Proizvodnja mlijeka (pdf 1.5 Mb) - Osječko baranjska županija

68
8. EKONOMIKA PROIZVODNJE MLIJEKA
Doc.dr.sc. Krunoslav Zmaić
Otvaranjem Republike Hrvatske prema svjetskom tržištu, posebice ulaskom
u Europsku uniju, nameće se potreba promjena ukupnih društvenih i gospodarskih
uvjeta. Uz to, napuštanje sustava planskoga i uspostava tržišnoga gospodarstva, traži
tržne uvjete i konkurentnost proizvodnje. Ekonomska se teorija temelji na
principima maksimiziranja, odnosno ostvarivanja maksimalnih ciljevi (dobiti) u
zadanim uvjetima, i minimiziranja, odnosno gospodarenja minimalnim ulaganjima
potrebnih činitelja proizvodnje (minimalnih troškova). Na osnovi toga proizlazi
kako ekonomika proizvodnje mlijeka definira uvijete pri kojima se određeni opseg i
struktura proizvodnje mogu ostvariti s najnižim mogućim troškovima u odnosu na
potrebna sredstva za proizvodnju i angažiranja ljudskoga rada. Za svaku razinu
proizvodnje koju je moguće postići, svako poljoprivredno gospodarstvo treba znati
koliko će ga koštati i koliki će prihod ostvariti plasmanom proizvoda na tržištu.
Troškovi ovise o tehnologiji i proizvodnim mogućnostima da se proizvodni činitelji
prerade i proizvedu novi proizvodi, s jedne strane, te od cijene činitelja proizvodnje,
s druge strane.
Činitelji proizvodnje javljaju se u obliku ljudskoga rada i sredstava za
proizvodnju. Ljudski rad jedan je od najvažnijih činitelja proizvodnje, a može se
javiti u različitim vidovima i oblicima, kao što su proizvodni i neproizvodni rad,
umni i fizički rad, direktni i indirektni rad, jednostavan i složeni rad. Sredstva za
proizvodnju sudjeluju u stvaranju proizvoda i usluga koji se troše i u procesu
reprodukcije imaju karakter trošenja minuloga rada. Vrijednost utrošenih sredstava
za proizvodnju prenosi se na nove proizvode i usluge, čiji opseg i struktura ovise o
veličini i strukturi proizvodnje, tehnologiji, učincima i stupnju iskorištavanja
sredstava za proizvodnju. U stvaranju novih proizvoda i usluga, sredstva za
proizvodnju dijele se na sredstva za rad i predmet rada. Sredstva za rad se, sa
stajališta obrta, dijele na osnovna sredstva i obrtna sredstva.
Osnovna se sredstva koriste u proizvodnji s vijekom trajanja dužim od
godine dana, pri čemu postupno prenose svoju vrijednost na nove proizvode i
zadržavaju svoju upotrebnu vrijednost do kraja njihovoga trajanja. Osnovna sredstva
mogu biti u upotrebi ako se nalaze u upotrebnome obliku, odnosno sposobnom za
korištenje u danim uvjetima (zemljište, putovi, građevinski objekti, osnovno stado,
strojevi i oprema) i izvan upotrebe, koji, zbog općih uvjeta, nisu sposobni biti
korišteni kao osnovna sredstva (novčana sredstva, potraživanja, investicijski
materijal, investicijski radovi u tijeku, završene investicije izvan upotrebe).
Obrtna sredstva obuhvaćaju predmete rada i neka sredstva za rad čiji je vijek
trajanja kraći od godinu dana i vrijednost ispod propisane utvrđene granice. Obrtna
sredstva mogu se javiti u naturalnome, robnome, novčanome obliku i u obliku
potražnje od kupaca. Kako je u ekonomici proizvodnje pojedinih vrsta proizvodnje
obrtaj obrtnih sredstava sporiji u odnosu na druge gospodarske djelatnosti, to
zahtijeva učinkovitije korištenje obrtnih sredstava i postizanje što većega