Nagrađeni diplomski rad

III. UVOD
Jedno od zajedničkih obilježja modernih demokratskih država je zaštita ekonomski
slabije strane u poslovnim transakcijama na tržištu, stoga zakonodavac ima zadatak da
propisima osigura adekvatnu zaštitu fizičkih osoba potrošača kada kupuju na tržištu proizvode
i usluge za svoje osobne potrebe. Naime, posebna pravila kojima se uređuje položaj potrošača
na tržištu nisu nužna samo zbog zaštite interesa potrošača, već u uvjetima modernog tržišta
postaju bitnom pretpostavkom zadovoljavajućeg funkcioniranja za sve sudionike. 1 Upravo iz
tog razloga u većini pravnih sustava uočava veoma intenzivna zakonodavna aktivnost,
posebice posljednjih desetljeća, koja je usmjerena na donošenje čitavog niza propisa kojima
se uređuje položaj potrošača na tržištu. 2
Problemu zaštite potrošača u ugovorima o potrošačkom kreditu dana je relativno mala
pozornost, kako propisima tako i pravnom literaturom te sudskom praksom. No, ipak postoje
propisi u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: RH) koji na odgovarajući način pružaju
efikasnu zaštitu, ali oni su doneseni posljednjih desetak godina što zapravo dovodi do
zaključka da je pravno područje potrošačkog kredita relativno “mlado“ pravno područje.
Unatoč tome, prema Petrić, u poslovnoj praksi banaka posljednjih nekoliko godina
zabilježeno je povećanje ponude potrošačkih kredita koje banke nude građanima. 3 Osim
banaka, potrošačke kredite izravno nude i brojne trgovačke, proizvodne i uslužne
organizacije. 4 Posljedica toga je sve veći broj potrošača, odnosno korisnika kredita i drugih
usluga 5 koje se svakodnevno nude na tržištu. Razvojem moderne tehnologije također se
povećava broj potrošača. Sve se više koriste usluge Internet bankarstva, m-pay i slične. 6 7
Konačni rezultat spomenutih i sličnih okolnosti dovodi do prezaduženosti građana, stoga je
prijeko potrebna maksimalna zaštita potrošača od strane zakonodavca. Tim više što se radi o
1 Petrić, Silvija, Ugovor o potrošačkom kreditu, u: Slakoper, Zvonimir (ur.), Bankovni i financijski ugovori,
2007., str 541
2 loc. cit.
3 ibid, str. 539.
4 loc. cit.
5 Prema Zakonu o kreditnim institucijama (dalje u tekstu: ZKI) bankovne usluge jesu primanje depozita ili
drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun, čl. 4. st. 1. ZKI-a.
6 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod pojedinih bankovnih ugovora-usklađenost s europskim pravom,
ZPFR, vol. 26, 2005., br. 1, str. 176.
7 Prema Čulinović-Herc, izvješća grupe eksperata iz područja bankovnog prava iz 2004. godine o integriranosti
europskog tržišta bankovnih usluga pokazala su da su potrošači još uvijek tradicionalno orijentirani te da ipak
preferiraju izravan fizički kontakt, međutim Čulinović-Herc smatra kako bi se ti pokazatelji mogli lako
izmijeniti, vidi Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 176., bilj. 1.