duboko temeljenje i poboljšanje temeljnog tla - Građevinski fakultet

Slika 5.5 d) prikazuje povećanje ukupne sile koju pilot nosi na vrh zbog pojave
negativnog trenja.
Uobičajena je pretpostavka da se za ostvarenje punog trenja po plaštu treba
ostvariti pomak (slijeganje) pilota od 2,5 mm (vidi: Smith 1960. i Paikowsky i dr.
1995.). Nasuprot tome prema Bowles (1988.), potreban je pomak pilota pod
opterećenjem od oko 0.1B, gdje je B promjer pilota, da bi se ostvarila nosivost na vrh.
Kod pilona i pilota velikog promjera ovo je nedopustivo velika, a i malo vjerojatna
vrijednost, pa se pretpostavlja da to vrijedi isključivo za pilote malog promjera, reda
veličine do 400 mm. Iz ukupnog pomaka potrebno je isključiti elastično deformaciju
samog pilota. U stvari, svi piloti nose na trenje više ili manje. Tek kad je mobilizirano
puno trenje po plaštu može se ostvariti nosivost na vrh. Odnos nosivosti na trenje po
plaštu i na vrh je ovdje od bitne važnosti, ali je jasno da se trenje po plaštu ne može
izbjeći. Prema istraživanjima FHWA (US Savezna administracija za autoceste,
(Paikowsky i Hart, 2000.) pokazalo se u praksi da postoji značajno trenje po plaštu i
kod onih pilota koji su projektirani kao da nose samo na vrh. Za ekonomično
projektiranje pilota važno je poznavati stvarni odnos Q v /Q p . Kod pilota koji
završavaju na čvrstoj stijeni, nosivost na vrh je i pored svega toliko veća od nosivosti
po plaštu da zahtijeva posebno izučavanje.
Piloti dijelom izvedeni u stijeni neosporno nose trenjem po plaštu u dijelu koji
prolazi kroz stijenu. Trenjem po plaštu za ovakve slučajeve bavi se niz autora te se
podaci mogu naći u literaturi, (Serranoa, Olallab, 2004; Zertsalov, Konyukhov, 2007)
5.5 PRORAČUNI NOSIVOSTI PILOTA
42
Nosivost pilota može se odrediti kao :
- ono opterećenje koje uvjetuje slom u gradivu pilota;
- ono opterećenje pri kojem je u tlu mobilizirana puna čvrstoća na smicanje.
U inženjerskom smislu, nosivost može biti postignuta pri mnogo manjem
opterećenju. To je ono opterećenje pri kojem pilot postiže tolerantnu granicu
slijeganja za građevinu kojoj je namijenjen.
U tom je smislu prihvaćen Terzaghi-ev prijedlog, da se za graničnu nosivost pilota
uzme ono opterećenje, koje kao tolerantnu granicu slijeganja izaziva veličinu od 1/10
promjera ili širine pilota. Ova tolerancija može biti dobra kod pilota manjih promjera.
Kod pilota velikih promjera ovo ne daje zadovoljavajuće rješenje.