Popis projekata prihvaÄenih od strane MZOÅ za 2007 godinu

1 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . G o r d a n L a u c 

N a s l o v p r o j e k t a : G l i k o p r o t e o m i k a s t r e s a i b o l e s t i p o v e z a n i h s a s t r e s o m 

Šifra projekta: 219-0061194-2023 

Sažetak: Glikozilacija je najsloženija posttranslacijska modifikacija čiji se razvoj povezuje s 

pojavom višestaničnog života. Gotovo svi proteini koji su se razvili nakon pojave višestaničnih 

organizama glikozilirani su, a njihovi glikani predstavljaju značajan dio ukupne molekularne 

strukture. Zbog velike složenosti glikanskih struktura, o njima znamo puno manje no o 

proteinima ili DNA. Kako glikoproteini s drugim molekulama stupaju u interakciju kao 

cjelovite molekule u kojima način sinteze pojedinog dijela strukture ne igra nikakvu ulogu, 

nepoznavanje glikanskih struktura velika je prepreka razumijevanju procesa u kojima 

sudjeluju. Procesi u kojima su detaljno istražene uloge glikana u glikoproteinima pokazali su 

da oni osim strukturne, često imaju i regulatornu ulogu, te da moduliraju mnoge fiziološke i 

patofiziološke procese. Stresni odgovor vrlo je složen proces kojim se naš organizam 

priprema za (stvarne ili umišljene) nepovoljne dogañaje u okolini. Prekomjerni stres 

nedvojbeno je povezan s pojavom i razvojem brojnih bolesti. Podaci objavljeni u literaturi i 

naši dosadašnji rezultati upućuju na činjenicu da su promjene glikozilacije uključene u 

molekularne mehanizme stresnog odgovora. U brojnim bolestima povezanim sa stresom 

pokazane su specifične promjene glikozilacije, no uglavnom nije poznato jesu li te promjene 

samo odraz promijenjenog staničnog metabolizma, ili neke od tih promjena imaju ulogu i u 

etiologiji bolesti. Cilj ovog projekta je ispitati promjene glikozilacije proteina, aktivnost i 

ekspresiju njihovih receptora – lektina, te ekspresiju gena odgovornih za sintezu glikana u 

više različitih patobiokemijskih procesa (biokemijski odgovor na psihološki stres, bolesti 

povezane sa stresom i poslijetraumatskim stresnim poremećajem), te pokušati utvrditi u 

kojoj mjeri navedene promjene utječu na pojavu ili tijek tih procesa. Za odreñene ključne 

glikoziltransferaze bit će ispitana i nazočnost genskih polimorfizama u populaciji, te ispitana 

korelacija tih polimorfizama s bolesti. Ispitivanja će se provoditi na uzorcima krvi pacijenata, 

na životinjskim modelima stresa i pokusima in vitro. U stresu je linija koja razdvaja 

adaptaciju i maladaptaciju razmjerno tanka, a u prelasku te linije glikozilacija izgleda igra 

značajnu ulogu. Kroz predloženi multidisciplinarni plan istraživanja očekujemo djelomično 

rasvijetliti ove vrlo složene procese i otkriti potencijalne mete za razvoj specifičnih lijekova 

koji bi mogli ublažiti štetne posljedice stresa.

2 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . V e s n a I l a k o v a c 

N a s l o v p r o j e k t a : V a l j a n o s t p o d a t a k a o b j a v l j e n i h u z n a n s t v e n o m 

č a s o p i s u 


Sažetak: Ključne spoznaje. Valjanost podataka u prikazu rezultata znanstvenog istraživanja 

ključna je pretpostavka ispravnosti znanstvenih zaključaka. Valjanost podataka ozbiljno je 

ugrožena pogrješkama u obradbi i rukovanju podatcima koji su posljedica nedovoljnog 

poznavanja znanstvenoistraživačke metodologije. Procijenjena pojavnost objavljenih radova s 

neprihvatljivom kvalitetom statističke obradbe u posljednjih 15 godina u svijetu kreće se od 

40% do 70%. Zbog nedostatka sustavnih, znanstveno utemeljenih istraživanja ovih pojava, 

značajke podataka upitne valjanosti malo su poznate. Ciljevi i hipoteze. Istražiti pojavnost i 

značajke podataka upitne valjanosti u objavljenim rezultatima znanstvenih istraživanja. 

Prepoznati osnovne značajke podataka upitne valjanosti i razviti listu provjere koja bi 

omogućila ocjenu valjanosti objavljenih podataka. Očekivani rezultati. Brojčani iskaz 

pojavnosti podataka upitne valjanosti. Utvrñivanje značajki valjanosti podataka u prikazu 

rezultata u mjeri dovoljnoj za konstrukciju liste provjere. Pozitivan utjecaj korištenja liste 

provjere na smanjenje pojavnosti podataka upitne valjanosti. Metode provjere rezultata. Na 

uzorku radova pristiglih u časopis Croatian Medical Journal u kojima su prikazani podatci u 

obliku rezultata izvornih istraživanja istražit će se pojavnost podataka upitne valjanosti. 

Svrhovitost uključivanja pitanja koja obuhvaćaju prepoznate značajke podataka upitne 

valjanosti u obrazac standardne statističke recenzije i utjecaj izmijenjenog obrasca na 

pojavnost podataka upitna valjanosti ocijenit će se analizom razlika pojavnosti i značajki 

podataka upitne valjanosti na uzorcima radova ocijenjenih standardnim i novim obrascem 

statističke recenzije. Značenje istraživanja. Znanstveno potvrñena i iskazana pojavnost 

podataka upitne valjanosti važna je zbog utvrñivanja okvira djelovanja mjera za smanjenje te 

pojave. Poznavanje značajki podataka upitne valjanosti omogućilo bi ciljane prilagodbe 

postojećih sadržaja programa podučavanja iz područja planiranja istraživanja i pisanja 

znanstvenih izvješća. Uspješno izvedena lista provjere mogla bi poslužiti autorima za 

poboljšanje vrsnoće prikaza rezultata istraživanja, a takoñer i svima koji na bilo koji način 

koriste objavljene rezultate. Poznavanje osnovnih značajki valjanosti podataka u prikazu 

rezultata znanstvenog istraživanja i algoritam prepoznavanja mogli bi poslužiti pri oblikovanju 

postupaka i mehanizama prosudbe i kontrole odgovorne provedbe istraživanja.

3 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . N e d a A b e r l e 

N a s l o v p r o j e k t a : U t j e c a j g e n e t i č k i h i o k o l i š n i h č i n i t e l j a n a r a z v o j 

a s t m e u d j e c e 


Sažetak: Astma i druge atopijske bolesti nastaju interakcijom genetičkih i okolišnih činitelja 

koji zajednički usmjeruju razvoj imunosustava prema alergijskom fenotipu.Proučavanje 

genoma u bolesnika od astme pokazalo je genetičku povezanost (linkage) na mnogim 

kromosomima, ali još nisu utvrñeni geni koji bi bili odgovorni za osjetljivost.Meñu gene za 

koje se pretpostavlja da imaju ulogu u astmi ("kandidatski geni") svrstavaju se geni za IL-4 

receptor, IL-13, FcR1ß i glutation-S-transferazu te genski grozdovi (klasteri) za IL-4/IL-13, 

IL-1/IL-1B/IL-1RA/IL-18R, TGFß za IL-4/IL-13, IL-1/IL-1B/IL-1RA/IL-18R, TGFß, TNFgama i 

dr. Posebno se značenje pridaje genu ADAM33 koji je povezan s bronhalnom preosjetljivošću 

te vjerojatno s remodeliranjem dišnih putova i progresijom astme.Prema tzv. "higijenskoj 

hipotezi" izlaganje endotoksinu i drugim bakterijskim proizvodima u ranom razdoblju života 

štiti od astme,ali u djece koja već imaju astmu (i u odraslih) endotoksin pogoršava 

bolest.Smatra se da endotoksin potiče izlučivanje citokina i upalne procese pa tako 

usmjerava dozrijevanje imunosustava u smjeru zaštitne imunosti ili alergije. Endotoksin 

ostvaruje svoje učinke putem receptora CD14 čije izražavanje odreñuju genetički faktori. 

Istraživanje će obuhvatiti 400 djece dobi 6-18 godina s područja Brodsko-Posavske županije 

koja imaju dijagnosticiranu alergijsku astmu te ih usporediti s 400 djece iste dobi i spola koja 

nemaju astmu. Ispitanici obiju skupina ispunit će uz pomoć roditelja standardne ISSAC 

upitnike za astmi. Ispitanicima s verificiranom alergijskom astmom kao i ispitanicima bez 

astme uzet će se uzorci krvi za genetska i imunološka istraživanja. Ekstrahirat će se 

leukocitna DNA i obraditi standardnim PCR postupkom. Umnoženi produkti upotrijebit će se 

za minisekvenciranje te analizirati s obzirom na "kandidatske gene" pomoću mikročipa za 384 

uzorka DNA. Iz postelja ispitanika izolirat će se alergeni Dermatophagoides pteronyssinus i 

endotoksin te pratiti njihova korelacija s genetičkom predispozicijom i izraženošću 

astmatskog fenotipa.U djece s polimorfizmom gena za IL4 i IFNgama pratit će se ekspresija 

tih citokina.Rezultati će se analizirati neparametrijskim i parametrijskim statističkim 

postupcima. Očekuje se identifikacija najčešćih genskih polimorfizama i/ili gena povezanih s 

astmatskim fenotipom i korelacija genske ekspresije s razinom endotoksina i alergena u 

stambenom okružju. Dobiveni rezultati mogu pridonijeti identifikaciji rizične djece i prevenciji 

astme.

4 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . M a r i j a H e f f e r L a u c 

N a s l o v p r o j e k t a : U l o g a l i p i d n i h s p l a v i i g l i k o k o n j u g a t a u r a z v o j u i 

r e g e n e r a c i j i ž i v č a n o g s u s t a v a 


Sažetak: Kolesterol i glikolipidi su glavni organizatori lipidnih domena u staničnim 

membranama zaduženih za stvaranje mikrookoliša u signalnim interakcijama. Veliki broj 

staničnih interakcija, pogotovo onih tijekom razvoja mozga, može se odvijati uprkos 

promjenama izgleda ovih domena. Ovo dokazuju animalni modeli sa izostankom sinteze 

kompleksnih gangliozida u kojima razvoj teče normalno, a postnatalno se pojavljuju 

epileptički napadi, hiperaktivnost i demijelinizacija. Ako u razvoju izostaju i kompleksni i 

jednostavni gangliozidi on završava opsežnim neuralnim oštećenjima. Pred kraj razvojnih 

procesa nastupa razdoblje finog podešavanja i dugotrajnog održavanja nastalih interakcija 

koje iziskuje zahtjevniji mikrookoliš i njegovo stabilno održavanje. Poremećaji procesa 

održavanja sastava mikrookoliša ispoljavaju se na različite načine: demijelinizacijske bolesti 

(Guillain-Barré, multipla skleroza) prilikom pojavljivanja protutijela na glikosfingolipide, 

degenerativne bolesti (Alzheimer) kod izostanka ispravne regulacija homeostaze kolesterola 

ili kao epilepsije i mentalna retardacija ako izostaje ispravna sinteza glikolipida. Najbolji 

primjer je proces regeneracije aksona u odraslom mozgu koji je u viših sisavaca vrlo 

neefikasan. Cilj ovog projekta je utvrditi kako promjene sastava lipidnih domena utječu na 

signalne procese uključene u izrastanje aksona tijekom razvoja mozga heterotermnih i 

homeotermnih organizama te usporediti ovaj razvojni proces s regenerativnim nicanjem 

aksona nakon lezije odraslog živčanog sustava. Kritične molekularne interakcije prilikom 

regeneracije pokušat ćemo modulirati na razini sastava lipidnih domena djelujući na 

homeostazu kolesterola te sintezu i sastav glikolipida. U studiji ćemo se poslužiti staničnim 

modelima neurona i oligodendroglije vodozemaca, štakora i miševa s isključenim genima za 

kompleksne gangliozide. Procese regeneracije aksona modulirane tvarima koje djeluju na 

lipidne domene promatrat ćemo na modelu transgeničnog miša koji eksprimira YFP, odnosno 

na miševima s isključenim genima za sintezu kompleksnih gangliozida ili miševima nastalim 

meñusobnim križanjem ovih modela. Očekujemo ustanoviti one signalne procese tijekom 

izrastanja i degeneracije aksona čija se efikasnost smanjuje prilikom promjena lipidnih 

domena u kojima se odvijaju. Ovo istraživanje unaprijedit će razumijevanje degenerativnih, 

autoimunih demijelinizacijskih bolesti i procesa regeneracije aksona u odraslom organizmu.

5 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . L j u b i c a G l a v a š O b r o v a c 

N a s l o v p r o j e k t a : M e h a n i z a m b i o l o š k i h u č i n a k a n o v i h m a l i h m o l e k u l a n a 

s t a n i c e t u m o r a č o v j e k a 


Sažetak: Zloćudna tumorska oboljenja drugi su najveći uzrok smrti u svijetu, a njihova 

incidencija povećava se u većini zemalja. Visoka prevalencija, visoka smrtnost i nedovoljno 

učinkoviti lijekovi potiču potragu za novim metodama u liječenju tumora. Glavni cilj ovog 

projekta je razjašnjavanje mehanizma bioloških učinaka novih malih organskih molekula: 

bisamidina, mono- i bis-interkalatora s kovalentno vezanim molekularnim alatima, N-sulfonil i 

sulfonamid pirimidinskih i purinskih derivata, kao i C-supstituiranih 9-deazagvaninskih 

derivata. Ove molekule dizajnirane su za snažne i/ili selektivne interakcije s biogenim 

makromolekulama (DNA, RNA i/ili proteinima) uključenim u tumorske i upalne procese. U 

okviru ovog projekta istražiti ćemo učinke novih molekula na humane i normalne stanice 

odreñivanjem sposobnosti preživljenja, kao i morfološke i biokemijske promjene u izloženim 

stanicama kolorimetrijskim metodama (MTT test, neutral red test, laktat dehidrogenaza test), 

metodama ugradnje radiaktivno obilježenih supstrata i metodama protočne citometrije. Na 

ovaj način dobiti ćemo podatke o aktivnosti, ali i mogućoj selektivnosti novih molekula. 

Nadalje, istraživanjem mehanizma djelovanja proučavanih molekula pokušati ćemo definirati 

njihove glavne ciljeve u stanici i pomoći u dizajnu novih molekula suradnim skupinama ovog 

Programa. Da bi odredili sposobnost ispitivanih molekula da kontroliraju ekspresiju gena i 

programiranu smrt stanice – apoptozu, u stanicama izloženim ispitivani molekulama, pratiti 

ćemo ekspresiju relevantnih gena uključenih u: apoptozu, metaboliza i rast stanice, stanični 

ciklus i puteve prijenos signala metodama cDNA mikro čipova i real time PCR. Istovremeno, 

istraživati ćemo inhibicijski potencijal modificiranih derivata gvanina and 9-deazagvanina na 

purin nukleozid fosforilazu (PNP), koja je izuzetno značajan enzim za cjelovitost imunosnog 

sustava a njeni inhibitori bi mogli biti imati značajnu ulogu kao lijekovi korisni u liječenju 

različitih autoimunih bolesti i leukemija T-stanica. Rezultati rada u okviru ovog projekta dati 

će vrijedne informacije o odnosima strukture i biološke aktivnosti ispitivanih molekula i tako 

doprinjeti razvoju novih molekula koje bi mogle zaustaviti rast tumorskih stanica. Prema 

tome, istraživanja predložena ovim projektom su značajna u otkrivanju novih biološki 

aktivnih spojeva koji bi mogli biti učinkoviti kao pro-lijekovi i/ili lijekovi u liječenju tumorskih i 

upalnih bolesti.

6 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . M i r e l a B a u s L o n č a r 

N a s l o v p r o j e k t a : U l o g a m a l i h z a š t i t n i h T F F p r o t e i n a u z d r a v l j u i b o l e s t i 


Sažetak: Epitel probavnog sustava stalno je izložen različitim toksičnim kemijskim tvarima, 

mikrobima i mikrobnim toksinima, te je kao takav izuzetno važan u održavanju stanične i 

tkivne homeostaze probavila. Epitel proizvodi spojeve koji ograničavaju upalni proces i 

pomažu održavanju cijelovitosti epitelne barijere. Obitelj malih proteina, sa strukturnom 

domenom sličnom listu djeteline (engl."Trefoil Factor Family" ili TFF) pomaže u 

ograničavanju upalnog procesa. Mehanizmi djelovanja TFF proteina su raznoliki, djeluju kao 

jednostavni sekretorni proteini koji se vežu na mucine, ali i kao složeni proteini, koji su 

uključeni u različite aspekte karcinogeneze (TFF1 kao potencijalni tumorsupresorski protein) i 

upalne reakcije. Nedavnim otkrićem sudjelovanja TFF2&TFF3 proteina u modulaciji 

immunološkog odgovora, postavlja se pitanje njihove uloge u cijelom organizmu, a ne samo 

u probavnom traktu. Ovim projektom istražiti će se: A) uloga TFF proteina u imunološkom 

odgovoru, B) učinak novosintetiziranih molekula (sintetizirane u okviru programskih 

projekata WG1,WG2,WG3) s potencijalnim terapeutskim svojstvima u in vivo uvjetima. 

Promatrati ćemo razliku u ekspresiji gena u upaljenom tkivu probavila normalnih i TFF2 

"knock out" miševa u izazvanom upalnom procesu (pomoću cDNA mikro čipova, 

kvantitativnim PCR, Western blotom i imunohistokemijskim metodama). Istovremeno, 

istražiti ćemo ulogu novo otkrivenog veznog partnera TFF1 i TFF2 proteina: TFIZ1 protein, 

čija ekspresija potpuno izostaje u tumorima želudca. Promatrati ćemo regulaciju ekspresije 

TFIZ1 gena usljed djelovanja različitih pro-upalnih citokina (Dual Luciferase analiza). 

Molekularni alati (ekspresijski i reporter gen plazmidi) razvijeni u okviru gore opisanih 

istraživanja upotrijebiti će se za istraživanje veznih sposobnosti novih malih molekula 

sintetiziranih u okviru suradničkih programskih projekata. Nove molekule dizajnirati će se radi 

povećanja njihove selektivnosti vezanja na DNA/RNA (WG1,WG2,WG3) ili proteine (WG3, 

novi inhibitori purin nukleozid fosforilaze). Učinci novih spojeva (s učinkom dokazanim u 

staničnim linijama; WG4) biti će ispitani na zdravim miševima kao i u mišjem modelu tumora 

i upalnih procesa. Rezultati istraživanja, dobiveni u okviru ovog projekta, doprinijeti će: A) 

razumjevanju mehanizama regulacije imunološkog odgovora i B) dizajnu novih molekula s 

mogućom terapeutskom primjenom tj. protutumorskim i protuupalnim učinkom.

7 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . Z d r a v k o E b l i n g 

N a s l o v p r o j e k t a : M o d e l r a n o g o t k r i v a n j a r a k a i n t e g r i r a n u p r a k s u 

o b i t e l j s k e m e d i c i n e 


Sažetak: U Osječko-baranjskoj županiji (OBŽ) u razdoblju 1990. – 2003. godine broj novih 

slučaje-va raka porastao je sa 1.134 na 1415 ili za 24,8%.Broj umrlih od raka prostate 

porastao je u tom razdoblju za 30%, od raka debelog crijeva za 62,3%, dok je broj umrlih od 

raka dojke pao za 20,6%, a od raka vrata maternice za 69,2%. Hrvatsko onkološko društvo ( 

HOD) izradilo je Prijedlog nacionalnog programa prevencije i ranog otkrivanja raka 

najučestalijih lokalizacija: dojke, vrata maternice, debelog crijeva i prostate, koje je prihvatilo 

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH. Predložene metode ranog otkrivanja raka za 

gornja sijela standardne su pretrage dijagnostike i postupaka HZZZ-a. Program ranog 

otkrivanja raka ne provodi se sustavno i sveobuhvatno, mada za to postoje zakonske 

pretpostavke. Timovi obiteljske medicine bili bi u mogućnosti planirano i sistematski provoditi 

rano otkrivanje raka, jer raspolažu s dovoljno znanja i vještina i jer imaju dobru suradnju s 

populacijom u neposrednoj praksi. Organiziranom primjenom mjera ranog otkrivanja raka 

najučestalijih lokalizacija mogli bi očekivati povećanje broja otkrivenih i izliječenih, značajno 

povećanje 5-godišnjeg preživljavanja, a dugoročno smanje-nje općeg i specifičnog 

mortaliteta. Cilj istraživanja je ocijeniti prihvatljivost i primjenjivost ranog otkrivanja raka 

dojke, vrata maternice, debelog crijeva i prostate temeljenog na modelu aktivnog i 

sustavnog rada liječnika obiteljske medicine, a uzimajući u obzir mišljenje populacije i 

stavove liječnika, ocijeniti potrebno vrijeme i kadrovske normative za provoñenje u 

redovnom radu, utvrditi dijagnostičku valjanost metoda u uvjetima ako je provode timovi OM 

u redovnom radu, ocijeniti korist u odnosu na cijenu, izračunati 5-godišnje preživljavanje 

Uzorak za istraživanje činiti će 10.000 do 15.000 rizičnih ispitanika, koji su na popisu 

osiguranika HZZO-e u ambulantama liječnika obiteljske, njih oko 20. Svim potencijalno 

bolesnim ispitanicima predložiti će se daljnje dijagnostičke pretrage i liječenje. Na temelju 

rezultata istraživanja predložiti će se optimalni model ranog otkrivanja raka prihvatljiv za 

materijalne i organizacijske uvjete zajednice.

8 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . S v j e t l a n a M a r i ć ( d o c . d r . s c . D a m i r Z u c i ć p o k . ) 

N a s l o v p r o j e k t a : R a z v o j m o d e l a f u n k c i j e c i r k u l a c i j s k o g s u s t a v a o v i s n o g 

o a r t e r i j s k o j e l a s t i č n o s t i 


Sažetak: Ključne spoznaje: Tijekom sistole lijeva srčana klijetka dio energije troši na 

guranje stupca krvi protiv perifernog otpora, dok se značajan dio energije pohranjuje 

rastezanjem elastične stijenke velikih arterija, koje se tijekom dijastole ponašaju kao pumpa 

male snage, koja osigurava održanje arterijskog tlaka s postupnim padom do razine 

dijastoličkog tlaka. Vrijednost dijastoličkog tlaka ovisi o napunjenosti cirkulacijskog sustava, 

elastičnosti stijenki, perifernom otporu te trajanju dijastole. Dijastolički tlak u aorti i 

perifernim arterijama elastična je energija zaostala iz ranijih srčanih ciklusa. Ciljevi i hipoteza: 

Elasticitet velikih arterija olakšava protjecanje udarnog volumena na periferiju, koje je tako 

ostvarivo i uz manje tlakove u lijevom ventrikulu, nego što bi to bilo moguće kad bi postojala 

samo sistolička pumpa. Ako se aterosklerozom ili nekom drugom bolesti smanji energija 

pohranjena u elastičnoj stijenci, uvećani dio udarnog volumena protjecati će tijekom sistole, 

što traži veći sistolički tlak i vće naprezanje u lijevoj klijetci. Očekivani rezultat: Osnovne 

parametre za opisivanje elastičnih svojstava krvnih žila moguće je dobiti prikupljanjem, 

kombiniranjem i analizom fizikalnih podataka o tlaku i protjecanju krvi. Obradom podataka 

nastojalo bi se pronaći precizan, a u isto vrijeme što jednostavniji model krvožilong sustava, 

s opisom elastičnih svojstava i objašnjenjem značaja elastičnosti krvnih žila za funkcioniranje 

ljudskog organizma, kao zamjena za danas prevladavajući Windkessel model. Način provjere: 

Prikupljali bi se fiziklani i drugi podaci o stanju i promjenama stanja krvožilnog sustava većeg 

broja zdravih dragovoljaca, različitog spola, i dobi. Rabile bi se neinvazivne metoda: 

elektrokardiogram za odreñivanje faze srčanog ciklusa. Doppler mjerenja brzine protoka i 

drugih pokazatelja regionalnih arterija i vena, infracrvenog mjerenja protoka na malih žila na 

okrajinama. Podaci bi poslužili za definiranje matematskih modela koji bi bili testirani 

prikupljanjem podataka za bolesnike s arterijskom hipertenzijom, nikotinizmom ili 

aterosklerozom. Model koji se pokaže vrijednim bi se pokušao primijeniti na pokazateljima 

prikupljenim tijekom koronarografije. Važnost: Mogućnost procjene stanja elastične 

komponente cirkulacijskog sustava i metoda praćenja starenja ili obolijevanja arterijskog 

stabla pomogli bi razumijevanju stanja i procesa koji se ubrajaju meñu najvažnije uzroke 

smrti u zapadnoj civilizaciji.

9 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . V e s n a B a b i ć I v a n č i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : F i z i k a l n o - k e m i j s k i i m e t a b o l i č k i č i m b e n i c i r i z i k a 

s t v a r a n j a k a m e n a c a 


Sažetak: Kalcijevi oksalati (CaOx) i fosfati su najzastupljenija anorganska komponenta u 

sastavu mokraćnih kamenaca. Nastajanje kamenaca može biti rezultat djelovanja različitih 

čimbenika, ali je najčesće uzrokovano visokom prezasićenošću mokraće s obzirom na 

taloženje tih kalcijevih soli, te nedostatkom inhibitora taloženja u urinarnom sustavu. 

Inhibitorska svojstva mokraće ovisna su o njenom kemijskom sastavu, prvenstveno o 

koncentracijama organskih makromolekula (proteini, glikozaminoglikani, lipidi), te 

anorganskih i organskih iona (magnezij, citrat). Uloga glikoziaminoglikana (GAG) je naizgled 

kontroverzna, jer imaju i inhibitorska i promotorska svojstva. Svrha ovog projekta je 

utvrdjivanje uloge GAG u različitim fazama nastajanja CaOx kamenaca in vitro, te 

diskriminacija urina stvaralaca kamenaca i zdravih osoba na osnovu inhibitorskih kapaciteta 

urina. Cilj 1: Utvrñivanje utjecaja različitih GAG (heparan-sulfat, kondroitin sulfat, 

hijaluronska kiselina) na kristalizaciju CaOx i na interakcije kristala CaOx i renalnih stanica. 

Hipoteza: GAG promoviraju nukleaciju, inhibiraju rast kristala CaOx i smanjuju oštećenje 

renalnih stanica kristalima CaOx. Očekivani rezultati: Intenziteti inhibicije i promocije 

kristalizacije, odnosno oštećenja stanica ovise o vrsti i koncentraciji GAG. Provedba: Ispitat 

će se kinetike nastajanja CaOx u sintetskim i realnim urinima s dodanim različitim 

koncentracijama GAG. Kinetički će biti praćena brojnost, veličina kristala, njihov sastav i 

morfologija, te promjene pH i koncentracije Ca i Ox iona u otopini. Oštećenje staničnih 

membrana bit će utvrñeno kinetičkim mjerenjem sekrecije proteina, ekspresije osteopontina i 

superoksid-dismutaze, te apoptoze stanica. Cilj 2: Razrada metoda za detekciju sklonosti 

urolitijazi na temelju odredjivanja inhibitorskog kapaciteta urina. Hipoteza: Inhibitorski 

kapacitet urina je parametar za diskriminaciju urina stvaralaca kamenaca od zdravih osoba. 

Očekivani rezultati: Odabrat će se najefikasnija metoda za odreñivanje inhibitorskog 

potencijala urina. Provedba: (i) titracijskom metodom utvrdit će se kapacitet urina da 

kompleksno veže dodane ione kalcija; (ii) taložnom metodom utvrdit će se inhibitorski 

potencijal urina na temelju količine istaloženih kalcijevih soli u urinu cijepljenom kristalima 

CaOx. Metabolički parametri urina bit će korelirani s inhibitorskim kapacitetima. Metoda koja 

pokaže značajniju diskriminaciju izmeñu inhibitorskih kapaciteta urina bit će predložena u 

dijagnostičke svrhe.

1 0 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . I v a n a P r p i ć K r i ž e v a c 

N a s l o v p r o j e k t a : O s o b i t o s t i k o š t a n e p r e g r a d n j e u b o l e s n i k a s 

u r o l i t i j a z o m 


Sažetak: Ključne polazišne spoznaje: Razna klinička i epidemiološka istraživanja pokazala su 

da bolesnici s urolitijazom imaju ubrzanu koštanu pregradnju i smanjenu koštanu masu. 

Osteopontin (OPN) je fosforilirani protein koji je rasprostranjen u mnogim tkivima, a dovodi 

se u vezu sa stvaranjem mokraćnih kamenaca. Snažan je inhibitor stvaranja i rasta kristala in 

vitro, dok se još raspravlja o njegovom učinku na adheziju kristala na tubularne epitelne 

stanice. Osteopontin takoñer utječe na koštanu pregradnju, budući da potiče diferencijaciju i 

aktivnost osteoklasta. Novija istraživanja otkrila su važnu ulogu osteoprotegerina (OPG) i 

RANKL ( receptor activator of NF-kappaB ligand) u procesu koštane pregradnje, a od ranije 

je poznato djelovanje nekih citokina (IL-1, IL-6, TNF-alfa) na resorpciju kosti. Ciljevi i 

hipoteza: Naša pretpostavka je da bolesnici s idiopatskom kalcijskom urolitijazom imaju 

povećanu produkciju navedenih citokina koji potiču resorpciju kosti što dovodi do smanjenja 

koštane mase. Svrha istraživanja je utvrditi promjene citokina uključenih u proces koštane 

pregradnje, a koji bi mogli imati ulogu u gubitku koštane mase u bolesnika s recidivirajućom 

urolitijazom, budući da porast ovih citokina može dovesti do ubrzane resorpcije kosti. 

Očekivani rezultati: rezultati istraživanja će pokazati razlike u dinamici koštane pregradnje 

kao i razini navedenih citokina i osteopontina u bolesnika s urolitijazom u odnosu na zdrave 

ispitanike. Time bi se odredio mogući učinak povećane razine citokina i osteopontina na 

ubrzani gubitak koštane mase u bolesnika s urolitijazom, analizirajući i druge poznate rizične 

čimbenike, kao što su restrikcija kalcija u prehrani i ubrzana kalciurija. Značenje predloženog 

istraživanja: pronalaženje novih čimbenika koji igraju ulogu u gubitku koštane mase u 

bolesnika s recidivirajućom urolitijazom. Način provjere rezultata: standardnim dijagnostičkim 

metodama će se odrediti koštana masa u ispitanika (denzitometrija) i biokemijski pokazatelji 

koštane pregradnje. primjenom biostatističkih metoda utvrdit će se relativni utjecaj razine 

citokina na ubrzanu koštanu pregradnju.

1 1 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . A n t u n T u c a k 

N a s l o v p r o j e k t a : P r e v e n c i j a s t v a r a n j a i r e c i d i v a m o k r a ć n i h k a m e n a c a 


Sažetak: Urolitijaza je jedan od vodećih socio-ekonomskih problema modernog društva. 

Procijenjeno je da u razvijenim zemljama 10% muškaraca i 4% žena u dobi izmeñu 30 i 50 

godine života boluje od mokraćnih kamenaca. Problem predstavlja velika stopa recidiva koja 

se kreće do 75% nakon 15 godina bez terapije. Istraživanja etiopatogeneze litijaze pokazuju 

da su faktori direktno odgovorni za nastanak kamenaca prekomjerna zasićenost mokraće i 

manjak inhibitora nastajanja kamenaca u mokraći bolesnika. Hipoteza i cilj: Toksični učinak 

kalcij-oksalata dovodi do ozljeda renalnih stanica slobodnim radikalima te tako utječe na 

retenciju kristala i stvaranje kamenaca. Antioksidansi, koji sprečavaju lipidnu peroksidaciju i 

smanjuju mogućnost oksidativne ozljede, imaju inhibitorni učinak na interakciju kristalstanica 

u staničnim kulturama, tako smanjujući broj ozljeñenih renalnih stanica. U pacijenata 

bi ti isti antioksidansi utjecali na smanjen broj apoptotičnih stanica te ne bi bilo staničnog 

otpada nužnog za nukleaciju kristala. Cilj istraživanja je utvrditi toksični učinak oksalata u 

staničnim kulturama, te usporediti intenzitet učinka antioksidansa na renalne stanice u 

Madine Darby psećim renalnim (MDCK) staničnim kulturama i učinka koji bi ti antioksidansi 

imali na pojavu recidiva u pacijenta s urolitijazom. Provedba rezultata: Utvrdit će se toksični 

efekt oksalata u staničnim kulturama psećih renalnih stanica te sposobnost antioksidansa da 

inhibiraju interakcije kristal-stanica (npr. vitamin E, zeleni čaj, L-arginin). Potom će se 

provesti klinička ispitivanja antioksidansa na stvaraocima kamenaca koji imaju povišeni broj 

uropitelnih stanica u urinu koji će se usporediti s urinima bolesnika uz primjenu placeba i 

urinima dobro definirane kontrolne skupine. Tijekom eksperimenta pratit će se promjene u 

broju uroepitelnih stanica u urinu, inhibitorni potencijal urina, antioksidativni status i 

koncentracija oksalata. Očekivani rezultati: Toksičnosti oksalata na renalni epitel ovisi o dozi i 

vremenu ekspozicije. Smanjit će se apoptoza i ozljeda renalnih stanica dodatkom 

antioksidansa u staničnu kulturu s prisutnim oksalatom. Intenzitet učinka antioksidativnih 

faktora u staničnim kulturama biti će jednak onome u pacijenata. Antioksidansi će smanjiti 

broj epitelnih stanica, poboljšati antioksidativni status i smanjti koncentraciju oksalata u 

urinu ispitivanih pacijenata s urolitijazom.

1 2 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . D a m i r K o v a č i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : P r o c j e n a u č i n k a v i š e s a t n e a b d o m i n a l n e k i r u r g i j e n a 

p e r f u z i j u t a n k o g c r i j e v a 


Sažetak: Tijekom umanjenog minutnog volumena, perfuzija vitalnih organa očuvana je na 

račun visceralnih organa. Ishemija tankog crijeva može uzrokovati translokaciju bakterija i 

povećano oslobañanje endotoksina u portalnu cirkulaciju što vodi sustavnom upalnom 

odgovoru s aktivacijom leukocita, citokina te promjenama cirkulacije udaljenih organa. 

Dugotrajnim kirurškim zahvatima kirurški se liječe bolesnici s malignim tumorima digestivnog 

sustava. Dugotrajna opća anestezija i kirurški zahvati brojnim učinicma ugrožavaju cirkulaciju 

u stijenci tankog crijeva i dovode do hipoperfuzije pa i ishemije tankog crijeva. Predloženi 

projekt se temelji na ideji da je intenzitet ishemijom induciranih promjena povezan s 

dužinom trajanja hipoperfuzije, odnosno trajanjem kirurškog zahvata u općoj anesteziji. 

Očekuje se da će rezultati istraživanja potvrditi pretpostavku da dugotrajni kirurški zahvati na 

otvorenom trbuhu izazivaju hipoperfuziju mezenteričke cirkulacije s posljedičnim 

promjenama integriteta sluznice tankog crijeva. Tijekom dvogodišnjeg razdoblja predvidivo je 

uključenje barem 60 odraslih bolesnika bez portalne hipertenzije kod kojih će se u općoj 

anesteziji učiniti kirurški zahvat zbog tumora jednjaka, želuca, debelog crijev, jetre ili 

gušterače. Tijekom kirurškog zahvata neprekidno će se pratiti tlak u gornjoj mezenterijalnoj 

veni i uzimati uzorci svaki puni sat iz arterija radialis, vene subklavije, i gornje mezenterijske 

vene. Pretrage uključuju pH, pCOs,pO2, Htc, Na+, Cl-, Ca++, Mg++, glukosa, laktat, urea i 

interleukine: IL1-beta, IL 6, TNF-alfa. Na početku i na kraju opstrukcije uzimati će se uzorak 

sluznice početnog dijela tankog crijeva radi mogućih histoloških promjena na crijevnim 

resicama i četkastoj prevlaci. Pokušati će se utvrditi postojanje povezanosti pojedinog 

pokazatelja s trajanjem anestezije i operacije, odnosno pokazateljima razine plinova u krvi. 

Patohistološki nalazi biti će semikvanititativno procijenjeni po pojedinom od histoloških 

kriterija. Ukoliko se istraživanjem potvrdi polazna hipoteza da postoje bitne razlike u 

hipoksičnom oštećenju intestinalne sluznice tijekom dugotrajnih abdominalnih kirurških 

zahvata, biti će utemeljena daljnja istraživanja o tomu što treba promijeniti u 

prijeoperacijskim postupcima, a tiče se bolesnika kod kojih se očekuje dugotrajni posebice 

abdominalni kirurški zahvat. Cilj bi bio točno prepoznati bolesnike s povećanim rizikom 

narušenje mezenteričke perfuzije s razvojem ishemije, kao i

1 3 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . S v e n K u r b e l 

N a s l o v p r o j e k t a : O t k r i v a n j e d i f u z n i h b o l e s t i j e t r e m e t o d a m a p r i k a z a 

p a r e n h i m a v i s o k e r e z o l u c i j e 


Sažetak: Difuzne jetrene bolesti dijagnosticiraju se uzimanjem uzorka tkiva za utvrñenje 

tipa i stupnja bolesti, biopsija može biti nereprezentativna za stanje cijelog organa. Pojavom 

iznimno brzih multi-slice CT aparata otvara se mogućnost istraživanja ovog područja 

prikazom jetre visoke rezolucije. Istodobno je pojava novih višefrekventnih ultrazvučnih sondi 

unaprijedila kvlaitetu prikaza jetre otvarajući mogućnost da tekstura oba nabrojana načina 

prikaza mogu sadržavati relevantne informacije o grañi jetre na submilimetarskoj razini. 

Hipoteza je istražiti koliko točno podaci nativnog i poslijekontrastnog HRCT kao i 

ultrazvučnog prikaza jetre razlučuju normalnu ili promijenjenu grañu jetre na 

submilimetarskoj razini. U prvi dio istraživanja planira se uključiti bolesnike koji se obrañuju 

zbog sumnje na difuznu jetrenu bolest (neakutni oblici B i C hepatitisa, alkoholna bolest 

jetre, steatoza), a u kontrolnu skupinu bolesnike bez amnestičkih i kliničkih znakova difuznog 

jetrenog oboljenja upućene na CT abdomena zbog bolesti drugih abdominalnih organa. 

Tijekom CT pregleda abdomena bolesnika i kontrolnih ispitanika učinjenog u tankim 

slojevima, sirovi podacij jednog od slojeva kroz srednji dio jetre biti će pohranjen i 

uporabljeni za kasniju analizu razdiobe gustoće. Drugi dio istraživanja ograničen je na 

skupinu bolesnika. Uz nalaz biopsije jetre i biokemijske pokazatelje iz povijesti bolesti, 

prkupiti će se ultrazvučni prikazi jetre na 3.5 i 5 MHz, Dopplerom mjereni protoci kroz jetrenu 

areteriju i venu porte i slijedovi HR CT prikaza opacifikacije jetre nakon bolusa kontrasta. Za 

analizu prikupljenih podataka planira se uporaba metoda koje bi mogle različiti kontrolne 

ispitanike od bolesnika: statističke testove nezavisnih uzoraka, analizu histograma te analize 

teksture prikaza (fraktalna dimenzije etc.). U cilju procjene razlika izmeñu priležećih voksela 

rabiti će se izračun razdiobe kontrasta definiranog kao vrijednost (a-b)/(a+b) gdje su a i b 

priležeće vrijednosti. Za procjenu dobivenih pokazatelja u razlučivanju bolesnika od kontrola 

rabiti će se izračun ROC-krivulje. Cilj projekta je utvrditi koliko smo prikazom parenhima jetre 

u stanju kvalitetno procijeniti aktivnost difuznih jetrenih bolesti. Ukoliko podaci prikaza jetre 

u sebi sadrže informaciju o prisutnosti bolesti, mnoštvo podataka bi moglo neinvazivno 

procijeniti situaciju u velikom dijelu organa, posebice značajno u otkrivanju i praćenju bolesti.

1 4 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . V l a d i m i r a D r u š k o 

N a s l o v p r o j e k t a : P o l i m o r f i z m i u g e n u z a v i t a m i n D r e c e p t o r u p s o r i j a z i 

i a t o p i j s k o m d e r m a t i t i s u 


Sažetak: Psorijaza (PV) i atopijski dermatitis (AD) kronične su upalne relapsirajuće kožne 

bolesti karakterizirane multifaktorijalnom genezom, značajno rastućom populacijskom 

prevalencijom, heritabilnošću i, unatoč divergentnoj Th-polarizaciji podijeljenim obrascem 

genske ekspresije na razini transkriptoma. Danas postoji konsenzus da je u obje bolesti riječ 

o multifaktorskom nasljeñivanju s varijacijama u obiteljskoj raspodjeli. Osim povezanosti 

psorijaze sa genima HLA sustava na kromosomu 6q21, pretpostavlja se i sudjelovanje drugih 

gena koji nisu u vezi sa HLA sustavom, a meñu njima je i gen za receptor vitamina D-VDR 

gen. U podlozi AD je atopija - stanje uvjetovano multiplim defektima gena koji pojedinca čini 

sklonim za nastanak jedne ili više atopijskih bolesti. Aktivna forma vitamina D3 (1,25 

(OH)2D3) osim svojih klasičinih efekata ostvaruje i svoje biološke efekte uključujući 

stimulaciju stanične diferencijacije, inhibiciju proliferacije i imunomodulacije. Ovi posljednji su 

ga učinili mogućim kandidatima za terapiju psorijaze. VDR, koji posreduje glavninu 

transkripcijskih efekata analoga vitamina D, karakteriziran je brojnim polimorfizmima unutar 

12q12-14 regije genoma, prethodno opetovano udruženih s rizikom razvoja psorijaze i 

astme. Unatoč patogenetskoj i kliničkoj kosegregraciji astme i atopijskog dermatitisa, kao i 

psorijaze i atopijskih manifestacija nema raspoloživih podataka o udruženosti VDR 

polimorfizama i atopijskog dermatitisa. Rezultati brojnih studija sugeriraju povezanost lokusa 

na nekim kromosomima identičnim za PV i AD sa općim efektom na kožnu inflamaciju i 

diferencijaciju. Kako je djelovanje vitamina D3 upravo na toj razini, polazimo od pretpostavke 

da bi smo mogli naći moguću povezanost sa polimorfizmom VD receptora u obje bolesti. U 

tom smislu ciljevi su predložene studije: 1. Eksploracija strukture povezanosti VDR genskih 

polimorfizama s rizikom i karakteristikama vulgarne psorijaze u etički homogenom uzorku 

adekvatne statističke snage; 2. Haplotipna analiza rizika-definiranje interakcijskih efekata 

VDR genskih polimorfizama; 3. Analiza povezanosti atopijskog dermatitisa i VDR genskih 

polimorfizama. Očekivani rezultati trebali bi razjasniti meñuodnos polimorfizama u VDR genu 

i rizika sklonosti psorijazi i atopijskog dermatitisa, obiteljskoj distribuciji bolesti i mogućoj 

farmakogenetici što znači da bi se u praksi mogli koristiti pri dijagnostici, terapiji i preventivi 

bolesti.

1 5 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . M i r k o D i k š i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : S e r o t o n i n s k i r e c e p t o r i t e p r o m j e n a a n t i d e p r e s i v i m a u 

š t a k o r s k o m m o d e l u d e p r e s i j e 


Sažetak: Ovom aplikacijom mi predlažemo istraživanje sinteze 5-HT, jednog od 

mnogobrojnih neurotransmitera u mozgu, na animalnom modelu depresije. Neurotransmiteri 

su male molekule koji se rabe kao sredstvo komunikacije izmeñu živčanih stanica. Depresija 

je često oštećenje mozga. Dobro karakterizirani životinjski model može nam pomoći u 

razumijevanju biološke podloge depresije. Takoñer će nam pomoći i u istraživanju djelovanje 

lijekova na mozak koji se rabe u liječenju ove bolesti. Većina ovih lijekova rabi se u liječenju 

humane depresije. Meñutim, nañeno je da lijekovi u prvoj fazi mogu biti od velike koristi, ali 

s vremenom njihova učinkovitost pada. U većini slučajeva mi još uvijek ne znamo 

mehanizme djelovanja ovih lijekova.Za sada nemamo razumskog objašnjenja zašto njihova 

učinkovitost s vremenom pada. Ovaj nedostatak razumijevanja takoñer koči razvoj nove 

generacije lijekova za liječenje depresije. Budući da je uzročnik ove bolesti u ljudi često 

različit, jedinstveni životinjski model rabljen u ovom istraživanju trebao bi u mnogome 

pomoći.

1 6 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . V a s i l i j e N i k o l i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : B i o m e h a n i k a č v r s t i h o r g a n s k i h t k i v a 


Sažetak: Projekt obuhvaća dva modela biomehaničkih istraživanja. Prvi je model istraživanje 

morfometrijskih, strukturnih i biomehaničkih značajki prsne kosti koji će se izvoditi u suradnji 

s kardiokirurzima. Medijana sternotomija je glavni pravac pristupa u kirurgiji srca i velikih 

krvnih žila, pri čemu postoji problem dehiscencije šava nakon zatvaranja sternotomije, što ne 

ovisi samo o kirurškoj tehnici, nego, prema našim hipotezama, i o biomehaničkim svojstvima 

koštanog tkiva prsne kosti, što je dosada nedovoljno istraženo. Istraživanje na tom modelu 

obuhvaćat će osteometrijska mjerenja, radiološko odreñivanje strukture i žilavosti pojedinih 

dijelova prsne kosti pri ćemu su uzorci lomljeni Charpeyevim njihalom te odreñivanje karte 

mineralne gustoće prsne kosti. Drugi dio čine laboratorijska ispitivanja razičitih vrsta šava 

nakon medijane sternotomije na preparatu sternuma što će se provoditi u za tu svrhu 

posebno modeliranom ureñaju za dinamičko opterećenje modela koje simulra disanje. Treći 

su dio klinička istraživanja prednosti odreñenih vrsta šavova. Dobiveni podaci o strukturnim i 

biomehaničkim svojstavima prsne kosti moći će se primijeniti u optimalizaciji zatvaranja 

medijane sternotomije. Drugi je model istraživanje morfometrijskih, strukturnih i 

biomehaničkih značajki jezične kosti koji će se izvoditi u suradnji s forenzičarima. 

Odreñivanjem stupnja osifikacije može se odrediti dob mrtvog. Prilikom strangulacije, 

vješanja ili sličnih trauma u području vrata često nastaje lom jezične kosti. Sukladno tome 

česta su pitanja u forenzičnoj medicini o veličini i smjeru sile koja je izazvala lom jezične 

kosti. Naša je hipoteza da se odgovori na ta pitanja moraju oslanjati na temeljna 

biomehanička istraživanja što će se provoditi u ovom projektu. Istraživanje će biti provedeno 

na preko 100 uzoraka. U njima bi se, nakon osteometrijskih mjerenja, radiografskog 

odreñivanja strukture, u različitim statičkim i dinamičkim laboratorijskim uvjetima 

opterećivala i lomila izolirana jezična kost, a zatim odredila njena mineralna gustoća., a 

sastoji se od te biomehaničkog istraživanja u za to kosntruiranom ureñaju. Dobiveni rezultati 

će imati primjenu u boljem poznavanju anatomije i u sudskoj medicini, a razrañena 

originalna metodologija moći će se primijeniti i u istraživanju drugih struktura.

1 7 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . S i l v i o M i h a l j e v i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : G e n s k i p o l i m o r f i z m i d e t o k s i k a c i j s k i h m o l e k u l a u 

u p a l n i m b o l e s t i m a c r i j e v a 


Sažetak: Inflamatorna bolest crijeva obuhvaća kronovu bolest i kronični ulcerozni kolitis je 

kronična upalna bolest gastrointestinalnog trakta s čestim relapsima. Točna etiologija nije 

poznata, pretpostavlja se da nastaje kombinaciom utjecaja okoline i imunoloških promjena 

koje su triger početka bolesti kod genetski podložnog domačina. Istraživanja o 

polimorfizmima gena i upalnim bolestima crijeva u centru su interesa brojnih istraživača i 

identificirana su u više od deset kromosomskih regija. Daljnja detaljna istraživanja genskog 

polimorfizma dovela su do otkrića CARD 15, DLG5, OCTN 1 i 2, NOD 1, HLA i TLR4. Jedan od 

njih je i aktivacija regije 15/ nukleotidna oligomerizacija regije 2. gena (CARD15/NOD) 

smještenog na 16q12. Premda su mutacije u NOD2 češče dokazane u Kavkaških pacijenata s 

Kronovom bolešću, ne s ulceroznim kolitisom, one su rijeñe nañene i kod japanskih bolesnika 

s Kronovom bolešću te pretpostavljaju da je NOD2 glavana determinanta Kronove bolesti. Mi 

ćemo se usredotočiti na gene MDR1 i CYP3A4 zato što su oni najvišeizraženi u 

gastrointestinalnom traktu i imaju ulogu biokemijske barijere izmeñu unutrašnjih i vanjskih 

ksenobiotika. Cilj ove studije je istražiti učestalost i raspored CYP3A4 i MDR1 gena kod 

pacijenata s ulceroznim kolitisom i Kronovom bolešću. Genetski i imunološki podatci humanih 

studija u kombinaciji na animalnim modelima doveli su do hipoteze o ulozi mikrobnih 

antigena u započimanju i kotinuiranom pogoršanju bolesti. Za Kronovu bolest dominantan je 

T helper (Th) 1 stanični odgovor za razliku od ulceroznog kolitisa gdje najveću ulogu imaju 

Th 2 stanice ( interleukin 4 (IL4 ) i IL 13) ili posredovanjem specijaliziranih stanica kao što su 

NK (natural kiler) T stanice. Drugi dio ovog projekta je prospektivna studija kojom ćemo 

proučavati u kojoj mjeri je sistemska (plazma) i lokalna (sluznica) produkcija citokina mogući 

prediktor budućeg relapsa u pacijenata koji su u remisiji. Takoñer ćemo analizirati utjecaj 

kliničkih i laboratorijskih parametara na relaps.

1 8 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . A n t e T v r d e i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : M e l a t o n i n i a n g i o t e n z i n I I u f a r m a k o l o g i j i b o l i i 

h i p e r t e n z i j e 


Sažetak: Gotovo svaki drugi bolesnik pati od intenzivne boli nakon kirurškog zahvata. 

Kronična neuropatska bol je pak posebno rezistentna na liječenje analgeticima. Pretklinički 

modeli boli stoga postaju sve važniji u istraživanju perzistentne boli i evaluaciji novih 

analgetika. Nedavno je razvijen i opisan model GD3 -/- knockout miševa koji pokazuju 

neuropatsko ponašanje. Do danas nije objavljen niti jedan rad u kojem je ispitan učinak 

melatonina na bol i/ili dodir u modelima GD3-/- miševa i postincizijske boli. Angiotenzin II 

igra glavnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka. Primijenjen u periakveduktalnu sivu tvar izaiva 

analgeziju u štakora koja se može poništiti antagonistima receptora za angiotenzin tipa AT1 i 

AT2 Do danas nije objavljen rad u kojem je ispitan učinak melatonina na antinocicepciju 

izazvanu angiotenzinom II. Čini se da i melatonin djeluje na tkivo koje je tipično mjesto 

djelovanja angiotenzina II. Naime, melatonin utječe na tonus koronarnih krvnih žila u svinje, 

repne i cerebralnih arterija uštakora. Do danas nije objavljen rad u kojem je ispitan učinak 

melatonina na krvni tlak u Wistar štakora i/ili GD3 -/- miševa. Koristit ćemo mužjake Wistar 

štakora i GD3 -/- miševa (isključen Siat8a gen), te dva modela za bol – podvezivanje 

ishijadičnog živca (neuropatska bol) i incizija na šapi (model postoperativne boli). Učinak 

melatonina na osjet boli i dodira ispitat ćemo baterijom bihevioralnih testova. Istražit ćemo 

učinak melatonina na sistolički i dijastolički tlak sfingmomanometrom, te na broj i afinitet 

receptora za angiotenzin II iz glomerula bubrega tehnikom receptorskog vezivanja (receptor 

binding). Rezultati istraživanja trebali bi pridonijeti boljem razumijevanju uloga melatonina i 

angiotenzina II u kroničnoj neuropatskoj i postincizijskoj boli, te u regulaciji krvnog tlaka. To 

bi trebalo ostaviti traga u području farmakologije, fiziologije, neurologije, anesteziologije i 

kirurgije, te utjecati na razvoj novih i efikasnijih strategija u liječenju neuropatske i 

postoperativne boli s jedne i hipertenzije s druge strane. Rezultate istraživanja provjeravat 

ćemo izlagajući ih kritici znanstvene javnosti publiciranjem u recenziranim i indeksiranim, 

stranim i domaćim znanstvenim časopisima. Važnost predloženog istraživanja ogleda se u 

pokretanju prioritetnih istraživanja iz područja farmakologije u zdravstveno relevantnim 

problemima, uz sudjelovanje suradnika iz Belupa farmaceutske industrije (Belupo d.d., 

Republika Hrvatska).

1 9 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . S a v o J o v a n o v i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : B i o m e h a n i č k a o p t i m a l i z a c i j a n e k i h p o s t u p a k a u 

o r t o p e d i j i 


Sažetak: U artroskopskoj rekonstrukciji prednje ukrižene sveze koriste se dvije osnovne 

metode. Rekonstrukcija patelarnim ligamentom ili tetivama mišića semitendinozusa i 

gracilisa. Podijeljena su mišljenja oko čvrstoće transplantata, postoperacijske prednje 

koljenske boli, funkcije koljena, snage ekstenzorne i fleksorne muskulature. Jednako tako s 

obzirom na važnost patelarnog ligamenta navode se promjene u cijeljenju, nastanak lokalnih 

„mehaničkih" upala i unutar ligamentarnih kalcifikata. Ovim istraživanjem želi se utvrditi 

postojanje razlike u čvrstoći transplantata u adekvatnim laboratorijskih uvjetima na 

mehaničkom modelu izloženom kontroliranim i mjerljivim stres opterećenjima te na taj način 

numerički prikazati dobivene rezultate. Isto tako želi se dokazati prednost pojedine metode 

operacijskih liječenja, utjecaj na kasni postoperacijski tijek, atrofiju i rehabilitaciju mišića. U 

istraživanje biti će uključeni ortopedi, radiolozi, kirurzi i djelatnici Zavoda za materijale i 

strojarstvo Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku. Materijal za laboratorijska istraživanja bili bi 

anatomski preparati zbirke Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Osijeku. 

Razrañenom morfometrijskom metodom odreñivanja volumena mišića primjenom magnetske 

rezonance i ultrazvuka usporedit će se reproduktibilnosti obje metode, a perspektivno 

moguće i Cybex II ureñajem. Morfološke promjene patelarnog ligamenta pratit će se u 

kratkoročnom i dugoročnom razdoblju metodom standardnog ultrazvuka i colordopplera. 

Očekuje se statistički značajno veća čvrstoća i otpornost na istezanje patelarnog ligamenta 

što bi govorilo da ovu metodu treba upotrebljavati kod vrhunskih sportaša i osoba od 20-40 

godina visoke životne aktivnosti.

2 0 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . D i n k o P u n t a r i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : I s t r a ž i v a n j e d u g o t r a j n i h p o s l j e d i c a r a t n i h z b i v a n j a n a 

z d r a v l j e s t a n o v n i š t v a 


Sažetak: Ovaj projekt sastavni je dio programa Hrvatska biobanka: Resurs za analizu 

odrednica zdravlja i bolesti u populaciji. Programom se nastoji prikupiti ciljani uzorak od 

4.500 ispitanika koji odgovaraju demografsko-socijalnoj strukturi populacije Republike 

Hrvatske, te formirati populacijski registri s oko 3.000 oboljelih od raznih bolesti od javnozdravstvenog 

značaja, kako bi se daljnjim analizama istražile glavne genetske i okolišne 

odrednice tih bolesti. Značaj projekta leži u mogućnosti razvijanja javnozdravstvenih 

djelatnosti ili akcija u budućnosti, kojima bi se umanjio rizik oboljevanja od pojedinih bolesti, 

te unaprijedila zaštita zdravlja izloženog pučanstva. Primarni cilj ovoga projekta unutar 

navedenog znanstvenog programa je doprinjeti stvaranju jedinstvene Biobanke za hrvatsku 

populaciju prikupljanjem ciljanog uzorka od 1.000 stanovnika iz istočnog dijela Hrvatske. 

Specifični cilj ovoga projekta jest, meñutim, istražiti dugotrajne posljedice ratnih zbivanja na 

zdravlje stanovništva u Hrvatskoj, epidemiološko analitičkim i eksperimentalnim pristupom. 

Uvidom u raspoložive epidemiološke podatke istražit će se navedene posljedice na razini RH 

usporeñujući morbiditet za bolesti za koje se pretpostavlja da bi mogle biti posljedica ratnih 

zbivanja (npr. specifični tipovi zloćudnih tumora). Uz usporedbu regija RH, analizirat će se i 

kretanja morbiditeta i mortaliteta u prijeratnom, ratnom i poratnom razdoblju. 

Eksperimentalni dio projekta činit će prikupljanje 12 uzoraka od po 20 ispitanika, koji će biti 

predstavnici različitih rizičnih skupina ili kontrole. Primjerice, ti uzorci će uključivati razne 

kategorije branitelja (npr., ranjene eksplozivnim napravama, topnike, tenkiste i dr), te osobe 

koje žive na ratom stradalim područjima (npr. Vukovar, Ćelije). Detekcijom elemenata koji su 

i nisu navedeni u Pravilniku o vodi za piće (pojedinih metala – npr. osiromašenog urana) 

nastojat će se povezati njihova prisutnost u vodi sa njihovom koncentracijom u serumu, 

urinu i kosi, te moguća veza sa zdravstvenim stanjem ljudi koji žive na ispitivanim 

područjima. Važnost cjelokupnog programa očituje se u predloženoj širokoj suradnji većeg 

broja meñunarodno dokazanih znanstvenika Republike Hrvatske na zajedničkoj ideji, zatim 

izrazita multiregionalnost i multiinstitucionalnost, konkretni i ostvarivi ciljevi koji će označiti 

novu generaciju kvalitetnih informacija važnih za kreiranje zdravstvene i znanstvene politike 

u Republici Hrvatskoj.

2 1 . V o d i t e l j : p r o f . d r . s c . P a v o F i l a k o v i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : M e h a n i z a m n a s t a n k a m e t a b o l i č k o g s i n d r o m a i n d u c i r a n 

a n t i p s i h o t i c i m a 


Sažetak: Opsežni literaturni podaci navode da neki lijekovi iz skupine antipsihotika povisuju 

rizik nastanka šećerne bolesti u bolesnika sa shizofrenijom. Atipični antipsihotici su u širokoj 

uporabi zbog niske stope ekstrapiramidalnih neželjenih popratnih pojava u usporedbi sa 

starijim skupinama lijekova kao što su fenotijazini i butirofenoni. Meñutim, unatoč tomu što 

se neki od tih atipičnih lijekova bolje podnose, činjenica je da oni takoñer povisuju 

incidenciju šećerne bolesti, što je osobito slučaj s olanzapinom i klozapinom kod kojih je rizik 

razvoja šećerne bolesti tijekom petogodišnjeg razdoblja i do 36,6%. Nije u potpunosti jasan 

mehanizam koji je odgovoran za povišen rizik za šećernu bolest udruženu s nekim 

antipsihoticima. Pretilost je rizični čimebnik za nastanak šećerne bolesti u podložnih 

pojedinaca, tako da je porast tjelesne težine jedan od mehanizama povišene incidencije 

šećerne bolesti, s druge strane je šećerna bolest povezana s antipsihotičnim lijekovima 

udružena s visokom razinom inzulina, stoga se čini da ovi lijekovi mogu pogoršati inzulinsku 

rezistenciju već prisutnu u oboljelih od shizofrenije. Poremećaj u regulaciji izlučivanja 

insulina, leptina i grelina može se pripisati obitelji neuropeptida Y (NPY) koja ima ključnu 

ulogu u području mozga nukleusu arkuatusu. Nukleus arkuataus se sastoji od dvije različite 

podskupine neurona koje imaju suprotan učinak na nadzor unosa hrane. U ove regulacijske 

mehanizme su takoñer uključeni neuronalni receptori za melanokortin. Naša je hipoteza da 

atipični antipsihotici mogu utjecati na regulaciju ovog metaboličkog odgovora utjecajem na 

ravnotežu energije. Cilj našeg projekta je odrediti receptore i hormone koji imaju ključnu 

ulogu u šećernoj bolesti tipa II i metaboličkom sindromu koji su inducirani antipsihoticima. 

Korelacija izmeñu zaposjednutosti aminergičkih, histaminskih, muskarinskih i kolinergičkih 

receptora u središnjem živčanom sustavu atipičnim antipsihoticima s razinom izlučivanja NPY 

i insulina može dati odgovor na pitanje koji su od moždanih receptora odgovorni za ovu 

neravnotežu i razvoj šećerne bolesti. Planiramo usporediti in vivo i in vitro različite vrste 

antipsihotičnih lijekova, od visoko utjecajnih kao što je olanzapin do novih lijekova poput 

aripiprazola ili lijeka kandidata BL1020 (Bioline RX) za koje nema prethodnih saznanja o 

tomu da dovode do šećerne bolesti ili hiperkolesterolemije. Pokušat ćemo potvrditi naše 

nalaze u kliničkim istaraživanjima koje planiramo provest

2 2 . V o d i t e l j : d o c . d r . s c . I n e s D r e n j a n č e v i ć P e r i ć 

N a s l o v p r o j e k t a : D j e l o v a n j e k i s i k a n a v a s k u l a r n u f u n k c i j u u z d r a v l j u i 

b o l e s t i 


Sažetak: Adekvatna opskrba krvlju perifernih tkiva prvenstveno ovisi o sposobnosti 

rezistentnih krvnih žila da povećaju ili smanje svoj promjer u odgovor na različite 

vazodilatatorne i vazokostriktorne poticaje. Prethodne studije pokazale su da se u diabetesu 

mellitusu (DM) pojačava vazokostrikcija i smanjuje vazodilatatorni odgovor na različite 

stimuluse što može biti jedan od čimbenika rizika za razvoj mikroangiopatija i poremećene 

regulacije protoka krvi u perifernim tkivima te razvoja tkivne hipoksije i ishemije. Terapija 

hiperbaričnim kisikom (HBOT) je adjuvantna terapija za neka ishemička stanja kod DM 

bolesnika, ali kontraverzna u terapiji cerebralne ishemije. Iako fiziološki mehanizmi 

djelovanja HBOT nisu još razjašnjeni, neke studije su pokazale da HBO može smanjiti 

ekspresiju COX-2 u moždanom tkivu i povećati ekspresiju eNOS u kulturama endotelnih 

stanica, a time posljedično djelovati na funkcionalne i strukture karakteristike krvnih žila. 

Glavni cilj ovog projekta je evaluacija djelovanja HBOT na vaskularnu reaktivnost i strukturu 

krvnih žila kod normalnih štakora i štakora kod kojih je izazvan DM pomoću streptozocina. 

Ovaj projekt testirat će hipotezu da prekondicioniranje štakora s HBOT utječe na normalne i 

dijabetesom izmijenjene mehanizme koji posreduju vazodilataciju i vazokonstrikciju 

rezistentnih moždanih krvnih žila i utječu na regulaciju cerebralnog protoka krvi. Kao 

suprotnost HBOT, kronicna intermitentna hipoksija (KIH) ce izazvati poremecaj regulacije 

cerebralnog protoka krvi zbog ucinka KIH da kompromitira vazodilataciju ovisnu o endotelu. 

U evaluaciji funkcije krvnih žila rabit će se in vitro metoda videomikroskopije izoliranih, 

perfundiranih rezistentnih žila, odreñivanje kontraktilne sposobnosti aortalnih prstenova, in 

vivo mjerenje cerebralnog protoka krvi laser Dopplerom, biokemijsko odreñivanje 

vazokonstriktornih i vazodilatatornih medijatora te odreñivanje ekspresije proteina (enzima 

eNOS, COX 1, 2, CYP450 omega-hidroksilaze) Western blottom kod štakora koji su akutno ili 

kronično izloženi djelovanju HBOT ili KIH. Incidencija moždanog udara i drugih 

cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti te oštećenja perifernih tkiva nakon ishemije 

veća su u dijabetičara nego u zdravoj populaciji, a mogu biti posljedica poremećene funkcije 

mikrocirkulacije. Predloženo istraživanje omogućit će po prvi put razjašnjenje mehanizama 

djelovanja HBOT koji mogu djelovati na usporavanje razvoja DM vaskularne disfunkcije i 

ublaziti komplikacije DM.

Popis projekata prihvaÄenih od strane MZOÅ za 2007 godinu

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

Popis projekata prihvaÄenih od strane MZOÅ za 2007 godinu