Industrijski procesi - mzoip

TEHNO-EKONOMSKE SMJERNICE 

ZA IZRADU SEKTORSKIH 

PROGRAMA ZA SMANJIVANJE 

EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA 

Industrijski procesi 

Nacrt 

EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša 

Zagreb, 2006.

EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša d.o.o. 

Koranska 5, 10000 Zagreb 

Naručitelj: 

Radni nalog: 

Ministarstvo zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva 

I-12-098 

Naslov: 

Projekt: LIFE04 TCY/CRO/029 «Osposobljavanje za provedbu 

Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i 

Protokola iz Kyota u Republici Hrvatskoj» 

TEHNO-EKONOMSKE SMJERNICE ZA IZRADU 

SEKTORSKIH PROGRAMA ZA SMANJIVANJE EMISIJA 

STAKLENIČKIH PLINOVA 

- Industrijski procesi - 

Nacrt 

With the contribution of the LIFE financial instrument of the European Community 

Koordinator izrade: 

Autori: 

Mr.sc. Andrea Hublin, dipl.ing. 

Mr.sc. Andrea Hublin, dipl.ing. 

Davor Vešligaj, dipl.ing. 

Zvonimir Katančić, dipl.ing. 

Direktor Odjela za zaštitu atmosfere: 

Direktor: 

Davor Vešligaj, dipl.ing. 

Mr.sc.Zdravko Mužek, dipl.ing. 

Zagreb, prosinac 2006.

SUMMARY 

The purpose of these guidelines is technical and economic analysis of greenhouse gas (GHG) 

mitigation measures as support to stakeholders in the preparation of sectoral operating 

programs. Three major items are elaborated in the guidelines: (1) identification and description 

of technical measures, (2) determination of emission reduction potentials and (3) cost 

assessment. 

Guidelines are focused at key sources in the Republic of Croatia, i.e. sources which contribute 

to the total GHG emissions with 95 per cent, and mitigation measures which can be applied 

within that sources independent on the type of GHG. These sources are identified in the 

National Inventory Report. 

GHG emissions mitigation could be achieved by implementation of technical measures and/or 

flexible mechanism in the framework of UNFCCC, which represent combination of technical and 

economic measures. Guidelines should analyze measures which already available at market, 

with possibility of implementation till 2010. 

TABLE OF CONTENTS 

1. INTRODUCTION 1 

1.1. SCOPE AND OBJECTIVES 1 

1.2. METHODOLOGICAL ASPECT OF GUIDELINES PREPARATION 2 

2. SECTOR DESCRIPTION 3 

2.1. MAIN CHARACTERISTICS OF SECTOR 3 

2.1.1. CEMENT PRODUCTION 3 

2.1.2. AMMONIA PRODUCTION 3 

2.1.3. NITRIC ACID PRODUCTION 4 

2.2. KEY SOURCES DESCRIPTION 4 



2.3. BEST AVAILABLE TECHNIQUES 9 

2.3.1. BEST AVAILABLE TECHNIQUES IN THE CEMENT PRODUCTION 9 

2.3.2. BEST AVAILABLE TECHNIQUES IN THE NITRIC ACID PRODUCTION 10 

2.4. LEGISLATIVE FRAMEWORK 10 

2.4.1. EU LEGISLATION 11 

2.4.2. CROATIAN LEGISLATION 12 

3. GREENHOUSE GASES EMISSIONS 14 

3.1. CEMENT PRODUCTION 14 

3.1.1. METHODOLOGY OF EMISSION ESTIMATION FROM PRODUCTION 

PROCESS 14 

3.2. NITRIC ACID PRODUCTION 17 

3.2.1. METHODOLOGY OF EMISSION ESTIMATION FROM PRODUCTION 

PROCESS 17 

4. MITIGATION MEASURES 21 

4.1. PORTLAND CEMENT PRODUCTION 21 

4.1.1. IDENTIFICATION AND TECHNICAL ANALYSIS OF MEASURES 21

4.1.1.1. Increase in Energy Efficiency of the Clinker Production Process 23 

4.1.1.2. Use of Alternative Fuel 24 

4.1.1.3. Decrease of Clinker Percentage in Cement 27 

4.1.2. AVAILABILITY AND LIMITATIONS OF MEASURES 28 

4.2. NITRIC ACID PRODUCTION 29 

4.2.1. IDENTIFICATION AND TECHNICAL ANALYSIS OF MEASURE 29 

4.2.1.1. Non-Selective Catalytic Reduction (NSCR) 29 

4.2.2. AVAILABILITY AND LIMITATIONS OF MEASURE 30 

5. EMISSION REDUCTION POTENTIAL 31 

5.1. BASELINE SCENARIO DEFINING 31 

5.2. SCENARIO“WITH MEASURES” 32 

5.3. EMISSION REDUCTION POTENTIAL 33 

6. EMISSION REDUCTION COST 34 

6.1. METHODOLOGICAL ASPECT OF COST ASSESSMENT 34 

6.2. MARGINAL COST ASSESSMENT 35 



6.3. SECTORAL COST CURVE PREPARATION 38 

7. CONCLUSION AND RECOMMENDATIONS 39 

8. REFERENCES 41

EKONERG 

Tehno-ekonomske smjernice – Industrijski procesi 

SADRŽAJ 

1. UVOD 1 

1.1. SVRHA I CILJEVI 1 

1.2. METODOLOŠKI PRISTUP IZRADI SMJERNICA 2 

2. OPIS SEKTORA 3 

2.1. GLAVNE ZNAČAJKE SEKTORA 3 

2.1.1. PROIZVODNJA CEMENTA 3 

2.1.2. PROIZVODNJA AMONIJAKA 3 

2.1.3. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 4 

2.2. OPIS KLJUČNIH IZVORA EMISIJE 4 



2.3. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE 9 

2.3.1. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI CEMENTA 9 

2.3.2. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI DUŠIČNE 

KISELINE 10 

2.4. ZAKONODAVNI OKVIR 10 

2.4.1. EU ZAKONODAVSTVO 11 

2.4.2. HRVATSKO ZAKONODAVSTVO 12 

3. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA 14 

3.1. PROIZVODNJA CEMENTA 14 

3.1.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA 14 

3.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 17 

3.2.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA 17 

4. MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA 21 

4.1. PROIZVODNJA PORTLAND CEMENTA 21 

4.1.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA 21 

4.1.1.1. Povećanje energetske učinkovitosti procesa proizvodnje klinkera 23 

4.1.1.2. Korištenje alternativnih goriva 24 

4.1.1.3. Smanjenje udjela klinkera u cementu 27 

4.1.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERA 28 

4.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 29 

4.2.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA 29 

4.2.1.1. Neselektivna katalitička redukcija (NSCR) 29 

4.2.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERE 30 

5. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE 31 

5.1. DEFINIRANJE REFERENTNOG SCENARIJA 31 

5.2. SCENARIJ “S MJERAMA” 32 

5.3. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE 33 

6. TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJE 34 

6.1. METODOLOŠKI PRISTUP PROCJENI TROŠKOVA 34 

6.2. PROCJENA GRANIČNIH TROŠKOVA 35 



6.3. IZRADA SEKTORSKE KRIVULJE TROŠKOVA 38 

7. ZAKLJUČAK I PREPORUKE 39 

8. LITERATURA 41 

LIFE04TCY/CRO/029

EKONERG 


1. UVOD 

1.1. SVRHA I CILJEVI 

Nakon što ratificira Protokol iz Kyota, RH će sukladno s preuzetim obvezama u razdoblju 2008.- 

2012. morati smanjiti emisije svih stakleničkih plinova za 5% u odnosu na baznu godinu za koju 

je izabrana 1990. Neovisno o ishodu pregovora koje RH vodi sa međunarodnom zajednicom 

oko povećanja emisije u baznoj godini, smanjivanje emisija stakleničkih plinova uz istovremeni 

planirani gospodarski rast predstavljat će veliki tehnološki i ekonomski izazov za Hrvatsku. 

Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime (UNFCCC) i Protokol iz Kyota ostavlja strankama da 

same ili zajedno s drugim strankama definiraju strategiju, politiku, programe i mjere čijom će 

provedbom ostvariti konačni cilj. 

Smanjenje emisije stakleničkih plinova prvenstveno se ostvaruje primjenom tehničkih mjera i/ili 

primjenom tzv. fleksibilnih mehanizama definiranih u okviru UNFCCC-a koji predstavljaju 

kombinaciju tehničkih i ekonomskih mjera. Treba naglasiti da se navedene mjere donose i 

provode u okviru šireg političkog okvira koji definira/propisuje i ostale “ne-tehničke” mjere kao 

što su primjerice različiti ekonomski instrumenti (porezi, naknade, subvencije i sl.). 

U dijelu koji se odnosi na provedbu tehničkih mjera, nositelji njihove provedbe (sektori, pojedine 

industrijske grane i poduzeća) i njihov menadžment moraju imati što je moguće točnije i 

dosljednije informacije o potencijalima i troškovima smanjenja emisija kako bi mogli postići 

planirani rast i konkurentnost na tržištu i istovremeno provesti mjere smanjenja emisije po 

principu najmanjeg troška. Na razini EU prihvaćeno je da granični trošak od 20 €/tCO 2 eq 

predstavlja prag ispod kojeg primjena mjera zadovoljava kriterij troškovne učinkovitosti (costeffectiveness). 

Svrha ovih smjernica je tehnička i ekonomska (tehno-ekonomska) analiza mjera kao potpora 

donosiocima odluka u pripremi sektorskih operativnih programa. U smjernicama se razrađuju tri 

ključna elementa: (1) identifikacija i opis tehničkih mjera, (2) određivanje potencijala smanjenja 

emisije i (3) procjena troškova. 

Smjernice će biti usredotočene na ključne izvore emisije (key sources) u RH, tj. izvore koji 

doprinose ukupnoj emisiji stakleničkih plinova sa 95% i mjere smanjenja emisija koje se mogu 

primijeniti na ovim izvorima neovisno o vrsti stakleničkog plina. Ovi izvori identificirani su u 

Izvješću o proračunu emisija stakleničkih plinova (NIR). 

Smjernice bi trebale analizirati mjere koje su već raspoložive na tržištu i čija primjena bi se 

mogla ostvariti do 2010. godine. 

LIFE04TCY/CRO/029 1/42

EKONERG 


1.2. METODOLOŠKI PRISTUP IZRADI SMJERNICA 

U izradi sektorskih smjernica korišten je bottom-up pristup, odnosno, tehno-ekonomska analiza 

mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova, koja se sastoji od nekoliko koraka [1]: 

• za svaki sektor definirani su ključni izvori emisije (key sources), tj. izvori koji doprinose 

ukupnoj emisiji stakleničkih plinova sa 95%; 

• za ključne izvore emisije definirane su mjere za smanjenje emisije; 

• mjere koje imaju značajniji utjecaj na smanjenje emisije do 2010. godine detaljnije su 

analizirane, odnosno, određen je njihov potencijal smanjenja emisije, troškovi/uštede i 

koristi koje se postižu njihovom primjenom. 

Ključni izvori emisije identificirani su u Izvješću o proračunu emisija stakleničkih plinova (NIR-u). 

U sektoru Industrijski procesi definirani su sljedeći ključni izvori: 

• Proizvodnja cementa; 

• Proizvodnja dušične kiseline; 

• Proizvodnja amonijaka. 

Navedeni industrijski procesi imaju najveći udio u ukupnoj emisiji iz sektora (preko 90 posto). 

U svrhu provođenja tehno-ekonomske analize, mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova 

analizirane su s obzirom na potencijal smanjenja u odnosu na baseline scenarij, 

troškove/uštede, dostupnost, mogućnost, zapreke i ostale relevantne informacije vezane uz 

implementaciju mjera. Mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova identificirane su u Prvom 

nacionalnom izvješću RH prema Okvirnoj konvenciji UN o promjeni klime te Projekcijama i 

ukupnim efektima politike i mjera za potrebe Drugog nacionalnog izvješća RH prema Okvirnoj 

konvenciji UN o promjeni klime. 

U Proizvodnji cementa definirane su i analizirane sljedeće mjere za smanjenje emisije 

stakleničkih plinova: 

• Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera; 

• Smanjivanje udjela klinkera u cementu; 

• Uporaba otpada kao alternativnog goriva. 

U Proizvodnji dušične kiseline analizirana je mjera Neselektivna katalitička redukcija. 

U Proizvodnji amonijaka nisu definirane mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova. 

Za svaku mjeru definirani su sljedeći parametri: 

• potencijal smanjenja emisije do 2010. godine; 

• troškovi/uštede izraženi u €/tCO 2 eq; 

• razina implementacije do 2010. godine. 


EKONERG 


2. OPIS SEKTORA 

2.1. GLAVNE ZNAČAJKE SEKTORA 

Unutar EU industrijske aktivnosti predstavljaju značajan izvor emisije CO 2 . Oko 40 posto 

ukupne direktne i indirektne emisije CO 2 i 30 posto ukupne emisije stakleničkih plinova u 1990. 

godini sačinjavaju emisije iz industrijskih procesa [2]. 

U ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj industrijski procesi sudjeluju sa oko 10 posto 

[3]. Proizvodnja cementa, Proizvodnja dušične kiseline i Proizvodnja amonijaka su procesi kod 

kojih je doprinos emisiji stakleničkih plinova identificiran kao značajan i zajedno čine preko 90 

posto emisije u sektoru Industrijski procesi. 

2.1.1. PROIZVODNJA CEMENTA 

Cement se proizvodi procesom kalcinacije, u kojem se vapnenac zagrijava u rotacijskoj peći do 

visokih temperatura, pri čemu nastaje vapno (CaO) uz oslobađanje CO 2 u atmosferu, a 

dodavanjem tvari bogatih silicijem nastaju silikati koji su glavni sastojci klinkera. Klinker se 

nakon toga hladi, usitnjava i miješa sa malim količinama gipsa tvoreći finalni proizvod, cement. 

Proizvodnja cementa je tehnologija koju prati veliki utrošak sirovine i energije. Tehnologija 

proizvodnje cementa neprekidno se usavršava, što se odražava kroz povećanje kvalitete 

proizvoda te usavršavanje strojne opreme i procesa proizvodnje. Stalnim poboljšanjem kvalitete 

proizvoda, uz štednju prirodnih izvora sirovine i energije zbrinjavanjem otpadnih materijala 

(sekundarnih sirovina) ostvaruje se veća ekonomičnost proizvodnje i smanjuju štetni utjecaji na 

okoliš. Razvoj tehnologije uvjetovan je tržištem, opskrbom, cijenom energije te zaštitom okoliša, 

a u posljednje vrijeme usmjeren je na opremu koja omogućuje korištenje otpadnih materijala. 

Time se ujedno smanjuju i troškovi proizvodnje. 

Unapređenje proizvodnog procesa očituje se kroz smanjenje troškova energije korištenjem 

raznih vrsta energenata uz ostvarivanje specifične potrošnje topline od oko 3,2 GJ/t klinkera, 

upotrebu ugljena kao jeftinijeg energenta, relativno visok udio alternativnih goriva, manju 

specifičnu potrošnju električne energije, visoku produktivnost, pridržavanje strogih normi 

ekoloških mjera te osiguranje više vrsta cementa posebnih svojstava što je od posebne važnosti 

za tržište. 

Za smanjenje troškova proizvodnje u industriji cementa bitna su dva aspekta: korištenje jeftinijih 

sirovina (za proizvodnju klinkera ili pri mljevenju cementa) i smanjenje troškova za energiju (npr. 

upotrebom alternativnih goriva) [4, 5]. 

2.1.2. PROIZVODNJA AMONIJAKA 

Amonijak se proizvodi katalitičkim postupkom obrade prirodnog plina, pomoću vodene pare i 

zraka, primarnim i sekundarnim reforming procesima. Za proizvodnju amonijaka mogu se, osim 

prirodnog plina, koristiti i ostali ugljikovodici, sirova nafta, loživo ulje ili ugljen, no proizvodnja iz 

prirodnog plina je tehnološki najjednostavnija i zahtijeva najmanje energije za istu količinu 


EKONERG 


proizvedenog amonijaka. Jedino ulaganjem u nove tehnologije proizvodnje amonijaka može se 

slijediti stalni trend smanjenja specifične potrošnje energije po jedinici proizvedenog amonijaka. 

To je ujedno i energetski najzahtjevniji proces u postupku proizvodnje mineralnih dušičnih 

gnojiva, u kojem se prirodni plin troši i kao izvor energije i kao sirovina za proizvodnju 

amonijaka. 

Ušteda energije primjenom novih tehnologija, uz stalno unapređenje procesa proizvodnje i 

pridržavanje najstrožih kriterija u pogledu kvalitete proizvoda omogućuje ispunjavanje zahtjeva 

tržišta i zakonskih zahtjeva iz područja zaštite okoliša [6]. Suvremena tehnologija koja polaže 

zahtjeve za povećanjem učinkovitosti procesa bazira se na korištenju visokih tlakova u 

postrojenjima i na smanjenju nastajanja štetnih nus-produkata. 

2.1.3. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 

Dušična kiselina se pretežno koristi kao sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva. Dobiva se 

katalitičkom oksidacijom amonijaka pomoću kisika iz zraka i spaljivanjem na platina/rodij 

katalizatorima [7]. Uz bolju konverziju amonijaka i smanjenje reakcijske temperature (čime se 

štite skupi katalizatori), ostvaruje se značajna ušteda i povećanje učinkovitosti procesa. 

Korištenjem dodatne opreme za smanjenje emisije udovoljava se zahtjevima za smanjenje 

štetnog utjecaja na okoliš. 

Briga o okolišu jedno je od temeljnih načela suvremene proizvodnje, a očituje se u smanjenju 

utjecaja na okoliš kroz cijeli životni ciklus proizvoda, vođenje proizvodnog procesa tako da se 

smanji, pravilno odloži, preradi i ponovno iskoristi otpad te poveća energetska učinkovitost i 

smanji emisija stakleničkih plinova i ostalih onečišćujućih tvari. Približavanje tržištu kvalitetom i 

asortimanom proizvoda te smanjenje troškova proizvodnje bitne su odrednice suvremene 

ekonomične proizvodnje dušične kiseline. 

2.2. OPIS KLJUČNIH IZVORA EMISIJE 

U ovom poglavlju su opisani ključni izvori emisije Proizvodnja cementa i Proizvodnja dušične 

kiseline, za koje su u narednim poglavljima analizirane mjere za smanjenje emisija stakleničkih 

plinova. 


U proizvodnji cementa razlikuju se četiri vrste proizvodnog procesa: suhi, polusuhi, mokri i 

polumokri (ovisno o količini vlage koju sadržava sirovina). Više od 75 % europske proizvodnje 

cementa provodi se suhim postupkom. Izbor postupka ovisi o karakteristikama sirovine. 

Tehnologija s mokrim postupkom je znatno skuplja zbog velikog utroška energije. U proizvodnji 

cementa najzastupljeniji je portland cement različitih vrsta, ovisno o udjelima dodataka. 

Proizvodnja cementa u EU 1995. godine dosegla je 172 Mt [8]. U Hrvatskoj se cement proizvodi 

suhim postupkom u četiri tvornice: Cemex/Dalmacijacement, Našicecement d.d., Holcim 

(Hrvatska) d.o.o. i IstraCement. U 2004. godini proizvedeno je 3 663 468 tona cementa. 

Najvećim dijelom se proizvodi portland cement s različitim udjelima dodataka (koji su u skladu s 


EKONERG 


hrvatskim HRN B.C1.011 i europskim EN 197-1 normama), dok su u manjim količinama 

zastupljene i druge vrste cementa (aluminatni cement, koji se proizvodi u jednoj tvornici). 

Proizvodnja cementa odvija se u nekoliko faza tehnološkog procesa: 

• priprema sirovine (usitnjavanje, mljevenje, sušenje, homogenizacija); 

• pečenje klinkera; 

• hlađenje klinkera; 

• mljevenje i miješanje cementa; 

• skladištenje i pakiranje cementa. 

Sirovina za proizvodnju portland cementa uglavnom se sastoji od vapnenca, lapora i/ili gline, uz 

dodatak komponenata za korekciju sastava klinkera (kvarcni pijesak, željezna ruda, boksit i dr.). 

Nakon procesa usitnjavanja, mljevenja, sušenja i homogeniziranja mješavine sirovine, dobiva 

se sirovinsko brašno za pečenje klinkera. Reakcije sirovinske smjese prije i za vrijeme 

sinteriranja u rotacijskoj peći ovise o kemijskom, mineraloškom i granulometrijskom sastavu te o 

temperaturnim promjenama u širokom rasponu temperatura od 100°C do 1450°C. 

U temperaturnom intervalu od 100 do 600°C odvijaju se reakcije dehidratacije sirovinskih 

komponenti, uz isparavanje vlage kemijski vezane u mineralima gline. Između 600°C i 1100°C 

odvijaju se reakcije dekarbonatizacije: 

MgCO 3 → MgO + CO 2 

CaCO 3 → CaO + CO 2 

U temperaturnom intervalu od 1100°C do 1300°C dolazi do egzotermnih reakcija, a u intervalu 

od 1300°C do 1450°C (zoni sinteriranja) dolazi do vezanja slobodnog CaO sa SiO 2 , Al 2 O 3 i 

Fe 2 O 3 , gdje se osim reakcija u čvrstoj fazi odvijaju i heterogene reakcije: 

2CaO + SiO 2 + CaO → 3CaO · SiO 2 

Kvaliteta klinkera ovisi o sadržaju osnovnih minerala, a na proces stvaranja minerala klinkera 

utječu i minorne komponente (MgO, SiO 3 , K 2 O, Na 2 O i dr.), naročito kod nastajanja nekih 

polimorfnih oblika glavnih minerala klinkera. Konačni fazni sastav klinkera ovisi o postupku 

hlađenja, koji započinje u izlaznoj zoni peći i nastavlja se u hladnjaku klinkera, gdje dolazi do 

ravnotežne ili neovisne kristalizacije taline uz nastajanje staklene faze. 

Cement, kao konačni proizvod, smjesa je klinkera, gipsa (regulatora vezivanja) i drugih primjesa 

(troska i sl.) koje pri hidrataciji cementa iskazuju hidraulička svojstva. Takva smjesa u zadanom 

omjeru za svaku klasu cementa melje se u cementnom mlinu na određenu finoću čestica. 

Proizvedeni cement pojedine klase transportira se u silose cementa, te se kao gotov proizvod 

otprema u rastresitom stanju ili pakiran u vreće. 

U proizvodnji aluminatnog cementa koriste se tri osnovne sirovine: kamen vapnenac, crveni 

boksit i bijeli kalcinirani boksit. Klinker, koji nastaje taljenjem tih sirovina pri temperaturi od oko 

1550 °C, nakon hlađenja se melje u kugličnom mlinu, nakon čega se dobiva aluminatni cement 

traženih specifikacija. Tehnološki postupak proizvodnje aluminatnog cementa razlikuje se od 

proizvodnje portland cementa. Zbog malih količina te vrste cementa koji se proizvodi u tvornici 

IstraCement, u daljnjem opisu nije razmatran tehnološki postupak proizvodnje aluminatnog 

cementa. 


EKONERG 


Najznačajnija faza tehnološkog procesa proizvodnje cementa je pečenje klinkera u rotacionim 

pećima s izmjenjivačima topline i hladnjakom klinkera. Pravilno vođenje procesa preduvjet je za 

postizanje visoke razine kvalitete klinkera i optimiranje procesa u pogledu troškova energije. 

Povećanje ekonomičnosti u cementnoj industriji može se postići: 

• uštedom energije; 

• korištenjem jeftinijih sirovina pri proizvodnji klinkera; 

• smanjenjem udjela klinkera u cementu 

Proizvodnja topline čini glavninu troškova u proizvodnji cementa. U cilju podizanja 

konkurentnosti tvornica cementa u Hrvatskoj, kao glavno gorivo koristi se ugljen odnosno 

smjesa praha ugljena i petrol-koksa, a u pojedinim cementarama se koriste i alternativna goriva. 

Najveći dio energije se koristi za pečenje klinkera i sušenje sirovine. U proizvodnom procesu 

značajnu ulogu imaju i dimni plinovi koji nastaju izgaranjem ugljena u rotacijskoj peći i 

kalcinatoru. Dimni plinovi prolaze kroz izmjenjivač topline, a koriste se za predgrijavanje 

sirovinskog brašna ili završno sušenje sirovine te se nakon toga odvode u vrećasti filtar u kojem 

se odvaja fina prašina od plinova. Izdvojena prašina se vraća u sirovinu ili se koristi kao dodatak 

u proizvodnji cementa. Pored topline troše se i znatne količine električne energije za pripremu i 

mljevenje sirovine, homogenizaciju, mljevenje klinkera i cementa, pakiranje i transport. Ušteda 

električne energije može se postići poboljšanjem energetske učinkovitosti pogonskih strojeva, 

posebno mlinova sirovine i cementa, koji predstavljaju najveće potrošače električne energije. 

Povećanje ekonomičnosti u cementnoj industriji, pored uštede energije, postiže se i korištenjem 

jeftinijih sirovina za proizvodnju klinkera ili pri mljevenju cementa, dodavanjem dodataka uz 

smanjenje udjela klinkera. Kod proizvodnje cementa, prilikom usitnjavanja, osim klinkera i gipsa 

koji služi kao regulator vezivanja, dodaju se materijali kao zamjena za klinker (15-30 %), a koji 

su znatno jeftiniji od klinkera. To mogu biti prirodni materijali (npr. pucolan, vapnenac) koji imaju 

hidrauličku aktivnost, ili otpadni materijali iz industrijskih procesa, tj. sekundarne sirovine koje se 

aktiviraju pri hidrataciji cementa (npr. zgura iz proizvodnje sirovog željeza i lebdeći pepeo iz 

termoelektrane na ugljen). Upotrebom navedenih dodataka štede se mineralne sirovine, 

energija za sušenje, mljevenje i pečenje sirovine, a smanjenjem udjela klinkera postižu se 

pozitivni ekološki učinci. Smanjenje udjela klinkera u proizvodnji cementa opravdano je jedino 

uz postizanje standardne kvalitete pojedinih vrsta cementa koje traži tržište i osiguranje 

potrebnih količina dodataka uz ekonomski opravdanu cijenu. 

Utjecaj cementne industrije na okoliš manifestira se emisijom onečišćujućih tvari u zrak. Oko 5 

posto ukupne svjetske emisije CO 2 potječe iz proizvodnje cementa [9]. Kod proizvodnje 

cementa emisija nastaje uslijed izgaranja goriva i kao rezultat kemijskih reakcija u pojedinim 

fazama procesa, prvenstveno kod pečenja klinkera. Od onečišćujućih tvari koje nastaju 

izgaranjem goriva (CO 2 , NO x , SO, CO) i kemijskim reakcijama u rotacijskoj peći (CO 2 i SO 2 ), 

najznačajniji je CO 2 . Pri pečenju sirovine uobičajenog sastava oslobađa se oko 0,5 t CO 2 po toni 

proizvedenog klinkera. 

Pri proizvodnji cementa razlikuju se: 

a) direktna emisija CO 2 

• emisija iz procesa proizvodnje klinkera; 

• emisija uslijed izgaranja goriva u rotacionoj peći; 

• emisija uslijed izgaranja goriva za potrebe sušenja sirovine, transporta, proizvodnje 

energije (električne i/ili toplinske) na lokaciji, za grijanje ili hlađenje prostorija i dr. 


EKONERG 


b) indirektna emisija CO 2 

• emisija uslijed proizvodnje električne energije koja se troši u cementari; 

• emisija uslijed proizvodnje klinkera kupljenog od drugog proizvođača i korištenog u 

proizvodnji cementa; 

• emisija uslijed proizvodnje materijala koji se u cementari koristi kao alternativno gorivo; 

• emisija uslijed dovoza sirovine i goriva, odvoza klinkera i cementa. 

Za smanjenje emisije CO 2 mogu se koristiti energetske i procesne mjere. Energetske mjere 

odnose se na povećanje energetske učinkovitosti procesa te upotrebu goriva s manjim 

sadržajem ugljika. Procesne mjere odnose se na promjene u tehnološkom procesu 

(smanjivanje udjela klinkera u cementu) i uklanjanje CO 2 iz procesnih dimnih plinova. 

Godišnje emisije CO 2 u svijetu iz proizvodnje cementa procjenjuju se na oko 560 Mt, što je oko 

2,5 posto ukupne emisije stakleničkih plinova (CO 2 -eq). U Hrvatskoj, godišnja emisija CO 2 iz 

proizvodnje cementa u iznosu od oko 1,5 Mt čini oko 5 posto ukupne emisije stakleničkih 

plinova (CO 2 -eq). 


Dušična kiselina (HNO 3 ) se pretežno koristi kao sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva te u 

proizvodnji adipinske kiseline, eksploziva, obradi željeznih metala i sl. Oko 80 posto 

proizvedene dušične kiseline u EU koristi se u proizvodnji umjetnih gnojiva. U Hrvatskoj se 

dušična kiselina proizvodi u Tvornici mineralnih gnojiva Petrokemija d.d. Kutina, u kojoj se 

ukupna godišnja proizvedena količina (287 567 tona HNO 3 u 2004. godini) koristi za proizvodnju 

mineralnih gnojiva. Osim proizvodnje mineralnih gnojiva, djelatnost tvrtke usmjerena je i na 

proizvodnju proizvoda od bentonitnih glina, različitih vrsta čađa te proizvodnju sekundarnih 

proizvoda. Petrokemija d.d. Kutina je jedini proizvođač mineralnih gnojiva u Hrvatskoj, a po 

svjetskim mjerilima spada u tvornice srednje veličine [10]. 

Proizvodnja dušične kiseline odvija se kroz sljedeće faze tehnološkog procesa [7]: 

• oksidacija amonijaka pomoću kisika iz zraka i spaljivanje na katalizatorima (platina/rodij), 

pri čemu nastaje dušikov oksid (NO); 

• oksidacija NO u dušikov dioksid (NO 2 ); 

• apsorpcija NO 2 u vodi, pri čemu nastaje HNO 3 . 

Ovisno o tlaku, koriste se dva tipa postrojenja za proizvodnju dušične kiseline: postrojenja s 

jednim tlakom i postrojenja s dvije razine tlaka. Kod postrojenja s jednim tlakom oksidacija i 

apsorpcija se odvijaju pri istom tlaku. Kod postrojenja s dvije razine tlaka oksidacija NO u NO 2 

se odvija pri nižim tlakovima, dok apsorpcija NO 2 u vodi teče pri visokim tlakovima. Postrojenja 

s niskim tlakom (ispod 1,7 bara) su starija postrojenja, dok se u novim postrojenjima koriste 

srednji tlakovi (1,7 – 6,5 bara) i visoki tlakovi (6,5 – 13 bara). Za proizvodnju dušične kiseline u 

EU 1995. godine koristilo se 78 postrojenja, pri čemu 45 otpada na postrojenja s dvije razine 

tlaka (9 starijih i 36 novih), dok preostali dio otpada na postrojenja s jednim tlakom (22 

postrojenja sa srednjim tlakom i 11 postrojenja s visokim tlakom). Kapacitet novih postrojenja 

iznosi oko 1000 t/d. 1995. godine u EU15 proizvedeno je 314 400 000 tona dušične kiseline. 


EKONERG 


Za proizvodnju dušične kiseline u tvornici Petrokemija d.d. Kutina koristi se postrojenje s dvije 

razine tlaka. Godišnji proizvodni kapacitet tvornice je 1 300 000 do 1 500 000 tona mineralnih 

gnojiva, 32 000 tona čađa i 50 000 tona glinarskih proizvoda. Za postizanje ove proizvodnje 

nužno je osigurati 650 000 000 m s 3 do 700 000 000 m s 3 prirodnog plina. 

U prvoj, oksidacijskoj fazi procesa proizvodnje dušične kiseline reakcijom amonijaka sa kisikom 

iz zraka na platina/rodij katalizatorima nastaje dušikov oksid (NO) i voda: 

4NH 3 + 5O 2 → 4NO + 6H 2 O 

Tijekom oksidacijske faze oko 93-98% amonijaka prelazi u NO. Uz oslobađanje NO dolazi i do 

oslobađanja dušika (N 2 ) i didušikovog oksida (N 2 O) u atmosferu: 

4NH 3 + 3O 2 → 2N 2 + 6H 2 O 

4NH 3 + 4O 2 → 2N 2 O + 6H 2 O 

Nastajanje NO ovisi o tlaku i temperaturi, a udjeli nastalog NO ovisno o navedenim parametrima 

su: 

Tlak (bar) Temperatura ( o C) NO (%) 

Ispod 1,7 810-850 97 

1,7 – 6,5 850-900 96 

Iznad 6,5 900-940 95 

Slabo miješanje amonijaka sa zrakom i slaba raspodjela plinova kroz katalizator, kao i visoka 

temperatura, mogu štetno djelovati na katalizatore. Visoka temperatura reakcijskih plinova 

koristi se za proizvodnju pare i predgrijavanje izlaznih plinova koji se ispuštaju u atmosferu, uz 

iskorištavanje energije. Izlazni plinovi nakon spaljivanja imaju temperaturu 100 o C – 200 o C, 

ovisno o vrsti procesa te se dodatno hlade sa vodom iz procesa. Oksidacijom izlaznih plinova 

oslobađa se NO 2 : 

2NO + O 2 → 2NO 2 

Apsorpcijom NO 2 u vodi egzotermnom reakcijom nastaje HNO 3 : 

3NO 2 + H 2 O → 2HNO 3 + NO 

Kod postrojenja s dvije razine tlaka oksidacija NO u NO 2 provodi se pri srednjem tlaku, a 

apsorpcija NO 2 u vodi, pri čemu nastaje HNO 3 , pri visokom tlaku. 

Utjecaj proizvodnje dušične kiseline na okoliš manifestira se emisijom onečišćujućih tvari u zrak 

i nastajanjem otpada. Emisije onečišćujućih tvari u zrak ovise o vrsti procesa (tlaku, 

temperaturi), vrsti i starosti katalizatora te ostalim karakteristikama postrojenja. Smanjenje 

emisije može se postići: 

• optimizacijom procesa proizvodnje; 

• upotrebom dodatne opreme za smanjenje emisije. 


EKONERG 


Za kontrolu i smanjenje emisije NO x i N 2 O u procesnim i izlaznim dimnim plinovima (eng. endof-pipe), 

u novim postrojenjima se koriste tehnike selektivne i ne-selektivne katalitičke redukcije. 

Neselektivnom katalitičkom redukcijom dolazi do redukcije N 2 O pomoću amonijaka u N 2 . 

Godišnje emisije N 2 O u EU iz proizvodnje dušične kiseline procjenjuju se na oko 400 kt (125 Mt 

CO 2 -eq godišnje) što je oko 11 posto ukupne emisije stakleničkih plinova (CO 2 -eq). U Hrvatskoj, 

godišnja emisija N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline u iznosu od oko 2,6 kt (802 kt CO 2 -eq 

godišnje) čini oko 2,7 posto ukupne emisije stakleničkih plinova (CO 2 -eq). 

2.3. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE 

Referentni pristup (eng. Reference installation approach) je pristup zasnovan na parametrima 

referentne instalacije/postrojenja. Važnu ulogu u procjeni tehno-ekonomskih parametara i 

karakteristika postrojenja, kao i koristima koje se postižu u očuvanju okoliša, ima upotreba 

najbolje raspoloživih tehnika/tehnologija (eng. Best Available Techniques), (u daljnjem tekstu: 

BAT) koje pružaju temeljne postavke za definiranje performansi postrojenja u pogledu 

smanjenja emisija. Informacije o najboljim raspoloživim tehnologijama sadržane su u BREF 

dokumentima (eng. BAT reference document), koji sadrže informacije o referentnim 

tehnologijama za smanjenje onečišćenja okoliša. 

Parametri za određivanje referentnog postrojenja su: 

• kapacitet postrojenja, 

• tehnološki proces, 

• proizvodni podaci. 

2.3.1. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI CEMENTA 

Najbolje raspoložive tehnologije u proizvodnji cementa definiraju najbolje performanse 

postrojenja u odnosu na povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija u zrak, a 

uključuju sljedeće tehnologije [8]: 

• ušteda sirovine 

- recikliranje sakupljene prašine 

- upotreba otpada kao sirovine 

• proizvodni proces 

- nova postrojenja za proizvodnju klinkera koriste suhi proces, a rotaciona peć je 

opremljena višestupnjevitim predgrijačima i predkalcinatorima 

• stabilan proizvodni proces 

- optimizacija procesa kontrole, kompjutorski vođeni automatski kontrolni sustav 

- korištenje modernog gravimetrijskog sustava za doziranje goriva 

• smanjenje specifične potrošnje toplinske energije - BAT daje specifičnu potrošnju 

toplinske energije u proizvodnji klinkera u rasponu od 2,9 do 3,2 GJ/t klinkera. 

- upotreba predgrijača i predkalcinatora, ovisno o konfiguraciji rotacione peći 

- upotreba modernih hladnjaka klinkera koji osiguravaju maksimalni povrat topline 

- povrat topline iz izlaznih otpadnih plinova 


EKONERG 


• smanjenje specifične potrošnje električne energije 

- ugradnja sustava za regulaciju snage 

- korištenje opreme (npr za mljevenje sirovine i cementa) visoke energetske 

učinkovitosti 

• upotreba sirovine i goriva sa niskim sadržajem ugljika, sumpora, dušika, klora, metala i 

hlapivih organskih tvari 

2.3.2. NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI DUŠIČNE KISELINE 

Najbolje raspoložive tehnologije u proizvodnji dušične kiseline definiraju najbolje performanse 

postrojenja u odnosu na smanjenje emisija u zrak (N 2 O i NO x ) i povećanje energetske 

učinkovitosti postrojenja, a uključuju sljedeće tehnologije [7]: 

• postrojenje s visokim tlakom (jedna razina) sa visokim stupnjem apsorpcije, pri čemu nije 

potrebna dodatna oprema za smanjenje emisije; 

• postrojenje s dvije razine tlaka sa visokim stupnjem apsorpcije, pri čemu nije potrebna 

dodatna oprema za smanjenje emisije; 

• postrojenje s dvije razine tlaka kombinirano sa tehnikom selektivne katalitičke redukcije; 

• postrojenje sa srednjim tlakom (jedna razina) kombinirano sa tehnikom selektivne 

katalitičke redukcije. 

2.4. ZAKONODAVNI OKVIR 

Podjela i struktura hrvatskog zakonodavstva na područja zaštite zraka nije potpuno istovjetna 

podjeli EU zakonodavstva. Kod usklađivanja EU zakonodavstva sa hrvatskim zakonodavstvom 

moguća su dva pristupa [11]: 

• donošenje potpuno novog zakonskog akta; 

• usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavnim aktom EU na način da se 

donesu izmjene i dopune postojećeg nacionalnog zakonodavstva. 

EU zakonodavstvo vezano uz zaštitu i kakvoću zraka sadrži propise vezane uz kontrolu emisija 

iz stacionarnih izvora, kontrolu emisija iz mobilnih izvora, kontrolu proizvoda te standarde 

kakvoće zraka. Osnovni propis je Okvirna direktiva o procjeni i upravljanju kakvoćom zraka (Air 

Quality Framework Directive 96/62/EC) koja uspostavlja pravni okvir na području zaštite zraka. 

Prvi zakonski akt vezan uz područje klimatskih promjena donesen je 1993. godine u obliku 

Odluke o mehanizmu praćenja emisije CO 2 i drugih stakleničkih plinova (Mechanism for 

Monitoring Greenhouse Gas Emissions 280/2004/EC). Nakon toga doneseno je još nekoliko 

dokumenata i zakonskih akata. 

Osnovni propis u hrvatskom zakonodavstvu vezan uz zaštitu i kakvoću zraka je Zakon o zaštiti 

zraka (N.n. 178/04), kojim se definiraju temeljna pitanja vezana za zaštitu i poboljšanje kakvoće 

zraka kao i mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka. 

Zakonom su definirane i mjere za sprečavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na 


EKONERG 


promjenu klime. Pošto Republika Hrvatska još uvijek nije ratificirala Protokol iz Kyota, odredbe 

ovog zakona koje se odnose na klimatske promjene primjenjuju se od dana stupanja na snagu 

Zakona o potvrđivanju (ratifikaciji) Protokola. 

2.4.1. EU ZAKONODAVSTVO 

Područje kontrole industrijskog onečišćenja i upravljanja rizikom 

EU zakonodavstvo vezano uz ovo područje sastoji se od nekoliko propisa vezanih uz: 

• kontrolu emisija iz industrijskih postrojenja i otpada; 

• kontrolu industrijskih rizika uključujući opasne tvari i sustav upravljanja poslovima zaštite 

okoliša (EMAS); 

• kontrolu proizvoda kroz dodjelu znaka zaštite okoliša (Eco-label). 

Kontrola emisija iz industrijskih postrojenja uključuje propise koji se odnose na kontrolu emisija 

u zrak, ispusta u vodu i stvaranja otpada. Za kontrolu emisija u zrak iz procesa proizvodnje u 

industrijskim postrojenjima najznačajnija je Direktiva o cjelovitom sprečavanju i nadziranju 

onečišćenja okoliša (Integrated Pollution Prevention and Control, IPPC Directive 96/61/EC), u 

daljnjem tekstu: IPPC direktiva. IPPC direktiva odnosi se na industrijske i poljoprivredne 

aktivnosti koje imaju negativan utjecaj na okoliš (energetika, proizvodnja i procesiranje metala, 

rudarstvo, kemijska industrija, gospodarenje otpadom, stočarstvo, itd.). U sklopu Direktive 

definirane su osnovne obaveze koje obuhvaćaju listu mjera za smanjenje ispusta u vode, zrak i 

tlo, mjera za smanjenje nastanka otpada, neefikasno trošenje energije i vode te nesreća s 

utjecajem na okoliš. Navedene mjere služe kao osnova za dodjelu dozvola za rad industrijskih 

postrojenja. Određeno je tranzicijsko razdoblje (30. listopad 1999. – 30. listopad 2007.) u kojem 

postojeća postrojenja trebaju biti usklađena sa zahtjevima IPPC direktive. U okviru realizacije 

IPPC direktive, tehnike i mjere za smanjenje onečišćenja karakteriziraju se na nivou 

procesa/postrojenja, u svrhu procjene tehno-ekonomskih parametara i karakteristika 

postrojenja, kao i koristi koje se postižu u očuvanju okoliša [12]. Važnu ulogu u tome ima 

upotreba BAT tehnologija. 

Kontrolu industrijskih rizika pokriva Direktiva o kontroli i prevenciji od velikih industrijskih 

nesreća uključujući opasne tvari (SEVESO Directives 96/82/EC) i Uredba o sustavu upravljanja 

poslovima zaštite okoliša (Eco-Management and Audit Scheme Regulation, EMAS 

EEC/1836/93). Direktiva o kontroli i prevenciji od velikih industrijskih nesreća donesena je u 

svrhu prevencije od velikih nesreća povezanih s opasnim tvarima te ograničavanja njihovog 

utjecaja na ljude i okoliš. Direktiva propisuje zahtjeve vezane uz rukovanje sustavima 

osiguravanja od velikih nesreća te planove postupanja u slučaju nesreće. Direktiva se odnosi na 

svaku djelatnost gdje su prisutne opasne tvari ili bi se opasne tvari mogle proizvesti. Uredba o 

sustavu upravljanja poslovima zaštite okoliša potiče bolje gospodarenje okolišem kroz kreiranje 

i implementaciju sustava za gospodarenje okolišem, provođenje periodičkog nadzora i procjene 

valjanosti sustava za gospodarenje okolišem, osposobljavanje i aktivno sudjelovanje osoblja te 

omogućavanje pristupa javnosti i zainteresiranih grupa relevantnim informacijama. 

Kontrola proizvoda odnosi se na Uredbu o dodjeli znaka zaštite okoliša (Eco-label)., sa svrhom 

promocije dizajniranja, proizvodnje te marketinga i upotrebe proizvoda sa smanjenim utjecajem 

na okoliš. 


EKONERG 


Područje klimatskih promjena 

U svrhu izvršavanja obveza prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime 

(UNFCCC) i Protokolu iz Kyota, EU je donijela program o klimatskim promjenama. 

EU zakonodavstvo vezano uz ovo područje, a koje se odnosi na emisije iz industrijskih procesa, 

sastoji se od nekoliko dokumenata i zakonskih akata: 

• Odluka o monitoringu emisija stakleničkih plinova i primjeni Protokola iz Kyota (Mechanism 

for Monitoring Greenhouse Gas Emissions 280/2004/EC), 

• Direktiva o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje stakleničkih plinova unutar 

EU (Greenhouse Gas Emission Allowance Trading Scheme 2003/87/EC), 

• Direktiva koja sadrži izmjene i dopune Direktive o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za 

emitiranje stakleničkih plinova unutar EU, s obzirom na primjenu mehanizama Protokola iz 

Kyota (Linking Directive 2004/101/EC). 

Odluka o monitoringu emisija stakleničkih plinova i primjeni Protokola iz Kyota uspostavlja 

mehanizam koji osigurava praćenje svih antropogenih emisija stakleničkih plinova koji nisu pod 

kontrolom Protokola iz Montreala, zadovoljenje obaveza vezanih uz klimatske promjene, 

primjenu obaveza prema UNFCCC i Protokolu iz Kyota te potpuno, točno, konzistentno i 

transparentno izvješćivanje prema UNFCCC. 

Direktiva o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje stakleničkih plinova 

uspostavlja shemu za trgovanje dozvolama za emitiranje stakleničkih plinova unutar EU sa 

svrhom promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na ekonomičniji način. Svrha 

Direktive koja sadrži izmjene i dopune Direktive o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za 

emitiranje stakleničkih plinova je povezivanje mehanizama Protokola it Kyota (JI – Joint 

Implementation, CDM – Clean Development Mechanism) sa sustavom trgovanja dozvolama za 

emitiranje stakleničkih plinova unutar EU. 

2.4.2. HRVATSKO ZAKONODAVSTVO 

Područje kontrole industrijskog onečišćenja i upravljanja rizikom 

Hrvatsko zakonodavstvo vezano uz ovo područje sadrži slijedeće propise: 

• Zakon o zaštiti okoliša (N.n. 82/94, 128/99) 

• Plan intervencija u zaštiti okoliša (N.n. 82/99, 86/99, 12/2001) 

• Zakon o zaštiti zraka (N.n. 48/95, 178/2004) 

• Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih 

izvora (N.n. 140/97, 105/2002, 108/2003, 100/2004) 

• Pravilnik o katastru emisija u okoliš (N.n. 36/96) 

Zakonom o zaštiti okoliša uređuje se zaštita okoliša pomoću: 

• općih odredbi kojima se utvrđuju ciljevi, način i mjere za njihovo postizanje; 

• osnovnih načela zaštite okoliša koja se temelje na uvažavanju znanstvenih spoznaja i 

najbolje svjetske prakse u zaštiti okoliša; 

• dokumenata zaštite okoliša, kao što su strategija zaštite okoliša, programi zaštite okoliša 

i izvješća o stanju okoliša; 


EKONERG 


• standarda zaštite okoliša, procjene utjecaja na okoliš, prostornih planova, praćenjem 

stanja okoliša, izradom katastra onečišćivanja okoliša, informacijskog sustava i planova 

intervencija, ekonomskim olakšicama za poticanje zaštite okoliša, obvezama državne 

uprave, lokalne uprave i samouprave da osiguraju javnost podataka 

• odgovornosti za onečišćavanje okoliša; 

• financiranja zaštite okoliša. 

Zakon o zaštiti zraka uređuje sustav mjera, način organiziranja i provođenja zaštite i 

poboljšanja kakvoće zraka. Zakonom se propisuje donošenje Plana zaštite i poboljšanja zraka 

na razini države, Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka na razini županija te Izvješća o 

stanju kakvoće zraka za područje države za razdoblje od četiri godine. 

Praćenje i utvrđivanje kakvoće zraka, emisija i izvora emisije provodi se kroz: ocjenjivanje i 

razvrstavanje područja prema razinama onečišćenosti, državnu i lokalne mreže za praćenje 

kakvoće zraka, praćenje kakvoće zraka posebne namjene, evidentiranje i praćenje emisija i 

izvora emisija. Na osnovu rezultata praćenja i utvrđivanja kakvoće zraka zakonom se propisuje 

provođenje mjera za sprječavanje i mjera za smanjenje onečišćenja zraka. 

Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih 

izvora propisuje granične vrijednosti emisije onečišćujućih tvari u zrak iz industrijskih pogona, 

tehnoloških procesa, uređaja i objekta iz kojih se onečišćujuće tvari ispuštaju u zrak. Granična 

vrijednost emisije (GVE) je najveće dopušteno ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz ispusta 

stacionarnog izvora ukoliko posebnim propisom nije strože određeno. Uredbom su propisane 

GVE za pojedine tehnološke procese, uređaje za loženje, plinske turbine, motore s unutrašnjim 

izgaranjem, procese za termičku obradu otpada te postupke suspaljivanja otpada. Propisani su i 

određeni kvalitativni zahtjevi za pojedine tehnologije. 

Donesene izmjene i dopune postojeće Uredbe o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih 

tvari u zrak iz stacionarnih izvora uključuju usklađivanje načina mjerenja i svih propisanih GVE s 

odredbama iz međunarodnih ugovora i direktiva EU (1999/13/EC, 2000/76/EC, 2001/80/EC). 

Uredba o GVE je u postupku potpune harmonizacije s direktivama EU. 

Područje klimatskih promjena 

Zakon o zaštiti zraka po prvi puta opširnije obrađuje i problem stakleničkih plinova. Članak 46., 

Stavak (1) Zakona o zaštiti zraka definira mjere za sprečavanje i smanjivanje onečišćivanja koja 

utječu na promjenu klime: 

• Praćenje emisija stakleničkih plinova; 

• Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova; 

• Shema trgovanja emisijama; 

• Projekti zajedničke provedbe za smanjenje emisija stakleničkih plinova. 

Stavak (2), Članak 46. istog Zakona propisuje da se Nacionalni plan raspodjele emisijskih kvota 

mora temeljiti na Planu i Strategiji energetskog razvoja primjenom najboljih raspoloživih tehnika. 

Stavak (3), istog Članka definira uspostavu Registra emisija stakleničkih plinova za provedbu 

Nacionalnog plana raspodjele emisijskih kvota, Sheme trgovanja emisijama i Projekata 

zajedničke provedbe, koje vodi Agencija za zaštitu okoliša. 


EKONERG 


3. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA 

3.1. PROIZVODNJA CEMENTA 

Pri proizvodnji cementa razlikuju se: 

a) direktna emisija CO 2 

• emisija iz procesa proizvodnje klinkera; 

• emisija uslijed izgaranja goriva u rotacionoj peći; 

• emisija uslijed izgaranja goriva za potrebe sušenja sirovine, transporta, proizvodnje 

energije (električne i/ili toplinske) na lokaciji, za grijanje ili hlađenje prostorija i dr. 

Omjer emisije iz proizvodnog procesa i uslijed izgaranja goriva u ukupnoj emisiji kreće se oko 

60 : 40 posto. 

b) indirektna emisija CO 2 

• emisija uslijed proizvodnje električne energije koja se troši u cementari; 

• emisija uslijed proizvodnje klinkera kupljenog od drugog proizvođača i korištenog u 

proizvodnji cementa; 

• emisija uslijed proizvodnje materijala koji se u cementari koristi kao alternativno gorivo; 

• emisija uslijed dovoza sirovine i goriva, odvoza klinkera i cementa. 

3.1.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA 

U proizvodnji portland cementa količina emitiranog CO 2 je izravno proporcionalna sadržaju 

vapna u klinkeru. Emisija CO 2 procjenjuje se množenjem faktora emisije, izraženog u tonama 

CO 2 emitiranog po toni proizvedenog klinkera, i ukupne godišnje proizvodnje klinkera korigirane 

za iznos klinkera izgubljenog iz rotacijske peći kroz emisiju klinker prašine (Tier2 metoda). 

Faktor emisije i korekcijski faktor gubitka klinkera određeni su prema Revised 1996 IPCC 

Guidelines i Good Practice Guidance [13, 14]. Faktor emisije dobiva se množenjem udjela 

vapna u klinkeru i faktora za određivanje mase oslobođenog CO 2 iz CaO i MgO. Preporučena 

default vrijednost iznosi EF klinker = 0,52 tona CO 2 /tona proizvedenog klinkera. 

Korekcijski faktor gubitka klinkera (eng. Cement Kiln Dust, CKD) ovisi o samoj tehnologiji 

proizvodnje. Zbog nedostatka lokalnih vrijednosti, za proračun godišnje stvarne proizvodnje 

klinkera uzima se default vrijednost korekcijskog faktora gubitka klinkera, CKD = 1,02. 

Ukoliko nisu dostupni podaci o proizvodnji klinkera, za određivanje emisije CO 2 mogu se koristiti 

podaci o proizvedenoj količini cementa (Tier 1 metoda), uz upotrebu faktora emisije izraženog u 

tonama CO 2 oslobođenog po toni proizvedenog cementa. Uz prosječni udio CaO iz CaCO 3 

(0,65) dobiva se default vrijednost za EF cement = 0,51 tona CO 2 /tona proizvedenog cementa. 

IPCC Guidelines preporučuje default metodologiju za izračunavanje emisije SO 2 , koja potječe iz 

sumpora u gorivu i u sirovoj glini. Emisije iz goriva računaju kao emisije uz iskorištavanje 

energije, dok se emisije sumpora iz gline računaju kao emisije iz proizvodnog procesa bez 

izgaranja. 70-95 % sumpora stvorenog u procesu apsorbirano je u proizvedeni klinker. Emisija 

SO 2 procjenjuje se množenjem faktora emisije, izraženog u kg SO 2 emitiranog po toni 

proizvedenog cementa i ukupne godišnje proizvodnje cementa. Ukoliko ne postoje nacionalne 

vrijednosti o udjelu sumpora u sirovini i stupnju apsorpcije sumpora u proizvedeni klinker koristi 

se default faktor emisije SO 2 (0,3 kg SO 2 /tona proizvedenog cementa). 


EKONERG 


Dijagram izbora metode za proračun emisije CO 2 (slika 3.1-1) prikazuje parametre koji utječu na 

izbor metode. 

Da li se proizvodi 

klinker u zemlji? 

NE 

Izvjestiti 

"ne pojavljuje se" 

(eng. "not occuring") 

DA 

Da li su dostupni 

podaci o proizvodnji 

klinkera? 

NE 

Da li je to ključni 

izvor? 

NE 

Procjena emisije 

upotrebom Tier 1 

metode 

DA 

Procjena emisije 

upotrebom Tier 2 

metode 

DA 

Prikupljanje podataka 

o proizvodnji klinkera 

Ocijeniti da li su dostupni 


pojedinih vrsta cementa 


podaci za 

ne-karbonatne izvore 

CaO? 

DA 

Prilagoditi faktor emisije 

(EF klinker 

) izvoru s manjim 

udjelom karbonata 

NE 

Procijeniti da ukupan 

CaO nastaje iz 

karbonatnog izvora 

Da li je za svaku 

vrstu cementa poznat 

udio klinkera? 

DA 

Izračunavanje 

potrošnje klinkera iz 

podataka o cementu 

NE 

Procjena udjela 

klinkera ili upotreba 

default vrijednosti 

Oduzeti vrijednosti za 

izvezeni klinker i dodati 

za uvezeni, ako postoji 


podaci o udjelu CaO 

u klinkeru? 

DA 

NE 

Proračun faktora 

emisije upotrebom 

default vrijednosti za 

udio CaO 

Procjena ukupne 

emisije iz proizvodnje 

klinkera za sve vrste 

cementa 

Proračun faktora 

emisije za udio CaO u 

klinkeru 

Proračun CO 2 

emisije iz 

procijenjene proizvodnje 

klinkera upotrebom default 

EF klinker 

Proračun emisije 

CO 2 

iz proizvodnje 

klinkera 

U nedostaku podataka o 

korekcijskom faktoru gubitka 

klinkera (CKD) primijeniti 

default vrijednost za CKD 

Slika 3.1-1. Blok dijagram izbora metode proračuna emisije CO 2 iz Proizvodnje cementa 


EKONERG 


Za procjenu emisije CO 2 iz proizvodnje cementa u Hrvatskoj koristi se Tier2 metoda. Podaci o 

proizvodnji klinkera (tablica 3.1-1) dobiveni su izravnim anketiranjem tvornica cementa i 

verificirani preko mjesečnih industrijskih izvješća Državnog zavoda za statistiku. Za proizvodnju 

portland cementa i aluminatnog cementa koriste se različite sirovine, što se odražava i na faktor 

emisije za proizvodnju klinkera 1 . 

Tablica 3.1-1: Proizvodnja klinkera (1990. - 2004. godina) 

Godina Proizvodnja klinkera za 

Portland cement 

(tone) 1 

Proizvodnja klinkera za 

aluminatni cement 

(tone) 1 

Stvarna proizvodnja 

klinkera (tone) 2 

1990 1978000 - 2017560 

1991 1252000 - 1277040 

1992 1498000 - 1527960 

1993 1254000 - 1279080 

1994 1535000 - 1565700 

1995 1131000 - 1153620 

1996 1226000 - 1250520 

1997 1457000 - 1486140 

1998 1569000 - 1600380 

1999 2074000 - 2115480 

2000 2402147 73999 2525669 

2001 2745112 94065 2895961 

2002 2627934 70664 2752570 

2003 2609349 82741 2745932 

2004 2764941 87911 2909909 

1 proizvodnja klinkera – podaci dobiveni izravnim anketiranjem tvornica cementa 

2 stvarna proizvodnja klinkera – količina proizvedenog klinkera korigirana sa CKD = 1,02 

Ukupne godišnje emisije CO 2 iz proizvodnje cementa u Hrvatskoj, uperiodu od 1990. do 2004. 

godine, prikazane su na slici 3.1-2. 

CO 2 (Gg) 

1600 

1400 

1200 

1000 

800 

600 

400 

200 

0 

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 

Slika 3.1-2: Emisije CO 2 iz proizvodnje cementa (1990. - 2004. godina) 

1 Za aluminatni cement EF klinker = 0,325 tona CO 2 /tona proizvedenog klinkera (podatak je dobiven iz 

tvornice IstraCement). 


EKONERG 


Udjeli emisije CO 2 iz Proizvodnje cementa u emisiji iz sektora Industrijski procesi i ukupnoj 

emisiji CO 2 u Hrvatskoj, u periodu od 1990.-2004. godine, prikazani su u tablici 3.1-2. 

Tablica 3.1-2: Emisije CO 2 iz Proizvodnje cementa (1990.-2004. godina) 

Godina GHG Emisija 

(Gg) 

GWP Emisija 

(Gg eqCO 2 ) 

Udio u Ind. 

procesima 

Udio u 

ukupnoj 

emisiji 

1990 CO 2 1022,90 1 1022,90 26,03 3,22 

1991 647,46 647,46 21,67 2,61 

1992 774,68 774,68 29,20 3,39 

1993 648,49 648,49 31,37 2,83 

1994 793,81 793,81 34,26 3,60 

1995 584,89 584,89 28,94 2,60 

1996 634,01 634,01 30,26 2,74 

1997 753,47 753,47 31,85 3,05 

1998 811,39 811,39 40,52 3,25 

1999 1072,55 1072,55 43,71 4,13 

2000 1266,78 1266,78 44,60 4,89 

2001 1450,79 1450,79 51,51 5,35 

2002 1382,43 1382,43 51,12 4,87 

2003 1376,83 1376,83 48,76 4,61 

2004 1459,00 1459,00 45,86 4,96 

3.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 

U proizvodnji dušične kiseline dolazi do emisije dušikovog oksida (NO) dobivenog oksidacijom 

amonijaka, a tijekom oksidacijske faze dolazi do oslobađanja dušika (N 2 ) i didušikovog oksida 

(N 2 O). Oksidacijom NO oslobađa se dušikov dioksid (NO 2 ), koji se pri visokom tlaku apsorbira u 

vodi. 

Tijekom oksidacijske i apsorpcijske faze, emitirane količine NO 2 i N 2 O ovise o tlaku te ostalim 

parametrima procesa. 

3.2.1. METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJE IZ PROIZVODNOG PROCESA 

Emisija N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline procjenjuje se množenjem godišnje proizvodnje 

dušične kiseline sa faktorom emisije, koji ovisi o parametrima procesa. 

Prema Revised 1996 IPCC Guidelines i Good Practice Guidance [13, 14], preporučeni faktor 

emisije za europska postrojenja koja proizvode dušičnu kiselinu pri dvije razine tlaka, kreće se u 

području od 8 do 10 kg N 2 O/tona proizvedene HNO 3 . Za procjenu emisije N 2 O iz proizvodnje 

dušične kiseline u Hrvatskoj korišten je default faktor emisije EF = 9 kg N 2 O/tona HNO 3 . 


EKONERG 


Dijagram izbora metode za proračun emisije N 2 O (slika 3.2-1) prikazuje parametre koji utječu na 

izbor metode. 

Da li postoje 

postrojenja za 

proizvodnju dušične 

kiseline u zemlji? 

NE 

Izvjestiti 

"ne pojavljuje se" 

(eng. "not occuring") 

DA 

Da li su podaci o 

emisiji dostupni 

direktno iz 

postrojenja? 

DA 

Procjena emisije temeljena 

na podacima iz postrojenja, 

uz odgovarajuće postupke 

QA/QC 

NE 

Da li je to ključni 

izvor i da li je 

proizvodnja dušične 

kiseline značajan 

sub-izvor? 

DA 

Sakupljanje podataka o 

emisiji direktno iz 

postrojenja 

NE 



specifični za 

postrojenje? 

DA 


faktori emisije 

specifični za 

postrojenje? 

DA 


upotrebom faktora emisije 

specifičnih za postrojenje 

NE 

NE 


agregirani podaci o 

proizvodnji? 

NE 

Prikupljanje podataka 

ili upotreba default 

vrijednosti za 

proizvodne kapacitete 


množenjem podataka o 

proizvodnji sa default 

faktorima emisije 


upotrebom default 

faktora emisije 

Slika 3.2-1. Blok dijagram izbora metode proračuna emisije N 2 O iz Proizvodnje dušične kiseline 


EKONERG 


Podaci o proizvodnji dušične kiseline u Hrvatskoj (tablica 3.2-1) dobiveni su izravnim 

anketiranjem Tvornice mineralnih gnojiva Petrokemija d.d. i verificirani preko mjesečnih 

industrijskih izvješća Državnog zavoda za statistiku. 

Tablica 3.2-1: Proizvodnja dušične kiseline (1990.-2004. godina) 

Godina Proizvodnja dušične kiseline (tone) 

1990 332459 

1991 291997 

1992 381797 

1993 287805 

1994 311236 

1995 299297 

1996 278683 

1997 292892 

1998 220509 

1999 260198 

2000 306201 

2001 257534 

2002 249992 

2003 235645 

2004 287567 

Ukupne godišnje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline u Hrvatskoj, u periodu od 1990. do 

2004. godine, prikazane su na slici 3.2-2. 

N 2 O (Gg) 

4.0 

3.5 

3.0 

2.5 

2.0 

1.5 

1.0 

0.5 

0.0 

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 

Slika 3.2-2: Emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline (1990. - 2004. godina) 


EKONERG 


Udjeli emisije N 2 O iz Proizvodnje dušične kiseline u emisiji iz sektora Industrijski procesi i 

ukupnoj emisiji CO 2 u Hrvatskoj, u periodu 1990.-2004. godine, prikazani su u tablici 3.2-2. 

Tablica 3.2-2: Emisije N 2 O iz Proizvodnje dušične kiseline (1990.-2004. godina) 

Godina GHG Emisija 

(Gg) 

GWP Emisija 

(Gg eqCO 2 ) 

Udio u Ind. 

procesima 

Udio u 

ukupnoj 

emisiji 

1990 N 2 O 2,99 310 927,52 23,60 2,93 

1991 2,63 814,68 27,26 3,28 

1992 3,44 1065,16 40,15 4,66 

1993 2,59 802,90 38,84 3,50 

1994 2,80 868,31 37,48 3,94 

1995 2,69 835,14 41,32 3,71 

1996 2,51 777,53 37,11 3,35 

1997 2,64 817,17 34,54 3,30 

1998 1,98 615,22 30,73 2,46 

1999 2,34 725,95 29,58 2,79 

2000 2,76 854,30 30,08 3,30 

2001 2,32 718,52 25,51 2,65 

2002 2,25 697,48 25,79 2,46 

2003 2,12 657,45 23,29 2,20 

2004 2,59 802,31 25,22 2,73 


EKONERG 


4. MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA 

U nastavku se daje tehnička analiza pojedinih mjera po aktivnostima Proizvodnja cementa i 

Proizvodnja dušične kiseline, uz definiranje potencijala smanjenja emisije, do 2010. godine. 

Potencijali smanjenja emisije određeni su na osnovu referentnog rješenja. 

4.1. PROIZVODNJA PORTLAND CEMENTA 

4.1.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA 

U proizvodnji cementa razlikuju se dvije vrste mjera za smanjenje emisije CO 2 : 

a) energetske mjere: 

• promjena u vrsti proizvodnog procesa (prijelaz sa “mokrog” i “polumokrog” na “suhi” i 

“polusuhi”); 

• povećanje energetske učinkovitosti procesa (smanjivanje potrošnje toplinske i električne 

energije po jedinici proizvoda); 

• prijelaz na gorivo s manjim sadržajem ugljika (prijelaz s ugljena i petrol-koksa na prirodni 

plin ili loživo ulje); 

• upotreba otpada kao alternativnog goriva (otpad fosilnog i biološkog podrijetla). 

b) procesne mjere: 

• promjene u tehnološkom procesu (smanjivanje udjela klinkera u cementu - povećanje 

udjela dodataka u cementu); 

• uklanjanje CO 2 iz procesnih dimnih plinova. 

U tvornicama cementa u Hrvatskoj klinker se proizvodi tzv. “suhim” postupkom. Proizvodne 

linije u tehničko-tehnološkom smislu koncipirane su kao sustav rotacione peći s izmjenjivačem 

topline i hladnjakom klinkera, a postrojenja su opremljena su i tzv. predkalcinatorima u kojima 

izgara dio od ukupno potrebnog goriva. 

BAT preporučuje specifičnu potrošnju toplinske energije u proizvodnji klinkera za suhi postupak 

proizvodnje, sa višestupanjskim ciklonskim izmjenjivačem topline i predkalcinacijom, u rasponu 

od 2,9 do 3,2 GJ/t klinkera [8]. Specifična potrošnja toplinske energije u proizvodnji klinkera za 

2004. godinu prikazana je po pojedinim tvornicama cementa u Hrvatskoj na slici 4.1-1. 

GJ/t klinkera 

4 

3.5 

3 

2.5 

2 

1.5 

1 

0.5 

0 

Dalmacijacement 

Našicecement 

Holcim 

Slika 4.1-1:Specifična potrošnja toplinske energije u proizvodnji klinkera u Hrvatskoj 


EKONERG 


BAT preporučuje specifičnu potrošnju električne energije u rasponu od 90 do 130 kWh/t 

cementa [8]. Specifična potrošnja električne energije u proizvodnji cementa za 2004. godinu 

prikazana je po pojedinim tvornicama cementa u Hrvatskoj na slici 4.1-2. 

140 

120 

kWh/t cementa 

100 

80 

60 

40 

20 

0 

Dalmacijacement 

Našicecement 

Holcim 

Slika 4.1-2:Specifična potrošnja električne energije u proizvodnji klinkera u Hrvatskoj 

Usporedba izračunatih indikatora energetske učinkovitosti u pojedinim tvornicama cementa u 

Hrvatskoj s referentnim podacima (BAT) pokazuje da je u proizvodnom procesu tih tvornica 

postignuta zadovoljavajuća razina energetske učinkovitosti. Preostali potencijal uštede energije 

potrebno je usmjeriti prema smanjenju specifične potrošnje toplinske energije, u cilju ostvarenja 

preporučenih BAT vrijednosti. 

U grafičkim prikazima specifične potrošnje toplinske i električne energije u proizvodnji cementa 

u Hrvatskoj nisu prikazani podaci za tvornicu IstraCement, budući da se u toj tvornici proizvodi 

aluminatni cement. Zbog drugačijih parametara proizvodnog procesa ne mogu se uspoređivati 

definirani indikatori energetske učinkovitosti sa ostalim tvornicama u Hrvatskoj, u kojima se 

proizvodi portland cement. 

Za proizvodnju klinkera u svim tvornicama cementa u Hrvatskoj kao osnovni energent se koristi 

ugljen ili mješavina praha ugljena i petrol-koksa. 

Udio klinkera u portland cementu prosječno iznosi oko 75-80 posto u svim tvornicama u 

Hrvatskoj, ovisno o asortimanu proizvoda. 

Iz navedenog pregleda slijedi da bi se, za smanjenje emisije stakleničkih plinova u tvornicama 

cementa u Hrvatskoj, u razdoblju do 2010. godine, mogle primijeniti sljedeće mjere: 

• povećanje energetske učinkovitosti procesa proizvodnje klinkera (smanjenje specifične 

potrošnje toplinske i električne energije po toni proizvedenog klinkera); 

• korištenje alternativnih goriva; 

• smanjenje udjela klinkera u cementu. 


EKONERG 


Pretpostavke potrebne za definiranje referentnog rješenja proizvodnje cementa do 2010. godine 

preuzete su iz dokumenta “Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog 

nacionalnog izvješća RH o promjeni klime” (EKONERG, 2003) [15]. Kao referentno rješenje u 

odnosu na koje se promatra smanjenje emisije pretpostavljeno je sljedeće: 

• u proizvodnji cementa pretpostavljeno je da sve tvornice cementa u Hrvatskoj kao gorivo 

koriste ugljen i petrol-koks, zbog ekonomski uvjetovanih razloga i očuvanja 

konkurentnosti na tržištu; 

• energetska učinkovitost će do 2010. godine biti na razini najboljih raspoloživih 

tehnologija (BAT) s potrošnjom 3,2 GJ/t; 

• prosječni maseni udio klinkera u 2010. godini je pretpostavljen na 0,75. 

4.1.1.1. Povećanje energetske učinkovitosti procesa proizvodnje klinkera 

Povećanje učinkovitosti procesa proizvodnje ima za osnovni cilj povećanje konkurentnosti 

proizvoda na tržištu, a kao rezultat smanjenu potrošnju goriva, a time i smanjenu emisiju CO 2 . 

Cilj energetske učinkovitosti je zadovoljavanje energetskih potreba uz što efikasniju upotrebu 

energije. Smanjenje potrošnje energije može se postići tehničkim rješenjima, poboljšanjem 

stupnja djelovanja proizvodnog procesa ili preorijentacijom s jednog goriva na drugo, što u 

ovom momentu nije prihvatljivo, budući da se u svim tvornicama cementa prešlo na ugljen kao 

osnovno gorivo. Na odabir određene vrste goriva utječe cijena goriva, njegova raspoloživost, 

čistoća te utjecaj na okoliš. Prelaskom na ugljen ili ugljen-petrol koks, što je uvjetovano 

konkurentnošću na tržištu, povećava se emisija CO 2 . Stoga je porast emisije CO 2 potrebno 

kompenzirati i smanjiti primjenom povećane energetske učinkovitosti, promjenama u 

tehnološkom procesu ili upotrebom alternativnih goriva. 

Za procese sušenja i pečenja u rotacijskoj peći troši se najveća količina energije pa je 

specifična potrošnja energije predgrijavanja sirovine i pečenja klinkera po jedinici proizvedenog 

klinkera glavni pokazatelj energetske učinkovitosti procesa. 

Smanjenje specifične potrošnje toplinske energije 

Postizanje razine specifične potrošnje toplinske energije od oko 3,2 GJ/t klinkera, kako 

preporučuje BAT, u tvornicama cementa u Hrvatskoj moglo bi se ostvariti optimiranjem 

izmjenjivača topline rotacionih peći, maksimalnog iskorištenja otpadne topline, zamjenom stare 

opreme novom i dr. Time bi se postiglo kvalitetnije izgaranje goriva što ujedno rezultira 

smanjenjem specifične potrošnje toplinske energije, a time i smanjenjem emisije CO 2 . 

Kod pripreme sirovine najznačajniji potrošači topline su mlinovi sirovine i mlinovi ugljena. U 

dijelu procesa proizvodnje klinkera najveći potrošač je sustav koji čine rotacijska peć kalcinator i 

predgrijač sirovine. Na specifičnu potrošnju najviše utječu konstrukcijski parametri, kao što su 

broj predgrijača, kapacitet sustava i gorivo. Učinkovitost ciklonskog izmjenjivača (predgrijača 

sirovine) može se poboljšati preinakama na ulazu sirovine u rotacionu peć. 

Kvalitetnije izgaranje goriva, koje se može postići ugradnjom učinkovitijih gorionika u rotacijskoj 

peći, doprinosi smanjenju specifične potrošnje toplinske energije. Otpadna toplina može se 


EKONERG 


iskoristiti npr. za potrebe grijanja prostorija, što ovisi o ograničenjima koja se odnose na 

ekonomsku isplativost zahvata na postojećim postrojenjima. 

Potencijal smanjenja emisije uslijed smanjenja specifične potrošnje toplinske energije moguće 

je odrediti na temelju detaljnih analiza po pojedinim tvornicama cementa u Hrvatskoj. Na 

temelju za sada raspoloživih podataka, kao i planova kontinuiranog ulaganja u modernizaciju 

postrojenja, može se očekivati povećanje energetske učinkovitosti za oko 10 do 15 posto po 

pojedinim tvornicama, do 2010. godine, što znači da bi se ovom mjerom moglo smanjiti do 5 

posto emisije CO 2 , odnosno oko 70 kt CO 2 . 

Smanjenje specifične potrošnje električne energije 

Potrošnja električne energije u tvornicama cementa uvjetovana je u osnovi tehnologijom 

proizvodnje cementa, tehnološkim kapacitetima opreme u proizvodnim procesima i pomoćnim 

pogonima te energetskom učinkovitošću pogonskih strojeva. 

Pogoni s najvećom potrošnjom električne energije su mlinovi sirovine, mlinovi cementa i mlinovi 

ugljena. Uštede znatno ovise o tehnologiji mljevenja, npr. mlinovi s kuglama su veći potrošači 

električne energije od vertikalnih mlinova s valjcima. 

Ugradnjom sustava za regulaciju snage i frekvencije elektromotornih pogona za karakteristična 

trošila, kao i zamjenom elektromotora niske učinkovitosti motorima visoke učinkovitosti, može 

se ostvariti smanjenje specifične potrošnje električne energije. 

Potencijal smanjenja emisije uslijed smanjenja specifične potrošnje električne energije moguće 

je odrediti na temelju analize potrošnje i mogućih ušteda električne energije po pojedinim 

tvornicama cementa u Hrvatskoj. Na temelju za sada raspoloživih podataka, dosadašnjih 

zahvata koji su provedeni po pojedinim tvornicama, kao i planova kontinuiranog ulaganja u 

modernizaciju postrojenja, može se očekivati smanjenje potrošnje električne energije za oko 5 

posto, po pojedinim tvornicama, do 2010 godine. To znači da bi se ovom mjerom (uz korišteni 

faktor emisije od 217 g CO 2 /kWh [4]) moglo ostvariti smanjenje od oko 7 kt CO 2 . 

4.1.1.2. Korištenje alternativnih goriva 

Proizvodnja cementa je energetski zahtjevan postupak, pri čemu troškovi energenata (gorivo i 

električna energija) iznose 30-40 % ukupnih troškova proizvodnje. Smanjenje ovih troškova, uz 

istovremeno smanjenje emisije stakleničkih plinova i ostalih onečišćenja, od velike je važnosti 

za cementnu industriju. Jedno od rješenja je zamjena dijela fosilnih goriva tzv. alternativnim 

gorivima, prvenstveno dobivenim iz otpada. Korištenje otpada kao alternativnog goriva u 

cementnoj industriji vrlo je atraktivna mjera s gledišta smanjenja emisije stakleničkih plinova. 

Upotrebom otpada ujedno se ostvaruje i ušteda goriva, odnosno očuvanje primarnih izvora 

energije, kao i smanjenje količine otpada koji se odlaže na odlagališta. 

Korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji u prvom redu omogućeno je 

značajkama peći za proizvodnju klinkera i temperaturama koje se postižu prilikom pečenja 

klinkera. Kao alternativna goriva u proizvodnji klinkera može se koristiti otpad fosilnog podrijetla 

i gotovo sve vrste otpada organskog podrijetla. Otpad fosilnog podrijetla spada u neobnovljive 


EKONERG 


izvore i u principu nema razlike između energetskog iskorištavanja klasičnog fosilnog goriva i 

otpada fosilnog podrijetla sa stajališta emisije stakleničkih plinova. Razlika tj. smanjenje emisije 

može se pojaviti s obzirom na količinu CO 2 koja se oslobađa pri njihovom izgaranju. 

Pri izgaranju otpada biološkog podrijetla (otpad iz prerade drva, piljevina, papir, karton, 

poljoprivredni organski otpad, komunalni otpad) računa se da je opterećenje atmosfere s CO 2 

zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO 2 prilikom izgaranja jednaka količini 

apsorbiranog CO 2 tijekom rasta biljke iz koje je nastao otpad. Visoke temperature omogućuju 

potpunu razgradnju svih organskih tvari. Spaljivanjem otpada u rotacijskoj peći organski dijelovi 

izgore, a anorganski dio (pepeo) se miješa sa sirovinom i uključuje u klinker, te u konačni 

proizvod cement. To ujedno znači da ne postoji problem odlaganja, odnosno zbrinjavanja 

ostataka izgaranja (pepela). 

Korištenju alternativnih goriva pogoduju uvjeti u proizvodnom procesu: 

• visoke temperature (temperatura plamena do 2000°C i temperatura materijala do 

1400°C), pogodno vrijeme zadržavanja u oksidacijskom dijelu plamena, 

• kiseli plinovi koji nastaju tijekom spaljivanja neutraliziraju se alkalnom sirovinom i ostaju 

vezani u klinkeru, 

• interakcija između sirovine i sadržaja dimnih plinova osigurava da se nesagorivi dio 

otpada zadržava u procesu i trajno veže u klinkeru, 

• velika specifična površina materijala, intenzivna izmjena topline i velika turbulencija 

dimnih plinova, 

• pepeo koji nastaje tijekom sagorijevanja postaje sastavni dio klinkera, time ne nastaje 

novi otpad koji bi zahtijevao kasniju obradu, 

• očuvanje primarnih izvora energije (fosilnih goriva). 

Nacionalnim planom djelovanja na okoliš (N.n. 46/02) i Strategijom gospodarenja otpadom 

Republike Hrvatske (N.n. 130/05) kao strateški cilj istaknuto je stvaranje preduvjeta za 

učinkovito djelovanje sustava postupanja s otpadom. Strategijom gospodarenja otpadom 

predviđa se mogućnost suspaljivanja otpada u cementnoj industriji kao ekonomski i ekološki 

povoljno rješenje. Suvremeno rješenje za zbrinjavanje sve većih količina otpada je provedba 

cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, od nastanka otpada do konačnog zbrinjavanja. U 

sklopu cjelovitog sustava gospodarenja komunalnim otpadom, termička obrada, odnosno 

suspaljivanje u cementarama, predstavlja važan element kojim se uz smanjenje emisije CO 2 

uslijed zamjene dijela fosilnog goriva, ostvaruje i smanjenje emisije CH 4 do koje bi inače došlo 

tijekom anaerobnih procesa razgradnje otpada u odlagalištu. 

Kontinuirani porast količine krutog komunalnog otpada, uvjetovan porastom životnog standarda 

i povećanjem broja stanovnika, s vremenom će se postupno smanjivati zbog djelovanja mjera 

izbjegavanja nastajanja i smanjivanja količine otpada na izvoru, smanjivanja količine odloženog 

otpada, povećanja količine odvojeno skupljenog i recikliranog otpada te većeg obuhvata 

stanovništva organiziranim skupljanjem komunalnog otpada. Programom mjera za postupanje s 

otpadom u RH planira se izgradnja regionalnih i županijskih centara gospodarenja otpadom, u 

kojima bi se, osim odlaganja, obavljalo sortiranje, obrada, skladištenje i kontrola obrađenog 

otada. 

Komunalni i slični otpad se mehaničko-biološkom obradom prerađuje u laku i tešku frakciju, 

odvajajući još i neke korisne komponente otpada (metali i sl.). Laka frakcija sadrži papir, karton, 

plastiku i sl., a iz nje se proizvodi gorivo iz otpada GIO (eng. RDF, Refuse Derived Fuel)). Teška 


EKONERG 


frakcija sadrži ostatke hrane, zelenog otpada i ostale lako biorazgradive komponente, uz staklo, 

metale i sl. Iz nje se, uz prethodno odvajanje stakla i metala, biološkom obradom 

(kompostiranje, anaerobna obrada) proizvodi djelomično inertizirani ostatak [19]. 

GIO je usitnjeni gorivi dio iz otpada koji ima visoku kalorijsku vrijednost. Može biti u rastresitom 

obliku (eng. fluff), baliran ili u obliku briketa. U rotacijskoj peći može se koristiti samo u 

rastresitom obliku. Uz navedene karakteristike, bitna svojstva su sadržaj vlage, pepela, sadržaj 

sumpora i klora. Navedene karakteristike variraju u ovisnosti o: 

• izvoru (komunalni, uredski, industrijski otpad); 

• načinu prikupljanja otpada (miješani otpad ili otpad razvrstan na mjestu nastanka); 

• procesu obrade. 

Spaljivanjem otpadnih materijala u cementnoj industriji postiže se dobro iskorištenje raspoložive 

energije. Za industrijsku primjenu potrebni su veliki, stalni i stabilni izvori otpadnih materijala, 

bez većih oscilacija u sastavu i strukturi. Komunalni i industrijski otpad prethodno se moraju na 

adekvatan način obraditi i po potrebi obogatiti na gorivoj komponenti, te jedino tako mogu 

poslužiti kao prihvatljivo gorivo u peći. 

Ogrjevne vrijednosti (GJ/t) i faktori emisije (kg CO 2 /GJ) nekih alternativnih goriva prikazani su u 

tablici 4.1-1 [16, 17,18]. 

Tablica 4.1-1: Ogrjevne vrijednosti i faktori emisije alternativnih goriva 

Otpad fosilnog podrijetla GJ/t kg CO 2 /GJ 

Otpadna ulja 38 80 

Otpadne gume 30 85 

Otpadna otapala 26 75 

Otpadna plastika 21 75 

Otpad biološkog podrijetla 

Mesno-koštano brašno 19 110 

Drveni otpad 18 110 

Papir, karton 17 110 

Komunalni otpad 15 110 

Fosilno gorivo (ugljen-petrol koks) 29 96 

Za procjenu mogućnosti supstitucije dijela fosilnog goriva alternativnim, potrebno je poznavati 

relevantne pogonske podatke za postojeći sustav: 

• masene tokove, temperature i pritiske na različitim pozicijama; 

• dimenzije, radne parametre i stupanj učinkovitosti ciklona, filtra i elektrostatskih 

taložnika; 

• kemijski sastav i toplinska svojstva sirovinskog brašna, osnovnog i alternativnog goriva; 

• raspodjelu veličine čestica svih materijala; 

• masene tokove sirovinskog brašna, osnovnog i alternativnog goriva i zraka za 

sagorijevanje; 

• toplinske tokove u hladnjaku klinkera. 


EKONERG 


U tablici 4.1-2 prikazano je smanjenje emisije CO 2 uslijed zamjene fosilnog goriva (ugljen-petrol 

koks) komunalnim otpadom u omjeru 80/20, koje se za sada nudi kao jedina mogućnost realnog 

ostvarivanja mjere do 2010. godine. Za sada nije razmatrano veće povećanje udjela 

komunalnog otpada, što bi imalo utjecaja na sastav, energetsku vrijednost i kvalitetu goriva, a 

samim time i na kvalitetu proizvedenog klinkera. 

Razmatrano je smanjenje emisije CO 2 uslijed promjene goriva i uslijed smanjenja emisije 

metana do kojeg bi došlo kod odlaganja neobrađenog otpada. Pretpostavka je da se pri tome 

ne mijenja emisija iz proizvodnog dijela. 

Tablica 4.1-2: Smanjenje emisije stakleničkih plinova uslijed zamjene fosilnog goriva 

komunalnim otpadom i smanjene količine odloženog otpada 

Vrsta goriva 

Potrošnja goriva (kt) 

Emisija CO 2 

(kt CO 2 eq) 

Fosilno gorivo 342 724 

Fosilno gorivo/komunalni otpad (80/20) 

Fosilno gorivo 245 514 

Komunalni otpad 125 0 

Potencijal smanjenja emisije CO 2 210 

Potencijal smanjenja emisije metana 130 

Ukupni potencijal smanjenja emisije 340 

4.1.1.3. Smanjenje udjela klinkera u cementu 

Cement je smjesa klinkera i raznih vrsta dodataka, koji imaju različite funkcije (regulacija brzine 

vezivanja, povećanje čvrstoće ili kemijske otpornosti te smanjenje udjela klinkera). Pri 

proizvodnji cementa, odnosno njegovom mljevenju, osim klinkera i gipsa (kao regulatora 

vremena vezivanja) dodaju se i neki materijali koji zamjenjuju dio klinkera. Udio tih dodataka 

kreće se u rasponu od 15-30 %, što ovisi o zahtjevima tržišta i asortimanu proizvoda. Dodaci 

mogu biti prirodni materijali koji imaju hidrauličku aktivnost ili se mogu dodavati kao punila 

(pucolani, vapnenac) te materijali koji su nusproizvodi drugih industrijskih procesa (zgura iz 

proizvodnje sirovog željeza, lebdeći pepeo termoelektrana i sl.). U pojedinim tvornicama 

cementa, osim klasičnog doziranja takvih materijala u procesu mljevenja, razvijaju se sustavi 

odvojenog mljevenja pojedinih dodataka i kasnijeg miješanja s cementom. Ako postoji interes 

tržišta proizvode se tzv. "mix cementi" što omogućuje korištenje raznih vrsta sekundarnih 

sirovina koje nemaju štetno djelovanje na kvalitetu cementa. 

Udio klinkera i dodataka u cementima prvenstveno ovisi o zahtjevima tržišta za pojedinim 

vrstama cementa, a definiran je odgovarajućim normama (HRN B.C1.011; EN 197-1). Tehnička 

svojstva i drugi zahtjevi za cemente koji se ugrađuju u betonske konstrukcije regulirani su 

Tehničkim propisom za cement za betonske konstrukcije (N.n. 64/2005). Priprema sirovine 

zadanog kemijskog sastava preduvjet je za dobivanje zadovoljavajuće kvalitete klinkera. Proces 

pečenja klinkera ovisi o kemijskim i fizikalnim karakteristikama sirovine te o kvaliteti goriva. 

Vrsta i količina dodataka u cement ovisi o sastavu sirovine, raspoloživosti dodataka 

odgovarajućeg sastava na tržištu te o zahtjevima tržišta. 


EKONERG 


Udio klinkera u cementima koji se proizvode u tvornicama cementa u Hrvatskoj kreće se u 

prosjeku oko 75-80 posto. Od ukupne emisije CO 2 iz proizvodnje cementa, oko 60 posto odnosi 

se na proces proizvodnje klinkera, a ostalih 40 posto čine emisije uslijed izgaranja goriva u 

rotacijskoj peći i za druge potrebe u procesima proizvodnje cementa. Smanjenjem udjela 

klinkera, odnosno povećanjem udjela dodataka, smanjuje se potrebna količina proizvedenog 

klinkera, što doprinosi smanjenju ukupne emisije CO 2 u proizvodnji cementa. Znatno niža cijena 

dodataka još je jedan od faktora koji doprinosi atraktivnosti ove mjere. Uzimajući u obzir 

prosječni udio klinkera u portland cementu koji se proizvodi u Hrvatskoj (75-80 posto) i udjela 

definiranih odgovarajućim normama, pretpostavljeno je moguće smanjenje udjela klinkera u 

cementu za maksimalno 5-10 posto, do 2010. godine. Maksimalno smanjenje emisije CO 2 koje 

se može time postići iznosi oko 140 kt CO 2 . 

4.1.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERA 

Navedene mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova uključene su u poslovne planove 

tvornica cementa u Hrvatskoj, a njihova realizacija usklađena je s planiranom dinamikom 

kapitalnih ulaganja. 

Usporedbom izračunatih indikatora energetske učinkovitosti s referentnim industrijskim 

podacima (BAT) prikazana je zadovoljavajuća razina energetske učinkovitosti, što je rezultat 

kontinuiranih ulaganja u modernizaciju postrojenja. Povećanje energetske učinkovitosti, koje se 

može ostvariti ulaganjima u poboljšanje procesa izgaranja te optimizaciju i automatizaciju 

procesa, uz korištenje otpadne topline, ovisi o ograničenjima koja se odnose na ekonomsku 

isplativost zahvata na postojećim postrojenjima. 

Kao alternativno gorivo u proizvodnji klinkera može se koristiti otpad fosilnog podrijetla i gotovo 

sve vrste otpada organskog podrijetla. Korištenje otpada kao alternativnog goriva zahtijeva 

permanentno praćenje njegovog sastava. Samo određene vrste otpada u izvornom obliku mogu 

poslužiti kao adekvatna zamjena za fosilna goriva. Ostale vrste otpada moraju se na 

odgovarajući način obraditi, kako bi se gorivi dio otpada pripremio za spaljivanje. 

Korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji vrlo je atraktivna mjera s 

gledišta smanjenja emisije stakleničkih plinova, očuvanja primarnih izvora energije te smanjenja 

količine otpada koji se odlaže na odlagališta, ali ima određene ograničavajuće faktore: 

• kvaliteta proizvedenog klinkera; 

• emisija iz postrojenja; 

• vrsta goriva – kemijski sastav, sadržaj pepela, vlage, volatila; 

• energetska vrijednost goriva; 

• raspoloživost goriva - stalna i stabilna količina i kakvoća goriva; 

• cijena goriva; 

• nedostatak infrastrukture za prikupljanje, sortiranje i pripremu otpada; 

• nedostatno zakonodavstvo; 

• negativno javno mišljenje; 

• konkurentnost na tržištu. 


EKONERG 


Smanjenje udjela klinkera, uz povećanje udjela dodataka u cementu, definirano je 

odgovarajućim normama (HRN B.C1.011; EN 197-1), a ovisi o ograničavajućim faktorima: 

• raspoloživost sirovine i potrebnih dodataka; 

• sastav osnovnih minerala; 

• kvaliteta proizvedenog klinkera; 

• cijena dodataka; 

• zahtjevi tržišta. 

Zbog ograničavajućih faktora i rizika, mjera za sada još nije dovoljno atraktivna i prihvatljiva za 

proizvođače. 

4.2. PROIZVODNJA DUŠIČNE KISELINE 

4.2.1. IDENTIFIKACIJA I TEHNIČKA ANALIZA MJERA 

U proizvodnji dušične kiseline mogu se primjenjivati sljedeće mjere za smanjenje emisije NO x i 

N 2 O [20]: 

• optimiziranje procesa proizvodnje N 2 O; 

• smanjenje emisije N 2 O korištenjem end of pipe tehnologija – neutralizacija, apsorpcija, 

selektivna i neselektivna katalitička redukcija, 

• smanjenje potrošnje N 2 O. 

Pretpostavke potrebne za definiranje referentnog rješenja proizvodnje dušične kiseline do 2010. 

godine preuzete su iz dokumenta “Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog 

nacionalnog izvješća RH o promjeni klime” [15]. Kao referentno rješenje u odnosu na koje se 

promatra smanjenje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline pomoću Neselektivne 

katalitičke redukcije (NSCR) pretpostavljeno je sljedeće: 

• do 2010. godine procjenjuje se da bi proizvodnja dušične kiseline mogla dosegnuti 

305.000 do 345.000 tona; 

• proizvodnja dušične kiseline u izravnoj je ovisnosti o proizvodnji pojedinih vrsta 

mineralnih gnojiva – kapacitet u 2010. godini previđen je na 1.300.000 tona. 

• u strukturi proizvodnje mineralnih gnojiva pretpostavljano je da će 23 posto biti Urea, 25 

posto KAN i 52 posto NPK gnojiva (udio pojedinih formulacija NPK mineralnih gnojiva 

koji se trenutačno proizvodi i koji se planira proizvoditi do 2010. godine, ne odstupa 

značajno od udjela korištenih za izradu Projekcija [15]. 

4.2.1.1. Neselektivna katalitička redukcija (NSCR) 

Postrojenja za proizvodnju dušične kiseline uglavnom su instalirana sa dodatnom opremom za 

smanjenje emisije NO x u dimnim plinovima. Jedina metoda kojom se uz taj učinak postiže i 

smanjenje emisije N 2 O je neselektivna katalitička redukcija, kojom se N 2 O reducira do N 2 , uz 

efikasnost konverzije od 80-90 posto [21]. 

Oprema za smanjenje emisije N 2 O može se podijeliti u tri skupine, ovisno o dijelu procesa 

proizvodnje dušične kiseline u kojem se ostvaruje smanjenje N 2 O [20]. 

• Primarni procesi za smanjenje emisije djeluju na sprečavanje nastajanja N 2 O tijekom 

oksidacije amonijaka. 


EKONERG 


• Sekundarni procesi za smanjenje emisije, u koje ulazi i NSCR, djeluju na smanjenje N 2 O 

neposredno nakon nastajanja, u zoni visoke temperature gdje se pomoću katalizatora 

pospješuje razgradnja N 2 O, a alternativno se N 2 O može uklanjati i termalnom 

dekompozicijom. 

• Tercijarni procesi za smanjenje emisije djeluju na smanjenje emisije N 2 O u dimnim 

plinovima. 

U novije vrijeme razvijaju se katalizatori otporniji na visoke temperature, sa svrhom povećanja 

otpornosti, duljeg vijeka trajanja, smanjenja onečišćenja dušične kiseline kao i utjecaja na 

produktivnost. Razvijanjem novih katalizatora otpornih na visoke temperature, sa dobrom 

termičkom i kemijskom stabilnošću te mehaničkim svojstvima, postižu se dobri rezultati 

instaliranjem na postojećim postrojenjima. U odnosu na troškove novog postrojenja, ugradnjom 

takvih katalizatora znatno se smanjuju troškovi [22, 23]. Značajna prednost je da se takvi 

katalizatori mogu vrlo uspješno instalirati u postojećim reaktorima bez potrebnih modifikacija, 

njima se ne utječe na procesne parametre, a vijek trajanja im je znatno duži u odnosu na 

konvencionalne katalizatore. 

NSCR (sekundarni procesi za smanjenje emisije – ugradnja katalizatora, efikasnost konverzije 

85 posto) je jedina mjera za smanjenje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline, koja je 

uključena u poslovnu strategiju hrvatskog proizvođača dušične kiseline. Primjenom te mjere 

može se ostvariti potencijal smanjenja emisije N 2 O u iznosu od 820 kt CO 2 -eq u 2010. godini. 

4.2.2. RASPOLOŽIVOST I OGRANIČENJA MJERE 

NSCR je raspoloživa tehnologija na tržištu, a u posljednje vrijeme značajna istraživanja se rade 

na ispitivanju svojstava novih katalizatora. Zbog visokih temperatura u reaktoru, trajnost 

katalizatora znatno ovisi o njihovoj termičkoj stabilnosti. 

Premda je uređaj za neselektivnu katalitičku redukciju efikasniji u smanjenju i kontroli emisije 

N 2 O od uređaja za selektivnu katalitičku redukciju, glavni nedostaci se očituju u visokim 

troškovima postrojenja i prisutnim visokim temperaturama procesnih plinova. Samo oko 20 

posto postrojenja za proizvodnju dušične kiseline u svijetu koristi NSCR. Tehnologija selektivne 

katalitičke redukcije, koja se koristi u većini postrojenja za smanjenje emisije NO x , ne koristi se 

za smanjenje emisije N 2 O. 


EKONERG 


5. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE 

U sektoru Industrijski procesi razmatrat će se tri scenarija: 

• Scenarij “Bez mjera” – temelji se na pretpostavci nastavka postojeće prakse uz usporeno 

uključivanje novih tehnologija/mjera, odnosno, uključuje određena tehnološka poboljšanja 

koja bi se dogodila neovisno o potrebama klimatskog programa. Ne predstavlja potpuno 

“smrznuto” stanje i nastavak po današnjoj praksi, već predstavlja scenarij uobičajene prakse 

(Buiness as usual). 

• Scenarij “S mjerama” – pretpostavlja uključivanje mjera za smanjenje emisije stakleničkih 

plinova u svrhu zadovoljenja obveza prema Protokolu iz Kyota, pri čemu su uključene mjere 

čija primjena zadovoljava kriterij troškovne učinkovitosti (granični trošak manji od 20 

€/tCO 2 eq). 

• Scenarij “S dodatnim mjerama” – polazi od pretpostavke da će pitanje klimatskih 

promjena i koncept održivog razvitka osjetno djelovati na preusmjeravanje cijelog 

gospodarstva Hrvatske. Ovaj scenarij podrazumijeva uključivanje maksimalnog potencijala 

analiziranih mjera za smanjenje emisije. 

Projekcije emisije iz sektora Industrijski procesi uključuju bilanciranje emisije iz industrijskih 

procesa koji imaju najveći udio u ukupnoj emisiji iz sektora (preko 90 posto): 

• Proizvodnja cementa; 

• Proizvodnja dušične kiseline; 

• Proizvodnja amonijaka. 

5.1. DEFINIRANJE REFERENTNOG SCENARIJA 

Referentni scenarij (Scenarij “Bez mjera”) pretpostavlja da će proizvodnja cementa, amonijaka i 

dušične kiseline u razdoblju do 2010. godine dosegnuti planirane vrijednosti i da nikakve mjere 

smanjenja emisije stakleničkih plinova neće biti implementirane. Referentni scenarij temelji se 

na pretpostavkama definiranim u dokumentu “Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za 

potrebe Drugog nacionalnog izvješća RH o promjeni klime” [15]. 

U referentnom scenariju u proizvodnji cementa pretpostavljeno je da sve tvornice cementa u 

Hrvatskoj kao gorivo koriste ugljen i petrol-koks, zbog ekonomski uvjetovanih razloga i očuvanja 

konkurentnosti na tržištu. Energetska učinkovitost će do 2010. godine biti na razini najboljih 

raspoloživih tehnologija (BAT) s potrošnjom 3,2 GJ/t. Prosječni maseni udio klinkera je 

pretpostavljen na 0,75. 

U referentnom scenariju u proizvodnji amonijaka pretpostavljeno je da će se proizvodnja do 

2010. godine vratiti na puni kapacitet od oko 1.350.000 tona. Navedeno podrazumijeva da će se 

potrošnja mineralnih gnojiva u promatranom budućem razdoblju u Hrvatskoj vratiti na prosječan 

iznos od od 650.000 – 700.000 tona, a da će se ostatak plasirati u izvoz. U strukturi proizvodnje 

finalnog proizvoda pretpostavljano je da će 23 posto biti Urea, 25 posto KAN i 52 posto NPK 

gnojiva. 

Proizvodnja dušične kiseline u izravnoj je ovisnosti o proizvodnji pojedinih vrsta mineralnih 

gnojiva. Do 2010. godine procjenjuje se da bi proizvodnja mogla biti 305.000 do 345.000 tona. 


EKONERG 


Emisije CO 2 i N 2 O iz sektora Industrijski procesi za Scenarij “Bez mjera” prikazane su u 

tablicama 5.1-1 i 5.1.-2. 

Tablica 5.1-1: Emisije CO 2 iz sektora Industrijski procesi (kt) – Scenarij “Bez mjera” 

Emisija CO 2 (kt) 2000. 2005. 2010. 

Proizvodnja cementa 1267 2114 2073 

Proizvodnja amonijaka 525 550 560 

Ukupno (kt CO 2 -eq) 1792 2664 2633 

Tablica 5.1-2: Emisije N 2 O iz sektora Industrijski procesi (kt) – Scenarij “Bez mjera” 

Emisija N 2 O (kt) 2000. 2005. 2010. 

Proizvodnja dušične kiseline 2,76 2,93 2,99 

Ukupno (kt CO 2 -eq) 856 908 927 

5.2. SCENARIJ “S MJERAMA” 

Na temelju definiranih potencijala smanjenja emisije CO 2 i N 2 O u Proizvodnji cementa i 

Proizvodnji dušične kiseline (poglavlja 4.1. i 4.2.) te pretpostavki vezanih uz realno ostvarivanje 

pojedinih mjera do 2010. godine, njihovu ekonomsku isplativost, kontinuirana ulaganja 

proizvođača u modernizaciju postrojenja, poslovne strategija proizvođača te zahtjeve tržišta, 

pretpostavlja se uključivanje sljedećih mjera u scenarij “S mjerama”: 

• Proizvodnja cementa - Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad 

80/20) 

• Proizvodnja dušične kiseline - Neselektivna katalitička redukcija (NSCR) 

Proizvodnja cementa 

• Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad 80/20) 

Korištenje komunalnog otpada kao alternativnog goriva je vrlo atraktivna mjera s gledišta 

smanjenja emisije stakleničkih plinova. Za sada je realno za očekivati da se suspaljivanjem 

komunalnog otpada zamijeni oko 20 posto fosilnog goriva do 2010. godine, što je sa tehničkotehnološkog 

stajališta moguće izvesti bez većih preinaka, uvažavajući i ostala ograničenja 

mjere (poglavlje 4.1.2). Primjenom mjere ostvaruje se ukupni potencijal smanjenja emisije CO 2 

u iznosu od 340 kt CO 2 -eq u 2010. godini. 

Primjenom otpada fosilnog podrijetla (otpadna ulja, otpadne gume) kao alternativnog goriva, 

postiže se povećanje emisije CO 2 [4,5]. Zbog toga što nije zadovoljen kriterij koji se odnosi na 

smanjenje emisije, definirana alternativna goriva nisu uključena u scenarij “S mjerama”. 

Primjena navedenih goriva iziskuje određene preinake u sustavu dovođenja goriva i izgaranja, 

što se prvenstveno odnosi na otpadna ulja. S obzirom na kriterij troškovne učinkovitosti, 

navedena goriva imaju ekonomsku opravdanost, što potvrđuje i mogućnost njihove primjene i 

daljnjih analiza u svrhu uključivanja u definirani scenarij smanjenja emisije. 

Udio klinkera i dodataka u cementima prvenstveno ovisi o zahtjevima tržišta za pojedinim 

vrstama cementa, a definiran je odgovarajućim normama. Osnovni uvjet zbog kojeg za sada 


EKONERG 


mjera nije uključena u scenarij “S mjerama” je u tome što proizvođači cementa u Hrvatskoj ne 

povećavaju udio dodataka zbog rizika uslijed promjene sastava cementa. Donošenjem novih 

EU normi za cement (EN 197-1) otvara se mogućnost veće upotrebe dodataka u cementima, 

što daje proizvođačima veću sigurnost i mogućnost plasmana novih vrsta cementa na tržištu. 

Zbog definiranih potreba za detaljnim analizama mjera za povećanje energetske učinkovitosti 

po pojedinim tvornicama (poglavlje 4.1.1) te zbog činjenice da se određena poboljšanja postižu 

kontinuiranim ulaganjem u modernizaciju postrojenja, mjere za smanjenje specifične potrošnje 

toplinske i električne energije nisu uključene u scenarij “S mjerama”. Definirane mjere su 

uključene u scenarije smanjenja emisije CO 2 u energetskom sektoru Industrija i graditeljstvo. 

Proizvodnja dušične kiseline: 

• Neselektivna katalitička redukcija (NSCR) za smanjenje emisije N 2 O 

NSCR je jedina mjera za smanjenje emisije N 2 O iz proizvodnje dušične kiseline, koja je 

uključena u poslovnu strategiju hrvatskog proizvođača dušične kiseline. Primjenom mjere 

ostvaruje se potencijal smanjenja emisije N 2 O u iznosu od 820 kt CO 2 -eq u 2010. godini. 

5.3. POTENCIJAL SMANJENJA EMISIJE 

Projekcije emisija stakleničkih plinova za scenarije “Bez mjera“ i “S mjerama“ prikazane su u 

tablici 5.3-1. Potencijal smanjenja emisije primjenom navedenih mjera za smanjenje emisije 

CO 2 i N 2 O dobiven je iz razlike scenarija “Bez mjera“ i “S mjerama“. 

Projekcije emisije stakleničkih plinova za analizirane scenarije prikazane su na slici 5.3-1. 

Tablica 5.3-1: Potencijal smanjenja emisije iz sektora Industrijski procesi (kt CO 2 -eq) 

Scenarij 2000. 2005. 2010. 

“Bez mjera” 3193 3572 3560 

“S mjerama” 3193 3572 2530 

Potencijal smanjenja emisije(kt CO 2 -eq) 0 0 1160 


EKONERG 


6. TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJE 

6.1. METODOLOŠKI PRISTUP PROCJENI TROŠKOVA 

Proračunom troškova utvrđuje se koliki su troškovi primjene pojedinih mjera za smanjenje 

emisije. Konačni rezultat proračuna je trošak iskazan u monetarnoj jedinici po jednoj toni 

smanjene emisije CO 2 - EUR/t CO 2 . 

Granični troškovi (MC – Marginal Cost) predstavljaju razliku troškova referentnog scenarija i 

troškova rješenja s mjerom za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Troškovi uključuju sve 

investicijske i pogonske troškove te prihode koji se ostvaruju određenim rješenjem. Zbog 

međusobne usporedivosti svi troškovi se iskazuju kao ekvivalentni godišnji troškovi. 

Ekvivalentnim godišnjim troškovima (EAC –Equivalent Annual Cost) sve investicije diskontiraju 

se na godišnje troškove u vremenskom razdoblju vijeka trajanja opreme i pribrajaju godišnjim 

troškovima. 

Osnovni izrazi za proračun troškova su sljedeći [24]: 

NPV = ∑ 

C 

+ O 

- R 

t 

t t 

t 

t= 

0 (1+ 

r) 

C 

t 

EAC = + 

-t 

⋅ 

r 

1- (1+ 

r) 

O 

t 

t 

- R 

t 

∆ EAC = EAC - EAC m n 

MC = ∆ EAC/( E − E ) 

n 

m 

NPV - neto sadašnja vrijednost (€/god) 

EAC - ekvivalentni godišnji troškovi (€ /god) 

∆EAC - razlika ekvivalentnih godišnji troškova dva scenarija (€ /god) 

EAC m - ekvivalentni godišnji troškovi scenarija smanjenja emisije (€ /god) 

EAC n - ekvivalentni godišnji troškovi referentnog scenarija (€ /god) 

E m - emisija rješenja kojim se smanjuje emisija (t/god) 

E n - emisija referentnog rješenja (t/god) 

C t - troškovi kapitala - investicije (€ /god) 

O t - troškovi održavanja pogona (€ /god) 

R t - prihod od prodaje proizvoda (€ /god) 

r - diskontna stopa (%) 

t - vrijeme efektuiranja (god) 

Pozitivni granični trošak predstavlja trošak po jedinici smanjenja emisije, a negativna vrijednost 

označava ostvarenje prihoda. Sve mjere s negativnim graničnim troškom su ekonomski 

isplative. Na razini EU prihvaćeno je da granični trošak od 20 €/tCO 2 eq predstavlja prag ispod 

kojeg primjena mjera zadovoljava kriterij troškovne učinkovitosti (cost-effectiveness). 


EKONERG 


S obzirom na troškove, mjere za smanjenje emisije mogu biti podijeljene u nekoliko kategorija: 

• mjere s negativnim troškovima ili troškovima jednakim nuli; 

• mjere s niskim troškovima (50 €/tCO 2 eq). 

U smjernicama su izračunati troškovi pojedinih mjera, koji predstavljaju orijentacijske veličine 

(kategorije). Polazni podaci koji se odnose na investicije za pojedine mjere predstavljaju 

procjene. Izračunati troškovi služe za procjenu koje su mjere u području ekonomski isplativih 

mjera, koje su u području umjerenog i prihvatljivog troška i koje su u području relativno visokog 

troška. 

6.2. PROCJENA GRANIČNIH TROŠKOVA 

Proračun troškova rađen je po metodološkim uputama: 

• Guidelines for defining and documenting data on costs of possible environmental 

protection measures [25] 

• Economics and Cross-Media Effects [26] 

Polazne pretpostavke za proračun troškova su: 

• troškovi se određuju u odnosu na referentno rješenje koje se uklapa u scenarij “Bez 

mjera”; 

• scenarij smanjenja emisije temelji se na pretpostavkama definiranim u dokumentu 

“Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog nacionalnog izvješća RH o 

promjeni klime” [15] i projekcijama iz Strategije gospodarenja otpadom Republike 

Hrvatske [27]; 

• troškovi su izračunati na temelju cijena iz 2000. i 2004. godine, konverzija je rađena 

prema omjeru 1US$ = 1€ (za 2000. godinu) i 1€= 7,3kn (za 2004. godinu) 

• pretpostavljena je inflacija od 3 posto godišnje tijekom perioda razmatranja, do 2010. 

godine [28]; 

• u proračunu je primijenjena diskontna stopa 6 posto; 

• u proračunu je korišteno vrijeme efektuiranja od 10 godina. 

• nedostajući podaci preuzeti su iz literature [1, 2] 


Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad 80/20) 

Primjena otpada organskog podrijetla je vrlo atraktivna mjera i sa ekološkog i sa ekonomskog 

stajališta, zbog interesa za gospodarski i ekološki prihvatljiv način zbrinjavanja otpada, uz 

prihvaćanje takvog rješenja od lokalne zajednice i javnosti. Uz ostvareno smanjenje emisije 

CO 2 , ostvaruje se i dobit uštedom fosilnog goriva. 

Trošak mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova Korištenje alternativnih goriva računa 

se na osnovi razlike između investicijskih i operativnih troškova mjere i definiranog referentnog 

rješenja. Uz pretpostavku da će postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada biti u sklopu 


EKONERG 


Županijskih centara gospodarenja otpadom kao sastavni dio Cjelovitog sustava gospodarenja 

otpadom [27], investicijski trošak postrojenja za mehaničko-biološku obradu uključen je u 

troškove referentnog scenarija. 

Pretpostavke: 

• kao gorivo koristit će se smjesa ugljen-petrol koks/komunalni otpad u omjeru 80/20; 

• komunalni otpad će biti pripremljen mehaničko biološkom obradom u formu goriva iz 

otpada (GIO) u rastresitom obliku (eng. fluff) 

• za spaljivanje smjese ugljen-petrol koks/komunalni otpad (80/20) nisu potrebne gotovo 

nikakve preinake ložišta peći u cementarama, te se zbog toga može pretpostaviti da su 

troškovi investicije i održavanja pogona jednaki kao i za referentno rješenje; 

• u troškove je uračunata cijena goriva, investicijski trošak postrojenja za prihvat i 

doziranje otpada u rotacionu peć i troškovi održavanja tog postrojenja; 

• 2004. godine je ukupno u tvornicama cementa utrošeno oko 342 000 t fosilnog goriva - 

zamjenom 20% fosilnog goriva s komunalnim otpadom ukupno bi se utrošilo 245 000 t 

fosilnog goriva i 125 000 t komunalnog otpada; 

• proračun troškova je rađen prema cijeni goriva 387 kn/t fosilnog goriva (cijena se odnosi 

na 2004. godinu) [5]; 

• ukupna cijena fosilnog goriva iznosi 18.131.000 €, a smjese ugljen-petrol 

koks/komunalni otpad (80/20) 12.990.000 € - za sada je pretpostavljeno da tvornice 

cementa neće plaćati GIO koji zbrinjavaju, niti će dobivati naknadu za njegovo 

zbrinjavanje; 

• u proračun troškova uključena je pretpostavljena inflacija od oko 3 posto godišnje u 

svrhu izračunavanja realnih cijena goriva ; 

• investicijski trošak postrojenja za prihvat i doziranje otpada u rotacionu peć procijenjen 

je na 1.000.000 €; 

• prihod od prodaje proizvoda (R t ) ne mijenja se u slučaju primjene mjere. 

Korištenjem izraza za proračun troškova (poglavlje 6.1.) i uz definirane pretpostavke koje su 

uključene u izračun troškova, slijedi: 

Uz potencijal smanjenja emisije od 340 Gg CO 2 -eq u 2010. godini, vrijednost graničnih 

troškova je negativna i iznosi - 0,88 €/t CO 2 -eq. 

Jedna od navedenih pretpostavki, koja se odnosi na naknadu za zbrinjavanje GIO, znatno 

utječe na pretpostavljene granične troškove. Prema zacrtanim smjernicama Strategije 

gospodarenja otpadom i postavkama koje će biti uključene u Plan gospodarenja otpadom 

Republike Hrvatske, postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada bit će sastavni dijelovi 

Županijskih centara gospodarenja otpadom. Postoji interes pojedinih tvornica cementa da 

sudjeluju u investiciji postrojenja za mehaničko-biološku obradu, čime dokazuju i aktivno 

sudjelovanje u sustavnom konceptu gospodarenja otpadom. Formiranje naknada za 

zbrinjavanje otpada, od kojih bi tvornice cementa imale izravnu dobit, očekuje se prema uzoru 

na druge europske zemlje. Kao primjer može se navesti Austrija, u kojoj se zbrinjavanje 

komunalnog otpada, koji je kao GIO pogodan za korištenje u rotacionim pećima, naplaćuje oko 

75 €/t komunalnog otpada. Uz pretpostavku da će tvornice cementa dobivati naknadu za 

zbrinjavanje GIO, vrijednost graničnih troškova bila bi znatno niža. 


EKONERG 



Neseklektivna katalitička redukcija (NSCR) 

Premda je mjera NSCR vrlo atraktivna s ekološkog stajališta (redukcijski faktor 80-90 posto), 

zbog visokih troškova postrojenja samo oko 20 posto postrojenja za proizvodnju dušične 

kiseline u svijetu koriste NSCR. U novije vrijeme razvijaju se nove vrste otpornijih katalizatora, 

čijom se ugradnjom u postojeći reaktor postrojenja postižu značajni ekonomski učinci. U odnosu 

na troškove novog postrojenja, ugradnjom takvih katalizatora znatno se smanjuju troškovi. 

Trošak mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova Neseklektivna katalitička redukcija 

računa se na osnovi razlike između investicijskih i operativnih troškova mjere i definiranog 

referentnog rješenja. 

Pretpostavke: 

• smanjenje N 2 O ostvaruje se sekundarnim procesom za smanjenje emisije, ugradnjom 

katalizatora u reaktor čime se pospješuje razgradnja N 2 O (efikasnost konverzije 85 

posto); 

• troškovi kapitala (Ct) za dvije proizvodne linije iznose 2*300.000=600.000 € (cijena 

katalizatora dobivena je od proizvođača, odnosi se na 2000. godinu) 

• kao sirovina za redukciju N 2 O koristi se urea – cijena se odnosi na 2000. godinu, a je 

iznosi 495.000 €; 

• vrijednosti troškova održavanja pogona (O t ) procjenjuju se na 10 posto od troškova 

kapitala; 

• prihod od prodaje proizvoda (R t ) ne mijenja se u slučaju primjene mjere. 

Korištenjem izraza za proračun troškova (poglavlje 6.1) i uz definirane pretpostavke koje su 

uključene u izračun troškova, slijedi: 

Uz potencijal smanjenja emisije od 820 kt CO 2 -eq u 2010. godini, vrijednost graničnih 

troškova iznosi 0,77 €/t CO 2 -eq. 


EKONERG 


6.3. IZRADA SEKTORSKE KRIVULJE TROŠKOVA 

U svrhu određivanje prioriteta mjera sa stajališta njihove ekonomske prihvatljivosti, na temelju 

definiranih troškova nacrtana je krivulja trošak-djelotvornost (cost-effectiveness) (Slika 6.3-1). 

Na apscisi je iskaz potencijala pojedine mjere, a na ordinati cijena smanjenja emisije. Površina 

ispod krivulje predstavlja potrebna sredstva za smanjenje emisije. 

5 

EUR/t CO 2 

4 

3 

2 

1 

M2 

0 

-1 

0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 

-2 

M1 

sm anjenje em isije (kt CO 2 

-eq) 

-3 

-4 

-5 

M1 - Korištenje alternativnih goriva u proizvodnji cementa 

M2 -Neselektivna katalitička redukcija u proizvodnji dušične kiseline 

Slika 6.3-1: Krivulja troškova mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova u sektoru 

Industrijski procesi 


EKONERG 


7. ZAKLJUČAK I PREPORUKE 

Provedena tehno-ekonomska analiza mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova ključnih 

izvora emisije iz sektora Industrijski procesi, na temelju za sada raspoloživih podataka i 

informacija, definira sljedeće mjere koje su uključene u scenarij smanjenja emisije: 

• Proizvodnja cementa - Korištenje alternativnih goriva (fosilno gorivo/komunalni otpad 

80/20) 

• Proizvodnja dušične kiseline - Neselektivna katalitička redukcija (NSCR) 

Definirane mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova uključene su u scenarij “S mjerama“ 

prema sljedećim kriterijima. 

• zadovoljenje obveze prema Protokolu iz Kyota koja se odnosi na smanjenje emisije od 5 

posto u prvom razdoblju obveze od 2008. do 2012. godine; 

• troškovna učinkovitost mjere (granični trošak manji od 20 €/t CO 2 -eq) 

Provedene analize pojedinih mjera, na temelju za sada raspoloživih podataka i informacija, 

pokazuju da postoje potencijali smanjenja emisije pojedinih mjera koje nisu uključene u scenarij 

smanjenja, uvažavajući sljedeće kriterije: 

• realno ostvarivanje mjere do 2010. godine; 

• ekonomska opravdanost mjere; 

• poslovna strategija proizvođača; 

• zahtjevi tržišta; 

• sociološki utjecaji. 

Analiza potencijala smanjenja emisije stakleničkih plinova i troškova pojedinih mjera, koji su 

predloženi u ovom radu, predstavljaju orijentacijske vrijednosti, koje u sebi nose određene 

nesigurnosti. U svrhu detaljnije analize predloženih mjera za smanjenje emisije stakleničkih 

plinova predlaže se izrada Programa mjera za smanjivanje emisije stakleničkih plinova za 

ključne izvore emisije iz sektora Industrijski procesi. 

Kod određivanja ciljeva i planova aktivnosti za razdoblje do 2010. godine, potrebno je provesti 

usklađivanje s ciljevima i obvezama ostalih gospodarskih subjekata, a to se može postići kroz 

izradu modela smanjenja emisije stakleničkih plinova na nacionalnoj razini. To pitanje je usko 

povezano uz pitanje rješavanja referentne godine za Hrvatsku. Obvezu smanjenja emisije za 5 

posto o odnosu na referentnu 1990. godinu, u prvom razdoblju obveze od 2008. do 2012. 

godine, koja će uslijediti ratifikacijom Protokola iz Kyota, za sada nije moguće ostvariti bez 

priznavanja fleksibilnosti koja se odnosi na povećanje kvote referentne godine. Nakon 

višegodišnjih pregovora Hrvatskoj je odobrena fleksibilnost, uz definiranje visine u iznosu od 3,5 

Mt CO 2 -eq (FCCC/SBI/2006/L.20) [29], ali do sada nisu u potpunosti definirani načini korištenja 

te fleksibilnosti u prvom razdoblju obveze. 

Definiranim mjerama za smanjenje emisije stakleničkih plinova u sektoru Industrijski procesi, 

koje su uključene u scenarij “S mjerama“ prema kriterijima smanjenja emisije i troškovne 

učinkovitosti, uz mjere koje su uključene u scenarije smanjenja u drugim sektorima (Energetika, 

Otpad, Upijanje CO 2 u šume), prema sadašnjim projekcijama moguće je ostvariti maksimalni 

potencijal smanjenja od oko 4,4 Mt CO 2 -eq u 2010. godini. Da bi se ostvario ukupni cilj 


EKONERG 


Protokola iz Kyota potrebno je smanjiti emisiju u 2010. godini za oko 5-6 Mt CO 2 -eq u svim 

sektorima [30]. Razliku između domaćih mjera i potrebnog smanjenja moguće je ostvariti 

fleksibilnim mehanizmima Protokola iz Kyota i međunarodnim trgovanjem pravima na emisiju. 

U svrhu određivanja prioriteta mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova potrebno je jasno 

definirati kriterije za izbor mjera. Uz navedeni kriterij doprinosa ciljevima politike ublažavanja 

klimatskih promjena (primjena troškovno učinkovitih mjera za smanjenje emisije stakleničkih 

plinova), kriteriji koji se odnose na potencijal primjene mjere na tržištu kao i koristi u postizanju 

nacionalnih razvojnih prioriteta imaju značajan udio u konačnom izboru mjera [31]. 

Opredjeljenje industrijskog sektora za politiku održivog razvoja jasno nameće potrebu 

povezanosti sa ostalim gospodarskim djelatnostima. Primjenu međusektorskih mjera, kojima bi 

se mogli postići značajni efekti, potrebno je potaknuti uspostavom zakonodavnog okvira kojim 

će se podržati mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova, a tržište/država prepoznati 

društvene i ekonomske doprinose, kao i očuvanje prirode i resursa. 

Uspostavom zakonodavnog, institucionalnog i organizacijskog okvira, uz aktivno uključenje u 

aktivnosti oko kreiranja i izgradnje nacionalnog sustava za ublažavanje klimatskih promjena te 

izradom nacionalnih planova raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova omogućit će se 

uključivanje i ostalih mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova, koje u ovoj analizi nisu 

razmatrane. 


EKONERG 


8. LITERATURA 

1. ECOFYS Energy and Environment; AEA Technology Environment (2001) Economic 

Evaluation of Sectoral Emission Reduction Objectives for Climate Change; Bottom-up 

Analysis of Emission Reduction Potentials and Costs for Greenhouse gases in the EU, 

Netherlands 

2. ECOFYS Energy and Environment; AEA Technology Environment ; National Technical 

University of Athens (2001) Economic Evaluation of Sectoral Emission Reduction 

Objectives for Climate Change; Economic Evaluation of Carbon dioxide and Nitrous Oxide 

Emission Reductions in Industry in the EU, Netherlands 

3. EKONERG Energy Research and Environmental Protection Institute (2005) National 

Inventory Report for the Period 1990-2003, Ministry of Environmental Protection, Physical 

Planning and Construction, Zagreb 

4. EKONERG (2003) Rješavanje problema emisije stakleničkih plinova iz tvornice 

Dalmacijacement-RMC Group d.d., Zagreb 

5. EKONERG (2004) Razrada i ekonomska analiza mjera za smanjenje emisija stakleničkih 

plinova iz tvornica Dalmacijacement-RMC Group d.d., Zagreb 

6. EFMA European Fertilizer Manufacturers’ Association (2000) Best available Techniques 

for Pollution Prevention and Control in the European Fertilizer Industry; Production of 

Ammonia; Belgium 

7. EFMA European Fertilizer Manufacturers’ Association (2000) Best available Techniques 

for Pollution Prevention and Control in the European Fertilizer Industry; Production of 

Nitric Acid, Belgium 

8. IPCC Integrated Pollution Prevention and Control (2001) Reference Document on Best 

Available Techniques in the Cement and Lime Manufacturing Industries, European 

Commision 

9. Emission Reduction of Greenhouse Gases from the Cement Industry, Greenhouse Gas 

Control Technologies Conference Paper - Cement, www.ieagreen.org.uk 

10. EKONERG (2005) Završno izvješće o provedbi energetskog audita u energani 

Petrokemije d.d. Kutina, Zagreb 

11. EKONERG (2005) Analiza primjene zakonodavstva europske unije s područja zaštite 

okoliša na rad elektroenergetskih postrojenja HEP Grupe s planom djelovanja, Zagreb 

12. DFIU/IFARE French-German Institute for Environmental Research, The Reference 

Installation Approach for the techno-economic assessment of emission abatement options 

and the determination of BAT according to the IPPC-Directive 

13. IPCC/UNEP/OECD/IEA (1997) Greenhouse Gas Inventory Workbook, Revised 1996 

IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories, Volume 2, United Kingdom 

14. IPCC/UNEP/OECD/IEA (1997) Greenhouse Gas Inventory Reference Manual, Revised 

1996 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories, Volume 3, United 

Kingdom 

15. EKONERG (2003) Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog 

nacionalnog izvješća RH o promjeni klime, Zagreb 


EKONERG 


16. CEMBUREAU (1999) Environmental Benefits of Using Alternative Fuels in Cement 

Production, A life-cycle Approach, Brussels 

17. http://www.engineeringtoolbox.com/fuels-higher-calorific-values-d_169.html 

18. Fakultet strojarstva i brodogradnje (2005) Završno izvješće o provedbi energetskog audita 

Našicecemant, d.d., Zagreb 

19. European Commision (2003) Refuse Derived Fuel Current Practice and Perspectives, 

Final Report, Swindon 

20. AEA Technology Environment (1998) Options to Reduce Nitrous Oxide Emissions (Final 

Report) 

21. IPCC (2000) N 2 O Emissions from Adipic Acid and Nitric Acid Production, Good Practice 

Guidance and Uncertainty Management in National Greenhouse Gas Inventories, United 

Kingdom 

22. IFA Technical Symposium (2006) Yara’s de-N 2 O Technology: A Well-Proven, Cost 

Efficient Choice for Reducing Nitrous Oxide Emission from Nitric Acid Production, Vilnius 

23. htp://www.epa.gov/nitrousoxide/pdfs/adipic_nitric_n2o.pdf 

24. UNEP (1999) Economics of Greenhouse Gas Limitations, Main Reports – Methodological 

Guidelines, Denmark 

25. EEA (1999) Guidelines for defining and documenting data on costs of possible 

environmental protection measures, Technical report No 27, Copenhagen 

26. European Commision (2006) Integrated Pollution Prevention and Control, Reference 

Document on Economics and Cross-Media Effects 

27. Vlada RH (2005) Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 

28. Međunarodni monetarni fond RH (2006) Drugo preispitivanje u okviru stand-by 

aranžmana, zahtjevi za produženje aranžmana, povećanje pristupa sredstvima, promjenu 

dinamike povlačenja sredstava i za odgodu ispunjenja kriterija za ocjenu uspješnosti 

izvršenja programa, Zagreb 

29. http://unfccc.int/resource/docs/2006/sbi/eng/l20.pdf 

30. EKONERG (2006) Tehno-ekonomske smjernice za izradu sektorskih programa za 

smanjivanje emisija stakleničkih plinova - Energetika; u okviru projekta: LIFE04 

TCY/CRO/029 Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o 

promjeni klime i Protokola iz Kyota u Republici Hrvatskoj – draft 

31. EKONERG (2005) Republic of Croatia, Technology Needs Assessment Report, Under 

Project: Climate Change Enabling Activity (Phase II), Zagreb

Industrijski procesi - mzoip

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?