Presude osnova.qxd - Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

Parnični postupak
mikulić protiv Hrvatske
237
53. Prema mišljenju Suda, privatni život podrazumijeva tjelesni i psihički integritet
osobe, te ponekad može obuhvatiti vidove tjelesnog i društvenog identiteta pojedinca.
Poštivanje “privatnog života” mora također u određenoj mjeri obuhvatiti pravo na
uspostavljanje odnosa s drugim ljudskim bićima (vidi, mutatis mutandis, presudu u
predmetu Niemietz v. Germany od 16. prosinca 1992., Serija A br. 251-B, str. 33,
stavak 29.).
Osim toga, čini se da nema načelnog razloga zbog kojeg bi pojam “privatni život”
trebalo tumačiti kao da isključuje odlučivanje o pravnom odnosu između
izvanbračnog djeteta i njenog biološkog oca.
54. Sud smatra da poštivanje privatnog života zahtijeva da svatko bude u mogućnosti
utvrditi pojedinosti o svom identitetu kao pojedinačnom ljudskom biću, te da je pravo
pojedinca na takve informacije važno zbog svojih formativnih implikacija za njegovu
ili njenu osobnost (vidi presudu u predmetu Gaskin v. the United Kingdom od 7.
srpnja 1989., Serija A br. 159, str. 16., stavak 39).
55. U ovom predmetu podnositeljica zahtjeva je izvanbračno dijete koje u sudskom
postupku nastoji utvrditi tko je njezin biološki otac. Postupak za utvrđenje očinstva
kojeg je ona pokrenula ima za cilj odrediti njen pravni odnos s H.P.-om kroz
utvrđivanje biološke istine. Dakle, postoji izravna veza između utvrđivanja očinstva
i privatnog života podnositeljice zahtjeva.
Činjenično stanje predmeta, stoga, spada u domašaj članka 8.
B. Poštivanje članka 8.
56. Podnositeljica zahtjeva zapravo nije tvrdila da bi se država trebala suzdržati od
djelovanja, već da bi trebala poduzeti korake radi osiguravanja odgovarajućih mjera,
u kontekstu spora za utvrđenje očinstva, kako bi se učinkovito riješila njena neizvjesnost
u pogledu njenog osobnog identiteta. Dakle, podnositeljica zahtjeva je, u biti,
prigovarala ne zbog djelovanja, već zbog nedjelovanja države.
57. Sud ponavlja da članak 8., iako je njegova bitna namjera pojedinca zaštititi od
arbitrarnog uplitanja od strane javnih vlasti, nije tu samo kako bi prisilio državu da
se suzdrži od takvog uplitanja: osim ove negativne obveze, mogu postojati i pozitivne
obveze inherentne djelotvornom poštivanju prava na privatni i obiteljski život. Te
obveze mogu podrazumijevati usvajanje mjera namijenjenih osiguravanju poštivanja
privatnog života čak i u sferi odnosa između pojedinaca (vidi presudu u predmetu X.
and Y. v. the Netherlands od 26. ožujka 1985., Serija A br. 91, str. 11, stavak 23. i
presudu u predmetu Botta v. Italy od 24. veljače 1998., Reports 1998-I, str. 422, stavak
33.).