ukliještenog vozača 

i ozlijeđenog suvozača, koji su predstavljeni 

s vježbenim lutkama. Na vozačkoj 

kabini trebalo je nasilno otvoriti 

vozačeva vrata, napraviti potrebne rezove 

za rasterećenje i istisnuti kabinu 

prema naprijed. 

U nastavku na izvedenu navalnu 

vježbu vodio se iscrpan razgovor, popraćen 

zorno fotografijama načinjenim tijekom 

vježbe. U završnom razgovoru sa 

sudionicima tečaja, suradnicima hitne 

službe i predavačima zaključeno je, kako 

je tečaj dao vrijedan doprinos spoznajama 

korisnim za navalno djelovanje pri 

spašavanju u prometnim nezgodama. 

Tijekom prošle godine održana su u organizaciji 

HLFS-a još tri tečaja ove vrste. 

Upr a v l j a n j e h i t n o m medicinskom 

p o m o ć i k o d n e z g o d a s t e r e t n i m v o z i l i m a 

H 

itno 

medicinsko zbrinjavanje poslije 

nezgode s teretnim vozilom 

predstavlja za (vatrogasne) navalne 

snage poseban izazov. Posebno zbog 

popratnih okolnosti kao opasnost od 

eksplozije, nedostatno osiguranje od 



odgodivo predkliničko zbrinjavanje od 

strane liječnika prve pomoći i službe 

spašavanja. 

Kako bi se to zajamčilo od posebnog 

je značaja za pripadnike vatrogasnih postrojbi 

usvajanje osnovnih znanja o neophodnim 

postupcima službe spašavanja. 

Isto tako uvijek treba postojati čvrsti 

dogovor o pojedinim postupcima između 

liječnika hitne pomoći i voditelja navalne 

skupine vatrogasaca za tehničku 

pomoć. 

Spašavanje usmjereno 

na ozlijeđene 

❚❚ Kad se ostvari prvi pristup do ozlijeđene 

osobe, za vatrogasce i hitnu medicinsku 

službu u prvom je planu osiguranje 

životnih funkcija unesrećenih osoba. 

Prva faza medicinskih mjera obuhvaća 

nadzor nad vitalnim finkcijama. Svi vatrogasci 

navalnih skupina trebali bi biti 

osposobljeni za provjeru stanja svijesti 

(nagovor, osjećaj bola), nadzor nad disanjem 

(čujnost šumova disanja, vidljivo 

gibanje tijela ili dah pri disanju) te 

za ocjenu stanja optoka krvi (boja kože, 

važni znakovi života, u danom slučaju 

i provjera otkucaja srca). Obzirom na 

hitnost oslobađanja unesrećene osobe, 

provjera vitalnih funkcija ne smije trajati 

dulje od jedne minute. Odgovarajuće 

zdravstvenom stanju ozlijeđenog voditelj 

navalne grupe za tehničku pomoć u 

dogovoru s liječnikom prve pomoći odlučuje 

o provođenju spašavanja usmjereno 

na dotičnu osobu ili na spašavanje od 

prisutnih opasnosti. 

U nastavku na ove mjere priprema se, 

ako ne postoji, otvor za opskrbu, koji omogućuje 

medicinskom osoblju poduzimanje 

prve obrade unesrećene osobe. U prvo zbrinjavanje 

ubraja se osiguranje životnih funkcija 

(oslobađanje i osiguranje dišnih putova, 

zaustavljanje jakog krvarenja, suzbijanje 

šoka, održavanje topline i opskrba kisikom), 

umirenje prijeloma kostiju (imobilizacija), 

davanje sredstava protiv bolova (analgezija) 

i psihička skrb o unesrećenom. Kako bi 

pri svim tim postupcima mogli dati potrebnu 

podršku liječniku i drugom medicinskom 

osoblju prve pomoći i vatrogasci 

trebaju vladati potrebnim znanjima iz tog 

područja. 

Prije nego vatrogasci kreću u izradu 

otvora za oslobađanje, u drugoj fazi medicinske 

skrbi liječnik hitne pomoći obavlja još 

jedan pregled unesrećene osobe. Problematične 

su posebno smetnje stanja svijesti (ozljeda 

lubanje i mozga, strah od zatvorenog 

prostora, bolovi), smetnje u disanju (oštećenje 

dišnih putova, uklještenje u predjelu prsa, 

ubrzano disanje), šok (gubitak krvi, bolovi) i 

pothlađivanje i sve to zahtijeva neodgodivo 

spašavanje. Ponekad je i najnužnija opskrba 

ozlijeđenih moguća tek po oslobađanju iz 

vozačke kabine teretnog vozila. 

U trećoj fazi medicinskog zbrinjavanja 

slijedi izbavljenje iz teretnog vozila i najnužnija 

opskrba unesrećene osobe (ako već 

nije izvršena). Kod imobilizacije i osno primjerenog 

smještaja dotične osobe prije prijevoza 

u medicinsku ustanovu veliku ulogu 

ima sinkroni rad služe hitne pomoći i 

vatrogasaca tehničke pomoći. Jasno je, da 

je i ovdje veoma važno i neophodno da vatrogasci 

posjeduju potrebna znanja glede 

imobilizacije i prijenosa odnosno prijevoza 

ozlijeđenih osoba. 

Postupanje s različitim 

sredstvima spašavanja 

a) Daska/nosilo za spašavanje 

(SpineBoard) 

Daska za spašavanje danas je malo zastupljena 

u opremi njemačke službe za hitnu 

pomoć. Više je zastupljeno preklopno 

lopatasto nosilo i vakuumski ležaj, ali sve 

više je prisutna i daska za spašavanje. 

Višestruke mogućnosti zahvaćanja daske 

za spašavanje omogućuju obazrivo izvlačenje 

i iz teretnih vozila. 

Daska za spašavanje (SpineBoard) 

Sustav za imobilizaciju 

Kendrick-Extrication-Device (KED) 

b) Sustav za imobilizaciju KED 

Sustav KED primjenjuje se za stabilizaciju 

leđa, vrata i glave. zajedno s vratnom 

ogrlicom postiže se zadovoljavajuća imobilizacija 

ozlijeđene osobe. UZ odgovarajuću 

uvježbanost sustav KED može se relativno 

brzo namjestiti i u skučenim uvjetima. UZ 

stanovitu prednost za unesrećenog, ovaj 

sustav pruža pogodnosti i za spasitelje. Na 

opremi se nalazi više drški za nošenje, pa to 

olakšava zbrinjavanje ozlijeđene osobe. 


17


Preklopivo lopatasto nosilo 

c) Preklopno lopatasto nosilo 

S lopatastim nosilom moguće je obazrivo 

izvlačenje unesrećene osobe iz vozačke 

kabine teretnog vozila. Bočni okvir 

lopatastog nosila omogućuje njegovo pri- 

odgovarajući poligon. Postolje izrađeno 

u vlastitoj bravariji omogućuje prilagodljivo 

namještanje – vodoravno i okomito 

– vozačkih kabina raznih proizvođača i 

različitih izvedbenih nizova. Vatrogascihvaćanje 

sa svih strana i veliku sigurnost u 

njegovom prijenosu. 

Uporabom lopatastog nosila izbjegnute 

su moguće štete izazvane premještanjem 

unesrećene osobe. Ozlijeđena osoba može 

ostati na lopatastom nosilu sve dok se ne 

omogući njezin prijenos na vakuumski ležaj 

ili drugo transportno sredstvo (bolesničko 

nosilo, košara za povlačenje i sl.) 

d) Kružni vratni zavoj 

(Schanzov ovratnik) 

Slično kao i kod nezgoda osobnih automobila 

i kod nezgode s teretnim vozilom 

vrat vozača i suputnika naglim zanošenjem 

glave amo-tamo pretrpi prekomjerno djelovanje 

sile. Posljedica toga je moguće oštećenje 

vratne kralješnice. Kako bi se izbjeglo 

daljnje opterećenje vratne kralješnice, ona 

se učvršćuje kružnim vratnim zavojem. 

Kod stavljanja vratnog zavoja jedna 

osoba pridržava glavu ozlijeđene osobe 

u ispruženom položaju, dok druga osoba 

stavlja rasklopljeni ovratnik odgovarajuće 

veličine oko njegovog vrata. Druga osoba 

zatvara vratni zavoj i učvršćuje uz pomoć 

vrpce s čičkom. Glava i vrat odnosne osobe 

poslije stavljanja kružnog vratnog zavoja 

nalaze se u ispruženom i učvršćenom položaju. 

e) Vakuumski ležaj 

Vakuumski ležaj ispunjen je velikim 

brojem sićušnih tvrdih kuglica. kad se iz 

ležaja crpkom izvuče zrak, kuglice su čvrsto 

stlačene jedna uz drugu, ležaj postaje 

čvrst i postojan. Ležaj se pri isisavanju zraka 

(idealno) prilagođava tijelu unesrećenog, 

on više nema mogućnost bočnog gibanja. 

Postupci opisani u ovom napisu prenose 

se sudionicima tečaja usavršavanja “Tehnička 

pomoć” na Pokrajinskoj vatrogasnoj 

školi Hessen uz odgovarajuće praktične 

vježbe. 

Te č a j u s a v r š a v a n j a p r i p a d n i k a 

p r o f e s i o n a l n e v a t r o g a s n e p o s t r o j b e Da r m s t a d t 

P 

rofesionalna vatrogasna postrojba 

Darmstadt nudi od 2006. tečaj usavršavanja 

s temom “Nezgoda teretnog 

vozila i spašavanje”. Sadržaji tečaja većim 

dijelom slični su onima iz tečaja usavršavanja 

“Tehnička pomoć” (nezgode s 

teretnim vozilima) na Pokrajinskoj vatrogasnoj 

školi Hessen (HLFS). Organizator 

je teoretske sadržaje tečaja brzo 

priredio uz pomoć uglednih autora. Za 

praktično uvježbavanje, koje je trebalo 

biti što je moguće više nalik stvarnim 

uvjetima, nedostajali su odgovarajući 

sustavi. Zahvaljujući tvrtki Daimler- 

Chrysler, pogon Wörth, nabavljeno je 

prvih pet vozačkih kabina. Ali uvježbavanje 

na granici tehničkih, fizikalnih 

i psihičkih uvjeta kao u stvarnom spašavanju 

poslije nezgoda s teretnim vozilom, 

uz velike visinske razlike (vozač 

sjedi u kabini do 2 m iznad tla u okolini), 

nestabilnu vozačku kabinu, otežano 

praćenje stanja unesrećenog vozača, 

skučenih uvjeta na radnom podiju i dr. 

nije moguće s vozačkom kabinom smještenom 

na tlu. U vatrogasnoj postrojbi 

razmišljali su kako ostvariti vježbanje 

u uvjetima sličnim stvarnosti. Sada vatrogasci 

u Darmstadtu raspolažu jedinstvenim 

postoljem za prihvat vozačkih 

kabina teretnog vozila. Za organizatora 

je bilo važno uz teoretski dio i pri- 

mjena stečenog znanja u praksi. Osim 

toga trebalo je omogućiti prijenos postolja 

zajedno s vozačkom kabinom na 

vježbalište grada Darmstadta za zaštitu 

u slučaju katastrofa, na kojem se nalazi i 

Iz vježbeno-tehničkih razloga vozačka kabina na postolju osigurana je zateznom vrpcom 



ma je na raspolaganju prikolica s ravnim 

tovarnim prostorom za prijevoz kotrljajućih 

spremnika i ISO kontejnera. Na 

nju se s nekoliko zahvata rukom postavlja 

postolje za prihvat vozačke kabine. 

Za tu prigodu prikolica se pneumatski 

spušta i postolje za prijam vozačke kabine 

jednostavno se potiskuje na tovarni 

podij. Postolje se osigurava sigurnosnim 

napravama namijenjenim za pričvršćenje 

kotrljajućeg spremnika i ISO kontejnera. 

Poslije pneumatskog dizanja 

podija prikolice mogu se ukloniti valjci 

predviđeni za veće terete i vozačka kabina 

se zajedno s postoljem može prevoziti 

javnim prometnicama. Ukupna visina 

“tovara” iznosi oko 3,5 m. 

Prvi tečaj “Nezgoda teretnog vozila i 

spašavanje” održan je 19. kolovoza 2006. 

Između ostalih polaznici su bili vatrogasci 

iz Darmstadta i nekoliko obližnjih 

gradova. Prikupljena su prva praktična 

iskustva u postupanju s postoljem za prijam 

vozačke kabine, a sudionici tečaja 

bili su zadovoljni stečenim znanjem. 

Vježba na vozačevoj strani izvođena 

je uz pomagala kao što je uređaj za 

razupiranje SP40 i uređaj za rezanje S 

180 (Renz GmbH) iz opreme vatrogasnog 

vozila za tehničku pomoć odnosno 

navalnog vozila s crpkom za gašenje 

profesionalne vatrogasne postrojbe 

Darmstadt te na suvozačevoj strani s 

uređajima SP 50 i S260 (oprema iz kotrljajućeg 

spremnika s normiranom vatrogasnom 

opremom AB-Rüst). 

Kuke za osiguranje kotrljajućeg spremnika (2 t po svakoj kuki) 

Blokiranje ISO kontejnera 

Zaključno 

❚❚ Broj teretnih vozila, koji se kotrljaju 

njemačkim autocestama, slijedećih će se 

godina i dalje povećavati. Već sada se 

događaju dnevno prosječno 4 teške prometne 

nezgode uz sudjelovanje teretnih 

vozila. To znači da se vatrogasci sve češće 

suočavaju s problematikom spašavanja 

ozlijeđenih osoba i pružanjem tehničke 

pomoći poslije nezgoda cestovnih 

teretnih vozila. Brzi razvoj na području 

tehnike teretnih vozila navodi ljude 

odgovorne za spašavanje samo na jedan 

zaključak: Osobe koje sudjeluju u spašavanju 

ljudi i u pružanju tehničke pomoći 

(i poslije prometnih nezgoda) trebaju 

se neprekidno usavršavati kako bi mogli 

pružiti što djelotvorniju pomoć pri spašavanju 

ljudskih života. 

Izvornik: Florian Hessen 5/2007 

Pripremio: Željko Medvešek 

Potpuno dovršen otvor za izvlačenje na vozačevoj strani 


19


Potpuno dovršen otvor za izvlačenje na obje strane 

20 Vatrogasni vjesnik | siječanj [ 2008 ] 

Razupiranje vozačevih vrata (l); s uređajem za rezanje 

oslabljuje se prstenasti okvir vozačke kabine (d)

Vozila 

Specijalno vozilo tvrtki Sinaco 

Tvrtki Sinaco Rijeka, tvrtka MI-Star Zagreb isporučila 

je Platformu Metz B 32 na podvozju, Daimler Chrysler, 

Econic 2633, motor: Euro 4 motor s Ad Blue tehnologijom, 

snaga: 240 kW, 326 KS, mjenjač: automatski, pogon: 

6x2/4 - upravljiva stražnja osovina, zračni ovjes, međuosovinski 

razmak: 3.900 + 1.350 mm. 

Masa vozila je 28,0 t (PO 8 t, ZO 11,5 +7,5t), dimenzije 

vozila je visina 3170mm, širina 2500mm, krug okretanja 

16,50 m. 

Nadogradnja na vozilu: 

❚❚ METZ B32 sa radnom visinom od 32 m, prema 

EN1846 i EN1777. U potpunosti automatska hidraulična 

platforma sa spasilačkom košarom. CAN-Bus kontrola 

vozila s LCD ekranom u boji. Horizontalo-vertikalni sistem 

podupiranja, neograničeno namještanje. Širina podupiranja 

2,43 - 5,93 m sa automatskom funkcijom niveliranja. 

Trodijelna glavna ruka sa 2 cilindra za dizanje, 1- dijelna 

ruka za spasilačku košaru. Aluminijska nadogradnja. 

Spasilačka/radna košara, 400 kg kapaciteta (ovisno o 

ugrađenoj opremi), dodatni pomak košare za 45° lijevo i 

desno, tri prilaza (1 naprijed, 2 sa zadnje strane), ljestve 

na sklapanje s prednje strane košare, lagan ulaz u košaru 

čak i s invalidskim kolicima. Ultrasonic senzor za 

zaštitu od udara. 

Vozilo ima: 

Stalni teleskopski vodovod učvršćen na ruku, anodiziran 

aluminij, kapaciteta 3785 

l/min, monitor voda/pjena, 2 x 

1000 W ispod košare i 2 x 1000 

W izvan košare s upravljanjem 

s oba upravljačka mjesta, nosač 

za nosila za terete do 250 

kg, podržava uređaje za spuštanje 

(Rollgliss), 24/230/400 

V dovod struje u spasilačku 

košaru, dodatni dovodi u spasilačku 

košaru: dišni zrak, tehničke 

plinove(komprimirani 

zrak, dušik) i paru. Prijenosni 

generator. Elektro-hidraulično 

upravljanje u nuždi. Kamere za 

desnu i zadnju stranu vozila s 

displejom u kabini. Service 4 

Fire (automatska daljinska dijagnoza 

vozila). 

Tehničko vatrogasno vozilo 

Tvrtki Autocesta Zagreb - Macelj tvrtka Ziegler, 

Zagreb isporučila je malo tehničko vatrogasno vozilo 

za gašenje požara i spašavanje osoba na cestama, 

tunelima i u goransko – planinskom području 

u dnevnom temperaturnom području od –25 o C 

do +35 o C, ne računajući uvjete na požaru. 

Aluminijska nadogradnja vozila izvedena je na 

podvozju VW Crafter 50, s dvostrukom kabinom za 

vozača i 5 putnika.Na krovu nadogradnje montirane 

su kutije (THULE) za smještaj zaštitnih odijela. 

Vozilo je opremljeno prijenosnom pumpom TS 

6/6 i CAFS sistemom za miješanje, spremnikom 

vode 200 l, spremnikom pjenila 40 l i visokotlačnim 

vitlom sa 100 m cijevi. 

U prostor nadogradnje smješten je i vatrogasno-tehnička 

oprema: oprema za osvjetljavanje i 

označavanje mjesta vatrogasne intervencije, oprema 

za spašavanje iz uništenih vozila, oprema za 

osobnu zaštitu vatrogasaca, sredstva veze, oprema 

za pružanje prve pomoći i radiološko-kemijske 

detekcije. 


21

Vozila 

Zračnoj luci Zagreb 

– Ziegler Z8 

Vatrogasno vozilo punim nazivom FLF 100 / 140 – 13 

+ 250P ili jednostavno ZIEGLER Z8, isporučeno Zračnoj 

luci Zagreb 26. lipnja 2007, po svojim karakteristikama 

odgovara ICAO smjernicama “Aerodrome rescue and 

fire fighting vehicles“. Isporučeno vozilo Z8 prvo je vozilo 

takve kvalitete u voznom parku Zračne luke Zagreb a 

ujedno je i premijerno vozilo odnosno prvo isporučeno i 

predano kranjem korisniku od pet napravljenih na novoj 

MAN šasiji SX 40.1000 8x8. Vozilo Z8 jedino je vozilo takvih 

karakteristika u Hrvatskoj a spada u najveća i najopremljenija 

aerodromska vatrogasna vozila koja se danas 

rade u svijetu odnosno koja koriste zračne luke Stuttgart, 

Zürich, Bruxeless, München, Nürnberg, Hamburg. 

Nadogradnja vatrogasnog vozila Ziegler Z8 smještena 

je na MAN šasiji SX 40.1000 8x8 sa ugrađenim V12 

motorom koji razvija maksimalnu snagu od 735 kW (1000 

KS) pri 2.300 o/min. i ugrađenim ALLISON 6-brzinskim 

automatskim mjenjačem. Ukupna težina vozila je 43.000 

kg, maksimalna brzina je 138 km/h, a ubrzanje od 0 - 80 

km/h kod punog opterećenja od 43 tona iznosi 22 sekundi. 

Vozilo je dugačko 12 m, široko 3 m, a visoko 3,65 

m. Vozilo savladava uzdužne nagibe od 45% i poprečne 

nagibe od 30%. Vozilo se sastoji od dijelova koji su međusobno 

neovisno montirani na podvozje. 

Komponente su modularnog tipa i mogu se po odvajanju 

pojedinih veza skinuti s podvozja. Kabina za vozača 

i suvozača te nadogradnja “Advancer” izrađena je 

korištenjem kombinacije ALU/GFK materijala. Kabina je 

opremljena vratima koja se otvaraju pneumatski prema 

naprijed i automatski zatvaraju kod brzine kretanja vozila 

od 5 km/h. Kabina je optimalno zvučno i toplinski 

izolirana i klimatizirana. Sva stakla su električno grijana 

i presvučena slojem protiv stvaranja kamenca, a velike 

staklene površine osiguravaju optimalnu vidljivost s vozačkog 

mjesta. Dva suvozačka sjedala opremljena su 

integriranim nosačima dišnih aparata, koji omogućuju postavu 

dišnih aparata za vrijeme vožnje. Sigurnosni uređaj 

povezan s parkirnom kočnicom sprječava prijevremeno ( 

dok je vozilo u pokretu ) otvaranje nosača dišnih aparata. 

Na kabinu je montiran taster za startanje motora izvana 

u vrijeme alarma, s vozačeve i suvozačeve strane.Time 

se pokreću tri uzastopna automatska ciklusa startanja. 

Nadalje, aktiviraju se plave rotacije, oborena svijetla i sve 

radiostanice. 

Upravljački elementi sustava za gašenje nalaze se u 

kabini na konzoli za posluživanje od strane vozača ili suvozača. 

Upravljanje je elektro pneumatsko u CAN-BUS 

tehnologiji.Tipkala pjene i praha opremljeni su dodatnim 

osiguranjem koji sprječavaju slučajno aktiviranje. Upravljačka 

konzola u kabini sadrži sve prikaze, prekidače i 

ručice koje su potrebne za daljinsko upravljanje sustavom 

za gašenje i samozaštitom. Sve potrebne informacije 

prikazuju se u TFT ekranu u boji. Korištenjem tipki 

za brzo djelovanje, pojedine se funkcije automatiziraju 

pritiskom na jednu tipku, tako da su isključene greške u 

posluživanju i strojar se može u potpunosti koncentrirati 

na samo gašenje požara. U kabini je ugrađen upravljački 

pult sa upravljačkim palicama za upravljanje rada bacača 

vode i pjene. Osim upravljačke konzole ugrađene 

u kabini vozila ista je ugrađena i u prostoru pumpe što 

omogućuje upravljanje sa sustavom za gašenje i izvan 

kabine vozila. 


Vozila 

Na vozilo je ugrađen ( na zadnjem dijelu vozila ) sustav 

kamere za vožnju unatrag, s ekranom u kabini. Sustav 

se automatski uključuje kod stavljanja mjenjača u položaj 

za vožnju unatrag. Osim toga na kabini je ugrađena i 

višerežimska kamera dan/noć i termo kamera Active Photonics 

LT 4000 H s upravljačkom palicom za posluživanje 

kamere iz kabine. Domet je do 500 m za raspoznavanje 

osoba. Video slika se iz kamere prenosi na TFT monitor 

u kabini. U kabini je ugrađen i digitalni video snimač koji 

je spojen na kameru LT 4000H. 

Na vozilo je ugrađena vatrogasna pumpa Ziegler FP 

100/10, nazivnog protoka 10.000 l/min pri 10 bara koja je 

pogonjena zasebnim DEUTZ motorom maksimalne snage 

360 kW (480KS) pri 2.100 o/min. Na taj je način rad 

pumpe potpuno neovisan o vožnji vozila, odnosno omogućeno 

je gašenje u vožnji. Spremnik pjenila integriran je 

u spremniku vode, a korisna zapremina spremnika vode 

iznosi 13.500 l, dok za spremnik pjenila ona iznosi 1.000 

l. Spremnik je u potpunosti izrađen od staklom ojačanog 

poliestera (GFK). Spremnici vode i pjenila te prostor oko 

pumpe opremljeni su grijačima koji sprječavaju smrzavanje 

medija za gašenje. Vozilo je opremljeno s dva bacača 

vode/pjene. Jedan bacač nalazi se na krovu kabine, 

nazivnog je protoka 6.000 l/min pri 10 bar, a drugi je 

smješten s prednje strane vozila i nazivnog je protoka 

2.200 l/min pri 10 bara. Oba bacača upravljiva su za rad 

iz kabine i/ili sa krova nadogradnje. Također je u prostor 

opreme ugrađeno visokotlačno brzo navalno vitlo maksimalnog 

protoka 200 l/min pri 40 bara sa dodatkom za 

pjenu, dok je lijevo u prostoru opreme ugrađena niskotlačna 

brza navala maksimalnog protoka 470 l/min pri 7 

bara. Na vozilo je ugrađen sustav za gašenje prahom s 

250 kg suhog praha otpornog na pjenu s brzom navalom 

za gašenje prahom protoka 2,5 kg/s koja je smještena lijevo 

u prednjem dijelu prostora za opremu. Za miješanje 

vode i pjenila koristi se elektronički automatski dozator 

Ziegler ZPV 100 EAD. Dimenzioniran je za rad na malim 

protocima od 200 litara/min (gašenje samo preko jednog 

vitla) pa do 10.000 l/min ( gašenje s oba bacača i oba vitla 

) pri čemu se može kontinuirano odabrati omjer miješanja 

od 1 do 8% za bilo koji protok. 

Sva oprema ugrađena je na nosače koji su izvedeni 

tako da omogućuju skidanje opreme sa zemlje tj. nije potrebno 

penjanje po vozilu. Održavanje vatrogasnog vozila 

osigurano u Zagrebu preko tvrtke Ziegler koja ima stručnjake 

i opremu potrebnu za brzo i učinkovito reagiranje. 

Mini vatrogasno vozilo VFP01 

Veliki gradovi susreću se s problemom zagušenosti 

prometnica zbog sve većeg broja vozila, što uzrokuju velike 

gužve i prometnu neprohodnost. Tom problemu valja 

dodati i prometovanje u starim gradskim jezgrama gdje su 

uličice vrlo uske. I kako klasična vatrogasna vozila u takvim 

uvjetima nisu u mogućnosti doći na mjesto intervencije, 

pojavila se potreba za malim vatrogasnim vozilom. 

Idejni tvorac mini vatrogasnog vozila je Felicijo Parčina, 

ravnatelj Javne vatrogasne postrojbe grada Splita, 

koji je ideju podijelio s Vatroprometom. Od same ideje do 

realizacije projekta prošlo je nešto malo više od godine 

dana, te je 4. listopada 2007. godine vozilo doživjelo svoju 

prvu prezentaciju u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Splita. 

Prezentaciji su među ostalima bili glavni vatrogasni 

zapovjednik Mladen Jurin, ravnatelja JVP Split Felicijo 

Parčina, predstavnici grada Splita i Županije Splitsko-dalmatinske, 

te zapovjednici postrojbi vatrogasaca diljem 

jadranske obale. 

Vozilo pokreće 4-taktni turbo diesel-intercooler motor 

marke IVECO, zapremine 2800 ccm³, snage 66kW (90 

ks) sa sofisticiranom Common-rail tehnologijom ubrizgavanja 

goriva. U seriji je ručni 5-stupanjski mehanički 

mjenjač s hodom unatrag, 4x4 pogonom koji prema želji 

može biti i samo na stražnjim kotačima, i dodatno ako je 

to potrebno može se uključiti i blokada diferencijala. 

Dimenzije vozila su: 4.100 mm dužina, 1.590 mm širina 

( kada su sklopljeni retrovizori), 2.240 mm visina. 

Klirens vozila je 250/190 mm što vozilo čini pogodnim 

za prometovanje po neravnim i neuređenim putovima, pa 

osim u uskim gradskim jezgrama ima pogodnost i gašenja 

šumskih požara. 

Nosivost vozila: masa praznog vozila je 2,1 tona, najveća 

dopuštena masa je 4,3 tone što rezultira težinom 

nadogradnje od 2,2 tone. Nadogradnja je aluminijska samonosiva 

konstrukcija s roletama (po dvije sa svake strane 

i jedna odostraga). U prostor nadogradnje ugrađen 

je rezervoar vode zapremine 1.000 litara, visokotlačni 

uređaj 

OERTZEN HDL 250/32lit. s vitlom za brzu navalu dužine 

100 metara i srednjetlačna vatrogasna pumpa 8/8 

za gašenje požara, obje s vlastitim pogonskim motorima. 

Vozilo je opremljeno mnogobrojnom i raznolikom opremom. 

Mini vatrogasno vozilo ima 150 metara tlačnih cijevi 

Ø52, te 525 metara cijevi Ø25. Ako se tome pribroji još 200 

metara visokotlačne navale dobije se pruga dužine 925 

metara. 

Puni spremnik vode osigurava neprekidan rad sa 

srednjetlačnom pumpom u vremenu preko 4 min, a sa 

visokim tlakom preko 30 min neprekidnog rada pod punim 

opterećenjem. U oba slučaja dovoljno je vremena da 

se izvrši dobava vode iz cisterne ili uličnog hidranta. 


23

Vozila 

Vozilo za 

Brodosplit 

Tvrtka IM-Metal iz Ozlja 

isporučila je u svibnju 

2007. Brodosplitu vatrogasno 

vozilo specifičnih 

karakteristika, vozilo koje 

bi moglo biti po mjeri većine 

vatrogasnih postrojbi 

( tip vozila: TLF 2200/250 

CAFS – 1+5). 

Vozilo je izrađeno na 

podvozju Renault Midlum 

220.10 FOLT 4X2 3.200. 

Motor je snage 158 kW 

(210 Ks) kod 2300 o/min. 

Međuosovinski razmak je 

3.200 mm. Kabina je za 

1+5 vatrogasaca. Rezervoar za vodu veličine 2200 L je 

od nehrđajućeg čelika. Rezervoar za pjenu veličine 100 

+ 150 je također od nehrđajućeg čelika. Pumpa je Rosenbauer 

NH 20 s izlazom 2000l/min pri 10 bara ili 400l/min 

pri 40 bara pritiska. Mješač pjene je FIX-MIX, 3% ili 6% 

s CAFS-om. Vatrogasna cijev za visoki pritisak dužine je 

Vozilo za Robne zalihe 

Tvrtka IM-Metal isporučila je potkraj studenoga 2007. 

Ravnateljstvu za robne zalihe Ministarstva gospodarstva 

10 vozila vatrogasnih karakteristika (TLF 6700 – 1+2). 

Vozilo je izrađeno na podvozju Mercedes Benz 1622 K 

4X2 3.160 ATEGO 2. Motor je snage 160 kW (220 KS) pri 

2300 o/min. Međuosovinski razmak je 3.160 mm. Kabina 

80 m, promjera 32 mm s električnim namotavanjem, a 

vatrogasna cijev za visoki pritisak + CAFS dužine je 80 

m, promjera 32 mm s električnim namotavanjem. Prostor 

nadogradnje izrađen je od aluminijskih profila povezanih 

tehnologijom lijepljenja. Dozvoljena ukupna težina vozila 

iznosi 10 000 kg, a ukupna dužina vozila je 6 200 mm. 

je za 1+2 vatrogasaca. Rezervoar za vodu veličine 6 700 

L je od nehrđajućeg čelika. Pumpa je Rosenbauer NH 20 

s izlazom 2000 l /min pri 10 bara ili 400 l/min pri 40 bara 

pritiska. Vatrogasna cijev promjera 25 mm dužine je 56 m 

s ručnim namotavanjem. Prostor nadogradnje izrađen je 

od aluminijskih profila povezanih tehnologijom lijepljenja. 

Dozvoljena ukupna masa vozila je 16000 kg, a ukupna 

dužina vozila je 6.525 mm. 


Vozila 

Malo terensko 

vatrogasno vozilo 

Tvrtka MG Rijeka isporučila je 28. prosinca 2007. dobrovoljnim 

vatrogasnim društvima Dubravice i Zablaće 

(Šibensko-kninska županija) dva mala terenska vatrogasna 

vozila. 

Vozila su izrađena na podvozju Land Rover Defender 

130 2.4 d DC, s kabinom za vozača,suvozača i tri člana 

posade, prostorom za vatrogasnu nadogradnju dužine 

130-150 cm, korisnom nosivosti 

vozila 1300-1400 kg. 

Vatrogasna nadogradnja 

izrađena je od kompaktne 

inox konstrukcije i obložena 

aluminijskim limom lijepljenim 

fleksibilnim ljepilom. 

U vozilo je ugrađen spremnik 

vode od maxiflexa 

(umjetni materijal), visokotlačna 

vatrogasna pumpa 150l/ 

min/40 bara pogonjena kardanom 

preko izvoda iz mjenjača 

vozila, vitla za brzu navalu 

(Ø 19/60 m i Ø 13/100 m) s 

elektronamatanjem i VT pištolj 

mlaznicom, reflektor za traženje 

na krovu, vitlo za samoizbavu 

i druga oprema. 

Ziegler 

Tvrtka Ziegler, Zagreb isporučila je u svibnju 2007. godine 

vatrogasno vozilo – autocisternu Javnoj vatrogasnoj 

postrojbi Zaprešić. 

Vozilo je izrađeno na podvozju MB 1528 AF, 4x4, Atego. 

Vatrogasna nadogradnja je ALPAS, sa spremnikom 

vode 5000 litara, spremnikom pjenila 500 litara, vatrogasnom 

pumpom FPN 10-3000-1Hn, sustavom za brzu 

navalu i bacačem vode/pjene. 


25

Vozila 

Vatrogasno 

vozilo za gašenje 

šumskih požara 

Tvrtka MG Rijeka isporučila je protekle 

godine Dobrovoljnom vatrogasnom 

društvu Krapanj-Brodarica vatrogasno 

vozilo za gašenje šumskih požara. 

Vozilo je na podvozju IVECO 100E22, 

a konstrukcija je od inox-a obložena aluminijskim 

limom. 

Vozilo ima vatrogasnu pumpu kombiniranu 

HL-200 2000lit/10 bar, 400 lit/40 

bara. 

Spremnik vode na vozilu je kapaciteta 

3.000 lit. od inox-a. 

Vozilo ima brzonavalna vitla: srednjetlačno 1xØ25/30m 

Konstrukcija na vozilu je od inox-a, obložena alumii 

visokotlačno 1xØ19/60m, te ostalu opremu za šumske 

požare. 

Vatrogasno navalno vozilo 

Tvrtka MG Rijeka isporučila je u kolovozu 2007. Profesionalnoj 

vatrogasnoj jedinici Sarajevo vatrogasno navalno 

vozilo na podvozju IVECO 14E24. 

nijskim limom 

Na vozilu je vatrogasna pumpa kombinirana HL-200 

2000lit/10 bar, 400 lit/40 bara. 

Spremnik vode na vozilu je kapaciteta 5.000 lit od 

polietilena. Vozilo ima brzonavalno visokotlačno vitlo 

1xØ19/60m, te vatrogasnu opremu za navalno vozilo. 


Vozila 

Vatrogasna autocisterna 

Malo navalno 


Tvrtka MG Rijeka 

isporučila 

je Dobrovoljnom 

vatrogasnom 

društvu Škrljevo 

u rujnu 2007. godine 

malo navalno 

vatrogasno 

vozilo. 

Vozilo je izrađeno 

na podvozju 

IVECO DAI- 

LY 65C18. 

Nadogradnja 

na vozilu je od 

inox konstrukcije 

obložene aluminijskim 

limom. 

U vozilo je 

ugrađena vatrogasna 

pumpa 

CP3 srednjetlačna 

+ visoki tlak 

pumpa 16/8-230 

lit/40 bara Waterous 

- made in 

USA, spremnik 

vode 1400 litara 

Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Zaton tvrtka MG 

Rijeka isporučila je u srpnju 2007. godine vatrogasno 

vozilo na podvozju 

IVECO 160E30. 

Konstrukcija nadogradnje 

vozila je 

od inox-a obložena 

aluminijskim limom. 

Na vozilu je 

vatrogasna pumpa 

kombinirana 

HL-200 2000lit/10 

bar, 400 lit/40 bara. 

Vozilo ima spremnik 

vode kapaciteta 

6.000 lit od 

inox-a, brzonavalna 

vitla: srednjetlačno 

1xØ25/30m 

i visokotlačno 

1xØ19/60m, te pripadajuću 

vatrogasnu 

opremu za autocisternu. 

od umjetnih materijala, brzonavalno vitlo 19/60m s pištolj 

mlaznicom V.T. elektro, te opremu za navalno vozilo 

i šumske požare. 


27

Vozila 

Vatrogasna 

cisterna 

Dobrovoljnom vatrogasnom 

društvu 

Jelenje tvrtka MG Rijeka 

isporučila je potkraj 

rujna 2007. vatrogasnu 

cisternu na 

podvozju MAN TGM 

18.280. 

Nadogradnja vozila 

jeod inox-a, obložen 

aluminijskim limom. 

Vozilo ima vatrogasnu 

pumpu: kombinirana 

HL-200 2000 

lit/10 bar, 400 lit/40 

bara, spremnik vode 

kapaciteta 8000 litara 

od polietilena, brzonavalna 

vitla: visokotlačno 

1xØ19/60 m 

i srednjetlačno 1xØ32/30 m, te pripadajuću opremu za 

Vatrogasno vozilo s CAFS-om 

Jadranskom naftovodu tvrtka MG Rijeka isporučila je 

u veljači 2007. godine vatrogasno vozilo za gašenje vodom, 

pjenom i prahom s CAFS-om. 

Vozilo je na podvozju MAN 33.480 (6X6), a nadogradnja 

je od inox konstrukcije obložene aluminijskim limom. 

vatrogasnu cisternu. 

Vozilo ima vatrogasnu pumpu CMU 8500lit/10 bar s 

CAFS-om, proizvodnja Waterous, spremnik vode kapaciteta 

4000 litara od inox-a, spremnik pjenila B kapaciteta 

5000 litara od inox-a, spremnik pjenila A kapaciteta 300 

litara od inox-a, spremnik praha od 500 kg 2x s monitorom 

i vitlima. Vozilom se upravlja putem LCD monitora 

(touch screen). 


Vozila 

Vozilo 

za požare 

raslinja 

Javnoj vatrogasnog 

postrojbi Plitvička Jezera 

tvrtka MG Rijeka 

isporučila je u lipnju 

2007. godine malo vozilo 

za šumske požare. 

Vozilo je izrađeno 

na podvozju MITSU- 

BISHI PICK UP D 22 

(4x4) s duplom kabinom. 

Nadogradnja na 

vozilu izrađena je od 

inox-a, obložena aluminijskim 

limom. 

Na vozilu je vatrogasna 

pumpa 100 

lit/40 bar voda/pjena, 250 litarski spremnik za vodu od 

nehrđajućeg čelika te 25 litarski spremnik za pjenu od 

nehrđajućeg čelika. 

Navalno vatrogasno vozilo 

Tvrtka MG Rijeka isporučila je u ožujku 2007. godine 

navalno vatrogasno vozilo jednoj tvrtki u Nizozemskoj. 

Vozilo je na podvozju Volva, a nadogradnja je izrađe- 

Vozilo ima vitlo Ø19/60m i Ø13/100m s visokotlačnom 

mlaznicom, te vatrogasnu opremu za požare raslinja. 

na od nehrđajućih inox profila. 

Vozilo ima kombiniranu vatrogasnu pumpu HL 200, 

spremnik vode kapaciteta 3.000 litara od inox-a, spremnik 

pjenila od 200 litara, brzonavalno vitlo 1xØ19/60m 

s pištolj mlaznicom, te elektropneumatski reflektor. 

A. Brbot i M. Kirinčić 


29

Aktualnosti 

Zajednička sjednica 

Predsjedništva i OTS-a 

D 

ana 18. prosinca 2007. godine u Jastrebarskom je održana 

zajednička sjednica Predsjedništva i Operativno-tehničkog 

stožera Hrvatske vatrogasne zajednice, na kojoj su doneseni 

sljedeći zaključci: 

Pravilnik o radu Stručne službe HVZ 

❚❚ Hrvatska vatrogasna zajednica je u Uredu HVZ otvorila 

2 nova radna mjesta: za pravnog savjetnika u Stručnoj službi 

HVZ i stručnog suradnika za osposobljavanje. Temeljem javnog 

natječaja, prijavilo se 23 kandidata, t.j. za pravnog savjetnika 

21 kandidat, a za stručnog suradnika 2 kandidata. 

Nakon razmatranja dostavljenih dokumentacija i više krugova 

razgovora, izabrani su Ljerka Lesar, dipl. iur. za pravnog 

savjetnika u Stručnoj službi HVZ, te Tomislav Kunješić, dipl. 

ing., za stručnog suradnika za osposobljavanje. 

Raspravljalo se o prijedlogu Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje 

tjelesne i duševne sposobnosti osoba za obavljanje poslova 

dobrovoljnog vatrogasca kojim su predloženi sadržaji i 

rokovi periodičnih zdravstvenih pregleda dobrovoljnih vatro- 

gasaca. Pravilnik je pošao od stajališta stupnjevanja poslova u 

dobrovoljnom vatrogastvu. 

Ocijenivši da su neke predložene odredbe vrlo oštre, te da 

je potrebno donijeti jedinstveni Pravilnik za sve vatrogasce, donijeta 

je odluka da se sve primjedbe u pisanom obliku dostave 

u Ured HVZ do 15. veljače 2008. 

Novi članovi Odbora za istraživanje 

hrvatske vatrogasne povijesti 

❚❚ Na sjednici su imenovana 2 nova člana Odbora za istraživanje 

hrvatske vatrogasne povijesti: Stjepan Purgar, načelnik 

Vatrogasne škole i Berislav Hengl, predstavnik s područja 

istočne Hrvatske. Koordinacija Dalmacije treba u roku 15 dana 

predložiti svoga člana. Članstva u Odboru, na svoj zahtjev, razriješen 

je Antun Novak. 

Također su po koordinacijama određeni koordinatori i operateri 

za provedbu Projekta računalnog programa Povijesna 

zbirka i Virtualni muzej hrvatskog vatrogastva u sklopu Programa 

Vatrogasna mreža. 

Požarna sezona 

❚❚ Izražena je zahvala Vladi Republike Hrvatske, koja je u 

2007. godini izdvojila 41 milijun kuna (najviše do sada) za 

provedbu Program aktivnosti posebnih mjera zaštite od poža- 

L. Andlar, M. Jurin, Ž. Popović, A. Sanader, M. Brlečić 


Aktualnosti 

Priručnik o osobnoj zaštitnoj opremi 

❚❚ Literatura iz područja osobne zaštitne opreme, ne sam u 

Hrvatskoj, već i u svjetskim razmjerima, vrlo je oskudna, dobrim 

dijelom manjkava i mahom zastarjela. Sadržaj što pripada 

osobnoj zaštitnoj opremi uglavnom se može preuzimati iz 

uputa proizvođača i tehničkih opisa osobne zaštitne opreme, te 

stručnih članaka i normi koji pripadaju tom području. 

Osobna zaštitna oprema od posebnog je značaja za vatrogasce 

jer mora omogućiti obaviti vatrogasnu intervenciju i time 

ublažiti posljedice požara ili nekog drugog događaja, ali mora 

vatrogascima pružiti dovoljnu zaštitu i spriječiti zadobivanje 

neprihvatljivih ozljeda. 

Sve smo svjesniji koliko vatrogascima znači primjerena 

osobna zaštitna oprema. Stoga je od izuzetne važnosti za unapređenje 

aktivnosti u području osobne zaštitne opreme upotpuniti 

i strukturirati znanja i praksu u području osobne zaštitne 

opreme. 

Uz pomoć JOIFF-ovog standardnog priručnika o osobnoj 

zaštitnoj opremi (OZO) i u Hrvatskoj će strukovna javnost 

u zaštiti od požara i vatrogastvu, ali i u zaštiti na radu, moći 

upoznati najnovija praktična dostignuća u osobnoj zaštiti od 

topline i plamena.Budući da će se i u Hrvatskoj uskoro početi 

primjenjivati europska tehnička legislativa i norme Priručnik 

će biti od znatne koristi svima koji se bave zaštitom od požara 

i vatrogastvom, ponajviše vatrogascima i njihovim zapovjedra. 

Vladi se zahvaljuje za najveću financijsku potporu do sada. 

Iako sredstva za sezonske vatrogasce nisu doznačena, glavni 

vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin, dipl. ing. potvrdio je, da 

će sve financijske obveze biti podmirene do kraja godine. 

Odlazak članova OTS-a 

❚❚ Izrečene su zahvale svima na radu u tijelima HVZ, a posebno 

članovima Operativno-tehničkog stožera koji ga napuštaju 

(M. Lovrenčiću), odnosno idu u mirovinu (Miše Miloslavić i 

Milan Majetić). 

Zatvarajući sjednicu, v.d. predsjednik HVZ mr. Ante Sanader 

zahvalio je svima na suradnji, ocjenjujući proteklu godinu 

kao vrlo tešku, ne samo zbog kornatske tragedije, nego 

i smrti pokojnog predsjednika HVZ Marijana Mlinarića, te 

naporne požarne sezone. 

mr. Mario Starčević 

Predstavljanje 

novih izdanja HVZ 

UJastrebarskom su 18. prosinca 2007. predstavljena 

nova izdanja Hrvatske vatrogasne zajednice: 

priručnik Spašavanje iz dubina i s visina, autora Sanjina 

Blaževića i Marija Paluha, priručnik Vatrozaštitni 

vodič pri požarima raslinja, autora Miše Miloslavića 

i Tomislava Dimitrova, JOIFF-ov standardni priručnik 

o osobnoj zaštitnoj opremi, autora Aleca Feldmana 

i prijevodu i prilagodbi Aleksandra Regenta, te 

Vatrogasni godišnjak 2008. sa stručnim tekstovima 

Miše Miloslavića i Aleksandra Regenta. 

Nova izdanja predstavljena su u nazočnosti članova 

Predsjedništva i Operativno-tehničkog stožera 

HVZ, a priručnike su predstavili urednik izdanja 

Miroslav Kirinčić, te autori: Sanjin Blažević, Marijo 

Paluh, Miše Miloslavić, Tomislav Dimitrov i Aleksandar 

Regent. 

Vatrozaštitni vodič pri požarima raslinja 

❚❚ Vatrogasni vodič uputstveno je štivo namijenjeno 

ponajprije preventivnoj zaštiti žitelja lokalnih 

zajednica,ali i svima onima koji su profesionalno odgovorni 

za zaštitu od mogućih požara raslinja. Sadržaj 

tog praktičnog ilustriranog vatrozaštitnog vodiča 

upućuje kako pojedinci i lokalne zajednice mogu 

zajedno smanjiti rizik ili štetu od požara raslinja u 

međusklopu ili dodiru naselja, odnosno lokalnih zajednica 

i prirode. 

Svaki pripadnik i subjekt lokalne zajednice mora 

preuzeti pojedinačnu odgovornost u pripremi i zaštiti 

svoje kuće ili stana, te gospodarskog objekta od 

rizika požara raslinja.Čineći to žitelji i drugi subjekti 

lokalne zajednice osigurat će sebe, svoje obitelji i svoju 

imovinu, te će istodobno pomoći vatrogasnoj i dru- 

gim žurnim službama u izvršavanju njihovih poslova ukoliko 

izbije požar raslinja. 

Sadržaj Vatrogasnog vodiča dijelom se temelji na sadržaju 

kanadske publikacije FireSmart – Zaštita lokalne zajednice od 

požara raslinja, koju je izdala udruga iz Alberte pod nazivom 

Partneri u zaštiti ( Partners in Protection- PIP ). Ovaj priručnik 

autori su prilagodili uvjetima našeg podneblja, konzultirajući 

klimatske, geografske i druge specifičnosti, načine i materijale 

u gradnji objekata i dr. Priručnik daje iscrpne uputstvene 

informacije žiteljima, lokalnim skupinama i dužnosnicima o 

najboljim rješenjima za zaštitu od požara raslinja u tri poglavlja: 

obrada raslinja, građevinske opcije i infrastruktura. 

Priručnik Spašavanje iz dubina i s visina 

❚❚ Hrvatska vatrogasna zajednica izdaje priručnik pod nazivom 

Spašavanje iz dubina i s visina. Priručnik izlazi iz tiska 

krajem studenoga 2007, u obimu 300 stranica u boji s oko 500 

crteža i fotografija. 

Autori su priručnika Sanjin Blažević, dipl. ing. i Mario Paluh, 

dipl. ing, priznati stručnjaci i specijalisti za to područje. 

Priručnik je izrađen na temelju Programa za vatrogasnu 

specijalnost za spašavanje iz dubina i s visina. 

Sadržaj priručnika usklađen je s EUSR standardima koji 

primjenjuju vatrogasci u Europi. 

Recenzent priručnika je Hinko Mance, dipl. ing, a konzultanti 

i suradnici su Stjepan Purgar, dipl. ing, Siniša Klečar, 

dipl. ing. i mr. Željko Popović, također vrsni poznavaoci navedene 

materije. 

Priručnik služi za stjecanje zvanja specijalista za spašavanje 

iz dubina i s visina u vatrogastvu, ali isto tako za svladavanje 

teorije i prakse te posebne vrste spašavanja i u drugim službama 

zaštite i spašavanja. 


31

Aktualnosti 

nicima, ali i djelatnicima i stručnjacima koji se bave zaštitom 

na radu, te studentima i budućim stručnjacima zaštite od požara 

i zaštite na radu. 

Hrvatska vatrogasna zajednica zahvaljuje se JOIFF-u i g. 

Alecu Feldmanu, koji su sačinili Priručnik, te mr. sc. Aleksandru 

Regentu, koji je preveo i prilagodio Priručnik, na trudu i 

otvorenosti da se, netom nakon objavljivanja originala, pojavi 

i prvo hrvatsko izdanje Priručnika. 

Zaklada Kornati i Hrvatska vatrogasna zajednica posebno 

se zahvaljuju mr.sc. Aleksandru Regentu što se svog autorskog 

honorara odrekao u korist Zaklade iz koje će se financirati 

pomoć obiteljima stradalih vatrogasaca pri gašenju požara 

na otoku Kornat i pomoć za eventualno stradale vatrogasce u 

budućim vatrogasnim intervencijama. 

Hrvatski prijevod JOIFF-ovog Priručnika o osobnoj zaštitnoj 

opremi (OZO) prvi je na svijetu. Francuski prijevod (kao 

drugi) izaći će najranije početkom 2008. godine. 

Zainteresirani za Priručnik mogu ga dobiti od vatrogasnih 

zajednica županija ili putem Uredništva Vatrogasnog vjesnika. 

Autor Priručnika Alec Feldman poziva čitatelje da putem 

Uredništva Vatrogasnog vjesnika upute svoje komentare o osobnoj 

zaštitnoj opremi kako bi autor pokušao sugestije uključiti u 

EN standarde. Misao vodilja A. Feldmana je: Zašto bi korisnici 

nosili i služili se opremom onakvom kakvu proizvođači smatraju 

da im odgovara? Pokušajmo utjecati na njih putem normi 

kojima bi oprema postane takva kakvu sami korisnici žele. 

Vatrogasni godišnjak 2008 

❚❚ Projekt Vatrogasni godišnjak prerastao je u tradicionalni 

svakogodišnji projekt, zahvaljujući izuzetnom interesu i suradnji 

vatrogasnih organizacija, postrojbi i institucija u zaštiti 

od požara, vatrogastvu i zaštiti i spašavanju. 

Vatrogasni godišnjak 2008. strukturiran je u tri dijela. Prvi 

dio donosi dva stručna teksta. U tekstu pod naslovom Specifičnosti 

i gašenje požara raslinja na hrvatskom priobalju autor 

Miše Miloslavić, vatrogasni zapovjednik Dubrovačko-neretvanske 

županije obrađuje specifične uvjete i načine upotrebe 

vatrogasnih snaga, vozila i tehnike u gašenju požara raslinja. 

U tekstu Kako specificirati vatrogasnu cijev autor mr. sc. Aleksandar 

Regent objašnjava na koji način pouzdano utvrditi kakva 

vatrogasna cijev može dugotrajno i pouzdano služiti svojoj 

funkciji. 

Drugi dio Vatrogasnog godišnjaka 2008. sadrži aktualizirane 

podatke o svim vatrogasnim organizacijama i postrojbama 

svrstanim po županijama, aktualizirane podatke o Državnoj 

upravi za zaštitu i spašavanje, Ministarstvu obrane, Hrvatskim 

šumama, Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja i drugi činiteljima 

u zaštiti od požara, vatrogastvu i zaštiti i spašavanju. Prvi 

i drugi dio Godišnjaka obima su 150 stranica. 

Treći dio Vatrogasnog godišnjaka sadrži klasični rokovnik 

s kalendarijem i drugim rokovničkim sadržajem obima 150 

stranica. 

32 Vatrogasni vjesnik | siječanj [ 2008 ] M. Miloslavić, A. Sanader, M. Kirinčić, A. Regent, T. Dimitrov

Aktualnosti 

Priznanja za naročiti 

poduhvat 

U 

Učilištu vatrogastva i zaštite i spašavanja u Zagrebu 14. 

prosinca 2007. uručena su priznanja najzaslužnijim spasiocima 

za naročiti poduhvat u zaštiti i spašavanju u 2007. godini. 

Uručenju priznanja bili su nazočni ,među ostalima, ravnatelj 

Državne uprave za zaštitu i spašavanje Đuro Poldrugač 

i zamjenik ravnatelja Damir Trut, pomoćnik ravnatelja DUZS 

i ravnatelj Učilišta Branko Smrekar, zamjenik predsjednika 

Hrvatske vatrogasne zajednice Mijo Brlečić i načelnik HVZ 

Željko Popović, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja 

Vinko Prizmić, te predstvnici područnih ureda Državne uprave 

za zaštitu i spašavanje, vatrogasnih zajednica županija i drugih 

organizacija i institucija sustava zaštite i spašavanja. 

Hrabri spasioci 

❚❚ Priznanje Državne uprave za zaštitu i spašavanje Naročiti 

poduhvat u zaštiti i spašavanju na području Republike Hrvatske 

u 2007 godini namijenjeno je hrabrim spasiocima za koje 

najčešće mediji i javnost ne znaju, a koji svakodnevno izlažu 

svoj život za sigurnost drugih ljudi, kazao je zamjenik ravnatelja 

DUZS-a gospodin Damir Trut. Kako bismo ih nagradili te 

ujedno upoznali javnost s dostignućima sustava zaštite i spašavanja 

želimo da ovo priznanje, koje se dodjeljuje drugu godinu 

zaredom, postane tradicija, rekao je Trut te dodao: 

‘’Građani RH i turisti mogu se osloniti na efikasniji, ekonomičniji 

i brži sustav zaštite i spašavanja. U protekle tri godine, 

od početka rada Državne uprave za zaštitu i spašavanje, sustav 

je doživio mnoge promjene. Uspostavom jedinstvenog broja za 

sve hitne pozive omogućeno je da građani RH i gosti drugih 

zemalja znaju da pomoć u nevolji mogu zatražiti na broju 112. 

Broj poziva prema tom broju u zadnjih godinu dana porastao je 

za 14,6%. Od početka godine do kraja prošlog mjeseca zabilježeno 

je preko milijun i 500 tisuća poziva ( ukupno 1544343 poziva) 

dok je u istom razdoblju 2006. godine ukupan broj poziva 

bio 200 tisuća manji (ukupno 1347329 poziva). Dnevni prosjek 

interventnih poziva prema broju 112 na dvadeset županijskih 

lokacija u prvih jedanaest mjeseci ove godine je 4 tisuće 680 

poziva. U istom vremenu pokrenuto je i uspješno provedeno 

197 traganja i spašavanja što je porast u odnosu na prošlu godini 

od 27%. U tim akcijama spašeno je 568 osoba, ali i pronađene 

33 nažalost poginule osobe. Brojka od 303 medicinska 

leta povećanje je u odnosu na 2006. godinu od 23%. Važan je 

podatak da od dojave do dolaska tima na mjesto intervencije 

prosječno je potrebno samo 12 minuta (12.15). 

Državna uprava nositelj je Vladinog programa zaštite od 

požara. Do kraja rujna zabilježeno je preko 2400 požara otvorenog 

prostora s 33443 hektara opožarene površine. Uzme li se 

u obzir da je od toga 14 vrlo razvijenih požara ušlo na teritorij 

Republike Hrvatske iz susjednih zemalja te je u njima izgorjelo 

8 567 hektara i 64 požara na kojima se nije moglo intervenirati 

jer su gorjeli na miniranom području, a u kojima je izgorjelo 

11.352 hektara dolazimo do činjenice da je hrvatsko vatrogastvo 

u više od 2300 požara uspjelo opožarenu površinu svesti 

na prosječno 6 hektara, što je izuzetan rezultat. 

Nažalost, tragična nesreća tijekom intervencije na Velikom 

Kornatu obilježila je i zasjenila uspjehe hrvatskog vatrogastva 

i cjelokupnog sustava zaštite i spašavanja ne samo ovu sezonu 

već i za buduće vrijeme. Do tada nezabilježena nesreća s katastrofalnim 

posljedicama odnijela je dvanaest života. Sve analize 

tragedije koje se u vatrogastvu provode od trenutka njenog 

nastanka usmjerene su na poboljšanje elemenata opremanja, 

organizacije i djelovanja kako se i najmanja nesreća nikada više 

ne bi ponovila. Upravo predan i odgovoran rad na poboljšanju 

sustava najbolji je način odavanja počasti poginulim kolegama, 

koje će svi sudionici sustava zaštite i spašavanja, a zasigurno i 

cjelokupna hrvatska javnost zauvijek pamtiti. 

Sve te aktivnosti i djelovanja upućuju nas na stalno i koordinirano 

izgrađivanje sve kvalitetnijeg sustava zaštite i spašavanja 

u kojemu će do izražaja doći kako aktivna uloga svakog 

pojedinca u njemu tako i kvalitetna materijalno tehnička 

potpora. 

Uručena priznanja 

❚❚ Za Naročiti poduhvat u zaštiti i spašavanju u 2007. proglašene 

su tri akcije, te su sudionicima tih akcija uručena i 

priznanja. Najzahtjevnijim akcijama proglašene su: Akcija 

spašavanja majke i djeteta iz valova, Akcija spašavanja preživjelih 

kolega prilikom gašenja požara na otoku Kornatu, te 

Helikopterska akcija spašavanja noću s talijanskog kruzera 

Costa Serena. 

Akcija spašavanja majke i djeteta iz valova 

❚❚ Za Akciju spašavanja majke i djeteta iz valova priznanje je 

uručeno dr. med. Draganu Vujoviću. 

Dana 26. lipnja 2007. godine oko 9 sati i 25 minuta ogromni 

valovi na pulskoj plaži Havajsko ispod hotela Park bili su 

gotovo pogubni za Poljakinju i njezinog 10-godišnjeg sina. Od 

sigurne smrti - spasio ih je hrabri dr. med. Dragan Vujović koji 

je skočio u more kad se to nitko nije usudio. 

Valovi su bili jako veliki i prelijevali su se preko njih – to su 

posvjedočili očevici stravičnog prizora. Majka i sin grčevito su 

urlali da im netko pomogne s posljednjim snagama držeći se 

za plutaču 50 metara od obale. 

Otac je na kopnu očajnički molio i tražio pomoć te je dr. 

med. Dragan Vujović, koji je i sam otac 12-godišnjeg djeteta, 

uzevši od spasioca stiroporni kolut s užetom, ušao u podivljalo 

more, doplivao do njih i spasio majku i dijete. 

Akcija spašavanja preživjelih kolega prilikom 

gašenja požara na otoku Kornatu 

❚❚ Za Akciju spašavanja preživjelih vatrogasaca priznanja su 

uručena JOSIPU KLARIĆU, djelatniku JVP Šibenik, IVI- 

CI PERKOVIĆU, vatrogascu DVD-a Zablaće, KRISTIA- 

NU POPOVIĆU, vatrogascu DVD-a Zablaće i KREŠIMI- 

RU GRGASU, vatrogascu DVD-a Zablaće. 

Prilikom gašenja kobnog požara na otoku Kornatu 30.kolovoza 

2007. godine oko 16 sati Joško Klarić - djelatnik JVPa 

Šibenik (Javne vatrogasne postrojbe Šibenik) i dobrovoljni 

vatrogasci: Ivica Perković, Kristian Popović i Krešimir Grgas 

prvi su se našli na mjestu tragedije i neposredno sudjelovali u 

spašavanju - u tom trenutku - preživjelih kolega. 


33

Aktualnosti 

Istima su pružili prvu pomoć, dojavili o njihovom stradavanju 

i navodili helikopter HRZ-a sa spasiocima HGSS-a na 

mjesto tragičnog događaja, koji su nastavili s izvlačenjem stradalih. 

Tijekom cijele akcije pokazali su iznimnu nesebičnost 

i požrtvovanost. 

Helikopterska akcija spašavanja noću s 

talijanskog kruzera “Costa Serena 

❚❚ Za helikoptersku akciju priznanja su uručena posadi helikoptera 

Hrvatskog ratnog zrakoplovstva – HRZ koju su 

činili kapetan helikoptera HRZ-a, satnik ZORAN VE- 

SELKO, kopilot, poručnik SILVIO PAPIĆ, tehničar letač, 

časnički namjesnik SAŠA LUKIĆ i tehničar letač, desetnik 

JOSIP SOVULJ, te timu Hrvatske gorske službe spašavanja 

– HGSS koji su činili vođa akcije spašavanja SRĐAN VR- 

SALOVIĆ i spasioci DUBRAVKO BUTALA, doktorica 

IVANA BUKLIJAŠ, IVAN HOST, doktorica MAJA GR- 

BA-BUJEVIĆ, VEDRAN VRAČAR i DRAGAN ŠPE- 

HAR. 

U akvatoriju otoka Mljeta na kruzeru Costa Serena koji se 

nalazio na putu za Veneciju 27. listopada u večernjim satima 

jednom je engleskom državljaninu, inače srčanom bolesniku, 

pozlilo. 

Posada Hrvatskog ratnog zrakoplovstva zaprima poziv s 

najavom zadaće - izvlačenja unesrećenog putnika s talijanskog 

broda Costa Serena od operativnog središta Divulje u 19 sati i 

25 minuta. Nakon toga posada je obavijestila voditelja HGSSa, 

čiji su članovi u tom trenutku u Divuljama provodili tečaj 

helikopterskog spašavanja. 


Aktualnosti 

Temeljem informacija dobivenih od strane Operativnog 

središta Lora i Nacionalne središnjice za traganje i spašavanje 

na moru u Rijeci, o stanju unesrećenog, o brodu i njegovoj poziciji, 

posada je dogovorila taktiku izvlačenja te o tome obavijestila 

Operativno središte Divulje i Nacionalnu središnjicu za 

traganje i spašavanje na moru. 

Pripadnici HGSS-a uz pomoć helikoptera HRZ-a bolesnika 

u besvjesnom stanju izvukli su s broda i prebacili u splitsku 

bolnicu. 

Noćna helikopterska akcija spašavanja s broda bila je iznimno 

zahtjevna i složena zadaća te je mogu izvesti samo dobro 

uvježbane posade i spašavatelji. Ono što akciju čini posebnom 

su činjenice da je izvedena iz zraka te s broda na otvorenom 

moru i to noću, vrlo brzo, bez ikakve prethodne pripreme, a 

spašen je putnik u izuzetno teškom stanju. 

Medijsko praćenje 

tragedije vatrogasaca 

na Kornatu 

S 

trašna tragedija vatrogasaca na otoku Kornatu i dalje izaziva 

dvojbe. Istraga je u tijeku, a mediji se još uvijek bave 

uzrocima i posljedicama velike nesreće. O tome kakvo je bilo 

medijsko praćenje Kornatske tragedije raspravljalo se na Medijskom 

četvrtkom, 20. prosinca 2007. u Novinarskom domu 

u Zagrebu. Medijski četvrtak organizirao je Journalists Education 

and Training in Croatia (JETiC) u suradnji s Hrvatskom 

vatrogasnom zajednicom. Raspravu je vodio prof. dr. sc. 

Stjepan Malović, koordinator JETiC-a i redoviti profesor na 

Dubrovačkom sveučilištu. 

Analiza dnevnog tiska 

❚❚ U uvodnom izlaganju mr.sc. Jadran Perinić naglasio je da 

u Hrvatskoj tiskovni mediji imaju važan utjecaj na formiranje 

javnog mnijenja. Tragičan događaj na otoku Kornat, u kojem 

je smrtno stradalo dvanaest vatrogasaca, izazvao je veliku pažnju 

hrvatske javnosti. J. Perinić prezentirao je nazočnima na 

Medijskom četvrtku analizu dnevnog tiska s nacionalnom pokrivenošću. 

Analiza je pokazala da su tiskani mediji uglavnom 

podjednako tretirali Kornatsku tragediju.Objave prvog dana 

nakon tragedije uglavnom nisu donosile istinite podatke o broju 

stradalih, a kasnije prenošenje izjava političara, vatrogasnih 

dužnosnika i očevidaca, davala su nepotpune, a ponekad i kontradiktorne 

informacije o događaju. Senzacionalistički pristup 

i političko novinarstvo tako je postiglo da se javno mnijenje 

podijeli na interesne skupine koje zastupaju parcijalne interese, 

a istina o događaju ostala je u drugom planu. Neki napisi idu i 

korak dalje, te svojim tendencioznim pristupom skreću pažnju 

javnosti na pojedince koji se unaprijed označavaju krivcima i 

prije bilo kakvih istražnih radnji, čime se prejeducira postupanje 

izvršne i zakonodavne vlasti. 

Vodeći se logikom senzacionalizma i dramaturgijom svojih 

naslovnica sve tiskovine, osim Novog lista, donose eksplicitne 

slike stradalih što bi moglo odudarati od etičkog načela prema 

kojem novinar treba štititi čovjekovu intimu od neopravdanog 

ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti. Istaknuti naslovi i 

podnaslovi sugeriraju tragediju, prebrojavaju se stradali. Analiza 

naslova i sadržaja objavljenih tekstova pokazala je kako 

broj ukupno stradalih, ozlijeđenih, teško ozlijeđenih i sl. varira 

od tiskovine do tiskovine. Štoviše, u istoj novini na različitim 

stranicama moguće je pronaći kontradiktorne podatke. Uzrok 

tome je sigurno i sustav informiranja nadležnih državnih tijela 

i institucija koji u takvim slučajevima daju novinarima potrebne 

informacije. Analiza je pokazala da su se pojedinci mogli 

naći na popisima stradalih i preživjelih, a još je gore što su 

neki mediji objavili imena i prije službenih potvrda o smrti. 

Sve upućuje na to kako su tiskani mediji brzopleto objavljivali 

prikupljene i nedovoljno provjerene informacije i na taj način 

propustili se držati etičkih načela koja posebno upozoravaju na 

potrebu opreznog izvještavanja u slučajevima tragičnih nesreća, 

obiteljskih tragedija, djeci i malodobnicima i sl. Analiza je 


35

Aktualnosti 

pokazala kako se i danima nakon tragedije nije uspjelo iz novinskih 

napisa spoznati okolnosti stradanja na otoku Kornat. 

Prenošenjem samo izjava pojedinaca javnosti se daje tek materijal 

za špekuliranje. Javnost je skoro uvjerena da se namjerno 

skrivaju okolnosti tragedije, nešto se zataškava, prava istina 

nikad neće ugledati svjetlo dana. 

Analiza je pokazala da prve obavijesti ne idu za utvrđivanjem 

istine već su usmjerene na senzacionalizam, prozivanje, 

a osim toga kroz traženje odgovornosti prejudiciraju postupke 

izvršne i zakonodavne vlasti. Člancima dominiraju izjave 

pojedinaca u kojima odbacuju ili prebacuju odgovornost, dok 

se istodobno traži odgovornost i to s najviših državnih razina. 

Poneki urednički komentari idu i korak dalje pa u svojim navodima, 

i prije bilo kakvih službenih rezultata istrage, skreću 

pažnju javnosti na pojedince u sustavu zaštite od požara, ali i 

politike. Takav pristup nije u duhu istraživačkog novinarstva 

koji nalaže ne samo istraživanje pojave, već odgovorno i argumentirano 

komuniciranje s javnostima. 

Zakazao sustav informiranja nadležnih institucija 

❚❚ Sudionici Medijskog četvrtka pokušali su u raspravi ukazati 

na probleme što su se javljali u medijskom praćenju događaja 

u povodu Kornatske tragedije. Gordana Vilović, docentica na 

Dubrovačkom sveučilištu, konstatirala je da su u nepostojanju 

sustavnog izvještavanja od strane nadležnih institucija zaštite 

i spašavanja, tu ulogu morali preuzeti mediji. Đulijano 

Grum, pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika, poku- 

šao je opravdati tu činjenicu time da dva djelatnika Državne 

uprave za zaštitu i spašavanje, koji su zaduženi za odnose s 

medijima, nisu bili fizički u mogućnosti obavljati taj posao jer 

je jedan bio na studijskom putovanju, a drugi u radnom sporu 

s Državnom upravom. Miroslav Kirinčić, urednik Vatrogasnog 

vjesnika složio se s konstatcijom da nadležne institucije nisu 

osigurale “prohodan” sustav informiranja novinara i javnosti 

o Kornatskom slučaju, naglasivši da ni sam, premda bi trebao 

biti dijelom sustava informiranja zaštite i spašavanja, nije imao 

pristup osnovnim informacijama o tragediji na Kornatima, te 

je kao urednik jedinog časopisa za zaštitu od požara i vatrogastvo, 

morao informacije i fotografije sakupljati iz dnevnog tiska. 

Ante Gavranović, doajen hrvatskoga novinarstva, naglasio je 

da je sustav zaštite i spašavanja zakazao jer, između ostaloga, 

nije formiran niti krizni stožer, unatoč tako golemoj tragediji. 

U takvoj situaciji nije niti čudno da su se u sredstvima javnog 

priopćavanja pojavljivale poluinformacije. Međutim, i unatoč 

tomu novinari su mogli na humaniji način prikazati Kornatsku 

tragediju, a pod krinkom istraživačkog novinarstva nailazilo 

se na žuti senzacionalizam. Tomislav Dimitrov, silvometeorolog, 

upozorio je da u Hrvatskoj ne postoji eksperimentalni 

laboratorij koji bi na temelju meteoroloških i drugih podataka 

ukazivao na žestinu požara na određenom području, čime bi 

se omogućila objektivna prosudba zapovjednicima za angažiranje 

ljudskih i tehničkih resursa na gašenju određenog požara. 

Dalibor Dobrinić, radioreporter BBC-a, ustvrdio je da 

Državna uprava za zaštitu i spašavanje nije organizirano informirala 

novinare o Kornatskim događajima. Miše Miloslavić, 


Aktualnosti 

vatrogasni zapovjednik Dubrovačko-neretvanske županije u 

ostavci, potvrdio je kako su novinari i neuvažavanje mišljenja 

vatrogasne struke doveli do proglašavanja krivice Dražena Slavice 

za Kornatsku tragediju, bez dovršenog istražnog postupka 

i strukovne analize, te da bi i on, najvjerojatnije, postupio kao 

i D. Slavica. 

Tajnost i skrivanje činjenica od javnosti 

❚❚ Aleksandar Regent, profesor na Veleučilištu u Rijeci, naglasio 

je da javnost ima pravo što prije doznati činjenicu i istinu, 

te da je pravo i dužnost novinara da sakupljaju i prezentiraju 

informacije javnosti, ali ne na senzacionalistički način. A. Regent 

je uputio primjedbu i prigovor istražnom sucu i Interdisciplinarnoj 

ekspertnoj skupini, upitavši se čemu tajnost i skrivanje 

činjenica od javnosti, posebno one stručne. Činjenice o 

stradavanju, karta i opis terena, smjerovi i vremena kretanja vatrogasaca, 

detalji njihove opreme, uključujući i osobnu zaštitnu 

opremu, opis i snimci izgleda te opreme i požarišta nakon 

tragedije, detaljan opis povreda vatrogasaca i nalaza liječnika 

i slične nedvojbene činjenice nisu se smjeli skrivati. Podaci 

koji su jednom ustanovljeni i zabilježeni, a zatim objavljeni, 

ne mogu se mijenjati i njih javnost ima pravo saznati bez višemjesečnog 

čekanja. Analiza činjenica i uzroka može pak trajati 

mjesecima, a možda i godinama, kao i sudski proces, prije nego 

što se pravomoćno okonča. Posve suprotan primjer je, najveći 

požar u Europi nakon 2. svjetskog rata, požar skladišta naftnih 

derivata u Buncefieldu, pored Londona, krajem 2005. Za taj 

požar su sve utvrđene činjenice i podaci bili promptno objavljeni, 

uključujući i preliminarnu analizu. Protekom vremena 

na internetu su bivali dostupni naknadni izvještaji s točnijim i 

detaljnijim analizama. Javnost rada u mirnodopskim uvjetima 

bitna je za kredibilitet istražnih organa i povjerenstava, ali i 

cijelog društvenog sustava. Nažalost, pri tragediji na Kornatu 

od toga se bitno odstupilo. Stoga bi i u tom pogledu valjalo 

upitati za odgovornost. Zaključujući raspravu Stjepan Malović 

suglasio se s najčešćom konstatacijom kako je sustav informiranja 

novinara i javnosti od strane nadležnih državnih tijela u 

slučaju Kornatske tragedije, svakako zakazao. 

Duhovna i strukovna prožetost tragedijom 

❚❚ I, na kraju, valja svakako konstatirati, da su u raspravi o 

Kornatskoj tragediji na Medijskom četvrtku sudjelovali ili su 

raspravi bili nazočni zaista zainteresirani sudionici, bilo novinarske, 

bilo stručne ili, pak, obične humane javnosti, te da 

raspravi nije bio nazočan niti jedan odgovorni čelnik državne 

institucije ili organizacije zaštite i spašavanja, vatrogastva ili 

pak Ekspertne skupine. Raspravi su, svakako valja istaknuti, 

bili nazočni i Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskoga novinarskog 

društva, Saša Leković, istaknuti novinar-istraživač i 

jedan od urednika novog dnevnog lista Sutra, Europa Press 

holdinga, počasni predsjednici Hrvatske vatrogasne zajednice 

Petar Djetelić i Teodor Fricki, članovi javnih i dobrovoljnih 

vatrogasnih postrojbi, te studenti novinarstva. Pitanje, stoga, 

valja postaviti: jesmo li kao društvo i, naravno, kao odgovorni 

pojedinci u nadležnim institucijama, dovoljno strukovno i 

ljudski sazreli susresti se s nekim mogućim sličnim budućim 

slučajem, te je li nas se dotakla ili duhovno prožela Kornatska 

tragedija? Sudionici rasprave žele znati zašto nije funkcionirao 

sustav informiranja Državne uprave za zaštitu i spašavanje prema 

medijima i javnosti, te čemu tajnost i skrivanje temeljnih 

činjenica od javnosti, posebno one stručne? Jer, javnost rada pri 

takvim tragedijama, poput one Kornatske, bitna je za povjerenje 

javnosti u istražne organe, povjerenstva,ekspertne skupine 

te, dakako, u cijeli društveni sustav. 

Završna 

konferencija FAO 

Miroslav Kirinčić 

U 

organizaciji Međunarodne organizacije Ujedinjenih naroda 

za hranu i poljoprivredu (FAO) i Ministarstva poljoprivrede, 

šumarstva i vodnog gospodarstva tijekom 2006. i 

2007. godine provodio se projekt pod nazivom Izgrađivanje 

kapaciteta za sprječavanje požara raslinja. 

Uz provedenu obuku vatrogasaca u naprednim taktikama 

i tehnikama gašenja požara raslinja, te provedbom niza promidžbenih 

aktivnosti s ciljem podizanja svijesti o potrebi prevencije 

šumskih požara, 5. prosinca 2007. godine na otoku 

Šolti održana je završna konferencija Projekta na kojoj su razmatrani 

rezultati Projekta, te su donesene preporuke koje će 

se prezentirati Vladi Republike Hrvatske. 

Predstavnik Hrvatske vatrogasne zajednice, u funkciji 

nacionalnog konzultanta za suzbijanje i kontrolu šumskih 

požara Projekta, ukazao je na nekoliko točaka koje žurno 

treba ispraviti u postojećim zakonskim i sustavnim rješenjima: 

• Eksponencijalni prosječan rast broja požara raslinja od 

zabrinjavajućih 508% - usporedba razdoblja 1980-1990 i 

2000-2005 – jasno naznačuje da neće biti moguće samo 

s “vatrogasnim mjerama” smanjiti opasan i zabrinjavajući 

trend neprekidnog rasta broja požara na otvorenom prostoru, 

jasno ukazujući na velike probleme u području preventivne 

zaštite od požara i vatrogasne operative. Mjere 

koje žurno treba poduzeti trebaju imati za cilj uključiti sve 

dionike u pripremu i provedbu preventivnih mjera zaštite 

od požara, ovlašćujući ih za provedbu predloženih mjera 

s krajnjim ciljem smanjivanja površina neobrađenog šumskog 

i zapuštenog zemljišta, sprječavanja spaljivanja korova 

tijekom izričite zabrane i povećane požarne opasnosti, 

kultiviranja i čišćenja okućnica, sadnje teško gorivog raslinja 

nakon požara (sanacija), organiziranje i predviđanje 

opskrbe vodom za slučaj požara, sustavne oporabe (recikliranja) 

korova i biljne i drvne mase, održavanja i probijanja 

požarnih i šumskih putova itd. 

• Kroz zakonsku regulativu ovlastiti lokalnu samoupravu za 

provedbu inspekcijskih i nadzornih mjera preventivne zaštite 

od požara kroz instituciju vatrogasnog zapovjednika 

(prijedlog: komunalni redar za zaštitu od požara), što bi doprinijelo 

i popravilo upravljanje gorivom masom (uključujući 

utvrđivanje održavanja starih i gradnju novih požarnih 


37

Aktualnosti 

putova i prosjeka), te donošenje odluka o visini pristojbi i 

kazni za neobrađeno zemljište i neprovođenje dogovorenih 

mjera. 

• Poboljšati sustav financiranja dobrovoljnog vatrogastva na 

način da se donesu jedinstvena mjerila i standardi financiranja 

dobrovoljnog i profesionalnog vatrogastva (argumentirajući 

to podatkom da dobrovoljno vatrogastvo štiti oko 

70 % teritorija i 40 % stanovništva), da se izdašnije sufinancira 

nabavka vatrogasne tehnike i opreme dobrovoljnih 

vatrogasaca s državne razine (kao za profesionalno vatrogastvo) 

i osnuju vatrogasne postrojbe u jedinicama lokalne 

samouprave gdje ih još nema. 

• Osnuje nova vatrogasna škola ili ispostava sadašnje Vatrogasne 

škole, koja će prvenstveno usavršavati dobrovoljne vatrogasce 

(npr. analogno Republici Sloveniji, Austriji, Njemačkoj 

i Švicarskoj). 

• Razmotri primjena novih tehnologija (korištenje satelita, 

geografske karte u GIS-u, TETRA, ispitivanje korisnosti 

upotrebe retardanata, pjenila itd.). 

Nakon rasprave, doneseni su sljedeći zaključci: 

• Provesti reviziju postojećih zakona što se odnose na šumske 

požare i osigurati odredbe koje se odnose na preventivne i 

represivne mjere, obvezne provedbene mehanizme koji će 

omogućiti učinkovitu koordinaciju i planiranje među interesnim 

stranama, te konzistentnost procedura i sistema. 

• Jedinicama lokalne samouprave osigurati potrebnu podršku 

kako bi mogle provoditi svoje obveze iz područja zaštite 

od šumskih požara. Uz financijska sredstva, to uključuje 

stručno usavršavanje, obuku, komunikacije i upravljanje. 

• Primjena novih taktika i tehnologija gašenja šumskih požara. 

• Nužno je podupirati okrupnjivanje čestica kako bi se osi- 

gurale površine kojima je moguće komercijalno upravljati 

i tako osigurati povrat uloženih sredstva. 

• Inicijativa za službeno prihvaćanje nacionalnog logotipa i 

njegova (intelektualna) zaštita i registracija. 

• Kontinuirana implementacija paketa promidžbeno-promotivnih 

proizvoda s ciljem mjerenja rezultata, tj. učinkovitosti, 

osobito razglednice. 

Koordinacija 

podunavskih 

zemalja CTIF-a 


N 

a 8. međunarodnom Simpoziju Koordinacije podunavskih 

zemalja CTIF-a na temu Unapređenje rada i statusa 

dobrovoljnog vatrogastva, koji je od 29. studenoga do 1. prosinca 

2007. održan u Igu (Slovenija), sudjelovali su i referat podnijeli 

mr. Željko Popović, Mijo Brlečić i mr. Mario Starčević. 

Hrvatsko izaslanstvo podnijelo je cjelovito izvješće koje se 

odnosilo na rad, djelovanje i financiranje dobrovoljnog vatrogastva 

u Republici Hrvatskoj. 

Na kraju savjetovanja donesen je zaključak da se Skupštini 

CTIF-a podnese zahtjev za ustrojavanjem Odbora za dobrovoljno 

vatrogastvo CTIF-a, koji će na međunarodnoj razini 

zastupati interese i stavove dobrovoljnog vatrogastva. 



Povijest 

Priča o muzeju vatrogastva 

Ovo je priča koju će neki čitatelji nazvati pričom slučajnosti. No autor teksta i kolege vatrogasci Javne 

vatrogasne postrojbe Rijeka drže da je to priča o jednom slučaju, odnosno da je to svojevrsna “sudbinska” 

priča koja je svojomozbiljnošću ponovno pokrenula priču o nacionalnom muzeju vatrogastva u Hrvatskoj, 

priču koja je stara već više od stotinu godina i koja sama po sebi pripada muzejskim izlošcima. 

S 

ve je otpoćelo proteklog ljeta kada 

su se na jednoj izletničkoj brodici 

jezerima i rječicama oko Mantove (talijanski 

grad u regiji Lombardija) slučajno 

upoznali profesor Roberto Arci, 

načelnik osnovnog školstva Provincije 

Mantova i Irina Suzić, kćerka Slavka 

Suzića zapovjednika smjene JVP Rijeka, 

koja inače živi s obitelji u Italiji. U 

razgovoru s Robertom Arcijem Irina se 

pohvalila da joj je otac vatrogasni zapovjednik, 

saznavši da je Roberto Arci 

humanitarac Domovinskog rata i zaljubljenik 

u Hrvatsku. I iskra je pala na 

plodno tlo. Otpočeli su dogovori da riječki 

vatrogasciposjete Nacionalni muzej 

vatrogastva u Mantovi i vatrogasce 

u toj provinciji. 

Riječki vatrogasci s vatrogascima postrojbe u Mantovi 


Povijest 

Riječkoj vatrogasnoj ekipi na putu za 

Mantovu 14. i 15. studenoga 2007. pridružio 

se opet sasvim “slučajno” i urednik 

Vatrogasnog vjesnika, autor ovih redaka. 

No, nije bilo sasvim slučajno jer 

je urednik nedavno otkrio da se Suzić 

ozbiljno bavi istraživanjem povijesti vatrogastva, 

posebno onim što se odnosi 

na brodove. Slavko Suzić je proteklog 

ljeta za jednog posjeta kćerki u Italiji, 

imao priliku razgledati impresivnu 

zbirku Nacinalnog muzeja vatrogastva 

u Mantovi. Budući da se urednik bavi i 

poviješću vatrogastva nije trebalo mnogo 

pregovarati o ekipi koja će posjetiti 

Mantovu. 

Cjelokupni program upoznavanja s 

vatrogastvom Mantove organizirao je 

i koordinirao prof. Roberto Arci, vrlo 

omiljena i poznata osoba u svim segmentima 

društvenog života Provincije 

Mantova. 

Ekipu Javne vatrogasne postrojbe 

Rijeka sačinjavali su osvjedočeni vatrogasci, 

ne samo u pogledu varogasne 

operative, već i u pogledu posebnog 

osjećaja za vatrogasnu tradiciju i praćenje 

povijesti vatrogastva. Vatrogasno 

izaslanstvo činili su, dakle, Tomislav 

Miloš, zapovjednik JVP Rijeka, najstarije 

profesionalne vatrogasne postrojbe 

u Hrvatskoj, postrojbe sa 145-godišnjom 

tradicijom vatrogastva, Slavko 

Suzić, zapovjednik smjene JVP Rijeka, 

vatrogasac koji ponajviše u Hrvatskoj 

zna o taktici gašenja požara na brodovima, 

Sanjin Blažević, voditelj smjene u 

JVP Rijeka ( jedan od autora novog priručnika 

Spašavanje iz dubina i s visina ), 

vatrogasac koji je, uz vlastita odricanja 

i napore, uspio utemeljiti respektabilnu 

zbirku povijesnih dokumanata i predmeta, 

koja se može razgledati u DVDu 

Halubijan-Viškovo, te Gordan Filinić, 

djelatnik JVP Rijeka i zapovjednik 

DVD-a Lovran, član ekipe koji je zaslužan 

za odlično prevođenje. 

Grad Mantova središte je Provincije 

Mantova koja je u sklopu Pokrajine 

Lombardije. Grad je to muzeja i povijesnih 

osoba, stari grad s Etrušćanskim 

korjenima. Mantova je procvala kada je 

postala slobodnim gradom, napose za 

vladavine kneževske obitelji Gonzaga ( 

1328-1707 ). Simbol Kneževine Gonzaga 

je Palača Ducale, jedna od najvećih i 

najraznolkijih palača u Italiji s oko 500 

soba i holova, sbrojnim trgovima, dvorištima 

i unutarnjim vrtovima. Uz Palaču 

Ducale nalazi se prostor Nacionalnog 

muzeja vatrogastva koji je također 

pripadao Knaževini Gonzaga i služio je 

kao konjušnica, vrhunski uređena. 

prof. Roberto Arci 

Nicolo Colangelo 

Vatrogastvo Provincije 

Mantova 

❚❚ Izaslanstvo riječkih vatrogasaca za 

posjete Mantovi upoznalo se s vatrogastvom 

Provincije Mantova i radom 

Profesionalne vatrogasne postrojbe u 

Mantovi. Iz razgovora sa zapovjednikom 

Vatrogasne postrojbe Mantove ing. 

Robertom Toldom, s njegovim zamjenikom 

ing. Lodovico Lambertinijem te 

njihovim suradnicima saznali smo da 

Provinciju Mantovu, koja broji 400 000 

stanovnika i ima 2339 km 2 površine, šti- 

ing. Roberto Toldo 


41

Povijest 

ti 138 vatrogasaca raspoređenih u postrojbi 

u Mantovi i postrojbama u još tri 

grada Provincije. Postrojba u Mantovi 

najveća je i broji85 vatrogasaca. Premda 

u Italiji ne postoji sustav dobrovoljnog 

vatrogastva kao što je onaj u nas, sjeverna 

Italija ima organizirano doborovoljno 

vatrogastvo iz kojega se regrutiraju, sukladno 

potrebama, vatrogasci u profesionalnimvatrogasnim 

postrojbama. 

U sklopu Postrojbe u Mantovi, a 

tako je i drugdje, angažirani su i pripadnici 

Civilne zaštite koji rade na logističkim 

poslovima, dakle, na poslovima 

potpore vatrogascima. Za područje 

Provincije u sklopu Postrojbe u Mantovi 

postoji Odjel za prevenciju u kojem, 

među ostalim djeluje Inspekcija zaštite 

od požara. Primjerice, certifikate o protupožarnoj 

sigurnosti za objekte potpisuje 

zapovjednik Vatrogasne postrojbe 

Mantova ing. Roberto Toldo. U sklopu 

Postrojbe djeluje Vatrogasni operativni 

centar opremljen suvremenim komunikacijskim 

uređajima. Potreba za vatrogasnim 

intervencijama ne dojavljuje se 

na jedinstven broj, kao što je to u Hrvatskoj 

( na 112 ), već na vatrogasni broj 

- 115. Potreba za hitnom medicinskom 

pomoći dojavljuje se na broj 118, za policiju 

na 113, te za karabinjere na 112. 

Vatrogastvo je u Italiji u nadležnosti 

Ministarstva unutarnjih poslova, te 

su i vatrogasci državni uposlenici, a ne 

uposlenici lokalne uprave. U sklopu 

Ministarstva unutarnjih poslova postoji 

Ravnateljstvo policije i Ravnateljstvo 

vatrogastva. Ministarstvo unutarnjih 

poslova sklapa ugovore o radu s vatrogascima 

i može vatrogasce, prema potrebi, 

premještati iz postrojbe u postrojbu, 

a zapovjednici postrojbi postavljaju 

se temeljem ocjenjivanja rada u postrojbi 

i temeljem napredovanja, ali uz uvjet inženjerske 

kvalifikacije. 

Vatrogasna postrojba u Mantovi 

opremljena je primjerice specijalnim 

vozilima, plovilima za intervencije na 

vodi, opremom za spašavanje iz dubina 

i s visina i td. U sklopu postrojbe postoje 

i servis za vatrogasne aparate, dišne aparate, 

servisiranje vozila. 

Nacionalni muzej vatrogastva 

❚❚ Osnovni cilj posjeta riječkih vatrogasaca 

Mantovi bila je posjeta Nacionalnom 

muzeju vatrogastva - Museo Storico 

del Corpo Nacionale dei Vigili del 

Fuoco. Uz taj muzej u Italiji postoji još 

tri vatrogasna muzeja: u Milanu, u Rimu 

i u Borgo a Buggianu ( kod Firence ). 

Muzej u Mantovi prostire se na 

1500 m 2 natkrivene površine s time da 

su u dvornišnom prostoru izložena vatrogasna 

plovila. Zgrada Muzeja nalazi 

se u povijesnom centru Mantove i zapravo 

je krilo naslonjeno na poznatu Palaču 

Ducale. Zgrada je izgrađena 1596. 

godine kao izložbeni prostor i konjušnica, 

a sve do 1950. uglavnom se koristila 

kao konjušnica. Pedesetih godina 

prošlog stoljeća zgrada je bila sjedištem 

pilotske postrojbe, a od 1960. Konjički 

klub Mantove rabio je prostor za jahanje. 

Od 12. listopada 1991. godine prostor 

zgrade pripao je Nacionalnom muzeju 

vatrogastva. Natkriveni muzejski prostor, 

veličine 1500 m 2 , podijeljen je u 4 

velike dvorane. 

Muzej godišnje posjeti oko 10 000 

osoba, ponajviše đaka i studenata. Posjeta 

Muzeju je besplatna. Brigu o impresivnoj 

vatrogasnoj muzejskoj zbirci vode 

umirovljeni vatrogasci - veterani bez naknade, 

a Vatrogasna postrojba Mantove 

snosi troškove električne energije. 

Izaslanstvo riječkih vatrogasaca s 

Muzejom su izuzetnom ljubaznošću 

upoznali Ivano Mecenero, suradnik u 

Muzeju, Nicolo Colangelo, bivši zapovjednik 

Vatrogasne postrojbe u Mantovi, 

uz nazočnosti Lobovica Lambertini- 


Povijest 

ja, zamjenika zapovjednika Vatrogasne 

postrojbe u Mantovi, nekoliko suradnika 

u Postrojbi, te Roberto Arci, koji je 

bio stalno na raspolaganju riječkom vatrogasnom 

izaslanstvu tijekom njihova 

boravka u Mantovi. Od Nicola Colangela 

saznali smo da je u pripravi osnivanje 

Udruženja povijesnih nacionalnih 

vatrogasnih postrojbi - Associacione 

storica nacionale del vigili del Fuoco, te 

da će se Udruženje osnovati u Rimu 25. 

travnja 2008. Nicolo Colangelo pozvao 

je JVP Rijeka da bude nazočna osnivanju 

Udruženja, budući da je ta postrojbe 

bila dijelom vatrogasne organizacije Italije, 

ponudivši gratis boravak u Rimu za 

dva izaslanika riječke postrojbe. 

U Muzeju u Mantovi izloženi su 

brojne vatrogasne sprave i vozila te povijesni 

dokumenti od 18. do 20 stoljeća. 

Muzejska zbirka ima posebnu važnost 

jer pomaže u razumijevanju znatnog 

tehničkog razvoja sredstava za prijevoz 

što su se upotrebljavali u vatrogasnim 

postrojbama tijekom posljednja 

tri stoljeća. Najstarije vatrogasne sprave 

i vozila izloženi su u prvoj dvorani: od 

prvih ručnih pumpi do onih što su se 

prevozili na zaprežnim kolima iz 1835. 

Izložen je i prvi model vatrogasnih prijevoznih 

ljestava na zaprežnim kolima 

s kraja 1800-tih godina, parne pumpe 

iz 1870,te vatrogasni bicikl s početka 

1900-tih godina Izlošci u prvoj dvorani 

završavaju s grupom motornih pumpi 

s pogonom unutarnjeg sagorijevanja iz 

1908. i 1922. godine. 

Vozila s motorima na unutarnje sagorijevanje 

od 1920. do 1940. godine izloženi 

su u drugoj dvorani: od Fiata 502 iz 

1926. do automobilske pumpe Fiata 626 

s cisternom iz 1940, vatrogasnog vozila 

američke konstrukcije Seagrave Continental 

iz 1924, laganog vatrogasnog vozila 

Fiat 1500 6 C iz 1936. i ambulantnog 

vozila Fiat 1100 BLR iz 1942. 

Najimpresivnija vozila izložena su u 

trećoj dvorani: od OM Loc iz 1940. do 

APS Fiata 626 i njegovih motornih ljestava 

iz 1940. Također su izloženi amfibija 

GMC iz 1943. i manje amfibijsko 

vozilo iz1942, autoljestva Metz K30 iz 

1949, VLE Gilera vatrogasni motorkotač 

i nekoliko vatrogasnih motorkotača 

Guzzi iz pedaetih i šezdesetih godina 

prošlog stoljeća. 

U središtu četvrte dvorane izložen 

je spasilački helikopter Augusta Bell 47 

G 3B-1 iz 1956, a oko njega u ostakljenim 

ormarima vatrogasne kacige, odore 

i osobna vatrogasna oprema različitih godišta. 

Na zidovima svih dvorana izloženi 

su mnogobrojni dokumenti, naslovnice 

novina i časopisa, fotografije i drugi 

predmeti što se odnose na vatrogasnu 

aktivnost. U Muzeju je izloženo sedamdeset 

različitih sprava i vozila, te nekoliko 

stotina drugih predmeta, fotografija i 

dokumenata. 

Umjesto zaključka 

❚❚ Vatrogasna zbirka sprava, vozila, dokumenata 

i predmeta Nacionalnog muzeja 

vatrogastva u Mantovi ogledni je pri- 

mjer kako se na racionalan i djelotvoran 

način može očuvati stoljetno vatrogasno 

nasljeđe i kako se iz tog nasljeđa mogu 

izvuči tehničke i druge pouke. U tom je 

pogledu hrvatsko vatrogastvo u znatnom 

zaostatku, premda je nacionalna organizacija 

hrvatskoga vatrogastva jedna od 

najstarijih u Europi. Danas u Hrvatskoj 

ne postoji nacionalni muzej vatrogastva 

o kojem bi se briga vodila na razini države, 

odnosno nacionalne vatrogasne 

organizacije. Postoji Muzej hrvatskoga 

vatrogastva koji je osnovan 1994. naporima 

Hrvatske vatrogasne organizacije i 

vatrogasnih organizacija Varaždina, ali 

koji je prepušten lokalnoj vatrogasnoj 

siječanj [ 2008 ] | Vatrogasni vjesnik 43

Povijest 

organizaciji Varaždina u pogledu brige, 

održavanja i čuvanja vatrogasno fundusa. 

U Pitomači postoji Dokumentacijski 

centar Hrvatske vatrogasne zajednice 

koji je utemeljio Ivan Šimunović, a održava 

ga Dobrovoljno vatrogasno društvo 

Pitomača. U sklopu Tehničkog muzeja 

u Zagrebu postoji Odjel vatrogastva u 

kojem su izloženi na malenom prostoru 

izlošci što se odnose na vatrogasne sprave, 

vozila i opremu od polovice 19 stoljeća 

do polovice 20. stoljeća. U Hrvatskoj 

postoji i više lokalnih vatrogasnih zbirki 

koje opstaju zahvaljujući entuzijazmu i 

ljubavi za vatrogasno nasljeđe lokalnih 

vatrogasnih neimara. Valja spomenuti da 

u desetak gradskih muzeja u Hrvatskoj 

postoje i maleni odjeli vatrogastva, koji 

oslikavaju vatrogastvo pojedinih lokalnih 

zajednica. 

Hrvatsko vatrogastvo svakako je 

zaslužilo svoj nacionalni muzej vatrogastva 

u kojem bi se na sustavan način 

prikazalo stvaranje protupožarne i vatrogasne 

kulture, te tehničkih i drugih 

dosega na području Hrvatske, u kojem 

bi se prikazala 144-godišnja opstojnost 

dobrovoljnog vatrogastva u Varaždinu 

i 145-godišnja opstojnst profesionalnog 

vatrogastva u Rijeci, te u sklopu kojega 

bi se počela voditi sustavna i cjelovita 

briga o razasutim dokumentima, spravama, 

vozilima i predmetima koji pripadaju 

povijesti vatrogastva. Stoga ovaj 

tekst treba doslovno shvatiti kao apel 

za utemeljenjem nacionalnog muzeja 

vatrogastva u Hrvatskoj, te kao poziv 

svim odgovornim činiteljima i osobama 

hrvatskoga vatrogastva da ulože svoju 

političku i vatrogasnu volju i moć kako 

bi se u što doglednije vrijeme moglo pristupiti 

osnivanju muzeja vatrogastva u 

Hrvata. 



Povijest 

OD SPOMEN SOBE U ĐAKOVU 

DO VATROGASNOG MUZEJA 

Brojnim promidžbenim akcijama 

Komisija za istraživanje 

vatrogasne povijesti i informiranje 

za područje istočne Slavonije 

obilježila je ove jeseni treću obljetnicu 

svog izuzetno uspješnog djelovanja. 

Iako je riječ o timu u sastavu kojeg se 

nalaze vatrogasci, posebno naklonjeni 

njegovanju vatrogasne tradicije Boris 

Ožanić, Ivan Kovačević, Branko Barbarić 

i Krešimir Jelić, svi se slažu da 

je za intenzivan rad Komisije posebno 

zaslužan njen predsjednik Berislav 

Hengl. Podjednako naklonjen vatrogasnoj 

tradiciji i suvremenim medijskim 

sredstvima, Hengl je već skrenuo pozornost 

na sebe, kao autor nagrađene 

web-stranice VZ Osječko-baranjske 

županije, pisac scenarija za filmove i 

grafički urednik knjiga. Zato smo ga 

zamolili da istakne najvažnije akcije 

spomenute Komisije . 

“Prema usuglašenom dogovoru županijskih 

vatrogasnih zajednica”, rekao 

nam je Berislav Hengl, inače pročelnik 

VZ Osječko-baranjske županije, Komisija 

za istraživanje vatrogasne povijesti 

i informiranje, pokriva područje 

županijskih vatrogasnih zajednica: 

Vukovarsko-srijemske, 

Virovitičko-podravske, Osječko-baranjske, 

Požeško-slavonske 

i Brodsko-posavske. Prema 

usvojenom programu rada odmah 

smo započeli animiranjem 

mreže suradnika i evidentiranjem 

najvrjednijih predmeta i 

dokumenata u vlasništvu spomenutih 

zajednica kao i njihovih 

najstarijih društava. Naime, 

treba naglasiti da se osim najstarijeg 

DVD-a iz Nove Gradiške, 

u trenutku osnivanja Hrvatskoslavonske 

vatrogasne zajednice 

nalazilo još 12 društava s područja 

Slavonije. 

Tako bogata povijest obvezivala 

nas je da pokrenemo akciju 

na prikupljanju građe a odmah 

zatim i donesemo odluku o njenoj 

pohrani i budućem prezentiranju. 

Komisija je prihvatila da se u 

Đakovu, postavi budući Muzej vatrogastva 

Slavonije i Baranje. Uz svesrdnu 

autorsku pomoć HVZ-a i novinara 

Đure Gajdeka, tada predsjednika istoimene 

komisije u VZ Sisačko-moslavačke 

županije ali i u HVZ-u, postavili 

smo prvu spomen sobu vatrogastva 

ovog kraja, koju je u prigodi ovogodišnje 

obljetnice DVD Đakovo, otvorio 

naš pokojnik predsjednik dr. Marijan 

Mlinarić. Već na toj svečanosti predsjednik 

DVD-a Đakovo Ivica Mandić, 

kao i gradonačelnik grada Đakovo Zoran 

Vinković, zdušno su prihvatili započetu 

akciju i predložili da nastavimo 

akcijom i uređenjem prostora budućeg 

vatrogasnog muzeja. 

Naime, zapovjednik i tajnik DVD 

Đakovo, gospoda Antun Jurman i Vinko 

Jamnić, uključili su se u prikupljanje 

vatrogasnih pomagala te uređenja 

malog povijesnog vatrogasnog parka 

od desetak vozila i starih šprica. Istodobno 

je prihvaćen prijedlog da se stara 

zgrada, veličine od oko 250 četvornih 

metara, renovira i preuredi za budući 

Muzej vatrogastva Slavonije i Baranje 

te smo tako nastavili započetom akcijom 

i slijedi izrada idejnog projekta te 

usvajanje. Cjelokupnu aktivnost složno 

je podržala Vatrogasna zajednica grada 

i Županija te sam grad Đakovo, bez 

čega bi se mnogo sporije i teže radilo, 

rekao nam je Hengl. 

Nakon ovogodišnjih proslava obljetnice 

DVD-a u Gornjem Gradu Osijek 

promocijom filma Osječki vatrogasci te 

DVD-a Đakovo, otvaranjem spomensobe, 

kraj godine bit će u znaku dviju 

vatrogasnih foto-monografija. Dobrovoljna 

vatrogasna društva Donji Miholjac 

i Valpovo, u prigodi obilježavanja 

125 obljetnice postojanja, promovirat 

će svoje prve povjesnice i tako sačuvati 

dio povijesti tih mjesta od zaborava. 

Tiskanje tih knjiga bit će novi poticaj 

dosadašnjim aktivnostima na prikupljanju 

građe za budući Muzej vatrogastva 

Slavonije i Baranje. 

Na fotografiji: 

Otvorenje spomen sobe u DVD-u Đakovo 

Đ. Gajdek 


45

Povijest 

PRVI SEMINAR 

ZA OCJENJIVAČE OLDTAJMER A 

U sklopu stalne izobrazbe članova Komisije CTIF za povijest, muzeje i dokumentaciju, a temeljem odluke 

Komisije u Vatrogasnoj školi u Linzu, koja djeluje u sklopu Vatrogasnog saveza pokrajine Gornje Austrije, 

održano je dvodnevno vatrogasno Savjetovanje o značaju i ulozi oldtajmera u prezentaciji tih kulturnopovijesnih 

dokaza i spomen-obilježja jednog povijesnog dijela razvoja suvremene tehničke kulture u Europi. 

U 

samoj 

organizaciji skupa na kojem 

je sudjelovalo pedesetak predstavnika 

sličnih komisija i stručnjaka iz 

vatrogasnih muzeja u Europi, posebno 

su se angažirali austrijski povjesničari 

i aktivni članovi Komisije za povijest, 

predvođeni Adolfom Schinnerlom, 

predsjednikom CTIF Komisije za povijest 

i Erwinom Chaluparom, novinarom 

Brennpunkta glasila tog saveza i 

savjetnikom za vanjsku suradnju Škole. 

U izvođenju stručnog dijela susreta, 

koji su organizirali Johan Huber, Landsbranddirektor 

te dr. Alfred Zeilmayr, 

ugledni dužnosnik austrijskog vatrogastva, 

sudjelovali su i istaknuti tehnički 

znalci Siegfried Bossak, Herald Pflüger 

i Johann Sallaberger. 

Naime, tijekom dvodnevnog proljetnog 

susreta u Linzu održan Seminar 

CTIF za članove ocjenjivačkih sudova 

za klasificirnje povijesnih vatrogasnih 

automobila. Tako su sudionici, nakon 

upoznavanja s temeljnom regulativom 

klasicificiranja automobila, tijekom 

drugog dijela seminara, u dvije radne 

grupe, kao članovi ocjenjivakog suda 

ocjenjivali nekoliko vatrogasnih oldtajmera. 

Na platou ispred Škole nalazili 

su se: Austro Fiat iz 1925. godine, 

vlasništvo FF Welsa, u voznom stanju, 

zatim vatrogasna navalna kola Perl AG 

iz Beča, 1931. godine, vatrogasna cisterna 

od 2500 litara Opel iz 1944. godine, 

proizvedena za potrebe vojske i 

jedan Unimog, iz 1967. godine vlasništvo 

FF Adneta 

Nakon praktičnog rada, sastanka 

ocjenjivačkih sudova i diskusije, sudionicima 

prvog Seminara za ocjenjivanje 

vatrogasnih oldtajmera, kojem su bili 

nazočni iz Slovenije Milan Hafner, vlasnik 

privatnog muzeja motora u Kranju 

i Vili Tomat, član Komisije CTIF, a iz 

Hrvatske Đuro Gajdek, član Komisije 

CTIF, uručene su i diplome o pohađanju 

Seminara za ocjenjivanje oldtajmera. 

Na kraju seminara novinar Gajdek 

je predao primjerak foto-monografije 

Hrvatske vatrogasne zajednice 

1876 – 2006 zapovjedniku 

Vatrogasne 

zajednice Gornje Austrije 

i potpredsjedniku Austrijskog 

vatrogasnog saveza 

gospodinu Johann Huberu, 

koji je već desetak 

puta, na raznim stručnim 

skupovima ostvario niz 

susreta s predstavnicima 

HVZ-a. 

Iako trojica navedenih 

predstavljaju ujedno i prvi 

ocjenjivački sud za ovo vatrogasno 

područje, težnja 

je Komisije CTIF da se u 

svakoj državi održi slični 

seminar i osposobe stručni 

ljudi za ocjenjivanje oldtajmera, 

posebno iz muzejske 

struke. Njihovim radom 

zaustavit će se uništavanje 

tih vozila i osigurati restauriranje 

vozila kao spomenika 

tehničke kulture. 

Tekst i foto : Đuro Gajdek 


Intervju 

Intervju s Mišem Milosalvićem 

U povodu ostavke na dužnost vatrogasnog zapovjednika Dubrovačko-neretvanske 

vatrogasne zajednice Vatrogasni vjesnik donosi intervju s Mišem Miloslavićem. 

Vatrogasni vjesnik: Na posljednoj 

zajedničkoj sjednici Operativnotehničkog 

stžera i Predsjedništva Hrvatske 

vatrogasne zajednice, što je održana 

polovicom prosinca 2007, temeljem 

Vaše ostavke na dužnost županijskog zapovjednika, 

oprostili ste se od kolega u 

najvišim tijelima HVZ. 

Miše Miloslavić: Da, na toj zajedničkoj 

sjednici oprostio sam se od 

članova OTS i Predsjedništva HVZ-a, 

a potom na prigodnim sastancima i s 

vatrogascima i zapovjednicima vatrogasnih 

postrojbi iz Županije, te s dužnosnicima 

u Dubrovačko-neretvanskoj 

županiji. 

V. V: Što je povod Vašem odlasku? 

M. M: Nepostojanje jedinstvene vatrogasne 

organizacije, neujednačeno financiranje 

vatrogastva, nepostojanje strategije 

na državnoj razini koja se odnosi 

na požare raslinja nepovoljno se i mimo 

mene odražavalo na vatrogastvo i događaje 

u Županiji. Budući da na to nisam 

mogao utjecati odlučio sam se službeno 

za mirovinu, a neslužbeno nisam više 

htio odgovarati za ono što nisam mogao 

u potpunosti nadzirati. 

Da se razumijemo, vatrogastvo je 

posljednjih godina uznapredovalo u svojoj 

osnovnoj funkciji i tu nema sumnje u 

pogledu efikasnosti, jer kada objekt intervencije 

“stoji” i kada za intervenciju 

ne treba više od pedeset vatrogasaca intervencija 

se može djelotvorno voditi. 

M. M: Do problema dolazi kada je posrijedi 

veliki požar ili više požara raslinja 

istovremeno, kada za pojedinu intervenciju 

treba više od pedeset vatrogasaca 

do više stotina pa i tisuća, kada se gase 

požari koji se “kreću”, odnosno kada su 

posrijedi razbuktali požari raslinja kojima 

se mora pristupiti na vrhunski organiziran 

način. Upravo ono za što se u 

Republici Hrvatskoj troši najviše novaca 

i kroz koje se često gleda cjelokupno vatrogastvo, 

ne funkcionira dobro. 

Krajnji jug je najzahtjevnije područje 

u Republici Hrvatskoj i tu se testira 

koliko su jake sve karike u lancu. Često 

se čuje kako je nešto dobro, kako je na 

određenom području dobro organizirano 

vatrogastvo itd, što je u određenim 

okolnostima točno. Međutim, kako ne 

postoji sustav odnosno kriteriji temeljem 

kojih bi se nešto moglo ocijeniti dobrim 

ili lošim, na taj se način iznose paušalne 

ocjene pojedinaca radi isticanja ili zaštite 

svoje osobne uloge. Često se ističe kako 

je nešto dobro. U stvari to su iznimke, 

odnosno izvlače se iz konteksta slučajevi 

i predstavljaju kao pravilo koje u drugom 

području nemaju istu vrijednost. 

Da bi se mogla dati suvisla ocjena 

nečega treba raditi sveobuhvatne analize, 

a u Republici Hrvatskoj ne postoji 

nekakav sveobuhvatni “obrazac” ili kriterij 

kojim bi se usmjerilo u pravcu izrade 

analiza i usporedbi stanja ili događaja. 

Dosadašnje “analize” su samo puko 

statističko nabrajanje bez podloge, jer 

mi još nemamo niti jedinstveni pristup 

obradi informacija o broju i vrsti događaja. 

Dalje, ovdje na jug dolaze vatrogasci 

iz svih dijelova Hrvatske, pa onome koji 

promatra sa strane odmah upadne u oči 

cijeli niz različitih oblika i boja odora 

i tipova oznaka zvanja i dužnosti koje 

nose vatrogasci iste razine na istom poslu, 

pa prosudite sami kakav se zaključak 

iz toga može izvući. 

V. V: Možete li pojasniti o kakvim se 

problemima radi pri većim požarima 

raslinja? 

M. M: Kada gori neki stan, vozilo ili 

slično ne može se obraniti od nasrtaja 

vlasnika da mu spasite imovinu. Dapače 

bit ćete prozvani ako po njegovu mišljenju 

niste odradili dobro posao. Nasuprot 

tome treba znati da su vlasnici šuma, 

šumskog zemljišta i u pravilu zapuštenih 

poljoprivrednih površina koje su podalje 

od prometnica apsolutno nezainteresirani 

za stanje svojega vlasništva. Za- 

V. V: Koji su po Vama problemi u vatrogastvu? 


47

Intervju 

što? Zato jer ni visoko niti nisko raslinje 

ovoga podneblja nema vrijednost niti za 

drvnu prerađivačku namjenu, niti za 

ogrjev, niti služi za stočarsku djelatnost 

ili nešto drugo pa vlasnicima nije stalo 

hoće li izgorjeti. Dapače, nakon požara 

daje im se određena materijalna satisfakcija 

za nastalu “štetu” pa su u stvari 

na dobitku. Takav događaj postaje briga 

samo vatrogasaca. 

Država je kroz Ustav dala odgovornost 

i obveze zaštite od požara jedinicama 

lokalne samouprave ali glavninu 

novaca sama raspoređuje i daje. Tako 

bi jedinice lokalne samouprave trebale 

umjesto vlasnika preuzeti brigu o zaštiti 

od požara kao i o svemu drugome 

radi unapređenja ekologije, krajobraza, 

biološke raznolikosti i td. Međutim, jedinice 

lokalne samouprave se ponašaju 

kao i vlasnici i okreću pogled u državu 

odnosno u državne institucije kako 

bi prebacili odgovornost. I tu se dolazi 

do problema financiranja te je, čini se, 

ponajbolje da je požar što veći jer će se 

prije doći pod okrilje države. Država 

daje “šakom i kapom” ali bez nekog sustava, 

model je kako se tko snađe, a sve 

pod okriljem procjena i planova zaštite 

od požara. Procjene i planovi zaštite 

od požara rade se po kriterijima koji 

mogu dati odgovor za intervencije koje 

se “ne kreću” i koje zahtijevaju do pedeset 

vatrogasaca. Kako kriteriji temeljem 

kojih se izrađuju planovi ne daju prave 

odgovore kod većeg broja požara raslinja 

vatrogasci se moraju oslanjati na razne 

programe. A u stvarnim situacijama na 

terenu ne pomažu niti daju rezultata ni 

Program aktivnosti Vlade RH niti Plan 

intervencija kod velikih požara. 

Da pojasnim, ne može se kazati da 

jedinice lokalne samouprave ništa ne 

rade i da ništa ne izdvajaju. Problem je 

što je područje prepušteno relativno malim 

jedinicama lokalne samouprave koje 

ne mogu same odraditi potrebne poslove, 

a županija nema resurse odnosno vatrogasne 

postrojbe da to ostvari. U stvari, 

kada su u pitanju požari raslinja većih 

razmjera, a oni su kod globalnog zatopljenja 

pravilo, a ne iznimka, veliki broj 

jedinica lokalne samouprave nalazi se u 

istoj situaciji kao i mnoge mjesne zajednice 

na početku Domovinskog rata kada 

je svaka imala svoj krizni stožer i vodila 

svoj rat. Tek formiranjem konkretne 

vojne strukture dobili smo i bitke i rat. 

Problemi se usložnjavaju kada vatrogasci 

s istim kvalifikacijama, na istim 

M. M: Obiteljima stradalih želim 

da ustraju i ne klonu duhom. 

Iako nemam detaljne informacije 

o Kornatskom tragediji kao i 

ni o smrtnom slučaju na Hvaru, 

mišljenja sam da je u tragediji 

dominirao odnos nekompetentnih 

osoba, medija i političara 

koji su redom optuživali i hapsili. 

U takvim i sličnim tragedijama 

u Europi i svijetu nikada 

se tako ne radi. Sve to pokazuje 

da u nas ne postoji sustav o kojem 

sam već govorio. Na Kornatu 

je pješaštvo stradalo. Međutim, 

nakon Kornata kupuju 

se novi zrakoplovi. U nas je sve 

izokrenuto. Ne shvaća se da je 

potrebno ulagati u “pješaštvo”, 

jer trenutno ni postojeće zrakoplovstvo 

ne prati sustavno pješaštvo. 

Znači li to da je slučajno, 

ne dao Bog, pao zrakoplov i dooperativnim 

poslovima na zajedničkim 

intervencijama konstatiraju da su različito 

materijalno stimulirani, profesionalni 

vatrogasci u JVP na jedan način, 

profesionalni vatrogasci u DVD-ima na 

drugi način, potom sezonski vatrogasci, 

dobrovoljni vatrogasci, profesionalni 

vatrogasci instruktori u DIP-ovima ili 

vatrogasci angažirani na dislokacijama 

odnosno u intervencijskim postrojbama. 

Pa se dešava da jedni otežu s radom 

kako bi dobili prekovremene sate a drugi 

jedva dočekaju da što prije uspješno završe 

intervenciju i idu kući itd,itd. 

Vatrogasne postrojbe osnovane su za 

određeno područje i moraju to područje 

čuvati tako da i pored najbolje volje 

na drugo područje mogu poslati samo 

dijelove postrojbe i opreme, a time su 

kao uigran tim hendikepirane. Kada 

se okupi više stotina vatrogasaca tada 

su to pripadnici iz cijelog niza postrojbi 

pa svatko izbjegava preuzeti ključnu 

ulogu, misleći na područje iz kojeg je 

došao. Dolazi do rasipanja zajedničkog 

nastupa ili su sektori gašenja sastavljeni 

od vatrogasaca koji su po tek nekoliko 

njih iz pojedine postrojbe. Uključivanjem 

vatrogasaca iz više postrojbi povlači 

za sobom i veliki broj zapovjednika 

ili vođa grupa koji traže svoje mjesto 

u svemu. Za potpunu sliku treba dodati 

kako je zapovjedni kadar nedostatno 

obučen i obrazovan za požare raslinja i 

kako izostaje znanstveni pristup požarima 

raslinja. 

Svemu treba dodati da angažiranje 

drugih činitelja koji bi trebali biti uključeni 

u kriznim situacijama prilikom aktivnosti 

pri velikim požarima raslinja ili 

više njih istovremeno, uopće nije doraslo 

situaciji. Građani mogu biti angažirati 

na pomoćnim poslovima, međutim, to 

je neunčikovito i neizvodljivo jer angažiranje 

kroz mobilizacijske pozive CZ-a 

ne daje rezultate na terenu, a kamoli temeljem 

Zakonu o vatrogastvu. 

V. V: Što bi po Vama trebalo doraditi u 

vatrogastvu i uopće u zaštiti od požara 

u Hrvatskoj? 

M. M: Dakle, na nižoj razini vatrogastvo 

dobro funkcionira. Međutim, kao 

što sam rekao treba nam krovna organizacija. 

Prvi vatrogasac državne razine i 

prvi vatrogasac županijske razine trebaju 

biti u istoj “kući”. Upravni, inspekcijski 

i stručni nadzor, osim na državnoj i 

na županijskoj razini trebaju biti također 

u jednoj “kući”. Financiranje mora zakonski 

biti ujednačeno za sve jedinice 

lokalne samouprave kao što su i Ustavom 

propisane obveze zaštite od požara 

jednake za sve jedinice lokalne samouorave. 

Na državnoj razini treba donijeti 

strategiju za požare raslinja. 

Više desetaka organizacija, uključujući 

ministarstava, ustanove, institute, 

zavode, društva i druge, koji crpe novac 

poreznih obveznika na račun požara 

raslinja, valja povezati kako bi uloženo 

korisno vratili i tako prestali biti 

paraziti. Začuđujuće je koliko je takvih 

organizacija i pojedinaca u “zavjetrini”, 

koji se kao bave požarima raslinja a u 

stvari na terenu od toga apsolutno nema 

nikakve koristi. 

U pogledu edukacije i osposobljavanja 

za požare raslinja ne postoji sustavan 

pristup. Edukacija zapovjednika 

i vatrogasaca treba obuhvaćati doslovno 

sve koji se dotiču toga posla jer sada 

samo na papiru postoji nekakva zlatna, 

srebrena i brončana razina djelovanja. 

Uglavnom prijateljski i interesni 

začarani krug treba premostiti 

i za isti račun ukupnu 

problematiku riješiti na pošten 

i djelotvoran način. 

V. V: Što mislite o Kornatskoj 

tragediji? 


Intervju 

snoj postrojbi i vatrogasnoj zajednici. 

Sudjelovao sam u osnivanju odnosno 

podizanju nekoliko dobrovoljnih vatrogasnih 

društava. 

Tijekom svih tih godina izravno 

sam sudjelovao u tisućama intervencija 

i vježbi, bile one lokalnog ili međunarodnog 

karaktera, a od toga stotine 

intervencija u prilikama koje su imale 

karakteristike katastrofa. 

Uz nebrojene požare raslinja koji su 

“zaštitni znak” juga Hrvatske sudjelovao 

sam u vatrogasnim intervencijama kao 

što su pad jednog stranog zrakoplova, a 

prije toga jednog helikoptera, potom gašenje 

požara na desetak trgovačkih brodova 

i više različitih plovila, te u mnogobrojnim 

intervencijama na stambenim, 

hotelskim, gospodarskim, prometnim 

i drugim objektima. 

Tijekom Domovinskog rata sudjelovao 

sam u intervencijama koje vatrogasci 

poduzimaju u takvim teškim prilikama. 

Uz to sam u ratu bio teško ranjen. 

O nekim situacijama i intervencijagodila 

se tragedija da bi se tada poboljšavalo 

financiranje vatrogasnih postrojbi, 

povećavao broj vatrogasaca, tipiziralo 

opremu i tehniku, i sustavno osposobljavalo 

za požare raslinja itd. 

U vatrogasnim krugovima čeka se 

policijska i pravosudna ocjena događaja, 

a zapravo skriva se nemoć i kupuje 

vrijeme. Mišljenja sam da je vatrogastvo 

trebalo dati svoj sud o događaju u dijelu 

za koji su poznate činjenice, što je i 

pretežni dio događaja. Time bi se izvukle 

pouke i izbjegle nove slične tragedije 

bez obzira na policijska i pravosudna izvješća 

i ujedno bi se pomoglo prozvanim 

osobama koje su ostale same na milost 

i nemilost. 

V. V.Možete li se osvrnuti na godine 

provedene u vatrogastvu? 

M. M: Navršava se 38 godina kako sam 

vatrogasac i zapovjednik. Radni vijek 

sam odradio u profesionalnoj vatroga- 

ma pisao sam u Vatrogasnom vjesniku. 

Vjerujem da su Vaši čitatelji imali priliku 

upoznati se s mojim tekstovima tijekom 

20- godišnjeg pisanja i da su i na 

taj način dobili uvid u moj rad koji je 

nadam se bio korektan. 

V. V: I na kraju, dozvolite mi da Vam 

se zahvalim u ime Uredništva Vatrogasnog 

vjesnika na izvrsnoj suradnji tijekom 

proteklih 15 godina, uz pitanje 

hoćete li i dalje pisati o vatrogasnim 

temama? 

M. M: Zasigurno hoću. Koristim priliku 

zahvaliti se na suradnji koju smo 

imali prilikom pripreme prvog priručnika 

Požari raslinja na priobalju i priručnika 

Vatrozaštitni vodič za preventivnu 

obranu kuća od požara raslinja. 

Dubrovačko-neretvanska županica 

imenovala je M. Miloslavića za savjetnika 

za zaštitu od požara. 

Pripredio: Miroslav Kirinčić 


49

Reportaža 

Dobrovoljno vatrogasno društvo 

- gospodarski subjekt 

Da dobrovoljno vatrogasno društvo može poslovati kao gospodarski subjekt, 

imajući pri tome u žiži svoga rada sigurnost građana, uvjerili smo se u DVD-u Jelenje. 

S 

talno nastojanje članova toga društva 

na izgradnji čvrstog sustava sigurnosti 

i stvaranje sve boljih uvjeta za 

održavanje djelotvornog i racionalnog 

sustava zaštite od požara i vatrogastva 

pokazali su da je DVD Jelenje izraslo 

u proteklih trideset godina u zaista respektabilni 

gospodarski subjekt. Razvidno 

je to već na pri pogled: izgrađen je 

suvremen vatrogasni dom, Društvo raspolaže 

s primjerenim vatrogasnim voznim 

parkom i opremom, a vatrogasci 

su puni elana da se tim putem i nastavi. 

Općina Jelenje smještena je uzduž autoceste 

za Rijeku u dužini od 7 km, broji 

6000 stanovnika, a samo sreište općine 

udaljeno je 12 km od vatrogasne postaje 

Vežica u Rijeci od koje je potrebno 

vatrogasnom vozilo oko 20 minuta da 

stignu u slučaju požara ili neke druge 

intervenicije. DVD Jelenje pripada 8. 

požarnom području Grobinštine kojem 

još pripada i DVD Čavle. DVD Jelenje 

“pokriva” intervencijski dio autoceste za 

Rijeku između Grobika i Čavli. Društvo 

bilježi godišnje oko 60 intervencija koje 

odrađuju 20 operativni vatrogasaca, uz 

podršku 40 članova. 

O razvoju Društva, problemima i 

planovima urednik Vatrogasnog vjesnika 

razgovarao je potkraj listopada 2007. 

s Markom Kovačićem, predsjednikom, 

inače jedinim zaposlenikom u Društvu, 

Dariom Moretijem, zapovjednikom, 

inače direktorom tvrtke Elektron 

iz Viškova, te tajnikom Društva, Marinom 

Reljcem, inače vozačem u tvrtki 

Izokon iz Dražica. 

Društvo je osnovano 

❚❚ Sve je otpočelo 12. ožujka 1976. godine 

kada ja tadašnji Savjet Mjesne zajednice 

Jelenje, potaknut aktivnostima 

Vatrogasnog saveza općina Rijeka-Opatija 

na proširenju vatrogasne organizacije 

i osnivanju dobrovoljnih vatrogasnih 

društava, donio odluku o osnivanju Dobrovoljnog 

vatrogasnog društva Jelenje. 

Već je 21. ožujka 1976. godine, uz pomoć 

Vatrogasnog saveza općina Rijeka- 

Opatija, održana osnivačka Skupština 

Društva na kojoj je usvojen Statut i izabrano 

čelništvo Društva: zapovjednik 

Marčelo Šestan, dozapovjednici Mirko 

Ostruganj i Miško Borovac, predsjednik 

Vilim Kukuljan, dopredsjednik Stjepan 

50 

Vatrogasni vjesnik | siječanj [ 2008 ] 

D. Moreti, A. Gršković, M. Kovačić

Reportaža 

Šimac i tajnik Stevo Hlača. Društvo je, 

temeljem zaključaka Skupštine, osnovano 

radi daljnjeg razvoja i unapređenja 

zaštite i vatrogastva na području Mjesne 

zajednice Jelenje. Stoga su članovi 

Društva odmah otpočeli s aktivnostima 

na uređenju prostora i spremišta, te na 

izgradnji vatrogasnog doma. S početka 

Društvo je svoj krov nad glavom dobilo 

u prostorijama tadašnje Mjesne zajednice 

Jelenje. Naime, Društvo je dobilo 

jednu prostoriju koja je služila kao spremište 

vatrogasne opreme i garažni prostor 

za vozilo. Prvo vozilo, opremljeni 

kombi IMV, Društvu je kupio tadašnji 

Vatrogasni savez općina Rijeka-Opatija, 

a Elektroprimorje je Društvu poklonilo 

malo zapovjedno vozilo Fiat 750. Tada 

je, polovicom studenoga 1976. godine 

Društvo brojalo 35 operativnih članova, 

15 članova mladeži i 50 podupirajućih 

članova. Godine 1978. Društvo je 

nabavilo prijevoznu vatrogasnu pumpu 

Ziegler. Vatrogasni savez Rijeke poklonio 

je 1980. Društvu malo šumsko vozilo 

TAM 80 TGP. Iste godine Društvo 

je promijenilo ime u Dobrovoljno 

vatrogasno društvo Ivan Zoretić-Španac, 

Jelenje u počast grobničkom borcu 

internacionalnih brigada u Španjolskoj 

(1936-1939). To ime Društvo nosi i danas, 

uz skraćeno ime Jelenje. 

S razvojem Društva popunjavao se 

i vozni park. Tako je JVP Rijeka 2000. 

godine dalo Društvu na korištenje FAP 

vatrogasnu autocisternu zapremine 8 m3 

koja se koristila za gašenje požara raslinja, 

ali i za prijevoz vode. Vlastitim 

sredstvima Društvo je 2002. kupilo od 

DVD-a Novi Vinodolski rabljeno podvozje 

MAN 16/192 na kojoj je tvrtka 

BMD izradila vatrogasnu nadogradnju 

s cisternom od 5 m3. Društvo 2005. nabavlja 

novi Nisan pick up s visokotlačnim 

modulom. Nastojeći proširiti svoj 

vozni park za različite namjene Društvo 

2005. godine nabavlja od jednog obrtnika 

iz Zagreba starije Unimog vozilo za 

šumske požare s tankom za 1000 l vode 

i visokotlačnom pumpom. To vozilo služi 

i za zimsku službu koju na području 

Jelenja obavljaju vatrogasci Društva temeljem 

ovlaštenja Općine. Vatrogasci 

za potrebe Općine obavljaju i neke komunalne 

poslove, poput pranja ulica. I 

konačno za Dan općine Jelenje Društvo 

dobija 29. rujna 2007. novo visokokvalitetno 

vozilo na podvozju MAN 

18/280 TGM 4X4 s tankom zapremime 

8 m 3 te srednjotlačnom i visokotlač- 

tvo vlastitim sredstvima u iznosu od 

500 000 kuna. Razvidno je, dakle, da 

je Društvo planski nastojalo nabavljati 

vozila kojima mogu “pokrivati” široku 

lepezu poslova, od gašenja požara i tehnom 

pumpom Waterous. Nadogradnju 

je izradila tvrtka MG Rijeka. Vozilo su 

finacirali općina Jelenje s 300 000 kuna, 

Vatrogasna zajednica Primorsko-goranske 

županije s 200 000 kuna te Druš- 


51

Reportaža 

tvo za svoj rad na zaštiti i spašavanju stanovništva 

dobilo Povelju Grada Rijeke. 

Vatrogasci Jelenja i nakon 1993. godine 

kada je osnovana oćina Jelenje ne sudjeluju 

u gašenju požara i zaštiti i spašavanju 

samo na podučju svoje lokalne zajednice, 

već i u gašenju požara u Istri i diljem 

Primorsko-goranske županije.Marljivost i 

djelotvornost vatrogasaca Jelenja nastavljena 

je ozbiljnim inicijativima i akcijama 

na pripremama za izgradnju vatrogasnog 

doma. Nakon što je dobivena građevinska 

dozvola započelo se 1998. s izgradnjom 

doma, najprije s pripremom zemljišta u 

što su vatrogasci uložili znatan trud. Te 

1998. godine vatrogasci Jelenja sudjelovali 

su u gašenju katastrofalnih požara koji 

su zahvatili Dalmaciju. 

S pravom izgradnjom doma otpočelo 

se 2000. godine. Inače, izgradnja se i financijski 

i građevinski odvijala u tri faze: 

izgradnja konstrukcije, zatvaranje doma i 

unutarnje uređenje. Godine 2001. nastavljeni 

su radovi te su zatvoreni vanjski zidovi 

na objektu budućeg vatrogasnog doma. 

Od 2001. do 2003. izvodili su se radovi u 

unutarnjem prostoru doma. Sam dom je 

službeno otvoren 13. svibnja 2006. godine 

u povodu 30. obljetnice Društva. Danas je 

to objekt koji može biti ogledni u svakom 

pogledu, po načinu finaciranja,uloženom 

ogromnom trudu vatrogasaca u izgradnju 

doma, po organizaciji prostora u domu i 

njegovoj namjeni. Dom površine 360 m 2 

s garažnim prostorom za 4 vozila, prostorom 

za vatrogasnu oprenu i operativne vaničkih 

intervencija do komunalnih i poslova 

zimske službe. 

Izgradnja vatrogasnog doma 

❚❚ Od samog osnivanja Društvo je nastojalo 

priskrbiti primjereni prostor za 

svoje djelovanje. Pa, premda je Društvo 

godinama radilo u “posuđenim” prostorima, 

vatrogascima nije ponestajalo elana. 

I, konačno, 1989. uz potporu tadašnjeg 

SIZ-a za zaštitu od požara otpočelo se 

s projektom izgradnje vatrogasnog doma, 

te je 1990. položen i kamen temeljac za 

dom. Članovi Društva prionuli su izgradnji 

temelja budućeg vatrogasnog doma. 

Međutim, elan je ubrzo splasnuo. Naime, 

nova je vlast zabranila izgradnju doma i 

boćališta koje je bilo predviđeno uz dom. 

Razočarenje vatrogasaca i članova Sportskog 

društva Rječina, koji su uz vatrogasni 

dom trebali dobiti bočalište, bilo je 

ogromno. Tim prije što su sredstva namijenjena 

za gradnju doma, osigurana u 

tadašnjem SIZ-u za zaštitu od požara i 

Vatrogasnom savezu Rijeka, utrošena za 

izgradnju doma u Klani. Unatoč razočarenju 

zbog “gubitka” doma vatrogasci nastavljaju 

neumorno raditi na zaštiti i spašavanju 

stanovništva, posebice tijekom 

Domovinskog rata. Za eksplozije vojnog 

skladišta u Zahumu 13. listopada 1991. 

vatrogasci su u poptunosti bili mobilizirani, 

a od svibnja do kolovoza te godine 

Društvo je pomagalo i do 320 izbjeglica 

iz Bosne i Hercegovine. Stoga je Druš- 

trogasce te društvenim prostorijama, vrhunskog 

eksterijera i unutrašnjeg uređenja 

stajao je 1,5 milijuna kuna. U pripremne 

radove na izgradnji doma Društvo je uložilo 

150 000 kuna, a u samu izgradnju i 

uređenje uložili su 400 000 kn općina Jelenje, 

200 000 kn Vatrogasna zajednica 

Primorsko-goranske županije, 200 000 

Primorsko-goranska županija, te 300 000 

kn samo Društvo. Ta sredstva Društvo 

je ostvarilo pružanjem raznih usluga. Pri 

tome valja istaknuti da su članovi Društva 

uložili veliki broj dobrovoljnih radnih 

sati u izgradnju doma. U izgradnju 

i uređenje doma uključili su se i mnogi 

sponzori, među kojima treba spomenuti 

Miljenka Fičora, pomoćnika ministra financija, 

pomoć Hrvatskih šuma.te Ministarstva 

unutaranjih poslova i Ministarstva 

financija. 

Društvo koje se samo financira 

❚❚ Premda je nedostatak kvalitetnog prostora, 

opreme i vozila ograničavalo razvoj 

Društva, vatrogasci se nisu predavali te 

je 1986. otpočela suradnja s Auto-moto 

društvom Grobnik, temeljem Ugovora o 

poslovnoj suradnji, u osiguranju auto-moto 

utrka. Godine 1989. Društvo je otpočelo 

suradnju s Automotodromom Grobnik 

na osiguranju tadašnje moto utrke pod 

nazivom Velika nagrada. Ta suradnja traje 

do danas i može se ustvrditi da je to 

bio jedan od poticaja u razvoju Društva, 

posebno u pogledu opremanja, nabavke 


Reportaža 

vozila i osposobljavanja vatrogasaca, u 

skladu s visokim standardima Međunarodne 

asocijacije auto-moto utrka. Društvo 

je servisiralo auto-moto utrke s malim 

TAM-om nabavljenim 1986. da bi danas 

vatrogasci utrke osiguravali sa suvremeno 

opremljenim vatrogasnim vozilo MAN 

18/280 TGM 4X4 što ga je MG Rijeka 

isporučila Društvu krajem rujna 2007. 

Vatrogasci Društva godišnje osiguravaju 

20 do 30 različitih auto i moto utrka. U 

sklopu tog zadatka vatrogasci osiguravaju 

vozni park uoči utrke, samu utrku te raščišćavaju 

i peru pistu u slučaju nezgode. 

Društvo od te djelatnosti godišnje ostvari 

prihod od 200 do 400 tisuća kuna, ovisno 

o broju utrka. Koliko je posao osiguravanja 

utrka ozbiljan i zahtjeva kazuje i 

činjenica da vatrogasci ovoga drštva osiguravaju, 

između ostaloga, Svjetsko prvenstvo 

utrka sidecara (motoprikoličara), 

Europsko prvenstvo utrka motora od 125 

i 250 ccm, zatim Utrku automobila CEZa 

(Centralno-europske zone) i td. Vatrogasci 

Društva osiguravaju i Street race utrku 

(ubrzanje automobila na 402 m) što se 

održava na aerodromu Krila Kvarnera, te 

rock koncerte što se održavaju na Autodromu. 

Sredstva koja vatrogasci ostvare 

osiguranjem utrka dosežu i do 50 posto 

ukupnih sredstava kojima se financira vatrogasna 

djelatnost Društva, što govori o 

brizi vatrogasaca da se vatrogastvo u općini 

Jelenje, ali i na područjima na kojima 

vatrogasci Društva redovito interveniraju, 

što kvalitetnije i djelotvornije ostvaruje. 

Valja navesti da proračun općine iznosi 

godišnje 19 600 000 kuna, a da Društvo 

iz proračuna godišnje za svoju djelatnost 

dobiva tek 300 000 kuna. Premda općina 

sufinacira i druge projekte Društva ipak 

je razvidno da ta sredstva nisu ni približna 

sredstvima što bi ih općina morala izdvajati 

za vatrogastvo temeljem zakona. Stoga 

je jednoznačan zaključak: visoki standard 

zaštite od požara i vatrogastva, što ga 

održavaju vatrogasci Jelenja, valja zahvaliti 

dodatnim aktivnostima članova Društva. 

Dakle, dobrovoljni kvalitetni rad i dodatne 

gospodarske aktivnosti Društva čini se 

da su formula za uspjeh, ali i ugled što ga 

vatrogasci imaju u svojoj lokalnoj zajednici. 

Valja se, stoga, složiti s tvrdnjom predsjednika 

Društva da je svaka vatrogasna 

organizacija toliko kreativna koliko joj se 

to dozvoli, naravno uz kreativno angažiranje 

članova organizacije. Članovi Društva 

već se sada nastoje uključiti u buduću 

aktivnost što ih donosi moguća izgradnja 

golf terena na području Jelenja. 

Dobrovoljci kao profesionalci 

❚❚ O ugledu vatrogasaca ponajbolje svjedoče 

mnogobrojne djelotvorne vatrogasne 

intervencije, ne samo na području općine, 

već i na području Primorsko-goranske 

županije i Hrvatske. O značaju koje 

Društvo ima u gašenju požara raslinja kazuje 

i činjenica da JVP Rijeka vatrogasce 

Jelenja smatra svojom vatrogasnom ispostavom. 

Inače tijekom ljetne protupožarne 

sezone u Društvu su angažirana i dva 

sezonska vatrogasca. Ne čudi,stoga, da su 

vatrogasci Jelenja jedini s područja Primorsko-goranske 

županije sudjelovali tijekom 

pet dana u saniranju velikog požara 

na Hvaru potkraj kolovoza i početkom 

rujna 2007. O djelotvornosti vatrogasaca 

na intervencijama kazuju i uzastopni požari 

što su se dogodili polovicom kolovoza 

2007. Na dojavu o eksploziji plinske boce 

u Lukežima, što je primljena u 5,99 sati 

13. kolovoza vatrogasci su već u 6,10 sati 

bili na mjestu nesreće. Na mjestu eksplo- 

zije plinske boce u kamp kućici u Podhumu, 

što se desila 14. kolovoza u 19,32 sati 

vatrogasci su intervenirali u samo pet minuta. 

U istom su vremenu izašli vatrogasci 

na mjesto požara ljetne kuhinje u Jelenju 

što je izbio 15. kolovoza u 5,20 sati. Samo 

tih nekoliko intervencija svjedoče o zaista 

djelotvornom odzivu i interveniranju 

vatrogasaca Jelenja. Pridoda li se tome i 

široka lepeza drugih vatrogasnih aktivnosti 

koje su službi lokalne zajednice, ali 

i ostvarivanja prihoda kojima se unapređuje 

intervencijaka sposobnost, zaista se 

može ustvrditi da je DVD Jelenje uspjelo 

“patentirati” visoku razinu zaštite od požara 

i vatrogastva s gospodarskom djelotvornošću 

koja je uvijek u službi zaštite 

stanovnika. Stoga nije ni čudno što vatrogasci 

Jelenja uvijek naglašavaju da je 

u njihovoj aktivnosti prioritet tehnička i 

intervencijska spremnost, pa tek potom 

ostale aktivnosti. 



53

Komentar 

Aleksandar Regent 

Tragedija vatrogasaca na Kornatu: 

Puno medijske buke - malo istine 

Nisam imao namjeru upuštati se u javne diskusije o kornatskoj tragediji prije nego što bude objavljen 

izvještaj Interdisciplinarne – ekspertne radne skupine za razrješenje okolnosti požara i stradavanja 

vatrogasaca na otoku Kornat 30. kolovoza 2007. godine i/ili nekog drugog kompetentnog istražnog tima. 

R 

azlog 

tome je što na raspolaganju 

nisam imao i još uvijek nemam dovoljno 

detaljnu bazu podataka s činjenicama 

o tom događaju, pa sam smatrao 

da ne bih mogao biti u stanju dati dovoljno 

točnu analizu. 

Očekivao sam, naime, da će u izvještaju 

nekog od istražnih timova biti 

navedeni podaci koji su po logici stvari 

morali biti prikupljeni odmah, u danima 

nakon nesreće, koji bi trebali poslužiti 

kao baza za daljnje analize. 

S obzirom na to da 4 mjeseca nakon 

tragedije nisu dostupni nikakvi službeni 

podaci, nakon članaka objavljenih 

u Globusu, br. 884 od 16.11.2007. 

i Nacionalu br. 627 od 20.11.2007. 

pod bombastičnim naslovima “Razriješen 

kornatski misterij – Smrt u 15 

sekundi” i “Nova tragedija prijeti gasiteljima 

– Hrvatski vatrogasci nose 

zapaljive odore”, nisam mogao a da 

ne reagiram javno. Stoga sam se upustio 

u prikupljanje i analizu događaja 

na bazi meni dostupnih podataka. 

Jasno je samo po sebi da javnost, napose 

rođaci, prijatelji i kolege-vatrogasci poginulih 

žele i imaju pravo što prije doznati 

činjenice i istinu. 

Nesporno je i pravo, a rekao bih 

i dužnost novinara, kao predstavnika 

javnosti, da sakupljaju i prezentiraju 

informacije zainteresiranima. Naravno, 

pod uvjetom da su one plauzibilne 

i zasnovane na činjenicama. 

A jesu li? 


Komentar 

Vatrogastvo – rizična aktivnost 

❚❚ Svaka vatrogasna intervencija predstavlja 

potencijalni rizik, kao uostalom 

i svaka druga slična ljudska aktivnost. 

Svrha primjene ispravnih procedura i 

korištenja primjerene osobne zaštitne 

opreme (OZO) vatrogasaca je upravo 

smanjivanje rizika na najmanju moguću 

i prihvatljivu razinu. 

U vatrogasnom su poslu nažalost 

ozljede, a u ekstremnim situacijama i 

smrt, posljedice koje su se događale u 

prošlosti i koje će se neizbježno ponovno 

dogoditi. Vatrogastvo je po definiciji 

rizična aktivnost. Kada svi bježe od vatre, 

ekološkog incidenta ili slične opasnosti, 

vatrogasci idu prema njoj. Nema 

procedura niti OZO koje pružaju apsolutnu 

zaštitu. Nesreće se događaju i 

kad su primijenjene ispravne procedure 

i kad se nosi odgovarajuća oprema na 

pravilan način, kad se sve napravi “lege 

artis”, ali znatno rjeđe nego kada to nije 

slučaj. Toga mora biti svjestan i vatrogasac 

i cijela javnost. 

Osobna zaštitna oprema 

❚❚ Činjenica je da neka dobrovoljna vatrogasna 

društva (DVD-i), pa čak i neke 

profesionalne vatrogasne postrojbe za 

gašenje požara otvorenog prostora koriste 

kombinezone, a vjerojatno i dvodjelnu 

odjeću izrađenu od običnih (gorivih) 

tkanina. Činjenica je isto tako, da 

su kombinezoni od inherentno vatrootpornih 

(VO) tkanina cca 5 puta skuplji 

nego oni koji su izrađeni od standardne 

mješavine pamuk/poliester 50/50%. Zašto 

se takvi (gorivi) kombinezoni i ostala 

odjeća ipak koriste? Cijena je nesporno 

značajan faktor. Ipak, osim cijene ima i 

drugih faktora. Npr.: 

• U Pravilniku o jedinstvenom obliku 

i kroju odore članova vatrogasnih 

postrojbi te oznakama zvanja (NN 

65/94), kao materijal za izradu radne 

odore (kapa, bluza, hlače) propisuje 

se mješavina od 50% češljanog 

pamuka i 50% poliestera, a košulja 

(zimskih i ljetnih) tkanina s najmanje 

70% češljanog pamuka. Težina 

tkanine nije navedena, a vatrootpornost 

(VO) se ne spominje. Za takvu 

je odoru propisano da je članovi vatrogasnih 

postrojbi (profesionalnih i 

dobrovoljnih) nose ... kod obavljanja 

vatrogasne djelatnosti i kod stručnog 

osposobljavanja i usavršavanja... 

• U Pravilniku o zaštitnoj i drugoj 

osobnoj opremi pripadnika vatrogasnih 

postrojbi (NN 61/94), pod stavkom 

“druga osobna oprema” spominje 

se “radni kombinezon”. 

Niti u jednom od ta dva pravilnika 

pitanje VO odjeće se ne spominje, niti 

se na bilo koji način specificira. Isto tako, 

ne navode se nikakvi detaljniji podaci 

o vrstama intervencija i/ili poslova pri 

kojima bi tu odjeću trebalo nositi. Stoga 

vatrogasni zapovjednici u praksi mnogo 

puta nemaju pisanu osnovu na koju bi 

se pozvali prilikom zahtjeva za dodjelu 

novca. Tradicionalno su u mnogim 

sredinama vatrogasci na listi prioriteta 

razmjerno nisko, pa ih političari, koji 

najčešće distribuiraju veliku većinu javnoga 

novca, a vatrogasnu struku u najboljem 

slučaju poznaju samo oskudno, 

lako mogu odbiti. 

Disciplina Korištenja 

zaštitne opreme 

❚❚ Radna disciplina, posebno disciplina 

nošenja i korištenja OZO u našoj 

je zemlji razmjerno niska, pa se često 

dešava da zaposlenici izbjegavaju nositi 

ispravnu i primjerenu OZO, jer je 

ona “teška”, “nespretna”, “smeta” i tome 

slično. 

Potvrdu te činjenice može lako svatko 

dobiti ako se prošeće po obližnjem 

brodogradilištu, gradilištu, tvornici itd. 

gdje će, unatoč znakovima upozorenja o 

obveznom nošenju kacige, obično ustanoviti 

da se velika većina zaposlenika 

toga ne pridržava. Ako je to slučaj s kacigama, 

čije je nenošenje vrlo lako uočljivo, 

lako je moguće zamisliti kakav je 

stupanj (ne)korištenja rukavica, čepića 

za zaštitu ušiju od buke, zaštitnih naočala 

i druge manje uočljive opreme. 

U novinama i na TV već se godinama 

mogu vidjeti slike vatrogasaca i drugih 

osoba (tzv. “gasitelja”), koji požare otvorenog 

prostora gase u običnoj svakodnevnoj 

odjeći i obući, kao što su majice 

kratkih rukava, razdrljene košulje, bez 

rukavica, bez kaciga, bez zaštitnih naočala 

ili vizira, u sportskoj obući, “trapericama” 

i sl., što nitko do sad nije (javno) 

komentirao, posebno ne političari koji 

su nakon kornatske tragedije pokazali 

veliku agilnost pri kritiziranju i optuživanju 

vatrogasne “nadgradnje” za tragediju. 

U društvu koje dobro funkcionira, 

svaka takva neodgovarajuće opremljena 

i zaštićena osoba morala bi ostati kod 

kuće, a prikaz neispravno zaštićenog zaposlenika 

na TV-u dao bi izvrsan povod 

inspektoru zaštite na radu da kazni poslodavca. 

Kad ste o takvom slučaju kod 

nas posljednji puta nešto čuli? Koja profesionalna 

vatrogasna postrojba u RH, 

koji DVD ima referenta zaštite pri radu, 

odnosno osobu zaduženu za to (safety 

officer)? 


55

Komentar 

Odgovornost za propuste 

❚❚ Kombinezoni izrađeni od mješavine 

pamuk/poliester zakonski se svakako ne 

mogu zabraniti, iako je notorna činjenica 

da oni u plamenu gore, da rastaljeni 

materijal (poliester) kaplje i da se lijepi 

za ljudsku kožu. Izbor i nabavka odgovarajuće 

zaštitne opreme je obveza poslodavca 

nakon što je napravio procjenu 

rizika za određeni posao, a ne pitanje 

zakonske zabrane neke opreme. Poslodavac 

je nadalje u obvezi odgovarajuću 

OZO održavati u primjerenom funkcionalnom 

i higijenski ispravnom stanju i 

po potrebi je popraviti, a zaposlenik je 

dužan opremu nositi i čuvati. To je pristup 

koji važi u zemljama EU i koji treba 

što prije shvatiti i prihvatiti, jer će za 

godinu ili dvije biti i naša obveza. Tu 

se može postaviti još jedno zanimljivo 

pitanje: profesionalni vatrogasci su zaposlenici 

vatrogasne postrojbe, no tko je 

poslodavac dobrovoljnom vatrogascu pri 

akciji gašenja koji se mora pobrinuti za 

njegovu zaštitnu opremu i za obrazova- 

nje nositelja za njezinu primjenu? Tko 

odgovara za propust da se to učini? 

“Gorivi” (obični) kombinezoni ili 

“goriva” dvodijelna odjeća, vjerojatno su 

posve pogodni za niz radova i za vježbe 

u vatrogasnoj postrojbi ili DVD-u (ovisno 

o procjeni rizika) i nema baš nikakvog 

razloga da se zabrane. Da je takva 

mješavina vlakana goriva i da će se pri 

produženom izlaganju plamenu (npr. 

upaljača za cigarete) upaliti i izgorjeti 

u cijelosti ako se plamen primijeni 

“odozdo”, s namjerom da se odjeća zapali, 

nije nikakva tajna niti novost. To 

(vjerujem) zna svaki vatrogasac i praktički 

svaka tehnički obrazovana osoba. 

Isto je tako opće poznato, da svaka odjeća, 

pa tako i ona izrađena od mješavine 

pamuk/poliester pruža izvjestan stupanj 

zaštite od topline i vatre, posebno 

pri nižim temperaturama okoliša (npr. 

200 0 C), uz relativno mali toplinski tok 

u trajanju od nekoliko sekundi. 

Vatrogasac u takvoj odjeći ima izvjestan 

stupanj zaštite, koji je efektivno 

veći od onoga što ga pruža sama “statička” 

odjeća, jer će on zapaljene (manje) 

dijelove odjeće pokušati odmah ugasiti 

i u pravilu proći s manjim opeklinama 

ili čak i bez njih. Daleko je najrizičnije 

imati golu kožu. 

Stupnjevi opeklina 

❚❚ Pitanje stupnja opeklina koje su zadobili 

vatrogasaci na Kornatu je malo 

kompliciranije, pa treba krenuti od nekakve 

realističke pretpostavke. Ako se 

pretpostavi da se vatrogasac nalazi u 

okolišu u kojem je potpuno obuhvaćen 

plamenom, kao što je to npr. pri standardnom 

ispitivanju na Termo-čovjeku (ili 

sličnoj lutki veličine čovjeka), da temperatura 

u plamenu u prosjeku iznosi cca 

800 0 C, a toplinski tok 84 kW/m2, što bi 

bilo jednako uvjetima u plamenoj buktinji 

propana u kojoj se lutka uobičajeno 

nalazi, tada bi se s relativno velikom pouzdanošću 

mogle pretpostaviti slijedeće 

opekline: 


Komentar 

• Za “intervencijsku zaštitnu odjeću” 

izrađenu u skladu s europskom 

normom EN 469, što je odjeća koju 

vatrogasci u EU (ali i u Hrvatskoj) 

normalno nose na “strukturne požare”, 

uz vrijeme izlaganja plamenu 8 

sekundi i mjerenja simuliranih opeklina 

60 sekundi – do 10% opeklina 

2. stupnja i do 10% opeklina 3. 

stupnja (pod odijelom nema druge 

odjeće). Kad se od toga odbije cca 6% 

opeklina, koje normalno dobije pri 

testiranju nezaštićena glava, ostaje 

svega nekoliko postotaka opeklina 

3. stupnja i dakako opekline 2. stupnja. 

Opeklinama 2. stupnja smatraju 

se normalno površine kože koje su 

pokrivene mjehurima. Te su opekline 

površinske i prolazne naravi, te 

nestaju gotovo bez traga kroz tjedan, 

dva ili tri. Uz ovaj se stupanj opeklina 

može očekivati gotovo 100% 

preživljavanje zdravog čovjeka. Koliko 

je vremena trajalo izlaganje žrtava 

vrućim plinovima, koliki je bio toplinski 

tok i temperatura okoliša ako 

su čak i vatrogasci koji su (navodno 

barem neki) bili zaštićeni odjećom 

prema EN 469 zadobili opekline 3. 

i 4. stupnja na više od 65% površine 

tijela? Zdrava tehnička logika reći 

će: najmanje 2-3 puta dulje, dakle 

20 ili 30 sekundi. Ista će se logika 

dalje pitati i: nema li požar trave ipak 

nižu temperaturu izgaranja i manji 

toplinski tok nego testna buktinja 

propana? I, nije li vrijeme izlaganja 

bilo još dulje? 

• Jednoslojni VO kombinezon izrađen 

od inherentno VO tkanine (npr. 

Nomex, PBI-Kevlar, Kermel ili sl.) 

težine cca 200 g/m 2 , prema normi 

EN 531 (razina zaštite A, B1, C1), 

odjeća je za koju se općenito smatra 

da bi je vatrogasci normalno trebali 

nositi pri požarima raslinja. Uz vrijeme 

izlaganja plamenu 4 sekunde i 

mjerenja simuliranih opeklina 60 sekundi 

na lutki Termo-čovjeku može 

se s dovoljnom sigurnošću očekivati 

zadobivanje do cca 25% opeklina 

2. stupnja i do cca 15% opeklina 3. 

stupnja (pod kombinezonom je pamučna 

T-majica i gaćice). Kad se od 

toga odbije cca 6% opeklina, koje 

normalno dobije pri testiranju nezaštićena 

glava, ostaje manje od 25% 

opeklina 2. stupnja i manje od 10% 

opeklina 3. stupnja. Uz ovaj se stu- 

panj opeklina može očekivati postotak 

preživljavanja ljudi od 80-95 % 

(stariji imaju veću smrtnost). 

• Tvrdnja da je nošenje VO odjeće 

zaštitilo pluća jedinog preživjelog 

vatrogasca Frane Lučića od udisanja 

vrućih plinova je nonsens. Tu se 

odmah može postaviti daljnje pitanje: 

a koliko je dugo trajalo izlaganje 

žrtava plamenu i vrućim plinovima, 

pa da su oni bili prisiljeni udisati ih? 

Svatko tko je barem jednom ušao u 

saunu zna da je trenutno instinktivno 

zaustavio dah, a temperatura zraka 

u sauni je obično cca 70-100 0 C 

(prosjek 85 0 C). Ne bi li čovjek to isto 

učinio u slučaju da udahne zrak ugrijan 

na nekoliko stotina 0 C? Nakon 

nekoliko sekundi, disanje u sauni 


57

Komentar 

• Pitanje opeklina ispod VO odjeće 

prije svega je vezano s vrijednošću 

toplinske izolacije odjeće. Kao što 

lonac u kojem se kuha ili peče meso 

ne nastrada pri temperaturi od npr. 

250 0 C, isto će tako i odjeća od inherentno 

VO tkanine ostati praktički 

netaknuta do temperature od 

cca 400 0 C. Međutim, isto tako kao 

što se meso ispeče u tom metalnom 

loncu, ispeći će se i čovječja koža i 

potkožno tkivo ispod VO tkanine 

koja ima prenisku toplinsku izolaciju. 

Pri tom je vrlo malo značajno da 

li je ljudska koža bila vlažna ili mokra 

od znoja ili ne. Opekline ljudske 

kože počinju nastajati već pri temperaturi 

kože od cca 45 0 C, dok se 

voda, kao što svatko zna, isparava na 

100 0 C. Kad se površina kože zagrije 

do 70, 80 ili 100 0 C i kada djelovase 

nastavlja bez štetnih posljedica u 

normalnom trajanju od 10 do 15 minuta. 

Ako su vatrogasci bili prisiljeni 

udisati vrući zrak, znači da je okolni 

zrak takvu temperaturu morao imati 

dulje od vremena na koje su mogli 

voljno zaustaviti disanje (cca 30 sekundi 

do 2 minute, ovisno o osobi i 

situaciji). 

• Brzina dolaska vrućih plinova i/ili 

plamene fronte nema nikakav bitan 

utjecaj na stupanj i težinu opeklina. 

Ona može utjecati jedino na mogućnost 

brzog odziva čovjeka. Za nastanak 

opeklina kože bitni su: toplinski 

tok (kW/m2), temperatura izgarnih 

plinova (vrućeg zraka) i vrijeme kontakta. 

Značajan utjecaj imaju i položaj 

tijela (ležanjem se npr. zaštiti 

praktički polovica tijela) te, naravno, 

zaštitna funkcija odjeće (negorivost, 

toplinska izolacija, toplinski kapacitet). 

Zašto se nitko nije legao na tlo 

(sačuvao bi cca 50% površine tijela 

od opeklina), zašto se nije odjenuo u 

“Bristolku” ili se barem pokrio njome? 

nje topline traje nekoliko sekundi ili 

nekoliko desetaka sekundi, ona vrlo 

brzo odumire, a nastaju ireverzibilne 

opekline 3. ili 4. stupnja, ovisno 

o vremenu djelovanja i temperaturi 

zagrijane kože. 

Eruptivni požar 

❚❚ Pitanje tzv. eruptivnog požara je nešto 

što treba ostaviti za posve profesionalnu 

diskusiju kompetentnih inženjera 

i znanstvenika, uz nužan iskustveni 

“input” vatrogasaca s iskustvom. Taj se 

termin u vatrogastvu Hrvatske pojavio 

tek nakon kornatske tragedije, a precizno 

nije niti do danas definiran među 

vatrogascima. Eruptivni požar je pojava 

rasplamsavanja i širenja požara, koja se 

u američkoj literaturi naziva “fire blow 

up” ili “jump fire”. Njome se označava 

naglo širenje/jačanje požara (uglavnom) 

konvekcijom topline izgaranja na 

okolno gorivo u neposrednoj blizini, a 

uz gornji rub zone izgaranja. To (pone- 


Komentar 

kad) dramatično širenje požara događa 

se na nagnutom terenu, napose ako se 

radi o usjeku ili klancu, uz uvjet da je 

na raspolaganju i dovoljna količina goriva 

i dovoljan nagib. Ponekad ga, nažalost, 

koriste stručnjaci i “stručnjaci” kao 

magičan termin kojim laike odbijaju 

od daljnje diskusije i ispitivanja. Neovisno 

o terminu odnosno riječi koja će 

se koristiti za opis požara, za opekline 

izloženih ljudi značajni su faktori koji 

su već navedeni. Tvrdnje da je naglo izgaranje 

trave izazvalo “nagli pad tlaka 

zraka iznad opožarenog područja” i da 

je “vatreni tornado” najsmrtonosniji neprijatelj 

svih vatrogasaca na svijetu (kad 

se taj najsmrtonosniji neprijatelj posljednji 

puta pojavio na našoj jadranskoj obali, 

na kojoj su vatrogasci bez žrtava ugasili 

na tisuće požara, mnogih znatno većih 

od kornatskoga?) su također u najmanju 

ruku vrlo dvojbene. Ništa se bolje ne 

može reći niti za tvrdnje da je taj “magični 

vatreni tornado” koji neki “stručnjaci” 

predočavaju kao “ognjenu pijavicu” 

(tromba marina?) udaljenost od 300 m 

prešao za svega 15 sekundi, jer se odmah 

postavlja i pitanje: a zašto nije isto 

tako brzo i otišao bez značajnog prenošenja 

topline na žrtve. Ako pak pojavu 

“ognjene pijavice”, koja dokazano postoji, 

žele zamisliti kao “pijavicu” polegnutu 

paralelno s tlom nagiba manjeg od 100, 

treba se zapitati: koji je to fizikalni mehanizam 

stvorio i polegnuo tu “pijavicu” 

od vatre uz tlo, što joj je dalo duljinu od 

300 m, zašto se ona nije uzdignula od 

tla kad su produkti izgaranja specifički 

mnogo lakši od okolnog zraka itd. Vezano 

s brzinom širenja i brzinom prelaska 

vrućih plinova preko grupe vatrogasaca, 

stanovnici sela mogli bi se dosjetiti 

da pri brzom smuđenju dlaka na kolinju 

ne dolazi do dubinskog oštećivanja 

kože, unatoč činjenici da se to danas ponekad 

radi “brenerom”, koji inače služi 

za zavarivanje, tj. ugrijavanje čelika 

iznad 1500 0 C. 

Tvrdnje tehnički nesporno nestručnih 

reportera da su kroz gledanje jednostavne 

demonstracije širenja požara sijena 

na nekoliko m2 u laboratoriju prof. 

Viegasa u Portugalu došli do saznanja o 

uzroku eruptivnog požara također treba 

primiti s vrlo velikom dozom opreza. 

Zašto? Evo nekoliko razloga: 

- Na nekoliko se mjesta u jednom od 

članaka navodi da je profesor šef katedre 

i laboratorija za tehničku me- 

kinematičke, dinamičke, termodinamičke 

itd.). Tu se pojavljuju neke 

karakteristike ili značajke, kao što su 

npr. Reynoldsova, Froudeova, Grashofova, 

itd. Eksperiment (modelsko 

ispitivanje) izveden bez provjere 

sličnosti po relevantnim parametrima 

praktički je bezvrijedan. To područje 

zahtijeva vrlo specifična matematička 

i fizikalna znanja koja su 

u pravilu domena znanstvenika, pa 

se neće dalje razmatrati. Pokus koji 

je izveden za potrebe novinara ne 

može se smatrati pravom simulacijom, 

jer je mogao samo kvalitativno 

(načelno) ukazati na neke od utjecajnih 

faktore i ništa više. 

- Za nastanak tzv. eruptivnog požara 

ne mora biti nužna prisutnost vjetra, 

ali je svakako nužna dovoljna kolihaniku 

i da je diplomirao tehničku 

mehaniku. Ako se stvar provjeri na 

internetu, lako se može zaključiti da 

se “mechanical engineering” na hrvatski 

ispravno može prevesti jedino 

kao strojarstvo i nikako drugačije. 

Tehnička je mehanika naprotiv 

samo jedna od osnovnih tehničkih 

disciplina na kojima se bazira struka 

strojarstva (mechanical engineering). 

Ako se na tako banalnim stvarima 

može toliko očito pogriješiti, tada se 

može očekivati da su pri specifičnijem 

tehničkom razgovoru moguće i 

veće greške odnosno nepreciznosti. 

- Za preslikavanje eksperimenta, bolje 

rečeno demonstracije efekta tzv. 

eruptivnog požara u stvarno mjerilo, 

potrebno je poznavati i primijeniti 

zakone sličnosti (geometrijske, 


59

Komentar 

čina lako zapaljivog goriva, dovoljan 

nagib terena (100 se navodi kao minimum!) 

i dovoljne dimenzije (duljina 

i širina) padine. Pitanje da li su 

ti parametri bili dovoljni ili ih treba 

također ostaviti za specijalističko 

znanstveno istraživanje. Na iskustvenoj 

je razini taj efekt eruptivnog 

požara vatrogascima u Dalmaciji već 

godinama poznat kao pirija ili vatrena 

oluja, koji zna nastupiti u usjecima 

ili kanjonima. Običnim je ljudima 

iz svakodnevnog iskustva znana 

činjenica da vertikalni list papira zapaljen 

na donjem rubu izgara mnogo 

brže nego isti takav list zapaljen na 

gornjem rubu. Ne radi se dakle ni 

o kakvom “revolucionarnom” otkriću, 

već eventualno o znanstvenom 

objašnjenju i modelu proračuna naše 

pirije, američkog fire blow upa odnosno 

chimney effecta. Možda ovdje 

treba pripomenuti da je za vatrogasce 

na terenu bitno upravo poznavanje 

požarnih pojava na iskustvenoj 

razini, dok znanstvena razmatranja 

i proračuni za danas i za doglednu 

budućnost još ostaju u domeni znanosti 

i fakulteta. 

- Tvrdnje da su se kornatski vatrogasci 

najprije ugušili ili otrovali dimom, 

a tek zatim stradali u vatri teško je 

prihvatiti i u očitom su neskladu s 

vatrogasnom praksom i s činjenicom 

da je većina nesretnih vatrogasaca 

preživjela sam požar, pa ih nije potrebno 

dalje komentirati. Također je 

posve netočno bez rezerve izjaviti da 

ne postoji vatrogasno odijelo koje čovjeka 

može zaštititi od topline eruptivnog 

požara. 

- Odijela za ulazak u vatru u EU definira 

norma EN 1486. Odijela tipa 

3 omogućavaju boravak u vatri bez 

opeklina u trajanju od cca 30 sekundi. 

Nažalost ta su odijela iznimno 

glomazna i teška (12-14 kg), koriste 

se zajedno s izolacijskim dišnim aparatom 

koji teži daljnjih 9-15 kg (sa 

zrakom), pa su posve neprikladna za 

gašenje požara otvorenog prostora. 

Ima li dovoljno zaštitne 

opreme? 

❚❚ Tvrdnje da u Hrvatskoj nema dovoljno 

OZO za vatrogasce, da se ništa osim 

vatrogasnih kaciga kod nas ne proizvodi 

i da je tvrtka Vatropromet isporučitelj 

70% zaštitne opreme su neistinite. Evo 

nekih (nepotpunih ali indikativnih) pokazatelja: 

• MUP RH je putem svojeg Odjela 

za vatrogastvo u periodu od 1994 - 

2003. kupio i vatrogascima podijelio 

više od 3900 zaštitnih odijela Bristol 

(prema EN 469) za gašenje strukturnih 

požara i 4000 pari odgovarajućih 

Bristol rukavica. Sredinom 90-ih 

godina hrvatski su vatrogasci bili zaštićeni 

bolje od npr. svojih njemačkih 

kolega, koji su nakon smrtnog 

stradavanja četvorice svojih kolega 

odjevenih u (tada) klasične kožne jakne 

štrajkali sa ciljem da dobiju takva 

odijela kakva su se kod nas već 

više godina redovito koristila. 

• MUP RH je putem svojeg Odjela za 

vatrogastvo u periodu od 1999-2004. 

kupio i vatrogascima podijelio 2550 

jednoslojnih zaštitnih kombinezona 

Bristol i Pyro-manR od inherentno 

negorivih tkanina (Nomex) za gašenje 

požara otvorenog prostora, te 

najmanje 1000 univerzalnih pletenih 

VO štitnika za glavu. Nadalje, 

DUZS je putem svojeg Odjela za 

vatrogastvo 2005. također kupio i 

vatrogascima podijelio 1150 jednoslojnih 

zaštitnih kombinezona PyromanR 

od inherentno negorivih tkanina 

(Nomex) za gašenje požara 

otvorenog prostora. 

• Teh-projekt Inženjering Rijeka je s 

domaćom proizvodnjom kombinezona 

Pyro-manR od inherentno VO 

materijala započeo već 1996. godine. 

Prvi kupac bila je Gasilska brigada 

Koper, a snabdijevanje slovenskih 

vatrogasaca ovim kombinezonima 

nastavilo se do danas. Domaću inherentno 

negorivu radnu odjeću 

(2-dijelnu) od istog je proizvođača 

već 1997. kupila INA Rafinerija Sisak 

za svoje industrijske vatrogasce, 

a nakon toga i mnoge druge hrvatske 

vatrogasne postrojbe i DVD-i. 

Ukupno je do danas nabavljeno cca 

4500 kombinezona i 1500 dvodijelnih 

kompleta od Nomexa samo u 

RH. 

• Teh-projekt Inženjering danas nije 

jedini, mada je bio prvi isporučitelj i 

isporučitelj najvećeg dijela VO odjeće 

vatrogascima. Ako se sve ostale 

isporuke procijene na samo 50% 

Teh-ove, tada je u uporabu u hrvatsko 

vatrogastvo do danas ušlo najmanje 

9 do 10 tisuća odijela po EN 

469 i najmanje 10000 VO kombinezona 

i dvodijelnih odijela prema 

EN 531. Možda, stoga, prije treba 

postaviti pitanje raspodjele i korištenja 

te zaštitne opreme, nego pitanje 

neimanja. Imajući na umu iznesene 

podatke o broju nabavljenih vatrogasnih 

odijela i kombinezona, kao i 

uobičajenu vatrogasnu praksu, pod 

vrlo ozbiljnu sumnju treba staviti i 

tvrdnju da se čak 70% vatrogasnih 

intervencija na požarima otvorenog 

prostora priobalja izvodi u kombinezonima 

izrađenima od gorivih tkanina 

(pamuk/poliester). 

Ci j e n a z a š t i t n e o p r e m e 

• Cijena potpunog osobnog zaštitnog 

kompleta za vatrogasca pri gašenju požara 

otvorenog prostora nije niti blizu 

20.000 kuna. Za tu je svrhu potrebno, 

na srednjoj, prihvatljivoj razini kvalitete 

(bez PDV-a) približno sljedeće: 

- Kaciga za šumski požar, 

npr. PAB . . . . . . 200-250 kuna 

- VO podkapa . . . . 150-250 kuna 

- Zaštitne naočale (nije nužno 

uz vizir). . . . . . . 80-200 kuna 

- Zaštitne rukavice, npr. pleteni 

Kevlar ili koža . . . .30-100 kuna 

- VO kombinezon, 

npr. Pyro-man . . 800-1300 kuna 

- Čizme za šumski požar, 

npr. Jolly . . . . . 900-1000 kuna 

Evidentno je da su navedene cijene 

takve da ne bi trebale biti nepremostiva 

zapreka za nabavu, posebno ako se 

usporede s nabavnom cijenom jednog 

vatrogasnog vozila (tipično cca 500.000 

– 3.000.000 kuna) ili jednog Canadaira 

(tipično cca 25 milijuna USD). Skupa 

tehnika jeste potrebna, no nisu li ljudi 

ipak nešto važniji? 

Nadalje, cijena odijela (jakna + hlače) 

za strukturne požare prema EN 469 

iznosi cca 3.000 – 7.000 kuna, a cijene 

odgovarajuće ostale opreme (kacige i rukavica) 

su također 3 – 5 puta više od gore 

navedenih, no ta oprema nije nužna, a 

ponekad niti poželjna za zaštitu vatrogasaca 

ljeti na otvorenom prostoru. 

Zaštitna oprema je nužnost 

❚❚ OZO za vatrogasce na požaru otvorenog 

prostora nije dakle preskupa, moguće 

ju je nabaviti, dobrim je dijelom iz 


Komentar 

domaće proizvodnje, no vatrogasce (i 

političare koji odobravaju financiranje) 

treba uvjeriti da je ona potrebna i da se 

mora nositi u rizičnoj zoni, obučiti ih 

za njeno korištenje i nadzirati provedbu 

u praksi. Oprema koja stoji u skladištu 

ili koja se nosi ali ne na nositelju, već u 

naprtnjači, bačeni je novac i može biti 

uzrok tragedije, koje ljudi, posebno mladi, 

često nisu dovoljno svjesni prije nego 

što ih nesreća pogodi. 

Javnost rada 

❚❚ I na kraju jedna osobna primjedba 

i prigovor istražnom sucu i Interdisciplinarnoj 

– ekspertnoj radnoj skupini, 

pa ako treba i zakonu i zakonodavcu. 

Čemu tajnost i skrivanje činjenica od 

javnosti, posebno stručne javnosti? 

Činjenice o stradavanju, karta i opis 

terena, smjerovi i vremena kretanja vatrogasaca, 

detalji njihove opreme, uključujući 

i OZO, opis i snimci izgleda te 

opreme i požarišta nakon tragedije, detaljan 

opis povreda vatrogasaca i nalaza 

liječnika i slične nedvojbene činjenice ne 

bi smjeli biti skriveni ni dan dulje nego 

što je to nužno potrebno za objektivnost 

istrage. Podaci koji su jednom ustanovljeni 

i zabilježeni, a zatim objavljeni, ne 

mogu se mijenjati i njih javnost ima 

pravo saznati bez višemjesečnog čekanja. 

Analiza činjenica i uzroka može pak 

trajati mjesecima, a možda i godinama, 

kao i sudski proces prije nego što se pravomoćno 

okonča. 

Posve suprotan primjer doživjeli smo 

pri navodno najvećem požaru u Europi 

nakon 2. svjetskog rata, požaru skladišta 

naftnih derivata u Buncefieldu pored 

Londona, koncem 2005. godine. Tamo 

su sve utvrđene činjenice i podaci bili 

promptno objavljeni, uključujući i preliminarnu 

analizu. Protekom vremena, 

na internetu su bivali dostupni naknadni 

izvještaji s točnijim i detaljnijim analizama. 

Javnost rada u mirnodopskim 

uvjetima bitna je za kredibilitet istražnih 

organa i povjerenstava, ali i cijelog 

društvenog sustava. 

Odličan primjer za javnost rada 

predstavlja i primjer NFPA u SAD. Velike 

požarne tragedije tamo detaljno 

istražuje tim stručnjaka pod pokroviteljstvom 

te neprofitne nevladine organizacije; 

udruge građana rekli bismo 

u nas. Ti se ekspertni izvještaji zatim 

objavljuju i podložni su kritici i komentaru 

stručne i široke javnosti. Nažalost, 

pri tragediji Kornat od takve se prakse 

bitno odstupilo. 

U pitanje krivice ne bih htio ulaziti. 

To je posao suda. Ipak za svaku takvu 

nesreću netko JESTE ODGOVORAN, 

no ne mora nužno biti kriv ako je sve postupke 

odradio lege artis. U protivnom 

bi zatvori bili puni liječnika koji su svoj 

posao odradili lege artis, ali je pacijent 

unatoč stručnosti i uloženim naporima 

ipak umro. 

Na p o m e n a : Ništa u ovome tekstu 

nije usmjereno prema optuživanju 

ili okrivljavanju bilo koga za kornatsku 

tragediju 13 nesretnih vatrogasaca. 

Isključivi cilj razmatranja bio je opovrgavanje 

neistina i netočnosti koje se 

putem (nestručnih) javnih medija pronose 

u takvom obliku, na takav način 

i u takovoj količini da čitateljstvo, bez 

obzira na njegovu stručnost, mogu navesti 

na pogrešne zaključke koji bi zatim 

mogli rezultirati pogrešnim pristupom 

vatrogastvu i osobnoj zaštiti u budućnosti. 

Čitateljima koji žele više saznati o 

problematici osobne zaštite vatrogasaca 

preporučujem čitanje knjižice “JOIFF 

Priručnik za OZO za zaštitu od topline 

i vatre” u izdanju HVZ, 2007. Pisac 

ovog komentara osobno je uvjeren da je 

vrlo teško prihvatiti tezu da su kornatski 

vatrogasci stradali u požaru u kojem 

je jedino gorivo bila trava. Razlozi za to 

objašnjeni su u jednom zasebnom tehničkom 

proračunu i analizi. 


61

Županijske vijesti 

Ž u p a n i j s k e v i j e s t i 

Karlovačka 

DVD Zaluka 

proslavila 80 godina 

❚❚ Dobrovoljno vatrogasno društvo 

Zaluka Lipnička proslavila je 3. i 4. kolovoza 

2007. 80 godina rada. Svečanoj 

sjednici bili su nazočni predsjednik 

Skupštine Županije karlovačke Nikola 

So pčić, zapovjednik Vatrogasne zajednice 

Županije karlovačke Dragutin 

Foschio, načelnik općine Žakanje Josip 

Hribljan. Jubilejni skup kojeg je otvorio 

predsjednik DVD Zaluka Lipnička 

Zlatko Jaklević uveličali su predstavnici 

vatrogasnih društava DVD Velika Paka, 

DVD Pravutina, DVD Mišinci, DVD 

Jurovski Brod, DVD Bubnjarci, DVD 

Lipnik, DVD Ribnik, DVD Kohanjac, 

DVD Vivodina. Na sjednici su bili i izaslanici 

prijateljskih društava iz Slovenije 

PGD Griblje, PGD Krasinec, PGD 

Podzemelj. 

Tajnik Društva Damir Radman 

nazočne je upoznao s povijesti Društva. 

DVD Zaluka Lipnička osnovano 

je 1927 godine na inicijativu Jure Brunskog 

i Vancaš Janka. Već sljedeće godine 

izgrađen je Vatrogasni dom, a prvo 

vatrogasno krštenje bilo je 1929. godine 

na Kohanjcu. Sredinom tridesetih godina 

organiziran je prvi podčasnički tečaj 

na kojem je sudjelovalo 13 polaznika. U 

tim godinama svojim se radom naročito 

istaknuo Josip Radman. Nakon Drugog 

svjetskog rata došlo je do kratkog zastoja 

u radu i osipa članstva zbog velikog broja 

nestalih i poginulih članova. U šezdesetim 

godinama kupljen je prvi televizor, 

nabavljen agregat Savica s opremom, a 

uskoro je slijedila i kupnja »rosenbauerice« 

koju su pomogli svi mještani s po 

200 dinara. Sredinom sedamdesetih godina 

izgrađuje se garaža, spremište, nabavlja 

prikolica, a uskoro i kombi vozilo. 

Godine 1978. DVD Zaluka Lipnička 

potpisuje Povelju o bratimljenju sa PGD 

Griblje. Za visoki jubilej vodstvo Društva 

obnovilo je fasadu s likom sv. Florijana 

(sponzor je bio Lučko-beton d.o.o na 

čelu s Danicom i Božom Jelenić), uredilo 

okolicu Doma, ugradilo novu elektro 

instalaciju, obojilo unutrašnjost doma, 

te opremilo prostor za boćanje. Ukupna 

investicija iznosila je oko 300 tisuća 

kuna, a među sponzorima bili su i Tasev 

Blažo iz Novog Mesta, Vatrogasna zajednica 

općine Žakanje. Valja istaknuti i 

pomoć Zalučana diljem svijeta koji nisu 

zaboravili svoje sumještane. DVD Zaluka 

Lipnička danas ima 70 članova. 

Na svečanoj sjednici uručene su spomenice 

zaslužnim članovima Društva za 

10, 20, 30 i 40 godina rada. 

Posebna priznanja Hrvatske vatrogasne 

zajednice dobili su: Štraus Ignac, 

Brunski Mijo, Radman Antun, Radman 

Ivan, Sopčić Mijo te Jaklević Ivan. 

Aktivni Brodovčani 

❚❚ Dobrovoljno vatrogasno društvo Jurovski 

Brod je i u ljetnom periodu nastavilo 

sa svestranim aktivnostima. Krajem 

lipnja organiziran je popularni festival 

pjevača amatera poznat široj javnosti 

kao Raspjevani Brod. Posjeta je bila 

izuzetna,dobri pjevači-izvođači,solidna 

organizacija te uvjerljiv nastup prateće 

skupine Mirage iz Jastrebarskog. Društvo 

je na taj način došlo do prijeko potrebnog 

novca. 

Uprava Društva organizirala je nešto 

prije i Skupštinu Vatrogasne zajednice 

općine Žakanje, a na proslavu obilježavanja 

praznika sv. Florijana odazvalo se 

15 vatrogasaca. Svečanost je održana u 

susjednom Jurovu. 

Na planu izgradnje i adaptacije Vatrogasnog 

doma učinjen je novi korak: Hrvatske 

šume-ispostava Ozalj dozvolila je 

i doznačila 10m3 drvene građe za krovište 

(jelka, smreka). Samo mjesec dana kasnije 

privatnim prijevozom trupci su dovezeni 

na pilanu Dehlić Zlatka u Maloj 

Paki. Nakon zimskog razdoblja pristupiti 

će se rezanju građe koje po procjeni ima 

oko 70% od planirane. Krajem listopada 

izbetonirana je tlaka u garaži i proširen 

prilaz tako da se može pristupiti uređenju 

unutrašnjosti prostora (postavljanje polica, 

bijeljenje). Navedene poslove obaviti 

će Hribljan Ivan. Petorica vatrogasaca 

DVD Jurovski Brod je u studenome 

uspješno savladala vatrogasno obrazovanje 

postigavši više zvanje. 

Valja zabilježiti i jedini izlazak Vatrogasne 

postrojbe na požarište u Brihovo 

(udar groma). Vatrogasci okolnih 

društava uspješno su reagirali tako da je 

pogorio samo sjenik. 

Josip Fabina 

Generalski Stol - 2007. 

godina zrelosti 

❚❚ Konac godine je vrijeme svođenja računa 

i pospremanja u dobrih gospodara. 

To rade i vatrogasci DVD - a Generalski 

Stol u Karlovačkoj županiji. Društvo 

je i tijekom 2007. godine svojim odgovornim 

društvenim radom i uspješnim 

protupožarnim djelovanjem pokazala 

zrelost i punu opravdanost tijekom 53 

godine. U minuloj požarnoj sezoni intervenirali 

su trideset i tri puta, a nezaobilazna 

je i njihova pomoć u drugim 

potrebama ljudi, te koordinacija s 

lokalnom samoupravom ( ublažavanje 

posljedica suše, uređenje okoliša, obnova 

župne crkve, suradnja s braniteljskim 

i drugim udrugama). 

Tijekom mjeseca prosinca uoči blagdana 

uredili su svoje prostorije za sastanke, 

obnovili dotrajale električne instalacije 

i opskrbili se računalnom opremom. 

Dobrom radu i raspoloženju vatrogasaca 

značajno doprinosi razumijevanje koje 

ostvaruju s Općinom Generalski Stol 

čiji im proračun osigurava osnovnu djelatnost. 

Općina se podjednako brine i o 

drugom DVD –u na svom području sa 

sjedištem u Bukovlju, osnovanom prije 

20 godina. 

Članovi obaju društava sudjelovali 

su u Domovinskom ratu, a sedmorica 

su za slobodnu Hrvatsku dali i živote. 

Uspomena na njih živi, a imena su im 

urezana i u kamenu središnjeg spomenika 

Hrvatskoj žrtvi – Zidu bola na zagrebačkom 

Mirogoju. Predstavnici društava 

su o obljetnici smrti prvog hrvatskog 

predsjednika Franje Tuđmana, uz svijeće 

na njegovom grobu, zapalili i svijeće 

pokraj imena svojih poginulih prijatelja 

vatrogasaca. 

Prema općem mišljenju, i u skladu sa 

zakonskim mogućnostima, u idućoj godini 

od dva postojeća društva ustanoviti 



će se samostalna Vatrogasna zajednica 

općine Generalski Stol. 

Do sada su bili članovi Područne 

vatrogasne zajednice grada Duge Rese i 

općina Bosiljevo, Generalski Stol i Barilović. 

Obavljene su prethodne pripreme 

i u razgovorima s nadležnima obrazloženi 

argumenti za takav organizacijski 

korak. 

Ante Jozo Ramić 

Na fotografiji čelništvo DVD-a Generalski 

Stol 

Koprivničko-križevačka 

Čestitka i šampanjac na 

Šengenskoj granici 

❚❚ Već drugu godinu za redom djelatnici 

Javne vatrogasne postrojbe grada 

Koprivnica čestitaju Novu godinu kolegama 

iz Profesionalne postrojbe grada 

Nagyatada u Republici Mađarskoj. 

Prvi dan Nove godine djelatnici Javne 

vatrogasne postrojbe grada Koprivnica 

točno u 12 sati čestitali su Novu godinu 

kolegama iz Nagyatada. Na samoj crvenoj 

crti koja razdvaja dvije države na 

graničnom prijelazu Gola, na visini od 

dvadesetak metara u vatrogasnim ljestvama, 

izmijenili su čestitke i državne 

zastave te popili čašu pjenušca Slavko 

Tucaković zapovjednik JVP Koprivnica 

i vatrogasni zapovjednik Wilmos 

Szabo. Prigodne čestitke prijateljima iz 

Mađarske uputili su i predstavnici grada 

Koprivnice Ivan Kramarić, Koprivničko-križevačke 

županije Stjepan Behin, 

Policijske uprave Koprivničko-križevač- 

ke Ivan Premec i Rajko Šprem, načelnik 

općine Gola dr. Stjepan Milinković kao 

i dežurni policajci i carinici na graničnom 

prijelazu Gola. 

Na fotografiji čestitka na desetak 

metara visine na crti razgraničenja 

dviju prijateljskih država Hrvatske i 

Mađarske 

D. Rendić 

Novogodišnji prijem 

❚❚ Na prigodnom tradicionalnom 

novogodišnjem prijemu, što ga je u 

četvrtak 27. prosinca održao Župan 

Josip Friščić i dožupani Darko Koren 

i Vjekoslav Flamaceta u prostorijama 

Koprivničko-križevačke županije za 

predstavnike Javnih vatrogasnih postrojbi 

gradova Koprivnice, Đurđevca 

i Križevaca, Josip Friščić pohvalio 

je rad vatrogasaca u protekloj godini, 

istaknuvši njihovu značajnu ulogu u 


63


gašenju požara u priobalju tijekom protupožarne 

sezone i učinkovitog besprijekornog 

dežurstva na Brijunskom otočju. 

Rekao je kako je dobar uspjeh postignut 

zahvaljujući edukativnom i preventivnom 

radu vatrogasaca, njihovom usavršavanju 

i motiviranosti. 

Budući rad, osim obuke vatrogasaca, 

opremanju postrojbi vozilima i potrebnom 

opremom, posebnu pozornost treba 

usmjeriti prema osobnoj zaštiti vatrogasaca. 

Isto tako treba obilježiti sve značajnije 

obljetnice vatrogasnih društva. Više druženja 

i manje intervencija znak su boljeg 

preventivnog i inog rada. Želio bih istaknuti 

dobru suradnju vatrogasaca s lokalnom 

upravom i samoupravom, gradovima 

i Županijom. Dobro je da se vatrogasci 

informiraju svojim novim listom - Vatrogasnim 

glasnikom. Želim vam puno 

zdravlja i što manje intervencija, rekao je 

na kraju svojeg govora Josip Friščić. 

U ime prisutnih vatrogasaca zahvalio 

se Marijan Kicivoj predsjednik VZ 

županije. On je Župana i njegove suradnike 

upoznao s planovima za 2008. 

godinu. Slavko Tucaković, županijski 

vatrogasni zapovjednik izvijestio je detaljnije 

o dežurstvima u priobalju gdje je 

tijekom 2007. godine bilo 161 vatrogasac, 

deset intervencijskih i jedno zapovjedno 

vozilo. Informirao je i o intervencijama 

i ostalim aktivnostima provedenim tijekom 

godine. Na kraju Slavko Tucaković 

poklonio je županu Josipu Friščiću svoju 

kacigu s potpisom vatrogasaca i po- 

održana je sjednica Predsjedništva, Zapovjedništva 

i Nadzornog odbora Vatrogasne 

zajednice Koprivničko-križevačke 

županije. U ime domaćina DVD-a Kunovec 

zapovjednik Ivan Blažic s nekoliko 

riječi upoznao je svoje kolege vatrogasce 

s poviješću mjesta, vatrogasnog društva 

osnovanog 1929. godine koje danas ima 

60 članova i zaželio im ugodan boravak. 

Sjednicu je otvorio predsjednik Vatrogasne 

zajednice Koprivničko-križevačke 

županije Marijan Kicivoj. Raspravljalo 

se održavanju godišnjih skupština dobrovoljnih 

vatrogasnih društava i vatrogasnih 

zajednica gradova i općina. On je 

podnio i informaciju o kapitalnim ulaganjima 

ove godine, nabavi vatrogasnih 

odijela vrijednih više od 172.000 kuna. 

Izabrana je i inventurna komisija. 

Prijedlog plana rada za iduću godinu, 

koji je jednoglasno usvojen, kao i ostale 

točke dnevnog reda, predložio je županijski 

zapovjednik Slavko Tucaković. 

Planom rada, među ostalim, predviđa se 

niz operativnih aktivnosti među kojima 

je i obuka zapovjednika stožernih društava, 

opremanje i osposobljavanje postrojbi 

za intervencije pri velikim požarima 

otvorenog prostora od značaja za 

područje Županije i Republike Hrvatske, 

pripremanje pripadnika postrojbi i 

njihovo opremanje za sudjelovanje koje 

će se uputiti na ispomoć za vrijeme protupožarne 

sezone u priobalju, stručno 

osposobljavanje kadrova, s posebnom 

pažnjom radu s vatrogasnom mladeži. 

U nadopuni plana prihvaćen je prijedlog 

gimnazijalaca koprivničke gimnazije 

Fran Galović da formiraju vatrogasvetom. 

Na prijemu bili su i Zvonimir 

Frančić i Davor Tušek, vatrogasci koji 

su tijekom ljetne protupožarne sezone 

u priobalju bili 60-tak dana najvećim 

dijelom na požarom obuhvaćenim područjima 

priobalja. 

Na fotografiji Slavko Tucaković županu 

uručio je kacigu s posvetom 

Vatrogasno odjeljenje 

u Gimnaziji 

❚❚ U ponedjeljak 17. prosinca 2007. 

godine u Vatrogasnom domu Kunovec 



sno odjeljenje u suradnji s Vatrogasnom 

zajednicom županije. Istu želju iznijeli 

su i pripadnici Izviđačkog odreda Bijeli 

Javor. Zaključeno je i da novo glasilo 

naših vatrogasca Vatrogasni glasnik 

izlazi nekoliko puta godišnje. Prihvaćen 

je i financijski plan rada za iduću godinu, 

a izvješće je podnio blagajnik Josip 

Krček. 

Na fotografiji detalj s rada sjednice u 

Kunovcu 

Kapitalna ulaganja 

❚❚ U prostorima Dobrovoljnog vatrogasnog 

društva Koprivnica održana je u 19. 

prosinca 2007. godine sjednica Vatrogasne 

zajednice grada Koprivnice. Predsjednik 

zajednice Ivan Golubić otvorio 

je sjednicu i prisutne predstavnika vatrogasnih 

društava koja djeluju na području 

grada upoznao s dosadašnjim radom i 

prijedlogom plana rada za iduću godinu. 

Dosadašnji rad ocijenjen je dobrim, 

a napose u angažiranju vatrogasaca u 

radu s mladeži u Kampu Fažana, te sudjelovanju 

na dislokacijama u priobalju 

tokom ljetne protupožarne sezone. Prijedlogom 

plana za 2008. godinu predlažu 

se nekoliko kapitalnih ulaganja kao 

što je izgradnja novog spremišta u Starigradu 

i adaptaciju spremišta u Bakovčicama. 

Predviđa se i kupnja opreme i 

vozila za potrebe Vatrogasne zajednice 

grada. Istaknuta je i daljnja međunarodna 

suradnja s kolegama u Sloveniji 

na natjecanjima s pobratima 

Gasilskom zvezom Domžale 

i Lendave, te sudjelovanje 

na desetom susretu vatrogasne 

mladeži Republike Hrvatske 

i Slovenije koja bi se 

iduće godine održala u Sloveniji. 

Planiraju se i organizacija 

turnira i natjecanja, a 

posebna pažnja posvetit će 

se stručnom osposobljavanju 

vatrogasnih kadrova i radu s 

mladeži. Planom su predviđene 

mjere požarno preventivne 

aktivnosti tijekom proljetnih 

i ljetnih mjeseci. O planovima 

nešto detaljnije nazočne 

je upoznao i županijski zapovjednik 

Slavko Tucaković. 

Na fotografiji detalj sa Sjednice 

u DVD-u Koprivnica 

D. Rendić 

Krapinsko-zagorska 

Vozilo za DVD Petrovsko 

❚❚ Potkraj prosinca 2007. uručeno 

je novonabavljeno vatrogasno vozilo 

DVD-u Petrovsko. Vozilo je TAM 

5500, ima pogon 4X4 (što je i nužno s 

obzirom na brdoviti teren), 2500 litara 

vode, navalno vitlo i 200 litara pjenila, 

te na intervenciju sa njime može istovremeno 

7 osoba. Vozilo je nabavljeno 

iz Slovenije na prijedlog zapovjednika 

Vatrogasne zajednice Krapinsko zagorske 

županije Marijana Lovrenčića i prijatelja 

iz DVD-a Đurmanca, a u akciju 

se uključio i načelnik Općine Petrovsko 

Željko Presečki. S obzirom da je vrijeme 

darivanja Jadransko osiguranje d.d. je 

doniralo policu osiguranja, da bi se vozilo 

što lakše moglo registrirati i staviti 

u funkciju. Vozilo je blagoslovio velečasni 

Ivan Tompić, a prilikom svete mise 

govor je održao Ivica Glas, predsjednik 

VZKZŽ i jedan od potpredsjednika 

Hrvatske vatrogasne zajednice. Uz, prije 

dvije godine, kupljeno novo navalno 

vozilo Mitsubishi L 200 4X4 i prije četiri 

godine darovanim vozilom TAM 80 

T 3 od strane DVD-a Marije Bistrica, 

DVD Petrovsko se uzdignulo na zavidan 

nivo opremljenosti. Dražen Leljak 


65


Požeško-slavonska 

Detaljna izvješća 

i predstojeće zadaće 

❚❚ Polovicom studenoga Predsjedništvo, 

Zapovjedništvo i Savjet mladeži Vatrogasne 

zajednice Požeško-slavonske županije 

i istovjetna tijela Požeštine na zajedničkom 

su sastanku razmotrila čak dvadesetak 

tema, bitnih za ostvarenja u minulom 

polugodišnjem razdoblju, ali i za naredno 

zimsko razdoblje. Sažeto izvješće o požarima 

u devetomjesečnom periodu 2007. 

godine, snabdijevanju pučanstva pitkom 

vodom, dislokaciji tehnike i ljudi na priobalje, 

sudjelovanju mladeži u Kampu Fažana, 

dežurstvu tijekom žetvene i ljetne 

turističke sezone, stručnom nadzoru nad 

središnjim DVD-ima i JVP grada Požege, 

vježbama, smotrama i županijskim natjecanjima, 

te o obilježenim obljetnicama 

podnio je pročelnik i v.d. zapovjednika 

VZŽ Požega Željko Petrović, a svojim 

osvrtom u raspravu su se uključili i ostali 

članovi rukovodnih tijela županijske zajednice. 

Čelništvo je također prihvatilo 

rebalans financijskog plana obje zajednice 

nakon podnesenih izvješća, a utvrđeni 

su i planovi za narednu 2008. godinu. 

S posebnom pozornošću saslušano 

je izvješće vatrogasnog nadzornika Franje 

Drkulca iz Područnog ureda DUZS 

Požega o obavljenom stručnom nadzoru 

i ispunjavanju preuzetih obveza gradova i 

općina prema rješenjima Državne uprave 

prema vatrogasnim centrima. Konstatirano 

je da su najznačajnije obveze ispunjene, 

ali i nadalje ima poteškoća u pojedinim 

sredinama da se u skladu s propisima popuni 

oprema, osobito osobna, kao i da se 

ispune obveze o liječničkim pregledima 

operativaca. Ponovno je potaknuto pitanje 

daljnjeg stručnog osposobljavanja 

vatrogasnih kadrova, jer je zamijećeno 

kako je nakon nekoliko godina kada se 

u svim DVD-ima potrebita pozornost 

poklanjala izobrazbi, došlo do stagnacije. 

Stoga je od svih zapovjednika zatraženo 

da se u predstojećim zimskim mjesecima 

pojačano angažiraju na provođenju tečaja 

za mladež, vatrogasce, vatrogasne dočasnike 

i časnike. Bilo je riječi i o aktualnoj 

problematici oko ustrojavanja novih 

vatrogasnih profesionalnih postrojbi u 

županiji, pri čemu je naglašeno kako iz 

nadležnog ministarstva nema pozitivnog 

signala, te je stopirano daljnje povećanje 

broja JVP-a. 

Članovi Predsjedništva, Zapovjedništva 

i Savjeta mladeži iscrpno su in- 

formirani o zbivanjima u vatrogasnoj 

organizaciji, sa sjednica tijela HVZ-a, o 

održavanju izborne sjednice Skupštine, o 

Statutu, te izmjenama i dopunama Zakona 

o vatrogastvu, a najavljena su i državna 

vatrogasna natjecanja u Makarskoj (mladež) 

i Splitu (seniori). Dati su i osnovni 

naputci za predstojeće održavanje redovitih 

godišnjih skupština DVD-a i VZ-a, 

bilo je govora o žurnosti uspostavljanja 

sustava «Vatrogasna mreža», a najavljeni 

su i mogući iznenadni nadzorni obilasci 

DVD-a od strane načelnika HVZ-a. 

Zajednička sjednica tijela VZŽ Požega 

zaključena je uz napomenu kako se 

i nadalje očekuje uspješan nastavak rada, 

koji je veoma pozitivnim ocjenama iskazan 

na dan ranije održanoj sjednici Predsjedništva 

HVZ-a. Naime, domaćin skupa 

bila je VZŽ, upriličena su primanja 

kod gradonačelnika dr. Marijana Cesarika 

i župana Zdravka Ronka, organiziran 

je obilazak novoizgrađenog Vatrogasnog 

doma u Industrijskoj zoni Požege, a 

u tim razgovorima veoma su visoko iskazane 

ocjene o uspješnom radu i uzornom 

ustrojstvu, što može biti temelj za mnoge 

druge županije u Hrvatskoj. (B.O.) 

Priznanje mr. Teodoru Frickom 

❚❚ Uvodni dio na nedavno održanoj sjednici 

Predsjedništva Hrvatske vatrogasne 

zajednice u Požegi imao je i svoj svečani 

dio. Naime, nakon pozdravnih riječi vršitelja 

dužnosti predsjednika Ante Sanadera 

i predsjednika VZŽ Požega Stjepana 

Pavličeka, uručeno je posebno priznanje 

počasnom predsjedniku mr. Teodoru 

Frickom. Odlukom tijela Vatrogasne zajednice 

Požeško-slavonske županije, željelo 

se odati priznanje i izraziti zahvalnost 

dugogodišnjem čelnom čovjeku hrvatske 

vatrogasne organizacije, koji je imao puno 

razumijevanja i shvaćanja za ono što se u 

ovoj županiji čini za dobrobit ukupnog vatrogastva 

u Republici Hrvatskoj. Isto tako 

su vatrogasci s područja Požege, Pakraca, 

Kutjeva, Brestovca, Lipika, Pleternice i 

ostalih općinskih i gradskih središta uvijek 

nailazili na svekoliku potporu mr. T. 

Frickog u provođenju učinkovitog, jeftinog 

i razvojnog vatrogastva, često naglašavajući 

da takav ustrojstveni sustav može 

biti ogledni i za mnoge druge županije u 

našoj zemlji. Izražavajući zahvalnost na 

primljenom priznanju počasni predsjednik 

HVZ-a mr. T. Fricki podsjetio je i na 

česte susrete s čelnicima požeške vatrogasne 

organizacije, na ostvarene rezultate 

na lokalnoj razini, ali i na puni doprinos 

dužnosnika VZŽ Požega prilikom rješavanja 

bitnih pitanja od interesa za ukupno 

hrvatsko vatrogastvo. – Učinio sam 

onoliko koliko je bilo moguće u datom 

trenutku – rekao je mr. Fricki – a među 

vatrogascima Požeško-slavonske županije 

uvijek sam nailazio na puni entuzijazam 

i predanost odgovornom humanom 

djelovanju u svim sredinama, od najmanje 

do najveće. Stoga mi je osobito drago što 

ovdje, na sjednici Predsjedništva HVZ-a 

i u nazočnosti požeškog gradonačelnika 

mogu iskazati zadovoljstvo svime do sada 

učinjenom na vatrogasnom planu u županiji 

koja doista postiže zavidne rezultate, 

unatoč nedostatnoj financijskoj i materijalnoj 

potpori. Počasni predsjednik mr. 

T. Fricki osvrnuo se na aktualna kretanja 

u vatrogastvu Hrvatske, uvjeren kako 

će sadašnja županijska i državna vodstva 

vatrogasne organizacije imati mudrosti i 

odlučnosti da osigura još uspješnije djelovanje 

u godinama koje dolaze. (B.O.) 

Susret mladeži 

Brestovca i Primoštena 

❚❚ DVD Brestovac iz Požeško-slavonske 

i DVD Primošten iz Šibensko-kninske 

županije uspješno surađuju već nekoliko 

godina i redovite se u nekoliko navrata 

predstavnici ovih dviju društava susreću 

u Brestovcu ili u Primoštenu. Do sada su 

ti susreti uglavnom bili u vrijeme održavanja 

izbornih ili redovnih skupština, zatim 

prilikom obilježavanja stote obljetnice 

rada DVD Brestovac i 50-godišnjice 

opstojnosti DVD Primošten, a sada je 

suradnja proširena i na mlađe naraštaje. 

Naime, na inicijativu čelništva DVD 

Primošten, te uz dogovor dužnosnika dva 

vatrogasna društva - Đure Haka, Josipa 

Drlje, Alena Ugrina, Jere Luketa, Igora 

Smoljanovića, Borisa Ožanića i drugih 

- početkom listopada je ekipa ženske mladeži 

DVD Brestovac tri dana boravila u 

Primoštenu. Uzvratni susret uslijedio je 

potkraj istoga mjeseca u Brestovcu, gdje 

je djevojkama i vodstvu DVD Primošten 

priređen prijateljski doček u Vatrogasnom 

domu Brestovac, te višesatno druženje s 

ostalim članovima središnjeg općinskog 

društva. 

Druženje mladeži dva vatrogasna 

društva nastavljeno je u subotu prije podne, 

kada je organizirana posjeta novootvorenom 

Vatrogasnom domu s garažama 

i spremištem u Požegi. Riječ je o najsuvremenijem 

novom objektu, gdje u ime 



domaćina JVP grada Požege i DVD Požega 

goste pozdravio Stjepan Šajgo, voditelj 

dežurne smjene. On ih proveo kroz 

garaže, spremište, operativni centar, dvorane 

za obrazovanje i sjednice, te posebno 

uređeni prostor za pripadnike mladeži 

domicilnog DVD Požega. Veoma loše 

vremenske prilike, popraćene s dosta snijega, 

onemogućile su posjet Parku prirode 

«Papuk», jer se na gotovo tisuću metara 

nadmorske visine nije moglo proći zavojitom 

šumskom cestom, ali je stoga upriličen 

obilazak baroknog sjedišta Požeško-slavonske 

županije, te upoznavanje sa 

znamenitostima ovoga grada. U kasnijim 

poslijepodnevnim i večernjim satima priređena 

je veselice u brestovačkom Vatrogasnom 

domu uz slavonske specijalitete. 

Nedjeljno prijepodne iskorišteno je 

za posjet DVD Zakorenje, jednom od 

društava u Vatrogasnom centru Brestovac 

i njihovim članovima. To je jedno od 

najboljih malih DVD-a u Požeštini, gdje 

su ih dočekali predsjednik Mile Starčević, 

zapovjednik Slavko Lončarević, tajnik 

Zlatan Kukuruzović i drugi članovi. 

Rano poslije podne uslijedio je oproštaj 

ispred Doma u Brestovcu, uz želju svih da 

se ovakvi susreti nastave u okviru plodne 

suradnje dvaju DVD-a iz unutrašnjosti i 

priobalja Hrvatske, a kasno navečer stigla 

je i obavijest o sretnom dolasku kućama u 

Primošten. (B.O.) 

Uspješna suradnja s 

DUZS Požega 

❚❚ Požega i tamošnja Vatrogasna zajednica 

polovicom studenog bili su domaćini 

redovite sjednice Predsjedništva Hrvatske 

vatrogasne zajednice. Osim susreta s 

gradonačelnikom Požege dr. Marijanom 

Cesarikom i županom Zdravkom Ronkom, 

najuže vodstvo HVZ-a je boravilo i 

u prostorijama Područnog ureda DUZS, 

dok je pročelnik Cvjetko Obradović sudjelovao 

i u radnom dijelu sjednice rukovodnog 

tijela HVZ-a. Ovo je značajno 

istaknuti, budući da je u Požeško-slavonskoj 

županiji uspostavljena izuzetno plodna, 

konstruktivna i obostrano korisna suradnja 

pripadnika vatrogasne organizacije 

i Područnog ureda DUZS, koja se od početka 

očituje u međusobnom uvažavanju i 

značajnoj pomoći ove državne institucije, 

što je u konačnici rezultiralo pozitivnim 

učinkom. Naime, u okvirima svojih ovlasti 

nadležne osobe u Područnom uredu 

DUZS Požega su utjecale na promjenu 

odnosa pojedinih čelnika i tijela lokalne i 

područne samouprave prema pripadnicima 

vatrogasne organizacije. To je rezultiralo 

uvažavanjem financijskih potreba 

DVD-a i vatrogasnih centara i ispunjavanjem 

zakonskih okvira kada je riječ o 

visini izdvajanja iz proračuna, osiguravanjem 

dodatnih sredstava za nabavku nužne 

osobne i skupne vatrogasne opreme, ali 

i neposrednom pomoći Područnog ureda 

DUZS u poboljšanju materijalne osnove 

vatrogastva. Primjera radi valja istaknuti 

kako je uz njihovu potporu postavljena 

sirena na objektu novoga Vatrogasnog 

doma s garažama i spremištem u Jakšiću, 

u svim gradovima i općinama nadležna 

su tijela lokalne uprave utvrdila programe 

opremanja svojih DVD-a u skladu sa 

zakonskim okvirima. A upravo je nedostatak 

opreme, što je proizlazilo iz nedovoljne 

financijske potpore za dodatnim 

izdvajanjem novca, omogućilo ubrzanije 

opremanje velikog broja DVD-a u Požeštini 

i na području VZ Pakrac-Lipik. 

Uspješna suradnja vatrogasaca i odgovornih 

osoba u Područnom uredu DUZS 

očituje se i u stalnoj međusobnoj razmjeni 

informacija od interesa za sustav zaštite 

od požara. Tako vatrogasni nadzornik 

uz obvezu zakonske kontrole ispunjavanja 

postavljenih zadaća, ujedno je i konstruktivan 

savjetnik u prevladavanju mogućih 

problema. Preko Centra 112 ostvaruje se 

uspostava komunikacijskih veza u svakom 

trenutku kada je neophodna intervencija 

vatrogasnih operativaca, a predstavnici 

DVD-a i zajednica u svakom trenutku 

mogu doći u Područni ured radi savjetovanja 

i rješavanja neke teškoće. Svakako 

valja spomenuti kako je Područni ured 

DUZS Požega minulih godina prepustio 

vatrogascima dio opreme koja nije bila u 

funkciji, ali je mogla koristiti DVD-ima, 

a priprema se i poseban program nabavke 

opreme s naslova Državne uprave, odnosno 

sredstvima koja će DUZS usmjeriti u 

nužno opremanje pojedinih 

DVD-a i zajednica, 

čime će bitno 

unaprijediti opremljenost, 

osobito središnjih 

općinskih DVDa. 

Bit će to i konkretna 

pomoć pojedinim općinama, 

posebice onih 

s manjim proračunima. 

Sve postignuto u 

suradnji između Područnog 

ureda DUZS 

Požega i Vatrogasne 

zajednice Požeško-sla- 

vonske županije u osnovnim je crtama 

prezentirano članovima Predsjedništva 

HVZ-a na sjednici održanoj u Požegi. 

Takva konstruktivnost i razumijevanje 

stoga daje i pozitivne rezultate, pa požeška 

iskustva zasigurno mogu biti primijenjena 

i u drugim hrvatskim županijama, 

moglo se razumjeti iz neformalnih razgovora 

nakon sjednice. Jer, na taj se način 

u cijelosti ostvaruje intencija nadležnih 

državnih tijela prilikom osnivanja Državne 

uprave za zaštitu i spašavanje što, 

nažalost, nije prepoznato u mnogim hrvatskim 

županijama, gdje nema suradnje 

i nema konkretizacije zajedničkog djelovanja. 

(B.O.) 

Primorsko-goranska 

Pohvalnice 

čabarskim vatrogascima 

❚❚ Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća 

u Čabru, koja je održana krajem prosinca, 

čabarski je gradonačelnik Marijan 

Filipović, uz čestitku, vijećnicima, članovima 

Poglavarstva, predsjednicima mjesnih 

odbora i novinarima uputio zahvalu 

i čestitku za Božić i Novu 2008. godinu, 

a potom je uručio 16 priznanja zaslužnim 

građanima Grada Čabra. Među njima bili 

su i Dobrivoj Štimac predsjednik DVD 

Gerovo koji je Pohvalu dobio za doprinos 

u izgradnji Vatrogasnog spremišta u Gerovu 

dok je Tomislav Mihelić, zapovjednik 

DVD Tršće dobio priznanje za organizaciju 

brdskih auto utrka u segmentu 

vatrogastva. Vatrogascima iz Gerova i 

Tršća, koji djeluju u sklopu VZG Čabra, 

to je veliko priznanje za njihov rad i doprinos 

razvoju grada Čabra. 

Na fotografiji Dobrivoj Štimac i Tomislav 

Mihelić dobitnici gradskih priznanja 

M.B.Wolf 


67


Delničanima novo 


❚❚ Vatrogasci Delnica su bogatiji za još 

jedno novo vatrogasno vozilo. Najveće 

je to i najopremljenije vatrogasno vozilo 

među sedam koliko ih sada imaju – od 

starog oldtimera FAP-a nabavljenog prije 

37 godina do novog MAN-a TGM 

s cisternom od 7.000 litara vode i potpuno 

opremljenog u MG Rijeka. Vozilo 

su zajedničkim sredstvima kupili Grad 

Delnice i VZ PG županije a ukupno je 

koštalo 1.2 milijuna kuna. Svečanom 

uručenju ključeva bili su nazočni vatrogasci 

DVD i JVP Delnica, čelništvo 

Grada, predstavnici tvrtke MG Rijeka, 

prijatelji vatrogasci iz susjedne Slovenije 

– GZ Kočevje, predstavnici VZ PG županije, 

predstavnici vatrogasaca iz Gorskog 

Kotara i zainteresirani mještani. 

Na pomoći pri nabavi zahvalio se na 

prigodnoj svečanosti Šime Jaška, predsjednik 

DVD Delnice istaknuvši kako 

će vozilo itekako dobro doći u njihovom 

poslu. Naglasio je i to da sva mehanizacija 

ne vrijedi ništa ako s njom nema tko 

raditi, apelirajući da su delnički vatrogasci 

vrhunski opremljeni i da svoj posao 

znaju odlično obavljati. 

Zapovjednik VZ PG županije Slavko 

Gauš u prigodnoj je riječi pohvalio 

goranske vatrogasce na koje se sada ozbiljno 

računa prilikom intervencija na 

širem području. Osvrnuo se na stanje 

prije 15 godina i renesansu u proteklom 

razdoblju u kojem su delničke vatrogasce, 

i DVD i JVP, vodili Goran Gašparac, 

Šime Jaška i Livio Andlar. Nije zaboravio 

pohvaliti ni organiziranost vatrogastva 

na području Županije rekavši da bi 

sve bilo bolje kada bi i druge strukture 

Društva pratile takvu organiziranost i 

zajedništvo. Pohvalio je tvrtku MG Rijeka 

koja vrlo kvalitetno radi na opremanju 

vatrogasnih vozila. 

Gradonačelnik Delnica Marijan 

Pleše, očito zadovoljan nabavom vozila, 

u šali je spomenuo kako će bude li potrebno 

Delničanima nabaviti i helikopter, 

što su nazočni primili sa smiješkom 

ali i pljeskom. 

Nakon dobrih želja Delničanima i 

delničkom vatrogastvu od strane predstavnice 

MG-a Rijeka, obavljena je predaja 

ključeva po sistemu – MG predaje 

ključ gradonačelniku Marijanu Plešeu, 

Pleše ga prosljeđuje predsjedniku DVD 

Delnice Šimi Jaški, on ga uručuje zapovjedniku 

JVP Liviu Andlaru, a Livio 

najstarijem članu Postrojbe Ivanu 

Majnariću koji sjeda u auto i pali sirenu. 

To je bio znak za početak vježbe u kojoj 

su ispitane sve vrijednosti vozila koje je 

blagoslovio msg. Stanko Kovačić riječima: 

«Pozdravljam vatrogasce koji znače 

sigurnost nas u Delnicama, a ovaj auto 

neka bude što manje korišten da bude 

što manje zla i nevolje.» 

Na fotografiji novo vozilo u Delnicama 

Skrajani postavljaju 

protupožarne ormariće 

❚❚ Članovi DVD Skrad postavljaju 

hidrantske ormariće s opremom. Vrijednost 

svakog takvog ormarića je oko 

5000 kuna. Ovih je dana nakon betoniranja 

temelja postavljen kompletiran 

ormarić u Gornjoj Dobri. Svaki ormarić 

imat će svu potrebnu opremu za početno 

gašenje vatre od priključka na hidrant, 

ključa, cijevi do mlaznice i potrebnog 

priručnog alata. Oprema u ormariću 

moći će se koristiti za početno gašenje 

požara, dok na mjesto požara ne stignu 

skradski vatrogasci. Takvi tipizirani ormarići, 

njih pet, postavit će se u naseljima 

Malo Selce, Divjake i Gornja Dobra. 

Na tome se neće stati mišljenja je 

zapovjednik DVD Skrad Ivan Crnković, 

jer će se takva pripomoć vatrogascima 

postaviti i u drugim mjestima, gdje 

postoje hidrantske mreže. Na otvorenju 

ormarića u Gornjoj Dobri su, uz članove 

DVD-a i njihovog predsjednika Damira 

Grgurića, bili nazočni i vidno zadovoljni 

mještani sela. 

In memoriam: 

PETAR TROHA 1930 – 2007 

❚❚ U 78. godini života zauvijek nas je 

krajem studenoga 2007. napustio Petar 

Troha, počasni predsjednik DVD Čabar. 

Na oproštaju na mjesnom groblju u Čabru, 

gdje su ga na vječni počinak ispratili 

njegova rodbina, prijatelji i vatrogasci, 

sadašnji predsjednik DVD Čabar Franjo 

Volf rekao je: 

Dragi naš Pero. Članom DVD Čabar 

postao si 1963. godine. S godinama 

predanog rada slijedila su unapređenja 

i promaknuća u više vatrogasne činove, 

pa si bio komandir, zapovjednik, člana 

UO i na kraju predsjednik našeg društva 

u tri mandata od 1992. do 2003. Za 

svoj rad u društvu primio si razna priznanja 

i spomenice. Za predan rad primio 

si srebrnu medalju i brončanu plamenicu. 

Vatrogasni si poziv oplemenio radom 

na zaštitnim poslovima u gospodarstvu 

i civilnoj zaštiti, svojevremeno kao član 

Štaba civilne zaštite. Osposobljavao si se 

za vatrogasca kroz cijelo razdoblja članstva 

u DVD Čabar a kao rezultat toga je 

stjecanje zvanja višeg vatrogasnog časnika 

1998. godine. 

Tijekom tog vremena bilo je radosnih 

i tužnih događaja. Radosno je bilo 

kada smo otvarali novi Vatrogasni dom, 

a tužno svaki puta kada si kao operativac 

sudjelovao u akcijama gledajući stradanja 

drugih ljudi i gubitke teško stečene imovine. 

Veseli su bili i trenuci na mnogobrojnim 

vatrogasnim druženjima na obilježavanju 

događaja i obljetnica. Dragi 

Pero i ti si ispisao stranicu naše povijesti 

na čemu Ti zahvaljujemo. Zahvaljujemo 

Ti što si veliki dio svoga slobodnog vremena 

uložio u rad DVD Čabar. 



Još jednom izražavajući sućut tvojoj 

obitelji, rastajemo se od Tebe pod našom 

vatrogasnom zastavom uz vatrogasni 

pozdrav – Pomoz Bog. Neka ti je laka 

ova čabarska – hrvatska zemlja. 

Na fotografiji Petar Troha 

M. B. Wolf 

Sisačko-moslavačka 

Obilježeno 80 godina 

rada DVD-a Repušnica 

❚❚ U povodu obilježavanja 80. obljetnice 

DVD-a Repušnica, 3. studenoga 

2007. godine, na svečanoj sjednici 

Društva predsjednik DVD-a Repušnica 

Ivan Fekeč, ml. podnio je referat o 

povijesti Društva koji je bio popraćen 

video prikazom dokumenata i fotografija 

od osnutka pa sve do današnjih dana. 

Društvo je osnovano 16. lipnja 1927. godine, 

za prvog predsjednika izabran je 

Mijo Komunjer koji je tu dužnost obnašao 

od 1927 do 1938. godine. Dužnost 

predsjednika još su obnašali Mijo Tonković 

od 1938. do 1941., Franjo Benc 

od 1941. do 1943, Ivan Žinić od 1946. 

do 1958, Ivan Fekeč – Janči od 1958. do 

1973, Mijo Maretić od 1972. do 1976, 

Ivan Blazinić je tu dužnost obavljao najdulje, 

čak 25 godina od 1976. do 2001, 

i sadašnji predsjednik Društva Ivan Fekeč, 

ml. koji je na tu dužnost izabran 

2001. godine. 

Svečanosti su bili nazočni, uz prijateljska 

DVD-a, mr. Davor Žmegač, 

gradonačelnik grada Kutina, Mijo Brlečić, 

zamjenik predsjednika HVZ-e, 

mr. sc. Teodor Fricki počasni predsjednik 

HVZ-e, Željko Uzel, Ivan Miklenić 

i Franjo Lipšanski, predsjednik, 

zapovjednik i tajnik VZG Kutina, Nenad 

Radojčić direktor Vatroprometa, te 

mnogobrojni gosti i uzvanici i članovi 

Društva. 

Skupu su se obratili gosti i drugi 

uzvanici čestitajući im jubilej i darivajući 

ih prigodnim poklonima. Na svečanosti 

su Društvu i zaslužnim članovima 

u ime VZŽ Sisačko moslavačke i VZG 

Kutina dodijeljena vatrogasna odličja i 

priznanja. 

Na fotografiji detalj sa svečane sjednice 

DVD-a Repušnica 

Varaždinska 

Franjo Lipšanski 

Održana stručna radionica 

❚❚ Izazovi današnjice koji se postavljaju 

pred cjelokupan sustav zaštite i spašavanja 

ukazuju na neminovnost potrebe 


69


konstantnog uvježbavanja i usavršavanja 

svih subjekata uključenih u taj sustav. 

S obzirom na razvoj metoda osposobljavanja, 

kao i pokrenutu praksu organizacije 

različitih oblika neformalnog 

obrazovanja, Vatrogasna zajednica Varaždinske 

županije organizirala je drugu 

po redu Stručnu radionicu za vodeće 

dužnosnike vatrogasnih organizacija, a 

poglavito zapovjedni kadar vatrogasnih 

postrojbi . 

Stručna radionica pod nazivom Vatrogasne 

intervencije – od preventive do 

naslovnica medija održana je 1 . prosinca 

2007. godine u Olimpijskoj dvorani 

Vatrogasnog doma u Varaždinu. 

Teme obuhvaćene u programu zahtijevale 

su sudjelovanje organizacija odnosno 

službi kojih se djelokrug aktivnosti 

odnosi na domenu zaštite od požara. 

Pojedine teme obradili su i predavanja 

održali: 

• Ž e l j k o Pa v l e k (predsjednik varaždinske 

podružnice Hrvatskog novinarskog 

društva i glavni urednik 

varaždinskog Regionalnog lista), 

obradivši temu o odnosima medija 

i vatrogasnih organizacija, 

• Zdravko Cindori (voditelj Radne 

jedinice Vodovod u Varkomu d. d., 

Varaždin), obradivši temu što se odnosi 

na suradnju u pogledu održavanja 

hidrantskih mreža s osvrtom na 

ulogu vatrogasnih postrojbi u kontroli 

mreže, 

• Z o r a n H a p p, prof. (načelnik Odjela 

za zaštitu i spašavanje Područnog 

ureda za zaštitu i spašavanje 

Varaždin) i Zvonimir Habijan (inspektor 

za vatrogastvo područnih 

ureda za zaštitu i spašavanje 

Koprivnica i Varaždin), a koji su 

obradili temu o upravnom i inspekcijskom 

nadzoru vatrogasnih organizacija, 

iskustva stečena tijekom 

nadzora izvršenih na području Varaždinske 

županije te prijedloge za 

buduće djelovanje u skladu sa zakonskom 

regulativom. 

Od predviđenih predavača zbog drugih 

obveza ispričali su se jedino predstavnici 

Odjela zajedničkih i upravnih 

poslova pri Inspektoratu unutarnjih poslova 

Policijske uprave Varaždinske. 

Samim predavanjima prethodila je 

prezentacija različite vatrogasne opreme 

od strane sponzora Radionice, tvrtke 

Vatro-servis d.o.o. iz Trnovca Bartolovečkog. 

Najzanimljiviji dio prezentacije 

bilo je predstavljanje sustava za daljinsko 

praćenje rada vatrogasnih vozila na 

širem području putem GSP i GIS opreme. 

Nakon trosatnog programa Stručne 

radionice, koju je vodio županijski vatrogasni 

zapovjednik Ivica Labaš, različitu 

vatrogasnu opremu nekolicini dobrovoljnih 

vatrogasnih društava predao 

je predsjednik Vatrogasne zajednice Varaždinske 

županije Zvonko Biškup, sukladno 

Programu izdvajanja namjenskih 

sredstava za opremanje i osposobljavanje 

iz proračuna Vatrogasne zajednice Varaždinske 

županije u razdoblju od 2005. 

do 2008. godine. 

Pozivu da se aktivno uključe u rad 

Radionice odazivom vodećih operativnih 

dužnosnika svih vatrogasnih organizacija 

u Varaždinskoj županiji odazvalo 

se ukupno 61 član vatrogasnih organizacija 

iz vatrogasnih zajednica gradova i 

općina odnosno samostalnih dobrovoljnih 

vatrogasnih društava. Svoje sudionike 

nisu poslale organizacije iz gradova 

Lepoglava, Ludbreg i Varaždinske 

Toplice te općina Bednja, Donja Voća, 

Klenovnik, Mali Bukovec i Visoko, pokazavši 

time nerazumijevanje za potrebu 

stručnog osposobljavanja članstva, odnosno 

informiranja o aktualnostima u 

domeni vatrogastva odnosno zaštite od 

požara. 

Pozitivne ocjene ovog stručnog skupa 

izražene su i na kasnijim sjednicama 

radnih tijela Zajednica, uz naglasak na 

daljnjoj kontinuiranoj organizaciji takvih 

neformalnih oblika usavršavanja 

odnosno informiranja najšireg članstva. 

Sljedeća stručna radionica organizirati 

će se krajem zime odnosno početkom 

proljeća 2008. godine. S. K. 

Grad Zagreb 

Sjednica Skupštine 

VZ Grada Zagreba 

❚❚ U Zagrebu je dana 21. prosinca 2007. 

godine održana sjednica Skupštine VZ 

Grada Zagreba. 

Na sjednici koju je vodio predsjednik 

Zajednice Zlatko Križanić prihvaćen je 

rebalans financijskog plana Zajednice 

za 2007. godinu te je Skupština donijela 

Program rada Zajednice za 2008. 

godinu. 

U skladu s Programom rada Skupština 

je prihvatila prijedlog Financijskog 

plana Zajednice za 2008. godinu. 

Na Skupštini je prihvaćen prijedlog 

izmjena i dopuna Statuta VZ Grada 

Zagreba, kojima je predviđeno uvođenje 

funkcije zamjenika predsjednika 

Zajednice. 

Nakon toga za zamjenika predsjednika 

jednoglasno je izabran Stjepan 

Combaj predsjednik DVD-a Blaguša, 

jednog od uspješnijih društava Zajednice. 

S. Combaj u proteklom mandatu obnašao 

je dužnost člana Upravnog odbora 

Zajednice te je član Povjerenstva za djecu, 

mladež i natjecanja VZGZ. 

foto ( gore desno ) i tekst: 

Denis Ružić 



v 

DVD Donja Dubrava prodaje vatrogasni kombi TAM 80, prijeđenih 

40000 kilometara, broj sjedala 8+1, boksovi s roletama za opremu, kuka. 

Godina proizvodnje 1986., registriran do 04/08. 

Kontakti: 098/180-57-17, 098/954-02-69, 098/918-76-12 

e-mail: dvd.donja.dubrava@ck.t-com.hr 

v 

Dobrovoljno vatrogasno društvo Krapinske Toplice prodaje 

prijenosnu pumpu “Bachert” i “Metz” s vlastitim pogonom. 

Motor VW – benzinac, tip 8/8 u 

ispravnom stanju, malo korišteni. 

Osoba za kontakt: Mladen Golub, 098/732-743 

v 

Dobrovoljno vatrogasno društvo 

Lepoglava prodaje 

kombi vozilo TAM T 75. 

Prijeđenih 44 000 km. 

Registriran 05/08, 

u odličnom stanju. 

Cijena 10.000 kn. 

Osoba za kontakt: 

Tomo Horvat, 098/9086-227 


71

Vatrogasni vjesnik

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?