Industrijski procesi - mzoip

EKONERG
Tehno-ekonomske smjernice – Industrijski procesi
proizvedenog amonijaka. Jedino ulaganjem u nove tehnologije proizvodnje amonijaka može se
slijediti stalni trend smanjenja specifične potrošnje energije po jedinici proizvedenog amonijaka.
To je ujedno i energetski najzahtjevniji proces u postupku proizvodnje mineralnih dušičnih
gnojiva, u kojem se prirodni plin troši i kao izvor energije i kao sirovina za proizvodnju
amonijaka.
Ušteda energije primjenom novih tehnologija, uz stalno unapređenje procesa proizvodnje i
pridržavanje najstrožih kriterija u pogledu kvalitete proizvoda omogućuje ispunjavanje zahtjeva
tržišta i zakonskih zahtjeva iz područja zaštite okoliša [6]. Suvremena tehnologija koja polaže
zahtjeve za povećanjem učinkovitosti procesa bazira se na korištenju visokih tlakova u
postrojenjima i na smanjenju nastajanja štetnih nus-produkata.
2.1.3. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE
Dušična kiselina se pretežno koristi kao sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva. Dobiva se
katalitičkom oksidacijom amonijaka pomoću kisika iz zraka i spaljivanjem na platina/rodij
katalizatorima [7]. Uz bolju konverziju amonijaka i smanjenje reakcijske temperature (čime se
štite skupi katalizatori), ostvaruje se značajna ušteda i povećanje učinkovitosti procesa.
Korištenjem dodatne opreme za smanjenje emisije udovoljava se zahtjevima za smanjenje
štetnog utjecaja na okoliš.
Briga o okolišu jedno je od temeljnih načela suvremene proizvodnje, a očituje se u smanjenju
utjecaja na okoliš kroz cijeli životni ciklus proizvoda, vođenje proizvodnog procesa tako da se
smanji, pravilno odloži, preradi i ponovno iskoristi otpad te poveća energetska učinkovitost i
smanji emisija stakleničkih plinova i ostalih onečišćujućih tvari. Približavanje tržištu kvalitetom i
asortimanom proizvoda te smanjenje troškova proizvodnje bitne su odrednice suvremene
ekonomične proizvodnje dušične kiseline.
2.2. OPIS KLJUČNIH IZVORA EMISIJE
U ovom poglavlju su opisani ključni izvori emisije Proizvodnja cementa i Proizvodnja dušične
kiseline, za koje su u narednim poglavljima analizirane mjere za smanjenje emisija stakleničkih
plinova.
2.2.1. PROIZVODNJA CEMENTA
U proizvodnji cementa razlikuju se četiri vrste proizvodnog procesa: suhi, polusuhi, mokri i
polumokri (ovisno o količini vlage koju sadržava sirovina). Više od 75 % europske proizvodnje
cementa provodi se suhim postupkom. Izbor postupka ovisi o karakteristikama sirovine.
Tehnologija s mokrim postupkom je znatno skuplja zbog velikog utroška energije. U proizvodnji
cementa najzastupljeniji je portland cement različitih vrsta, ovisno o udjelima dodataka.
Proizvodnja cementa u EU 1995. godine dosegla je 172 Mt [8]. U Hrvatskoj se cement proizvodi
suhim postupkom u četiri tvornice: Cemex/Dalmacijacement, Našicecement d.d., Holcim
(Hrvatska) d.o.o. i IstraCement. U 2004. godini proizvedeno je 3 663 468 tona cementa.
Najvećim dijelom se proizvodi portland cement s različitim udjelima dodataka (koji su u skladu s
LIFE04TCY/CRO/029 4/42