Nagrađeni diplomski rad

IV. IZVORI I POSTUPAN RAZVOJ PRAVNOG UREĐENJA POTROŠAČKIH
KREDITA
Pravno područje zaštite potrošača ocijenjeno je kao jedno od prioritetnih područja jer je
bitno za neometano funkcioniranje unutarnjeg europskog tržišta 29 . 30 U posljednjih nekoliko
desetljeća na području Zajednice provodi se intenzivna regulacija zaštite prava i interesa
potrošača, te se i na nacionalnoj razini tom problemu posvećuje sve veća pozornost. 31
Pravna osnova i cilj zaštite potrošača proizlazi iz čl. 153. Ugovora o Europskoj zajednici
(dalje u tekstu:UEZ) koji glasi „zaštita potrošača za cilj ima zaštitu zdravlja, sigurnosti i
ekonomskih interesa potrošača, kao i promidžbu prava potrošača na informiranje,
obrazovanje i organiziranje s ciljem očuvanja zajedničkih interesa“. 32
Zaštiti potrošača u pravu Zajednice pridaje se iznimna pozornost, i to ne samo zbog
brojnih razloga koji potrošača stavljaju u središte interesa zakonodavstva i judikature, nego i
zbog temeljnih načela i ciljeva na kojima počiva Zajednica 33 . 34 To je prije svega formiranje i
neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog unutarnjeg tržišta, a za ostvarenje tog cilja
potrebno je osigurati slobodu kretanja roba, osoba, usluga i kapitala na čitavom prostoru
Zajednice 35 . 36 Harmonizacija propisa 37 kojima se uređuje zaštita potrošača nužna je za
29 Ugovor o Europskoj zajednici (dalje u tekstu:UEZ) u čl. 14. st. 2. određuje pojam unutarnjeg tržišta kao
„područja bez unutarnjih granica u kojem je zajamčeno slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala u
skladu s odredbama Ugovora“. Čikara Emilia, op.cit., str. 7., bilj. 48.
30 Pošćić, Ana, Zaštita potrošača u hrvatskom pravu-dobar ili loš primjer zakonodavstva, Pravo i porezi,br. 9.,
2004., str. 83.
31 Zaštita potrošača javlja se kao svojevrstan pokret u Europi nakon Drugog svjetskog rata porastom broja
potrošačkih organizacija (npr. Consumer Association u Velikoj Britaniji), o tome vidi više Kesić, Tanja,
Ponašanje potrošača, ADECO, Zagreb, 1999., str. 437.
32 Osim čl. 153, većina potrošačkih direktiva usvojene su i temeljem čl. 95 UEZ koji smjera ka uspostavi i
funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
33 Provedba zaštite potrošača u Zajednici temelji se na načelima horizontalnosti, supsidijarnosti i minimalnog
usklađivanja. Horizontalna provedba znači da zahtjev za zaštitom potrošača treba uzeti u obzir pri definiranju i
provedbi politika koje imaju krajnji utjecaj na tu kategoriju građana. Načelo supsidijarnosti nalaže da se mjerama
zaštite potrošača nacionalna zakonodavstva nadopunjuju samo ako je to nužno, dok posljednjim načelom
minimalnog usklađivanja države članice mogu zadržati ili uvesti strožija pravila zaštite potrošača koja su
sukladna pravu Zajednice. Područje zaštite potrošača danas uključuje razvijanje zakonodavne prakse i ostalih
mjera, uključivanje interesa potrošača u ostale europske politike, dopunom politika zaštite potrošača država
članica te jačanje potrošačkih udruga i njihovo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja, više o tome vidi više
Liha, Aida, Zaštita potrošača, , 22.1.2005., (10.3.2009.).
34 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542.
35 Osim ostvarenja cilja zajedničkog tržišta zaštitom potrošača ide se ka još jednom cilju Zajednice, a to je
stvaranje države blagostanja, odnosno socijalne države. Ideja o stvaranju socijalne države razrađena je u
Rezoluciji Vijeća EZ o zaštiti potrošača iz 1986. godine ( Official Journal ( dalje : OJ ) C 167/1/186 ).
36 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542.
37 „Pravna osnova za donošenje zajedničkih pravila koje države članice moraju inkorporirati u svoje nacionalno
zakonodavstvo je čl. 100 Rimskog ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (Treaty establishing the
6