Industrijski procesi - mzoip
Industrijski procesi - mzoip
Industrijski procesi - mzoip
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
TEHNO-EKONOMSKE SMJERNICE<br />
ZA IZRADU SEKTORSKIH<br />
PROGRAMA ZA SMANJIVANJE<br />
EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA<br />
<strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Nacrt<br />
EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša<br />
Zagreb, 2006.
EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša d.o.o.<br />
Koranska 5, 10000 Zagreb<br />
Naručitelj:<br />
Radni nalog:<br />
Ministarstvo zaštite okoliša,<br />
prostornog uređenja i graditeljstva<br />
I-12-098<br />
Naslov:<br />
Projekt: LIFE04 TCY/CRO/029 «Osposobljavanje za provedbu<br />
Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i<br />
Protokola iz Kyota u Republici Hrvatskoj»<br />
TEHNO-EKONOMSKE SMJERNICE ZA IZRADU<br />
SEKTORSKIH PROGRAMA ZA SMANJIVANJE EMISIJA<br />
STAKLENIČKIH PLINOVA<br />
- <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> -<br />
Nacrt<br />
With the contribution of the LIFE financial instrument of the European Community<br />
Koordinator izrade:<br />
Autori:<br />
Mr.sc. Andrea Hublin, dipl.ing.<br />
Mr.sc. Andrea Hublin, dipl.ing.<br />
Davor Vešligaj, dipl.ing.<br />
Zvonimir Katančić, dipl.ing.<br />
Direktor Odjela za zaštitu atmosfere:<br />
Direktor:<br />
Davor Vešligaj, dipl.ing.<br />
Mr.sc.Zdravko Mužek, dipl.ing.<br />
Zagreb, prosinac 2006.
SUMMARY<br />
The purpose of these guidelines is technical and economic analysis of greenhouse gas (GHG)<br />
mitigation measures as support to stakeholders in the preparation of sectoral operating<br />
programs. Three major items are elaborated in the guidelines: (1) identification and description<br />
of technical measures, (2) determination of emission reduction potentials and (3) cost<br />
assessment.<br />
Guidelines are focused at key sources in the Republic of Croatia, i.e. sources which contribute<br />
to the total GHG emissions with 95 per cent, and mitigation measures which can be applied<br />
within that sources independent on the type of GHG. These sources are identified in the<br />
National Inventory Report.<br />
GHG emissions mitigation could be achieved by implementation of technical measures and/or<br />
flexible mechanism in the framework of UNFCCC, which represent combination of technical and<br />
economic measures. Guidelines should analyze measures which already available at market,<br />
with possibility of implementation till 2010.<br />
TABLE OF CONTENTS<br />
1. INTRODUCTION 1<br />
1.1. SCOPE AND OBJECTIVES 1<br />
1.2. METHODOLOGICAL ASPECT OF GUIDELINES PREPARATION 2<br />
2. SECTOR DESCRIPTION 3<br />
2.1. MAIN CHARACTERISTICS OF SECTOR 3<br />
2.1.1. CEMENT PRODUCTION 3<br />
2.1.2. AMMONIA PRODUCTION 3<br />
2.1.3. NITRIC ACID PRODUCTION 4<br />
2.2. KEY SOURCES DESCRIPTION 4<br />
2.2.1. CEMENT PRODUCTION 4<br />
2.2.2. NITRIC ACID PRODUCTION 7<br />
2.3. BEST AVAILABLE TECHNIQUES 9<br />
2.3.1. BEST AVAILABLE TECHNIQUES IN THE CEMENT PRODUCTION 9<br />
2.3.2. BEST AVAILABLE TECHNIQUES IN THE NITRIC ACID PRODUCTION 10<br />
2.4. LEGISLATIVE FRAMEWORK 10<br />
2.4.1. EU LEGISLATION 11<br />
2.4.2. CROATIAN LEGISLATION 12<br />
3. GREENHOUSE GASES EMISSIONS 14<br />
3.1. CEMENT PRODUCTION 14<br />
3.1.1. METHODOLOGY OF EMISSION ESTIMATION FROM PRODUCTION<br />
PROCESS 14<br />
3.2. NITRIC ACID PRODUCTION 17<br />
3.2.1. METHODOLOGY OF EMISSION ESTIMATION FROM PRODUCTION<br />
PROCESS 17<br />
4. MITIGATION MEASURES 21<br />
4.1. PORTLAND CEMENT PRODUCTION 21<br />
4.1.1. IDENTIFICATION AND TECHNICAL ANALYSIS OF MEASURES 21
4.1.1.1. Increase in Energy Efficiency of the Clinker Production Process 23<br />
4.1.1.2. Use of Alternative Fuel 24<br />
4.1.1.3. Decrease of Clinker Percentage in Cement 27<br />
4.1.2. AVAILABILITY AND LIMITATIONS OF MEASURES 28<br />
4.2. NITRIC ACID PRODUCTION 29<br />
4.2.1. IDENTIFICATION AND TECHNICAL ANALYSIS OF MEASURE 29<br />
4.2.1.1. Non-Selective Catalytic Reduction (NSCR) 29<br />
4.2.2. AVAILABILITY AND LIMITATIONS OF MEASURE 30<br />
5. EMISSION REDUCTION POTENTIAL 31<br />
5.1. BASELINE SCENARIO DEFINING 31<br />
5.2. SCENARIO“WITH MEASURES” 32<br />
5.3. EMISSION REDUCTION POTENTIAL 33<br />
6. EMISSION REDUCTION COST 34<br />
6.1. METHODOLOGICAL ASPECT OF COST ASSESSMENT 34<br />
6.2. MARGINAL COST ASSESSMENT 35<br />
6.2.1. CEMENT PRODUCTION 35<br />
6.2.2. NITRIC ACID PRODUCTION 37<br />
6.3. SECTORAL COST CURVE PREPARATION 38<br />
7. CONCLUSION AND RECOMMENDATIONS 39<br />
8. REFERENCES 41
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
SADRŽAJ<br />
1. UVOD 1<br />
1.1. SVRHA I CILJEVI 1<br />
1.2. METODOLOŠKI PRISTUP IZRADI SMJERNICA 2<br />
2. OPIS SEKTORA 3<br />
2.1. GLAVNE ZNAČAJKE SEKTORA 3<br />
2.1.1. PROIZVODNJA CEMENTA 3<br />
2.1.2. PROIZVODNJA AMONIJAKA 3<br />
2.1.3. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 4<br />
2.2. OPIS KLJUČNIH IZVORA EMISIJE 4<br />
2.2.1. PROIZVODNJA CEMENTA 4<br />
2.2.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 7<br />
2.3. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE 9<br />
2.3.1. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI CEMENTA 9<br />
2.3.2. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI DUŠIČNE<br />
KISELINE 10<br />
2.4. ZAKONODAVNI OKVIR 10<br />
2.4.1. EU ZAKONODAVSTVO 11<br />
2.4.2. HRVATSKO ZAKONODAVSTVO 12<br />
3. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA 14<br />
3.1. PROIZVODNJA CEMENTA 14<br />
3.1.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA 14<br />
3.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 17<br />
3.2.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA 17<br />
4. MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA 21<br />
4.1. PROIZVODNJA PORTLAND CEMENTA 21<br />
4.1.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA 21<br />
4.1.1.1. Povećanje energetske učinkovitosti procesa proizvodnje klinkera 23<br />
4.1.1.2. Korištenje alternativnih goriva 24<br />
4.1.1.3. Smanjenje udjela klinkera u cementu 27<br />
4.1.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERA 28<br />
4.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 29<br />
4.2.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA 29<br />
4.2.1.1. Neselektivna katalitička redukcija (NSCR) 29<br />
4.2.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERE 30<br />
5. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE 31<br />
5.1. DEFINIRANJE REFERENTNOG SCENARIJA 31<br />
5.2. SCENARIJ “S MJERAMA” 32<br />
5.3. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE 33<br />
6. TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJE 34<br />
6.1. METODOLOŠKI PRISTUP PROCJENI TROŠKOVA 34<br />
6.2. PROCJENA GRANIČNIH TROŠKOVA 35<br />
6.2.1. PROIZVODNJA CEMENTA 35<br />
6.2.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 37<br />
6.3. IZRADA SEKTORSKE KRIVULJE TROŠKOVA 38<br />
7. ZAKLJUČAK I PREPORUKE 39<br />
8. LITERATURA 41<br />
LIFE04TCY/CRO/029
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
1. UVOD<br />
1.1. SVRHA I CILJEVI<br />
Nakon što ratificira Protokol iz Kyota, RH će sukladno s preuzetim obvezama u razdoblju 2008.-<br />
2012. morati smanjiti emisije svih stakleničkih plinova za 5% u odnosu na baznu godinu za koju<br />
je izabrana 1990. Neovisno o ishodu pregovora koje RH vodi sa međunarodnom zajednicom<br />
oko povećanja emisije u baznoj godini, smanjivanje emisija stakleničkih plinova uz istovremeni<br />
planirani gospodarski rast predstavljat će veliki tehnološki i ekonomski izazov za Hrvatsku.<br />
Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime (UNFCCC) i Protokol iz Kyota ostavlja strankama da<br />
same ili zajedno s drugim strankama definiraju strategiju, politiku, programe i mjere čijom će<br />
provedbom ostvariti konačni cilj.<br />
Smanjenje emisije stakleničkih plinova prvenstveno se ostvaruje primjenom tehničkih mjera i/ili<br />
primjenom tzv. fleksibilnih mehanizama definiranih u okviru UNFCCC-a koji predstavljaju<br />
kombinaciju tehničkih i ekonomskih mjera. Treba naglasiti da se navedene mjere donose i<br />
provode u okviru šireg političkog okvira koji definira/propisuje i ostale “ne-tehničke” mjere kao<br />
što su primjerice različiti ekonomski instrumenti (porezi, naknade, subvencije i sl.).<br />
U dijelu koji se odnosi na provedbu tehničkih mjera, nositelji njihove provedbe (sektori, pojedine<br />
industrijske grane i poduzeća) i njihov menadžment moraju imati što je moguće točnije i<br />
dosljednije informacije o potencijalima i troškovima smanjenja emisija kako bi mogli postići<br />
planirani rast i konkurentnost na tržištu i istovremeno provesti mjere smanjenja emisije po<br />
principu najmanjeg troška. Na razini EU prihvaćeno je da granični trošak od 20 €/tCO 2 eq<br />
predstavlja prag ispod kojeg primjena mjera zadovoljava kriterij troškovne učinkovitosti (costeffectiveness).<br />
Svrha ovih smjernica je tehnička i ekonomska (tehno-ekonomska) analiza mjera kao potpora<br />
donosiocima odluka u pripremi sektorskih operativnih programa. U smjernicama se razrađuju tri<br />
ključna elementa: (1) identifikacija i opis tehničkih mjera, (2) određivanje potencijala smanjenja<br />
emisije i (3) procjena troškova.<br />
Smjernice će biti usredotočene na ključne izvore emisije (key sources) u RH, tj. izvore koji<br />
doprinose ukupnoj emisiji stakleničkih plinova sa 95% i mjere smanjenja emisija koje se mogu<br />
primijeniti na ovim izvorima neovisno o vrsti stakleničkog plina. Ovi izvori identificirani su u<br />
Izvješću o proračunu emisija stakleničkih plinova (NIR).<br />
Smjernice bi trebale analizirati mjere koje su već raspoložive na tržištu i čija primjena bi se<br />
mogla ostvariti do 2010. godine.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 1/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
1.2. METODOLOŠKI PRISTUP IZRADI SMJERNICA<br />
U izradi sektorskih smjernica korišten je bottom-up pristup, odnosno, tehno-ekonomska analiza<br />
mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova, koja se sastoji od nekoliko koraka [1]:<br />
• za svaki sektor definirani su ključni izvori emisije (key sources), tj. izvori koji doprinose<br />
ukupnoj emisiji stakleničkih plinova sa 95%;<br />
• za ključne izvore emisije definirane su mjere za smanjenje emisije;<br />
• mjere koje imaju značajniji utjecaj na smanjenje emisije do 2010. godine detaljnije su<br />
analizirane, odnosno, određen je njihov potencijal smanjenja emisije, troškovi/uštede i<br />
koristi koje se postižu njihovom primjenom.<br />
Ključni izvori emisije identificirani su u Izvješću o proračunu emisija stakleničkih plinova (NIR-u).<br />
U sektoru <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> definirani su sljedeći ključni izvori:<br />
• Proizvodnja cementa;<br />
• Proizvodnja dušične kiseline;<br />
• Proizvodnja amonijaka.<br />
Navedeni industrijski <strong>procesi</strong> imaju najveći udio u ukupnoj emisiji iz sektora (preko 90 posto).<br />
U svrhu provođenja tehno-ekonomske analize, mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova<br />
analizirane su s obzirom na potencijal smanjenja u odnosu na baseline scenarij,<br />
troškove/uštede, dostupnost, mogućnost, zapreke i ostale relevantne informacije vezane uz<br />
implementaciju mjera. Mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova identificirane su u Prvom<br />
nacionalnom izvješću RH prema Okvirnoj konvenciji UN o promjeni klime te Projekcijama i<br />
ukupnim efektima politike i mjera za potrebe Drugog nacionalnog izvješća RH prema Okvirnoj<br />
konvenciji UN o promjeni klime.<br />
U Proizvodnji cementa definirane su i analizirane sljedeće mjere za smanjenje emisije<br />
stakleničkih plinova:<br />
• Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera;<br />
• Smanjivanje udjela klinkera u cementu;<br />
• Uporaba otpada kao alternativnog goriva.<br />
U Proizvodnji dušične kiseline analizirana je mjera Neselektivna katalitička redukcija.<br />
U Proizvodnji amonijaka nisu definirane mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova.<br />
Za svaku mjeru definirani su sljedeći parametri:<br />
• potencijal smanjenja emisije do 2010. godine;<br />
• troškovi/uštede izraženi u €/tCO 2 eq;<br />
• razina implementacije do 2010. godine.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 2/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
2. OPIS SEKTORA<br />
2.1. GLAVNE ZNAČAJKE SEKTORA<br />
Unutar EU industrijske aktivnosti predstavljaju značajan izvor emisije CO 2 . Oko 40 posto<br />
ukupne direktne i indirektne emisije CO 2 i 30 posto ukupne emisije stakleničkih plinova u 1990.<br />
godini sačinjavaju emisije iz industrijskih procesa [2].<br />
U ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj industrijski <strong>procesi</strong> sudjeluju sa oko 10 posto<br />
[3]. Proizvodnja cementa, Proizvodnja dušične kiseline i Proizvodnja amonijaka su <strong>procesi</strong> kod<br />
kojih je doprinos emisiji stakleničkih plinova identificiran kao značajan i zajedno čine preko 90<br />
posto emisije u sektoru <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong>.<br />
2.1.1. PROIZVODNJA CEMENTA<br />
Cement se proizvodi procesom kalcinacije, u kojem se vapnenac zagrijava u rotacijskoj peći do<br />
visokih temperatura, pri čemu nastaje vapno (CaO) uz oslobađanje CO 2 u atmosferu, a<br />
dodavanjem tvari bogatih silicijem nastaju silikati koji su glavni sastojci klinkera. Klinker se<br />
nakon toga hladi, usitnjava i miješa sa malim količinama gipsa tvoreći finalni proizvod, cement.<br />
Proizvodnja cementa je tehnologija koju prati veliki utrošak sirovine i energije. Tehnologija<br />
proizvodnje cementa neprekidno se usavršava, što se odražava kroz povećanje kvalitete<br />
proizvoda te usavršavanje strojne opreme i procesa proizvodnje. Stalnim poboljšanjem kvalitete<br />
proizvoda, uz štednju prirodnih izvora sirovine i energije zbrinjavanjem otpadnih materijala<br />
(sekundarnih sirovina) ostvaruje se veća ekonomičnost proizvodnje i smanjuju štetni utjecaji na<br />
okoliš. Razvoj tehnologije uvjetovan je tržištem, opskrbom, cijenom energije te zaštitom okoliša,<br />
a u posljednje vrijeme usmjeren je na opremu koja omogućuje korištenje otpadnih materijala.<br />
Time se ujedno smanjuju i troškovi proizvodnje.<br />
Unapređenje proizvodnog procesa očituje se kroz smanjenje troškova energije korištenjem<br />
raznih vrsta energenata uz ostvarivanje specifične potrošnje topline od oko 3,2 GJ/t klinkera,<br />
upotrebu ugljena kao jeftinijeg energenta, relativno visok udio alternativnih goriva, manju<br />
specifičnu potrošnju električne energije, visoku produktivnost, pridržavanje strogih normi<br />
ekoloških mjera te osiguranje više vrsta cementa posebnih svojstava što je od posebne važnosti<br />
za tržište.<br />
Za smanjenje troškova proizvodnje u industriji cementa bitna su dva aspekta: korištenje jeftinijih<br />
sirovina (za proizvodnju klinkera ili pri mljevenju cementa) i smanjenje troškova za energiju (npr.<br />
upotrebom alternativnih goriva) [4, 5].<br />
2.1.2. PROIZVODNJA AMONIJAKA<br />
Amonijak se proizvodi katalitičkim postupkom obrade prirodnog plina, pomoću vodene pare i<br />
zraka, primarnim i sekundarnim reforming <strong>procesi</strong>ma. Za proizvodnju amonijaka mogu se, osim<br />
prirodnog plina, koristiti i ostali ugljikovodici, sirova nafta, loživo ulje ili ugljen, no proizvodnja iz<br />
prirodnog plina je tehnološki najjednostavnija i zahtijeva najmanje energije za istu količinu<br />
LIFE04TCY/CRO/029 3/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
proizvedenog amonijaka. Jedino ulaganjem u nove tehnologije proizvodnje amonijaka može se<br />
slijediti stalni trend smanjenja specifične potrošnje energije po jedinici proizvedenog amonijaka.<br />
To je ujedno i energetski najzahtjevniji proces u postupku proizvodnje mineralnih dušičnih<br />
gnojiva, u kojem se prirodni plin troši i kao izvor energije i kao sirovina za proizvodnju<br />
amonijaka.<br />
Ušteda energije primjenom novih tehnologija, uz stalno unapređenje procesa proizvodnje i<br />
pridržavanje najstrožih kriterija u pogledu kvalitete proizvoda omogućuje ispunjavanje zahtjeva<br />
tržišta i zakonskih zahtjeva iz područja zaštite okoliša [6]. Suvremena tehnologija koja polaže<br />
zahtjeve za povećanjem učinkovitosti procesa bazira se na korištenju visokih tlakova u<br />
postrojenjima i na smanjenju nastajanja štetnih nus-produkata.<br />
2.1.3. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE<br />
Dušična kiselina se pretežno koristi kao sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva. Dobiva se<br />
katalitičkom oksidacijom amonijaka pomoću kisika iz zraka i spaljivanjem na platina/rodij<br />
katalizatorima [7]. Uz bolju konverziju amonijaka i smanjenje reakcijske temperature (čime se<br />
štite skupi katalizatori), ostvaruje se značajna ušteda i povećanje učinkovitosti procesa.<br />
Korištenjem dodatne opreme za smanjenje emisije udovoljava se zahtjevima za smanjenje<br />
štetnog utjecaja na okoliš.<br />
Briga o okolišu jedno je od temeljnih načela suvremene proizvodnje, a očituje se u smanjenju<br />
utjecaja na okoliš kroz cijeli životni ciklus proizvoda, vođenje proizvodnog procesa tako da se<br />
smanji, pravilno odloži, preradi i ponovno iskoristi otpad te poveća energetska učinkovitost i<br />
smanji emisija stakleničkih plinova i ostalih onečišćujućih tvari. Približavanje tržištu kvalitetom i<br />
asortimanom proizvoda te smanjenje troškova proizvodnje bitne su odrednice suvremene<br />
ekonomične proizvodnje dušične kiseline.<br />
2.2. OPIS KLJUČNIH IZVORA EMISIJE<br />
U ovom poglavlju su opisani ključni izvori emisije Proizvodnja cementa i Proizvodnja dušične<br />
kiseline, za koje su u narednim poglavljima analizirane mjere za smanjenje emisija stakleničkih<br />
plinova.<br />
2.2.1. PROIZVODNJA CEMENTA<br />
U proizvodnji cementa razlikuju se četiri vrste proizvodnog procesa: suhi, polusuhi, mokri i<br />
polumokri (ovisno o količini vlage koju sadržava sirovina). Više od 75 % europske proizvodnje<br />
cementa provodi se suhim postupkom. Izbor postupka ovisi o karakteristikama sirovine.<br />
Tehnologija s mokrim postupkom je znatno skuplja zbog velikog utroška energije. U proizvodnji<br />
cementa najzastupljeniji je portland cement različitih vrsta, ovisno o udjelima dodataka.<br />
Proizvodnja cementa u EU 1995. godine dosegla je 172 Mt [8]. U Hrvatskoj se cement proizvodi<br />
suhim postupkom u četiri tvornice: Cemex/Dalmacijacement, Našicecement d.d., Holcim<br />
(Hrvatska) d.o.o. i IstraCement. U 2004. godini proizvedeno je 3 663 468 tona cementa.<br />
Najvećim dijelom se proizvodi portland cement s različitim udjelima dodataka (koji su u skladu s<br />
LIFE04TCY/CRO/029 4/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
hrvatskim HRN B.C1.011 i europskim EN 197-1 normama), dok su u manjim količinama<br />
zastupljene i druge vrste cementa (aluminatni cement, koji se proizvodi u jednoj tvornici).<br />
Proizvodnja cementa odvija se u nekoliko faza tehnološkog procesa:<br />
• priprema sirovine (usitnjavanje, mljevenje, sušenje, homogenizacija);<br />
• pečenje klinkera;<br />
• hlađenje klinkera;<br />
• mljevenje i miješanje cementa;<br />
• skladištenje i pakiranje cementa.<br />
Sirovina za proizvodnju portland cementa uglavnom se sastoji od vapnenca, lapora i/ili gline, uz<br />
dodatak komponenata za korekciju sastava klinkera (kvarcni pijesak, željezna ruda, boksit i dr.).<br />
Nakon procesa usitnjavanja, mljevenja, sušenja i homogeniziranja mješavine sirovine, dobiva<br />
se sirovinsko brašno za pečenje klinkera. Reakcije sirovinske smjese prije i za vrijeme<br />
sinteriranja u rotacijskoj peći ovise o kemijskom, mineraloškom i granulometrijskom sastavu te o<br />
temperaturnim promjenama u širokom rasponu temperatura od 100°C do 1450°C.<br />
U temperaturnom intervalu od 100 do 600°C odvijaju se reakcije dehidratacije sirovinskih<br />
komponenti, uz isparavanje vlage kemijski vezane u mineralima gline. Između 600°C i 1100°C<br />
odvijaju se reakcije dekarbonatizacije:<br />
MgCO 3 → MgO + CO 2<br />
CaCO 3 → CaO + CO 2<br />
U temperaturnom intervalu od 1100°C do 1300°C dolazi do egzotermnih reakcija, a u intervalu<br />
od 1300°C do 1450°C (zoni sinteriranja) dolazi do vezanja slobodnog CaO sa SiO 2 , Al 2 O 3 i<br />
Fe 2 O 3 , gdje se osim reakcija u čvrstoj fazi odvijaju i heterogene reakcije:<br />
2CaO + SiO 2 + CaO → 3CaO · SiO 2<br />
Kvaliteta klinkera ovisi o sadržaju osnovnih minerala, a na proces stvaranja minerala klinkera<br />
utječu i minorne komponente (MgO, SiO 3 , K 2 O, Na 2 O i dr.), naročito kod nastajanja nekih<br />
polimorfnih oblika glavnih minerala klinkera. Konačni fazni sastav klinkera ovisi o postupku<br />
hlađenja, koji započinje u izlaznoj zoni peći i nastavlja se u hladnjaku klinkera, gdje dolazi do<br />
ravnotežne ili neovisne kristalizacije taline uz nastajanje staklene faze.<br />
Cement, kao konačni proizvod, smjesa je klinkera, gipsa (regulatora vezivanja) i drugih primjesa<br />
(troska i sl.) koje pri hidrataciji cementa iskazuju hidraulička svojstva. Takva smjesa u zadanom<br />
omjeru za svaku klasu cementa melje se u cementnom mlinu na određenu finoću čestica.<br />
Proizvedeni cement pojedine klase transportira se u silose cementa, te se kao gotov proizvod<br />
otprema u rastresitom stanju ili pakiran u vreće.<br />
U proizvodnji aluminatnog cementa koriste se tri osnovne sirovine: kamen vapnenac, crveni<br />
boksit i bijeli kalcinirani boksit. Klinker, koji nastaje taljenjem tih sirovina pri temperaturi od oko<br />
1550 °C, nakon hlađenja se melje u kugličnom mlinu, nakon čega se dobiva aluminatni cement<br />
traženih specifikacija. Tehnološki postupak proizvodnje aluminatnog cementa razlikuje se od<br />
proizvodnje portland cementa. Zbog malih količina te vrste cementa koji se proizvodi u tvornici<br />
IstraCement, u daljnjem opisu nije razmatran tehnološki postupak proizvodnje aluminatnog<br />
cementa.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 5/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Najznačajnija faza tehnološkog procesa proizvodnje cementa je pečenje klinkera u rotacionim<br />
pećima s izmjenjivačima topline i hladnjakom klinkera. Pravilno vođenje procesa preduvjet je za<br />
postizanje visoke razine kvalitete klinkera i optimiranje procesa u pogledu troškova energije.<br />
Povećanje ekonomičnosti u cementnoj industriji može se postići:<br />
• uštedom energije;<br />
• korištenjem jeftinijih sirovina pri proizvodnji klinkera;<br />
• smanjenjem udjela klinkera u cementu<br />
Proizvodnja topline čini glavninu troškova u proizvodnji cementa. U cilju podizanja<br />
konkurentnosti tvornica cementa u Hrvatskoj, kao glavno gorivo koristi se ugljen odnosno<br />
smjesa praha ugljena i petrol-koksa, a u pojedinim cementarama se koriste i alternativna goriva.<br />
Najveći dio energije se koristi za pečenje klinkera i sušenje sirovine. U proizvodnom procesu<br />
značajnu ulogu imaju i dimni plinovi koji nastaju izgaranjem ugljena u rotacijskoj peći i<br />
kalcinatoru. Dimni plinovi prolaze kroz izmjenjivač topline, a koriste se za predgrijavanje<br />
sirovinskog brašna ili završno sušenje sirovine te se nakon toga odvode u vrećasti filtar u kojem<br />
se odvaja fina prašina od plinova. Izdvojena prašina se vraća u sirovinu ili se koristi kao dodatak<br />
u proizvodnji cementa. Pored topline troše se i znatne količine električne energije za pripremu i<br />
mljevenje sirovine, homogenizaciju, mljevenje klinkera i cementa, pakiranje i transport. Ušteda<br />
električne energije može se postići poboljšanjem energetske učinkovitosti pogonskih strojeva,<br />
posebno mlinova sirovine i cementa, koji predstavljaju najveće potrošače električne energije.<br />
Povećanje ekonomičnosti u cementnoj industriji, pored uštede energije, postiže se i korištenjem<br />
jeftinijih sirovina za proizvodnju klinkera ili pri mljevenju cementa, dodavanjem dodataka uz<br />
smanjenje udjela klinkera. Kod proizvodnje cementa, prilikom usitnjavanja, osim klinkera i gipsa<br />
koji služi kao regulator vezivanja, dodaju se materijali kao zamjena za klinker (15-30 %), a koji<br />
su znatno jeftiniji od klinkera. To mogu biti prirodni materijali (npr. pucolan, vapnenac) koji imaju<br />
hidrauličku aktivnost, ili otpadni materijali iz industrijskih procesa, tj. sekundarne sirovine koje se<br />
aktiviraju pri hidrataciji cementa (npr. zgura iz proizvodnje sirovog željeza i lebdeći pepeo iz<br />
termoelektrane na ugljen). Upotrebom navedenih dodataka štede se mineralne sirovine,<br />
energija za sušenje, mljevenje i pečenje sirovine, a smanjenjem udjela klinkera postižu se<br />
pozitivni ekološki učinci. Smanjenje udjela klinkera u proizvodnji cementa opravdano je jedino<br />
uz postizanje standardne kvalitete pojedinih vrsta cementa koje traži tržište i osiguranje<br />
potrebnih količina dodataka uz ekonomski opravdanu cijenu.<br />
Utjecaj cementne industrije na okoliš manifestira se emisijom onečišćujućih tvari u zrak. Oko 5<br />
posto ukupne svjetske emisije CO 2 potječe iz proizvodnje cementa [9]. Kod proizvodnje<br />
cementa emisija nastaje uslijed izgaranja goriva i kao rezultat kemijskih reakcija u pojedinim<br />
fazama procesa, prvenstveno kod pečenja klinkera. Od onečišćujućih tvari koje nastaju<br />
izgaranjem goriva (CO 2 , NO x , SO, CO) i kemijskim reakcijama u rotacijskoj peći (CO 2 i SO 2 ),<br />
najznačajniji je CO 2 . Pri pečenju sirovine uobičajenog sastava oslobađa se oko 0,5 t CO 2 po toni<br />
proizvedenog klinkera.<br />
Pri proizvodnji cementa razlikuju se:<br />
a) direktna emisija CO 2<br />
• emisija iz procesa proizvodnje klinkera;<br />
• emisija uslijed izgaranja goriva u rotacionoj peći;<br />
• emisija uslijed izgaranja goriva za potrebe sušenja sirovine, transporta, proizvodnje<br />
energije (električne i/ili toplinske) na lokaciji, za grijanje ili hlađenje prostorija i dr.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 6/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
b) indirektna emisija CO 2<br />
• emisija uslijed proizvodnje električne energije koja se troši u cementari;<br />
• emisija uslijed proizvodnje klinkera kupljenog od drugog proizvođača i korištenog u<br />
proizvodnji cementa;<br />
• emisija uslijed proizvodnje materijala koji se u cementari koristi kao alternativno gorivo;<br />
• emisija uslijed dovoza sirovine i goriva, odvoza klinkera i cementa.<br />
Za smanjenje emisije CO 2 mogu se koristiti energetske i procesne mjere. Energetske mjere<br />
odnose se na povećanje energetske učinkovitosti procesa te upotrebu goriva s manjim<br />
sadržajem ugljika. Procesne mjere odnose se na promjene u tehnološkom procesu<br />
(smanjivanje udjela klinkera u cementu) i uklanjanje CO 2 iz procesnih dimnih plinova.<br />
Godišnje emisije CO 2 u svijetu iz proizvodnje cementa procjenjuju se na oko 560 Mt, što je oko<br />
2,5 posto ukupne emisije stakleničkih plinova (CO 2 -eq). U Hrvatskoj, godišnja emisija CO 2 iz<br />
proizvodnje cementa u iznosu od oko 1,5 Mt čini oko 5 posto ukupne emisije stakleničkih<br />
plinova (CO 2 -eq).<br />
2.2.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE<br />
Dušična kiselina (HNO 3 ) se pretežno koristi kao sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva te u<br />
proizvodnji adipinske kiseline, eksploziva, obradi željeznih metala i sl. Oko 80 posto<br />
proizvedene dušične kiseline u EU koristi se u proizvodnji umjetnih gnojiva. U Hrvatskoj se<br />
dušična kiselina proizvodi u Tvornici mineralnih gnojiva Petrokemija d.d. Kutina, u kojoj se<br />
ukupna godišnja proizvedena količina (287 567 tona HNO 3 u 2004. godini) koristi za proizvodnju<br />
mineralnih gnojiva. Osim proizvodnje mineralnih gnojiva, djelatnost tvrtke usmjerena je i na<br />
proizvodnju proizvoda od bentonitnih glina, različitih vrsta čađa te proizvodnju sekundarnih<br />
proizvoda. Petrokemija d.d. Kutina je jedini proizvođač mineralnih gnojiva u Hrvatskoj, a po<br />
svjetskim mjerilima spada u tvornice srednje veličine [10].<br />
Proizvodnja dušične kiseline odvija se kroz sljedeće faze tehnološkog procesa [7]:<br />
• oksidacija amonijaka pomoću kisika iz zraka i spaljivanje na katalizatorima (platina/rodij),<br />
pri čemu nastaje dušikov oksid (NO);<br />
• oksidacija NO u dušikov dioksid (NO 2 );<br />
• apsorpcija NO 2 u vodi, pri čemu nastaje HNO 3 .<br />
Ovisno o tlaku, koriste se dva tipa postrojenja za proizvodnju dušične kiseline: postrojenja s<br />
jednim tlakom i postrojenja s dvije razine tlaka. Kod postrojenja s jednim tlakom oksidacija i<br />
apsorpcija se odvijaju pri istom tlaku. Kod postrojenja s dvije razine tlaka oksidacija NO u NO 2<br />
se odvija pri nižim tlakovima, dok apsorpcija NO 2 u vodi teče pri visokim tlakovima. Postrojenja<br />
s niskim tlakom (ispod 1,7 bara) su starija postrojenja, dok se u novim postrojenjima koriste<br />
srednji tlakovi (1,7 – 6,5 bara) i visoki tlakovi (6,5 – 13 bara). Za proizvodnju dušične kiseline u<br />
EU 1995. godine koristilo se 78 postrojenja, pri čemu 45 otpada na postrojenja s dvije razine<br />
tlaka (9 starijih i 36 novih), dok preostali dio otpada na postrojenja s jednim tlakom (22<br />
postrojenja sa srednjim tlakom i 11 postrojenja s visokim tlakom). Kapacitet novih postrojenja<br />
iznosi oko 1000 t/d. 1995. godine u EU15 proizvedeno je 314 400 000 tona dušične kiseline.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 7/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Za proizvodnju dušične kiseline u tvornici Petrokemija d.d. Kutina koristi se postrojenje s dvije<br />
razine tlaka. Godišnji proizvodni kapacitet tvornice je 1 300 000 do 1 500 000 tona mineralnih<br />
gnojiva, 32 000 tona čađa i 50 000 tona glinarskih proizvoda. Za postizanje ove proizvodnje<br />
nužno je osigurati 650 000 000 m s 3 do 700 000 000 m s 3 prirodnog plina.<br />
U prvoj, oksidacijskoj fazi procesa proizvodnje dušične kiseline reakcijom amonijaka sa kisikom<br />
iz zraka na platina/rodij katalizatorima nastaje dušikov oksid (NO) i voda:<br />
4NH 3 + 5O 2 → 4NO + 6H 2 O<br />
Tijekom oksidacijske faze oko 93-98% amonijaka prelazi u NO. Uz oslobađanje NO dolazi i do<br />
oslobađanja dušika (N 2 ) i didušikovog oksida (N 2 O) u atmosferu:<br />
4NH 3 + 3O 2 → 2N 2 + 6H 2 O<br />
4NH 3 + 4O 2 → 2N 2 O + 6H 2 O<br />
Nastajanje NO ovisi o tlaku i temperaturi, a udjeli nastalog NO ovisno o navedenim parametrima<br />
su:<br />
Tlak (bar) Temperatura ( o C) NO (%)<br />
Ispod 1,7 810-850 97<br />
1,7 – 6,5 850-900 96<br />
Iznad 6,5 900-940 95<br />
Slabo miješanje amonijaka sa zrakom i slaba raspodjela plinova kroz katalizator, kao i visoka<br />
temperatura, mogu štetno djelovati na katalizatore. Visoka temperatura reakcijskih plinova<br />
koristi se za proizvodnju pare i predgrijavanje izlaznih plinova koji se ispuštaju u atmosferu, uz<br />
iskorištavanje energije. Izlazni plinovi nakon spaljivanja imaju temperaturu 100 o C – 200 o C,<br />
ovisno o vrsti procesa te se dodatno hlade sa vodom iz procesa. Oksidacijom izlaznih plinova<br />
oslobađa se NO 2 :<br />
2NO + O 2 → 2NO 2<br />
Apsorpcijom NO 2 u vodi egzotermnom reakcijom nastaje HNO 3 :<br />
3NO 2 + H 2 O → 2HNO 3 + NO<br />
Kod postrojenja s dvije razine tlaka oksidacija NO u NO 2 provodi se pri srednjem tlaku, a<br />
apsorpcija NO 2 u vodi, pri čemu nastaje HNO 3 , pri visokom tlaku.<br />
Utjecaj proizvodnje dušične kiseline na okoliš manifestira se emisijom onečišćujućih tvari u zrak<br />
i nastajanjem otpada. Emisije onečišćujućih tvari u zrak ovise o vrsti procesa (tlaku,<br />
temperaturi), vrsti i starosti katalizatora te ostalim karakteristikama postrojenja. Smanjenje<br />
emisije može se postići:<br />
• optimizacijom procesa proizvodnje;<br />
• upotrebom dodatne opreme za smanjenje emisije.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 8/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Za kontrolu i smanjenje emisije NO x i N 2 O u procesnim i izlaznim dimnim plinovima (eng. endof-pipe),<br />
u novim postrojenjima se koriste tehnike selektivne i ne-selektivne katalitičke redukcije.<br />
Neselektivnom katalitičkom redukcijom dolazi do redukcije N 2 O pomoću amonijaka u N 2 .<br />
Godišnje emisije N 2 O u EU iz proizvodnje dušične kiseline procjenjuju se na oko 400 kt (125 Mt<br />
CO 2 -eq godišnje) što je oko 11 posto ukupne emisije stakleničkih plinova (CO 2 -eq). U Hrvatskoj,<br />
godišnja emisija N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline u iznosu od oko 2,6 kt (802 kt CO 2 -eq<br />
godišnje) čini oko 2,7 posto ukupne emisije stakleničkih plinova (CO 2 -eq).<br />
2.3. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE<br />
Referentni pristup (eng. Reference installation approach) je pristup zasnovan na parametrima<br />
referentne instalacije/postrojenja. Važnu ulogu u procjeni tehno-ekonomskih parametara i<br />
karakteristika postrojenja, kao i koristima koje se postižu u očuvanju okoliša, ima upotreba<br />
najbolje raspoloživih tehnika/tehnologija (eng. Best Available Techniques), (u daljnjem tekstu:<br />
BAT) koje pružaju temeljne postavke za definiranje performansi postrojenja u pogledu<br />
smanjenja emisija. Informacije o najboljim raspoloživim tehnologijama sadržane su u BREF<br />
dokumentima (eng. BAT reference document), koji sadrže informacije o referentnim<br />
tehnologijama za smanjenje onečišćenja okoliša.<br />
Parametri za određivanje referentnog postrojenja su:<br />
• kapacitet postrojenja,<br />
• tehnološki proces,<br />
• proizvodni podaci.<br />
2.3.1. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI CEMENTA<br />
Najbolje raspoložive tehnologije u proizvodnji cementa definiraju najbolje performanse<br />
postrojenja u odnosu na povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija u zrak, a<br />
uključuju sljedeće tehnologije [8]:<br />
• ušteda sirovine<br />
- recikliranje sakupljene prašine<br />
- upotreba otpada kao sirovine<br />
• proizvodni proces<br />
- nova postrojenja za proizvodnju klinkera koriste suhi proces, a rotaciona peć je<br />
opremljena višestupnjevitim predgrijačima i predkalcinatorima<br />
• stabilan proizvodni proces<br />
- optimizacija procesa kontrole, kompjutorski vođeni automatski kontrolni sustav<br />
- korištenje modernog gravimetrijskog sustava za doziranje goriva<br />
• smanjenje specifične potrošnje toplinske energije - BAT daje specifičnu potrošnju<br />
toplinske energije u proizvodnji klinkera u rasponu od 2,9 do 3,2 GJ/t klinkera.<br />
- upotreba predgrijača i predkalcinatora, ovisno o konfiguraciji rotacione peći<br />
- upotreba modernih hladnjaka klinkera koji osiguravaju maksimalni povrat topline<br />
- povrat topline iz izlaznih otpadnih plinova<br />
LIFE04TCY/CRO/029 9/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
• smanjenje specifične potrošnje električne energije<br />
- ugradnja sustava za regulaciju snage<br />
- korištenje opreme (npr za mljevenje sirovine i cementa) visoke energetske<br />
učinkovitosti<br />
• upotreba sirovine i goriva sa niskim sadržajem ugljika, sumpora, dušika, klora, metala i<br />
hlapivih organskih tvari<br />
2.3.2. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI DUŠIČNE KISELINE<br />
Najbolje raspoložive tehnologije u proizvodnji dušične kiseline definiraju najbolje performanse<br />
postrojenja u odnosu na smanjenje emisija u zrak (N 2 O i NO x ) i povećanje energetske<br />
učinkovitosti postrojenja, a uključuju sljedeće tehnologije [7]:<br />
• postrojenje s visokim tlakom (jedna razina) sa visokim stupnjem apsorpcije, pri čemu nije<br />
potrebna dodatna oprema za smanjenje emisije;<br />
• postrojenje s dvije razine tlaka sa visokim stupnjem apsorpcije, pri čemu nije potrebna<br />
dodatna oprema za smanjenje emisije;<br />
• postrojenje s dvije razine tlaka kombinirano sa tehnikom selektivne katalitičke redukcije;<br />
• postrojenje sa srednjim tlakom (jedna razina) kombinirano sa tehnikom selektivne<br />
katalitičke redukcije.<br />
2.4. ZAKONODAVNI OKVIR<br />
Podjela i struktura hrvatskog zakonodavstva na područja zaštite zraka nije potpuno istovjetna<br />
podjeli EU zakonodavstva. Kod usklađivanja EU zakonodavstva sa hrvatskim zakonodavstvom<br />
moguća su dva pristupa [11]:<br />
• donošenje potpuno novog zakonskog akta;<br />
• usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavnim aktom EU na način da se<br />
donesu izmjene i dopune postojećeg nacionalnog zakonodavstva.<br />
EU zakonodavstvo vezano uz zaštitu i kakvoću zraka sadrži propise vezane uz kontrolu emisija<br />
iz stacionarnih izvora, kontrolu emisija iz mobilnih izvora, kontrolu proizvoda te standarde<br />
kakvoće zraka. Osnovni propis je Okvirna direktiva o procjeni i upravljanju kakvoćom zraka (Air<br />
Quality Framework Directive 96/62/EC) koja uspostavlja pravni okvir na području zaštite zraka.<br />
Prvi zakonski akt vezan uz područje klimatskih promjena donesen je 1993. godine u obliku<br />
Odluke o mehanizmu praćenja emisije CO 2 i drugih stakleničkih plinova (Mechanism for<br />
Monitoring Greenhouse Gas Emissions 280/2004/EC). Nakon toga doneseno je još nekoliko<br />
dokumenata i zakonskih akata.<br />
Osnovni propis u hrvatskom zakonodavstvu vezan uz zaštitu i kakvoću zraka je Zakon o zaštiti<br />
zraka (N.n. 178/04), kojim se definiraju temeljna pitanja vezana za zaštitu i poboljšanje kakvoće<br />
zraka kao i mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka.<br />
Zakonom su definirane i mjere za sprečavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na<br />
LIFE04TCY/CRO/029 10/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
promjenu klime. Pošto Republika Hrvatska još uvijek nije ratificirala Protokol iz Kyota, odredbe<br />
ovog zakona koje se odnose na klimatske promjene primjenjuju se od dana stupanja na snagu<br />
Zakona o potvrđivanju (ratifikaciji) Protokola.<br />
2.4.1. EU ZAKONODAVSTVO<br />
Područje kontrole industrijskog onečišćenja i upravljanja rizikom<br />
EU zakonodavstvo vezano uz ovo područje sastoji se od nekoliko propisa vezanih uz:<br />
• kontrolu emisija iz industrijskih postrojenja i otpada;<br />
• kontrolu industrijskih rizika uključujući opasne tvari i sustav upravljanja poslovima zaštite<br />
okoliša (EMAS);<br />
• kontrolu proizvoda kroz dodjelu znaka zaštite okoliša (Eco-label).<br />
Kontrola emisija iz industrijskih postrojenja uključuje propise koji se odnose na kontrolu emisija<br />
u zrak, ispusta u vodu i stvaranja otpada. Za kontrolu emisija u zrak iz procesa proizvodnje u<br />
industrijskim postrojenjima najznačajnija je Direktiva o cjelovitom sprečavanju i nadziranju<br />
onečišćenja okoliša (Integrated Pollution Prevention and Control, IPPC Directive 96/61/EC), u<br />
daljnjem tekstu: IPPC direktiva. IPPC direktiva odnosi se na industrijske i poljoprivredne<br />
aktivnosti koje imaju negativan utjecaj na okoliš (energetika, proizvodnja i <strong>procesi</strong>ranje metala,<br />
rudarstvo, kemijska industrija, gospodarenje otpadom, stočarstvo, itd.). U sklopu Direktive<br />
definirane su osnovne obaveze koje obuhvaćaju listu mjera za smanjenje ispusta u vode, zrak i<br />
tlo, mjera za smanjenje nastanka otpada, neefikasno trošenje energije i vode te nesreća s<br />
utjecajem na okoliš. Navedene mjere služe kao osnova za dodjelu dozvola za rad industrijskih<br />
postrojenja. Određeno je tranzicijsko razdoblje (30. listopad 1999. – 30. listopad 2007.) u kojem<br />
postojeća postrojenja trebaju biti usklađena sa zahtjevima IPPC direktive. U okviru realizacije<br />
IPPC direktive, tehnike i mjere za smanjenje onečišćenja karakteriziraju se na nivou<br />
procesa/postrojenja, u svrhu procjene tehno-ekonomskih parametara i karakteristika<br />
postrojenja, kao i koristi koje se postižu u očuvanju okoliša [12]. Važnu ulogu u tome ima<br />
upotreba BAT tehnologija.<br />
Kontrolu industrijskih rizika pokriva Direktiva o kontroli i prevenciji od velikih industrijskih<br />
nesreća uključujući opasne tvari (SEVESO Directives 96/82/EC) i Uredba o sustavu upravljanja<br />
poslovima zaštite okoliša (Eco-Management and Audit Scheme Regulation, EMAS<br />
EEC/1836/93). Direktiva o kontroli i prevenciji od velikih industrijskih nesreća donesena je u<br />
svrhu prevencije od velikih nesreća povezanih s opasnim tvarima te ograničavanja njihovog<br />
utjecaja na ljude i okoliš. Direktiva propisuje zahtjeve vezane uz rukovanje sustavima<br />
osiguravanja od velikih nesreća te planove postupanja u slučaju nesreće. Direktiva se odnosi na<br />
svaku djelatnost gdje su prisutne opasne tvari ili bi se opasne tvari mogle proizvesti. Uredba o<br />
sustavu upravljanja poslovima zaštite okoliša potiče bolje gospodarenje okolišem kroz kreiranje<br />
i implementaciju sustava za gospodarenje okolišem, provođenje periodičkog nadzora i procjene<br />
valjanosti sustava za gospodarenje okolišem, osposobljavanje i aktivno sudjelovanje osoblja te<br />
omogućavanje pristupa javnosti i zainteresiranih grupa relevantnim informacijama.<br />
Kontrola proizvoda odnosi se na Uredbu o dodjeli znaka zaštite okoliša (Eco-label)., sa svrhom<br />
promocije dizajniranja, proizvodnje te marketinga i upotrebe proizvoda sa smanjenim utjecajem<br />
na okoliš.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 11/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Područje klimatskih promjena<br />
U svrhu izvršavanja obveza prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime<br />
(UNFCCC) i Protokolu iz Kyota, EU je donijela program o klimatskim promjenama.<br />
EU zakonodavstvo vezano uz ovo područje, a koje se odnosi na emisije iz industrijskih procesa,<br />
sastoji se od nekoliko dokumenata i zakonskih akata:<br />
• Odluka o monitoringu emisija stakleničkih plinova i primjeni Protokola iz Kyota (Mechanism<br />
for Monitoring Greenhouse Gas Emissions 280/2004/EC),<br />
• Direktiva o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje stakleničkih plinova unutar<br />
EU (Greenhouse Gas Emission Allowance Trading Scheme 2003/87/EC),<br />
• Direktiva koja sadrži izmjene i dopune Direktive o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za<br />
emitiranje stakleničkih plinova unutar EU, s obzirom na primjenu mehanizama Protokola iz<br />
Kyota (Linking Directive 2004/101/EC).<br />
Odluka o monitoringu emisija stakleničkih plinova i primjeni Protokola iz Kyota uspostavlja<br />
mehanizam koji osigurava praćenje svih antropogenih emisija stakleničkih plinova koji nisu pod<br />
kontrolom Protokola iz Montreala, zadovoljenje obaveza vezanih uz klimatske promjene,<br />
primjenu obaveza prema UNFCCC i Protokolu iz Kyota te potpuno, točno, konzistentno i<br />
transparentno izvješćivanje prema UNFCCC.<br />
Direktiva o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje stakleničkih plinova<br />
uspostavlja shemu za trgovanje dozvolama za emitiranje stakleničkih plinova unutar EU sa<br />
svrhom promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na ekonomičniji način. Svrha<br />
Direktive koja sadrži izmjene i dopune Direktive o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za<br />
emitiranje stakleničkih plinova je povezivanje mehanizama Protokola it Kyota (JI – Joint<br />
Implementation, CDM – Clean Development Mechanism) sa sustavom trgovanja dozvolama za<br />
emitiranje stakleničkih plinova unutar EU.<br />
2.4.2. HRVATSKO ZAKONODAVSTVO<br />
Područje kontrole industrijskog onečišćenja i upravljanja rizikom<br />
Hrvatsko zakonodavstvo vezano uz ovo područje sadrži slijedeće propise:<br />
• Zakon o zaštiti okoliša (N.n. 82/94, 128/99)<br />
• Plan intervencija u zaštiti okoliša (N.n. 82/99, 86/99, 12/2001)<br />
• Zakon o zaštiti zraka (N.n. 48/95, 178/2004)<br />
• Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih<br />
izvora (N.n. 140/97, 105/2002, 108/2003, 100/2004)<br />
• Pravilnik o katastru emisija u okoliš (N.n. 36/96)<br />
Zakonom o zaštiti okoliša uređuje se zaštita okoliša pomoću:<br />
• općih odredbi kojima se utvrđuju ciljevi, način i mjere za njihovo postizanje;<br />
• osnovnih načela zaštite okoliša koja se temelje na uvažavanju znanstvenih spoznaja i<br />
najbolje svjetske prakse u zaštiti okoliša;<br />
• dokumenata zaštite okoliša, kao što su strategija zaštite okoliša, programi zaštite okoliša<br />
i izvješća o stanju okoliša;<br />
LIFE04TCY/CRO/029 12/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
• standarda zaštite okoliša, procjene utjecaja na okoliš, prostornih planova, praćenjem<br />
stanja okoliša, izradom katastra onečišćivanja okoliša, informacijskog sustava i planova<br />
intervencija, ekonomskim olakšicama za poticanje zaštite okoliša, obvezama državne<br />
uprave, lokalne uprave i samouprave da osiguraju javnost podataka<br />
• odgovornosti za onečišćavanje okoliša;<br />
• financiranja zaštite okoliša.<br />
Zakon o zaštiti zraka uređuje sustav mjera, način organiziranja i provođenja zaštite i<br />
poboljšanja kakvoće zraka. Zakonom se propisuje donošenje Plana zaštite i poboljšanja zraka<br />
na razini države, Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka na razini županija te Izvješća o<br />
stanju kakvoće zraka za područje države za razdoblje od četiri godine.<br />
Praćenje i utvrđivanje kakvoće zraka, emisija i izvora emisije provodi se kroz: ocjenjivanje i<br />
razvrstavanje područja prema razinama onečišćenosti, državnu i lokalne mreže za praćenje<br />
kakvoće zraka, praćenje kakvoće zraka posebne namjene, evidentiranje i praćenje emisija i<br />
izvora emisija. Na osnovu rezultata praćenja i utvrđivanja kakvoće zraka zakonom se propisuje<br />
provođenje mjera za sprječavanje i mjera za smanjenje onečišćenja zraka.<br />
Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih<br />
izvora propisuje granične vrijednosti emisije onečišćujućih tvari u zrak iz industrijskih pogona,<br />
tehnoloških procesa, uređaja i objekta iz kojih se onečišćujuće tvari ispuštaju u zrak. Granična<br />
vrijednost emisije (GVE) je najveće dopušteno ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz ispusta<br />
stacionarnog izvora ukoliko posebnim propisom nije strože određeno. Uredbom su propisane<br />
GVE za pojedine tehnološke procese, uređaje za loženje, plinske turbine, motore s unutrašnjim<br />
izgaranjem, procese za termičku obradu otpada te postupke suspaljivanja otpada. Propisani su i<br />
određeni kvalitativni zahtjevi za pojedine tehnologije.<br />
Donesene izmjene i dopune postojeće Uredbe o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih<br />
tvari u zrak iz stacionarnih izvora uključuju usklađivanje načina mjerenja i svih propisanih GVE s<br />
odredbama iz međunarodnih ugovora i direktiva EU (1999/13/EC, 2000/76/EC, 2001/80/EC).<br />
Uredba o GVE je u postupku potpune harmonizacije s direktivama EU.<br />
Područje klimatskih promjena<br />
Zakon o zaštiti zraka po prvi puta opširnije obrađuje i problem stakleničkih plinova. Članak 46.,<br />
Stavak (1) Zakona o zaštiti zraka definira mjere za sprečavanje i smanjivanje onečišćivanja koja<br />
utječu na promjenu klime:<br />
• Praćenje emisija stakleničkih plinova;<br />
• Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova;<br />
• Shema trgovanja emisijama;<br />
• Projekti zajedničke provedbe za smanjenje emisija stakleničkih plinova.<br />
Stavak (2), Članak 46. istog Zakona propisuje da se Nacionalni plan raspodjele emisijskih kvota<br />
mora temeljiti na Planu i Strategiji energetskog razvoja primjenom najboljih raspoloživih tehnika.<br />
Stavak (3), istog Članka definira uspostavu Registra emisija stakleničkih plinova za provedbu<br />
Nacionalnog plana raspodjele emisijskih kvota, Sheme trgovanja emisijama i Projekata<br />
zajedničke provedbe, koje vodi Agencija za zaštitu okoliša.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 13/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
3. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA<br />
3.1. PROIZVODNJA CEMENTA<br />
Pri proizvodnji cementa razlikuju se:<br />
a) direktna emisija CO 2<br />
• emisija iz procesa proizvodnje klinkera;<br />
• emisija uslijed izgaranja goriva u rotacionoj peći;<br />
• emisija uslijed izgaranja goriva za potrebe sušenja sirovine, transporta, proizvodnje<br />
energije (električne i/ili toplinske) na lokaciji, za grijanje ili hlađenje prostorija i dr.<br />
Omjer emisije iz proizvodnog procesa i uslijed izgaranja goriva u ukupnoj emisiji kreće se oko<br />
60 : 40 posto.<br />
b) indirektna emisija CO 2<br />
• emisija uslijed proizvodnje električne energije koja se troši u cementari;<br />
• emisija uslijed proizvodnje klinkera kupljenog od drugog proizvođača i korištenog u<br />
proizvodnji cementa;<br />
• emisija uslijed proizvodnje materijala koji se u cementari koristi kao alternativno gorivo;<br />
• emisija uslijed dovoza sirovine i goriva, odvoza klinkera i cementa.<br />
3.1.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA<br />
U proizvodnji portland cementa količina emitiranog CO 2 je izravno proporcionalna sadržaju<br />
vapna u klinkeru. Emisija CO 2 procjenjuje se množenjem faktora emisije, izraženog u tonama<br />
CO 2 emitiranog po toni proizvedenog klinkera, i ukupne godišnje proizvodnje klinkera korigirane<br />
za iznos klinkera izgubljenog iz rotacijske peći kroz emisiju klinker prašine (Tier2 metoda).<br />
Faktor emisije i korekcijski faktor gubitka klinkera određeni su prema Revised 1996 IPCC<br />
Guidelines i Good Practice Guidance [13, 14]. Faktor emisije dobiva se množenjem udjela<br />
vapna u klinkeru i faktora za određivanje mase oslobođenog CO 2 iz CaO i MgO. Preporučena<br />
default vrijednost iznosi EF klinker = 0,52 tona CO 2 /tona proizvedenog klinkera.<br />
Korekcijski faktor gubitka klinkera (eng. Cement Kiln Dust, CKD) ovisi o samoj tehnologiji<br />
proizvodnje. Zbog nedostatka lokalnih vrijednosti, za proračun godišnje stvarne proizvodnje<br />
klinkera uzima se default vrijednost korekcijskog faktora gubitka klinkera, CKD = 1,02.<br />
Ukoliko nisu dostupni podaci o proizvodnji klinkera, za određivanje emisije CO 2 mogu se koristiti<br />
podaci o proizvedenoj količini cementa (Tier 1 metoda), uz upotrebu faktora emisije izraženog u<br />
tonama CO 2 oslobođenog po toni proizvedenog cementa. Uz prosječni udio CaO iz CaCO 3<br />
(0,65) dobiva se default vrijednost za EF cement = 0,51 tona CO 2 /tona proizvedenog cementa.<br />
IPCC Guidelines preporučuje default metodologiju za izračunavanje emisije SO 2 , koja potječe iz<br />
sumpora u gorivu i u sirovoj glini. Emisije iz goriva računaju kao emisije uz iskorištavanje<br />
energije, dok se emisije sumpora iz gline računaju kao emisije iz proizvodnog procesa bez<br />
izgaranja. 70-95 % sumpora stvorenog u procesu apsorbirano je u proizvedeni klinker. Emisija<br />
SO 2 procjenjuje se množenjem faktora emisije, izraženog u kg SO 2 emitiranog po toni<br />
proizvedenog cementa i ukupne godišnje proizvodnje cementa. Ukoliko ne postoje nacionalne<br />
vrijednosti o udjelu sumpora u sirovini i stupnju apsorpcije sumpora u proizvedeni klinker koristi<br />
se default faktor emisije SO 2 (0,3 kg SO 2 /tona proizvedenog cementa).<br />
LIFE04TCY/CRO/029 14/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Dijagram izbora metode za proračun emisije CO 2 (slika 3.1-1) prikazuje parametre koji utječu na<br />
izbor metode.<br />
Da li se proizvodi<br />
klinker u zemlji?<br />
NE<br />
Izvjestiti<br />
"ne pojavljuje se"<br />
(eng. "not occuring")<br />
DA<br />
Da li su dostupni<br />
podaci o proizvodnji<br />
klinkera?<br />
NE<br />
Da li je to ključni<br />
izvor?<br />
NE<br />
Procjena emisije<br />
upotrebom Tier 1<br />
metode<br />
DA<br />
Procjena emisije<br />
upotrebom Tier 2<br />
metode<br />
DA<br />
Prikupljanje podataka<br />
o proizvodnji klinkera<br />
Ocijeniti da li su dostupni<br />
podaci o proizvodnji<br />
pojedinih vrsta cementa<br />
Da li su dostupni<br />
podaci za<br />
ne-karbonatne izvore<br />
CaO?<br />
DA<br />
Prilagoditi faktor emisije<br />
(EF klinker<br />
) izvoru s manjim<br />
udjelom karbonata<br />
NE<br />
Procijeniti da ukupan<br />
CaO nastaje iz<br />
karbonatnog izvora<br />
Da li je za svaku<br />
vrstu cementa poznat<br />
udio klinkera?<br />
DA<br />
Izračunavanje<br />
potrošnje klinkera iz<br />
podataka o cementu<br />
NE<br />
Procjena udjela<br />
klinkera ili upotreba<br />
default vrijednosti<br />
Oduzeti vrijednosti za<br />
izvezeni klinker i dodati<br />
za uvezeni, ako postoji<br />
Da li su dostupni<br />
podaci o udjelu CaO<br />
u klinkeru?<br />
DA<br />
NE<br />
Proračun faktora<br />
emisije upotrebom<br />
default vrijednosti za<br />
udio CaO<br />
Procjena ukupne<br />
emisije iz proizvodnje<br />
klinkera za sve vrste<br />
cementa<br />
Proračun faktora<br />
emisije za udio CaO u<br />
klinkeru<br />
Proračun CO 2<br />
emisije iz<br />
procijenjene proizvodnje<br />
klinkera upotrebom default<br />
EF klinker<br />
Proračun emisije<br />
CO 2<br />
iz proizvodnje<br />
klinkera<br />
U nedostaku podataka o<br />
korekcijskom faktoru gubitka<br />
klinkera (CKD) primijeniti<br />
default vrijednost za CKD<br />
Slika 3.1-1. Blok dijagram izbora metode proračuna emisije CO 2 iz Proizvodnje cementa<br />
LIFE04TCY/CRO/029 15/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Za procjenu emisije CO 2 iz proizvodnje cementa u Hrvatskoj koristi se Tier2 metoda. Podaci o<br />
proizvodnji klinkera (tablica 3.1-1) dobiveni su izravnim anketiranjem tvornica cementa i<br />
verificirani preko mjesečnih industrijskih izvješća Državnog zavoda za statistiku. Za proizvodnju<br />
portland cementa i aluminatnog cementa koriste se različite sirovine, što se odražava i na faktor<br />
emisije za proizvodnju klinkera 1 .<br />
Tablica 3.1-1: Proizvodnja klinkera (1990. - 2004. godina)<br />
Godina Proizvodnja klinkera za<br />
Portland cement<br />
(tone) 1<br />
Proizvodnja klinkera za<br />
aluminatni cement<br />
(tone) 1<br />
Stvarna proizvodnja<br />
klinkera (tone) 2<br />
1990 1978000 - 2017560<br />
1991 1252000 - 1277040<br />
1992 1498000 - 1527960<br />
1993 1254000 - 1279080<br />
1994 1535000 - 1565700<br />
1995 1131000 - 1153620<br />
1996 1226000 - 1250520<br />
1997 1457000 - 1486140<br />
1998 1569000 - 1600380<br />
1999 2074000 - 2115480<br />
2000 2402147 73999 2525669<br />
2001 2745112 94065 2895961<br />
2002 2627934 70664 2752570<br />
2003 2609349 82741 2745932<br />
2004 2764941 87911 2909909<br />
1 proizvodnja klinkera – podaci dobiveni izravnim anketiranjem tvornica cementa<br />
2 stvarna proizvodnja klinkera – količina proizvedenog klinkera korigirana sa CKD = 1,02<br />
Ukupne godišnje emisije CO 2 iz proizvodnje cementa u Hrvatskoj, uperiodu od 1990. do 2004.<br />
godine, prikazane su na slici 3.1-2.<br />
CO 2 (Gg)<br />
1600<br />
1400<br />
1200<br />
1000<br />
800<br />
600<br />
400<br />
200<br />
0<br />
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004<br />
Slika 3.1-2: Emisije CO 2 iz proizvodnje cementa (1990. - 2004. godina)<br />
1 Za aluminatni cement EF klinker = 0,325 tona CO 2 /tona proizvedenog klinkera (podatak je dobiven iz<br />
tvornice IstraCement).<br />
LIFE04TCY/CRO/029 16/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Udjeli emisije CO 2 iz Proizvodnje cementa u emisiji iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> i ukupnoj<br />
emisiji CO 2 u Hrvatskoj, u periodu od 1990.-2004. godine, prikazani su u tablici 3.1-2.<br />
Tablica 3.1-2: Emisije CO 2 iz Proizvodnje cementa (1990.-2004. godina)<br />
Godina GHG Emisija<br />
(Gg)<br />
GWP Emisija<br />
(Gg eqCO 2 )<br />
Udio u Ind.<br />
<strong>procesi</strong>ma<br />
Udio u<br />
ukupnoj<br />
emisiji<br />
1990 CO 2 1022,90 1 1022,90 26,03 3,22<br />
1991 647,46 647,46 21,67 2,61<br />
1992 774,68 774,68 29,20 3,39<br />
1993 648,49 648,49 31,37 2,83<br />
1994 793,81 793,81 34,26 3,60<br />
1995 584,89 584,89 28,94 2,60<br />
1996 634,01 634,01 30,26 2,74<br />
1997 753,47 753,47 31,85 3,05<br />
1998 811,39 811,39 40,52 3,25<br />
1999 1072,55 1072,55 43,71 4,13<br />
2000 1266,78 1266,78 44,60 4,89<br />
2001 1450,79 1450,79 51,51 5,35<br />
2002 1382,43 1382,43 51,12 4,87<br />
2003 1376,83 1376,83 48,76 4,61<br />
2004 1459,00 1459,00 45,86 4,96<br />
3.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE<br />
U proizvodnji dušične kiseline dolazi do emisije dušikovog oksida (NO) dobivenog oksidacijom<br />
amonijaka, a tijekom oksidacijske faze dolazi do oslobađanja dušika (N 2 ) i didušikovog oksida<br />
(N 2 O). Oksidacijom NO oslobađa se dušikov dioksid (NO 2 ), koji se pri visokom tlaku apsorbira u<br />
vodi.<br />
Tijekom oksidacijske i apsorpcijske faze, emitirane količine NO 2 i N 2 O ovise o tlaku te ostalim<br />
parametrima procesa.<br />
3.2.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA<br />
Emisija N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline procjenjuje se množenjem godišnje proizvodnje<br />
dušične kiseline sa faktorom emisije, koji ovisi o parametrima procesa.<br />
Prema Revised 1996 IPCC Guidelines i Good Practice Guidance [13, 14], preporučeni faktor<br />
emisije za europska postrojenja koja proizvode dušičnu kiselinu pri dvije razine tlaka, kreće se u<br />
području od 8 do 10 kg N 2 O/tona proizvedene HNO 3 . Za procjenu emisije N 2 O iz proizvodnje<br />
dušične kiseline u Hrvatskoj korišten je default faktor emisije EF = 9 kg N 2 O/tona HNO 3 .<br />
LIFE04TCY/CRO/029 17/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Dijagram izbora metode za proračun emisije N 2 O (slika 3.2-1) prikazuje parametre koji utječu na<br />
izbor metode.<br />
Da li postoje<br />
postrojenja za<br />
proizvodnju dušične<br />
kiseline u zemlji?<br />
NE<br />
Izvjestiti<br />
"ne pojavljuje se"<br />
(eng. "not occuring")<br />
DA<br />
Da li su podaci o<br />
emisiji dostupni<br />
direktno iz<br />
postrojenja?<br />
DA<br />
Procjena emisije temeljena<br />
na podacima iz postrojenja,<br />
uz odgovarajuće postupke<br />
QA/QC<br />
NE<br />
Da li je to ključni<br />
izvor i da li je<br />
proizvodnja dušične<br />
kiseline značajan<br />
sub-izvor?<br />
DA<br />
Sakupljanje podataka o<br />
emisiji direktno iz<br />
postrojenja<br />
NE<br />
Da li su dostupni<br />
podaci o proizvodnji<br />
specifični za<br />
postrojenje?<br />
DA<br />
Da li su dostupni<br />
faktori emisije<br />
specifični za<br />
postrojenje?<br />
DA<br />
Proračun emisije<br />
upotrebom faktora emisije<br />
specifičnih za postrojenje<br />
NE<br />
NE<br />
Da li su dostupni<br />
agregirani podaci o<br />
proizvodnji?<br />
NE<br />
Prikupljanje podataka<br />
ili upotreba default<br />
vrijednosti za<br />
proizvodne kapacitete<br />
Proračun emisije<br />
množenjem podataka o<br />
proizvodnji sa default<br />
faktorima emisije<br />
Proračun emisije<br />
upotrebom default<br />
faktora emisije<br />
Slika 3.2-1. Blok dijagram izbora metode proračuna emisije N 2 O iz Proizvodnje dušične kiseline<br />
LIFE04TCY/CRO/029 18/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Podaci o proizvodnji dušične kiseline u Hrvatskoj (tablica 3.2-1) dobiveni su izravnim<br />
anketiranjem Tvornice mineralnih gnojiva Petrokemija d.d. i verificirani preko mjesečnih<br />
industrijskih izvješća Državnog zavoda za statistiku.<br />
Tablica 3.2-1: Proizvodnja dušične kiseline (1990.-2004. godina)<br />
Godina Proizvodnja dušične kiseline (tone)<br />
1990 332459<br />
1991 291997<br />
1992 381797<br />
1993 287805<br />
1994 311236<br />
1995 299297<br />
1996 278683<br />
1997 292892<br />
1998 220509<br />
1999 260198<br />
2000 306201<br />
2001 257534<br />
2002 249992<br />
2003 235645<br />
2004 287567<br />
Ukupne godišnje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline u Hrvatskoj, u periodu od 1990. do<br />
2004. godine, prikazane su na slici 3.2-2.<br />
N 2 O (Gg)<br />
4.0<br />
3.5<br />
3.0<br />
2.5<br />
2.0<br />
1.5<br />
1.0<br />
0.5<br />
0.0<br />
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004<br />
Slika 3.2-2: Emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline (1990. - 2004. godina)<br />
LIFE04TCY/CRO/029 19/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Udjeli emisije N 2 O iz Proizvodnje dušične kiseline u emisiji iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> i<br />
ukupnoj emisiji CO 2 u Hrvatskoj, u periodu 1990.-2004. godine, prikazani su u tablici 3.2-2.<br />
Tablica 3.2-2: Emisije N 2 O iz Proizvodnje dušične kiseline (1990.-2004. godina)<br />
Godina GHG Emisija<br />
(Gg)<br />
GWP Emisija<br />
(Gg eqCO 2 )<br />
Udio u Ind.<br />
<strong>procesi</strong>ma<br />
Udio u<br />
ukupnoj<br />
emisiji<br />
1990 N 2 O 2,99 310 927,52 23,60 2,93<br />
1991 2,63 814,68 27,26 3,28<br />
1992 3,44 1065,16 40,15 4,66<br />
1993 2,59 802,90 38,84 3,50<br />
1994 2,80 868,31 37,48 3,94<br />
1995 2,69 835,14 41,32 3,71<br />
1996 2,51 777,53 37,11 3,35<br />
1997 2,64 817,17 34,54 3,30<br />
1998 1,98 615,22 30,73 2,46<br />
1999 2,34 725,95 29,58 2,79<br />
2000 2,76 854,30 30,08 3,30<br />
2001 2,32 718,52 25,51 2,65<br />
2002 2,25 697,48 25,79 2,46<br />
2003 2,12 657,45 23,29 2,20<br />
2004 2,59 802,31 25,22 2,73<br />
LIFE04TCY/CRO/029 20/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
4. MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA<br />
U nastavku se daje tehnička analiza pojedinih mjera po aktivnostima Proizvodnja cementa i<br />
Proizvodnja dušične kiseline, uz definiranje potencijala smanjenja emisije, do 2010. godine.<br />
Potencijali smanjenja emisije određeni su na osnovu referentnog rješenja.<br />
4.1. PROIZVODNJA PORTLAND CEMENTA<br />
4.1.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA<br />
U proizvodnji cementa razlikuju se dvije vrste mjera za smanjenje emisije CO 2 :<br />
a) energetske mjere:<br />
• promjena u vrsti proizvodnog procesa (prijelaz sa “mokrog” i “polumokrog” na “suhi” i<br />
“polusuhi”);<br />
• povećanje energetske učinkovitosti procesa (smanjivanje potrošnje toplinske i električne<br />
energije po jedinici proizvoda);<br />
• prijelaz na gorivo s manjim sadržajem ugljika (prijelaz s ugljena i petrol-koksa na prirodni<br />
plin ili loživo ulje);<br />
• upotreba otpada kao alternativnog goriva (otpad fosilnog i biološkog podrijetla).<br />
b) procesne mjere:<br />
• promjene u tehnološkom procesu (smanjivanje udjela klinkera u cementu - povećanje<br />
udjela dodataka u cementu);<br />
• uklanjanje CO 2 iz procesnih dimnih plinova.<br />
U tvornicama cementa u Hrvatskoj klinker se proizvodi tzv. “suhim” postupkom. Proizvodne<br />
linije u tehničko-tehnološkom smislu koncipirane su kao sustav rotacione peći s izmjenjivačem<br />
topline i hladnjakom klinkera, a postrojenja su opremljena su i tzv. predkalcinatorima u kojima<br />
izgara dio od ukupno potrebnog goriva.<br />
BAT preporučuje specifičnu potrošnju toplinske energije u proizvodnji klinkera za suhi postupak<br />
proizvodnje, sa višestupanjskim ciklonskim izmjenjivačem topline i predkalcinacijom, u rasponu<br />
od 2,9 do 3,2 GJ/t klinkera [8]. Specifična potrošnja toplinske energije u proizvodnji klinkera za<br />
2004. godinu prikazana je po pojedinim tvornicama cementa u Hrvatskoj na slici 4.1-1.<br />
GJ/t klinkera<br />
4<br />
3.5<br />
3<br />
2.5<br />
2<br />
1.5<br />
1<br />
0.5<br />
0<br />
Dalmacijacement<br />
Našicecement<br />
Holcim<br />
Slika 4.1-1:Specifična potrošnja toplinske energije u proizvodnji klinkera u Hrvatskoj<br />
LIFE04TCY/CRO/029 21/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
BAT preporučuje specifičnu potrošnju električne energije u rasponu od 90 do 130 kWh/t<br />
cementa [8]. Specifična potrošnja električne energije u proizvodnji cementa za 2004. godinu<br />
prikazana je po pojedinim tvornicama cementa u Hrvatskoj na slici 4.1-2.<br />
140<br />
120<br />
kWh/t cementa<br />
100<br />
80<br />
60<br />
40<br />
20<br />
0<br />
Dalmacijacement<br />
Našicecement<br />
Holcim<br />
Slika 4.1-2:Specifična potrošnja električne energije u proizvodnji klinkera u Hrvatskoj<br />
Usporedba izračunatih indikatora energetske učinkovitosti u pojedinim tvornicama cementa u<br />
Hrvatskoj s referentnim podacima (BAT) pokazuje da je u proizvodnom procesu tih tvornica<br />
postignuta zadovoljavajuća razina energetske učinkovitosti. Preostali potencijal uštede energije<br />
potrebno je usmjeriti prema smanjenju specifične potrošnje toplinske energije, u cilju ostvarenja<br />
preporučenih BAT vrijednosti.<br />
U grafičkim prikazima specifične potrošnje toplinske i električne energije u proizvodnji cementa<br />
u Hrvatskoj nisu prikazani podaci za tvornicu IstraCement, budući da se u toj tvornici proizvodi<br />
aluminatni cement. Zbog drugačijih parametara proizvodnog procesa ne mogu se uspoređivati<br />
definirani indikatori energetske učinkovitosti sa ostalim tvornicama u Hrvatskoj, u kojima se<br />
proizvodi portland cement.<br />
Za proizvodnju klinkera u svim tvornicama cementa u Hrvatskoj kao osnovni energent se koristi<br />
ugljen ili mješavina praha ugljena i petrol-koksa.<br />
Udio klinkera u portland cementu prosječno iznosi oko 75-80 posto u svim tvornicama u<br />
Hrvatskoj, ovisno o asortimanu proizvoda.<br />
Iz navedenog pregleda slijedi da bi se, za smanjenje emisije stakleničkih plinova u tvornicama<br />
cementa u Hrvatskoj, u razdoblju do 2010. godine, mogle primijeniti sljedeće mjere:<br />
• povećanje energetske učinkovitosti procesa proizvodnje klinkera (smanjenje specifične<br />
potrošnje toplinske i električne energije po toni proizvedenog klinkera);<br />
• korištenje alternativnih goriva;<br />
• smanjenje udjela klinkera u cementu.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 22/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Pretpostavke potrebne za definiranje referentnog rješenja proizvodnje cementa do 2010. godine<br />
preuzete su iz dokumenta “Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog<br />
nacionalnog izvješća RH o promjeni klime” (EKONERG, 2003) [15]. Kao referentno rješenje u<br />
odnosu na koje se promatra smanjenje emisije pretpostavljeno je sljedeće:<br />
• u proizvodnji cementa pretpostavljeno je da sve tvornice cementa u Hrvatskoj kao gorivo<br />
koriste ugljen i petrol-koks, zbog ekonomski uvjetovanih razloga i očuvanja<br />
konkurentnosti na tržištu;<br />
• energetska učinkovitost će do 2010. godine biti na razini najboljih raspoloživih<br />
tehnologija (BAT) s potrošnjom 3,2 GJ/t;<br />
• prosječni maseni udio klinkera u 2010. godini je pretpostavljen na 0,75.<br />
4.1.1.1. Povećanje energetske učinkovitosti procesa proizvodnje klinkera<br />
Povećanje učinkovitosti procesa proizvodnje ima za osnovni cilj povećanje konkurentnosti<br />
proizvoda na tržištu, a kao rezultat smanjenu potrošnju goriva, a time i smanjenu emisiju CO 2 .<br />
Cilj energetske učinkovitosti je zadovoljavanje energetskih potreba uz što efikasniju upotrebu<br />
energije. Smanjenje potrošnje energije može se postići tehničkim rješenjima, poboljšanjem<br />
stupnja djelovanja proizvodnog procesa ili preorijentacijom s jednog goriva na drugo, što u<br />
ovom momentu nije prihvatljivo, budući da se u svim tvornicama cementa prešlo na ugljen kao<br />
osnovno gorivo. Na odabir određene vrste goriva utječe cijena goriva, njegova raspoloživost,<br />
čistoća te utjecaj na okoliš. Prelaskom na ugljen ili ugljen-petrol koks, što je uvjetovano<br />
konkurentnošću na tržištu, povećava se emisija CO 2 . Stoga je porast emisije CO 2 potrebno<br />
kompenzirati i smanjiti primjenom povećane energetske učinkovitosti, promjenama u<br />
tehnološkom procesu ili upotrebom alternativnih goriva.<br />
Za procese sušenja i pečenja u rotacijskoj peći troši se najveća količina energije pa je<br />
specifična potrošnja energije predgrijavanja sirovine i pečenja klinkera po jedinici proizvedenog<br />
klinkera glavni pokazatelj energetske učinkovitosti procesa.<br />
Smanjenje specifične potrošnje toplinske energije<br />
Postizanje razine specifične potrošnje toplinske energije od oko 3,2 GJ/t klinkera, kako<br />
preporučuje BAT, u tvornicama cementa u Hrvatskoj moglo bi se ostvariti optimiranjem<br />
izmjenjivača topline rotacionih peći, maksimalnog iskorištenja otpadne topline, zamjenom stare<br />
opreme novom i dr. Time bi se postiglo kvalitetnije izgaranje goriva što ujedno rezultira<br />
smanjenjem specifične potrošnje toplinske energije, a time i smanjenjem emisije CO 2 .<br />
Kod pripreme sirovine najznačajniji potrošači topline su mlinovi sirovine i mlinovi ugljena. U<br />
dijelu procesa proizvodnje klinkera najveći potrošač je sustav koji čine rotacijska peć kalcinator i<br />
predgrijač sirovine. Na specifičnu potrošnju najviše utječu konstrukcijski parametri, kao što su<br />
broj predgrijača, kapacitet sustava i gorivo. Učinkovitost ciklonskog izmjenjivača (predgrijača<br />
sirovine) može se poboljšati preinakama na ulazu sirovine u rotacionu peć.<br />
Kvalitetnije izgaranje goriva, koje se može postići ugradnjom učinkovitijih gorionika u rotacijskoj<br />
peći, doprinosi smanjenju specifične potrošnje toplinske energije. Otpadna toplina može se<br />
LIFE04TCY/CRO/029 23/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
iskoristiti npr. za potrebe grijanja prostorija, što ovisi o ograničenjima koja se odnose na<br />
ekonomsku isplativost zahvata na postojećim postrojenjima.<br />
Potencijal smanjenja emisije uslijed smanjenja specifične potrošnje toplinske energije moguće<br />
je odrediti na temelju detaljnih analiza po pojedinim tvornicama cementa u Hrvatskoj. Na<br />
temelju za sada raspoloživih podataka, kao i planova kontinuiranog ulaganja u modernizaciju<br />
postrojenja, može se očekivati povećanje energetske učinkovitosti za oko 10 do 15 posto po<br />
pojedinim tvornicama, do 2010. godine, što znači da bi se ovom mjerom moglo smanjiti do 5<br />
posto emisije CO 2 , odnosno oko 70 kt CO 2 .<br />
Smanjenje specifične potrošnje električne energije<br />
Potrošnja električne energije u tvornicama cementa uvjetovana je u osnovi tehnologijom<br />
proizvodnje cementa, tehnološkim kapacitetima opreme u proizvodnim <strong>procesi</strong>ma i pomoćnim<br />
pogonima te energetskom učinkovitošću pogonskih strojeva.<br />
Pogoni s najvećom potrošnjom električne energije su mlinovi sirovine, mlinovi cementa i mlinovi<br />
ugljena. Uštede znatno ovise o tehnologiji mljevenja, npr. mlinovi s kuglama su veći potrošači<br />
električne energije od vertikalnih mlinova s valjcima.<br />
Ugradnjom sustava za regulaciju snage i frekvencije elektromotornih pogona za karakteristična<br />
trošila, kao i zamjenom elektromotora niske učinkovitosti motorima visoke učinkovitosti, može<br />
se ostvariti smanjenje specifične potrošnje električne energije.<br />
Potencijal smanjenja emisije uslijed smanjenja specifične potrošnje električne energije moguće<br />
je odrediti na temelju analize potrošnje i mogućih ušteda električne energije po pojedinim<br />
tvornicama cementa u Hrvatskoj. Na temelju za sada raspoloživih podataka, dosadašnjih<br />
zahvata koji su provedeni po pojedinim tvornicama, kao i planova kontinuiranog ulaganja u<br />
modernizaciju postrojenja, može se očekivati smanjenje potrošnje električne energije za oko 5<br />
posto, po pojedinim tvornicama, do 2010 godine. To znači da bi se ovom mjerom (uz korišteni<br />
faktor emisije od 217 g CO 2 /kWh [4]) moglo ostvariti smanjenje od oko 7 kt CO 2 .<br />
4.1.1.2. Korištenje alternativnih goriva<br />
Proizvodnja cementa je energetski zahtjevan postupak, pri čemu troškovi energenata (gorivo i<br />
električna energija) iznose 30-40 % ukupnih troškova proizvodnje. Smanjenje ovih troškova, uz<br />
istovremeno smanjenje emisije stakleničkih plinova i ostalih onečišćenja, od velike je važnosti<br />
za cementnu industriju. Jedno od rješenja je zamjena dijela fosilnih goriva tzv. alternativnim<br />
gorivima, prvenstveno dobivenim iz otpada. Korištenje otpada kao alternativnog goriva u<br />
cementnoj industriji vrlo je atraktivna mjera s gledišta smanjenja emisije stakleničkih plinova.<br />
Upotrebom otpada ujedno se ostvaruje i ušteda goriva, odnosno očuvanje primarnih izvora<br />
energije, kao i smanjenje količine otpada koji se odlaže na odlagališta.<br />
Korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji u prvom redu omogućeno je<br />
značajkama peći za proizvodnju klinkera i temperaturama koje se postižu prilikom pečenja<br />
klinkera. Kao alternativna goriva u proizvodnji klinkera može se koristiti otpad fosilnog podrijetla<br />
i gotovo sve vrste otpada organskog podrijetla. Otpad fosilnog podrijetla spada u neobnovljive<br />
LIFE04TCY/CRO/029 24/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
izvore i u principu nema razlike između energetskog iskorištavanja klasičnog fosilnog goriva i<br />
otpada fosilnog podrijetla sa stajališta emisije stakleničkih plinova. Razlika tj. smanjenje emisije<br />
može se pojaviti s obzirom na količinu CO 2 koja se oslobađa pri njihovom izgaranju.<br />
Pri izgaranju otpada biološkog podrijetla (otpad iz prerade drva, piljevina, papir, karton,<br />
poljoprivredni organski otpad, komunalni otpad) računa se da je opterećenje atmosfere s CO 2<br />
zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO 2 prilikom izgaranja jednaka količini<br />
apsorbiranog CO 2 tijekom rasta biljke iz koje je nastao otpad. Visoke temperature omogućuju<br />
potpunu razgradnju svih organskih tvari. Spaljivanjem otpada u rotacijskoj peći organski dijelovi<br />
izgore, a anorganski dio (pepeo) se miješa sa sirovinom i uključuje u klinker, te u konačni<br />
proizvod cement. To ujedno znači da ne postoji problem odlaganja, odnosno zbrinjavanja<br />
ostataka izgaranja (pepela).<br />
Korištenju alternativnih goriva pogoduju uvjeti u proizvodnom procesu:<br />
• visoke temperature (temperatura plamena do 2000°C i temperatura materijala do<br />
1400°C), pogodno vrijeme zadržavanja u oksidacijskom dijelu plamena,<br />
• kiseli plinovi koji nastaju tijekom spaljivanja neutraliziraju se alkalnom sirovinom i ostaju<br />
vezani u klinkeru,<br />
• interakcija između sirovine i sadržaja dimnih plinova osigurava da se nesagorivi dio<br />
otpada zadržava u procesu i trajno veže u klinkeru,<br />
• velika specifična površina materijala, intenzivna izmjena topline i velika turbulencija<br />
dimnih plinova,<br />
• pepeo koji nastaje tijekom sagorijevanja postaje sastavni dio klinkera, time ne nastaje<br />
novi otpad koji bi zahtijevao kasniju obradu,<br />
• očuvanje primarnih izvora energije (fosilnih goriva).<br />
Nacionalnim planom djelovanja na okoliš (N.n. 46/02) i Strategijom gospodarenja otpadom<br />
Republike Hrvatske (N.n. 130/05) kao strateški cilj istaknuto je stvaranje preduvjeta za<br />
učinkovito djelovanje sustava postupanja s otpadom. Strategijom gospodarenja otpadom<br />
predviđa se mogućnost suspaljivanja otpada u cementnoj industriji kao ekonomski i ekološki<br />
povoljno rješenje. Suvremeno rješenje za zbrinjavanje sve većih količina otpada je provedba<br />
cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, od nastanka otpada do konačnog zbrinjavanja. U<br />
sklopu cjelovitog sustava gospodarenja komunalnim otpadom, termička obrada, odnosno<br />
suspaljivanje u cementarama, predstavlja važan element kojim se uz smanjenje emisije CO 2<br />
uslijed zamjene dijela fosilnog goriva, ostvaruje i smanjenje emisije CH 4 do koje bi inače došlo<br />
tijekom anaerobnih procesa razgradnje otpada u odlagalištu.<br />
Kontinuirani porast količine krutog komunalnog otpada, uvjetovan porastom životnog standarda<br />
i povećanjem broja stanovnika, s vremenom će se postupno smanjivati zbog djelovanja mjera<br />
izbjegavanja nastajanja i smanjivanja količine otpada na izvoru, smanjivanja količine odloženog<br />
otpada, povećanja količine odvojeno skupljenog i recikliranog otpada te većeg obuhvata<br />
stanovništva organiziranim skupljanjem komunalnog otpada. Programom mjera za postupanje s<br />
otpadom u RH planira se izgradnja regionalnih i županijskih centara gospodarenja otpadom, u<br />
kojima bi se, osim odlaganja, obavljalo sortiranje, obrada, skladištenje i kontrola obrađenog<br />
otada.<br />
Komunalni i slični otpad se mehaničko-biološkom obradom prerađuje u laku i tešku frakciju,<br />
odvajajući još i neke korisne komponente otpada (metali i sl.). Laka frakcija sadrži papir, karton,<br />
plastiku i sl., a iz nje se proizvodi gorivo iz otpada GIO (eng. RDF, Refuse Derived Fuel)). Teška<br />
LIFE04TCY/CRO/029 25/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
frakcija sadrži ostatke hrane, zelenog otpada i ostale lako biorazgradive komponente, uz staklo,<br />
metale i sl. Iz nje se, uz prethodno odvajanje stakla i metala, biološkom obradom<br />
(kompostiranje, anaerobna obrada) proizvodi djelomično inertizirani ostatak [19].<br />
GIO je usitnjeni gorivi dio iz otpada koji ima visoku kalorijsku vrijednost. Može biti u rastresitom<br />
obliku (eng. fluff), baliran ili u obliku briketa. U rotacijskoj peći može se koristiti samo u<br />
rastresitom obliku. Uz navedene karakteristike, bitna svojstva su sadržaj vlage, pepela, sadržaj<br />
sumpora i klora. Navedene karakteristike variraju u ovisnosti o:<br />
• izvoru (komunalni, uredski, industrijski otpad);<br />
• načinu prikupljanja otpada (miješani otpad ili otpad razvrstan na mjestu nastanka);<br />
• procesu obrade.<br />
Spaljivanjem otpadnih materijala u cementnoj industriji postiže se dobro iskorištenje raspoložive<br />
energije. Za industrijsku primjenu potrebni su veliki, stalni i stabilni izvori otpadnih materijala,<br />
bez većih oscilacija u sastavu i strukturi. Komunalni i industrijski otpad prethodno se moraju na<br />
adekvatan način obraditi i po potrebi obogatiti na gorivoj komponenti, te jedino tako mogu<br />
poslužiti kao prihvatljivo gorivo u peći.<br />
Ogrjevne vrijednosti (GJ/t) i faktori emisije (kg CO 2 /GJ) nekih alternativnih goriva prikazani su u<br />
tablici 4.1-1 [16, 17,18].<br />
Tablica 4.1-1: Ogrjevne vrijednosti i faktori emisije alternativnih goriva<br />
Otpad fosilnog podrijetla GJ/t kg CO 2 /GJ<br />
Otpadna ulja 38 80<br />
Otpadne gume 30 85<br />
Otpadna otapala 26 75<br />
Otpadna plastika 21 75<br />
Otpad biološkog podrijetla<br />
Mesno-koštano brašno 19 110<br />
Drveni otpad 18 110<br />
Papir, karton 17 110<br />
Komunalni otpad 15 110<br />
Fosilno gorivo (ugljen-petrol koks) 29 96<br />
Za procjenu mogućnosti supstitucije dijela fosilnog goriva alternativnim, potrebno je poznavati<br />
relevantne pogonske podatke za postojeći sustav:<br />
• masene tokove, temperature i pritiske na različitim pozicijama;<br />
• dimenzije, radne parametre i stupanj učinkovitosti ciklona, filtra i elektrostatskih<br />
taložnika;<br />
• kemijski sastav i toplinska svojstva sirovinskog brašna, osnovnog i alternativnog goriva;<br />
• raspodjelu veličine čestica svih materijala;<br />
• masene tokove sirovinskog brašna, osnovnog i alternativnog goriva i zraka za<br />
sagorijevanje;<br />
• toplinske tokove u hladnjaku klinkera.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 26/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
U tablici 4.1-2 prikazano je smanjenje emisije CO 2 uslijed zamjene fosilnog goriva (ugljen-petrol<br />
koks) komunalnim otpadom u omjeru 80/20, koje se za sada nudi kao jedina mogućnost realnog<br />
ostvarivanja mjere do 2010. godine. Za sada nije razmatrano veće povećanje udjela<br />
komunalnog otpada, što bi imalo utjecaja na sastav, energetsku vrijednost i kvalitetu goriva, a<br />
samim time i na kvalitetu proizvedenog klinkera.<br />
Razmatrano je smanjenje emisije CO 2 uslijed promjene goriva i uslijed smanjenja emisije<br />
metana do kojeg bi došlo kod odlaganja neobrađenog otpada. Pretpostavka je da se pri tome<br />
ne mijenja emisija iz proizvodnog dijela.<br />
Tablica 4.1-2: Smanjenje emisije stakleničkih plinova uslijed zamjene fosilnog goriva<br />
komunalnim otpadom i smanjene količine odloženog otpada<br />
Vrsta goriva<br />
Potrošnja goriva (kt)<br />
Emisija CO 2<br />
(kt CO 2 eq)<br />
Fosilno gorivo 342 724<br />
Fosilno gorivo/komunalni otpad (80/20)<br />
Fosilno gorivo 245 514<br />
Komunalni otpad 125 0<br />
Potencijal smanjenja emisije CO 2 210<br />
Potencijal smanjenja emisije metana 130<br />
Ukupni potencijal smanjenja emisije 340<br />
4.1.1.3. Smanjenje udjela klinkera u cementu<br />
Cement je smjesa klinkera i raznih vrsta dodataka, koji imaju različite funkcije (regulacija brzine<br />
vezivanja, povećanje čvrstoće ili kemijske otpornosti te smanjenje udjela klinkera). Pri<br />
proizvodnji cementa, odnosno njegovom mljevenju, osim klinkera i gipsa (kao regulatora<br />
vremena vezivanja) dodaju se i neki materijali koji zamjenjuju dio klinkera. Udio tih dodataka<br />
kreće se u rasponu od 15-30 %, što ovisi o zahtjevima tržišta i asortimanu proizvoda. Dodaci<br />
mogu biti prirodni materijali koji imaju hidrauličku aktivnost ili se mogu dodavati kao punila<br />
(pucolani, vapnenac) te materijali koji su nusproizvodi drugih industrijskih procesa (zgura iz<br />
proizvodnje sirovog željeza, lebdeći pepeo termoelektrana i sl.). U pojedinim tvornicama<br />
cementa, osim klasičnog doziranja takvih materijala u procesu mljevenja, razvijaju se sustavi<br />
odvojenog mljevenja pojedinih dodataka i kasnijeg miješanja s cementom. Ako postoji interes<br />
tržišta proizvode se tzv. "mix cementi" što omogućuje korištenje raznih vrsta sekundarnih<br />
sirovina koje nemaju štetno djelovanje na kvalitetu cementa.<br />
Udio klinkera i dodataka u cementima prvenstveno ovisi o zahtjevima tržišta za pojedinim<br />
vrstama cementa, a definiran je odgovarajućim normama (HRN B.C1.011; EN 197-1). Tehnička<br />
svojstva i drugi zahtjevi za cemente koji se ugrađuju u betonske konstrukcije regulirani su<br />
Tehničkim propisom za cement za betonske konstrukcije (N.n. 64/2005). Priprema sirovine<br />
zadanog kemijskog sastava preduvjet je za dobivanje zadovoljavajuće kvalitete klinkera. Proces<br />
pečenja klinkera ovisi o kemijskim i fizikalnim karakteristikama sirovine te o kvaliteti goriva.<br />
Vrsta i količina dodataka u cement ovisi o sastavu sirovine, raspoloživosti dodataka<br />
odgovarajućeg sastava na tržištu te o zahtjevima tržišta.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 27/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Udio klinkera u cementima koji se proizvode u tvornicama cementa u Hrvatskoj kreće se u<br />
prosjeku oko 75-80 posto. Od ukupne emisije CO 2 iz proizvodnje cementa, oko 60 posto odnosi<br />
se na proces proizvodnje klinkera, a ostalih 40 posto čine emisije uslijed izgaranja goriva u<br />
rotacijskoj peći i za druge potrebe u <strong>procesi</strong>ma proizvodnje cementa. Smanjenjem udjela<br />
klinkera, odnosno povećanjem udjela dodataka, smanjuje se potrebna količina proizvedenog<br />
klinkera, što doprinosi smanjenju ukupne emisije CO 2 u proizvodnji cementa. Znatno niža cijena<br />
dodataka još je jedan od faktora koji doprinosi atraktivnosti ove mjere. Uzimajući u obzir<br />
prosječni udio klinkera u portland cementu koji se proizvodi u Hrvatskoj (75-80 posto) i udjela<br />
definiranih odgovarajućim normama, pretpostavljeno je moguće smanjenje udjela klinkera u<br />
cementu za maksimalno 5-10 posto, do 2010. godine. Maksimalno smanjenje emisije CO 2 koje<br />
se može time postići iznosi oko 140 kt CO 2 .<br />
4.1.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERA<br />
Navedene mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova uključene su u poslovne planove<br />
tvornica cementa u Hrvatskoj, a njihova realizacija usklađena je s planiranom dinamikom<br />
kapitalnih ulaganja.<br />
Usporedbom izračunatih indikatora energetske učinkovitosti s referentnim industrijskim<br />
podacima (BAT) prikazana je zadovoljavajuća razina energetske učinkovitosti, što je rezultat<br />
kontinuiranih ulaganja u modernizaciju postrojenja. Povećanje energetske učinkovitosti, koje se<br />
može ostvariti ulaganjima u poboljšanje procesa izgaranja te optimizaciju i automatizaciju<br />
procesa, uz korištenje otpadne topline, ovisi o ograničenjima koja se odnose na ekonomsku<br />
isplativost zahvata na postojećim postrojenjima.<br />
Kao alternativno gorivo u proizvodnji klinkera može se koristiti otpad fosilnog podrijetla i gotovo<br />
sve vrste otpada organskog podrijetla. Korištenje otpada kao alternativnog goriva zahtijeva<br />
permanentno praćenje njegovog sastava. Samo određene vrste otpada u izvornom obliku mogu<br />
poslužiti kao adekvatna zamjena za fosilna goriva. Ostale vrste otpada moraju se na<br />
odgovarajući način obraditi, kako bi se gorivi dio otpada pripremio za spaljivanje.<br />
Korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji vrlo je atraktivna mjera s<br />
gledišta smanjenja emisije stakleničkih plinova, očuvanja primarnih izvora energije te smanjenja<br />
količine otpada koji se odlaže na odlagališta, ali ima određene ograničavajuće faktore:<br />
• kvaliteta proizvedenog klinkera;<br />
• emisija iz postrojenja;<br />
• vrsta goriva – kemijski sastav, sadržaj pepela, vlage, volatila;<br />
• energetska vrijednost goriva;<br />
• raspoloživost goriva - stalna i stabilna količina i kakvoća goriva;<br />
• cijena goriva;<br />
• nedostatak infrastrukture za prikupljanje, sortiranje i pripremu otpada;<br />
• nedostatno zakonodavstvo;<br />
• negativno javno mišljenje;<br />
• konkurentnost na tržištu.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 28/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Smanjenje udjela klinkera, uz povećanje udjela dodataka u cementu, definirano je<br />
odgovarajućim normama (HRN B.C1.011; EN 197-1), a ovisi o ograničavajućim faktorima:<br />
• raspoloživost sirovine i potrebnih dodataka;<br />
• sastav osnovnih minerala;<br />
• kvaliteta proizvedenog klinkera;<br />
• cijena dodataka;<br />
• zahtjevi tržišta.<br />
Zbog ograničavajućih faktora i rizika, mjera za sada još nije dovoljno atraktivna i prihvatljiva za<br />
proizvođače.<br />
4.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE<br />
4.2.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA<br />
U proizvodnji dušične kiseline mogu se primjenjivati sljedeće mjere za smanjenje emisije NO x i<br />
N 2 O [20]:<br />
• optimiziranje procesa proizvodnje N 2 O;<br />
• smanjenje emisije N 2 O korištenjem end of pipe tehnologija – neutralizacija, apsorpcija,<br />
selektivna i neselektivna katalitička redukcija,<br />
• smanjenje potrošnje N 2 O.<br />
Pretpostavke potrebne za definiranje referentnog rješenja proizvodnje dušične kiseline do 2010.<br />
godine preuzete su iz dokumenta “Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog<br />
nacionalnog izvješća RH o promjeni klime” [15]. Kao referentno rješenje u odnosu na koje se<br />
promatra smanjenje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline pomoću Neselektivne<br />
katalitičke redukcije (NSCR) pretpostavljeno je sljedeće:<br />
• do 2010. godine procjenjuje se da bi proizvodnja dušične kiseline mogla dosegnuti<br />
305.000 do 345.000 tona;<br />
• proizvodnja dušične kiseline u izravnoj je ovisnosti o proizvodnji pojedinih vrsta<br />
mineralnih gnojiva – kapacitet u 2010. godini previđen je na 1.300.000 tona.<br />
• u strukturi proizvodnje mineralnih gnojiva pretpostavljano je da će 23 posto biti Urea, 25<br />
posto KAN i 52 posto NPK gnojiva (udio pojedinih formulacija NPK mineralnih gnojiva<br />
koji se trenutačno proizvodi i koji se planira proizvoditi do 2010. godine, ne odstupa<br />
značajno od udjela korištenih za izradu Projekcija [15].<br />
4.2.1.1. Neselektivna katalitička redukcija (NSCR)<br />
Postrojenja za proizvodnju dušične kiseline uglavnom su instalirana sa dodatnom opremom za<br />
smanjenje emisije NO x u dimnim plinovima. Jedina metoda kojom se uz taj učinak postiže i<br />
smanjenje emisije N 2 O je neselektivna katalitička redukcija, kojom se N 2 O reducira do N 2 , uz<br />
efikasnost konverzije od 80-90 posto [21].<br />
Oprema za smanjenje emisije N 2 O može se podijeliti u tri skupine, ovisno o dijelu procesa<br />
proizvodnje dušične kiseline u kojem se ostvaruje smanjenje N 2 O [20].<br />
• Primarni <strong>procesi</strong> za smanjenje emisije djeluju na sprečavanje nastajanja N 2 O tijekom<br />
oksidacije amonijaka.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 29/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
• Sekundarni <strong>procesi</strong> za smanjenje emisije, u koje ulazi i NSCR, djeluju na smanjenje N 2 O<br />
neposredno nakon nastajanja, u zoni visoke temperature gdje se pomoću katalizatora<br />
pospješuje razgradnja N 2 O, a alternativno se N 2 O može uklanjati i termalnom<br />
dekompozicijom.<br />
• Tercijarni <strong>procesi</strong> za smanjenje emisije djeluju na smanjenje emisije N 2 O u dimnim<br />
plinovima.<br />
U novije vrijeme razvijaju se katalizatori otporniji na visoke temperature, sa svrhom povećanja<br />
otpornosti, duljeg vijeka trajanja, smanjenja onečišćenja dušične kiseline kao i utjecaja na<br />
produktivnost. Razvijanjem novih katalizatora otpornih na visoke temperature, sa dobrom<br />
termičkom i kemijskom stabilnošću te mehaničkim svojstvima, postižu se dobri rezultati<br />
instaliranjem na postojećim postrojenjima. U odnosu na troškove novog postrojenja, ugradnjom<br />
takvih katalizatora znatno se smanjuju troškovi [22, 23]. Značajna prednost je da se takvi<br />
katalizatori mogu vrlo uspješno instalirati u postojećim reaktorima bez potrebnih modifikacija,<br />
njima se ne utječe na procesne parametre, a vijek trajanja im je znatno duži u odnosu na<br />
konvencionalne katalizatore.<br />
NSCR (sekundarni <strong>procesi</strong> za smanjenje emisije – ugradnja katalizatora, efikasnost konverzije<br />
85 posto) je jedina mjera za smanjenje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline, koja je<br />
uključena u poslovnu strategiju hrvatskog proizvođača dušične kiseline. Primjenom te mjere<br />
može se ostvariti potencijal smanjenja emisije N 2 O u iznosu od 820 kt CO 2 -eq u 2010. godini.<br />
4.2.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERE<br />
NSCR je raspoloživa tehnologija na tržištu, a u posljednje vrijeme značajna istraživanja se rade<br />
na ispitivanju svojstava novih katalizatora. Zbog visokih temperatura u reaktoru, trajnost<br />
katalizatora znatno ovisi o njihovoj termičkoj stabilnosti.<br />
Premda je uređaj za neselektivnu katalitičku redukciju efikasniji u smanjenju i kontroli emisije<br />
N 2 O od uređaja za selektivnu katalitičku redukciju, glavni nedostaci se očituju u visokim<br />
troškovima postrojenja i prisutnim visokim temperaturama procesnih plinova. Samo oko 20<br />
posto postrojenja za proizvodnju dušične kiseline u svijetu koristi NSCR. Tehnologija selektivne<br />
katalitičke redukcije, koja se koristi u većini postrojenja za smanjenje emisije NO x , ne koristi se<br />
za smanjenje emisije N 2 O.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 30/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
5. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE<br />
U sektoru <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> razmatrat će se tri scenarija:<br />
• Scenarij “Bez mjera” – temelji se na pretpostavci nastavka postojeće prakse uz usporeno<br />
uključivanje novih tehnologija/mjera, odnosno, uključuje određena tehnološka poboljšanja<br />
koja bi se dogodila neovisno o potrebama klimatskog programa. Ne predstavlja potpuno<br />
“smrznuto” stanje i nastavak po današnjoj praksi, već predstavlja scenarij uobičajene prakse<br />
(Buiness as usual).<br />
• Scenarij “S mjerama” – pretpostavlja uključivanje mjera za smanjenje emisije stakleničkih<br />
plinova u svrhu zadovoljenja obveza prema Protokolu iz Kyota, pri čemu su uključene mjere<br />
čija primjena zadovoljava kriterij troškovne učinkovitosti (granični trošak manji od 20<br />
€/tCO 2 eq).<br />
• Scenarij “S dodatnim mjerama” – polazi od pretpostavke da će pitanje klimatskih<br />
promjena i koncept održivog razvitka osjetno djelovati na preusmjeravanje cijelog<br />
gospodarstva Hrvatske. Ovaj scenarij podrazumijeva uključivanje maksimalnog potencijala<br />
analiziranih mjera za smanjenje emisije.<br />
Projekcije emisije iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> uključuju bilanciranje emisije iz industrijskih<br />
procesa koji imaju najveći udio u ukupnoj emisiji iz sektora (preko 90 posto):<br />
• Proizvodnja cementa;<br />
• Proizvodnja dušične kiseline;<br />
• Proizvodnja amonijaka.<br />
5.1. DEFINIRANJE REFERENTNOG SCENARIJA<br />
Referentni scenarij (Scenarij “Bez mjera”) pretpostavlja da će proizvodnja cementa, amonijaka i<br />
dušične kiseline u razdoblju do 2010. godine dosegnuti planirane vrijednosti i da nikakve mjere<br />
smanjenja emisije stakleničkih plinova neće biti implementirane. Referentni scenarij temelji se<br />
na pretpostavkama definiranim u dokumentu “Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za<br />
potrebe Drugog nacionalnog izvješća RH o promjeni klime” [15].<br />
U referentnom scenariju u proizvodnji cementa pretpostavljeno je da sve tvornice cementa u<br />
Hrvatskoj kao gorivo koriste ugljen i petrol-koks, zbog ekonomski uvjetovanih razloga i očuvanja<br />
konkurentnosti na tržištu. Energetska učinkovitost će do 2010. godine biti na razini najboljih<br />
raspoloživih tehnologija (BAT) s potrošnjom 3,2 GJ/t. Prosječni maseni udio klinkera je<br />
pretpostavljen na 0,75.<br />
U referentnom scenariju u proizvodnji amonijaka pretpostavljeno je da će se proizvodnja do<br />
2010. godine vratiti na puni kapacitet od oko 1.350.000 tona. Navedeno podrazumijeva da će se<br />
potrošnja mineralnih gnojiva u promatranom budućem razdoblju u Hrvatskoj vratiti na prosječan<br />
iznos od od 650.000 – 700.000 tona, a da će se ostatak plasirati u izvoz. U strukturi proizvodnje<br />
finalnog proizvoda pretpostavljano je da će 23 posto biti Urea, 25 posto KAN i 52 posto NPK<br />
gnojiva.<br />
Proizvodnja dušične kiseline u izravnoj je ovisnosti o proizvodnji pojedinih vrsta mineralnih<br />
gnojiva. Do 2010. godine procjenjuje se da bi proizvodnja mogla biti 305.000 do 345.000 tona.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 31/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Emisije CO 2 i N 2 O iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> za Scenarij “Bez mjera” prikazane su u<br />
tablicama 5.1-1 i 5.1.-2.<br />
Tablica 5.1-1: Emisije CO 2 iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> (kt) – Scenarij “Bez mjera”<br />
Emisija CO 2 (kt) 2000. 2005. 2010.<br />
Proizvodnja cementa 1267 2114 2073<br />
Proizvodnja amonijaka 525 550 560<br />
Ukupno (kt CO 2 -eq) 1792 2664 2633<br />
Tablica 5.1-2: Emisije N 2 O iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> (kt) – Scenarij “Bez mjera”<br />
Emisija N 2 O (kt) 2000. 2005. 2010.<br />
Proizvodnja dušične kiseline 2,76 2,93 2,99<br />
Ukupno (kt CO 2 -eq) 856 908 927<br />
5.2. SCENARIJ “S MJERAMA”<br />
Na temelju definiranih potencijala smanjenja emisije CO 2 i N 2 O u Proizvodnji cementa i<br />
Proizvodnji dušične kiseline (poglavlja 4.1. i 4.2.) te pretpostavki vezanih uz realno ostvarivanje<br />
pojedinih mjera do 2010. godine, njihovu ekonomsku isplativost, kontinuirana ulaganja<br />
proizvođača u modernizaciju postrojenja, poslovne strategija proizvođača te zahtjeve tržišta,<br />
pretpostavlja se uključivanje sljedećih mjera u scenarij “S mjerama”:<br />
• Proizvodnja cementa - Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad<br />
80/20)<br />
• Proizvodnja dušične kiseline - Neselektivna katalitička redukcija (NSCR)<br />
Proizvodnja cementa<br />
• Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad 80/20)<br />
Korištenje komunalnog otpada kao alternativnog goriva je vrlo atraktivna mjera s gledišta<br />
smanjenja emisije stakleničkih plinova. Za sada je realno za očekivati da se suspaljivanjem<br />
komunalnog otpada zamijeni oko 20 posto fosilnog goriva do 2010. godine, što je sa tehničkotehnološkog<br />
stajališta moguće izvesti bez većih preinaka, uvažavajući i ostala ograničenja<br />
mjere (poglavlje 4.1.2). Primjenom mjere ostvaruje se ukupni potencijal smanjenja emisije CO 2<br />
u iznosu od 340 kt CO 2 -eq u 2010. godini.<br />
Primjenom otpada fosilnog podrijetla (otpadna ulja, otpadne gume) kao alternativnog goriva,<br />
postiže se povećanje emisije CO 2 [4,5]. Zbog toga što nije zadovoljen kriterij koji se odnosi na<br />
smanjenje emisije, definirana alternativna goriva nisu uključena u scenarij “S mjerama”.<br />
Primjena navedenih goriva iziskuje određene preinake u sustavu dovođenja goriva i izgaranja,<br />
što se prvenstveno odnosi na otpadna ulja. S obzirom na kriterij troškovne učinkovitosti,<br />
navedena goriva imaju ekonomsku opravdanost, što potvrđuje i mogućnost njihove primjene i<br />
daljnjih analiza u svrhu uključivanja u definirani scenarij smanjenja emisije.<br />
Udio klinkera i dodataka u cementima prvenstveno ovisi o zahtjevima tržišta za pojedinim<br />
vrstama cementa, a definiran je odgovarajućim normama. Osnovni uvjet zbog kojeg za sada<br />
LIFE04TCY/CRO/029 32/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
mjera nije uključena u scenarij “S mjerama” je u tome što proizvođači cementa u Hrvatskoj ne<br />
povećavaju udio dodataka zbog rizika uslijed promjene sastava cementa. Donošenjem novih<br />
EU normi za cement (EN 197-1) otvara se mogućnost veće upotrebe dodataka u cementima,<br />
što daje proizvođačima veću sigurnost i mogućnost plasmana novih vrsta cementa na tržištu.<br />
Zbog definiranih potreba za detaljnim analizama mjera za povećanje energetske učinkovitosti<br />
po pojedinim tvornicama (poglavlje 4.1.1) te zbog činjenice da se određena poboljšanja postižu<br />
kontinuiranim ulaganjem u modernizaciju postrojenja, mjere za smanjenje specifične potrošnje<br />
toplinske i električne energije nisu uključene u scenarij “S mjerama”. Definirane mjere su<br />
uključene u scenarije smanjenja emisije CO 2 u energetskom sektoru Industrija i graditeljstvo.<br />
Proizvodnja dušične kiseline:<br />
• Neselektivna katalitička redukcija (NSCR) za smanjenje emisije N 2 O<br />
NSCR je jedina mjera za smanjenje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline, koja je<br />
uključena u poslovnu strategiju hrvatskog proizvođača dušične kiseline. Primjenom mjere<br />
ostvaruje se potencijal smanjenja emisije N 2 O u iznosu od 820 kt CO 2 -eq u 2010. godini.<br />
5.3. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE<br />
Projekcije emisija stakleničkih plinova za scenarije “Bez mjera“ i “S mjerama“ prikazane su u<br />
tablici 5.3-1. Potencijal smanjenja emisije primjenom navedenih mjera za smanjenje emisije<br />
CO 2 i N 2 O dobiven je iz razlike scenarija “Bez mjera“ i “S mjerama“.<br />
Projekcije emisije stakleničkih plinova za analizirane scenarije prikazane su na slici 5.3-1.<br />
Tablica 5.3-1: Potencijal smanjenja emisije iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong> (kt CO 2 -eq)<br />
Scenarij 2000. 2005. 2010.<br />
“Bez mjera” 3193 3572 3560<br />
“S mjerama” 3193 3572 2530<br />
Potencijal smanjenja emisije(kt CO 2 -eq) 0 0 1160<br />
LIFE04TCY/CRO/029 33/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
6. TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJE<br />
6.1. METODOLOŠKI PRISTUP PROCJENI TROŠKOVA<br />
Proračunom troškova utvrđuje se koliki su troškovi primjene pojedinih mjera za smanjenje<br />
emisije. Konačni rezultat proračuna je trošak iskazan u monetarnoj jedinici po jednoj toni<br />
smanjene emisije CO 2 - EUR/t CO 2 .<br />
Granični troškovi (MC – Marginal Cost) predstavljaju razliku troškova referentnog scenarija i<br />
troškova rješenja s mjerom za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Troškovi uključuju sve<br />
investicijske i pogonske troškove te prihode koji se ostvaruju određenim rješenjem. Zbog<br />
međusobne usporedivosti svi troškovi se iskazuju kao ekvivalentni godišnji troškovi.<br />
Ekvivalentnim godišnjim troškovima (EAC –Equivalent Annual Cost) sve investicije diskontiraju<br />
se na godišnje troškove u vremenskom razdoblju vijeka trajanja opreme i pribrajaju godišnjim<br />
troškovima.<br />
Osnovni izrazi za proračun troškova su sljedeći [24]:<br />
NPV = ∑<br />
C<br />
+ O<br />
- R<br />
t<br />
t t<br />
t<br />
t=<br />
0 (1+<br />
r)<br />
C<br />
t<br />
EAC = +<br />
-t<br />
⋅<br />
r<br />
1- (1+<br />
r)<br />
O<br />
t<br />
t<br />
- R<br />
t<br />
∆ EAC = EAC - EAC m n<br />
MC = ∆ EAC/( E − E )<br />
n<br />
m<br />
NPV - neto sadašnja vrijednost (€/god)<br />
EAC - ekvivalentni godišnji troškovi (€ /god)<br />
∆EAC - razlika ekvivalentnih godišnji troškova dva scenarija (€ /god)<br />
EAC m - ekvivalentni godišnji troškovi scenarija smanjenja emisije (€ /god)<br />
EAC n - ekvivalentni godišnji troškovi referentnog scenarija (€ /god)<br />
E m - emisija rješenja kojim se smanjuje emisija (t/god)<br />
E n - emisija referentnog rješenja (t/god)<br />
C t - troškovi kapitala - investicije (€ /god)<br />
O t - troškovi održavanja pogona (€ /god)<br />
R t - prihod od prodaje proizvoda (€ /god)<br />
r - diskontna stopa (%)<br />
t - vrijeme efektuiranja (god)<br />
Pozitivni granični trošak predstavlja trošak po jedinici smanjenja emisije, a negativna vrijednost<br />
označava ostvarenje prihoda. Sve mjere s negativnim graničnim troškom su ekonomski<br />
isplative. Na razini EU prihvaćeno je da granični trošak od 20 €/tCO 2 eq predstavlja prag ispod<br />
kojeg primjena mjera zadovoljava kriterij troškovne učinkovitosti (cost-effectiveness).<br />
LIFE04TCY/CRO/029 34/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
S obzirom na troškove, mjere za smanjenje emisije mogu biti podijeljene u nekoliko kategorija:<br />
• mjere s negativnim troškovima ili troškovima jednakim nuli;<br />
• mjere s niskim troškovima (50 €/tCO 2 eq).<br />
U smjernicama su izračunati troškovi pojedinih mjera, koji predstavljaju orijentacijske veličine<br />
(kategorije). Polazni podaci koji se odnose na investicije za pojedine mjere predstavljaju<br />
procjene. Izračunati troškovi služe za procjenu koje su mjere u području ekonomski isplativih<br />
mjera, koje su u području umjerenog i prihvatljivog troška i koje su u području relativno visokog<br />
troška.<br />
6.2. PROCJENA GRANIČNIH TROŠKOVA<br />
Proračun troškova rađen je po metodološkim uputama:<br />
• Guidelines for defining and documenting data on costs of possible environmental<br />
protection measures [25]<br />
• Economics and Cross-Media Effects [26]<br />
Polazne pretpostavke za proračun troškova su:<br />
• troškovi se određuju u odnosu na referentno rješenje koje se uklapa u scenarij “Bez<br />
mjera”;<br />
• scenarij smanjenja emisije temelji se na pretpostavkama definiranim u dokumentu<br />
“Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog nacionalnog izvješća RH o<br />
promjeni klime” [15] i projekcijama iz Strategije gospodarenja otpadom Republike<br />
Hrvatske [27];<br />
• troškovi su izračunati na temelju cijena iz 2000. i 2004. godine, konverzija je rađena<br />
prema omjeru 1US$ = 1€ (za 2000. godinu) i 1€= 7,3kn (za 2004. godinu)<br />
• pretpostavljena je inflacija od 3 posto godišnje tijekom perioda razmatranja, do 2010.<br />
godine [28];<br />
• u proračunu je primijenjena diskontna stopa 6 posto;<br />
• u proračunu je korišteno vrijeme efektuiranja od 10 godina.<br />
• nedostajući podaci preuzeti su iz literature [1, 2]<br />
6.2.1. PROIZVODNJA CEMENTA<br />
Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad 80/20)<br />
Primjena otpada organskog podrijetla je vrlo atraktivna mjera i sa ekološkog i sa ekonomskog<br />
stajališta, zbog interesa za gospodarski i ekološki prihvatljiv način zbrinjavanja otpada, uz<br />
prihvaćanje takvog rješenja od lokalne zajednice i javnosti. Uz ostvareno smanjenje emisije<br />
CO 2 , ostvaruje se i dobit uštedom fosilnog goriva.<br />
Trošak mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova Korištenje alternativnih goriva računa<br />
se na osnovi razlike između investicijskih i operativnih troškova mjere i definiranog referentnog<br />
rješenja. Uz pretpostavku da će postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada biti u sklopu<br />
LIFE04TCY/CRO/029 35/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Županijskih centara gospodarenja otpadom kao sastavni dio Cjelovitog sustava gospodarenja<br />
otpadom [27], investicijski trošak postrojenja za mehaničko-biološku obradu uključen je u<br />
troškove referentnog scenarija.<br />
Pretpostavke:<br />
• kao gorivo koristit će se smjesa ugljen-petrol koks/komunalni otpad u omjeru 80/20;<br />
• komunalni otpad će biti pripremljen mehaničko biološkom obradom u formu goriva iz<br />
otpada (GIO) u rastresitom obliku (eng. fluff)<br />
• za spaljivanje smjese ugljen-petrol koks/komunalni otpad (80/20) nisu potrebne gotovo<br />
nikakve preinake ložišta peći u cementarama, te se zbog toga može pretpostaviti da su<br />
troškovi investicije i održavanja pogona jednaki kao i za referentno rješenje;<br />
• u troškove je uračunata cijena goriva, investicijski trošak postrojenja za prihvat i<br />
doziranje otpada u rotacionu peć i troškovi održavanja tog postrojenja;<br />
• 2004. godine je ukupno u tvornicama cementa utrošeno oko 342 000 t fosilnog goriva -<br />
zamjenom 20% fosilnog goriva s komunalnim otpadom ukupno bi se utrošilo 245 000 t<br />
fosilnog goriva i 125 000 t komunalnog otpada;<br />
• proračun troškova je rađen prema cijeni goriva 387 kn/t fosilnog goriva (cijena se odnosi<br />
na 2004. godinu) [5];<br />
• ukupna cijena fosilnog goriva iznosi 18.131.000 €, a smjese ugljen-petrol<br />
koks/komunalni otpad (80/20) 12.990.000 € - za sada je pretpostavljeno da tvornice<br />
cementa neće plaćati GIO koji zbrinjavaju, niti će dobivati naknadu za njegovo<br />
zbrinjavanje;<br />
• u proračun troškova uključena je pretpostavljena inflacija od oko 3 posto godišnje u<br />
svrhu izračunavanja realnih cijena goriva ;<br />
• investicijski trošak postrojenja za prihvat i doziranje otpada u rotacionu peć procijenjen<br />
je na 1.000.000 €;<br />
• prihod od prodaje proizvoda (R t ) ne mijenja se u slučaju primjene mjere.<br />
Korištenjem izraza za proračun troškova (poglavlje 6.1.) i uz definirane pretpostavke koje su<br />
uključene u izračun troškova, slijedi:<br />
Uz potencijal smanjenja emisije od 340 Gg CO 2 -eq u 2010. godini, vrijednost graničnih<br />
troškova je negativna i iznosi - 0,88 €/t CO 2 -eq.<br />
Jedna od navedenih pretpostavki, koja se odnosi na naknadu za zbrinjavanje GIO, znatno<br />
utječe na pretpostavljene granične troškove. Prema zacrtanim smjernicama Strategije<br />
gospodarenja otpadom i postavkama koje će biti uključene u Plan gospodarenja otpadom<br />
Republike Hrvatske, postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada bit će sastavni dijelovi<br />
Županijskih centara gospodarenja otpadom. Postoji interes pojedinih tvornica cementa da<br />
sudjeluju u investiciji postrojenja za mehaničko-biološku obradu, čime dokazuju i aktivno<br />
sudjelovanje u sustavnom konceptu gospodarenja otpadom. Formiranje naknada za<br />
zbrinjavanje otpada, od kojih bi tvornice cementa imale izravnu dobit, očekuje se prema uzoru<br />
na druge europske zemlje. Kao primjer može se navesti Austrija, u kojoj se zbrinjavanje<br />
komunalnog otpada, koji je kao GIO pogodan za korištenje u rotacionim pećima, naplaćuje oko<br />
75 €/t komunalnog otpada. Uz pretpostavku da će tvornice cementa dobivati naknadu za<br />
zbrinjavanje GIO, vrijednost graničnih troškova bila bi znatno niža.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 36/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
6.2.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE<br />
Neseklektivna katalitička redukcija (NSCR)<br />
Premda je mjera NSCR vrlo atraktivna s ekološkog stajališta (redukcijski faktor 80-90 posto),<br />
zbog visokih troškova postrojenja samo oko 20 posto postrojenja za proizvodnju dušične<br />
kiseline u svijetu koriste NSCR. U novije vrijeme razvijaju se nove vrste otpornijih katalizatora,<br />
čijom se ugradnjom u postojeći reaktor postrojenja postižu značajni ekonomski učinci. U odnosu<br />
na troškove novog postrojenja, ugradnjom takvih katalizatora znatno se smanjuju troškovi.<br />
Trošak mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova Neseklektivna katalitička redukcija<br />
računa se na osnovi razlike između investicijskih i operativnih troškova mjere i definiranog<br />
referentnog rješenja.<br />
Pretpostavke:<br />
• smanjenje N 2 O ostvaruje se sekundarnim procesom za smanjenje emisije, ugradnjom<br />
katalizatora u reaktor čime se pospješuje razgradnja N 2 O (efikasnost konverzije 85<br />
posto);<br />
• troškovi kapitala (Ct) za dvije proizvodne linije iznose 2*300.000=600.000 € (cijena<br />
katalizatora dobivena je od proizvođača, odnosi se na 2000. godinu)<br />
• kao sirovina za redukciju N 2 O koristi se urea – cijena se odnosi na 2000. godinu, a je<br />
iznosi 495.000 €;<br />
• vrijednosti troškova održavanja pogona (O t ) procjenjuju se na 10 posto od troškova<br />
kapitala;<br />
• prihod od prodaje proizvoda (R t ) ne mijenja se u slučaju primjene mjere.<br />
Korištenjem izraza za proračun troškova (poglavlje 6.1) i uz definirane pretpostavke koje su<br />
uključene u izračun troškova, slijedi:<br />
Uz potencijal smanjenja emisije od 820 kt CO 2 -eq u 2010. godini, vrijednost graničnih<br />
troškova iznosi 0,77 €/t CO 2 -eq.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 37/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
6.3. IZRADA SEKTORSKE KRIVULJE TROŠKOVA<br />
U svrhu određivanje prioriteta mjera sa stajališta njihove ekonomske prihvatljivosti, na temelju<br />
definiranih troškova nacrtana je krivulja trošak-djelotvornost (cost-effectiveness) (Slika 6.3-1).<br />
Na apscisi je iskaz potencijala pojedine mjere, a na ordinati cijena smanjenja emisije. Površina<br />
ispod krivulje predstavlja potrebna sredstva za smanjenje emisije.<br />
5<br />
EUR/t CO 2<br />
4<br />
3<br />
2<br />
1<br />
M2<br />
0<br />
-1<br />
0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200<br />
-2<br />
M1<br />
sm anjenje em isije (kt CO 2<br />
-eq)<br />
-3<br />
-4<br />
-5<br />
M1 - Korištenje alternativnih goriva u proizvodnji cementa<br />
M2 -Neselektivna katalitička redukcija u proizvodnji dušične kiseline<br />
Slika 6.3-1: Krivulja troškova mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova u sektoru<br />
<strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
LIFE04TCY/CRO/029 38/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
7. ZAKLJUČAK I PREPORUKE<br />
Provedena tehno-ekonomska analiza mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova ključnih<br />
izvora emisije iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong>, na temelju za sada raspoloživih podataka i<br />
informacija, definira sljedeće mjere koje su uključene u scenarij smanjenja emisije:<br />
• Proizvodnja cementa - Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad<br />
80/20)<br />
• Proizvodnja dušične kiseline - Neselektivna katalitička redukcija (NSCR)<br />
Definirane mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova uključene su u scenarij “S mjerama“<br />
prema sljedećim kriterijima.<br />
• zadovoljenje obveze prema Protokolu iz Kyota koja se odnosi na smanjenje emisije od 5<br />
posto u prvom razdoblju obveze od 2008. do 2012. godine;<br />
• troškovna učinkovitost mjere (granični trošak manji od 20 €/t CO 2 -eq)<br />
Provedene analize pojedinih mjera, na temelju za sada raspoloživih podataka i informacija,<br />
pokazuju da postoje potencijali smanjenja emisije pojedinih mjera koje nisu uključene u scenarij<br />
smanjenja, uvažavajući sljedeće kriterije:<br />
• realno ostvarivanje mjere do 2010. godine;<br />
• ekonomska opravdanost mjere;<br />
• poslovna strategija proizvođača;<br />
• zahtjevi tržišta;<br />
• sociološki utjecaji.<br />
Analiza potencijala smanjenja emisije stakleničkih plinova i troškova pojedinih mjera, koji su<br />
predloženi u ovom radu, predstavljaju orijentacijske vrijednosti, koje u sebi nose određene<br />
nesigurnosti. U svrhu detaljnije analize predloženih mjera za smanjenje emisije stakleničkih<br />
plinova predlaže se izrada Programa mjera za smanjivanje emisije stakleničkih plinova za<br />
ključne izvore emisije iz sektora <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong>.<br />
Kod određivanja ciljeva i planova aktivnosti za razdoblje do 2010. godine, potrebno je provesti<br />
usklađivanje s ciljevima i obvezama ostalih gospodarskih subjekata, a to se može postići kroz<br />
izradu modela smanjenja emisije stakleničkih plinova na nacionalnoj razini. To pitanje je usko<br />
povezano uz pitanje rješavanja referentne godine za Hrvatsku. Obvezu smanjenja emisije za 5<br />
posto o odnosu na referentnu 1990. godinu, u prvom razdoblju obveze od 2008. do 2012.<br />
godine, koja će uslijediti ratifikacijom Protokola iz Kyota, za sada nije moguće ostvariti bez<br />
priznavanja fleksibilnosti koja se odnosi na povećanje kvote referentne godine. Nakon<br />
višegodišnjih pregovora Hrvatskoj je odobrena fleksibilnost, uz definiranje visine u iznosu od 3,5<br />
Mt CO 2 -eq (FCCC/SBI/2006/L.20) [29], ali do sada nisu u potpunosti definirani načini korištenja<br />
te fleksibilnosti u prvom razdoblju obveze.<br />
Definiranim mjerama za smanjenje emisije stakleničkih plinova u sektoru <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong>,<br />
koje su uključene u scenarij “S mjerama“ prema kriterijima smanjenja emisije i troškovne<br />
učinkovitosti, uz mjere koje su uključene u scenarije smanjenja u drugim sektorima (Energetika,<br />
Otpad, Upijanje CO 2 u šume), prema sadašnjim projekcijama moguće je ostvariti maksimalni<br />
potencijal smanjenja od oko 4,4 Mt CO 2 -eq u 2010. godini. Da bi se ostvario ukupni cilj<br />
LIFE04TCY/CRO/029 39/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
Protokola iz Kyota potrebno je smanjiti emisiju u 2010. godini za oko 5-6 Mt CO 2 -eq u svim<br />
sektorima [30]. Razliku između domaćih mjera i potrebnog smanjenja moguće je ostvariti<br />
fleksibilnim mehanizmima Protokola iz Kyota i međunarodnim trgovanjem pravima na emisiju.<br />
U svrhu određivanja prioriteta mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova potrebno je jasno<br />
definirati kriterije za izbor mjera. Uz navedeni kriterij doprinosa ciljevima politike ublažavanja<br />
klimatskih promjena (primjena troškovno učinkovitih mjera za smanjenje emisije stakleničkih<br />
plinova), kriteriji koji se odnose na potencijal primjene mjere na tržištu kao i koristi u postizanju<br />
nacionalnih razvojnih prioriteta imaju značajan udio u konačnom izboru mjera [31].<br />
Opredjeljenje industrijskog sektora za politiku održivog razvoja jasno nameće potrebu<br />
povezanosti sa ostalim gospodarskim djelatnostima. Primjenu međusektorskih mjera, kojima bi<br />
se mogli postići značajni efekti, potrebno je potaknuti uspostavom zakonodavnog okvira kojim<br />
će se podržati mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova, a tržište/država prepoznati<br />
društvene i ekonomske doprinose, kao i očuvanje prirode i resursa.<br />
Uspostavom zakonodavnog, institucionalnog i organizacijskog okvira, uz aktivno uključenje u<br />
aktivnosti oko kreiranja i izgradnje nacionalnog sustava za ublažavanje klimatskih promjena te<br />
izradom nacionalnih planova raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova omogućit će se<br />
uključivanje i ostalih mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova, koje u ovoj analizi nisu<br />
razmatrane.<br />
LIFE04TCY/CRO/029 40/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
8. LITERATURA<br />
1. ECOFYS Energy and Environment; AEA Technology Environment (2001) Economic<br />
Evaluation of Sectoral Emission Reduction Objectives for Climate Change; Bottom-up<br />
Analysis of Emission Reduction Potentials and Costs for Greenhouse gases in the EU,<br />
Netherlands<br />
2. ECOFYS Energy and Environment; AEA Technology Environment ; National Technical<br />
University of Athens (2001) Economic Evaluation of Sectoral Emission Reduction<br />
Objectives for Climate Change; Economic Evaluation of Carbon dioxide and Nitrous Oxide<br />
Emission Reductions in Industry in the EU, Netherlands<br />
3. EKONERG Energy Research and Environmental Protection Institute (2005) National<br />
Inventory Report for the Period 1990-2003, Ministry of Environmental Protection, Physical<br />
Planning and Construction, Zagreb<br />
4. EKONERG (2003) Rješavanje problema emisije stakleničkih plinova iz tvornice<br />
Dalmacijacement-RMC Group d.d., Zagreb<br />
5. EKONERG (2004) Razrada i ekonomska analiza mjera za smanjenje emisija stakleničkih<br />
plinova iz tvornica Dalmacijacement-RMC Group d.d., Zagreb<br />
6. EFMA European Fertilizer Manufacturers’ Association (2000) Best available Techniques<br />
for Pollution Prevention and Control in the European Fertilizer Industry; Production of<br />
Ammonia; Belgium<br />
7. EFMA European Fertilizer Manufacturers’ Association (2000) Best available Techniques<br />
for Pollution Prevention and Control in the European Fertilizer Industry; Production of<br />
Nitric Acid, Belgium<br />
8. IPCC Integrated Pollution Prevention and Control (2001) Reference Document on Best<br />
Available Techniques in the Cement and Lime Manufacturing Industries, European<br />
Commision<br />
9. Emission Reduction of Greenhouse Gases from the Cement Industry, Greenhouse Gas<br />
Control Technologies Conference Paper - Cement, www.ieagreen.org.uk<br />
10. EKONERG (2005) Završno izvješće o provedbi energetskog audita u energani<br />
Petrokemije d.d. Kutina, Zagreb<br />
11. EKONERG (2005) Analiza primjene zakonodavstva europske unije s područja zaštite<br />
okoliša na rad elektroenergetskih postrojenja HEP Grupe s planom djelovanja, Zagreb<br />
12. DFIU/IFARE French-German Institute for Environmental Research, The Reference<br />
Installation Approach for the techno-economic assessment of emission abatement options<br />
and the determination of BAT according to the IPPC-Directive<br />
13. IPCC/UNEP/OECD/IEA (1997) Greenhouse Gas Inventory Workbook, Revised 1996<br />
IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories, Volume 2, United Kingdom<br />
14. IPCC/UNEP/OECD/IEA (1997) Greenhouse Gas Inventory Reference Manual, Revised<br />
1996 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories, Volume 3, United<br />
Kingdom<br />
15. EKONERG (2003) Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog<br />
nacionalnog izvješća RH o promjeni klime, Zagreb<br />
LIFE04TCY/CRO/029 41/42
EKONERG<br />
Tehno-ekonomske smjernice – <strong>Industrijski</strong> <strong>procesi</strong><br />
16. CEMBUREAU (1999) Environmental Benefits of Using Alternative Fuels in Cement<br />
Production, A life-cycle Approach, Brussels<br />
17. http://www.engineeringtoolbox.com/fuels-higher-calorific-values-d_169.html<br />
18. Fakultet strojarstva i brodogradnje (2005) Završno izvješće o provedbi energetskog audita<br />
Našicecemant, d.d., Zagreb<br />
19. European Commision (2003) Refuse Derived Fuel Current Practice and Perspectives,<br />
Final Report, Swindon<br />
20. AEA Technology Environment (1998) Options to Reduce Nitrous Oxide Emissions (Final<br />
Report)<br />
21. IPCC (2000) N 2 O Emissions from Adipic Acid and Nitric Acid Production, Good Practice<br />
Guidance and Uncertainty Management in National Greenhouse Gas Inventories, United<br />
Kingdom<br />
22. IFA Technical Symposium (2006) Yara’s de-N 2 O Technology: A Well-Proven, Cost<br />
Efficient Choice for Reducing Nitrous Oxide Emission from Nitric Acid Production, Vilnius<br />
23. htp://www.epa.gov/nitrousoxide/pdfs/adipic_nitric_n2o.pdf<br />
24. UNEP (1999) Economics of Greenhouse Gas Limitations, Main Reports – Methodological<br />
Guidelines, Denmark<br />
25. EEA (1999) Guidelines for defining and documenting data on costs of possible<br />
environmental protection measures, Technical report No 27, Copenhagen<br />
26. European Commision (2006) Integrated Pollution Prevention and Control, Reference<br />
Document on Economics and Cross-Media Effects<br />
27. Vlada RH (2005) Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske<br />
28. Međunarodni monetarni fond RH (2006) Drugo preispitivanje u okviru stand-by<br />
aranžmana, zahtjevi za produženje aranžmana, povećanje pristupa sredstvima, promjenu<br />
dinamike povlačenja sredstava i za odgodu ispunjenja kriterija za ocjenu uspješnosti<br />
izvršenja programa, Zagreb<br />
29. http://unfccc.int/resource/docs/2006/sbi/eng/l20.pdf<br />
30. EKONERG (2006) Tehno-ekonomske smjernice za izradu sektorskih programa za<br />
smanjivanje emisija stakleničkih plinova - Energetika; u okviru projekta: LIFE04<br />
TCY/CRO/029 Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o<br />
promjeni klime i Protokola iz Kyota u Republici Hrvatskoj – draft<br />
31. EKONERG (2005) Republic of Croatia, Technology Needs Assessment Report, Under<br />
Project: Climate Change Enabling Activity (Phase II), Zagreb<br />
LIFE04TCY/CRO/029 42/42