You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
29. maj 2009.<br />
09.30–18.00 časova / Hotel "Park" (Novosadskog sajma 35)<br />
13. međunarodni simpozijum pozorišnih kritičara i teatrologa<br />
"Međunarodni pozorišni festivali i razvoj publike"<br />
18.00 čas / Pozorište mladih (Ignjata Pavlasa 8)<br />
Pozorje mladih<br />
OSAM ŽENA, Robert Tomas<br />
NE IGRAJ NA ENGLEZE, Vladimir Đurđević<br />
Fakultet dramskih umjetnosti, Cetinje (Crna Gora)<br />
KRALJ LIR sutra u 21.000 čas,<br />
umesto u 21.30<br />
Studenti II godine glume<br />
Klasa: prof. Branimir POPOVIĆ, saradnik Branka FEMIĆ<br />
Robert Tomas, OSAM ŽENA<br />
Igraju<br />
Gabi..............RADMILA BOŽOVIĆ<br />
Suzon ...........JELENA SIMIĆ<br />
Ketrin ...........ANDREA MUGOŠA<br />
Ogustin ........JULIJA MILAČIĆ<br />
Mami ............SMILJANA MARTINOVIĆ<br />
Pjeret............TIJANA BJELICA<br />
Šanel ............ANĐELA LAKIĆEVIĆ<br />
Luiz...............BRANKA OTAŠEVIĆ<br />
Vladimir Đurđević, NE IGRAJ NA ENGLEZE<br />
Igraju<br />
Limeni ..........EMIR ĆATOVIĆ<br />
Cupi ..............ALEKSANDAR GAVRANIĆ, PETAR STRUGAR<br />
Šomi .............SLAVIŠA GRUBIŠA<br />
19.00 časova / SNP, Scena "Pera Dobrinović"<br />
Selekcija nacionalne drame<br />
Milena Marković<br />
<strong>BROD</strong> <strong>ZA</strong> <strong>LUTKE</strong> / <strong>Premijera</strong><br />
Srpsko narodno pozorište, Novi Sad<br />
Predstava traje 1 sat i 40 minuta, bez pauze<br />
Brod za lutke na 59. festivalu profesionalnih<br />
pozorišta Vojvodine 2009.<br />
Režija<br />
Kompozitor<br />
Dramaturgija<br />
Scena<br />
Kostim<br />
Scenski pokret<br />
Maske<br />
Organizator<br />
Dizajn zvuka<br />
Ana TOMOVIĆ<br />
Darko RUNDEK<br />
Vuk RŠUMOVIĆ,<br />
Svetislav JOVANOV<br />
Ljerka HRIBAR<br />
Momirka BAILOVIĆ<br />
Saša KRGA<br />
Vladimir RADANOVIĆ<br />
Elizabeta FABRI<br />
Marinko VUKMANOVIĆ<br />
– Najbolja glavna ženska uloga – JASNA ĐURIČIĆ<br />
– Najbolja muzika – DARKO RUNDEK<br />
– Specijalna nagrada – <strong>BROD</strong> <strong>ZA</strong> <strong>LUTKE</strong><br />
Igraju<br />
JASNA ĐURIČIĆ, Mala sestra, Alisa, Snežana, Zlatokosa, Palčica, Princeza, Žena, Veštica<br />
DRAGINJA VOGANJAC, Majka, Mama medved<br />
MILICA GRUJIČIĆ, Velika sestra, Marica<br />
RADOJE ČUPIĆ, Uča, Tata medved, Žabac<br />
NENAD PEĆINAR, Ljutko, Lovac<br />
RADOVAN VUJOVIĆ, Pospanko, Medvedić, Orlić, Orao, Ivica<br />
Muzičari: Ksenija BAŠIĆ, Milan NENIN, Lazar NOVKOV, Lav KOVAČ, Siniša MA<strong>ZA</strong>LICA<br />
2 (bilten 7)
www.pozorje.org.rs<br />
19.30 časova / Trg slobode<br />
DIM, ulična pozorišna predstava<br />
Porodica bistrih potoka<br />
Autor Božidar MANDIĆ<br />
Učesnici DRAGANA JOVANOVIĆ, MIROSLAV JOVANOVIĆ, ARION ASLANI,<br />
RADOMIR TODOSIJEVIĆ, JELENA STANIVUKOVIĆ, BOŽIDAR MANDIĆ<br />
21.00 čas / SNP, Scena "Jovan Đorđević"<br />
Selekcija nacionalnog pozorišta<br />
Fridrih Šiler<br />
RAZBOYNICI<br />
Narodno pozorište/Kazalište/Népszínház, Subotica<br />
Drama na srpskom jeziku<br />
Predstava traje 1 sat i 40 minuta, bez pauze<br />
RazBOYnici na 59. festivalu profesionalnih<br />
pozorišta Vojvodine 2009.<br />
– Najbolja dramska predstava u celini<br />
– Najbolja režija – NIKOLA <strong>ZA</strong>VIŠIĆ<br />
Reditelj, koncept scene,<br />
pisac stand-up teksta Nikola <strong>ZA</strong>VIŠIĆ<br />
Dramaturg, pisac songova Maja PELEVIĆ<br />
Kostimografkinja Mirna ILIĆ<br />
Reditelj pokreta<br />
Dunja JOCIĆ<br />
Korepetitor<br />
Geza KUČERA ml.<br />
Asistent reditelja Jelena MIHAJLOVIĆ<br />
Lica<br />
Domaćini programa ...........................MARKO MAKIVIĆ, VLADIMIR GRBIĆ<br />
Maksimilijan fon Mor i Kozinski ........LJUBIŠA RISTOVIĆ<br />
Karl fon Mor ........................................BRANKO LUKAČ<br />
Franc fon Mor......................................MILAN VEJNOVIĆ<br />
Špiglberg.............................................SRĐAN SEKULIĆ<br />
Švercer i Danijel ..................................MILOŠ STANKOVIĆ<br />
Mali Grim, Šufterle i Grim kasnije .....BRANISLAV JERKOVIĆ<br />
Racman i Herman................................VLADIMIR GRBIĆ<br />
Roler ....................................................MARKO MAKIVIĆ<br />
Amalija fon Edelrih i Anđeo smrti .....MINJA PEKOVIĆ<br />
Četa razbojnika...................................DARKO MAČKOVIĆ, ALBERT VUJKOVIĆ<br />
Bend: Geza KUČERA, klavijature, Armand MESAROŠ, bas-gitara, Maćaš LAKATOŠ, bubanj<br />
21.00 čas / Pozorište mladih (Ignjata Pavlasa 8)<br />
Pozorje mladih<br />
ĆELAVA PEVAČICA, Ežen Jonesko<br />
Akademija za gledališče, radio, film in televizijo, Ljubljana (Slovenija)<br />
Studenti II godine glume, pozorišne režije i dramaturgije<br />
Mentori:<br />
Gluma i pozorišna režija: red. prof. Janez HOČEVAR, prof. mr Tomi JANEŽIČ; Dramaturgija: doc. dr Blaž LUKAN;<br />
Kostimografija: doc. Janja KORUN; Scenografija: red. prof. Meta HOČEVAR, asist. mr Jasna VASTL<br />
Prevod: Srečko FIŠER<br />
Dramaturgija: Staša BRAČIČ, Matic STARINA<br />
Anita VOLČANJŠEK, Andraž GOLC<br />
Scena: Tjaša POGAČAR<br />
Kostim: Tina KOLENIK<br />
Lektura: doc. dr Katarina PODBEVŠEK<br />
Režija: Nina Eva LAMPIČ (I deo), Matjaž FARIČ (II deo)<br />
Renata VIDIČ (III deo), Jaša KOCELI (IV deo)<br />
Igraju<br />
G. Smith...........................BLAŽ SETNIKAR<br />
Gđa Smith .......................NINA RAKOVEC<br />
G. Martin .........................MATEVŽ MÜLLER<br />
Gđa Martin......................TJAŠA HROVAT<br />
Mary ................................ANDREJ <strong>ZA</strong>LESJAK<br />
Komandir vatrogasaca...VITO WEIS<br />
(bilten 7)<br />
3
29. maj 2009.<br />
<strong>BROD</strong> <strong>ZA</strong> <strong>LUTKE</strong><br />
Ex libris<br />
LJUTKO: Znam da nisi mislila o meni i nećeš da se setiš.<br />
Znam da ne mirišem lepo...<br />
SNEŽANA: Ne.<br />
LJUTKO: Voliš što sam jak.<br />
SNEŽANA: Volim.<br />
LJUTKO: Ja neću da budem nežan.<br />
SNEŽANA: Dobro.<br />
LJUTKO: Ne teram te.<br />
SNEŽANA: Dobro.<br />
LJUTKO: Razmisli. Možeš da odeš odmah. Ali ti si se zagledala.<br />
Ako hoćeš da ostaneš onda ja, razumeš, ili svi,<br />
razumeš.<br />
SNEŽANA: Dobro.<br />
LJUTKO: Izbroj do deset.<br />
SNEŽANA: 12345678910...<br />
LJUTKO: Sad zažmuri i opusti, boleće, moram...<br />
Patuljci čiste sve sa scene.<br />
Milena Marković, Brod za lutke<br />
izveštaj selektora<br />
<strong>BROD</strong> <strong>ZA</strong> <strong>LUTKE</strong>, tekst Milena Marković, režija Ana Tomović,<br />
Srpsko narodno pozorište, Novi Sad<br />
Protkan fantastičkom spisateljskom maštom Milene Marković,<br />
Brod za lutke na naizgled predmetno, muzički i simbolički<br />
prenatrpanoj sceni SNP-a povezuje krug presnog<br />
života kakav danas znamo sa krugom večnih bajki uz brze<br />
izmene stilskih i žanrovskih odrednica igre iz kojih naizmenično,<br />
pa i unisono, provejava duh prve romanse, groteske,<br />
karikaturalnog verizma, konačne tragičke ispražnjenosti<br />
bića i vremena... Nasuprot, ali i u prilog tome, statična<br />
uporišta ove protejski zahuktale igre u kojoj se stapaju<br />
naracija i poezija, mladalačke svetkovine želje i njihovi<br />
skršeni preostaci postaju simbolički višeznačne maske uz<br />
punu interakciju glumaca/likova s njima, kao i snažan muzički<br />
fon Darka Rundeka koji celom ovom gorkom zamešateljstvu<br />
daruje gromadna figura orkestra postavljenog<br />
uživo na sceni, poput nekog čvrstog a opet ne baš opipljivog<br />
uporišta.<br />
Očigledno složeno, pa i ponešto pretenciozno u zamisli,<br />
ali i podjednako živo, scenski ubedljivo, zahvaljujući izbalansiranoj,<br />
preciznoj režiji mlade rediteljke koliko i briljantnoj<br />
igri Jasne Đuričić kojoj u gotovo podjednako podignutom/multipliciranom<br />
interpretativnom ključu dobro<br />
pariraju Draginja Voganjac, Milica Grujičić, Radoje Čupić,<br />
Nenad Pećinar, Radovan Vujović.<br />
Igor Burić, Vladimir Kopicl<br />
Ana Tomović<br />
reditelj<br />
Rođena 1979. u Beogradu. Diplomirala<br />
pozorišnu i radio-režiju na Fakultetu<br />
dramskih umetnosti u Beogradu,<br />
u klasi prof. Egona Savina i<br />
asistenta Dušana Petrovića.<br />
Režije: Creeps Luca Hibnera (Beogradsko<br />
dramsko pozorište), Patka<br />
Stele Fihili (Kraljevačko pozorište),<br />
Halflajf Filipa Vujoševića (Atelje 212),<br />
Povratak Kazanove po noveli Artura Šniclera (Srpsko narodno<br />
pozorište), Monogamija Stele Fihili (somborsko Narodno<br />
pozorište), autorski projekat Trtmrtživotilismrt (Belef<br />
2007), Norway.Today Igora Bauersime (koprodukcija Beogradsko<br />
dramsko pozorište i Kruševačko pozorište). Dobitnica<br />
nagrade za najbolju režiju na Joakimfestu 2005. za<br />
predstavu Patka, a 2006. je s predstavom Halflajf učestvovala<br />
na Sterijinom pozorju. Od 1998. do 2005. član redakcije<br />
i urednica biltena Bitefa. Asistent je režije na projektu<br />
Fast sicher u "Theater am Neumarkt" u Cirihu, 2007, i stipendista<br />
Goethe instituta za studijski boravak u "Thalia<br />
Theatru" u Hamburgu 2008.<br />
RAZBOYNICI<br />
izveštaj selektora<br />
RAZBOYNICI, tekst Fridrih Šiler, pisac stand-up teksta<br />
i režija Nikola Zavišić, Narodno pozorište/Narodno<br />
kazalište/Népszínház, Subotica<br />
U sve složenijoj istoriji dopisivanja, potpisivanja, svakojakih<br />
-post i post-post distorzija, kraćenica, dramaturškog hibridizovanja<br />
itd. znamenitih dramskih tekstova, bar kako<br />
nam to statistika i iskustvo kazuju, Šekspir je neprikosnoveno<br />
u vrhu svetske top liste, ali ni drugima ne ide loše. Na<br />
svetsku mapu takvih dešavanja, kada su naši lokalni okviri<br />
u pitanju, i inače, ubedljivo se sa subotičkom adresom<br />
upisao i aktivni proizvođač nekolikih naših teatarskih kontroverzi<br />
Nikola Zavišić, uvodeći u Šilerovu igru krajnje<br />
ospoljeni podtekst ovdašnjih potkulturnih težnji i nedaća,<br />
od tifoznih agresivaca i homoerotičara pa sve do rodno<br />
neostvarenih fensera ili zatočnika ideje o mogućnostima<br />
novog šturm und drang kolektivizma.<br />
4 (bilten 7)
www.pozorje.org.rs<br />
U ovaj parodični kolaž narativnog, fizičkog, plesno-ekspresivnog,<br />
muzičkog i dez/iluzionističkog teatra Zavišić smelo<br />
podvodi i što Šiler govori i što mu skorije prohujala<br />
doba šapuću sa strane, iz perspektive večnog i samo našeg<br />
danas, dok mladalačka aktant-ekipa i repuje i stepuje,<br />
i glasom i telom, i smislotvornošću naizgled smisaono<br />
provokativne akcije. Smer ovog i ovakvog zahvatanja iz Šilera,<br />
ili u njega, gradi se iz pri tom predstavljenog koliko i<br />
iz iskustvenog horizonta svakog gledaoca ponaosob, ali<br />
srećom tako da nezadovoljnih totalom tako skresane igre<br />
nema, s šilerovskim povodom ili bez njega. Dakle,<br />
ne/korektno baš koliko i u realnom scenskom vremenu<br />
prijatno, zadovoljavajuće.<br />
Vladimir Kopicl, Igor Burić<br />
pisac<br />
Fridrih Šiler (1759–1805)<br />
Nemački književnik i teoretičar umetnosti. Učio medicinu<br />
u vojnoj akademiji, služio kao pukovski lekar. Godine 1781.<br />
objavio prvu dramu, Razbojnici, koja je svojim jezikom i revolucionarnim<br />
nabojem široko odjeknula. Otad počinju<br />
njegova lutanja, ali i napori da što više nauči; boravio je u<br />
više gradova, našao se u Vajmaru, potom u Jeni, gde predaje<br />
istoriju na univerzitetu.<br />
Još u mladosti prihvatio je koncepciju o svetu kao poprištu<br />
neprestane borbe suprotnosti, između dobra i zla, strasne<br />
volje i dužnosti, individualnih težnji i društvenih stega, što<br />
je oprečno čovekovoj prirodi. Slobodu je smatrao autentičnom<br />
čovekovom težnjom, te se opredeljivao za borbu protiv<br />
svake tiranije, što je i tema njegovih drama Razbojnici,<br />
Don Karlos i Vilhelm Tel. Prvi teorijski rad o pozorišnoj umetnosti,<br />
O savremenom nemačkom pozorištu, u duhu prosvetiteljskih<br />
tradicija, ističe značaj teatra koje gledaocima razotkriva<br />
različite vidove čovekovog stradanja, ali ih i nagrađuje<br />
sticanjem hrabrosti i iskustva.<br />
Drame: Fijeskova zavera u Đenovi, Spletka i ljubav, trilogija<br />
Valenštajn: Valenštajnov logor, Pikolomini, Valenštajnova<br />
smrt, Marija Stjuart, Devica Orleanska, Verenica iz Mesine,<br />
nedovršena drama iz ruske istorije Demetrijus.<br />
Pun plemenitog idealističkog patosa koji osvaja, jer se temelji<br />
na veri u čoveka, slobodu, duhovnost i uzvišena<br />
moralna načela, vešt u građenju dramskih sukoba, Šiler i<br />
do danas ostaje najčešće igrani nemački klasični pisac, i u<br />
domovini i u svetu.<br />
reditelj<br />
Nikola Zavišić<br />
Rođen 1975. u Beloj Crkvi. Magistrirao<br />
na Pozorišnom fakultetu Akademije<br />
lepih umetnosti u Pragu<br />
(DAMU), na Katedri za režiju u alternativnom<br />
i lutkarskom pozorištu,<br />
2003. Od 1991. aktivno se bavi pisanjem<br />
i režijom u pozorištu. Do sada<br />
uradio više od 30 predstava u Srbiji,<br />
Crnoj Gori, Češkoj i Holandiji. S trupom<br />
koju je osnovao u Pragu (Comfactory),<br />
proputovao mnoge festivale širom Evrope (Češka,<br />
Poljska, Belgija, Nemačka, Holandija). Na Akademiji u Pragu<br />
bio je asistent profesorki Jaroslavi Šiktancovoj na katedri<br />
za glumu (predmet gluma), 2002–2003.<br />
Godine 2002. bio je asistent A. J. Weissbarda, dizajnera<br />
svetla kod reditelja Roberta Wilsona, na operi Osud (Sudbina)<br />
Leoša Janačeka, na velikoj sceni Narodnog pozorišta<br />
u Pragu. Ovo iskustvo trajno ga usmerava ka istraživanju<br />
upotrebe svetla u pozorištu.<br />
Režirao je u pozorištima za decu (Malo pozorište "Duško<br />
Radović": Kiki i Bozo, Skoro svako može da padne osim čaplje;<br />
Pozorište lutaka "Pinokio": Aladinova čarobna lampa,<br />
Lucprda i velika krađa potoka, Bastien i Bastiena, u Užicu,<br />
Pančevu i Podgorici) i za odrasle (Luča Mikrokozma P. P.<br />
Njegoša / Rex; Stranac A. Kamija / Ponec, Prag; Several<br />
Suitcases Oerol festival, Holandija; 1984. Dž. Orvela / Oerol<br />
festival, Bitef; Plastelin V. Sigareva / Atelje 212; Godo na<br />
usijanom limenom krovu B. Dimitrijevića / SNP; Zamak F.<br />
Kafke / JDP). Autor je pozorišnog komada Teenage Klub<br />
koji se izvodi u Malom pozorištu "Duško Radović".<br />
Konkurs za tekst nove drame<br />
Narodno pozorište – Narodno kazalište – Népszinház<br />
u Subotici raspisuje konkurs za tekst<br />
nove drame koja će premijerno biti izvedena na<br />
sceni Narodnog pozorišta u sezoni 2010/2011.<br />
Konkurs je namenjen mladim dramaturzima i<br />
studentima dramaturgije. Pozivaju se zainteresovani<br />
kandidati da prisustvuju sastanku na kome<br />
će biti objašnjeni detalji i uslovi konkursa. Sastanak<br />
će biti održan 16. juna 2009. u 12 časova, na<br />
sceni Jadran, u Subotici.<br />
Sve informacije na<br />
edenworth@gmail.com<br />
(bilten 7)<br />
5
29. maj 2009.<br />
intervju<br />
Egon Savin, reditelj predstave „Derviš i smrt"<br />
Samoizdaja i krivica<br />
priču svog života. Kad govori o asketizmu Nurudina, govori<br />
o svojoj crti, hedonizam Hasana sudbina je i priroda<br />
njegovog oca. Tačno je da su Nurudin i Hasan dva pola<br />
istog bića i to je sigurno Mešina intima. Njegov roman ne<br />
bi bio toliko značajan da nije toliko ličan. Meša govori o čoveku<br />
koji je izdao samoga sebe. Nurudin je izdao samoga<br />
sebe. On je intelektualac koji izdaje svoje svetonazore i,<br />
menjajući idealistički za materijalistički svet, ulazi u sferu<br />
„Derviš“ u naslovu direktna je asocijacija<br />
na religiju. Da li ste time bili opterećeni<br />
u radu na tekstu?<br />
Mnogo je pisano o tome, o odnosu<br />
religije i Mešinog romana. Na desetine<br />
studija. On sam godinama je<br />
ćutao o toj temi, da bi obelodanio<br />
da, pod jedan, uopšte nije religiozan,<br />
pod dva, da je levičar, komunista<br />
i pod tri, veru je upotrebio kao folklornu potku za priču o<br />
ljudima kasabe, palanke, u vreme totalitarizma koji je isti<br />
bez obzira da li je islamski ili titoistički.<br />
Pri tome, otvara veliki krug pitanja – od osnovnog, šta je život,<br />
do toga šta je vlast, sloboda. Može li se živeti u društvu<br />
i biti slobodan?<br />
Ahmed Nurudin polazi iz pozicije slobode i ide ka neslobodi.<br />
Zapravo, s praga svog zrelog doba ide ka smrti.<br />
Meša fenomenalno filozofski izjednačava te dve stvari.<br />
Religija tvrdi da određeni život počinje posle smrti, roman<br />
sve vreme govori da nema ničega posle smrti i da<br />
je naš život naša jedina šansa i da, uprkos svesti o tome,<br />
u zrelim godinama, s pozicije moći, za parče vlasti, za zadovoljenje<br />
sopstvene taštine, spremni smo da se odreknemo<br />
slobode i da uđemo u sistem koji će nas samleti.<br />
Ahmed Nurudin jednim delom svoga bića to zna, ne veruje<br />
da će ga zadesiti ta sudbina ali, kako god, možemo<br />
da parafraziramo Hasanovu misao – čovek dođe na vlast<br />
sa željom da promeni svet, vlast promeni njega, a svet<br />
ostane isti.<br />
Ženski princip u predstavi, Kadinica, za njega je fatalna žena.<br />
Ona je takođe deo tog prestiža, ona je trofejna žena, ukras<br />
života, nešto što ide uz moć i Nurudin, u određenoj fazi<br />
svog života, poseže za njom. Kadinica je sve ono što muškarac<br />
želi, i on pokušava da je ima, da je poseduje ali, naravno,<br />
to mu ne polazi za rukom kao što mu ne polazi za<br />
rukom da pronađe ikakvo zadovoljstvo u toj svojoj samoizdaji.<br />
S njene tačke gledišta, Nurudin je neko s kim ona<br />
pokušava da trguje, da se nagodi, i pri tom zavođenje je<br />
sredstvo da to ostvari, da se domogne novca i nasledstva.<br />
Tu je reč o pohlepi i jednoj izvanrednoj ženskoj političkoj<br />
veštini. Kasnije, ona ga odbija i ne dozvoljava da<br />
bude njegovo vlasništvo, a tako uspeva da sačuva svoj integritet.<br />
Nurudin postaje predmet njene mržnje i osvete.<br />
Zahvaljujući njenim dojavama i pismima, počinje njegov<br />
politički krah.<br />
Stara priča o grehu i padu, i ulozi žene u svemu tome...<br />
Mnogo je biblijskih motiva, divnih misli iz Kurana, koje je<br />
Meša čak prepravio, parafrazirao, onako kako je njemu<br />
bilo potrebno, da bi ispričao priču o savremenom čoveku,<br />
pohlepe, osvetoljubivosti i političkih igara koje melju ljude<br />
iz dana u dan. To čitamo u novinama i gledamo na televiziji<br />
svakodnevno. To bi bilo u onom banalnom, doslovnom<br />
smislu.<br />
Postoji i filozofski, metafizički sloj priče. On je dat samo u<br />
naznakama.<br />
Ja se nisam u tolikoj meri bavio romanom. On je za mene<br />
polazište da ispričam svoju priču. Ima skoro dvadeset dramatizacija,<br />
ja sam je kombinovao s Mihizovom, nisam želeo<br />
da pratim roman, da ga ilustrujem. Ima tu grubih sažimanja,<br />
izbacivanja, promenena u vremenu, prostoru.<br />
Kombinovao sam likove. U tome sam bio potpuno slobodan<br />
i što sam bio slobodniji, činilo mi se da sam manje izneverio<br />
roman.<br />
Zašto ste kao Nurudina videli baš Nikolu Ristanovskog?<br />
On je jedini na balkanskom prostoru koji može da igra Ahmeda<br />
Nurudina. To je glumac koji ima vibrantnost, ima to<br />
što ja u pozorištu volim. Mi smo već radili zajedno i ja<br />
znam da Ristanovski ima takozvanu unutarnju režiju, unutarnju<br />
igru, plan interakcije, sve ono što mene kod glumca<br />
zanima. Znao sam da može izneti tako težak i velik zadatak,<br />
koji će obogatiti toplinom svoga bića. Nikola je<br />
glumac kog publika zavoli posle par minuta, a meni je za<br />
lik Nurudina savez s publikom bio potreban. Da nema<br />
toga, ova predstava bila bi samo zanimljiva, a ne bi bila tragedija,<br />
što smo mi hteli. Publika je pod snažnim emotivnim<br />
dejstvom i to mi je bilo vrlo važno. Naravno da dramatizacija<br />
i postavka prave to sadejstvo, ali važno je da i glumac<br />
to nosi u sebi.<br />
Razgovarala Smiljka SELJIN<br />
6 (bilten 7)
www.pozorje.org.rs<br />
Nikola Ristanovski, Ahmed Nurudin u<br />
“Dervišu i smrti“<br />
Nurudin, nagrada i kazna<br />
Koliko je bilo teško uraditi psihološke<br />
nijanse u liku Ahmeda Nurudina.<br />
Kako ste se izborili s ovim likom?<br />
To je veliki zadatak, velika literatura.<br />
Počastvovan sam što mi je pripala<br />
mogućnost da se sretnem s ovim likom.<br />
To je i nagrada i kazna istovremeno.<br />
On je pun nijansi kao i svaki<br />
normalan misleći čovek, i to jeste bio<br />
izazov da se radi iz sebe. Da lik ne oblačiš na sebe nego da<br />
sebe smestiš u okolnosti, u lik. Posle puno godina artizma<br />
za mene je ovo bilo novo iskustvo ali otežavajuća okolnost<br />
bila je što to ne radim na maternjem jeziku. Stalno sam<br />
imao svest o odgovornosti pema jeziku, jer Mešin tekst je<br />
predivan, muzika, trudio sam se da strahopoštovanje prema<br />
rečima ne ubije pozorište.<br />
Imate lepu saradnju s Egonom Savinom.<br />
Radili smo više puta. On me dovodi do nekih punktova u<br />
koje ja ponekad sumnjam. Jako je korisno kad ti reditelj raščisti<br />
put ka liku. Savin ima veliko poverenje u mene, veće<br />
no što ga imam sam u sebe, i to je velika obaveza. Da daš<br />
sve od sebe. On poslednjih godina promoviše minimalizam<br />
na sceni i to nije lak zahtev, tera te da se vratiš nekim<br />
stanjima, da u sebi pronađeš elementarne emocije, želje,<br />
da igraš bez artizma.<br />
U kakvo pozorište verujete?<br />
Ja bih to uporedio s nekim oblicima istočnjačkog pozorišta<br />
koje se oslanja na antropologiju. Mislim da je generalno<br />
dobro da se pozorište kreće u tom pravcu. Da se vraća<br />
nama, našoj ljudskosti, našim zaboravljenim željama,<br />
primarnim odnosima. Pozorište, kao i sve u 21. veku, došlo<br />
je do velikog zida, sve je izmišljeno, sve atraktivnosti su<br />
već isprobane i potrošene, a nisu nas dovele do rešenja.<br />
Zato se vraćamo klasicima, velikim dramskim piscima koji<br />
nas vraćaju intimnim, bezvremenim temama jer, duboko<br />
verujem, čovek je najveća atrakcija, čudo, i pozorište bi trebalo<br />
tu da kopa, tu da istražuje, u nama.<br />
Razgovarala Smiljka SELJIN<br />
Ričard Turpin, reditelj „Komunističkog manifesta“<br />
Znanje o svetu menja ljude i svet uopšte<br />
Buržuji i proleteri svih zemalja ujedinite se, ujedinili su se sinoć<br />
posle švedske predstave za levičarskom trpezom za<br />
kojom je, posle igara, logično, došla korica hleba, a bogami<br />
i čorba:)<br />
Dok je najstrpljivija publika u slast srkala čorbu (podeljena<br />
su mišljenja da li je ukusnija od upravničke u „Nahodu“),<br />
od jednog od stolova odvukli smo reditelja Ričarda Turpina.<br />
Za Bilten je govorio o nastanku predstave, finansijskoj<br />
krizi, krizi duha i tome kako da čovek ostane zdravog uma<br />
u konzumerističkoj histeriji koja obuzima ceo svet...<br />
Igrate lik koji je tek u sadejstvu sa drugim, sa Hasanom, celina.<br />
Kako ste gradili te odnose?<br />
Nurudin je u korelaciji i sa svim ostalim likovima. To je široka<br />
paleta i svi oni su deo mog lika. Ja sam beskrajno zahvalan<br />
svima. Bez njih, Jusufovog izdajstva, susreta sa Kara-Zaimom,<br />
Sinanudinom, ne bi bilo Ahmeda Nurudina. Njihove<br />
strasti, manipulacije, grehovi, menjaju njegov pogled na<br />
svet, teraju ga u određene okolnosti, na greške, na izdaju.<br />
U jednom trenutku na njegovom putu pojavljuje se i žena.<br />
Ona mu iz sopstvene pohlepe nudi trgovinu bratom. Njegova<br />
filozofija, njegov emocionalni život, odjednom staju.<br />
Menja se logika njegovog razmišljanja. Pojava žene u<br />
svetu Ahmeda Nurudina izaziva pometnju, koju ni jedan<br />
muški lik nije napravio. On ne zna kako da se prema njoj<br />
ponaša. Nagoni su jači od svih filozofija, on prema njoj ima<br />
požudu, ne emociju, on želi da je poseduje, kao i vlast<br />
koju poseduje. Ona njega tektonski pomera. Da nije bilo<br />
te žene i njenog zahteva, Nurudin bi verovatno imao drugačiju<br />
sudbinu, odložio bi svoje afekte i odluke. Ona je tu<br />
na njegovom putu da pokrene deo ličnosti za koji on i ne<br />
sluti da ima. Ona u njemu pokreće muškarca i ubija derviša.<br />
Malo je zbunjujuće da neko ko dolazi iz uređene zemlje – a<br />
mi ovde mislimo da, ako postoji idila u Evropi, onda ona živi<br />
u Švedskoj, odluči da uprizori „Komunistički manifest“. Kakve<br />
su vas sile navele na to:)<br />
Najpre, prema Marksu, sve zemlje<br />
koje su u razvoju, postaće socijalističke,<br />
a drugo, kod nas trenutno nije<br />
baš tako idealno kako se misli. Ekonomska<br />
kriza i te kako utiče na<br />
Švedsku. Švedski ekonomski sistem<br />
je ne samo u velikoj krizi nego i u velikoj<br />
opasnosti. Švedske banke ušle<br />
su u histeriju koja globalno vlada.<br />
Švedski državljani moraju da pumpaju<br />
novac u privatne banke da bi se izbegao kolaps.<br />
Kako usred tog kolapsa, ekonomskog ali pre svega duhovnog<br />
i mentalnog, da preživi umetnik i svaki drugi tzv. običan<br />
građanin?<br />
(bilten 7)<br />
7
29. maj 2009.<br />
To nije dobar način da se živi. Ljudi ne žive, nego preživljavaju.<br />
Čovek je rob konzumiranja i teško je izdržati tu presiju.<br />
Pitanje je da li treba nastaviti živeti tako, u tom kupoholičarkom<br />
okruženju...<br />
Da li je onda u tom kontekstu bavljenje pozorištem politički<br />
čin?<br />
Razmišljao sam dosta, i dugo sam o tome razgovarao s ljudima.<br />
Ako staneš ispred publike – imaš odgovornost prema<br />
njoj, prema onome što ćeš tu reći i uraditi. I ako je pozorište<br />
deo javnog života i javnog diskursa, onda je ono<br />
politički čin. I slobodna reč mora biti slobodna, ne samo<br />
na papiru. Osim toga, velika je odgovornost okupirati nečije<br />
vreme, mi ne smemo uzaludno, i bez razloga, da trošimo<br />
bilo čije vreme jer vreme je svakome dragoceno. Ne<br />
smemo ga gubiti i trošiti na nevažne stvari, pogotovo ne<br />
tuđe vreme.<br />
Pomenuli ste odgovornost... Sve predstave na Pozorju govore<br />
o (preuzimanju) odgovornosti, poručuju nam i njihovi akteri<br />
i autori da je jedini način izlaska iz haosa da se čovek<br />
okrene sebi. Šta ta odgovornost prema sebi podrazumeva?<br />
Ljudi moraju da imaju što više znanja o svetu u kom žive,<br />
Nikola Zavišić, reditelj "RazBOYnika"<br />
Bomba na bunker neprijatelja<br />
(nastavak intervjua od 23. maja)<br />
Da li si ranije pratio Pozorja? Da li su ti, kao reditelju, bila korisna?<br />
Paradoksalno, ali nikada ranije nisam bio u Novom Sadu<br />
za vreme Pozorja. Obično sam radio nešto drugo, najčešće<br />
režirao van domovine. Tako da sam samo putem medija<br />
saznavao o tome šta se na Pozorju dešava. U tom<br />
smislu, Pozorja su mi na neki neobičan način bila korisna<br />
kao reditelju. Kakav je to način i koliko je čudan, ne mogu<br />
sada da objasnim.<br />
Kako tvoja generacija razmišlja o Pozorju? Šta misliš da mu<br />
nedostaje? U kom bi ga pravcu razvijao?<br />
Ne mogu da kažem da moja generacija ima neko organizovano,<br />
unisono mišljenje o Pozorju. Takođe, ne znam šta<br />
bi tačno pojam „moja generacija“ mogao da obuhvata.<br />
Ako se tu misli na ljude duhom meni bliske – moje prijatelje,<br />
onda to zaista zavisi od čoveka do čoveka. Neki nemaju<br />
nikakvo mišljenje o Pozorju, a neki imaju krajnje pozitivno.<br />
Neki ga i ne vole. Teško je naprečac uopštavati.<br />
Da li je komunizam (najzad) umro u srpskom pozorištu ili se<br />
pak opet rađa iz pepela?<br />
Ovo je pitanje na koje mogu da odgovorim samo citatom<br />
iz Nacionalizma Rabindranata Tagore: „Nikad ne umire nikad...“<br />
ili irskom narodnom izrekom: „Plaćen je i zadovoljan<br />
onaj koji za srce uzme drugo, te ono prvo naizgled izmeni<br />
tako da ga ni sam prepoznati ne može.“ Ako se odgovor<br />
učini nedovoljno konkretan, to je tačno. Na pitanje „zašto“<br />
odgovaram refrenom pesme „Vatrena“ Nazifa Gljive.<br />
Supa za publiku<br />
toliko znanja da mogu i da ga promene. Lakše mogu da<br />
menjaju svet zajedno, nego sami. Ljudi vole da sarađuju<br />
s drugim ljudima, kao i većina životinja.<br />
Pretpostavljam da je predstava nastajala uz mnogo improvizacije...<br />
Kako ste radili sa glumcima?<br />
Tačno je da smo mnogo improvizovali...<br />
Da li su to glumci s kojima stalno radite?<br />
Mnogi od njih jesu, ali ne svi... Dakle, uvek sam pokušavao<br />
da ne radim autoritativno...<br />
To ću da proverim kod glumaca...<br />
Nadam se da ipak nećete:) Zapravo, najbolji način da oslobodiš<br />
krativnost kod jednog čoveka je da pustiš da bude<br />
kreativan. Moj zadatak bio je da napravim dobru atmosferu,<br />
da najbolje ideje mogu da izađu. To je pogotovo potrebno<br />
za jednu ovakvu predstavu, predstavu o komunizmu<br />
i bilo bi potpuno pogrešno da sam bio Staljin:)<br />
Razgovarala Snežana MILETIĆ<br />
Šta je po tebi komunizam?<br />
Komunizam je kad imamo svi, a samo neki time zapravo<br />
raspolažu.<br />
Ako nije indiskretno, jesi li levičar? U kom smislu?<br />
Nije indiskretno. Pišem desnom rukom, a verujem u razne<br />
stvari. Podjednako su mi važni neki odlomci Novog<br />
zaveta kao i zen priče. Verujem u kreaciju i u konstrukciju.<br />
Ako se to zove levičar, onda jesam. Ali nemam nepromenjive<br />
stavove, tako da zapravo ne znam šta sam. Moj<br />
moto je: konstantna promenjivost. Moto mog druga do<br />
koga vrlo držim je: gde drugi staju, mi dodajemo gas!<br />
Tvoji „Razbojnici“ su ultimativni hit u Subotici, veoma ih je volela<br />
i publika na zrenjaninskom festivalu ali i žiri, a neki kritičari<br />
su ih sasekli? Do čijeg mišljenja ti je najviše stalo? Kolega?<br />
Meni je stalo do svake konstruktivne kritike. Volim da vidim<br />
da se publici nešto dopada, ali za pozorište je najvažniji<br />
radni proces. Ukoliko on valja, sam rezultat zaista nije<br />
mnogo važan. Ja RazBOYnike mnogo volim jer su plod<br />
ozbiljnog i koncentrisanog rada. Ali kada predstava izađe<br />
pred publiku i kritiku, ona više ne pripada meni, te sam sasvim<br />
opušten pred različitim komentarima. Neki od njih<br />
mi znače mnogo, neki ništa. Najbitnije je ne osvrtati se, ne<br />
uzimati stvari suviše lično i nastaviti dalje rad.<br />
8 (bilten 7)
www.pozorje.org.rs<br />
Breht lepo kaže na početku Dijalektike u teatru: "Svi bismo<br />
morali biti mnogo oduševljeniji radom u teatru. Uvijek<br />
se gleda na svoju karijeru, ali na nju se, zapravo, ne<br />
može utjecati, mora se bezbrižno prionuti na posao. Inače<br />
to nije zabavno, a ništa nije odvratnije od natmurenosti.<br />
Nevinost i apetit – to su pretpostavke za bilo koju vrst<br />
umjetnosti. Ni jedno pojedinačno djelo ne određuje nivo,<br />
on je posmrtna linija koja se dobiva samo iz kvantiteta.<br />
Kratkotrajniji rad ispod cijene uopće ne ruinira čovjeka. Ne<br />
smije se suviše izbirati među svojim stvarima – to će već<br />
obaviti drugi!“<br />
Razbojnici 21. veka stanuju u Šilerovoj, to su dečkići koji pevuše<br />
fensi gej hitove s MTV-a i šmrču kao ludi, iako nisu prehlađeni.<br />
Oni su dovoljno muškarci da ubijaju, ali ne i da vole.<br />
To je slika današnjih vladara sveta koji su jedino uspeli da<br />
kreiraju ekonomsku krizu pandemijskih razmera... Pozorište<br />
ih markira... Šta još može da učini?<br />
Pozorište nikada nije bilo nemoćnije, čini mi se. Mislim da<br />
pozorište možda treba da postane anarhično. I po formi i<br />
po sadržaju. Suviše se zalepilo za novac koji sisa od drugih<br />
institucija. Suviše se birokratizovalo. Treba da potpuno<br />
nestane novca u pozorištu, kako bi se odvojilo bitno od<br />
nebitnog, kako bi radili samo oni koji zapravo ne mogu ništa<br />
drugo da rade osim predstava do kojih im je stalo i za<br />
koje garantuju svojom krvlju i životnim sokovima. Tu mislim<br />
na sve segmente pozorišta: i na glumce i na reditelje<br />
i na pisce i na dizajnere i na publiku i na pozorišni aparat!<br />
Ako takvo vreme dođe, ja ću biti u prvim borbenim redovima!<br />
Neće mi biti teško da uskliknem „Napred, drugovi!!!“<br />
i bacim bombu na bunker neprijatelja. U tom smislu, uzor<br />
mi je Boško Buha, ili makar mit o njemu.<br />
Razgovarala Snežana MILETIĆ<br />
okrugli sto<br />
Vilajet moralnih posrnuća i srozavanja<br />
Okruglom stolu o predstavi Derviš i smrt Meše Selimovića,<br />
u izvođenju Narodnog pozorišta, Beograd,<br />
prisustvovali su: reditelj Egon Savin i glumci Nikola Ristanovski<br />
(Ahmed Nurudin), Nenad Stojmenović (Jusuf),<br />
Ljubomir Bandović (Hasan Dželebdžija) i Tanasije<br />
Uzunović (Kara-Zaim)<br />
Započinjući razgovor konstatacijom da je reditelj Egon<br />
Savin izabrao dramatizaciju Borislava Mihajlovića Mihiza<br />
Selimovićevog dela Derviš i smrt, te da postoji više takvih<br />
dramatizacija u kojima, kao i u Mihizovoj, ima izostavljenih<br />
delova, voditeljka Okruglog stola Ksenija Radulović<br />
pitala je reditelja ima li išta vezano za roman što je moralo<br />
pošto-poto da bude redukovano, izostavljeno, i zašto se<br />
baš odlučio za Mihizovu dramatizaciju. Egon Savin smatra<br />
da ovaj komad nije dovođenje baštine na scenu samo<br />
zato što je u pitanju baština, odnosno jedno od najuzbudljivijih<br />
dela nastalih na srpskom jeziku. Rekao je i da postoji<br />
jedanaest dramatizacija ovog dela, koje je, naravno,<br />
sve pročitao, kao i da nije radio Mihizovu, već sopstvenu<br />
dramatizaciju. Sve pročitano je odbacio, uzeo je papir i<br />
olovku, i kroz sve prošao onako kako je znao i umeo. Razlike<br />
između njegove i Mihizove dramatizacije su bitne,<br />
istakao je, zato što se Mihizova odnosi na vreme 18. veka<br />
u Bosni, a njegova je u nekom sasvim drugom vremenu.<br />
Pomenuo je i lik Kara-Zaima koji ne postoji u Mihizovoj<br />
dramatizaciji. To su bitne rediteljske intervencije u odnosu<br />
na Mihiza. Savin je rekao da je mnogo toga izostavljeno<br />
što se inače nalazio u romanu Derviš i smrt. U svojoj dramatizaciji<br />
nije se bavio aktuelizacijom, osavremenjivanjem,<br />
jer se palanka, kako je rekao, nikada neće izmeniti<br />
i zbog toga se radnja romana može smeštati u bilo koje<br />
vreme. Najvažniji momenat u njegovoj dramatizaciji bila<br />
je takozvana kompozicija celine, ono čime se bavi već<br />
duže vreme, bez obzira na to da li je dramski komad ili ne.<br />
To je zapravo pokušaj sažimanja vremena i pronalaženje<br />
prostora za otvaranje problema i pitanja o pozorištu. U tematskom<br />
smislu okupiralo ga je pitanje slobode. Zbog<br />
svega rečenog istakao je da je morao biti i autor scene (Savin,<br />
sem režije, potpisuje adaptaciju i ideju prostora) iako,<br />
kako je priznao, nema nikakvih scenografskih pretenzija,<br />
naprotiv. Morao je da, prolaženjem kroz roman olovkom,<br />
pronađe ono što je nazvao principom kopče i funkcionisanjem<br />
malih celina u okviru velikih. Reč je o specifičnom<br />
postupku koji je primenio radeći ovu predstavu. Bitno je<br />
bilo sačuvati metafizički plan romana u svemu, što je i<br />
učinjeno.<br />
Radulovićeva je sa Savinom razgovarala i o minimalizovanom<br />
i redukovanom prostoru. Da li je ogoljavanjem<br />
prostora želeo da dobije ono što ga, po njenom mišljenju,<br />
u poslednje vreme sve više zaokuplja, a to je apsolutan fokus<br />
na glumce, na rad s glumcima. Potvrđujući ovu konstataciju,<br />
reditelj je rekao da je potencirao prazan prostor<br />
i čoveka kao centar tog prostora. To je zato što ga intere-<br />
Uručenje Sterijine nagrade za naročite zasluge<br />
u ponedeljak, 1. juna, u 11.00 časova<br />
Pre početka Okruglog stola o predstavi Kandid, biće<br />
uručena Sterijina nagrada za naročite zasluge ovogodišnjim<br />
dobitnicima, Mihailu – Miši Janketiću i Miodragu<br />
Tabačkom. Istu nagradu primiće i Goran Stefanovski,<br />
dramski pisac iz Skoplja, nagrađen 2005. godine.<br />
(bilten 7)<br />
9
29. maj 2009.<br />
suje interakcija između reditelja i pisca, reditelja i glumaca,<br />
glumaca i publike. Pokušava da zaobiđe spoljašnju<br />
atraktivnost i bavi se formiranjem unutarnje radnje i uspostavljanjem<br />
intenziteta igre. To ga već neko vreme jedino<br />
zanima u pozorištu i uviđa kako sve to ima nekog smisla.<br />
Kada je glumac postavljen u centar pažnje, zapravo je<br />
gledalac u tom centru.<br />
Budući da je reditelj govorio o centru pažnje, voditeljka<br />
Okruglog stola započela je razgovor s glumcem Nikolom<br />
Ristanovskim, koji u predstavi igra Ahmeda Nurudina, rekavši<br />
kako se on tokom predstave sve vreme nalazi u tom<br />
centru. Zapitala je kakav je osećaj igrati na jeziku koji nije<br />
maternji, kakav je osećaj igrati čoveka misli, odnosno kako<br />
je gradio lik. Nikola Ristanovski objasnio je da ga je Egon<br />
Savin pozvao da glumi lik Nurudina, što je odmah prihvatio.<br />
Došao je u Beograd, potpisao ugovor, vratio se u Skoplje<br />
i šest meseci je proučavao život i ponašanje derviša.<br />
Sve u vezi s dervišima bilo je jako zanimljivo i to ga je<br />
obogatilo. Nakon što je, posle šest meseci, ponovo stigao<br />
u Beograd, počele su čitajuće probe, ali je tada posumnjao<br />
da može da glumi Ahmeda Nurudina. Međutim,<br />
reditelj je na tome insistirao... Sada priznaje da voli da<br />
igra ovu predstavu i da se dobro oseća u ekipi. Radulovićeva<br />
je želela više detalja o glumčevom proučavanju derviškog<br />
života: šta od tih iskustava može da bude praktično<br />
i primenjivo u pozorištu. Istakla je određene gestove u njegovoj<br />
glumi, način artikulisanja ruku i sl. Ristanovski je<br />
potvrdio da je sve to rezultat bavljenja dervišima ali, i ono<br />
što se ne vidi, deo je njegovog ubeđenja u to što igra u komadu.<br />
U čistoj formi kakvu ima ova predstava glumcima<br />
je teško da se suoče sami sa sobom i da glumom prenesu<br />
sve što treba da se prenese. Sada se već vrlo jasno oseća<br />
kao "sprovodnik" između reditelja i literature, odnosno<br />
između pisca i publike, ništa više i ništa manje od toga. Na<br />
scenu stupa s idejom da su mu uhapsili brata i da ima<br />
problem. To je njegov realan problem na sceni i trudi se jedino<br />
to i da igra. Ni na šta drugo ne misli, jer smatra da se<br />
taj zločin tiče svih nas i da su sve nas više puta ubili. Smatra<br />
da se upravo zato ova predstava prenosi u publiku, jer<br />
smo svi, na izvestan način, njen deo. Ne veruje u pozorište<br />
koje niko ne razume i koje je samo sebi cilj, pokazujući<br />
očima na ispisani festivalski moto "Pozorište ne sme da<br />
čeka gledaoce, ono im mora poći u susret".<br />
Reč je dobio glumac Ljubomir Bandović, u predstavi Hasan<br />
Dželebdžija. Ksenija Radulović predstavila ga je kao<br />
čoveka života, konstatujući da ga "sustižu" takve uloge.<br />
Potvrdio je njene reči rekavši da je to svojevrstan izazov i<br />
da je to jedna od najtežih stvari na sceni. Egon kao reditelj<br />
glumcu dozvoljava da ostane ono što kao čovek jeste,<br />
ne nameće mu ništa rediteljski. Priznao je da je veliko zadovoljstvo<br />
igrati čoveka koji brani nešto što publika odmah<br />
verifikuje kao jedinu moguću istinu. To je hvatanje u<br />
koštac sa životom, bez straha šta će s njim kao čovekom<br />
biti. Hasan Dželebdžija je odabrao da živi onako kako mu<br />
se sviđa. On je zadržao svoje kvalitete i, za razliku od Nurudina,<br />
vrlo je svestan trenutka u kom živi. Kao i Nikola Ristanovski,<br />
izrazio je zadovoljstvo što je deo ekipe, dodajući<br />
da oseća kako od njegovog lika puno zavisi sama<br />
predstava. Hasan je kao neki mesija. Kada su počeli da<br />
rade predstavu, uvideli su da zapravo igraju jednog čoveka,<br />
koji bi bio idealan kada bi se u njemu mogle sjediniti<br />
sve Hasanove i sve Nurudinove karakteristike. To je potvrdio<br />
i Ristanovski rekavši da uvek oseća da postoji deo Hasana<br />
u Nurudinu i obrnuto.<br />
Radulovićeva je zamolila i glumca Nenada Stojmenovića,<br />
u predstavi Jusufa, da prokomentariše lik, a on je govorio<br />
o njegovom usponu i padu. Reč je dobio i Tanasije<br />
Uzunović koji u predstavi igra, kako je Radulovićeva objasnila,<br />
malu, ali vrlo značajnu ulogu Kara-Zaima, lik koji je<br />
u velikom broju dramatizacija Selimovićevog romana Derviš<br />
i smrt izbačen. Tanasije Uzunović izrazio je zadovoljstvo<br />
što je Egon Savin ostavio ovaj lik. Po njegovom mišljenju<br />
Kara-Zaim je pečat vremena u kom žive Mešini junaci.<br />
Silvija ČAMBER<br />
Sam komad pati od problematičnog ritma, koji je u postavci<br />
Mirjane Karanović još dodatno usporen ubačepozorje<br />
mladih<br />
Eden fon Horvat: DON ŽUAN SE VRAĆA IZ RATA<br />
Akademija umetnosti, Beograd<br />
Studenti III godine glume: Marko Vetić, Dragana Nenadić,<br />
Jelena Bosanac, Marta Milosavljević, Darija Rajšić,<br />
Joana Knežević, Ana Bauk, Marijana Dugalić, Ivana<br />
Panzalović, Sonja Popivoda, Jelena Velkovski, Jelena<br />
Jokić, Ljubomir Bulajić i Nenad Savić<br />
Klasa: red. prof. Mirjana Karanović i vanr. prof. Olivera<br />
Viktorović<br />
Don Žuan se vraća iz rata je komad koji nije mnogo glumački<br />
zahtevan (pre bi bio rediteljski izazov), ali ipak pruža širok<br />
spektar interesantnih ženskih likova, što je retkost u<br />
dramskoj literaturi. (Ova činjenica povlači i pitanje odgovornosti<br />
koje akademije imaju kada primaju toliki broj<br />
devojaka na studije glume. Konkretno, na ovoj klasi odnos<br />
je 11 prema 3 u korist devojaka. Slično je i na Akademiji lepih<br />
umetnosti... Odnos u dramskim tekstovima najčešće<br />
je obrnut.)<br />
10 (bilten 7)
www.pozorje.org.rs<br />
nim snimcima. Vidno je da se u radu sa studentima insistiralo<br />
na njihovoj individualnosti, što je vrlo pozitivno. Kada<br />
klasu vode veliki glumci, često se desi da svi studenti liče<br />
na svog učitelja, na štetu sopstvenog duha, ali ovde to nije<br />
slučaj. Princip da jednu klasu vodi glumac u saradnji s rediteljem,<br />
mislim da bi bio vrlo učinkovit. Studenti bi bili<br />
upućeni u sve aspekte buduće profesije, a ispitni zadaci<br />
celovitiji i daleko interesantniji za publiku. Ipak, uloge su<br />
brižno podeljene, u skladu s mogućnostima studenata.<br />
One možda nisu iscrpljene do kraja, možda se, s još malo<br />
insistiranja, moglo doći do boljih rezultata, ali možda i do<br />
preforsiravanja. Ovako, zadaci su rešeni korektno, igra studenata<br />
bila je pretežno ujednačena.<br />
Prošle godine na Pozorju mladih, BK akademija (sada Akademija<br />
umetnosti, Beograd) veoma uspešno se predstavila<br />
scenom iz Eshilovog komada Sedmorica protiv Tebe i<br />
ostavila snažan utisak na publiku. Koristeći isti princip<br />
rada, koji se pokazao veoma delotvoran, ove godine temom<br />
Antigone, izabranim scenama iz Eshilove Sedmorice<br />
protiv Tebe i Sofoklove Antigone koje su dramatizovane<br />
u jedan komad, na ovogodišnjem Pozorju mladih predstavili<br />
su se studenti Akademije lepih umetnosti iz Beograda.<br />
U adaptaciji i režiji Milice Kralj, u ritualnom duhu, koristeći<br />
hor doslovno, studenti su uspeli da se izbore s teškim<br />
monolozima antičke tragedije i stvore predstavu koja se<br />
igra i prati s lakoćom. Jedan tapan, jednostavni, a efektni<br />
kostimi, telo i glas glumaca, sva su sredstva koja su u njenoj<br />
realizaciji korištena. Zbog efektne postavke i precizne<br />
igre, mašti gledaoca nije teško da stvori sve ostalo. Svedenim<br />
mizanscenom s naglašenim istupanjem aktera iz<br />
mase, a uz stalnu zvučnu pratnju hora, postignut je osećaj<br />
uzvišenosti likova, neophodan za tragediju. Naročito<br />
Sam Veliki Zavodnik, kog igra Marko Vetić, iako je njegov<br />
lik razočaran i demoralisan, mogao bi biti aktivniji. Njegova<br />
igra prilično je ravna, nema promene od entuzijazma<br />
na početku komada, preko mazohističkog vraćanja starom<br />
načinu života, do potpunog razočarenja i tuge na<br />
kraju. Iako je, u odnosu na sve ženske likove, Don Žuan suštinski<br />
hladan, ipak publika treba na njemu da vidi ono što<br />
privlači sve te žene, barem kroz igru koju s njima igra.<br />
Drugi veći problem je Greti u izvođenju Marte Milosavljević.<br />
Ovaj lik treba da bude svetlo u komadu. U njoj je<br />
najviše sličnosti s verenicom (idealom). Ona je poslednja<br />
nada koja će biti izneverena, detinje iskrena, ali i surova.<br />
Studentkinja je lik potpuno pogrešno shvatila i postavila,<br />
tako da se utapa s plejadom svih drugih likova.<br />
Svojom igrom ističu se Darija Rajšić u ulozi Dizajnerke 1,<br />
Ana Bauk u ulozi Služavke i, naročito, Jelena Velkovski<br />
u svim dodeljenim ulogama s naglaskom na Subreti 1,<br />
Dami 1, Ženi pod maskom i Devojčici. Sve svoje likove<br />
ona temeljno promišlja i do kraja razrađuje, skoro do neprepoznavanja,<br />
a uvek s potpunim pokrićem. Najveću<br />
pažnju publike, izazvala je Ivana Panzalović, zaista vrlo<br />
šarmantna i dopadljiva, ali njena igra temelji se upravo na<br />
tom šarmu i, ako ne bude pažljiva, u profesionalnom životu,<br />
može se vrlo brzo potrošiti.<br />
Eshil: SEDMORICA PROTIV TEBE<br />
Sofokle: ANTIGONA<br />
Akademija lepih umetnosti, Beograd<br />
Studenti III godine glume: Aleksandra Ćosić, Andrea<br />
Forca, Anđela Krvavac, Đorđe Dragićević, Ivan Radinović,<br />
Miloš Milić, Mina Manojlović, Mirjana Štetić, Nevena<br />
Nedić, Sanja Lakušić i Teodora Ristić<br />
Klasa: prof. Svetlana Bojković, Milica Kralj<br />
jak utisak ostavila je scena Antigoninog ispraćaja u smrt.<br />
Povorka koja prati heroinu i jadikuje za njom kao da je već<br />
mrtva, pomaže glumici u izvođenju monologa. Uopšte,<br />
duh zajedničkog stvaranja veoma je izražen u ovoj predstavi,<br />
te, zbog toga, ne bi bilo prikladno izdvajati pojedince.<br />
Songovi, čiji je autor Marija Simonović, profesorica tehnike<br />
glasa, ključni su u rešavanju ovog zadatka. Njen rad<br />
sa studentima mnogo doprinosi opštem utisku. Najveći<br />
problem leži u dikciji. Današnje učenje scenskog govora<br />
na većini naših škola dosta je banalizovano, svedeno na<br />
cezure i logičke akcente, varirane isključivo u glasnoći.<br />
Jedan monolog, da bi bio uspešan i ostavio potpun utisak<br />
na gledaoca, mora biti razrađen poput kompozicije klasične<br />
muzike. Nije dovoljno samo odvrtati i zavrtati volumen.<br />
Potrebno je praviti varijacije i u tempu i u visini glasa.<br />
Kada bi se služili svim ovim plodonosnim mogućnostima<br />
govornog aparata, studenti ne bi zapadali u zamku da<br />
emociju izražavaju plačnim podrhtavanjem glasa koje<br />
prizemljuje likove tragedije i nikada ne unosi jezu u tela<br />
gledaoca kao dobro razrađen, čist govor. Nažalost, kod<br />
nas, danas, polako izumiru glumci koji vladaju ovom veštinom,<br />
smatraju se teatralnim, njihov zanat se gasi.<br />
Na sreću, princip rada na antičkoj tragediji, obaveznom štivu<br />
na akademijama, vidno se unapređuje, odnosno, vraća<br />
svojoj suštini, pa se možemo nadati da ono više nikad<br />
neće biti žanr za mučenje studenata.<br />
Jelena MEDIĆ<br />
(bilten 7)<br />
11
29. maj 2009.<br />
Ulysses na Pozorju<br />
Rade Šerbedžija i Lenka Udovički, jezgro brionskog Ulisis<br />
teatra, na današnjoj konferenciji za novinare najavili<br />
su svoje gostovanje na Pozorju. Oboje su bili veoma uzbuđeni<br />
i radosni zbog dolaska, naročito što im se pružila<br />
prilika da svoje pozorište i rad predstave na tako atraktivnom<br />
i uzbudljivom mestu kakvo je Petrovaradinska<br />
tvrđava.<br />
Snimatelji i fotografi treba da dođu na Tvrđavu najkasnije<br />
do 20.30 h.<br />
Snimanje i fotografisanje biće omogućeno tokom prvog<br />
čina, u trajanju 15 minuta, kao i trećeg čina, prvih 5 minuta<br />
izvedbe na tribinama.<br />
Molimo da se zbog tehničkih razloga poštuje protokol.<br />
Lenka Udovički, rediteljka tri od pet predstava koje ćemo<br />
videti na Festivalu, rekla je da prethodnu noć nije spavala<br />
jer je s ekipom tražila najbolja rešenja u prostoru. Poredila<br />
je mogućnosti novosadske i brionske tvrđave i istakla<br />
da je ovaj, novosadski, pravi filmski prostor, dodavši da će<br />
celom događaju doprineti i blizina Dunava.<br />
Rade Šerbedžija prisetio se ranijih učešća na Sterijinom<br />
pozorju na kojem je, do 35. godine, osvojio tri Sterijine nagrade,<br />
bio jednom i član žirija, pa dao ostavku na to mesto,<br />
zbog neslaganja s tada aktuelnom pozorišnom politikom,<br />
po kojoj Dušanu Jovanoviću i Slovenskom mladinskom<br />
gledališču ne treba dati nagradu. Prisetio se i produžene<br />
ruke ideologa Josipa Vidmara i odnosa prema KPGTu...<br />
Setio se i tužnog vremena kada je Pozorje izgubilo<br />
neka važna narečja i dijalekte, što je doživeo kao pravu ličnu<br />
tragediju. Na kraju je dodao da se raduje što mu se<br />
sada čini da Pozorje opet postaje mesto pravih pozorišnih<br />
susreta.<br />
Šerbedžija je još dodao i to da mu je od svih pozorišnih ex-Yu<br />
susreta najdraži uvek bio baš pozorijanski, možda i više<br />
nego Bitef i Dubrovačke ljetne igre, zato što se na njemu<br />
negovala savremena domaća drama, a teatar jednog naroda<br />
vredan je onoliko koliko se pažnje posvećuje njegovoj<br />
savremenoj drami, što je na Pozorju uvek bio slučaj, rekao<br />
je slavni glumac.<br />
"Kralj Lir" sutra u 21.000 čas,<br />
ponesite džempere!<br />
Kralj Lir izvodi se sutra na Petrovaradinskoj tvrđavi u 21.00<br />
čas, a ne u 21.30 kako je prvobitno najavljeno. Publika će<br />
ulaziti iz pravca "Lovotursa". Direktor Pozorja Ivan M. Lalić<br />
sugreisao je publici da se toplo obuče (Šerbedžija je dodao<br />
da štikle zbog terena nisu poželjne) jer je temperatura<br />
ovih kišnih dana na Tvrđavi 15–16 stepeni.<br />
Predstava se igra na četiri lokacije, traje tri i po sata,<br />
ima jednu pauzu kako bi se publika prebacila s jednog na<br />
drugo mesto. Prema prvim procenama, predstavu će gledati<br />
oko 880 ljudi.<br />
Protokol za medije<br />
Molimo da pošaljete prijavu dolaska snimatelja ili fotografa<br />
na predstavu (ime, prezime, broj snimatelja i njihove<br />
brojeve telefona), do subote, 30. maja, do 15 časova.<br />
mejl: marija.jocic@hnscreative.com ili se prijavite u Press<br />
centru festivala.<br />
"Moj obračun s njima" i "U ime naroda"<br />
Nakon predstave Moj obračun s njima, monodrame Radeta<br />
Šerbedžije, koja je na programu u ponedeljak, u<br />
22.00 sata, na gradskoj plaži Štrand", na istom mestu, u ponoć,<br />
za isti groš – ista karta važi i za nastavak večeri – sarajevski<br />
glumac Josip Pejaković izvešće najnoviju monodramu<br />
U ime naroda.<br />
S. M. / S. S.<br />
Bilo pa prošlo...<br />
29. maj<br />
Do kraja godine 216 dana.<br />
1453 – Posle duge opsade, sultan Mehmed zauzeo Konstantinopolis<br />
(Carigrad, Istanbul). Ubijen car Konstantin<br />
XI Paleolog i nastupio je kraj Vizantijskog<br />
carstva.<br />
1500 – Portugalski moreplovac Bartolomeo Dijaz, koji je<br />
otkrio Rt Dobre Nade, utopio se u brodolomu na<br />
olujnom moru.<br />
1839 – Uspostavljeni diplomatski odnosi Srbije i Velike Britanije.<br />
1868 – U Topčideru, u Beogradu ubijen knez Mihailo<br />
Obrenović. Za učešće u zaveri optužen je bivši<br />
knez Aleksandar Karađorđević.<br />
1874 – Sadašnji ustav Švajcarske stupa na snagu.<br />
1874 – Rođen Gilbert Keith Chesterton, britanski pisac.<br />
1875 – Rođen Svetozar Ćorović, bosanski književnik i dramatičar<br />
(romani Stojan Mutikaša, Majčina Sultanija,<br />
drame Zulumćar, On, Adam-beg, Ajša).<br />
1879 – Rođen srpski pisac Kosta Abrašević, radnički pesnik.<br />
Ime Abrašević nose mnoga kulturno-umetnička<br />
društva u Srbiji.<br />
1886 – Hemičar John Pemberton dao je u lokalnim novinama,<br />
Atlanta Journal, prvi oglas za svoje novo<br />
piće Coca-Cola, jedno od najprodavanijih bezalkoholnih<br />
pića ikada napravljenih širom sveta.<br />
1903 – U Beogradu ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i<br />
njegova žena Draga Mašin. Novi kralj Srbije postao<br />
je Petar I Karađorđević.<br />
12 (bilten 7)
www.pozorje.org.rs<br />
1916 – SAD izvršile invaziju na Dominikansku Republiku<br />
(pripadnici američkih snaga ostali do 1924).<br />
1917 – Rođen američki državnik Džon Ficdžerald Kenedi,<br />
predsednik SAD od januara 1961. do 22. novembra<br />
1963. kada je ubijen u atentatu u Dalasu.<br />
1919 – Tokom pomračenja Sunca, u praksi potvrđene<br />
Ajnštajnove teorije.<br />
1919 – Charles Strite patentira svoj pronalazak – toster.<br />
1928 – Fric fon Opel dostiže brzinu od 200km/h u ekperimentalnom<br />
raketnom automobilu.<br />
1929 – Prvi zvučni film u koloru, On with the Show, prikazan<br />
u Njujorku.<br />
1943 – Na Sutjesci su se u II svetskom ratu deo partizanskih<br />
jedinica i Vrhovni štab Narodnooslobodilačke<br />
vojske Jugoslavije probio iz obruča 130.000<br />
nemačkih, italijanskih, bugarskih i hrvatskih vojnika,<br />
koji su u Petoj neprijateljskoj ofanzivi pokušali<br />
da unište glavninu partizanskih snaga.<br />
1953 – Novozelandski alpinista Edmund Hillary i Nepalac<br />
Tenzing Norgay osvojili najviši planinski vrh na<br />
zemlji Mont Everest i postali prvi ljudi u istoriji alpinizma<br />
koji su se popeli na "krov sveta".<br />
1959 – Šarl de Gol formirao francusku Vladu.<br />
1966 – Budistička kaluđerica spalila se u vijetnamskom<br />
gradu Hue u znak protesta protiv proameričke<br />
marionetske vojne vlade Južnog Vijetnama.<br />
1967 – Rođen Noel Gallagher, britanski muzičar (Oasis).<br />
1968 – Savet bezbednosti UN uveo sankcije Rodeziji zbog<br />
rasne dikriminacije režima Jana Smita.<br />
1972 – Leonid Brežnjev i Ričard Nikson potpisali u Moskvi<br />
deklaraciju kojom je otvorena era boljih, miroljubivih<br />
odnosa dve svetske sile.<br />
1979 – U Zimbabveu proglašen prvi crni biskup.<br />
1985 – Na stadionu "Hejsel" u Briselu, pre početka finalne<br />
utakmice Kupa evropskih šampiona između Liverpula<br />
i Juventusa, došlo do vandalskog napada<br />
navijača iz Engleske na italijanske navijače – poginulo<br />
39 i povređeno više od 400 ljudi.<br />
1989 – Japanski sud odlučio da lekari u Japanu nisu dužni<br />
da pacijentima obolelim od kancera saopšte<br />
istinu.<br />
1990 – Boris Jeljcin izabran za prvog predsednika Ruske<br />
Federacije. U decembru 1999. podneo je ostavku<br />
i imenovao premijera Vladimira Putina za vršioca<br />
dužnosti. Putin je 26. marta 2002. izabran za novog<br />
predsednika Rusije.<br />
1991 – Crvena zvezda osvojila 36. Kup Evrope u fudbalu.<br />
1994 – U izbeglištvu u Čileu umro Erih Honeker, komunistički<br />
lider i predsednik Istočne Nemačke od 1976.<br />
do 1989. Pod njegovim nadzorom izgrađen je<br />
1961. Berlinski zid, simbol "hladnog rata" između<br />
Istoka i Zapada.<br />
2004 – Umro Ivica Šerfezi, hrvatski kantautor.<br />
donatori 54. sterijinog pozorja<br />
POSLASTIČARNICA<br />
ŠEHERE<strong>ZA</strong>DA<br />
(bilten 7)<br />
13
29. maj 2009.<br />
sutra na pozorju<br />
subota, 30. maj<br />
09.30 – 18.00 časova / Hotel "Park" (Novosadskog sajma 35)<br />
13. međunarodni simpozijum pozorišnih<br />
kritičara i teatrologa<br />
"Međunarodni pozorišni festivali i razvoj publike"<br />
11.00 časova / Akademija umetnosti (Đure Jakšića 7)<br />
Mala knjiga zamki<br />
Radionica dramskog teksta Gorana Stefanovskog<br />
11.00 časova<br />
Selekcija nacionalne drame<br />
Okrugli sto: Brod za lutke<br />
12.00 časova<br />
Selekcija nacionalnog pozorišta<br />
Okrugli sto: Razboynici<br />
17.00 časova / Akademija umetnosti (Đure Jakšića 7)<br />
Pozorje mladih<br />
II godina pozorišne režije / klasa prof. Egon Savin<br />
II godina glume / klasa prof. Dragan Petrović<br />
Scene iz komada Artura Milera<br />
VEŠTICE IZ SALEMA / POGLED S MOSTA<br />
Fakultet dramskih umetnosti, Beograd<br />
21.00 čas / Petrovaradinska tvrđava, kod "Lovotursa"<br />
Kulturni most Novi Sad–Brioni<br />
KRALJ LIR<br />
Tekst: Vilijam Šekspir<br />
Režija: Lenka Udovički<br />
Kazalište Ulysses, Brioni (Hrvatska)<br />
21.00 čas / Pozorište mladih (Ignjata Pavlasa 8)<br />
Pozorje mladih<br />
SKULPTURALNA ANTIKA / Šekspir – izabrane scene<br />
Fakultet umetnosti, Kosovska Mitrovica<br />
22.00 časa / Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház<br />
(Jovana Subotića 3–5)<br />
Selekcija nacionalne drame<br />
NARODNI POSLANIK / Repriza<br />
Narodno pozorište Republike Srpske, Banja Luka (BiH/RS)<br />
24.00 časa / Akademija umetnosti , učionica 6 /Đure Jakšića 7)<br />
Off program Pozorja mladih<br />
PRIPOVETKE, M. A. Bulgakov<br />
Akademija umetnosti, Novi Sad<br />
II godina glume, klasa prof. Boris Isaković<br />
19.00 časova / Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház<br />
(Jovana Subotića 3–5)<br />
Selekcija nacionalne drame<br />
NARODNI POSLANIK / <strong>Premijera</strong><br />
Tekst: Branislav Nušić<br />
Režija: Nikola Pejaković<br />
Narodno pozorište Republike Srpske, Banja Luka (BiH/RS)<br />
21.00 čas / SNP, Scena "Pera Dobrinović"<br />
Selekcija nacionalne drame<br />
<strong>BROD</strong> <strong>ZA</strong> <strong>LUTKE</strong> / Repriza<br />
Tekst: Milena Marković<br />
Režija: Ana Tomović<br />
Srpsko narodno pozorište, Novi Sad<br />
BILTEN 54. STERIJINOG POZORJA<br />
Za izdavača: Ivan M. Lalić, direktor ☺ Redakcija: Vesna Grginčević (odgovorna urednica), Silvija Čamber,<br />
Aleksandra Kolarić, Jelena Medić, Snežana Miletić, Đorđe Radojković, Smiljka Seljin ☺ Fotograf: Branislav Lučić<br />
☺ Dizajn korica: HNS Creative☺ Prelom: Robert Jenei ☺ Tiraž 400<br />
Telefoni: (021) 6612-485 (redakcija Biltena); 451-273, 426-366 (Direkcija); 426-517, 523-255 (Festivalski centar);<br />
523-161 (Centar za pozorišnu dokumentaciju); 527-387 (Računovodstvo); faks 6615-976<br />
http://www.pozorje.org.rs<br />
E-mail: scena@pozorje.org.rs<br />
14 (bilten 7)