Nagrađeni diplomski rad

ugovorima koji se u pravilu sklapaju putem općih uvjeta poslovanja davatelja kredita, tzv.
adhezioni ugovori. Takav ugovor zaključuje se potrošačevim prihvaćanjem teksta ugovora
otisnutog na unaprijed pripremljenom obrascu davatelja kredita. Kako je riječ o ugovorima
čiji je sadržaj isključivo odredio kreditor, često sadrže klauzule koje su za potrošača
nepovoljne te je njegove interese potrebno zaštititi 8 . 9 Također, druga strana u odnosu na
potrošača u pravilu je ekonomski mnogo jača, što joj daje prednost u svakom segmentu
tržišnog odnosa. 10
Čulinović-Herc smatra kako je daljnji problem s kojim se potrošači susreću
informiranost o naravi i vrijednosti roba ili usluga koje na tržištu kupuje, te da informiranost
za potrošača zapravo znači da je on u stanju identificirati svojstva bankovne usluge prije nego
je kupi. 11 Upravo taj problem pokušava se riješiti odredbama nove Direktive iz 2008. g. koje
govore o obvezi sveobuhvatnog informiranja potrošača u predugovornom i ugovornom
stadiju 12 da bi tada potrošač, imajući u vidu sve potrebne informacije, izabrao jednog od više
ponuditelja koji odgovara njegovim potrebama.
Osim navedenih problema s kojima se potrošač svakodnevno susreće na tržištu roba i
usluga, postoje i problemi u samom ponašanju potrošača. Prema Čikari, potrošač kao fizička
osoba danas troši više nego što zarađuje, te masovno koristi kredite za održavanje životnog
standarda. 13 Dalje, vrlo često potrošači lakomisleno i bez razumijevanja sklapaju ugovore o
kreditu kojima se obvezuju na duže vremensko razdoblje, što može rezultirati brojnim
negativnim posljedicama u slučajevima promjene njihovih životnih, a napose financijskih
mogućnosti. Prema podacima iz 2008. g., 15 000 građana u RH ne može podmiriti svoje
kreditne obveze prema bankama. 14 Građani žive sve teže, pa iako gospodarski pokazatelji
govore o rastu, o smanjenju nezaposlenosti, o porastu zaposlenosti, govore i o dvostruko
većem uvozu od izvoza, o opasno visokoj zaduženosti države, o prezaduženosti građana i
8 Vidi Zakon o zaštiti potrošača (dalje u tekstu:ZZP) Glava XI. Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, čl.
96 – 106, i detaljnije o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima vidi Misita, Nevenko, Uz
desetogodišnjicu Direktive 93/13/EEC o nepravičnim ugovornim odredbama, ZPFR, vol. 25, 2004., br. 1, str. 17-
47, i Pošćić, Ana, Nepoštene klauzule u potrošačkim ugovorima, ZPFS, god. 43., 2006., br. 2, str. 165-190.
9 Petrić, Silvija, op. cit., str. 540.
10 loc. cit.
11 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 178.
12 Mada se te odredbe Direktive 2008/48/EZ oštro kritiziraju zbog prevelike količine informacija koje se
potrošaču moraju prenijeti, a u vezi s tim javlja se i problem zapošljavanja novog kadra ljudi kod prekograničnih
kredita. Vidi infra, str. 50.
13 O tome kritički vidi Čikara, Emilia, Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu i učinci
njezina preuzimanja u hrvatsko pravo, 2009., (u postupku objavljivanja), str. 4.
14
Vidi „Osobni stečaj nije poželjan izlaz, ali je ipak – izlaz“ , Svijet osiguranja, listopad 2008.,
, (25.5.2009.).
2