Sutra na Pozorju Petak, 4. jun - Sterijino Pozorje
Sutra na Pozorju Petak, 4. jun - Sterijino Pozorje
Sutra na Pozorju Petak, 4. jun - Sterijino Pozorje
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
55. <strong>Sterijino</strong> pozorje<br />
reći da je njihova predstava politički pamflet, o<strong>na</strong> je<br />
mnogo složenija, i u estetskom i bilo kom drugom<br />
smislu.<br />
Selektorka 55. pozorja Aleksandra Glovacki je rekla<br />
da je da<strong>na</strong>šnji razgovor upravo potvrda da postoji<br />
ogrom<strong>na</strong> potreba za ovakvim predstavama u <strong>na</strong>šim<br />
pozorištima. Podsetila je da je Banović Strahinja glavnik<br />
lik i da nema potrebe o njemu pričati, drugi glavni<br />
lik je Že<strong>na</strong>, veoma zanimljivo data ženska priča, a Jugovići<br />
su kontekst i u kome da<strong>na</strong>s živimo, koji <strong>na</strong>s očigledno,<br />
kako kaže, jako svrbi. Nakon ove predstave<br />
shvatila je ponovno vrednosti pozorišta kojom je ono<br />
iz<strong>na</strong>d ostalih umetnosti, kao živo mesto gde se govore<br />
stvari koje <strong>na</strong>s se istinski tiču. Ističe da je ovo priča<br />
o odnosu <strong>na</strong>šeg shvatanja ju<strong>na</strong>štva i manipulacije tim<br />
pojmom, mi to živimo i ne možemo da izađemo izvan.<br />
Andraš Urban opet objašnjava da predstava nema<br />
nikakav veze s <strong>na</strong>vijačima, već samo četiri mladića besno<br />
šutiraju lopte, a lopta ima s<strong>na</strong>žan efekat udarca pa<br />
se trese i publika koja sedi <strong>na</strong> sceni. Ljudi, kako kaže,<br />
ovo njegovo rešenje tumače <strong>na</strong> razne <strong>na</strong>čine.<br />
Radulovićeva je podsetila da je Mihizov komad pisan<br />
smireno, uravnoteženo, s opsežnim didaskalijama, i<br />
to do detalja, dok je Urban predstavu prostorno koncipirao<br />
u sudnicu ili u neki ring, izvođači su okruženi<br />
publikom sa sve četiri strane. Sce<strong>na</strong> sudnice po Mihizu<br />
treba da je statič<strong>na</strong>, a Urban je režira poprilično di<strong>na</strong>mično,<br />
te je Radulovićeva pitala zašto se u toj sceni<br />
svi kreću nervozno i di<strong>na</strong>mično. Andraš Urban odgovara<br />
da i sam scenu suđenja doživljava kao vrlo statičnu.<br />
Taj hod (osnovno ljudsko kretanje) Jugovića želeo<br />
je da dovede, kako kaže, do prepoz<strong>na</strong>tljivog tragičnog<br />
ritma koji se menja u odnosu <strong>na</strong> sadržaje. Taj <strong>na</strong>bijeni<br />
ritam kreće kad saz<strong>na</strong>ju vest o Ženi i sestri, i kad<br />
<strong>na</strong>staje problem. Sce<strong>na</strong> suđenje jeste statič<strong>na</strong>, jer<br />
glumci prelaze samo tih pet-šest metara i tek o<strong>na</strong>j koji<br />
govori, počinje da se kreće. Smatra da je to hodanje<br />
3. <strong>jun</strong> 2010.<br />
glumcima osnovni <strong>na</strong>čin da se izraze i formiraju svoje<br />
likove.<br />
Radulovićeva konstatuje da je Minja Peković (Že<strong>na</strong>)<br />
simbol, arhetip i ljudsko biće, i pita da li se upadom<br />
Vlah Alije realno nešto u životu i događa, zašto je prećutala<br />
istinu <strong>na</strong> sceni suđenja kada je mogla da se<br />
spase ili je i tu nje<strong>na</strong> oholost stupila <strong>na</strong> scenu ne dozvoljavajući<br />
da je aboliraju.<br />
Minja Peković kaže da obično kada <strong>na</strong>stupi zakon,<br />
prestaju sve druge ljudske stvari, a ako ćemo <strong>na</strong>zvati<br />
ohološću to što neko ne želi da se potčini <strong>na</strong>čelu koje<br />
nije prilagođeno pojedi<strong>na</strong>čnom, nego generalnom,<br />
o<strong>na</strong> ne može da se složi s tim. Neko može delovati<br />
oholo, u određenoj situaciji protumačimo ga kao oholog,<br />
međutim, o<strong>na</strong> takav lik Žene tako ne doživljava.<br />
Misli da postoji potreba za dokazivanjem sopstvene<br />
vrednosti, Že<strong>na</strong> u ovo ili ono vreme čita, obrazova<strong>na</strong><br />
je, od sebe želi nešto više a ne samo da bude že<strong>na</strong> u<br />
onom osnovnom smislu. Smatra da takva osoba, uz<br />
svoju ambiciju ima i veliku potrebu da sebe oslobodi<br />
u svakom smislu. Turnir ne shvata samo kao ljubomoru<br />
jedne šiparice, koja želi da parira sestri, već jedini <strong>na</strong>čin<br />
da sprovede svoju slobodnu volju i svoju ruku da<br />
onome kome želi. Prvi impuls koji ukazuje <strong>na</strong> to da će<br />
Že<strong>na</strong> otići s Vlah-Alijom dolazi u trenutku kada on <strong>na</strong>pada<br />
majku-svekrvu, o<strong>na</strong> svoju svekrvu brani, ali odluka<br />
da izađe iz braka postoji mnogo ranije; kad se pojavi<br />
Vlah Alija, o<strong>na</strong> brani porodičnu ikonu, kuću u kojoj<br />
živi, slugu i majku, a sve u zamenu za svoj život. Čitajući<br />
tekst, glumica nigde ne vidi sitni sentiment zaljubljivanja<br />
u datoj situaciji.<br />
Kada su ponovo krenula pitanja iz publike, Miloš Stanković<br />
se <strong>na</strong>dovezao rekavši da mnogo lepog i dubokog<br />
ima u tekstu o čemu treba pričati, a Kseniju Radulović<br />
je podsetio da je o<strong>na</strong> ovde da vodi Okrugli sto i<br />
da pokuša da ga vodi u pravom smeru – o<strong>na</strong>ko kako<br />
treba.<br />
I Ivan Medenica se uključio u razgovor, rekavši da je<br />
pre svega vidno zbunjen <strong>na</strong>vodima Spasoja Ž. Milovanovića,<br />
a poenta kritike upuće<strong>na</strong> moderatoru jeste da<br />
moderator ima pravo da prekine kad vidi da razgovor<br />
ide u pravcu koji nije mnogo relevantan. On bi, kako<br />
kaže, komentar Spasoja Ž. Milovanovića odmah prekinuo<br />
jer govori o Banović Strahinji <strong>na</strong> osnovu nečega<br />
što se zove ep, koji je za Mihiza samo polazni materijal<br />
i polaz<strong>na</strong> tačka da iz pesme preuzme motiv patrijarhalnog<br />
muškarca, ratnika koji oprašta nevernoj dragani.<br />
Sve ostalo, tvrdi Medenica, u tom komadu pripada<br />
užasno modernom, psihološkom, socijalnom i političkom<br />
razmišljanju XX veka. Radulovićeva je pokušala<br />
da prekine, ali Medenica je odgovorio da se ovde<br />
hiljaditi put sluša o srpskom srednjem veku, a čovek je<br />
pisao u XX veku, i to inspirisan Frojdom, Makijavelijem,<br />
savremenom političkom mišlju... Medinica je bio izričit<br />
rekavši da ne vidi mesto da se priča o mitu iz srednjeg<br />
veka a, pri tome imamo predstavu a pre nje<br />
dramu. Poentirao je time da misli kako je sve ovo pogreš<strong>na</strong><br />
priča razgovora.<br />
Maja PAVLICA<br />
14 (bilten 9)