Industrijski procesi - mzoip

EKONERG
Tehno-ekonomske smjernice – Industrijski procesi
promjenu klime. Pošto Republika Hrvatska još uvijek nije ratificirala Protokol iz Kyota, odredbe
ovog zakona koje se odnose na klimatske promjene primjenjuju se od dana stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju (ratifikaciji) Protokola.
2.4.1. EU ZAKONODAVSTVO
Područje kontrole industrijskog onečišćenja i upravljanja rizikom
EU zakonodavstvo vezano uz ovo područje sastoji se od nekoliko propisa vezanih uz:
• kontrolu emisija iz industrijskih postrojenja i otpada;
• kontrolu industrijskih rizika uključujući opasne tvari i sustav upravljanja poslovima zaštite
okoliša (EMAS);
• kontrolu proizvoda kroz dodjelu znaka zaštite okoliša (Eco-label).
Kontrola emisija iz industrijskih postrojenja uključuje propise koji se odnose na kontrolu emisija
u zrak, ispusta u vodu i stvaranja otpada. Za kontrolu emisija u zrak iz procesa proizvodnje u
industrijskim postrojenjima najznačajnija je Direktiva o cjelovitom sprečavanju i nadziranju
onečišćenja okoliša (Integrated Pollution Prevention and Control, IPPC Directive 96/61/EC), u
daljnjem tekstu: IPPC direktiva. IPPC direktiva odnosi se na industrijske i poljoprivredne
aktivnosti koje imaju negativan utjecaj na okoliš (energetika, proizvodnja i procesiranje metala,
rudarstvo, kemijska industrija, gospodarenje otpadom, stočarstvo, itd.). U sklopu Direktive
definirane su osnovne obaveze koje obuhvaćaju listu mjera za smanjenje ispusta u vode, zrak i
tlo, mjera za smanjenje nastanka otpada, neefikasno trošenje energije i vode te nesreća s
utjecajem na okoliš. Navedene mjere služe kao osnova za dodjelu dozvola za rad industrijskih
postrojenja. Određeno je tranzicijsko razdoblje (30. listopad 1999. – 30. listopad 2007.) u kojem
postojeća postrojenja trebaju biti usklađena sa zahtjevima IPPC direktive. U okviru realizacije
IPPC direktive, tehnike i mjere za smanjenje onečišćenja karakteriziraju se na nivou
procesa/postrojenja, u svrhu procjene tehno-ekonomskih parametara i karakteristika
postrojenja, kao i koristi koje se postižu u očuvanju okoliša [12]. Važnu ulogu u tome ima
upotreba BAT tehnologija.
Kontrolu industrijskih rizika pokriva Direktiva o kontroli i prevenciji od velikih industrijskih
nesreća uključujući opasne tvari (SEVESO Directives 96/82/EC) i Uredba o sustavu upravljanja
poslovima zaštite okoliša (Eco-Management and Audit Scheme Regulation, EMAS
EEC/1836/93). Direktiva o kontroli i prevenciji od velikih industrijskih nesreća donesena je u
svrhu prevencije od velikih nesreća povezanih s opasnim tvarima te ograničavanja njihovog
utjecaja na ljude i okoliš. Direktiva propisuje zahtjeve vezane uz rukovanje sustavima
osiguravanja od velikih nesreća te planove postupanja u slučaju nesreće. Direktiva se odnosi na
svaku djelatnost gdje su prisutne opasne tvari ili bi se opasne tvari mogle proizvesti. Uredba o
sustavu upravljanja poslovima zaštite okoliša potiče bolje gospodarenje okolišem kroz kreiranje
i implementaciju sustava za gospodarenje okolišem, provođenje periodičkog nadzora i procjene
valjanosti sustava za gospodarenje okolišem, osposobljavanje i aktivno sudjelovanje osoblja te
omogućavanje pristupa javnosti i zainteresiranih grupa relevantnim informacijama.
Kontrola proizvoda odnosi se na Uredbu o dodjeli znaka zaštite okoliša (Eco-label)., sa svrhom
promocije dizajniranja, proizvodnje te marketinga i upotrebe proizvoda sa smanjenim utjecajem
na okoliš.
LIFE04TCY/CRO/029 11/42