1 PRVA KORIZMENA NEDJELJA A Uvod UÅ¡li smo u KORIZMU ...

PRVA KORIZMENA NEDJELJA A
Uvod
Ušli smo u KORIZMU! Hrvatska riječ Korizma dolazi od latinske Quadragesima ili
Četrdesetnica. To je vrijeme Crkvene godine od šest tjedana priprave za najveći blagdan
kršćanstva, za USKRS. Korizma počinje s Pepelnicom ili Čistom srijedom, a obuhvaća šest
korizmenih nedjelja, 40 radnih dana. Značenje korizme vezano je uz simboliku broja četrdeset
koje proizlazi iz Starog i Novoga zavjeta. To je najintenzivnije vrijeme crkvene godine. Uzor
korizmenog vremena je Isus Krist koji se – kroz četrdeset dana – pripravljao na svoje
mesijansko djelovanje, POSTOM i MOLITVOM, u pustinji. Korizma je i odreñeno vrijeme
priprave odraslih na primanje svetih sakramenata kršćanske inicijacije: na krst, potvrdu i svetu
euharistiju. U ciklusu Godine A, a to je upravo ova godina, misna čitanja, a osobito evanñelja,
izabrana su da posluže kao polazište odraslim katekumenima prije primanja sakramenata
kršćanske inicijacije. U današnjoj 1. korizmenoj nedjelji A, glavna misao misnih čitanja je
KUŠNJA. I Isusa, Zloduh iskušava na njegovoj četrdesetodnevnoj pripravi u pustinji, ali, po
Matejevu evanñelju, Isus izdržava – ne podliježe nijednoj kušnji. Reći ćemo: „Isus to može,
jer on je Sin Božji, on je Bog!“ Sigurno je da je i njemu bilo teško; biti gladan, ne klanjati se
časti i ne prihvatiti vlast. A što je s čovjekom? Naši praroditelji, Adam i Eva, – nisu izdržali –
podlegli su KUŠNJI. Prihvatili su ponudu Zloga i izgubili Božju milost i ljubav Božju, a
zadobili smrt. To Zlo, nečisto biće, je i danas meñu nama i traži način kako da odvoji čovjeka
od Boga. Treba nam čvrsta vjera u Isusa Krista i njegova snaga da se zaštitimo od Zloga.
Korizma je vrijeme da promislimo tajnu i smisao vlastitog postojanja. To je provjera naše
životne aktivnosti, našega puta, na kojem ima puno sumnji, iskušenja, slabosti i padova.
Najava
Odlazi, Sotono! Evanñelje današnje nedjelje opisuje nam kako ñavao iskušava i Isusa.
Otklanjajući iskušenje u pustinji, Isus prihvaća sudbinu Sluge, a ne položaj bogatog, moćnog i
osvajačkog kralja. Ovo je poruka onima koji se spremaju za krštenje ili su u Kristu već
kršteni: i nas ñavao stalno kuša. Gdje se čovjek jasnije opredjeljuje za duhovni život, tu je i
ñavao jače na djelu. Valja računati s tim i kroz ovu korizmu. Oduprimo se ñavlu s Kristom!
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Post 2, 7-9; 3, 1-7)
Knjiga Postanka je prva knjiga Petoknjižja, Zakona, Tore, Staroga zavjeta. Knjiga Postanka
podijeljena je u dva dijela: prapovijest (1-11). Izlaže stvaranje svemira i čovjeka, prvi grijeh i
njegove posljedice, sve veću pokvarenost koja je bila kažnjena potopom. Slijedi povijest
praotaca (12-50), dio koji doziva u svijest likove velikih patrijarha – od Abrahama pa dalje…
Knjiga Postanka iznosi osnovne istine Božjeg stvaranja svijeta: Božje stvaranje u početku
vremena, poseban Božji zahvat, pri stvaranju muškarca i žene, jedinstvo ljudskog roda, grijeh
praroditelja, pad u nemilost i nasljedne patnje kao kaznu. To je religijska povijest: svi su
odlučni trenuci obilježeni Božjim zahvatom… Religijska poruka je: ima jedan Bog, koji je
oblikovao jedan narod i njemu dao jednu zemlju; taj je Bog Jahve, a narod je Izrael, a zemlja
je Sveta zemlja (BJ). Za današnje, misno, 1. čitanje, odabran je tekst iz Knjige Postanka, iz
poglavlja 2., „Drugi izvještaj o stvaranju – Raj zemaljski“ i iz poglavlja 3., „Prvi čovjekov
grijeh.“ Tekst iz Knjige Postanka stavlja pred nas govor o stvaranju čovjeka, njegovu
smještanju u zemaljski raj, te o njegovom PRVOM GRIJEHU. Iz Knjige Postanka:
„Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako
1

postane čovjek živa duša.“ Bog stvori SVE: svemir, zemlju i sve što je na njoj. U početku
Božjega stvaranja pojavljuje se i čovjek. Čovjek je VRHUNAC Božjega djela. Za njega je sve
drugo stvoreno. Sa svim stvorenim čovjeka veže „prah zemaljski,“ ali s Bogom ga veže „dah
života.“ Pisac Knjige Postanka veli: „I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj
smjesti čovjeka koga je sazdao.“ U Edenski vrt Bog je 'postavio' i „stablo života nasred vrta i
stablo spoznaje dobra i zla.“ Za to stablo „stablo života,“ Bog im je rekao: „Da ga niste jeli! I
ne dirajte u nj da ne umrete.“ Naglasak je, dakle, na „stablu života,“ „stablu spoznaje dobra i
zla“ s kojeg je Stvoritelj zabranio brati i jesti plodove. No, pod utjecajem Zloduha, žena i
muškarac (Eva i Adam), došli su u iskušenje i pomislili da umjesto njih nitko drugi ne bi smio
odlučivati što je za njih dobro, a što zlo. Zloduh – zmija navela ih je na to da otkažu posluh
svom Stvoritelju. Zmija je navela ženu Evu na grijeh, a ona muža Adama, da uzme plod sa
zabranjenog stabla koje je bilo pod zabranom, nasred vrta. Prvi ljudi, Eva i Adam, nisu se
mogli oduprijeti Zloduhu nego su pojeli „zabranjeno voće.“ Nakon toga su „otkrili“ i
„spoznali“ svu svoju ljudsku krhkost, svoje duhovno siromaštvo, svu bijedu i golotinju, pa su
se od stida što su to učinili pokušali sakriti od Boga. Praroditelji nisu htjeli prihvatiti stvarnost
postojanja u kojem je Stvoritelj iznad svega i iznad njih. Sebe su pokušali izjednačiti s
Bogom. Tako su izgubili SVE, a posebno ŽIVOT. Dobili su GRIJEH i SMRT. „Tada se
obadvoma otvore oči i spoznaju da su goli.“ Što je dobro, a što je zlo odreñuje sam Bog, Otac
– Stvoritelj. A ljudi po Božjem zakonu mogu odrediti dobro i zlo po svojoj savjesti.
Psalam (Ps 51, 3-6a. 12-14. 17)
Psalam 51 je Davidov i ima naslov, „Ispovijed raskajana grešnika.“ Ovaj Psalam kralja
Davida spada u „osobne tužbalice.“ To su molitve po sadržaju veoma raznolike: mole
izbavljenje od smrtne opasnosti, progonstva, ali posebno od bolesti, kletve i grijeha. Biblija
ovaj Psalam stavlja u srce raskajanog Davida nakon njegovog višestrukog zločina. Grešnik
Moli: „Smiluj mi se, Bože, po milosrñu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
…od grijeha me mog očisti!“ Grijeh, čovjeka, je nepažnja prema Bogu, manjak ljubavi,
odmak od Boga ka stvorenju, „ljubav prema stvoru koja ide do prijezira Boga“ (sv. Augustin).
Grešnik priznaje svoj grijeh i kaže: „Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda
mnom. Tebi, samo tebi (Bože) ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom.“ Čovjek griješi,
a samo Bog oprašta. Kad Bog oprosti, nastaje „novo stvaranje: „Čisto srce stvori mi, Bože, i
duh postojan obnovi u meni!“ To je kao kad sva priroda nakon kiše oživi i iznova sve
procvjeta i nastaje plod. Pjevajmo u korizmi ovaj Psalam kao pokajanje svoje – za sav narod.
Drugo čitanje (Rim 5, 12. 17-19)
Od svih Pavlovih pisama najznačajnije je pismo upravljeno kršćanima u Rimu. Rim je bio
središte cijeloga Rimskog carstva. Pavao je posebno želio da i u Rimu navijesti Evanñelje.
Ali, u Rimu je vrijedilo ono što je M. Tulije Ciceron rekao na gradskom središtu, „Forum
Romanum: „Ma što križ značio, on mora biti daleko, ne samo od tijela, rimskog grañanina već
i od njihovih misli, očiju i ušiju.“ Riječju „Babilon,“ označava se grad Rim (1Pt 5,13). Tako
se zvao, jer je bio grešan kao Babilon drevnoga svijeta. Rimska se kršćanska zajednica
sastojala od judeo-kršćana i pogano-kršćana. Neposredan povod pisanja poslanice bili su
problemi izmeñu kršćana iz poganstva i kršćana iz židovstva u Rimu. Prvi su prezirali
malobrojne Židove, a ovi opet isticali važnost svoga Zakona. Za današnje 2. čitanje, odabran
je tekst iz Poslanice sv. Pavla apostola Rimljanima, iz poglavlja 5., „Adam i Krist.“ Odabrani
odlomak, govori o Adamu koji je donio grijeh i o OTKUPLJENJU grijeha po Isusu Kristu. Za
Pavla je Adam prvi zastupnik grešnog ljudskog roda. Pavao piše rimskim kršćanima: „Braćo:
Kao što po jednom čovjeku uñe u svijet grijeh i po grijehu smrt i time što svi sagriješiše, na
sve ljude prijeñe smrt…“ Pavao „prvi grijeh“ naziva neposlušnošću, prijestupom i
nepokornošću. Posljedica je grijeha potpadanje pod VLAST SMRTI. Pavao ovako govori o
2

smrti: Smrt nije uvijek samo moja smrt. Smrt je nasljedna smrt. Ona ima mnoge usputne
oblike. Ipak nas 'fizičko' umiranje u svijetu najviše tišti. Ali, tjelesna smrt nije prava smrt.
Zapravo, katastrofalna smrt je ona koju stvara grijeh. Ona može postojati i onda kad pojedinac
fizički još dobro živi. U Adamu počinje povijest propasti i podložnosti smrti. Tome Pavao
suprotstavlja povijest SPASENJA i životne moći u Isusu Kristu. Pavao veli: „Uistinu, ako
grijehom jednoga smrt zakraljeva…“ U Adamu, vlada: grijeh i smrt. U drugom, Isusu Kristu,
vlada: pravednost i život. Pavao dodaje odmah i 'lijek' Kristove pravednosti i milosti protiv
svih oboljenja i smrti, zbog praroditeljskog istočnog grijeha: „Dakle, grijeh jednoga (Adama)
– svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga (Isusa) – svim ljudima na opravdanje, na
život!“ U Kristu se pojavljuje novi „tip“ čovjeka i s njim spasenje, za SVE: „novi čovjek“ –
„novo čovječanstvo.“ Pavao tvrdi: „Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi
postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.“ Posljednja Pavlova
tvrdnja glasi: SPASENJE je u Kristu neusporedivo veće i blagotvornije nego sveukupni
čovjekov pad. Isusova poslušnost nije ropska poslušnost nego je slobodni čin ljubavi.
Evanñelje (Mt 4, 1-11)
Čitanje svetog Evanñelja po Mateju
O ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga ñavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i
četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si Sin Božji, reci da
ovo kamenje postane kruhom.“ A on odgovori: „Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.'“ Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga
na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: 'Anñelima će svojim
zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.'“ Isus mu
kaza: „Pisano je takoñer: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ Đavao ga onda povede na
goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: „Sve ću ti to
dati ako mi se ničice pokloniš.“ Tada mu reče Isus: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: 'Gospodinu
Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!'“ Tada ga pusti ñavao. I gle, anñeli pristupili i
služili mu. Riječ Gospodnja.
U prvoj smo korizmenoj nedjelji A, evanñeliste Mateja. Matej izvještava o Isusovom
četrdesetodnevnom boravku u PUSTINJI, o njegovom postu i pripravi za javno djelovanje.
Glavna misao današnjih, misnih čitanja je KUŠNJA – odoljeti kušnji ili ne odoljeti. A, zašto
pustinja? Pustinja je prostor neprikladan za ljudski boravak. U pustinji se čovjek nalazi pred
neomeñenim nebom, pred pijeskom i pred samim sobom. Nema zelenila, hrane, ni vode, osim
slučajnih oaza. Zbog toga pustinja fascinira i ujedno plaši. U pustinji čovjek, zapravo, nije
sam, on je pred Bogom. To je direktni susret s Bogom, a taj susret je redovito obilježen
KUŠNJAMA. Tek kad je čovjek u nemilosti, u mukama, onda dolazi na vidjelo njegova
otpornost i izdržljivost. Isus se 'čeliči' u pustinji, jača Duh za svoje mesijansko djelo, ali i za
muku i križ koji mu predstoji. Isus je na kušnji 40 dana u pustinji. Zašto? Broj 40 predstavlja
značajnu simboliku koja proizlazi iz Staroga i prelazi u Novi zavjet. Broj 40 označava
tradicionalnu brojku trajanja aktivnog života jednog naraštaja, jedne generacije. To je broj
zaokruženog trajanja, ispunjenja životnih planova čovjeka. Nadalje, to je broj koji govori o
hodu, pokretu, usmjerenju i ustrajnosti. Govor o 40 godina u Starom zavjetu: Izraelci putuju
40 godina, kroz pustinju, od Egipta do Obećane zemlje, sve dok nije pomro naraštaj koji je
izašao iz Egipta (Br 14,34); 40 godina mira nastaje nakon postupnih osloboñenja što ih je Bog
ostvario po pojedinim sucima (Suci 3,11+); 40 godina Davidova vladanja govori o istoj
simbolici (2Sam 5,4); 40 dana i 40 noći traje potop (Pos 7,4); 40 dana i 40 noći i Mojsije je
boravio na Sinaju (Izl 24,18); i Ilija putuje do svete gore Horeba, 40 dana (1Kor 19,8), a Jona
naviješta Ninivljanima da će njihov grad i sve u njemu propasti za 40 dana. U Novom zavjetu
taj broj 40 je na poseban način vezan za Isusa: Isus boravi 40 dana u pustinji, objašnjava
3

današnje Matejevo evanñelje (Mt 4,1-11), te pri njegovu boravku s učenicima nakon
Uskrsnuća do Uzašašća je 40 dana. Korizma traje od Pepelnice do Uskrsa, a to je 40 punih
radnih dana. Korizma nas želi upozoriti da smo na putu. Zapravo, cijeli naš život je 'jedna'
korizma. To je dug put koji nije lak. Ima sumnji, iskušenja, slabosti i padova. Sličan je putu
Izraelaca kroz pustinju. Moramo se znati boriti, biti spremni na kušnje. Treba pripremiti DUH
na svako dobro u kušnjama. Iskustva Staroga i Novoga zavjeta govore nam da nas na tom
putu Bog (nikada), ne ostavlja bez pomoći. (To mi prognani Vukovarci jako dobro znamo. A
znamo i za povratak i radost s kojom danas živimo). Korizma se često shvaća i kao
PRIPRAVA za Uskrs. Korizma je vezana za POST: kako tijela, tako i duše. Korizma je
sastavni dio pashalnog misterija i vremenski ulazi u vazmeni ciklus. Vjernike se u zajednici
može pozvati na dublju sabranost. Mogu se održati „dani duhovne obnove“ za zajednicu
vjernika. Današnja Prva korizmena nedjelja u znaku je Isusova boravka u PUSTINJI i njegove
KUŠNJE. Evanñelist Matej u svom evanñelju kaže: „Duh odvede Isusa u pustinju da ga
ñavao iskuša.“ Isus je sam u pustinji nakon krštenja na Jordanu. U pustinji je postio i
pripremao se za svoje javno djelovanje, četrdeset dana i noći. U tom času duhovnog rasta i
sazrijevanja, ogladnio je. Tada mu dolazi napasnik, sotona. I reče mu: „Ako si Sin Božji, reci
da ovo kamenje postane kruhom.“ A Isus mu odgovara: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o
svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Prvom kušnjom želi ñavao navesti Isusa da pretvori
kamenje u kruh. Đavao zapravo, želi iskoristiti priliku i navesti ogladnjelog Isusa na pad. On
je gladan nakon 40 dana posta, ali nije pristao na izazov. Ne želi svoju božansku moć sebično
usmjeriti na sebe. On će umnožiti kruh, ali samo onda kad to bude potrebno drugima. Tada je
Isus rekao ñavlu da čovjek ne živi samo o kruhu, nego: Božja je riječ temelj svakog života.
Đavao ne odustaje nego želi ugroziti Isusa drugom kušnjom. Đavao ga tada povede u Sveti
grad, postavi na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje!...Anñelima će svojim
zapovjediti (Bog) za tebe i na rukama će te nositi…“ Isus mu odgovori: „Pisano je…Ne
iskušavaj Gospodina Boga svojega!“ Drugom kušnjom, ñavao želi potaknuti Isusa da provjeri
koliko ga Otac ljubi. Meñutim, Isus nosi u sebi sigurnost da je Sin Božji i da je Bog
neprestano dobri Otac. U njegovoj je ruci. Isus za to ne treba dokaza. On ne želi iskušavati
Gospodina. Tako smo i mi, po njemu, na Očevu dlanu. Ali, mi nismo tako čvrsti i odani. Mi
ga česti iskušavamo. Često sumnjamo da nas Bog ljubi. Htjeli bi svakog dana neke čudesne i
opipljive dokaze njegove ljubavi. Đavao je uporan i napada ponovo. Povede Isusa na goru
vrlo visoku i ponudi mu sva kraljevstva svijeta s riječima: „Sve ću ti to dati ako mi se ničice
pokloniš.“ Trećom kušnjom, ñavao nudi Isusu sva bogatstva svijeta. Đavao zaboravlja da je
Isus Sin Božji i da on ima SVE – od kojega je sve i po kojemu je sve. Isus izlazi i iz ove
kušnje. Njemu nije potreba 'vražja' ČAST ni VLAST. Isus reče ñavlu: „Odlazi Sotono! Ta
pisano je: 'Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!'“ Isus nije, na našu sreću,
podlegao ñavolskoj KUŠNJI. Samo takav besprijekoran, čvrst i čist mogao je postati naš
SPASITELJ i otkupitelj grijeha koje su nam ostavili naši praroditelji Eva i Adam. Slike
kojima Matejevo evanñelje opisuje Isusove kušnje, podsjećaju na prvu kušnju prvoga Adama
u Edenu. Tamo je prvi Adam posrnuo i pao, pa smo njegovim padom svi bili zahvaćeni
slabošću i istočnim grijehom. Meñutim, drugi Adam, Isus, pobjeñuje napasnika.To više nije
samo osobna pobjeda Isusa i ñavla, nego je to otkupiteljski čin kojim Isus za sve nas
pobjeñuje ZLO i ZLOGA. To je i jamstvo našeg duhovnog rasta i pobjede. Onoliko koliko se
sjedinimo s Isusom, u hodu za njim, toliko smo sigurni i zaštićeni od Zloga. Bez njega ne!
Pitanja za razgovor
• Zašto su Eva i Adam podlegli kušnji i prihvatili ponudu Zloga, u Edenskom vrtu i
pojeli „zabranjeno voće“? 1. čitanje.
• Što se dogodilo našim praroditeljima kad su sagriješili i otkazali poslušnost Bogu?
• Objasnite riječi iz Ps 51: „Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili.“?
4

• Kako apostol Pavao piše i objašnjava rimskim kršćanima: tko je I. čovjek Adam, a tko
je II. Adam – Isus? I koje je njihovo Božje poslanje? 2. čitanje
• Zašto Isus nakon krštenja na Jordanu odlazi 40 dana u pustinju?
• Što je pustinja? Što se Isusu dogaña u pustinji? I zašto mu se dogañaju kušnje?
• Tko u pustinji iskušava Isusa? Zašto Zloduh iskušava Isusa?
• Kako Isus odolijeva ponudama Zloduha?
• Zašto Isus odolijeva svim ñavolskim ponudama?
• Kako se mi ljudi, vjernici, ponašamo prema ñavolskim ponudama?
• Što trebamo činiti da bi se zaštitili od Zloga?
Molitva vjernika
• Gospodine, prati Crkvu Kristovu svojom milošću da u kušnjama ovoga svijeta ostane
postojana i vjerna svome evanñeoskom poslanju, molimo te!
• Gospodine, prodahni , mudrošću evanñelja sve pastire Crkve da po njihovom vodstvu
i svetom služenju, tvoj narod uvijek raste u spoznanju tebe i brizi za svijet, molimo te!
• Gospodine, pomogni pohodu pape Benedikta našoj domovini: obnovi nas u
dostojnosti kršćanskog imena i pomogni da po zajedništvu vjere, budemo novo lice
domovine i svijeta molimo te!
• Gospodine, za sve kršćane: da ne padnu pod iskušenjima ovozemaljskih ugodnosti te
shvate kako čovjek ne živi samo o kruhu nego i o svakoj tvojoj riječi, molimo te!
• Gospodine, za sve nas ovdje sabrane: neka ovaj četrdesetodnevni hod kroz korizmu
bude naš rast u vjernosti Duhu kojim nas vodiš, molimo te!
Zaključak
Odlazi Sotono! Isus se u pustinji, postom, pripravlja za svoje Božje poslanje. Sam je u pustinji
nakon krštenja na Jordanu. Tu biva KUŠAN. Doživio je iste kušnje kao i Adam i Eva u raju
zemaljskom. Prvom kušnjom, ñavao želi navesti Isusa „da pretvori kamenje u kruh,“ budući
da je ogladnio kroz četrdeset dana posta. Isus nije pristao na ovaj izazov. Isto je ñavao
predočio i Evi „da je stablo, zabranjeno, dobro za jelo.“ Druga kušnja, je poziv Isusu: „Baci
se s vrha hrama,“ Bog će te očuvati! S ovom kušnjom ñavao želi unijeti u Isusa sumnju
koliko ga Bog ljubi? Isus odbija i ovu kušnju, napastovanja. Ova kušnja odgovara Evi kad ona
prihvaća „jesti voće sa zabranjenog drveta.“ Zapravo ne vjeruje Božjoj zabrani. Treća kušnja:
ñavao nudi Isusu „sva kraljevstva svijeta,“ ako mu se pokloni. Isus ne prihvaća ni ovu
ponudu. On je, zapravo, onaj koji ima SVE: od njega je sve i po njemu je sve – On je Sin
Božji. On je bez grijeha! Adam i Eva prihvaćaju ñavolsku ponudu. Ne vjeruju Bogu! Oni su
željeli biti Bogovi te vladati svime. Nažalost, nisu shvatili da se nitko ne može staviti iznad
Boga. Tako su izgubili SVE – Božju milosti i Božju ljubav, a dobili nemilost i smrt. To je
odraz ljudske slabosti i snaga Zloga. Kako danas prihvatiti istinu o ñavlu? A ipak, on je na
djelu. On je uosobljeno zlo, nečisto biće i sila koja traži način kako odvojiti čovjeka od Boga.
Naša je borba protiv svakoga zla u sebi i oko sebe borba protiv Sotone. Po Bibliji, postoji
osobna zla moć koja se može ispriječiti izmeñu nas i Boga. Stoga se ta zla moć, taj Zli i zove
po hebrejskom Satan, po grčkom Diabolos-Đavao, što znači po staroslavenskom Vrag ili
Neprijatelj – Protivnik. Đavao je onaj koji dijeli, razbacuje, razdvaja. U evanñelju Sotona želi
skrenuti Isusa s puta Mesije koji treba trpjeti, biti ponižen, odbačen. To je ñavlu uspjelo s
Adamom i Evom. Njih je skrenuo s Božjega puta, dok Isusa nije. Isus je Spasitelji, Sin Božji i
Otkupitelj naših grijeha. Današnje evanñelje nas želi naučiti kako se odhrvati ñavlu. Krist je
došao da shrva Staroga neprijatelj (Otk 12,9). U korizmi treba naučiti dobivati putem
gubitaka. Pustinja nas uči oslobañanju od navezanosti, uči nas davati da bi se posjedovalo.
Uči nas skrivati se kako bismo bili vidljivi. Uči nas biti poklonicima Boga. Budimo Božji!
5