v. prestanak obveza-relevantni propisi - Pravni Fakultet Osijek

sudjeluje više subjekata tako da svaki od sudionika ne mora biti a i nije istodobno vjerovnik i
dužnik ostalih sudionika. Riječ je zapravo o posebnoj administrativnoj kompenzaciji koju
provodi Zavod za platni promet. U toj situaciji nije moguća primjena čl. 336. ZOO-a, što
proizlazi iz činjenice da tuženik nije izjavio drugoj strani da vrši prijeboj, a niti je tužitelj dao
takvu izjavu tuženiku, a postojanje izjave o prijeboju upravo je pretpostavka za primjenu čl.
337. ZOO-a.
Na taj način je i prestala obveza tuženika prema tužitelju, a obvezu je preuzeo novi dužnik
TIZ.
VTSRH, Pž 1094/96 od 26.svibnja 1998.
231. prijeboj – troškovi uzdržavanja – naknada troškova
U smislu odredbe iz čl. 273. ZBPO svaka osoba koja je snosila troškove uzdržavanje neke
osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je, po svom zakonu, bio dužan
davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Sudovi su utvrdili da je tužiteljica
umjesto tuženika izdvajala i doprinosila za uzdržavanje njihove mlt. kćerke u razdoblje 1987.
i dijelom 1988. Stog razloga tužiteljica je ovlaštena da zahtijeva naknadu učinjenih izdataka
od tuženika u ovoj parnici, kao drugog roditelja mlt. kćerke stranaka, za koju je bio dužan
doprinositi. Svojim doprinosom omogućio bi osiguranje materijalne egzistencije maloljetnog
djeteta. Umjesto njega doprinosila je tužiteljica. Stoga kada je sud utvrdio da su stranke iznos
od 1.500 DEM prebile s verzijskim zahtjevom tužiteljice, jer je umjesto tuženika doprinosila
za uzdržavanje njihove mlt. kćerke, ta su osnovano sudovi odbili zahtjev tužitelja za isplatu
iznosa od 1.500 DEM. Ovaj iznos, koji tuženik protutužbom traži, prebijen je s verzijskim
zahtjevom tužiteljice. Revident ukazuje na odredbu iz čl. 341. Zakona o obveznim odnosima
(Sl.list SFRJ, br. 29/78., 39/85., 46/85. i 57/89., te Nar.nov. br. 53/91 i 73/91., u daljnjem
tekstu: ZOO) koja bi sprječavala ovu vrstu prebijanja. U smislu odredbe iz čl. 341. st. 1. toč.
5. ZOO potraživanje koje potječe iz zakonske obveze uzdržavanja ne može prestati
prijebojem. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o prijeboju potraživanja tuženika s
obvezom zakonskom uzdržavanja, već o prijeboju potraživanja tuženika s osnovanim
verzijskim zahtjevom tužiteljice, za koji prijeboj nema zapreke ni u odredbama ZOO niti u
odredbama ZBPO.
VSRH, Rev 1794/92
OTPUST DUGA
234. otpust duga – otpremnina nakon otkaza ugovora o radu
– odricanje od otpremnine
Drugostupanjski sud je odbio tužitelje s tužbenim zahtjevom utvrdivši da su parnične stranke
zaključile nagodbu za isplatu otpremnine u svoti od 4.000,00 kn i to u vrijeme nakon što je
otkazan ugovor o radu, a taj otkaz ugovora o radu tužitelji nisu pobijali. Na taj način tužitelji
su tuženiku dali izjavu, odnosno izrazili svoju volju da se smatraju u cijelosti namirenima sa
svotom od 4.000,00 kn u svom pravu na tražbinu po osnovu otpremnine nakon što je ta
tražbina nastala. Obzirom na ovu činjenicu pravno motrište prvostupanjskog suda, koje se
sastoji u tome, da su izjave od 30.rujna, odnosno od 15. studenog ništave s obzirom na
odredbu čl. 118. st. 2. Zakona o radu, ne predstavlja pravilnu primjenu materijalnog prava.
Tužitelju su naime sa svojom otpremninom na koju su stekli pravo otkazom ugovora o radu,
kojega oni nisu niti pobijali mogli raspolagati u času kada su davali izjavu da se smatraju