Nagrađeni diplomski rad

pojam potrošača šire nego li to određuje ZZP, što dovodi do nekonzistentnosti hrvatskih
propisa potrošačkog kredita. Na taj način hrvatsko pravo poznaje dvije međusobno isključive
definicije potrošača. 109 Takva odstupanja i suprotstavljanja odredba navedenih zakona
ugrožavaju položaj potrošača prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu. 110
Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu ne uvodi značajnije
promjene u definiciji potrošača. Prema Čikari, pod pojmom potrošača, nova Direktiva
podrazumijeva fizičku osobu koja ugovor o potrošačkom kreditu sklapa u svrhe koje se ne
mogu pripisati njezinoj profesionalnoj odnosno poslovnoj djelatnosti 111 . 112 Ova definicija i
dalje prihvaća usko određenje pojma potrošača, te zakonodavac nije iskoristio mogućnost da
donošenjem nove Direktive 2008/48/EZ otkloni navedene nedostatke definicije potrošača. 113
Čikara smatra kako ovako uska definicija ne obuhvaća radnike i fizičke osobe koji na tržištu
kupuju robu i usluge koje su namijenjene njihovoj profesionalnoj djelatnosti, kao ni osobe
koje poduzimaju potrebne radnje radi započinjanja profesionalne ili poslovne djelatnosti. 114
Dalje autorica u svom radu navodi i tzv. „dual-use problematiku“, kada uzimanje kredita
može poslužiti i privatnoj i poslovnoj svrsi osobe, a kao rješenje tog problema, prema nekim
autorima, odgovor na pitanje da li je neka osoba potrošač ili nije, trebao bi ovisiti o tome koja
je svrha prevladavajuća. 115 Čikara navodi kako je u pravnoj teoriji zastupljeno stajalište da se
ocjena o tome daje na temelju svih činjenica koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora,
što će reći da ukoliko je fizička osoba u vrijeme sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu
djelovala u svrhe namijenjene njezinoj profesionalnoj djelatnosti, ta se osoba neće smatrati
109 Vidi supra, str. 11.
110 Čikara smatra kako se može reći da hrvatsko pravo poznaje i više definicija potrošača, obzirom da posebni
zakoni sadrže odredbe o zaštiti potrošača, koje ga definiraju na različit i međusobno neusklađen način. Tako npr.
Zakon o leasingu, NN 135/06, (dalje u tekstu: ZL) koji je za pravo potrošačkog kredita relevantan stoga jer je i
financijski leasing s klauzulom o prelasku prava vlasništva obuhvaćen poljem primjene odnosnih odredaba, u
svojoj Glavi XV. Zaštita potrošača u čl. 88 potrošača definira kao svaku fizičku osobu, primatelja leasinga, koja
ima prava i obveze po ugovoru o leasingu. To znači da u smislu Zakona o leasingu potrošačem može biti i
trgovac pojedinac prema čl. 3 Zakona o trgovačkim društvima, NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07 (dalje u
tekstu: ZTD) kao i sve druge fizičke osobe koje se prema hrvatskome pravu smatraju trgovcima i koje ugovor o
leasingu sklapaju u okviru njihove poslovne ili profesionalne djelatnosti. O tome Čikara, Emilia, op. cit., str. 11,
bilj. 73.
111 Čl.3.sl.a): consumer means a natural person who, in transactions covered by this Directive, is acting for
purposes which are outside his trade, business or profession;
112 Čikara, Emilia, op. cit., str. 9.
113 loc.cit.
114 loc. cit.
115 Ibid., str. 10.
16