Nagrađeni diplomski rad

I. SAŽETAK
Ovim radom ispituje se stupanj zaštite potrošača prilikom sklapanja ugovora o
potrošačkom zajmu, odnosno kreditu. Uspoređuju se pozitivni propisi domaćeg prava sa
europskim pravom. Hrvatsko pravo zaštite potrošača intenzivno se razvija posljednjih
desetak godina, posebice od 2003. g. kada je donesen prvi Zakon o zaštiti potrošača kojim je
na odgovarajući način osigurana adekvatna zaštita potrošača. I ranije potrošači su uživali
pravnu zaštitu putem različitih zakonskih akta, no ne u dovoljnoj mjeri. Donošenjem
posebnog zakona hrvatski zakonodavac potrošačkog prava uspješno je izvršio svoj zadatak, a
to je sistematičnost i preglednost potrošačkih prava u cilju postizanja što većeg stupnja
zaštite potrošača. Europsko pravo uređuje područje potrošačkih kredita direktivama, odnosno
smjernicama kojima se štite potrošači kao slabije ugovorne strane. Potrošačke kredite uređuje
Direktiva iz 1987. g. čije su odredbe preuzete u hrvatsko pravo Zakonom o zaštiti potrošača,
te nova Direktiva iz 2008. g. čije se odredbe tek moraju preuzeti. Novom Direktivom
izvršena je reforma europskog prava potrošačkih kredita uvođenjem brojnih novosti, no
upravo su neke od tih novosti predmet žestoke kritike. Razlozi za reformu europskog prava
potrošačkog kredita su brojni. Prije svega, Direktiva iz 1987. g. uređivala je samo neka
pitanja potrošačkih kredita počivajući pritom na načelu minimalne harmonizacije. To znači
da su države članice slobodne propisati veći stupanj zaštite potrošača nego li to propisuje
sama Direktiva, odnosno slobodne su izaći izvan granica tako postavljenog zakonskog
minimuma. Takvo rješenje dovelo je do neujednačenosti prava potrošačkog kredita država
članica. Nova Direktiva pokušava ukloniti postojeća neujednačena rješenja počivajući na
načelu maksimalne harmonizacije. Stoga, potonja predstavlja zakonski okvir ispod kojeg
državama članicama nije dopušteno uređivati svoje nacionalno pravo potrošačkog kredita. S
druge strane, uvjeti na tržištu kredita uvelike su se izmijenili od 1987. g. do danas. Brojni
statistički podaci ukazuju na drastično povećanje obujma potrošačkih kredita, te općenito na
povećanje prezaduženosti građana. Stoga će nova Direktiva iz 2008. g. pokušat riješit neke
od aktualnih problema modernog društva.
Na koji je način regulirana postojeća zaštita potrošača u Hrvatskoj, te kako bi trebalo
preuzeti odredbe nove Direktive iz 2008. g. u novi zakon detaljnije se razrađuje u ovom radu,
te ujedno predstavlja glavnu problematiku rada.
I