duboko temeljenje i poboljšanje temeljnog tla - Građevinski fakultet

zr
L
M u = Hu
∗ e = − ∫ pu
∗ d ∗ z ∗ dz + ∫ pu
∗ d ∗ z ∗ dz (5.23)
0
z
Rješenja postoje za dva rubna slučaja kada je:
1) p 0 =p L =p u ; tj. za nepromjenjivu raspodjelu otpora tla po dubini (koherentno tlo);
2) p 0 =0 i linearno raste do vrijednosti p L (nekoherentno tlo).
Rješenja se mogu naći u obliku dijagrama za pojedine pretpostavljene rubne uvjete
u literaturi (Poulos&Davis 1980.),(Lisac, 1981.).
Werner (1970.) daje rješenje za maksimalno dozvoljenu vodoravnu silu u obliku:
r
gdje je:
EI – krutost pilota;
w
3
EI * w(0) * λ
H = (5.24)
κ
w(o) – dozvoljeni pomak glave;
d *c
4EI
4 u
λ = - koeficijent ovisan o tlu, geometriji i gradivu pilota;
κ w =EI*w(0).
Svi ovi proračuni daju maksimalno moguće vrijednosti vodoravne sile koju pilot može
preuzeti u zavisnosti o kakvoći tla, bez obzira kolika pri tom nastaje deformacija (otklon)
glave pilota. Stoga je potrebno još jednom naglasiti da je češće kritična vrijednost
dozvoljenog otklona, nego najveća moguća vodoravna sila ili moment savijanja kojeg ona
proizvede.
Teoretsko rješenje moguće je naći u području teorije elastičnosti. Teorija daje rješenje za
pomak glave pilota, a što i jest stvarno potrebno odrediti. Da bi se ono moglo odrediti mora
se definirati rubne uvjete.
5.7.1.4 Rubni uvjeti
Iz gornjih razmatranja vidi se da je proračun ovisan o nizu rubnih uvjeta koje je nužno
odrediti i pojednostavniti prije oblikovanja proračunskog modela. Nastavno će se ukazati
na moguće rubne uvjete i njihove kombinacije o kojima ovise pojednostavljeni proračuni
pilota opterećenih vodoravnom silom. Iza rubnih uvjeta dani su crteži i pripadna
pojednostavljena rješenja za proračune. Podjela se može izvršiti kako slijedi:
69