Nagrađeni diplomski rad

471 Ovdje valja navesti kako je u hrvatskom zakonodavstvu pravo na raskid ugovora uređeno pozitivnim
pravilima obveznog prava, što se kao lex generalis u odnosu na ZZP-a primjenjuje i kada su u pitanju ugovori o
potrošačkom kreditu. Tim više što čl. 2. ZZP-a propisuje da primjena njegovih odredbi ne utječe na prava koja
potrošači imaju na temelju drugih zakona, te kako se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca
primjenjuju odredbe ZOO-a. Tako čl. 506 ZOO–a propisuje mogućnost zajmoprimca odustati od ugovora prije
nego što mu zajmodavac preda ugovorene stvari. Na isti način uređeno je i pravo na raskid ugovora o kreditu,
koje korisniku kredita stoji na raspolaganju prije nego što počne koristiti kredit (čl. 1024 st. 1 ZOO). U svim
navedenim situacijama potrošač može raskinuti ugovor ne navodeći razloge za to. Dalje, čl. 464. ZOO-a isprava
o ugovoru mora sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od
3 dana od potpisivanja isprave. Ukoliko ugovor ne sadrži takvu odredbu biti će ništav. O tome više Čikara,
Emilia, op. cit., str. 41. i 42.
472 Čikara, Emilia, op. cit., str. 42.
75