Nagrađeni diplomski rad
Nagrađeni diplomski rad Nagrađeni diplomski rad
IV. IZVORI I POSTUPAN RAZVOJ PRAVNOG UREĐENJA POTROŠAČKIH KREDITA Pravno područje zaštite potrošača ocijenjeno je kao jedno od prioritetnih područja jer je bitno za neometano funkcioniranje unutarnjeg europskog tržišta 29 . 30 U posljednjih nekoliko desetljeća na području Zajednice provodi se intenzivna regulacija zaštite prava i interesa potrošača, te se i na nacionalnoj razini tom problemu posvećuje sve veća pozornost. 31 Pravna osnova i cilj zaštite potrošača proizlazi iz čl. 153. Ugovora o Europskoj zajednici (dalje u tekstu:UEZ) koji glasi „zaštita potrošača za cilj ima zaštitu zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promidžbu prava potrošača na informiranje, obrazovanje i organiziranje s ciljem očuvanja zajedničkih interesa“. 32 Zaštiti potrošača u pravu Zajednice pridaje se iznimna pozornost, i to ne samo zbog brojnih razloga koji potrošača stavljaju u središte interesa zakonodavstva i judikature, nego i zbog temeljnih načela i ciljeva na kojima počiva Zajednica 33 . 34 To je prije svega formiranje i neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog unutarnjeg tržišta, a za ostvarenje tog cilja potrebno je osigurati slobodu kretanja roba, osoba, usluga i kapitala na čitavom prostoru Zajednice 35 . 36 Harmonizacija propisa 37 kojima se uređuje zaštita potrošača nužna je za 29 Ugovor o Europskoj zajednici (dalje u tekstu:UEZ) u čl. 14. st. 2. određuje pojam unutarnjeg tržišta kao „područja bez unutarnjih granica u kojem je zajamčeno slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala u skladu s odredbama Ugovora“. Čikara Emilia, op.cit., str. 7., bilj. 48. 30 Pošćić, Ana, Zaštita potrošača u hrvatskom pravu-dobar ili loš primjer zakonodavstva, Pravo i porezi,br. 9., 2004., str. 83. 31 Zaštita potrošača javlja se kao svojevrstan pokret u Europi nakon Drugog svjetskog rata porastom broja potrošačkih organizacija (npr. Consumer Association u Velikoj Britaniji), o tome vidi više Kesić, Tanja, Ponašanje potrošača, ADECO, Zagreb, 1999., str. 437. 32 Osim čl. 153, većina potrošačkih direktiva usvojene su i temeljem čl. 95 UEZ koji smjera ka uspostavi i funkcioniranju unutarnjeg tržišta. 33 Provedba zaštite potrošača u Zajednici temelji se na načelima horizontalnosti, supsidijarnosti i minimalnog usklađivanja. Horizontalna provedba znači da zahtjev za zaštitom potrošača treba uzeti u obzir pri definiranju i provedbi politika koje imaju krajnji utjecaj na tu kategoriju građana. Načelo supsidijarnosti nalaže da se mjerama zaštite potrošača nacionalna zakonodavstva nadopunjuju samo ako je to nužno, dok posljednjim načelom minimalnog usklađivanja države članice mogu zadržati ili uvesti strožija pravila zaštite potrošača koja su sukladna pravu Zajednice. Područje zaštite potrošača danas uključuje razvijanje zakonodavne prakse i ostalih mjera, uključivanje interesa potrošača u ostale europske politike, dopunom politika zaštite potrošača država članica te jačanje potrošačkih udruga i njihovo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja, više o tome vidi više Liha, Aida, Zaštita potrošača, , 22.1.2005., (10.3.2009.). 34 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542. 35 Osim ostvarenja cilja zajedničkog tržišta zaštitom potrošača ide se ka još jednom cilju Zajednice, a to je stvaranje države blagostanja, odnosno socijalne države. Ideja o stvaranju socijalne države razrađena je u Rezoluciji Vijeća EZ o zaštiti potrošača iz 1986. godine ( Official Journal ( dalje : OJ ) C 167/1/186 ). 36 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542. 37 „Pravna osnova za donošenje zajedničkih pravila koje države članice moraju inkorporirati u svoje nacionalno zakonodavstvo je čl. 100 Rimskog ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (Treaty establishing the 6
slobodno kretanje potrošača na tržištu, ali i trgovca i proizvođača, što prema Petrić u krajnjoj mjeri znači i slobodno kretanje kapitala. 38 Temelj zakonodavstva u području zaštite potrošača predstavlja Rezolucija Vijeća od 14. travnja 1975. godine o preliminarnom programu Europske ekonomske zajednice (dalje u tekstu: EEZ) za zaštitu potrošača i politiku informiranja 39 . Ona je spominjala pet kategorija temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na predstavljanje. 40 Područje zaštite potrošača djelotvorno je započela uređivati i Generalna skupština Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu: UN) koja je donijela Rezoluciju broj 39/248 iz 1985. godine, koja sadrži smjernice o zaštiti potrošača i kojom se zemlje članice EU potiču na zaštitu prava potrošača 41 . 42 Međutim, tek stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 43 1993. godine zaštita potrošača postaje jedan od temeljnih ciljeva Zajednice, i to na razini ustavnopravnog akta. 44 Ugovor iz Maastrichta uvodi posebno poglavlje XI. (čl. 129.a. 45 ) posvećeno zaštiti potrošača i prvi put daje puni legitimitet nezavisnoj politici zaštite potrošača, čime se Zajednici daje pravo poduzimanja mjera na tom području. 46 European Community, Rome, 25. March 1957 ) koji omogućava Vijeću Europske zajednice da provede postupke harmonizacije nacionalnih prava ako bi razlike u nacionalnim propisima utjecale na funkcioniranje zajedničkog tržišta. „ Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 543., bilj. 9. 38 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542. 39 OJ C 92, 1975 40 Vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača, (10.3.2009.). 41 U sklopu Rezolucije usvojen je i „UN vodič za zaštitu potrošača“. Vodič je sadržavao osam temeljnih prava potrošača kao smjernica koje osiguravaju okvir za definiranje nacionalnih politika za zaštitu potrošača i izgradnju učinkovitih sustava zaštite temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i gospodarskih interesa potrošača. Time su prava potrošača uzdignuta na poziciju međunarodne prepoznatljivosti sa legitimitetom kojeg podjednako priznaju i prihvaćaju i razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Vidi Rkman, Ilija, Europski potrošačključni gospodarski odgovoran čimbenik nacionalnih tržišta, , 2. lipnja 2006., (25.4. 2009.). 42 Vidi Zaštita potrošača aktualno, , (25.4.2009.). 43 Treaty on European Union ( Maastricht, 7.2.1992. ), stupio na snagu 1.11.1993. 44 Petrić, Silvija, op. cit., str 543. 45 Novi članak 129.a obvezao je Zajedicu da pridonosi zaštiti zdravlja i sigurnosti potrošača te njihovim ekonomskim interesima, kao i promidžbi prava potrošača na informiranje, obrazovanje i organiziranje radi očuvanja zajedničkih interesa, vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača u procesu proširenja Europske unije: izazovi za Hrvatsku, Institut na međunarodne odnose, Zagreb, 1993., str. 194., vidi , (2.3.2009.). 46 Do tada se ona razvijala bez izričite ugovorne nadležnosti, kao dio stvaranja unutarnjeg tržišta. Ugovorom iz Amsterdama (dalje u tekstu: UA) (Treaty of Amsterdam), stupio na snagu 1.5.1999. g., čl. 129.a UEZ postao je čl. 153. Kako prava potrošača nikada nisu bila potvrđena kao subjektivna prava, već kao interes o kojem je potrebno voditi brigu, potvrda prava potrošača može se smatrati jednim od glavnih doprinosa Amterdamskog ugovora politici zaštite potrošača. Liha, Aida, Zaštita potrošača u …, op. cit., str. 194. 7
- Page 1 and 2: PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJ
- Page 3 and 4: PREDGOVOR Ovaj diplomski rad obrađ
- Page 5 and 6: II. SADRŽAJ: III. Uvod ………
- Page 7 and 8: III. UVOD Jedno od zajedničkih obi
- Page 9 and 10: njihovoj ovisnosti o kreditima. 15
- Page 11: potrošačkom kreditu, te radi pril
- Page 15 and 16: ispuniti obvezu iz čl. 74 i čl. 6
- Page 17 and 18: g. 69 Odredbe nove Direktive držav
- Page 19 and 20: ankom radi kupnje pića i hrane za
- Page 21 and 22: V. POTROŠAČKI KREDIT 1. Personaln
- Page 23 and 24: potrošačem prema pravilima ZZP-a,
- Page 25 and 26: Na ostale elemente ugovora o posred
- Page 27 and 28: 2. Ugovor o potrošačkom kreditu Z
- Page 29 and 30: stvar prijeći u vlasništvo zakupn
- Page 31 and 32: potrošača predstavljati teret koj
- Page 33 and 34: znatno smanjuje stupanj zaštite po
- Page 35 and 36: vlasništvo zakupnika. 195 Znači,
- Page 37 and 38: takvih ugovora. 208 Budući da se D
- Page 39 and 40: kod kojih potrošač mora zajmodavc
- Page 41 and 42: 2.2. Oblik ugovora o potrošačkom
- Page 43 and 44: promijeniti, d) odredbu o EKS, e) o
- Page 45 and 46: pitanje prelaska prava vlasništva
- Page 47 and 48: nekoliko rata, za potrebe izračuna
- Page 49 and 50: otplatne tablice (čl. 10 st. 2 sl.
- Page 51 and 52: nekom drugom trajnom mediju. 292 Ta
- Page 53 and 54: evolving kredita ili kod prešutno
- Page 55 and 56: VI. OBVEZA DAVANJA INFORMACIJA POTR
- Page 57 and 58: 2. Oglašavanje Osim obveze obavje
- Page 59 and 60: 3.1.1. Oglašavanje Direktiva 2008/
- Page 61 and 62: 3.1.2. Predugovorne informacije Čl
slobodno kretanje potrošača na tržištu, ali i trgovca i proizvođača, što prema Petrić u krajnjoj<br />
mjeri znači i slobodno kretanje kapitala. 38<br />
Temelj zakonodavstva u području zaštite potrošača predstavlja Rezolucija Vijeća od 14.<br />
travnja 1975. godine o preliminarnom programu Europske ekonomske zajednice (dalje u<br />
tekstu: EEZ) za zaštitu potrošača i politiku informiranja 39 . Ona je spominjala pet kategorija<br />
temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih<br />
interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na<br />
predstavljanje. 40<br />
Područje zaštite potrošača djelotvorno je započela uređivati i Generalna skupština<br />
Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu: UN) koja je donijela Rezoluciju broj 39/248 iz 1985.<br />
godine, koja sadrži smjernice o zaštiti potrošača i kojom se zemlje članice EU potiču na<br />
zaštitu prava potrošača 41 . 42<br />
Međutim, tek stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 43 1993. godine zaštita<br />
potrošača postaje jedan od temeljnih ciljeva Zajednice, i to na razini ustavnopravnog akta. 44<br />
Ugovor iz Maastrichta uvodi posebno poglavlje XI. (čl. 129.a. 45 ) posvećeno zaštiti potrošača i<br />
prvi put daje puni legitimitet nezavisnoj politici zaštite potrošača, čime se Zajednici daje<br />
pravo poduzimanja mjera na tom području. 46<br />
European Community, Rome, 25. March 1957 ) koji omogućava Vijeću Europske zajednice da provede postupke<br />
harmonizacije nacionalnih prava ako bi razlike u nacionalnim propisima utjecale na funkcioniranje zajedničkog<br />
tržišta. „ Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 543., bilj. 9.<br />
38 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542.<br />
39 OJ C 92, 1975<br />
40 Vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača, (10.3.2009.).<br />
41 U sklopu Rezolucije usvojen je i „UN vodič za zaštitu potrošača“. Vodič je sadržavao osam temeljnih prava<br />
potrošača kao smjernica koje osiguravaju okvir za definiranje nacionalnih politika za zaštitu potrošača i<br />
izg<strong>rad</strong>nju učinkovitih sustava zaštite temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i gospodarskih interesa potrošača.<br />
Time su prava potrošača uzdignuta na poziciju međunarodne prepoznatljivosti sa legitimitetom kojeg<br />
podjednako priznaju i prihvaćaju i razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Vidi Rkman, Ilija, Europski potrošačključni<br />
gospodarski odgovoran čimbenik nacionalnih tržišta,<br />
, 2. lipnja 2006.,<br />
(25.4. 2009.).<br />
42 Vidi Zaštita potrošača aktualno, , (25.4.2009.).<br />
43 Treaty on European Union ( Maastricht, 7.2.1992. ), stupio na snagu 1.11.1993.<br />
44 Petrić, Silvija, op. cit., str 543.<br />
45 Novi članak 129.a obvezao je Zajedicu da pridonosi zaštiti zdravlja i sigurnosti potrošača te njihovim<br />
ekonomskim interesima, kao i promidžbi prava potrošača na informiranje, obrazovanje i organiziranje <strong>rad</strong>i<br />
očuvanja zajedničkih interesa, vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača u procesu proširenja Europske unije: izazovi za<br />
Hrvatsku, Institut na međunarodne odnose, Zagreb, 1993., str. 194., vidi , (2.3.2009.).<br />
46 Do tada se ona razvijala bez izričite ugovorne nadležnosti, kao dio stvaranja unutarnjeg tržišta. Ugovorom iz<br />
Amsterdama (dalje u tekstu: UA) (Treaty of Amsterdam), stupio na snagu 1.5.1999. g., čl. 129.a UEZ postao je<br />
čl. 153. Kako prava potrošača nikada nisu bila potvrđena kao subjektivna prava, već kao interes o kojem je<br />
potrebno voditi brigu, potvrda prava potrošača može se smatrati jednim od glavnih doprinosa Amterdamskog<br />
ugovora politici zaštite potrošača. Liha, Aida, Zaštita potrošača u …, op. cit., str. 194.<br />
7
Change language