Značaj samoprocjene zdravlja za ocjenu mentalnog zdravlja i ...

interesantno da je čak 5% starijih osoba koje nisu bile anksiozne i manje od 1% koje nisu bile
depresivne bilo liječeno od strane liječnika opće/obiteljske medicine.
Iako se radi o vrlo malom broju liječenih i ne postoje značajne razlike meĎu
ţupanijama u Istarskoj je najviše osoba bilo liječeno zbog anksioznosti (10,6%), a u
Koprivničko-kriţevačkoj zbog depresivnosti (2,9%), dok je u Dubrovačko-neretvanskoj
ţupaniji bilo najmanje liječenih od oba poremećaja.
IzmeĎu muškaraca i ţena ne postoji razlika u liječenju ispitanika s graničnom i
vjerojatnom anksioznosti utvrĎenoj HAD ljestvicom, ali je vidljivo da se duplo više muškaraca
liječi iako u biti nisu anksiozni, dok se od depresivnosti nešto više liječe ţene.
Od oba poremećaja se liječi nešto veći postotak osoba koje ne ţive same i osobe u dobi 70-
79 godina, no rezultati nisu značajni.
Upravo zbog liječenje anksioznosti kod osoba koje u biti nisu anksiozne dobiva se
dojam kako je u našem društvu općenito, ali i meĎu zdravstvenim djelatnicima prihvatljivije
nekoga proglasiti pa onda i liječiti od tjeskobe/anksioznosti nego od depresije.
Nadalje, moţemo zaključiti kako se u svim istraţivanim ţupanijama anksiozno i depresivno
stanje u starijih osoba od strane liječnika opće/obiteljske medicine vrlo rijetko prepoznaje,
dijagnosticira pa onda i lijeći te kako bi upotreba jednostavne HAD ljestvice uvelike pomogla
u postavljanju dijagnoze te posljedičnom adekvatnom liječenju anksioznih i depresivnih
poremećaja u starijih osoba.
Već je u prijašnjim istraţivanjima utvrĎeno da su i demencija i depresija česte bolesti
u osoba starije dobi, ali se rijetko dijagnosticiraju i adekvatno liječe (104). Wells i Burman
navode da je depresija kao kronična bolest često vezana s funkcionalnim ograničenjem pa
stoga često ostaje neotkrivena i neliječena u primarnoj praksi (149).
Vaţno je istaknuti da adekvatno liječenje depresivnosti u starijih osoba dovodi do smanjenja
fizičke nesposobnosti (110), a znamo da je upravo fizička nesposobnost česti pratilac
starenja populacije. U starijih osoba depresivno stanje često recidivira i razvije se u kronični
oblik s lošom prognozom (150). Freudenstein i suradnici u sistematskom pregledu literature
utvrdili su da postoji malo istraţivanja o liječenju depresije u primarnoj praksi, naročito s
graničnom depresijom iako je ona česta u starijih osoba. Mali broj oboljelih liječi se
lijekovima, a studije o psihološkom liječenju ne postoje što je vrlo vaţno jer starije osobe
ionako uzimaju puno drugih lijekova (151). Iz proučavane literature vidljivo je da postoje
oskudni podaci o liječenju mentalnih bolesti od strane liječnika primarne prakse, te da oboljeli
češće traţe pomoć od specijalista psihijatra te ulaze u zdravstveni sustav preko sluţbe za
hitnu medicinsku pomoć (114, 149).
Još uvijek se vrlo malo zna o liječenju i pristupu pacijentima s mentalnim
poremećajima te koji zdravstveni sustav ili pristup bi bio najbolji. Stoga je nuţno unaprijedit i
brigu za mentalno zdravlje na svim razinama organizacije zdravstva počevši svakako od
81