duboko temeljenje i poboljšanje temeljnog tla - Građevinski fakultet

Slika 17 b) Raspodjela negativnog trenja na pilot koji nosi na trenje
Razvoj i veličina negativnog trenja uvjetovani su gradivom pilota, načinom
izvedbe, vrstom okolnog tla i iznosom relativnog pomaka između tla i pilota
(Bjerrum, 1973.). Da bi se odredio iznos negativnog trenja potrebno je odrediti
položaj neutralne točke tj. dubinu na kojoj je slijeganje pilota jednako slijeganju
okolnog tla. Za pilote koji nose na vrh ta je točka vrlo blizu dna stišljivog sloja. Za
pilote koji nose na trenje postoje rješenja više autora. (GEO 1996.; Fleming i dr.
1992.).
Konsolidacija mase stišljivog tla oko pilota može biti posljedica cijelog niza
razloga. Neki od njih su: opterećenje površine stišljivog tla oko pilota (cestovni nasip
uz upornjak mosta), konsolidacija uslijed vlastite težine tla (svježi, nedovoljno zbijeni
nasip), spuštanja razine podzemne vode, učinka zabijanja temelja u meko tlo.
Veličina negativnog trenja određuje se na isti način kao i veličina naprezanja koja
se može prenijeti trenjem na tlo, kako je to objašnjeno u poglavljima 4.2.2.3 (nosivost
trenjem po plaštu u koherentnom tlu) i 4.2.2.4. (nosivost trenjem po plaštu u
nekoherentnom tlu). Međutim, ova veličina predstavlja opterećenje na pilot, pa je
rezultantu silu negativnog trenja Q NP potrebno u izrazu (5.12), za veličinu sile koja se
može prenijeti na pilot, oduzeti umjesto dodati:
Q = Q − Q − W
(5.12)
v
NP
Na negativno trenje osjetljivi su piloti malog promjera koji imaju malu nosivost na
vrh. Kod slabo propusnih materijala ono se razvija kroz dugo vrijeme usporedno s
konsolidacijom.
Utjecaj negativnog trenja može se smanjiti na razne načine. Jedna od mogućnosti
je da se dopusti slijeganje građevine na pilotima zajedno s pilotima i okolnim tlom.
59