You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
PRAVNI FAKULTET<br />
SVEUČILIŠTA U RIJECI<br />
Sanja Dobrić<br />
UGOVOR O POTROŠAČKOM ZAJMU<br />
(<strong>diplomski</strong> <strong>rad</strong>)<br />
Rijeka, 2009.
PRAVNI FAKULTET<br />
SVEUČILIŠTA U RIJECI<br />
Sanja Dobrić<br />
UGOVOR O POTROŠAČKOM ZAJMU<br />
(<strong>diplomski</strong> <strong>rad</strong>)<br />
Mentor: Prof. dr. sc. Čulinović-Herc Edita<br />
Rijeka, 2009.
PREDGOVOR<br />
Ovaj <strong>diplomski</strong> <strong>rad</strong> obrađuje institut trgovačkog ugovornog prava, ugovor o<br />
potrošačkom zajmu, kako u domaćem, tako i u europskom pravu. Zaštitom potrošača u<br />
ugovorima o potrošačkom zajmu, odnosno kreditu, nastoji se u ovom <strong>rad</strong>u objasniti i sagledati<br />
mogućnost zaštite koja je prijeko potrebna u vremenu u kojem živimo.<br />
Diplomski <strong>rad</strong> pisala sam pod vodstvom mentorice prof. dr. sc. Edite Čulinović-Herc,<br />
kojoj se ovom prilikom zahvaljujem na ugodnoj su<strong>rad</strong>nji i razumijevanju.
I. SAŽETAK<br />
Ovim <strong>rad</strong>om ispituje se stupanj zaštite potrošača prilikom sklapanja ugovora o<br />
potrošačkom zajmu, odnosno kreditu. Uspoređuju se pozitivni propisi domaćeg prava sa<br />
europskim pravom. Hrvatsko pravo zaštite potrošača intenzivno se razvija posljednjih<br />
desetak godina, posebice od 2003. g. kada je donesen prvi Zakon o zaštiti potrošača kojim je<br />
na odgovarajući način osigurana adekvatna zaštita potrošača. I ranije potrošači su uživali<br />
pravnu zaštitu putem različitih zakonskih akta, no ne u dovoljnoj mjeri. Donošenjem<br />
posebnog zakona hrvatski zakonodavac potrošačkog prava uspješno je izvršio svoj zadatak, a<br />
to je sistematičnost i preglednost potrošačkih prava u cilju postizanja što većeg stupnja<br />
zaštite potrošača. Europsko pravo uređuje područje potrošačkih kredita direktivama, odnosno<br />
smjernicama kojima se štite potrošači kao slabije ugovorne strane. Potrošačke kredite uređuje<br />
Direktiva iz 1987. g. čije su odredbe preuzete u hrvatsko pravo Zakonom o zaštiti potrošača,<br />
te nova Direktiva iz 2008. g. čije se odredbe tek moraju preuzeti. Novom Direktivom<br />
izvršena je reforma europskog prava potrošačkih kredita uvođenjem brojnih novosti, no<br />
upravo su neke od tih novosti predmet žestoke kritike. Razlozi za reformu europskog prava<br />
potrošačkog kredita su brojni. Prije svega, Direktiva iz 1987. g. uređivala je samo neka<br />
pitanja potrošačkih kredita počivajući pritom na načelu minimalne harmonizacije. To znači<br />
da su države članice slobodne propisati veći stupanj zaštite potrošača nego li to propisuje<br />
sama Direktiva, odnosno slobodne su izaći izvan granica tako postavljenog zakonskog<br />
minimuma. Takvo rješenje dovelo je do neujednačenosti prava potrošačkog kredita država<br />
članica. Nova Direktiva pokušava ukloniti postojeća neujednačena rješenja počivajući na<br />
načelu maksimalne harmonizacije. Stoga, potonja predstavlja zakonski okvir ispod kojeg<br />
državama članicama nije dopušteno uređivati svoje nacionalno pravo potrošačkog kredita. S<br />
druge strane, uvjeti na tržištu kredita uvelike su se izmijenili od 1987. g. do danas. Brojni<br />
statistički podaci ukazuju na drastično povećanje obujma potrošačkih kredita, te općenito na<br />
povećanje prezaduženosti građana. Stoga će nova Direktiva iz 2008. g. pokušat riješit neke<br />
od aktualnih problema modernog društva.<br />
Na koji je način regulirana postojeća zaštita potrošača u Hrvatskoj, te kako bi trebalo<br />
preuzeti odredbe nove Direktive iz 2008. g. u novi zakon detaljnije se razrađuje u ovom <strong>rad</strong>u,<br />
te ujedno predstavlja glavnu problematiku <strong>rad</strong>a.<br />
I
II. SADRŽAJ:<br />
III. Uvod ……………………………………………………………………………………… 1<br />
IV. Izvori i postupan razvoj pravnog uređenja potrošačkih kredita ……………................... ... 5<br />
V. Potrošački kredit ………………………………………………………………………...... 13<br />
1. Personalno određenje potrošačkog kredita …………………………………………....... 13<br />
1.1. Potrošač ……………………………………………………………………………. 13<br />
1.2. Davatelj kredita ……………………………………………………………………. 15<br />
1.3. Kreditni posrednik ……………………………………………………………….… 16<br />
2. Ugovor o potrošačkom kreditu …………………………………………………………. 18<br />
2.1. Ugovori isključeni is polja primjene ………………………………………………. 19<br />
2.1.1. Ugovori isključeni iz polja primjene ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ ………. 19<br />
2.1.2. Ugovori isključeni iz polja primjene nove Direktive 2008/48/EZ ………….. 22<br />
2.1.2.1. Ugovori o kreditu kod kojih je tražbina osigurana hipotekom ili<br />
nekim drugim usporedivim sredstvom osiguranja na nekretnini<br />
i ugovori o kreditu namijenjeni stjecanju ili zadržavanju<br />
vlasništva na nekretnini ili na postojećoj ili planiranoj zg<strong>rad</strong>i ........... 23<br />
2.1.2.2. Ugovori o kreditu kod kojih je ukupni iznos kredita manji od<br />
200 ili veći od 75 000 eura ………………………………………… 24<br />
2.1.2.3. Ugovori o najmu i leasingu ……………………………………….... 24<br />
2.1.2.4. Ugovor o kreditu u obliku mogućnosti izričitog ili prešutnog<br />
prekoračenja stanja na tekućem računu …………………………….. 25<br />
2.1.2.5. Ugovor o kreditu bez kamata i drugih troškova i ugovor o<br />
kreditu sa rokom oplate do tri mjeseca (kratkoročni krediti) ………. 26<br />
2.1.2.6. Ugovori o kreditu pod uvjetima povoljnijim od tržišnih …………… 27<br />
2.1.2.7. Ugovori o kreditu sklopljeni s investicijskim društvom ili<br />
kreditnom institucijom ……………………………………………… 28<br />
2.1.2.8. Ugovori o kreditu koji su rezultat sudske ili izvansudske nagodbe<br />
i ugovori o kreditu osigurani zalogom neke stvari …………………. 29<br />
2.1.2.9. Ugovori o kreditu sklopljeni s organizacijom i ugovori o kreditu<br />
kojim se ugovara konverzija duga ………………………………… 29<br />
2.2. Oblik ugovora o potrošačkom kreditu ……………………………………………... 31<br />
2.3. Sadržaj ugovora o potrošačkom kreditu …………………………………………… 33<br />
2.3.1. Bitni sastojci ugovora - postojeća pravna rješenja ………………………….. 33<br />
2.3.1.1. Efektivna kamatna stopa ………………………………………….… 36<br />
2.3.2. Koje novosti u sadržaju ugovora donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ? …….. 38<br />
2.3.2.1. Posebnosti kod ugovora o kreditu u obliku dopuštene ili prešutne<br />
mogućnosti prekoračenja stanja na tekućem računu ……………….. 40<br />
2.3.2.2. Nominalna kamatna stopa ………………………………………….. 42<br />
2.3.2.3. Efektivna kamatna stopa – novi način obračuna …………………… 43<br />
VI. Obveza davanja informacija potrošaču …………………………………………………… 45<br />
1. Obavještavanje potrošača ………………………………………………………………. 45<br />
2. Oglašavanje ………………………………………………………………….…………. 47<br />
3. Rješenja koja donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ……………………………………… 48<br />
3.1. Predugovorne obveze ……………………………………………………………… 48<br />
3.1.1. Oglašavanje …………………………………………………………………. 49<br />
3.1.2. Predugovorne informacije ……………………………………………........... 51<br />
II
3.1.3. Ocjena kreditne sposobnosti potrošača i pristup bazama podataka …………. 54<br />
3.2. Informacije iz ugovora o kreditu ……………………………………………........... 56<br />
VII. Posebna prava potrošača …………………………………………………………………. 57<br />
1. Posebna prava potrošača …………………………………………………………......... 57<br />
1.1. Ispunjenje ugovora o zajmu prije roka ……………………………………….......... 57<br />
1.2. Promjene na strani zajmodavca/kreditora ……………………………………….. ... 61<br />
1.3. Ostala posebna prava potrošača prema ZZP ………………………………………. 62<br />
1.3.1. Jednostrani raskid ugovora ……………………….……………………........ 63<br />
1.3.2. Pravo plaćanja ili osiguranja kredita sredstvima bezgotovinskog<br />
plaćanja ……………………………………………………………………... 63<br />
1.3.3. Zakonsko založno pravo ………………………………………………......... 64<br />
1.3.4. Odgovornost zajmodavca za trgovca (povezani ugovori) ………….…......... 64<br />
2. Posebna prava potrošača „de lege ferenda“ …………………………………………… 67<br />
2.1. Pravo na otkaz ugovora o kreditu na neodređeno vrijeme ……………….………... 67<br />
2.2. Pravo na raskid ugovora o kreditu …………………………………………………. 68<br />
VIII. Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK) i zaštita potrošača …………………....... 71<br />
1. Osnivanje i pravna osnova <strong>rad</strong>a HROK-a ……………………………………………... 71<br />
2. Korisnici HROK-a ………………………………………………………………….….. 74<br />
3. Kreditno izvješće …………………………………………………………………......... 74<br />
3.1. Kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta …………………………………….… 76<br />
3.2. Kreditno izvješće na zahtjev korisnika …………………………………….…......... 78<br />
4. Prednosti Registra ……………………………………………………………………... 78<br />
5. Nedostaci Registra ……………………………………………………….…………….. 80<br />
IX. Zaključak …………………………………………………………………….…………... 84<br />
X. Popis kratica ……………………………………………………………………………... 89<br />
XI. Pravni izvori i literatura …………………………………………………………………. 93<br />
III
III. UVOD<br />
Jedno od zajedničkih obilježja modernih demokratskih država je zaštita ekonomski<br />
slabije strane u poslovnim transakcijama na tržištu, stoga zakonodavac ima zadatak da<br />
propisima osigura adekvatnu zaštitu fizičkih osoba potrošača kada kupuju na tržištu proizvode<br />
i usluge za svoje osobne potrebe. Naime, posebna pravila kojima se uređuje položaj potrošača<br />
na tržištu nisu nužna samo zbog zaštite interesa potrošača, već u uvjetima modernog tržišta<br />
postaju bitnom pretpostavkom zadovoljavajućeg funkcioniranja za sve sudionike. 1 Upravo iz<br />
tog razloga u većini pravnih sustava uočava veoma intenzivna zakonodavna aktivnost,<br />
posebice posljednjih desetljeća, koja je usmjerena na donošenje čitavog niza propisa kojima<br />
se uređuje položaj potrošača na tržištu. 2<br />
Problemu zaštite potrošača u ugovorima o potrošačkom kreditu dana je relativno mala<br />
pozornost, kako propisima tako i pravnom literaturom te sudskom praksom. No, ipak postoje<br />
propisi u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: RH) koji na odgovarajući način pružaju<br />
efikasnu zaštitu, ali oni su doneseni posljednjih desetak godina što zapravo dovodi do<br />
zaključka da je pravno područje potrošačkog kredita relativno “mlado“ pravno područje.<br />
Unatoč tome, prema Petrić, u poslovnoj praksi banaka posljednjih nekoliko godina<br />
zabilježeno je povećanje ponude potrošačkih kredita koje banke nude građanima. 3 Osim<br />
banaka, potrošačke kredite izravno nude i brojne trgovačke, proizvodne i uslužne<br />
organizacije. 4 Posljedica toga je sve veći broj potrošača, odnosno korisnika kredita i drugih<br />
usluga 5 koje se svakodnevno nude na tržištu. Razvojem moderne tehnologije također se<br />
povećava broj potrošača. Sve se više koriste usluge Internet bankarstva, m-pay i slične. 6 7<br />
Konačni rezultat spomenutih i sličnih okolnosti dovodi do prezaduženosti građana, stoga je<br />
prijeko potrebna maksimalna zaštita potrošača od strane zakonodavca. Tim više što se <strong>rad</strong>i o<br />
1 Petrić, Silvija, Ugovor o potrošačkom kreditu, u: Slakoper, Zvonimir (ur.), Bankovni i financijski ugovori,<br />
2007., str 541<br />
2 loc. cit.<br />
3 ibid, str. 539.<br />
4 loc. cit.<br />
5 Prema Zakonu o kreditnim institucijama (dalje u tekstu: ZKI) bankovne usluge jesu primanje depozita ili<br />
drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun, čl. 4. st. 1. ZKI-a.<br />
6 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod pojedinih bankovnih ugovora-usklađenost s europskim pravom,<br />
ZPFR, vol. 26, 2005., br. 1, str. 176.<br />
7 Prema Čulinović-Herc, izvješća grupe eksperata iz područja bankovnog prava iz 2004. godine o integriranosti<br />
europskog tržišta bankovnih usluga pokazala su da su potrošači još uvijek t<strong>rad</strong>icionalno orijentirani te da ipak<br />
preferiraju izravan fizički kontakt, međutim Čulinović-Herc smatra kako bi se ti pokazatelji mogli lako<br />
izmijeniti, vidi Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 176., bilj. 1.
ugovorima koji se u pravilu sklapaju putem općih uvjeta poslovanja davatelja kredita, tzv.<br />
adhezioni ugovori. Takav ugovor zaključuje se potrošačevim prihvaćanjem teksta ugovora<br />
otisnutog na unaprijed pripremljenom obrascu davatelja kredita. Kako je riječ o ugovorima<br />
čiji je sadržaj isključivo odredio kreditor, često sadrže klauzule koje su za potrošača<br />
nepovoljne te je njegove interese potrebno zaštititi 8 . 9 Također, druga strana u odnosu na<br />
potrošača u pravilu je ekonomski mnogo jača, što joj daje prednost u svakom segmentu<br />
tržišnog odnosa. 10<br />
Čulinović-Herc smatra kako je daljnji problem s kojim se potrošači susreću<br />
informiranost o naravi i vrijednosti roba ili usluga koje na tržištu kupuje, te da informiranost<br />
za potrošača zapravo znači da je on u stanju identificirati svojstva bankovne usluge prije nego<br />
je kupi. 11 Upravo taj problem pokušava se riješiti odredbama nove Direktive iz 2008. g. koje<br />
govore o obvezi sveobuhvatnog informiranja potrošača u predugovornom i ugovornom<br />
stadiju 12 da bi tada potrošač, imajući u vidu sve potrebne informacije, izabrao jednog od više<br />
ponuditelja koji odgovara njegovim potrebama.<br />
Osim navedenih problema s kojima se potrošač svakodnevno susreće na tržištu roba i<br />
usluga, postoje i problemi u samom ponašanju potrošača. Prema Čikari, potrošač kao fizička<br />
osoba danas troši više nego što zarađuje, te masovno koristi kredite za održavanje životnog<br />
standarda. 13 Dalje, vrlo često potrošači lakomisleno i bez razumijevanja sklapaju ugovore o<br />
kreditu kojima se obvezuju na duže vremensko razdoblje, što može rezultirati brojnim<br />
negativnim posljedicama u slučajevima promjene njihovih životnih, a napose financijskih<br />
mogućnosti. Prema podacima iz 2008. g., 15 000 građana u RH ne može podmiriti svoje<br />
kreditne obveze prema bankama. 14 Građani žive sve teže, pa iako gospodarski pokazatelji<br />
govore o rastu, o smanjenju nezaposlenosti, o porastu zaposlenosti, govore i o dvostruko<br />
većem uvozu od izvoza, o opasno visokoj zaduženosti države, o prezaduženosti građana i<br />
8 Vidi Zakon o zaštiti potrošača (dalje u tekstu:ZZP) Glava XI. Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, čl.<br />
96 – 106, i detaljnije o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima vidi Misita, Nevenko, Uz<br />
desetogodišnjicu Direktive 93/13/EEC o nepravičnim ugovornim odredbama, ZPFR, vol. 25, 2004., br. 1, str. 17-<br />
47, i Pošćić, Ana, Nepoštene klauzule u potrošačkim ugovorima, ZPFS, god. 43., 2006., br. 2, str. 165-190.<br />
9 Petrić, Silvija, op. cit., str. 540.<br />
10 loc. cit.<br />
11 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 178.<br />
12 Mada se te odredbe Direktive 2008/48/EZ oštro kritiziraju zbog prevelike količine informacija koje se<br />
potrošaču moraju prenijeti, a u vezi s tim javlja se i problem zapošljavanja novog kadra ljudi kod prekograničnih<br />
kredita. Vidi infra, str. 50.<br />
13 O tome kritički vidi Čikara, Emilia, Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu i učinci<br />
njezina preuzimanja u hrvatsko pravo, 2009., (u postupku objavljivanja), str. 4.<br />
14<br />
Vidi „Osobni stečaj nije poželjan izlaz, ali je ipak – izlaz“ , Svijet osiguranja, listopad 2008.,<br />
, (25.5.2009.).<br />
2
njihovoj ovisnosti o kreditima. 15 Hrvatska se cijenama potpuno približila onima u razvijenim<br />
zapadnim zemljama, a prosječnom plaćom jedva doseže trećinu prosječne plaće u tim<br />
zemljama. 16 Dug stanovništva neprestano raste. 17 52% kućanstva u RH imaju kreditna<br />
zaduženja ili koriste dozvoljeni minus na tekućem računu. 18 Osobito gospodarsko značenje<br />
potrošačkih kredita potvrđuje i činjenica da ukupan obujam kredita u RH kojeg su banke<br />
odobrile građanima danas iznosi 126.7 milijardi kuna. 19 Od toga 126.4 milijardi kuna otpada<br />
na kunske kredite, a tek 339.9 milijuna na devizne. No, treba uzeti u obzir da navedeni<br />
podatak uključuje samo potrošačke kredite koje su banke plasirale građanima, jer osim<br />
kreditnih obveza prema poslovnim bankama građani duguju prijateljima, rodbini, kamatarima<br />
i ostalim sudionicima legalnog i nelegalnog financijskog tržišta. Osim toga u ulozi davatelja<br />
potrošačkih kredita mogu se javiti i druge pravne osobe različite od banke, npr. stambene<br />
štedionice, leasing društva, itd… Prosječna hrvatska obitelj dužna je tako poslovnim bankama<br />
više od 95.000 kuna. Također, zastrašujući je podatak da obujam kredita banaka plasiranih<br />
stanovništvu iznosi gotovo 30.000 kuna po stanovniku. 20 Budući da građanima sve manji dio<br />
neto primanja opterećenog ratama kredita ostaje za podmirenje sve većih redovitih mjesečnih<br />
15 Tako prema Čikari opasnost od prezaduživanja uočile su vrlo rano i mnoge europske države. “Tako je<br />
njemački Zakon o poslovima s obročnim plaćanjem usvojen već 1894. g. (Gesetz betreffend die<br />
Abzahlungsgeschäfte vom 16.5.1894, RGBl 450), a slijedi ga austrijski Zakon o poslovima s plaćanjem na rate<br />
(Gesetz vom 27.4.1896, RGBl Nr 70 betreffend Ratengeschäfte). U zakonodavstvima europskih država drugi val<br />
takvih zakona uslijedio je 60tih godina 20. stoljeća, kada je nastupila pojačana potreba zaštite potrošača uslijed<br />
rastućeg zaduživanja nastalog nakon 1. i 2. svjetskog rata. Primjerice, njemački je Zakon iz 1894. doživio dvije<br />
izmjene 1969. i 1974. g. (Gesetz zur Änderung des Abzahlungsgesetzes vom 1.9.1969, BGBl I, 1541; Gesetz zur<br />
Änderung des Abzahlungsgesetzes vom 15.5.1974, BGBl I, 1169); Ujedinjeno kraljevstvo je 31.7.1974. usvojilo<br />
svoj opsežni Consumer Credit Act, a Francuska 10.1.1978. usvaja Loi No 78–22 sur l’information et la<br />
protection des consommateurs dans le domaine de certaines opérations de crédit.“ Vidi Čikara, Emilia, op. cit.,<br />
str. 4., bilj. 23.<br />
16 Vidi Sever, Krešimi, „Ako se ništa ne promijeni, građani će na jesen i bez sindikata na ulice“, 21.8.2008.,<br />
, (10.3.2009.).<br />
17 Od ukupnog duga stanovništva 40% otpada na stambene kredite, 8% na kredite za kupnju automobila, 5% na<br />
kartične kredite, 3% na hipotekarne i 44% na ostale. Vidi<br />
,<br />
(25.5.2009.). Takva su kretanja ostvarena u uvjetima u kojima je ponuda bankovnih kredita i dalje ograničena<br />
regulatornim mjerama HNB-a te u kojima rastu aktivne kamatne stope i naknade banaka pri odobravanju kredita.<br />
Istodobno je potražnju za kreditima obuzdala stagnacija realnih plaća i povećana neizvjesnost na tržištu <strong>rad</strong>a<br />
zbog usporavanja gospodarske aktivnosti. O tome vidi više<br />
, ( 15.3.2009.).<br />
18 Od toga vode: kućanstva u Zagrebu s okolicom 59%, u naseljima s preko 100 tisuća stanovnika 62%, gdje su<br />
djeca u kućanstvu 62% i niža srednja klasa 59%. Vidi<br />
, (25.5.2009.).<br />
19 Vidi izvješće Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB) „Distribucija kredita banaka po institucionalnim<br />
sektorima“,<br />
(25.5.2009.).<br />
20 Izračunato temeljem statističkih podataka HNB-a o kreditima plasiranih stanovništvu i broja stanovnika u RH<br />
koji trenutačno broji 4.437.460.<br />
3
troškova, treba se sve više zaduživati. Podaci govore da je u posljednjih 12 godina dug<br />
građana poslovnim bankama rastao 18 puta, plaće su rasle 2,5, mirovine 2,2, a naknade za<br />
nezaposlene 1,3 puta. To je pravi pokazatelj stanja u Hrvatskoj, a životni standard građanin<br />
održava sve većim zaduživanjem. I tako se polako ulazi u začarani krug. 21 S druge strane, ni<br />
situacija na europskom tržištu kredita nije puno bolja. Prema posljednjim podacima Europske<br />
središnje banke (dalje u tekstu: ESB) obujam potrošačkih kredita koje su banke plasirale<br />
stanovništvu Europske zajednice (dalje u tekstu: Zajednica) iznosi 635.5 milijardi eura 22 ,<br />
odnosno 4.8 bilijuna kuna. 23 No, stanovnik Europske Unije (dalje u tekstu: EU) manje je u<br />
prosjeku zadužen nego li je to stanovnik RH. Obujam kredita banaka plasiranih stanovništvu<br />
u EU po stanovniku iznosi svega 9.700 kuna 24 , što znači da je stanovnik EU tri puta manje<br />
zadužen nego stanovnik RH. Konačno, kako bi se dobila prava slika prezaduženosti<br />
stanovništva RH u odnosu na stanovništvo EU valja spomenuti da je u Hrvatskoj udio<br />
potrošačkih kredita u ukupnim kreditima 58%, a u EU svega 13%. Ti podaci jasni su<br />
pokazatelji gospodarskog stanja našeg prostora.<br />
Čikara smatra da su sve te okolnosti dovele do potrebe povišenja standarda zaštite<br />
potrošača, na što su države članice reagirale usvajanjem različitih propisa na području prava<br />
potrošačkog kredita. 25 Autorica Čikara dalje smatra kako su se nastale razlike između propisa<br />
o potrošačkom kreditu država članica negativno odrazile na prekograničnu ponudu kreditora s<br />
jedne i na povjerenje potrošača kod „prekograničnog“ sklapanja ugovora o kredita s druge<br />
strane. 26<br />
Nemogućnost usporedbe uvjeta kreditiranja na razini EU otežalo je sklapanje<br />
prekograničnih ugovora o potrošačkom kreditu, što je povjerenica Komisije za zaštitu<br />
potrošača Meglena Kuneva opisala riječima: „Onaj koji danas želi usporediti ponude kredita<br />
u Europi, mora usporediti jabuke sa kruškama. To djeluje negativno na tržišno natjecanje i na<br />
potrošače kojima je time onemogućen pristup većem izboru i boljim cijenama.“ 27 Stoga za<br />
zaključiti je kako je u području potrošačkih kredita nužna maksimalna zakonodavna aktivnost<br />
kako bi se otklonili nedostaci prouzrokovani minimalnom harmonizacijom propisa o<br />
21 Vidi , (10.3.2009.).<br />
22 Vidi , ( 25.5.2009.).<br />
23 Izvorišni podaci za područje EU preračunati su iz EUR u HRK po srednjem tečaju HNB-a na 31.03.2009.,<br />
, (25.5.2009.).<br />
24 Izračunato temeljem službenih statističkih podataka Europske središnje banke (dalje u tekstu:ESB) i broja<br />
stanovnika EU, , (25.5.2009.).<br />
25 Čikara, Emilia, op. cit., str. 4.<br />
26 loc. cit.<br />
27 ibid, str. 5.<br />
4
potrošačkom kreditu, te <strong>rad</strong>i prilagodbe aktualnom stanju na tržištu kredita. To su ujedno i<br />
glavni razlozi za reformu propisa Zajednice o potrošačkom kreditu, a posljedično i razlozi za<br />
reformu nacionalnog prava. 28<br />
Na koji je način izmijenjeno europsko pravo, te što bi trebalo mijenjati na pravnom<br />
području potrošačkih kredita u RH detaljnije se razrađuje u ovom <strong>rad</strong>u.<br />
28 loc. cit.<br />
5
IV. IZVORI I POSTUPAN RAZVOJ PRAVNOG UREĐENJA POTROŠAČKIH<br />
KREDITA<br />
Pravno područje zaštite potrošača ocijenjeno je kao jedno od prioritetnih područja jer je<br />
bitno za neometano funkcioniranje unutarnjeg europskog tržišta 29 . 30 U posljednjih nekoliko<br />
desetljeća na području Zajednice provodi se intenzivna regulacija zaštite prava i interesa<br />
potrošača, te se i na nacionalnoj razini tom problemu posvećuje sve veća pozornost. 31<br />
Pravna osnova i cilj zaštite potrošača proizlazi iz čl. 153. Ugovora o Europskoj zajednici<br />
(dalje u tekstu:UEZ) koji glasi „zaštita potrošača za cilj ima zaštitu zdravlja, sigurnosti i<br />
ekonomskih interesa potrošača, kao i promidžbu prava potrošača na informiranje,<br />
obrazovanje i organiziranje s ciljem očuvanja zajedničkih interesa“. 32<br />
Zaštiti potrošača u pravu Zajednice pridaje se iznimna pozornost, i to ne samo zbog<br />
brojnih razloga koji potrošača stavljaju u središte interesa zakonodavstva i judikature, nego i<br />
zbog temeljnih načela i ciljeva na kojima počiva Zajednica 33 . 34 To je prije svega formiranje i<br />
neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog unutarnjeg tržišta, a za ostvarenje tog cilja<br />
potrebno je osigurati slobodu kretanja roba, osoba, usluga i kapitala na čitavom prostoru<br />
Zajednice 35 . 36 Harmonizacija propisa 37 kojima se uređuje zaštita potrošača nužna je za<br />
29 Ugovor o Europskoj zajednici (dalje u tekstu:UEZ) u čl. 14. st. 2. određuje pojam unutarnjeg tržišta kao<br />
„područja bez unutarnjih granica u kojem je zajamčeno slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala u<br />
skladu s odredbama Ugovora“. Čikara Emilia, op.cit., str. 7., bilj. 48.<br />
30 Pošćić, Ana, Zaštita potrošača u hrvatskom pravu-dobar ili loš primjer zakonodavstva, Pravo i porezi,br. 9.,<br />
2004., str. 83.<br />
31 Zaštita potrošača javlja se kao svojevrstan pokret u Europi nakon Drugog svjetskog rata porastom broja<br />
potrošačkih organizacija (npr. Consumer Association u Velikoj Britaniji), o tome vidi više Kesić, Tanja,<br />
Ponašanje potrošača, ADECO, Zagreb, 1999., str. 437.<br />
32 Osim čl. 153, većina potrošačkih direktiva usvojene su i temeljem čl. 95 UEZ koji smjera ka uspostavi i<br />
funkcioniranju unutarnjeg tržišta.<br />
33 Provedba zaštite potrošača u Zajednici temelji se na načelima horizontalnosti, supsidijarnosti i minimalnog<br />
usklađivanja. Horizontalna provedba znači da zahtjev za zaštitom potrošača treba uzeti u obzir pri definiranju i<br />
provedbi politika koje imaju krajnji utjecaj na tu kategoriju građana. Načelo supsidijarnosti nalaže da se mjerama<br />
zaštite potrošača nacionalna zakonodavstva nadopunjuju samo ako je to nužno, dok posljednjim načelom<br />
minimalnog usklađivanja države članice mogu zadržati ili uvesti strožija pravila zaštite potrošača koja su<br />
sukladna pravu Zajednice. Područje zaštite potrošača danas uključuje razvijanje zakonodavne prakse i ostalih<br />
mjera, uključivanje interesa potrošača u ostale europske politike, dopunom politika zaštite potrošača država<br />
članica te jačanje potrošačkih udruga i njihovo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja, više o tome vidi više<br />
Liha, Aida, Zaštita potrošača, , 22.1.2005., (10.3.2009.).<br />
34 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542.<br />
35 Osim ostvarenja cilja zajedničkog tržišta zaštitom potrošača ide se ka još jednom cilju Zajednice, a to je<br />
stvaranje države blagostanja, odnosno socijalne države. Ideja o stvaranju socijalne države razrađena je u<br />
Rezoluciji Vijeća EZ o zaštiti potrošača iz 1986. godine ( Official Journal ( dalje : OJ ) C 167/1/186 ).<br />
36 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542.<br />
37 „Pravna osnova za donošenje zajedničkih pravila koje države članice moraju inkorporirati u svoje nacionalno<br />
zakonodavstvo je čl. 100 Rimskog ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (Treaty establishing the<br />
6
slobodno kretanje potrošača na tržištu, ali i trgovca i proizvođača, što prema Petrić u krajnjoj<br />
mjeri znači i slobodno kretanje kapitala. 38<br />
Temelj zakonodavstva u području zaštite potrošača predstavlja Rezolucija Vijeća od 14.<br />
travnja 1975. godine o preliminarnom programu Europske ekonomske zajednice (dalje u<br />
tekstu: EEZ) za zaštitu potrošača i politiku informiranja 39 . Ona je spominjala pet kategorija<br />
temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih<br />
interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na<br />
predstavljanje. 40<br />
Područje zaštite potrošača djelotvorno je započela uređivati i Generalna skupština<br />
Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu: UN) koja je donijela Rezoluciju broj 39/248 iz 1985.<br />
godine, koja sadrži smjernice o zaštiti potrošača i kojom se zemlje članice EU potiču na<br />
zaštitu prava potrošača 41 . 42<br />
Međutim, tek stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 43 1993. godine zaštita<br />
potrošača postaje jedan od temeljnih ciljeva Zajednice, i to na razini ustavnopravnog akta. 44<br />
Ugovor iz Maastrichta uvodi posebno poglavlje XI. (čl. 129.a. 45 ) posvećeno zaštiti potrošača i<br />
prvi put daje puni legitimitet nezavisnoj politici zaštite potrošača, čime se Zajednici daje<br />
pravo poduzimanja mjera na tom području. 46<br />
European Community, Rome, 25. March 1957 ) koji omogućava Vijeću Europske zajednice da provede postupke<br />
harmonizacije nacionalnih prava ako bi razlike u nacionalnim propisima utjecale na funkcioniranje zajedničkog<br />
tržišta. „ Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 543., bilj. 9.<br />
38 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542.<br />
39 OJ C 92, 1975<br />
40 Vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača, (10.3.2009.).<br />
41 U sklopu Rezolucije usvojen je i „UN vodič za zaštitu potrošača“. Vodič je sadržavao osam temeljnih prava<br />
potrošača kao smjernica koje osiguravaju okvir za definiranje nacionalnih politika za zaštitu potrošača i<br />
izg<strong>rad</strong>nju učinkovitih sustava zaštite temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i gospodarskih interesa potrošača.<br />
Time su prava potrošača uzdignuta na poziciju međunarodne prepoznatljivosti sa legitimitetom kojeg<br />
podjednako priznaju i prihvaćaju i razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Vidi Rkman, Ilija, Europski potrošačključni<br />
gospodarski odgovoran čimbenik nacionalnih tržišta,<br />
, 2. lipnja 2006.,<br />
(25.4. 2009.).<br />
42 Vidi Zaštita potrošača aktualno, , (25.4.2009.).<br />
43 Treaty on European Union ( Maastricht, 7.2.1992. ), stupio na snagu 1.11.1993.<br />
44 Petrić, Silvija, op. cit., str 543.<br />
45 Novi članak 129.a obvezao je Zajedicu da pridonosi zaštiti zdravlja i sigurnosti potrošača te njihovim<br />
ekonomskim interesima, kao i promidžbi prava potrošača na informiranje, obrazovanje i organiziranje <strong>rad</strong>i<br />
očuvanja zajedničkih interesa, vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača u procesu proširenja Europske unije: izazovi za<br />
Hrvatsku, Institut na međunarodne odnose, Zagreb, 1993., str. 194., vidi , (2.3.2009.).<br />
46 Do tada se ona razvijala bez izričite ugovorne nadležnosti, kao dio stvaranja unutarnjeg tržišta. Ugovorom iz<br />
Amsterdama (dalje u tekstu: UA) (Treaty of Amsterdam), stupio na snagu 1.5.1999. g., čl. 129.a UEZ postao je<br />
čl. 153. Kako prava potrošača nikada nisu bila potvrđena kao subjektivna prava, već kao interes o kojem je<br />
potrebno voditi brigu, potvrda prava potrošača može se smatrati jednim od glavnih doprinosa Amterdamskog<br />
ugovora politici zaštite potrošača. Liha, Aida, Zaštita potrošača u …, op. cit., str. 194.<br />
7
RH je 29. listopada 2001. godine sa Zajednicom i njezinim članicama potpisala<br />
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 47 (dalje u tekstu: SSP) čime je preuzela obvezu<br />
usklađivanja potrošačkog zakonodavstva sa standardima koji postoje u pravu Zajednice. 48 U<br />
članku 74. SSP-a 49 pod naslovom “Zaštita potrošača“ navodi se da će države potpisnice<br />
surađivati kako bi se izbjegle razlike u standardima za zaštitu potrošača u odnosu na standarde<br />
EZ. 50 U skladu sa preuzetim obvezama Hrvatska mora preuzeti direktive Zajednice o zaštiti<br />
potrošača u svoje zakonodavstvo, te udovoljiti standardima koje nameće EU.<br />
Za usklađivanje hrvatskog prava zaštite potrošača s standardima EU hrvatski<br />
zakonodavac mogao je ili izmijeniti postojeće propise u kojima se nalaze odredbe kojima se<br />
štite potrošači 51 ili donijeti poseban zakon koji će na jednom mjestu sistematično i pregledno<br />
obuhvatiti sva prava i obveze vezane za potrošače kao fizičke osobe. Nakon skoro deset<br />
godina stvaranja posebnog zakona 2003. godine usvojen je Zakon o zaštiti potrošača 52 (dalje u<br />
tekstu: ZZP) koji je na snazi od 16. rujna 2003. g. 53 U ZZP-a, izmijenjenom i dopunjenom<br />
2007. g., implementirane su odredbe direktiva koje uređuju zaštitu potrošača kao fizičke<br />
osobe na tržištu u svrhu neprofesionalnog djelovanja. 54 Time hrvatski zakonodavac nastoji<br />
47 Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih<br />
Zajednica i njihovih država članica, NN – MU, 14/01.<br />
48 Petrić, Silvija, op. cit., str. 542.<br />
49 Čl. 74 st. 2 glasi „U tu će svrhu i u njihovom zajedničkom interesu stranke poticati i osigurati: usklađivanje<br />
zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Zajednici; politiku<br />
aktivne zaštite potrošača, uključujući veću informiranost i razvoj neovisnih organizacija; učinkovitu pravnu<br />
zaštitu potrošača <strong>rad</strong>i poboljšanja kakvoće potrošačke robe i održavanja odgovarajućih sigurnosnih<br />
standarda.“<br />
50 Prema Čikari opća obveza usklađivanja prava proizlazi i iz čl. 69 st. 1 SSP-a prema kojemu će Hrvatska<br />
nastojati osigurati postupno usklađivanje postojećih i budućih zakona sa pravom Zajednice. Vidi Čikara Emilia,<br />
op. cit., str. 3., bilj. 9.<br />
51 Takvo rješenje nije bilo prihvatljivo obzirom da se odredbe o zaštiti potrošača nalaze u brojnim zakonima, što<br />
bi posljedično dovelo do nepreglednosti, te na koncu do neodgovarajuće zaštite.<br />
52 Zakon o zaštiti potrošača, NN br. 96/03., 79/07., 125/07.<br />
53 Osnovni je cilj ZZP-a zaštititi gospodarske interese potrošača, pružiti potrošaču zaštitu u slučajevima<br />
opasnosti za život, zdravlje i imovinu, ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu, poticati informiranje i izobrazbu<br />
potrošača i omogućiti udruživanje potrošača sa svrhom zaštite njihovih interesa, a sve sa ciljem povećanja<br />
pravne sigurnosti. Tako Poščić, Ana, Zaštita…, op. cit., str. 83.<br />
54 Tako su u ZZP-a inkorporirane sljedeće direktive: a) Direktiva 85/577/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu<br />
ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostora (Council Directive 85/577/EEC of 20 December 1985 to protect<br />
the consumer in respect of contracts negotiated away from business premises, OJ L 372, 31.12.1985., p. 31 –<br />
33.), b) Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu (Directive 97/7/EC of the<br />
European Parliament and of the Council of 20 May 1997 on the protection of consumers in respect of distance<br />
contracts, OJ L 144/19, 1997.), c) Direktiva 87/102/EEZ o ujednačavanju prava država članica u pogledu<br />
potrošačkih kredita, izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/88/EEZ i Direktivom 98/7/EZ (Council Directive of<br />
22 December 1986 for the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member<br />
States concerning consumer credit (87/102/EEC), OJ 04 2, 12/02/1987 p. 0048-0053. (dalje : Direktiva 87/102),<br />
Directive 90/88/EEC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and<br />
administrative provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1990 L 61/14., Directive<br />
98/7/EC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and administrative<br />
8
ispuniti obvezu iz čl. 74 i čl. 69 SSP. 55 Unatoč tome, brojni autori naglašavaju svoj kritički<br />
stav prema do sada primjenjivanim načinima preuzimanja odredba direktiva u hrvatske<br />
zakone. 56<br />
Za uređivanje pravnog područja potrošačkog kredita najznačajnija je svakako Direktiva<br />
87/102/EEZ o ujednačavanju prava država članica u pogledu potrošačkih kredita, izmijenjena<br />
i dopunjena Direktivom 90/88/EEZ i Direktivom 98/7/EZ 57 (dalje u tekstu: Direktiva<br />
87/102/EEZ), čije su odredbe preuzete u ZZP 58 . Kao ostale Direktive koje uređuju zaštitu<br />
potrošača, i ona je akt minimalne harmonizacije, što znači da postavlja samo minimalne<br />
standarde zaštite potrošača, tako da države članice mogu usvojiti pravila kojima se razina<br />
zaštite podiže u odnosu na rješenja same Direktive, ali ne mogu ići ispod propisanog<br />
provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1998 L 101/17.), d) Direktiva 93/13/EEZ o<br />
nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Councile Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 of unfair terms<br />
in consumer concracts, OJ 1993 L 95/29.), e) Direktiva 84/450/EEZ o ujednačavanju prava država članica u<br />
pogledu zavarivanja u oglašavanju, dopunjena Direktivom 97/55/EEZ (Councile Directive 84/450/EEC of 10<br />
September 1984relating to the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the<br />
Member States concerning misleading advertising, OJ 1984 L 250/17., amended OJ 1997 L 290/18.), f)<br />
Direktiva 94/47/EZ o zaštiti kupaca u pogledu određenih aspekata ugovora koji se odnose na kupnju prava<br />
korištenja nekretnine na bazi time-sharinga (Councile Directive 94/47/EC of the European Parliament and of the<br />
Council of 26 October1994 on the protection of purchases in respect of certain aspects of contracts relating to<br />
the purchase of the right to use immobavle properties on a time-share basis, OJ 1994 L 280/83.). Pošćić, Ana,<br />
Zaštita…, op. cit., str. 84. i Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 177.<br />
55 ZZP ipak nije obuhvatio čitavo europsko pravo zaštite potrošača tako da u njega nisu implementirane odredbe<br />
Direktive 85/374/EEZ o ujednačavanju prava država članica u pogledu odgovornosti za proizvod s nedostatkom,<br />
izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ (Councile Directive 85/374/EEC of 25 July 1985 on the approximation of<br />
the laws, regulations and administrative provisions of the Member States concerning liability for defective<br />
products, OJ 1985 L 210/29., amended OJ 1997 L 290/18.), Direktive 90/314/EEZ o turističkim paketaranžmanima<br />
(Councile Directive 90/314/EEC of 13 June 1990 on package travel, package holidays and<br />
package tours, OJ 1990 L 158/53.), i Direktive 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje potrošačke robe i<br />
garancijama (Directive 1999/44/EC of the European Parliament and of the Council of 25 May 1999 on certain<br />
aspects of the sale of consumer goods and associated guarantees, OJ 1999 L 171/12.). Prema Poščić razlog je u<br />
tome što Direktiva 85/374/EEZ i Direktiva 90/314/EEZ određuju pojam potrošača mnogo šire nego li to čini<br />
ZZP. Kod nas potrošač je određen užim pojmom koji pod potrošačem podrazumijeva fizičku osobu koja sklapa<br />
pravni posao izvan svoje profesionalne djelatnosti. Za razliku od tako uskog definiranja pojma potrošača neke<br />
direktive „daju“ široko tumačenje koje pod pojmom potrošača smatraju i osobe koje djeluju u sklopu svoje<br />
profesionalne djelatnosti. Direktiva 1999/44/EZ nije inkorporirana u ZZP jer pruža pravnu zaštitu u slučaju kada<br />
proizvod nije u skladu sa sklopljenim ugovorom o prodaji, odnosno kada proizvod ima materijalne nedostatke.<br />
Pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke predviđene su u Zakonu o obveznim odnosima (dalje u tekstu:<br />
ZOO), čije su odredbe uglavnom usklađene sa odredbama Direktive 1999/44/EZ. Tako Pošćić Ana, op. cit., str.<br />
83-85.<br />
56 Vidi o tome kritički Čikara, Emilia, op. cit., str. 3, i Čilinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod… op. cit.,<br />
str. 177.<br />
57 Council Directive of 22 December 1986 for the approximation of the laws, regulations and administrative<br />
provisions of the Member States concerning consumer credit (87/102/EEC), OJ 04 2, 12/02/1987 p. 0048-0053.,<br />
Directive 90/88/EEC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and<br />
administrative provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1990 L 61/14., Directive<br />
98/7/EC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and administrative<br />
provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1998 L 101/17.)<br />
58 ZZP se zaštitom potrošača prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, odnosno zajmu bavi u Glavi IX.<br />
(čl. 71.-86.), pod nazivom „Potrošački zajam“. Petrić Silvija, op. cit., str. 546.<br />
9
minimuma. 59 Rješenja ove Direktive države članice bile su dužne inkorporirati u svoje<br />
zakonodavstvo do 1.1.1990. g. 60 . 61<br />
Treba napomenuti da su osim Direktive 87/102/EEZ za materiju potrošačkih kredita<br />
značajni i neki drugi akti, posebice Odluka Vijeća EZ-a 2001/C 364/01 od 26.11.2001. o<br />
potrošačkim kreditima i prezaduženosti 62 , te preporuke koje se bave tim pitanjima. 63<br />
2002. g. donesena je Direktiva 2002/65/EZ o marketingu financijskih usluga na<br />
daljinu 64 (dalje u tekstu: Direktiva 2002/65/EZ) koja predstavlja dopunu Direktive 97/7/EZ o<br />
zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu (dalje u tekstu: Direktiva 97/7/EZ)<br />
obzirom da se ona ne odnosi na financijske usluge 65 . Direktiva 2002/65/EZ, kao ni Direktiva<br />
2002/47/EZ o osiguranju tražbina putem financijskih instrumenata 66 (dalje u tekstu: Direktiva<br />
2002/47/EZ), nije preuzeta u naše pravo jer već po personalnom polju primjene isključuje<br />
potrošače. 67<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu 68 (dalje u tekstu:<br />
Direktiva 2008/48/EZ) usvojena je u travnju 2008. godine, te je stupila na snagu 11.6.2008.<br />
59 Čl. 15 Direktive 87/102/EEZ., Petrić Silvija, op. cit., str. 545., bilj. 18.<br />
60 Čl. 16 Direktive 87/102/EEZ., Petrić Silvija, op. cit., str. 545., bilj. 19.<br />
61 Prema Petrić Direktiva 87/102/EEZ obvezuje države članice samo svojim ciljem, tj. države članice dužne su<br />
osigurati onaj stupanj zaštite potrošača koji Direktiva propisuje, a način ostvarenja tog cilja ostavljen je<br />
državama članicama. One to <strong>rad</strong>e različitim tehnikama, pa se tako implementacija vrši donošenjem posebnih<br />
zakona, podzakonskim aktima, intervencijom u postojeću zakonsku regulativu i sl., o tome više Petrić, Silvija,<br />
op. cit., str. 545., bilj. 20.<br />
62 OJ C 364/1 od 20.12.2001.<br />
63 Preporuka Komisije EZ-a 88/590/EEC o sustavu plaćanja s posebnim osvrtom na odnos između korisnika i<br />
izdavatelja kartice (Commission Recommendation 88/590/EEC of November 1988 concerning payment systems,<br />
and in particular the relationship between card-holder and card-issuer, OJ L 317, 24.11.1988. str 55-58) i<br />
Preporuka Komisije EZ-a 97/489/EC o plaćanju elektroničkim putem s posebnim osvrtom na odnos između<br />
izdavatelja i korisnika kartice (Commission Recommendation of 30 July 1997 concerning transactions by<br />
electronic payment instruments and in particular the relationship between issuer and holder, OJ L 208<br />
2.08.1997. str. 52-58).<br />
64 Directive 2002/65/EC of the European Parliament and of the Council of 23 September 2002 concerning<br />
distance marketing of consumer financial services, amanding Councile Directive 90/619/EEC and Directives<br />
97/7/EC and 98/27/EC, OJ L 271/16 od 9.10.2002.<br />
65 Prema Čulinović-Herc Direktiva 2002/65/EZ pod pojmom financijskih usluga u čl. 2 sl. b) podrazumijeva<br />
„bilo koju bankarsku uslugu, kreditnu uslugu, te uslugu osigurateljske, mirovinske, ulagačke ili platežne naravi“.<br />
Ovom definicijom obuhvaćene su bankovne usluge iz čl. 4 Zakona o kreditnim institucijama (dalje u tekstu:<br />
ZKI) i ostale i dodatne financijske usluge iz čl. 5 ZKI-a. Vidi Čulinović-Herc Edita, Zaštita potrošača i zaštita<br />
ulagatelja na hrvatskom tržištu financijskih usluga, u: Tomljenović, Vesna, Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita<br />
potrošača i ulagatelja u europskom i hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, 2005.,<br />
str. 213.<br />
66 Directive 2002/47/EC of the European Parliment and of the Council of the 6 June 2002 on financial collateral<br />
arrangements, OJ L 27.06.2002.<br />
67 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 182.<br />
68 Directive 2008/48/EZ ot the European parliament and og the Council of 23.4.2008. on credit agreements for<br />
consumers and repealingo Council Directive 87/102/EEZ, OJ L 133/66 od 22.5.2008.<br />
10
g. 69 Odredbe nove Direktive države članice moraju preuzeti u svoje nacionalno pravo do<br />
12.5.2010.g., kada ističe rok za njezinu implementaciju. 70 Glede preuzimanja odredba nove<br />
Direktive u hrvatsko pravo, obveza usklađivanja zakonodavstva u domeni zaštite potrošača<br />
proizlazi iz članka 74. i 69. SSP-a. 71<br />
Prema Čikari usklađivanje zakonodavstva može se provesti na dva načina; jedan je<br />
izmjenom postojećih odredba o potrošačkom zajmu u ZZP-a, a drugi je usvajanjem novog<br />
Zakona o potrošačkom kreditu (dalje u tekstu: ZKP), što je pozdravio i ravnatelj Uprave za<br />
financijski sustav Ministarstva financija Damir Kaufman. 72 Stoga pred hrvatskim<br />
zakonodavcem stoji težak zadatak usklađivanja nacionalnog prava s zakonodavstvom<br />
Zajednice donošenjem potpuno novog zakona kojim će se preuzeti odredbe nove Direktive<br />
2008/48/EZ i kojim bi se trebale otkloniti različitosti između hrvatskih zakona koji sadrže<br />
odredbe o potrošačkom kreditu. 73<br />
Logična posljedica donošenja novog ZPK-a biti će ukidanje postojećih odredbi u ZZP o<br />
potrošačkom zajmu. Na taj način ZZP i dalje ostaje na snazi kao lex generalis u odnosu na<br />
budući ZPK koji će primjenjivati kao lex specialis na ugovorne odnose potrošačkog kredita.<br />
Pritom bi valjalo skrenuti pozornost na ostale propise koji sadrže odredbe o zaštiti potrošača u<br />
potrošačkom ugovoru <strong>rad</strong>i postizanja ujednačenih rješenja i otklanjanja postojećih<br />
nesuglasnosti.<br />
Zaštitom potrošača bavio se prije svega Zakon o bankama 74 (dalje u tekstu: ZB) u Glavi<br />
XVI. 75 Prema mišljenju Čulinović-Herc, taj se zakon u odnosu na ZZP primjenjivao kao lex<br />
specialis na ugovore o potrošačkom kreditu kod kojih se kao davatelj kredita javlja banka, za<br />
razliku od ostalih propisa koji sadrže odredbe o zaštiti potrošača koji se u odnosu na ZZP<br />
primjenjuju kao lex generalis 76 . 77 Međutim, 1.1. 2009. g. stupio je na snagu Zakon o<br />
69 Čikara, Emilia, op. cit., str. 2.<br />
70 Čl. 27 st. 1 reč. 3 Direktive 2008/48/EZ. Čikara, Emilia, op. cit., str. 2., bilj. 2.<br />
71 Čikara, Emilia, op. cit., str. 2., bilj. 9.<br />
72 ibid., str. 3.<br />
73 loc. cit.<br />
74 Zakon o bankama, NN br. 84/02., 141/06.<br />
75 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 184.<br />
76 To su prema Petrić prije svega odredbe ZOO-a o ugovorima o prodaji s obročnim otplatama cijene (čl.464.-<br />
473.), odredbe o ugovoru o zajmu (čl. 499.-508.), odredbe o ugovoru o kreditu (čl. 1021.-1024.), i ugovora o<br />
kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira (čl. 1025.-1027.). Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 546.<br />
77 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 184.<br />
11
kreditnim institucijama 78 (dalje u tekstu: ZKI), čije se odredbe primjenjuju umjesto<br />
79 80<br />
dotadašnjeg ZB-a, koji uređuje područje zaštite potrošača u Glavi XXIV.<br />
U sustav propisa kojima se štite potrošači, u širem smislu, prema Čulinović-Herc, ulaze<br />
i propisi čiji primarni cilj nije zaštita potrošača, ali pogoduju potrošačima, kao što su propisi o<br />
osiguranju štednih uloga građana ili kartično poslovanje o kojem postoje i propisi europskog<br />
prava, dok ih u hrvatskom pravu nema. 81<br />
Potrebno je osvrnuti se na neke razlike između ZZP i ZKI-a. 82 Obzirom da su posljednje<br />
izmjene ZZP-a, iz 2007. g., uslijedile u vrijeme važenja ZB-a, prema Čikari, bilo je za<br />
očekivati da će novi ZKI-a otkloniti neke nedostatke ZB-a, kao što je to npr. razilaženje<br />
definicija pojma potrošača i odstupanja glede obračuna efektivne kamatne stope (dalje u<br />
tekstu: EKS), no nedostaci nisu uklonjeni. 83 ZB definirao je potrošača kao fizičku osobu,<br />
građanina, koji je korisnik bankovnih usluga iz čl. 3 Zakona 84 , kao i ostalih financijskih<br />
usluga 85 iz čl. 6, što ukazuje da je pojam potrošača određen širim pojmom nego li je to u ZZPa.<br />
86 ZZP definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao u svrhe koje nisu<br />
namijenjene njegovom zanimanju niti profesionalnoj djelatnosti. 87 Prema ZKI-a potrošač je<br />
svaka fizička osoba koja je klijent kreditne institucije 88 . Razlika u definiciji potrošača iz ZZPa<br />
i ZKI-a je u tome što ZKI ne navodi da se svrha ugovora mora odnositi na osobne potrebe<br />
potrošača, dakle prema ZKI-a potrošačem se smatra svaka fizička osoba, pa i ona koja ugovor<br />
o potrošačkom kreditu sklapa u okviru svoje profesionalne ili poslovne djelatnosti. Prema<br />
Čikari na taj način i profesionalci uživaju zaštitu potrošača kada ugovor o kreditu sklapaju s<br />
kreditnom institucijom 89 (npr. vlasnik ugostiteljskog obrta koji sklapa ugovor o kreditu s<br />
78 Zakon o kreditnim institucijama, NN br. 117/2008.<br />
79 Čikara, Emilia, op. cit., str. 3.<br />
80 Čl. 304 – 310 ZKI-a.<br />
81 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 184.<br />
82 O razlikama između ZZP-a i ZB-a vidi, kritički ibid., str. 185.<br />
83 Čikara, Emilia, op. cit., str. 3.<br />
84 Bankovne usluge su primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredstava u<br />
svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca ( čl. 3 ZB-a).<br />
85 U ostale financijske usluge je prema čl.6. spadao i ugovor o potrošačkom kreditu.<br />
86 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 185.<br />
87 Čl. st. 1. ZZP-a.<br />
88 Čl. 304 ZKI-a. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 11., bilj. 71.<br />
89 „Kreditna institucija je pravna osoba koja je od nadležnog tijela dobila odobrenje za <strong>rad</strong>, a čija je djelatnost:<br />
– primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita za svoj račun ili<br />
– izdavanje sredstva plaćanja u obliku elektroničkog novca“ ( čl. 2 st. 1 ZKI-a ).<br />
12
ankom <strong>rad</strong>i kupnje pića i hrane za svoj restoran, prema ZZP-a neće se smatrati potrošačem,<br />
dok će isti prema ZKI-a biti potrošač). 90<br />
Na ugovor o potrošačkom kreditu primjenjuju se i odredbe hrvatskog ugovornog prava<br />
kao lex generalis u odnosu na ZZP, tako najznačajniji propis domaćeg ugovornog prava,<br />
Zakon o obveznim odnosima 91 (dalje u tekstu: ZOO), sadrži opće odredbe koje se primjenjuju<br />
na ugovor o potrošačkom kreditu, dok sam ugovor nije dio njegovog posebnog dijela. 92 ZOO,<br />
prema Čikari, poznaje dvije vrste ugovora čiji se elementi preklapaju s potrošačkim kreditom,<br />
ugovor o zajmu 93 i ugovor o kreditu 94 . 95 Slijedom, autorica Čikara smatra da ugovor o<br />
potrošačkom zajmu predstavlja zapravo novi pravni institut hrvatskog ugovornog prava koji<br />
se sastoji od kombinacije elemenata ugovora o kreditu i ugovora o zajmu kako ih definira<br />
ZOO. 96 Prema ZZP-a zajmodavac može biti bilo koja pravna ili fizička osoba, što je element<br />
ugovora o zajmu, dok predmet potrošačkog zajma može biti samo određeni iznos novaca, koji<br />
se vraća uvećan za iznos kamata, što je element ugovora o kreditu. 97 Slijedom argumentacije<br />
navedenih autora, u naslovu <strong>rad</strong>a autorica koristi izraz „potrošački zajam“, mada smatra kako<br />
je pojam „potrošački kredit“ ipak više odgovarajući.<br />
Temeljem čl. 75. st. 8. ZZP-a donesena je Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna<br />
efektivne godišnje kamatne stope na potrošačke zajmove 98 (dalje u tekstu: ZZP-Odluka). 99<br />
ZZP–Odluka primjenjuje se, prema Čikari, na sve zajmodavce koji nude potrošačke kredite<br />
potrošačima u RH, uključujući i banke 100 kada nude potrošačke kredite. 101<br />
90 Čikara, Emilia, op. cit., str 11, do istog zaključka dolazi i Čulinović-Herc, Edita, u Financijska transparentnost<br />
potrošačkog zajma - trendovi u europskom i hrvatskom pravu i praksi, Zbornik PFS, god. 42, 2005., br. 79., str.<br />
312.<br />
91 Zakon o obveznim odnosima, NN br. 35/05., 41/08.<br />
92 Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 546.<br />
93 Čl. 499 st. 1 ZOO–a: Ugovor o zajmu je ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni<br />
iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije<br />
stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Čikara, Emilia, op. cit., str<br />
15., bilj. 98.<br />
94 Čl. 1021 ZOO–a: Ugovor o kreditu je ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na<br />
raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez<br />
utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u<br />
vrijeme i na način kako je ugovoreno. Čikara, Emilia, op. cit., str 15., bilj. 97.<br />
95 Čikara, Emilia, op. cit., str 15., bilj. 97. i bilj. 98.<br />
96 loc. cit.<br />
97 Slakoper Zvonimir, Ugovor o zajmu, u Slakoper Zvonimir (ur.), Bankovni i financijski ugovori, 2007., str.441.<br />
98 Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna efektivne godišnje kamatne stope na potrošačke zajmove, NN br. 27/08<br />
99 Čikara, Emilia, op. cit., str 25., bilj. 144.<br />
100 „Odluka spominje „banke“ budući da je usvojena u vrijeme kada je na snazi bio ZB i na temelju čl. 174 ZB–<br />
a usvojena Odluka o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite, NN br. 74/03“ Vidi<br />
Čikara, Emilia, op. cit., str. 25., bilj. 145.<br />
101 loc. cit.<br />
13
Temeljem novog ZKI-a usvojena je i odluka Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu:<br />
HNB) o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s<br />
potrošačima 102 (dalje u tekstu: HNB-Odluka). 103<br />
Osim spomenutih propisa, potrošač se štiti i odredbama koje se nalaze u raznim drugim<br />
propisima.<br />
102 Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima,<br />
NN br. 1/09.<br />
103 Čikara, Emilia, op. cit., str. 25., bilj. 147.<br />
14
V. POTROŠAČKI KREDIT<br />
1. Personalno određenje potrošačkih kredita<br />
Subjekti ugovora o potrošačkom kreditu prema odredbama ZZP-a i Direktive<br />
87/102/EEZ jesu potrošači i davatelji kredita, odnosno zajmodavci. Nova Direktiva<br />
2008/48/EZ u personalno polje primjene uvodi novog subjekta - kreditnog posrednika.<br />
1.1. Potrošač<br />
ZZP definira pojam potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili<br />
djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju<br />
djelatnosti slobodnog zanimanja. 104 Takvo rješenje ZZP-a odgovara definiciji potrošača iz<br />
Direktive 87/102/EZ koja pod pojmom potrošača podrazumijeva fizičku osobu koja ugovor o<br />
kreditu sklapa <strong>rad</strong>i zadovoljenja svojih osobnih potreba izvan svoje profesionalne ili poslovne<br />
djelatnosti. 105<br />
Ovako uske definicije pojma potrošača nailaze na brojne kritike, te su, prema Petrić, sve<br />
češći stavovi da pojam potrošača treba tumačiti šire, tj. da se pravila o zaštiti potrošača trebaju<br />
primijeniti i na pravne i na fizičke osobe kada ne nastupaju na tržištu izvan svoje<br />
profesionalne ili poslovne djelatnosti. 106 Glede pravnih osoba smatra se da je to opravdano<br />
kada pravna i ekonomska bit ugovora pokazuju da se <strong>rad</strong>i o tipičnom potrošačkom ugovoru, a<br />
ne o ugovoru iz sfere poslovne djelatnosti pravne osobe. 107 Dalje, Petrić smatra kako isto<br />
vrijedi i za ugovore koje zaključuju fizičke osobe u okviru profesionalne ili poslovne<br />
djelatnosti. Ističe da su u takvim situacijama te osobe izložene svim rizicima kojima je izložen<br />
i potrošač kako ga definira uži pojam, te da ih treba štititi istim pravilima. 108 Imajući u vidu<br />
već spomenutu definiciju potrošača iz ZKI-a, može se a contrario zaključiti kako ZKI tumači<br />
104 Čl. 3 st. 1 (1) ZZP-a.<br />
105 Čl.1(2) : consumer means a natural person who, in transactions covered by this Directive, is acting for<br />
purposes which can be regarded as outside his t<strong>rad</strong>e of profession; Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 551., bilj.<br />
56.<br />
106 Petrić, Silvija, op. cit., str. 552.<br />
107 loc. cit.<br />
108 loc. cit.<br />
15
pojam potrošača šire nego li to određuje ZZP, što dovodi do nekonzistentnosti hrvatskih<br />
propisa potrošačkog kredita. Na taj način hrvatsko pravo poznaje dvije međusobno isključive<br />
definicije potrošača. 109 Takva odstupanja i suprotstavljanja odredba navedenih zakona<br />
ugrožavaju položaj potrošača prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu. 110<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu ne uvodi značajnije<br />
promjene u definiciji potrošača. Prema Čikari, pod pojmom potrošača, nova Direktiva<br />
podrazumijeva fizičku osobu koja ugovor o potrošačkom kreditu sklapa u svrhe koje se ne<br />
mogu pripisati njezinoj profesionalnoj odnosno poslovnoj djelatnosti 111 . 112 Ova definicija i<br />
dalje prihvaća usko određenje pojma potrošača, te zakonodavac nije iskoristio mogućnost da<br />
donošenjem nove Direktive 2008/48/EZ otkloni navedene nedostatke definicije potrošača. 113<br />
Čikara smatra kako ovako uska definicija ne obuhvaća <strong>rad</strong>nike i fizičke osobe koji na tržištu<br />
kupuju robu i usluge koje su namijenjene njihovoj profesionalnoj djelatnosti, kao ni osobe<br />
koje poduzimaju potrebne <strong>rad</strong>nje <strong>rad</strong>i započinjanja profesionalne ili poslovne djelatnosti. 114<br />
Dalje autorica u svom <strong>rad</strong>u navodi i tzv. „dual-use problematiku“, kada uzimanje kredita<br />
može poslužiti i privatnoj i poslovnoj svrsi osobe, a kao rješenje tog problema, prema nekim<br />
autorima, odgovor na pitanje da li je neka osoba potrošač ili nije, trebao bi ovisiti o tome koja<br />
je svrha prevladavajuća. 115 Čikara navodi kako je u pravnoj teoriji zastupljeno stajalište da se<br />
ocjena o tome daje na temelju svih činjenica koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora,<br />
što će reći da ukoliko je fizička osoba u vrijeme sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu<br />
djelovala u svrhe namijenjene njezinoj profesionalnoj djelatnosti, ta se osoba neće smatrati<br />
109 Vidi supra, str. 11.<br />
110 Čikara smatra kako se može reći da hrvatsko pravo poznaje i više definicija potrošača, obzirom da posebni<br />
zakoni sadrže odredbe o zaštiti potrošača, koje ga definiraju na različit i međusobno neusklađen način. Tako npr.<br />
Zakon o leasingu, NN 135/06, (dalje u tekstu: ZL) koji je za pravo potrošačkog kredita relevantan stoga jer je i<br />
financijski leasing s klauzulom o prelasku prava vlasništva obuhvaćen poljem primjene odnosnih odredaba, u<br />
svojoj Glavi XV. Zaštita potrošača u čl. 88 potrošača definira kao svaku fizičku osobu, primatelja leasinga, koja<br />
ima prava i obveze po ugovoru o leasingu. To znači da u smislu Zakona o leasingu potrošačem može biti i<br />
trgovac pojedinac prema čl. 3 Zakona o trgovačkim društvima, NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07 (dalje u<br />
tekstu: ZTD) kao i sve druge fizičke osobe koje se prema hrvatskome pravu smatraju trgovcima i koje ugovor o<br />
leasingu sklapaju u okviru njihove poslovne ili profesionalne djelatnosti. O tome Čikara, Emilia, op. cit., str. 11,<br />
bilj. 73.<br />
111 Čl.3.sl.a): consumer means a natural person who, in transactions covered by this Directive, is acting for<br />
purposes which are outside his t<strong>rad</strong>e, business or profession;<br />
112 Čikara, Emilia, op. cit., str. 9.<br />
113 loc.cit.<br />
114 loc. cit.<br />
115 Ibid., str. 10.<br />
16
potrošačem prema pravilima ZZP-a, dok s druge strane, ta će se osoba smatrati potrošačem<br />
prema ZKI-a ako isti ugovor sklopi s kreditnom institucijom. 116<br />
Stoga, ka cilju učinkovitije zaštite potrošača, hrvatski zakonodavac donošenjem novog<br />
ZPK-a trebao bi otkloniti spomenute nedostatke u definiranju pojma potrošač, te dati odgovor<br />
na pitanje tko se smatra potrošačem, izbjegavajući pritom čisto prepisivanje odredba<br />
Direktive 2008/48/EZ <strong>rad</strong>i postizanja ujednačenih nacionalnih rješenja.<br />
1.2. Davatelj kredita/zajmodavac<br />
Zajmodavac je prema ZZP-a definiran kao svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru<br />
svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačem ugovor o zajmu, te određuje da se za<br />
potrebe zakona zajmodavac smatra trgovcem 117 . 118<br />
Navedena definicija zajmodavca, prema Petrić, u skladu je s pravilima Direktive<br />
87/102/EEZ koja definira davatelja kredita kao bilo koju fizičku ili pravnu osobu ili grupu<br />
takvih osoba, koje se odobravanjem kredita bave kao svojom poslovnom ili profesionalnom<br />
djelatnošću. 119 Petrić dalje smatra kako ovako široka definicija obuhvaća s jedne strane banke<br />
i ostale financijske institucije koje se u okviru svoje djelatnosti bave sklapanjem ugovora o<br />
kreditu, a s druge strane i trgovce koji svoju robu ili uslugu prodaju potrošaču na način da mu<br />
odobravaju potrošački kredit kao način plaćanja cijene. 120<br />
Hrvatski zakonodavac, prilikom preuzimanja odredba Direktive 87/102/EEZ, umjesto<br />
izraza „davatelj kredita“ koristi izraz „zajmodavac“. 121 Čikara smatra da je razlog u tome što<br />
ugovor o potrošačkom kreditu iz Direktive 87/102/EEZ ne odgovara definiciji ugovora o<br />
kreditu hrvatskog ugovornog prava. 122 Prema čl. 1021. ZOO-a kredit mogu odobriti isključivo<br />
banke kao davatelji kredita, dok prema čl. 499. ZOO-a zajam mogu odobriti i fizičke i pravne<br />
osobe. 123 Obzirom da prema ZZP-u kredit mogu odobriti fizičke i pravne osobe koje se<br />
116 loc. cit.<br />
117 čl. 3 st. 1 (2) ZZP-a određuje da je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u<br />
okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja.<br />
118 Čl. 71 st. 3 i 4 ZZP-a. Vidi i Petrić, Silvija, op. cit., str. 553.<br />
119 Čl. 1 (2) (b) creditor means a natural or legal person who grants credit in the course of this t<strong>rad</strong>e, business<br />
or profession, or a group of such persons; Vidi Petrić Silvija, op. cit., str. 553., bilj. 68.<br />
120 loc. cit.<br />
121 Čikara, Emilia, op. cit., str. 11.<br />
122 loc. cit.<br />
123 loc. cit. Vidi supra, str. 11, bilj. 78 i 79.<br />
17
odobravanjem kredita bave kao svojom poslovnom ili profesionalnom djelatnošću, koristi se<br />
pojam „zajmodavac“. 124<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi manje izmjene pojma davatelja kredita. 125<br />
Prema čl. 3 sl. b) nove Direktive 2008/48/EZ Čikara definira davatelja kredita kao<br />
fizičku ili pravnu osobu, koja u okviru izvršavanja svoje poslovne ili profesionalne djelatnosti<br />
odobrava kredit ili obećava odobriti kredit. 126 U odnosu na definiciju davatelja kredita iz stare<br />
Direktive 87/102/EEZ, Čikara navodi kako nova ne spominje skupinu ili grupu osoba kao<br />
kreditora, te proširuje pojam davatelja kredita i na one osobe koje samo obećavaju dati<br />
kredit. 127<br />
Slijedom navedenog Čikara smatra da bi se donošenjem novog ZPK-a morale uvesti<br />
manje promjene u definiciji davatelja kredita u odnosu na brisanje „skupine osoba“ i<br />
obuhvaćanje „osoba koje obećavaju odobriti kredit“. 128<br />
1.3. Kreditni posrednik<br />
ZZP i Direktiva 87/102/EEZ ne poznaju poseban institut posrednika pri zaključenju<br />
ugovora o potrošačkom zajmu, iako ZZP navodi da svako oglašavanje, bez obzira <strong>rad</strong>i li se o<br />
ponudi za sklapanje ugovora ili ne, istaknuto u poslovnim prostorijama ili dostavljeno<br />
potrošaču na neki drugi način, a kojim netko nudi odobravanje potrošačkog zajma, bilo<br />
neposredno ili putem neke druge osobe, mora sadržavati nominalnu godišnju kamatnu stopu,<br />
navod o svim drugim troškovima zajma te navod o efektivnoj kamatnoj stopi. 129 Time je,<br />
prema Petrić, u hrvatsko pravo preuzeta odredba čl. 3 Direktive 87/102/EEZ kojom se<br />
obvezuje i davatelja kredita i posrednika pri zaključenju ugovora o kreditu da u oglase ili<br />
ponude za zaključenje ugovora uključe obavijesti o procentulano određenoj godišnjoj stopi<br />
korištenja kredita (annual percentage rate – APR ). 130<br />
124 Tako Čikara, Emilia, op. cit., str. 11 i 12., isto tako i Petrić, Silvija, op. cit., str. 547., i Čulinović-Herc, Edita,<br />
Financijska…,op. cit., str. 312.<br />
125 Čikara, Emilia, op. cit., str. 11.<br />
126 Creditor means a natural or legal person who grants or promises to grant credit in the course of his t<strong>rad</strong>e,<br />
business of profession; Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 11.<br />
127 loc. cit.<br />
128 ibid.., str. 12.<br />
129 Čl. 78 ZZP-a.<br />
130 Petrić, Silvija, op. cit., str. 554.<br />
18
Na ostale elemente ugovora o posredovanju prilikom zaključenja ugovora o<br />
potrošačkom zajmu primjenjuju se opće odredbe ZOO-a o ugovoru o posredovanju (čl. 835-<br />
848.). 131<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ donosi važnu novost uvodeći osobu kreditnog posrednika u<br />
personalno polje primjene. 132 Sukladno čl. 3 sl. f) Direktive 2008/48/EZ Čikara definira<br />
kreditnog posrednika kao fizičku ili pravnu osobu koja ne djeluje kao davatelj kredita i koja u<br />
okviru svoje profesionalne ili poslovne djelatnosti koju obavlja za određenu protuvrijednost, a<br />
koja se može sastojati u novčanoj činidbi ili drugoj ugovorenoj gospodarskoj koristi, i)<br />
potrošačima predstavlja ili nudi ugovore o kreditu ili ii) potrošačima pomaže oko drugih,<br />
izvan onih pod i) navedenih pripremnih <strong>rad</strong>nji glede sklapanja ugovora ili iii) za davatelja<br />
kredita sklapa ugovore o kreditu sa potrošačima. 133<br />
Čikara upozorava da Direktiva ovdje odstupa od načela maksimalne harmonizacije te<br />
dopušta državama članicama da zadrže već postojeće propise o obvezama kreditnih<br />
posrednika ili da propišu nove, te da se razlog tome krije u činjenici što u skoroj budućnosti<br />
treba očekivati poseban propis Zajednice o kreditnim posrednicima. 134 Direktiva 2008/48/EZ,<br />
s jedne strane govori o ugovoru o kreditnom posredovanju, a s druge strane, smatra Čikara, o<br />
obvezi kreditnog posrednika na pružanje informacija potrošaču. 135 No, od obveze pružanja<br />
informacija potrošaču u predugovornom stadiju oslobođeni su isporučitelji robe ili pružatelji<br />
usluga, koji se posredovanjem bave tek podredno 136 . 137 Iz ovako formiranih odredba Direktive<br />
2008/48/EZ Čikara zaključuje kako Direktiva 2008/48/EZ razlikuje posrednike kojima je<br />
posredovanje glavno zanimanje od onih kojima to nije, smatrajući tako da će prvi bolje<br />
savjetovati i informirati potrošača prilikom kupnje određenog proizvoda na kredit. 138<br />
131 loc. cit.<br />
132 Čikara, Emilia, op. cit., str. 12.<br />
133 loc. cit.<br />
134 Ibid. str.13., bilj. 88.<br />
135 Tako, prema Čikari kreditni posrednik dužan je priopćiti potrošaču informacije iz oglašavanja, predugovorne<br />
informacije i informacije koje mora sadržavati ugovor o potrošačkom kreditu. Više o informacijama koje moraju<br />
biti dostupne potrošaču vidi infra, str. 40. To naglašava i točka 24. preambule Direktive propisujući kako<br />
potrošač mora biti sveobuhvatno informiran, neovisno o tome da li ugovor skalpa putem kreditnog posrednika. O<br />
tome više Čikara , Emilia, op. cit., str. 13, bilj. 89.<br />
136 To bi prema Čikari bili npr. prodavatelji polovnih automobila koji posreduju pri sklapanju ugovora o kreditu<br />
s bankama. Tada obveza pružanja informacija potrošaču ostaje na davatelju kredita. Vidi Čikara, Emilia, op. cit.,<br />
str. 13.<br />
137 Čl. 7 Direktive 2008/48/EZ. Čikara, Emilia, op. cit., str. 13.<br />
138 loc. cit.<br />
19
Dalje, Čikara u svom <strong>rad</strong>u ističe čl. 21 nove Direktive 2008/48/EZ koji propisuje<br />
posebne obveze koje se odnose isključivo na kreditnog posrednika. 139 Tako kreditni posrednik<br />
mora prilikom oglašavanja i u materijalima namijenjenima potrošaču ukazati na opseg svojih<br />
ovlasti i naročito istaknuti, da li posluje isključivo sa jednim ili više davatelja kredita ili<br />
djeluje kao neovisni kreditni posrednik, te postoji i obveza predočavanja za<strong>rad</strong>e kreditnog<br />
posrednika, čime se, prema Čikari, želi postići viši stupanj transparentnosti. 140 Osim toga<br />
kreditni je posrednik dužan predočiti svoju naknadu i davatelju kredita, budući da ona ulazi u<br />
obračun EKS-a. 141<br />
Obzirom da hrvatsko pravo potrošačkih kredita ne poznaje institut kreditnog posrednika<br />
u onom smislu u kojem to određuje i definira nova Direktiva 2008/48/EZ, preuzimanje<br />
odredba nove Direktive u ZPK-a o kreditnom posredniku predstavljati će novost u hrvatskom<br />
pravnom uređenju potrošačkih kredita. 142<br />
139 loc. cit.<br />
140 loc. cit.<br />
141 ibid., str. 14.<br />
142 loc. cit.<br />
20
2. Ugovor o potrošačkom kreditu<br />
ZZP definira ugovor o potrošačkom zajmu kao ugovor kojim se zajmodavac obvezuje<br />
da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća<br />
određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Također,<br />
ugovorom o potrošačkom zajmu smatra se i ugovor o kupnji proizvoda i usluga, kojim se<br />
ovlašćuje potrošača da plati kupnju u nekoliko obroka, s time da je zbroj iznosa svih obroka<br />
viši od cijene proizvoda ili usluge. 143<br />
Direktiva 87/102/EEZ definira ugovor o potrošačkom kreditu kao ugovor kojim<br />
kreditor odobrava ili se obvezuje odobriti kredit, i to bilo u formi odgode plaćanja cijene, bilo<br />
u formi zajma ili nekog drugog sličnog financijskog aranžmana. 144<br />
Iz toga, prema Petrić, proizlazi da se pravila ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ odnose ne<br />
samo na zajmove koje odobravaju financijske ustanove, nego i na zajmove koje potrošačima<br />
odobrava trgovac, odnosno davatelj usluge, na način da mu omogućava isplatu u obrocima uz<br />
obvezu potrošača da plati kamate i troškove zajma. 145 To ujedno objašnjava zašto ZZP koristi<br />
izraz „zajam“ a ne „kredit“ 146 . 147 „Već na prvi pogled mogu se uočiti različiti termini<br />
ugovora u hrvatskom i europskom pravu potrošačkih kredita samim time što se u ZZP-a ne<br />
koristi termin „potrošački kredit“ već „potrošački zajam“. Kako je već objašnjeno, time se<br />
zapravo želi istaknuti da potrošački zajam može biti odobren od strane bilo koje fizičke ili<br />
pravne osobe koja ga odobrava u okviru svoje profesionalne djelatnosti, a ne samo od strane<br />
banaka ili neke druge kreditne institucije.“ 148 Iz istih razloga ZZP-a koristi izraz<br />
„zajmodavac“, a ne „davatelj kredita“ odnosno „kreditor. 149<br />
Čikara, prema odredbama nove Direktive 2008/48/EZ, definira ugovor o potrošačkom<br />
kreditu kao ugovor kojim davatelj kredita odobrava ili obećava odobriti kredit potrošaču u<br />
obliku odgode plaćanja, zajma ili neke druge slične financijske pomoći, s izuzetkom ugovora<br />
143 Čl. 71 st. 1 i 2 ZZP-a.<br />
144 Čl. 1. credit agreement means an agreement whereby a creditor grants or promises to grant to a consumer a<br />
credit in the form of a deferred payment, a loan or other financial accommodation.Vidi Petrić, Silvija, op. cit.,<br />
str. 547.<br />
145 loc. cit.<br />
146 Iz istog razloga ZZP rabi i izraz „zajmodavac“ a ne „davatelj kredita“.<br />
147 Petrić, Silvija, op. cit., str. 547.<br />
148 Čikara Emilia, op. cit., str. 15.<br />
149 Detaljno objašnjenje vidi supra str. 15. i 16. „Davatelj kredita/zajmodavac“<br />
21
o trajnom pružanju usluga ili isporuci robe iste vrste, koje potrošač tijekom trajanja pružanja<br />
usluge ili isporuke robe plaća u obrocima. 150<br />
Definicija u pravilu i dalje odgovara definiciji iz stare Direktive 87/102/EEZ, no prema<br />
Čikari novost predstavlja uvođenje izuzetka ugovora o isporuci robe iste vrste, koju potrošač<br />
tijekom trajanja isporuke robe plaća u obrocima. 151 U hrvatskom pravu izuzetak je predviđen<br />
u čl. 71 st. 2 ZZP-a koji propisuje kako se ugovori o kontinuiranom pružanju usluga kada<br />
potrošač ima pravo otplaćivati ih obročno u vrijeme njihova pružanja neće smatrati ugovorom<br />
o zajmu.<br />
Sukladno navedenom, odredba se u okviru usklađivanja s odredbama Direktive<br />
2008/48/EZ mora izmijeniti i preuzeti u novi ZPK. 152<br />
2.1. Ugovori isključeni iz polja primjene<br />
Definicija ugovora o potrošačkom kreditu postavila je široko polje primjene „ratione<br />
materiae“. No, ipak odredbe ZZP-a, te stare i nove direktive ograđuju se od primjene svojih<br />
odredba na određene vrste ugovora o kreditu sužavajući predmetno polje primjene. Tako ZZP,<br />
Direktiva 87/102/EEZ i Direktiva 2008/48/EZ propisuju čitav niz vrsta ugovora o kreditu koji<br />
su u potpunosti ili djelomično isključeni iz polja primjene, a nova Direktiva 2008/48/EZ,<br />
navodi Čikara, predviđa i fakultativnu mogućnost isključenja određenih vrsta ugovora<br />
odstupajući pritom od načela maksimalne harmonizacije. 153<br />
2.1.1. Ugovori isključeni iz polja primjene odredba ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ<br />
Razlike između ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ postoje glede određenih ugovora o<br />
zajmu/kreditu koji su isključeni od primjene njihovih pravila. ZZP navodi sljedeće ugovore na<br />
koje se ne primjenjuju njegove odredbe Glave IX.: 1) na ugovore o zajmu namijenjene zakupu<br />
stvari, osim ako je ugovorom o zakupu predviđeno da će na kraju ugovorenog roka zakupa<br />
150 Čl. 3 sl. c) Direktive 2008/48/EZ. Čikara Emilia, op. cit., str. 14.<br />
151 loc. cit.<br />
152 ibid., str. 15.<br />
153 ibid., str. 17.<br />
22
stvar prijeći u vlasništvo zakupnika, 2) na ugovore o zajmu kojima je predviđeno da se<br />
kamate ne plaćaju ako potrošač isplati zajam odjednom, 3) na ugovore o dopuštenom<br />
prekoračenju na tekućem računu,osim članka 77., 85. i 86. koji propisuju obvezu zajmodavca<br />
na pružanje određenih obavijesti potrošaču, 4) na ugovore o zajmu kojima se potrošač<br />
obvezuje vratiti zajam u razdoblju kraćem od tri mjeseca, 5) na ugovore o zajmu kojima se<br />
potrošač obvezuje vratiti zajam u najviše četiri obroka u razdoblju krećem od dvanaest<br />
mjeseci. 154<br />
Na ugovore o zajmu kojima je tražbina zajmodavca osigurana založnim pravom na<br />
nekretnini i na ugovore o zajmu sklopljene <strong>rad</strong>i kupnje, izg<strong>rad</strong>nje, dog<strong>rad</strong>nje, obnove, zakupa<br />
ili stjecanja nekog drugog prava na nekretnini ili posebnom dijelu nekretnine ne primjenjuje<br />
se odredba ZZP-a o zakonskom založnom pravu zajmodavca na stvari koju je potrošač kupio<br />
pozajmljenim novcem. 155<br />
Prema odredbama Direktive 87/102/EEZ isključeni su ugovori kojima je prvenstveni cilj<br />
stjecanje ili zadržavanje vlasništva na nekretninama, bilo na zemljištu, bilo na zg<strong>rad</strong>ama, te su<br />
isključeni i ugovori kojima je predmet obnavljanje ili popravljanje zg<strong>rad</strong>a. 156<br />
Razlozi ovakvog isključenja su, smatra Petrić, s jedne strane u tome što se kod ovakvih<br />
ugovora zapravo ne <strong>rad</strong>i o tipičnim potrošačkim transakcijama, dok s druge strane kod<br />
ovakvih ugovora vrlo se često kao sredstvo osiguranja tražbine ugovara založno pravo na<br />
nekretnini koja je objekt ugovora. 157 ZZP ne isključuje primjenu pravila na te ugovore, već<br />
samo određuje da se na njih neće primjenjivati čl. 84 koji određuje zakonsko založno pravo<br />
zajmodavca na stvari kupljenoj pozajmljenim novcem. 158 Prema Čikari isto vrijedi i za<br />
ugovore o zajmu kod kojih je tražbina zajmodavca osigurana založnim pravom na nekretnini,<br />
budući da postojanje založnog prava isključuje potrebu za zaštitom zajmodavca zakonskim<br />
založnim pravom na objektu ugovora. 159 To ujedno znači da se ostale odredbe ZZP-a koje se<br />
odnose na potrošački zajam primjenjuju i na te ugovore. 160<br />
Time zakonodavac nije povrijedio obvezu usklađivanja nacionalnog prava sa pravom<br />
Zajednice jer Direktiva 87/102/EEZ počiva na načelu minimalne harmonizacije, što znači da<br />
odredbe Direktive predstavljaju minimalnu zaštitu potrošača koja se mora pružiti putem<br />
154 Čl. 72 st. 1 ZZP-a.<br />
155 Čl.72 st. 2 i 3 i čl. 84 ZZP-a.<br />
156 Čl. 2 (1) (a) Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 547.<br />
157 Petrić, Silvija, op. cit., str. 548.<br />
158 loc. cit.<br />
159 Čikara, Emilia, op. cit., str. 18.<br />
160 Petrić, Silvija, op. cit., str. 548.<br />
23
domaćih pravila, a rješenje ZZP-a podiže nivo zaštite potrošača u odnosu na Direktivu<br />
87/102/EEZ.<br />
Osim tih ugovora, prema Direktivi 87/102/EEZ, isključeni su i ugovori o trajnom<br />
pružanju usluga za koje korisnik plaća periodičnu naknadu za vrijeme dok se obavljaju. 161<br />
Iako ZZP ne sadrži izričitu odredbu o isključenju takvih ugovora, oni su isključeni već po<br />
samoj definiciji potrošačkog zajma jer se tu ne <strong>rad</strong>i niti o stavljanju određenog iznosa novca<br />
na raspolaganje potrošaču, niti o isplatama kupovine u obrocima, a osim toga, i obveza druge<br />
strane ne izvršava se odjednom i prije isplate cijene. 162<br />
Dalje, isključeni su i ugovori o zakupu, osim ako se <strong>rad</strong>i o zakupu s klauzulom o<br />
prelasku prava vlasništva na predmetu zakupa na zakupnika, po isteku određenog vremena u<br />
kojem je plaćao zakupninu. 163 I ovi ugovori, smatra Petrić, isključeni su iz razloga što se ne<br />
<strong>rad</strong>i o odobravanju zajma, nego o isplati obveze u obrocima, a osim toga ugovor o zakupu nije<br />
tipični potrošački ugovor. 164<br />
Isključeni su i besplatni ugovori o zajmu, tj. ugovori bez kamata ili drugih tereta za<br />
korisnika kredita (beskamatni kredit). 165 Tavo isključenje proizlazi iz same definicije ugovora<br />
u ZZP-a i Direktivi 87/102/EEZ.<br />
Prema Direktivi 87/102/EEZ isključeni su i krediti po tekućim računima, osim ako se<br />
<strong>rad</strong>i o kreditima na temelju kreditnih kartica, s tim da se i na kredite po tekućim računima<br />
primjenjuju odredbe Direktive 87/102/EEZ koje se odnose na obveze informiranja korisnika<br />
kredita. 166<br />
Direktiva 87/102/EEZ izričito isključuje iz primjene svojih pravila kredite koji ne<br />
dostižu vrijednost od 200 ECU-a 167 i one koji prelaze vrijednost od 20.000 ECU-a. 168 U<br />
tipične potrošačke kredite ne spadaju krediti na visoke iznose, a isključenje kredita izrazito<br />
male vrijednosti i onih koji se otplaćuju u malom broju obroka opravdanje nalazi u razlozima<br />
praktičnosti. 169 Redaktori Direktive 87/102/EEZ, prema Petrić, smatraju da bi se<br />
administrativne formalnosti koje zahtijevaju njezine odredbe mogle i za davatelja kredita i za<br />
161 Čl. 1 (2) (c) Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 548., bilj. 40.<br />
162 Petrić, Silvija, op. cit., str. 548., bilj. 41.<br />
163 Čl.2 (1) (b) Direktive 87/102/EEZ i čl. 72 st. 1 ZZP-a.<br />
164 Petrić, Silvija, op. cit., str. 548.<br />
165 Čl. 2 (1) (c) Direktive 87/102/EEZ i čl.72 st. 1 ZZP-a.<br />
166 Čl. 2 (1) (e) Direktive 87/102/EEZ i čl. 6 Direktive 87/102/EEZ.<br />
167 European Currency Unit<br />
168 Čl.2 (1) (f) Direktive 87/102/EEZ.<br />
169 Petrić, Silvija, op. cit., str. 549.<br />
24
potrošača predstavljati teret koji nije opravdan financijskim značenjem takve transakcije. 170<br />
ZZP nije preuzeo ovakvu odredbu, što znači da visina odobrenog zajma ne utječe na primjenu<br />
pravila Glave IX. ZZP-a. ZZP jedino isključuje zajmove koji se otplaćuju u roku manjem od<br />
tri mjeseca, te zajmove koji se otplaćuju najviše do četiri obroka u roku kraćem od 12<br />
mjeseci. U skladu sa načelom minimalne harmonizacije ZZP na taj način propisuje veći<br />
stupanj zaštite potrošača nego je to propisano odredbom Direktive 87/102/EEZ.<br />
Direktiva 87/102/EEZ daje mogućnost državama članicama da, uz konzultiranje<br />
Komisije, iz djelokruga njezinog djelovanja isključe i kredite koji su jeftiniji od prosječnih<br />
kredita na tržištu, kao i kredite koji nisu ponuđeni neograničenom broju korisnika. 171<br />
Na potrošačke kredite koji ulaze u polje primjene Direktive 87/102/EEZ, ne primjenjuju<br />
se odredbe čl. 4. i čl. 6-12 Direktive 172 , pod uvjetom da se <strong>rad</strong>i o kreditima koji su osigurani<br />
založnim pravom na nekretnini 173 jer su to u pravilu ugovori sklopljeni <strong>rad</strong>i izvođenja <strong>rad</strong>ova<br />
na nekretnini. 174 Isto tako, za ugovore o potrošačkom kreditu zaključeni pred javnim<br />
bilježnikom ili pred sudom, države članice mogu predvidjeti da se na njih ne primjenjuju<br />
odredbe čl. 6-12 175 . ZZP nije iskoristio mogućnost da za ugovore o zajmu zaključene u obliku<br />
javne isprave isključi primjenu odredba čl. 6-12 Direktive 87/102/EEZ, ali takvim stavom nije<br />
smanjio razinu zaštite potrošača kakva je kao minimum postavljena pravilima Direktive. 176<br />
170 loc. cit.<br />
171 Čl. 2 (2) Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić Silvija, op. cit., str. 549.<br />
172 „Isključenje odredbi čl. 4 koji govori da ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku i sadržavati propisane<br />
klauzule opravdano je kod ugovora osiguranih hipotekom na nekretnini činjenicom da se takvi ugovori<br />
zaključuju u skladu s posebnim odredbama nacionalnog prava vezanim za stjecanje stvarnih prava na<br />
nekretninama. Isključenje primjene odredba čl .6-12 predviđena je stoga što se prema nacionalnim propisima<br />
većine država u takvim slučajevima osigurava poštovanje onih pravila koja su sadržana u čl. 6-12. Naime, ovo<br />
pravilo trebalo bi tumačiti na način da je ovakva mogućnost državi otvorena samo u slučaju da nacionalni<br />
propisi vezani za javne isprave zaista udovoljavaju minimalnim standardima zaštite potrošača kako su<br />
postavljeni u odredbama čl. 6-12 Direktive 87/102/EEZ. Takvo objašnjenje sadrži i točka 14. preambule<br />
Direktive 87/102/EEZ“, tako Petrić, Silvija, op. cit.,str. 550.<br />
173 Čl. 2 (3) Direktive 87/102/EEZ koji propisuje da ukoliko te vrste ugovora nisu isključene od primjene<br />
odredba Direktive već prema čl. 2 st. 1 sl. a), na njih se neće primjenjivati čl. 4 i čl. 6 do 12 Direktive.<br />
174 Petrić, Silvija, op. cit.,str. 550.<br />
175 Čl. 2 (4) Direktive 87/102/EEZ.<br />
176 Petrić, Silvija, op. cit., str. 551.<br />
25
2.1.2. Ugovori isključeni iz polja primjene odredba nove Direktive 2008/48/EZ<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu propisuje čitav niz<br />
ugovora koji su u potpunosti ili djelomice isključeni iz njezinog polja primjene ili predviđa<br />
fakultativnu mogućnost njihovog isključenja. 177 Međutim, točka 10. preambule Direktive<br />
2008/48/EZ predviđa mogućnost da države članice odredbe Direktive 2008/48/EZ primjene i<br />
na one ugovore o kreditu koji su isključeni iz njezinog polja primjene, stoga Čikara smatra<br />
da na taj način pojedina država članica može zadržati postojeće ili usvojiti nove propise koji u<br />
cijelosti ili djelomično odgovaraju odredbama Direktive 2008/48/EZ i primjenjivati ih na one<br />
vrste kredita koje su u potpunosti isključene iz polja primjene Direktive. 178 Drukčije vrijedi za<br />
djelomično isključene vrste kredita, tj. one vrste koje su isključene samo od nekih odredaba<br />
Direktive 2008/48/EZ. Za takve kredite nije dopušteno usvajati nacionalne propise, kojima bi<br />
se na njih primjenjivale preostale preuzete odredbe Direktive. 179<br />
Novim ZPK-a trebalo bi postići usklađivanje sa čl. 2 Direktive 2008/48/EZ u skladu sa<br />
načelom maksimalne harmonizacije.<br />
2.1.2.1. Ugovori o kreditu kod kojih je tražbina osigurana hipotekom ili nekim drugim<br />
usporedivim sredstvom osiguranja na nekretnini i ugovori o kreditu namijenjeni<br />
stjecanju ili zadržavanju vlasništva na nekretnini ili na postojećoj ili planiranoj<br />
zg<strong>rad</strong>i<br />
Ugovori o kreditu kod kojih je tražbina osigurana hipotekom ili nekim drugim<br />
usporedivim sredstvom osiguranja koje se u državi članici uobičajeno ugovara na<br />
nekretninama, ili pravom na nekretnini u potpunosti su isključeni od polja primjene odredba<br />
nove Direktive 2008/48/EZ. 180 Na taj način novo pravno uređenje potrošačkih kredita zapravo<br />
177 „Čl. 2 st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje koje su vrste kredita potpuno isključene iz polja primjene, čl. 2 st.<br />
3 i 4 propisuju djelomične izuzetke, a čl. 2 st. 5 i 6 fakultativne izuzetke.“ Vidi Čikara Emilia, op. cit. str. 17.,<br />
bilj. 109.<br />
178 Na taj način državama članicama ostavljena je mogućnost izbora alternativnih rješenja. Iz toga Čikara<br />
zaključuje kako Direktiva 2008/48/EZ ne predstavlja akt potpune maksimalne harmonizacije, jer kao što se vidi<br />
postoje odstupanja. No sve to ipak ne mijenja status Direktive 2008/48/EZ kao pravnog akta maksimalne<br />
harmonizacije. O tome vidi više Čikara, Emilia, op. cit., str. 49.<br />
179 ibid., str. 17.<br />
180 Čl. 2 st. 2 sl. a) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, op. cit., str. 18.<br />
26
znatno smanjuje stupanj zaštite potrošača jer je čl. 2 st. 3 stare Direktive 87/102/EEZ<br />
predviđao mogućnost njihovog potpunog ili djelomičnog isključenja 181<br />
Također, od primjene odredba Direktive 2008/48/EZ u potpunosti su isključeni i<br />
ugovori o kreditu namijenjeni stjecanju ili zadržavanju vlasništva na nekretnini ili na<br />
postojećoj ili planiranoj zg<strong>rad</strong>i. 182 Čikara ističe kako je ova odredba zapravo otklonila<br />
nedostatak iz čl. 2 st. 1 sl. a) Direktive 87/102/EEZ prema kojem su ugovori o kreditu<br />
namijenjeni obnovi ili poboljšanju zg<strong>rad</strong>e bili isključeni iz polja primjene, stoga, smatra dalje,<br />
s pravom se u točci 14. preambule Direktive 2008/48/EZ naglašava kako takvi ugovori o<br />
kreditu ne trebaju biti isključeni iz polja njezine primjene „samo zbog toga“ što služe obnovi<br />
ili povišenju vrijednosti poboljšanjem neke zg<strong>rad</strong>e. 183 Kao što je već spomenuto odredbe<br />
Direktive 87/102/EEZ o isključenju ove vrste ugovora o kreditu, ZZP nije preuzeo, proširivši<br />
time polje primjene odredba o potrošačkom zajmu i na njih, povisujući time zapravo stupanj<br />
zaštite potrošača. 184 Međutim, Čikara ipak zaključuje kako se odredbe nove Direktive<br />
2008/48/EZ o isključenju predmetne vrste potrošačkog kredita neće značajnije odraziti na<br />
hrvatsko pravo potrošačkog kredita budući da točka 10. preambule Direktive 2008/48/EZ<br />
dopušta državama članicama mogućnost odstupanja od načela maksimalne harmonizacije. 185<br />
2.1.2.2. Ugovori o kreditu kod kojih je ukupni iznos kredita manji od 200 ili veći od 75<br />
000 eura<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ isključuje iz svog polja njezine primjene ugovore o kreditu<br />
kod kojih je ukupni iznos kredita manji od 200 ili veći od 75.000, 00 eura. 186 Prema čl. 27 st.<br />
2 Direktive 2008/48/EZ postoji obveza preispitivanja navedenih iznosa svakih pet godina da<br />
bi se provjerilo da li oni i dalje odgovaraju aktualnom stanju na tržištu. 187<br />
Obzirom da ZZP nije preuzeo kreditne granice od 200 i 20.000,00 ECU-a iz stare<br />
Direktive 87/102/EEZ, Čikara smatra kako ni budući ZPK ne bi trebao preuzeti kreditne<br />
181 ibid., str. 18.<br />
182 loc. cit.<br />
183 loc. cit.<br />
184 loc. cit.<br />
185 ibid., str. 19.<br />
186 Čl. 2 st. 2 sl. c) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 19.<br />
187 loc. cit.<br />
27
limite iz čl. 2 st. 2 sl. c) Direktive 2008/48/EZ, želi li se i dalje zadržati visoki stupanj zaštite<br />
potrošača. 188<br />
2.1.2.3. Ugovori o najmu i leasingu<br />
U čl. 2 st. 2 sl. d) Direktiva 2008/48/EZ isključuje iz svog polja primjene i ugovore o<br />
najmu i leasingu kada obveza stjecanja vlasništva nad predmetom ugovora nije predviđena<br />
niti samim ugovorom niti posebnim ugovorom. 189 Ipak, prema Čikari, smatra se da obveza<br />
postoji, kada ona još nije utvrđena ugovorom, ali je davatelj kredita o tome jednostrano<br />
odlučio. 190 Na taj način razjašnjena je odredba stare Direktive 87/102/EEZ kojom su iz polja<br />
primjene isključeni ugovori o najmu, osim ako sadrže klauzulu o prelasku vlasništva nad<br />
predmetom najma na najmoprimca nakon isteka vremena u kojem se plaća najamnina. 191<br />
Obzirom da Direktiva govori o „obvezi“ stjecanja vlasništva nad predmetom najma<br />
odnosno leasinga, postavlja se pitanje da li su iz polja primjene isključeni i ugovori o leasingu<br />
koji sadrže opciju kupnje koja se može, ali i ne mora ostvariti. 192 Čikara ističe da Direktiva<br />
2008/48/EZ daje negativan odgovor, stoga smatra da bi doslovan prijevod Direktive u novi<br />
ZPK mogao dati negativne učinke, te bi se iz njegovog polja primjene zapravo isključilo<br />
ugovore s opcijom kupnje jer Zakon o leasingu 193 (dalje u tekstu:ZL) u čl. 5 st. 3 propisuje da<br />
je posao financijskog leasinga pravni posao kod kojeg primatelj leasinga opcijom kupnje<br />
može steći pravo vlasništva nad objektom leasinga. 194 Ovdje se ne <strong>rad</strong>i o obvezi stjecanja<br />
vlasništva jer kako ZL kaže „može“ se steći pravo vlasništva, ali i ne mora, pa bi se i takvi<br />
ugovori financijskog leasinga mogli isključiti iz polja primjene jer samim ugovorom nije<br />
predviđena obveza stjecanja vlasništva, već je dana samo ta mogućnost. ZZP, kako je već i<br />
objašnjeno, iz polja primjene isključuje ugovore o zajmu namijenjene zakupu stvari, osim ako<br />
je ugovorom o zakupu predviđeno da će na kraju ugovorenog roka zakupa stvar prijeći u<br />
188 loc. cit.<br />
189 loc. cit.<br />
190 loc. cit.<br />
191 Čikara, Emilia, op. cit., str. 19., bilj. 120.<br />
192 loc. cit.<br />
193 Zakon o leasingu, NN br. 135/06.<br />
194 Čikara, Emilia, op. cit., str. 19.<br />
28
vlasništvo zakupnika. 195 Znači, i ZZP isključuje iz svog polja primjene ugovore o zakupu kod<br />
kojih nije predviđena obveza stjecanja vlasništva nad predmetom zakupa. 196<br />
Stoga bi novi ZPK, u skladu sa točkom 10. preambule Direktive 2008/48/EZ, trebao<br />
iskoristiti mogućnost da u njegovo polje primjene budu uključeni i ugovori o leasingu s<br />
opcijom kupnje <strong>rad</strong>i većeg stupnja zaštite potrošača. 197<br />
2.1.2.4. Ugovor o kreditu u obliku mogućnosti izričitog ili prešutnog prekoračenja<br />
stanja na tekućem računu<br />
Čl. 2 st. 2 sl. e) Direktive 2008/47/EZ isključuje primjenu svojih odredba na ugovore o<br />
kreditu u obliku mogućnosti prekoračenja stanja na tekućem računu kod kojih kredit mora biti<br />
otplaćen u roku od jednog mjeseca. 198 Međutim, tu se zapravo <strong>rad</strong>i o djelomičnom<br />
isključenju, obzirom da čl. 6 st. 5 Direktive 2008/48/EZ propisuje obvezu pružanja<br />
informacija potrošaču kod ove vrste kredita. 199 Dalje, čl. 2 st. 3 Direktive 2008/48/EZ<br />
propisuje kako su ugovori o kreditu u obliku mogućnosti prekoračenja stanja na tekućem<br />
računu kod kojih kredit mora biti otplaćen na zahtjev ili u roku od tri mjeseca isključeni od<br />
primjene samo nekih odredba Direktive 2008/48/EZ. 200 U slučajevima kada se dopušta<br />
prešutno prekoračenje stanja na tekućem računu potrošača 201 primjenjuju se samo određene<br />
odredbe Direktive 2008/48/EZ, što opet dovodi do istog zaključka o djelomičnom<br />
isključenju. 202 Razlika u odnosu na „obično“ prekoračenje stanja na tekućem računu je u tome<br />
što se kod prešutnog prekoračenja isključuje primjena odredbi o standardnim informacijama<br />
195 Čl. 72 st. 1 ZZP-a.<br />
196 Iz izloženog daje se uočiti kako ZZP koristi izraz zakup, a stara i nova Direktiva izraz najam. Prema ZOO-a<br />
kod najma stvar se daje na uporabu bez mogućnosti ubiranja plodova, a kod zakupa stvar se daje na korištenje,<br />
dakle postoji i mogućnost ubiranja plodova stvari. Pretpostavlja se da ZZP koristi izraz zakup budući da je<br />
donesen 2003. g. kada je na snazi bio još uvijek stari ZOO iz 1978.g. koji je i najam i zakup uređivao u<br />
jedinstvenom ugovoru o zakupu. Ali nije jasno zašto novi ZZP iz 2007.g. ne koristi izraz najam kad novi ZOO<br />
iz 2005.g. razlikuje najam i zakup. Klarić, Petar, Vedriš, Martin, Građansko pravo, Opći dio, stvarno pravo,<br />
obvezno i nasljedno pravo, 2008., str. 525.<br />
197 Čikara, Emilia, op. cit., str. 20.<br />
198 loc. cit.<br />
199 loc. cit.<br />
200 Na takve ugovore primjenjuje se samo čl. 1 do 3, čl. 4 st. 1, čl. 4 st. 2 sl. a) do c), čl. 4 st. 4, čl. 6 do 9, čl. 10<br />
st. 1, 4 i 5, čl. 12, čl. 15, čl. 17 i čl. 19 do 32. Čikara, Emilia, op. cit., str. 20.<br />
201 Čl. 3 sl. e) Direktive 2008/48/EZ.<br />
202 Primjenjuju se čl. 1-3, čl. 18 koji sadrži posebne odredbe o prešutno dopuštenom prekoračenju stanja na<br />
tekućem računu, čl. 20 o provođenju nadzora nad davateljima kredita, čl. 22-32 o provedbenim mjerama. Tako i<br />
Čikara, Emilia, op. cit., str. 21.<br />
29
prilikom oglašavanja (čl. 4 st. 1 i st. 2 sl. a) do c) i čl. 6), te o informacijama u<br />
predugovornom i ugovornom periodu ( čl. 12), o obvezi ocjene kreditne sposobnost potrošača<br />
(čl. 8), o obliku ugovora (čl. 10 st. 1, 4 i 5), odredbe o povezanim ugovorima (čl. 15), odredbe<br />
o prijenosu prava davatelja kredita na novog vjerovnika (čl. 17) i odredbe o izračunu EKS-e<br />
(čl. 19).<br />
ZZP na ugovore o dopuštenom prekoračenju stanja na tekućem računu dopušta primjenu<br />
samo čl. 77 koji se odnosi na obavještavanje potrošača, čl. 85 koji se odnosi na zajam u obliku<br />
dopuštenog prekoračenja na tekućem računu i čl. 86 koji se odnosi na prešutno prekoračenje<br />
stanja na tekućem računu. 203<br />
Budući da čl. 2 st. 2 sl. e) i čl. 2 st. 3 Direktive 2008/48/EZ predstavljaju djelomično<br />
isključenje, prilikom njihovog preuzimanja u novi ZPK-a neće se moći proširiti primjena<br />
preostalih preuzetih odredba Direktive 2008/48/EZ i na te vrste ugovora. 204<br />
2.1.2.5. Ugovor o kreditu bez kamata i drugih troškova (besplatni ugovori o kreditu) i<br />
ugovor o kreditu sa rokom oplate do tri mjeseca (kratkoročni krediti)<br />
Direktiva 2008/48/EZ u čl. 2 st. 2 sl. f) isključuje od djelovanja svojih odredba i<br />
ugovore o kreditu bez kamata i drugih tereta za potrošača, te ugovore o kreditu sa rokom<br />
otplate do tri mjeseca kod kojih za potrošača nastaju neznatni troškovi. 205 Direktiva<br />
2008/48/EZ isto propisuje i za ugovore o kreditu koji služe besplatnoj odgodi plaćanja<br />
postojećeg duga. 206 ZZP slične odredbe preuzima iz stare Direktive 87/102/EEZ o isključenju<br />
polja primjene na ugovore o zajmu kojima je predviđeno da se kamate ne plaćaju ako potrošač<br />
isplati zajam odjednom, na ugovore o zajmu kojima se potrošač obvezuje vratiti zajam u<br />
razdoblju kraćem od tri mjeseca, te na ugovore o zajmu kojima se potrošač obvezuje vratiti<br />
zajam u najviše četiri obroka u razdoblju kraćem od 12 mjeseci. 207<br />
Isključenje ugovora o kreditu bez kamata i drugih tereta za korisnika proizlazi iz same<br />
definicije ugovora o potrošačkom kreditu, stoga nije potrebno posebno navoditi isključenje<br />
203 Čl. 72 st. 1 ZZP-a. Tako i Čikara, Emilia, op. cit., str. 21.<br />
204 loc. cit.<br />
205 loc. cit.<br />
206 Čl. 2 st. 2 sl. j) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 21.<br />
207 Čl. 72 st. 1 ZZP-a. Tako i Čikara, Emilia, op. cit., str. 21.<br />
30
takvih ugovora. 208 Budući da se Direktiva 2008/48/EZ temelji na načelu maksimalne<br />
harmonizacije morati će se preuzeti takva odredba u novi ZPK, no Čikara ističe kako nema<br />
potrebe za proširivanjem djelovanja odredba o potrošačkom kreditu i na ovakve ugovore,<br />
budući da kod njih potrošači nisu izloženi klasičnim rizicima. 209<br />
2.1.2.6. Ugovori o kreditu pod povoljnijim uvjetima od tržišnih<br />
Direktiva 2008/48/EZ iz svog polja primjene isključuje i ugovore o kreditu koje<br />
poslodavac kao svoju sekundarnu djelatnost odobrava beskamatno svojim zaposlenicima ili<br />
po EKS-u koja je niža od tržišne i koji nisu ponuđeni široj javnosti. 210 Dalje, navodi Čikara,<br />
Direktiva 2008/48/EZ isključuje i ugovore o kreditu u obliku zajma koji se u skladu sa<br />
zakonskim odredbama i u općem interesu dodjeljuju ograničenom broju korisnika kredita,<br />
bilo po nižoj kamatnoj stopi od tržišne, bilo beskamatno ili pod drugim uvjetima koji su za<br />
potrošača povoljniji od tržišnih i po kamatnim stopama koje ne prelaze uobičajenu visinu<br />
tržišnih kamatnih stopa. 211<br />
Preuzimanjem ovih odredbi u budući ZPK, Čikara smatra da bi bilo potrebno postići<br />
određeni stupanj zaštite potrošača proširenjem djelovanja odredba Direktive 2008/48/EZ o<br />
pružanju potrebnih informacija potrošaču i odredbe o pravu na raskid ugovora i na ovu<br />
kategoriju kredita. 212<br />
2.1.2.7. Ugovori o kreditu sklopljeni s investicijskim društvom ili kreditnom<br />
institucijom<br />
Čl. 2 st. 2 sl. h) Direktive 2008/48/EZ iz polja svog djelovanja isključuje ugovore o<br />
kreditu koji su sklopljeni s investicijskim društvom u smislu čl. 4 st. 1 Direktive 2004/39/EZ<br />
208 loc. cit.<br />
209 loc. cit.<br />
210 Čl. 2 st. 2 sl. g) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 21.<br />
211 Čl. 2 st. 2 sl. l) Direktive 2008/48/EZ. Vidi ibid., str. 22.<br />
212 loc. cit.<br />
31
o tržištima financijskih instrumenata 213 (dalje u tekstu: Direktiva 2004/39/EZ) ili s kreditnom<br />
institucijom u smislu čl. 4 Direktive 2006/48/EZ 214 . Obzirom da se informacije koje se moraju<br />
pružiti potrošaču iz navedenih Direktiva uglavnom poklapaju s informacijama koje potrošač<br />
mora primiti na znanje prema odredbama nove Direktive 2008/48/EZ, logično je njihovo<br />
isključenje iz polja primjene same Direktive 2008/48/EZ da bi se izbjeglo dupliciranje obveze<br />
pružanja informacija potrošaču. 215 Čl. 2 st. 2 sl. h) Direktive 2008/48/EZ izričito isključuje<br />
ugovore o kreditu kod kojih se kao davatelj kredita javlja investicijsko društvo ili kreditna<br />
institucija. Međutim, Čikara zaključuje kako postoji mogućnost da ugovor o kreditu bude<br />
sklopljen s davateljem kredita koji nije investicijsko društvo odnosno kreditna institucija koja<br />
sudjeluje u transakciji, tada obveza pružanja informacija postoji i na strani davatelja kredita i<br />
na strani investicijskog društva. 216<br />
ZZP, kao ni odredbe stare Direktive 87/102/EEZ, ne isključuju iz svog polja primjene<br />
takve ugovore o kreditu. Stoga će takva odredba predstavljati novost u budućem ZPK, ali<br />
obzirom da su odredbe Direktive 2004/39/EZ i Direktive 2006/48/EZ preuzete u naš Zakon o<br />
tržištu kapitala 217 (dalje u tekstu:ZTK) i ZKI-a, morati će se voditi računa o potrebi<br />
usklađivanja ZPK-a s drugim hrvatskim zakonima. 218<br />
2.1.2.8. Ugovori o kreditu koji su rezultat sudske ili izvansudske nagodbe i ugovori o kreditu<br />
osigurani zalogom neke stvari<br />
Direktiva 2008/48/EZ iz polja primjene isključuje ugovore o kreditu koji su rezultat<br />
sudske nagodbe ili nagodbe pred drugim zakonom ovlaštenim tijelom. 219 Takva odredba<br />
Direktive predstavlja novost u odnosu na staru Direktivu 87/102/EEZ i odredbe ZZP-a, što<br />
ujedno znači da će predstavljati i novost u budućem ZPK. Isto vrijedi i za ugovore o kreditu<br />
213 „Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21.4.2004. o tržištima financijskih instrumenata<br />
kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktiva 2000/12/EZ Europskog<br />
parlamenta i Vijeća te ukida Direktiva Vijeća 93/22/EEZ, SI.I. L 145 od 30.4.2004., str.1 posljednji put<br />
izmijenjena Direktivom 2008/10/EZ SI.I. L 76 od 19.3.2008., str. 33.“ Čikara Emilia, op. cit., str. 22.<br />
214 „Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14.6.2006. koja se odnosi na osnivanje i<br />
poslovanje kreditnih institucija (preoblikovano), SI.I. L 177 od 30.6.2006., str.. 1, izmijenjena Direktivom<br />
2007/18/EZ od 27.3.2007., SI.I. L 879 od 28.3.2007.“ Čikara Emilia, op. cit., str. 22.<br />
215 Čikara, Emilia, op. cit., str. 22.<br />
216 loc. cit.<br />
217 Zakon o tržištu kapitala, NN br. 88/08., 146/08.<br />
218 Čikara, Emilia, op. cit., str. 22.<br />
219 Čl. 2 st. 2 sl. i) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 22.<br />
32
kod kojih potrošač mora zajmodavcu dati neku stvar u zalog <strong>rad</strong>i osiguranja tražbine, te ako je<br />
odgovornost potrošača strogo ograničena na stvar danu u zalog. 220<br />
Odredbe stare Direktive 87/102/EEZ propisuju samo djelomično isključenje 221 svog<br />
polja primjene, ali i to samo na one ugovore o kreditu kod kojih postoji založno pravo na<br />
nekretnini. 222 Čl. 84 ZZP-a propisuje da zajmodavac ima zakonsko založno pravo na stvari<br />
koju je potrošač kupio pozajmljenim novcem kao sredstvo osiguranja njegove tražbine.<br />
Međutim, Direktiva 2008/48/EZ kaže „neku stvar“, što može obuhvaćati i stvar kupljenu<br />
pozajmljenim novcem 223 obzirom da se ne definira što točno obuhvaća taj pojam. Iz<br />
navedenog slijedi da preuzimanjem takve odredbe Direktive 2008/48/EZ u novi ZPK morat će<br />
se voditi računa o tome da takva odredba ne bude u suprotnosti s odredbama ZZP-a jer bi u<br />
suprotnom tako preuzeto rješenje moglo polučiti veoma negativne posljedice u smjeru gotovo<br />
pa nikakve zaštite potrošača.<br />
2.1.2.9. Ugovori o kreditu sklopljeni s organizacijom i ugovori o kreditu kojim se<br />
ugovara konverzija duga<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi i fakultativnu mogućnost isključenja određenih vrsta<br />
ugovora o kreditu, stoga države članice slobodne su u donošenju odluke o tome hoće li<br />
isključiti iz polja primjene njezinih odredba predmetne ugovore o kreditu/zajmu. 224 U skladu<br />
sa čl. 2 st. 5 Direktive 2008/48/EZ Čikara u svom <strong>rad</strong>u ističe mogućnost država članica da<br />
propišu primjenu samo nekih odredaba 225 na ugovore o kreditu koji su sklopljeni s<br />
organizacijom, pod uvjetom da je organizacija: a) osnovana <strong>rad</strong>i ostvarivanja međusobnih<br />
koristi svojih članova, b) da je svrha organizacije stjecanje dobiti isključivo za njezine<br />
članove, c) da u skladu sa domaćim pravnim propisima ostvaruje socijalnu svrhu, d) prima i<br />
upravlja ušteđevinama svojih članova i pronalazi izvore financiranja samo za svoje članove i<br />
e) odobrava kredite po EKS, koja je niža od kamatne stope uobičajene na tržištu ili čiji je rast<br />
ograničen domaćim pravnim propisima; i kada je članstvo ograničeno na osobe koje stanuju<br />
220 Čl. 2 st. 2 sl. k) Direktive 2008/48/EZ. Vidi loc. cit.<br />
221 Isključena je primjena čl. 4 i čl. 6 do 12 Direktive 87/102/EEZ.<br />
222 Vidi supra, str. 21.<br />
223 Mada će to u praksi biti vrlo rijetki slučaj.<br />
224 Čikara, Emilia, op. cit., str. 23.<br />
225 Primjenjuju se slijedeće odredbe: čl. 1–4, čl. 6–7 i čl. 9, čl. 10 st. 1, st. 2 sl. a)–h) i sl. l), čl. 10 st. 4 i čl. 11, 13<br />
i 16–32 Direktive 2008/48/EZ. Čikara, Emilia, op. cit., bilj. 137.<br />
33
ili su zaposlene na određenom području, koje su zaposlenici ili umirovljenici kod određenog<br />
poslodavca ili osobe koje ispunjavaju druge uvjete koji su prema domaćem pravu<br />
pretpostavka za postojanje međusobne povezanosti članova. 226<br />
Dalje, čl. 2 st. 5 Direktive 2008/48/EZ dodatno pojašnjava mogućnost isključenja<br />
navedenih ugovora o kreditu postavljanjem ograničenja, tako da države članice mogu<br />
isključiti ugovore iz polja primjene tek kada je njihova ukupna vrijednost u odnosu na ukupnu<br />
vrijednost svih ugovora o kreditu u državi članici u kojoj organizacija ima sjedište beznačajna<br />
i kada ukupna vrijednost svih ugovora o kreditu svih takvih organizacija u toj državi članici<br />
iznosi manje od 1% ukupne vrijednosti svih ugovora o kreditu u državi članici. 227<br />
Čl. 2 st. 6 Direktive 2008/48/EZ također pruža mogućnost isključenja nekih odredaba<br />
Direktive 2008/48/EZ 228 u odnosu na ugovore o kreditu kojima davatelj kredita i potrošač<br />
ugovaraju mogućnost i način odgode plaćanja u slučajevima kada potrošač ne ispuni svoje<br />
obveze iz prethodnog ugovora o kreditu (konverzija duga). 229 Kod ovakvih ugovora o kreditu<br />
Čikara upozorava na izbjegavanje sudskog postupka <strong>rad</strong>i neizvršenja obveze plaćanja jer<br />
potrošač ne smije biti doveden u lošiji položaj nego li kod prethodnog ugovora, ipak ako<br />
ugovor o kreditu potpada pod st. 3 članka 2 Direktive 2008/48/EZ 230 , ova se odredba ne može<br />
primijeniti. 231<br />
Čl. 2 st. 5 i 6 Direktive 2008/48/EZ predstavljaju odstupanje od načela maksimalne<br />
harmonizacije na kojem počiva Direktiva 2008/48/EZ dajući državama članicama mogućnost<br />
izbora alternativnih rješenja. Mogućnost država članica da isključe iz polja primjene, kod<br />
navedenih ugovora o kreditu, određene odredbe Direktive 2008/48/EZ nije predviđena<br />
odredbama stare Direktive 87/102/EEZ, pa tako ni ZZP ne sadrži odredbe o fakultativnom<br />
isključenju od svog polja primjene za određene vrste kredita.<br />
Preuzimanje ovakve odredbe Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK predstavljati će još<br />
jednu novost u hrvatskom pravu potrošačkog kredita.<br />
226 Čikara, Emilia, op. cit., str. 23.<br />
227 loc. cit.<br />
228 Čl. 1-4, čl. 6, 7, i 9, čl. 10 st. 1 sl. a)-i) i sl. l), čl. 10 st. 2 sl. r), čl. 10 st. 4, čl. 11, 13, i 16, čl. 18-32 Direktive<br />
2008/48/EEZ.<br />
229 Čikara, Emilia, op. cit., str. 23.<br />
230 Koji navodi isključenje ugovora o kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja na tekućem računu od nekih<br />
odredba Direktive 2008/48/EZ.<br />
231 Čikara Emilia, op. cit., str. 23.<br />
34
2.2. Oblik ugovora o potrošačkom kreditu<br />
Prema odredbama Direktive 87/102/EEZ, dakle i prema odredbama ZZP-a, ugovor o<br />
potrošačkom kreditu strogo je formalan ugovor, odnosno mora biti zaključen u pisanom<br />
obliku, te se jedan primjerak ugovora mora uručiti potrošaču. 232<br />
Također, i ZKI zahtijeva pisanu formu ugovora na hrvatskom jeziku te obvezu predaje<br />
najmanje jednog primjerka ugovora potrošaču. 233 Dodatno, ZKI dopušta sklapanje ugovora<br />
uporabom elektroničkog potpisa ( čl. 305 st. 4 ZKI-a), kao alternativu pisanoj formi. 234 To je<br />
u skladu za Zakonom o elektroničkom potpisu 235 (dalje u tekstu: ZEP) koji u čl. 6 st. 1 t. 1<br />
navodi iznimku kada se ugovor o potrošačkom kreditu ne bi mogao sklopiti primjenom<br />
elektroničkog potpisa samo ako bi tražbina iz tog ugovora bila osigurana prijenosom<br />
vlasništva ili zasnivanjem nekog drugog stvarnog prava na nekretnini. 236<br />
Direktiva 87/102/EEZ, čije su odredbe preuzete u ZZP, ne određuje vrstu sankcije koja<br />
bi se primijenila na ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku, već to prepušta nacionalnim<br />
pravima država članica. 237 U hrvatskom pravu povreda obveze sklapanja ugovora u pisanom<br />
obliku sankcionirana je tek prekršajnom kaznom 238 , stoga takva odredba ne jamči adekvatnu<br />
zaštitu potrošača. 239 Prijašnji ZZP iz 2003. g. jamčio je učinkovitiju zaštitu potrošača<br />
propisujući da se pisani oblik ugovora zahtijeva da bi ugovor bio valjan (čl. 53 st. 1 ZZP-a iz<br />
2003. g.). 240 Znači, pisana forma bila je uvjet valjanosti ugovora ( forma ad solemnitatem ), te<br />
bi suprotno tome ugovor bio ništetan prema općim pravilima obveznog prava. 241<br />
U skladu sa čl. 10 st. 1 Direktive 2008/48/EZ Čikara navodi da ugovor o kreditu mora<br />
biti sastavljen na papiru ili drugom trajnom mediju i svaka ugovorna strana mora primiti<br />
232 Čl. 73 ZZP-a. Vidi Petrić Silvija, op. cit., str. 557.<br />
233 Čl. 305 st. 1 ZKI-a<br />
234 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 187.<br />
235 Zakon o elektroničkom potpisu, NN br. 10/02.<br />
236 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 187.<br />
237 Petrić Silvija, op. cit., str. 557.<br />
238 „ZZP u čl. 145 st. 1 (28) propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kazniti za<br />
prekršaj pravna osoba ako ugovor o potrošačkom zajmu nije sklopljen u pisanom obliku. Obzirom da se kao<br />
davatelj kredita može javiti i fizička osoba nije baš sasvim jasno takvo zakonsko ograničavanje samo na pravne<br />
osobe“ Čikara Emilia, op. cit., bilj. 177.<br />
239 Čikara Emilia, op. cit., str. 32. „Također, i povreda pisanog oblika ugovora prema ZKI-a sankcionirana je<br />
prekršajnom kaznom (čl. 361 st. 1 t. 15 „ kreditna institucija kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od<br />
50.000.00 do 500.000,00 kuna ako postupi protivno odredbama o ugovaranju usluga iz čl.305. ).“ Ibid.,bilj. 180.<br />
240 Čikara Emilia, op. cit., bilj. 178.<br />
241 Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 32., bilj. 178.<br />
35
presliku ugovora. 242 Iz navedenog proizlazi da ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku,<br />
no važnu novinu predstavlja mogućnost sastavljanja ugovora o kreditu na drugom trajnom<br />
mediju 243 osim na papiru. 244 Čikara ističe svrhu ovakve odredbe a to je olakšati sklapanje<br />
ugovora putem sredstava daljinske komunikacije, npr. putem Interneta. 245 Međutim, takva<br />
odredba naišla je ne kritiku pravnika koji tvrde da je sklapanje ugovora putem sredstva<br />
daljinske komunikacije znatno olakšalo sklapanje ugovora te da će zbog toga porasti broj<br />
naglih i nepromišljenih odluka potrošača. 246<br />
Imajući u vidu navedeno, Čikara smatra da bi novi ZPK trebao preuzeti novine iz<br />
Direktive 2008/48/EZ koje se odnose na oblik ugovora o kreditu, no paralelno trebao bi uvesti<br />
i izmjene u smjeru učinkovitije zaštite potrošača u slučaju povrede obveze sklapanja ugovora<br />
u pisanom obliku. 247<br />
2.3. Sadržaj ugovora o potrošačkom kreditu<br />
2.3.1. Bitni sastojci ugovora - postojeća pravna rješenja<br />
ZZP-a izričito propisuje bitne sastojke, essentialia negotii, koje ugovor o potrošačkom<br />
zajmu mora sadržavati.<br />
Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju<br />
ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito 248 : a) odredbu o<br />
iznosu zajma, b) odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi (dalje u tekstu: NKS) i<br />
pretpostavkama pod kojima se godišnja NKS može promijeniti, c) odredbu o troškovima koji<br />
se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu<br />
242 loc. cit.<br />
243 „Trajni medij definiran je kao svaki instrument koji potrošaču omogućava pohranjivanje podataka<br />
namijenjenih njemu osobno, na način da su mu dostupni za buduću uporabu tijekom vremenskog razdoblja koje<br />
odgovara svrsi podataka i koji omogućava neizmijenjenu reprodukciju pohranjenih podataka. (čl. 3 sl. m)<br />
Direktive 2008/48/EZ ).“ Čikara Emilia, op. cit., str. 32.<br />
244 loc. cit.<br />
245 loc. cit.<br />
246 loc. cit.<br />
247 loc. cit.<br />
248 Iz izraza „poglavito“ Petrić smatra da se <strong>rad</strong>i o bitnim sastojcima koje ugovor mora sadržavati. Vidi Petrić,<br />
Silvija, op. cit., str. 559.<br />
36
promijeniti, d) odredbu o EKS, e) odredbu o pretpostavkama pod kojima EKS na zajam može<br />
biti promijenjena, f) odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka<br />
zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako<br />
je moguće, ukupan iznos tih uplata, g) odredbu o ukupnom trošku zajma 249 , h) odredbu o<br />
obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, i)<br />
godišnja NKS za zajam i nominalni godišnji kamatna stopa za sredstva pologa ako je polog<br />
pretpostavka za odobrenje zajma, j) odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja i k) odredbu o<br />
pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. 250<br />
U slučajevima kada nije moguće izraziti EKS, pisani ugovor mora sadržavati<br />
odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati minimalno obavijest o godišnjoj NKS<br />
i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju , te o pretpostavkama pod kojima<br />
se oni mogu izmijeniti. 251<br />
Ugovor koji ne sadrži sve bitne elemente neće proizvoditi pravne učinke, odnosno biti<br />
će ništav. Ništavost ugovora proizlazi iz općih pravila obveznog prava 252 , dok ZZP propisuje<br />
kao posljedicu takvog ugovora samo prekršajnu sankciju. 253<br />
Prema odredbama ZKI-a, kreditna institucija dužna je potrošaču, prije zaključenja<br />
ugovora o pružanju financijskih usluga iz čl. 5 ZKI-a, u koje spada i odobravanje potrošačkih<br />
kredita, učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze<br />
ugovornih strana, a na zahtjev potrošača dužna mu je i osigurati nacrt ugovora bez naknade,<br />
249 Ukupni troškovi zajma jesu svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan platit<br />
za odobreni zajam ( čl. 76 st. 1 ZZP-a). No, u ukupan trošak zajma na ulazi: iznos koji je potrošač dužan platiti u<br />
slučaju neispunjenja neke od odredaba ugovora o zajmu, troškove transfera novca na račun potrošača, troškove<br />
računa na koji je potrošač dužan uplaćivati obroke zajma, kamate i ostale troškove, osim ako potrošaču nije bila<br />
ostavljena mogućnost odabira želi li otvaranje takvog posebnog računa, a troškovi tog računa nerazumno su<br />
visoki, troškove doznaka, troškove članarina za sudjelovanje u određenim udruženjima ili skupinama koji ne<br />
proizlaze iz ugovora o zajmu, a utječu na uvjete ugovora o zajmu, troškove osiguranja otplate zajma, osim<br />
troškova osiguranja ugovorenog za slučaj smrti, bolesti ili gubitka zaposlenja potrošača, ako je iznos troškova<br />
osiguranja ugovorenog za te slučajeve, uključujući kamate i druge troškove, jednak ili manji od ukupnog iznosa<br />
zajma te ako je to osiguranje bilo uvjet za odobrenje zajma,<br />
troškove različite od prodajne cijene proizvoda ili usluge za čiju se kupnju zajam odobrava, a koje bi potrošač,<br />
na temelju ugovora o kupnji tih proizvoda ili usluga, bio dužan platiti bez obzira na to plaća li ih svojim ili<br />
pozajmljenim novcem (čl. 76 st. 2 ZZP-a).<br />
250 Čl. 74 st. 1 ZZP-a.<br />
251 Čl. 74 st. 2 ZZP-a.<br />
252 „ZOO je u odnosu na ZZP-a generalni propis, što znači da će u onim aspektima odnosa koji nastaju iz<br />
potrošačkih kredita, a nisu regulirani posebnim pravilima ZZP-a, primjenjivati se opća pravila ZOO-a. To<br />
izričito naglašava i čl. 2 ZZP-a.“ Tako Petrić, Silvija, op. cit., 546.<br />
253 Čl. 45 st. 1 (29) ZZP-a navodi da će se novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti<br />
pravna osoba ako ugovor o potrošačkom zajmu ne sadrži potrebne podatke iz članka 74. Opet nije jasno na koji<br />
će se način kazniti davatelj kredita ako je on fizička osoba.<br />
37
osim ako u vrijeme podnošenja zahtjeva potrošača ocjeni da on ne želi sklopiti ugovor. 254 ZKI<br />
također sadrži odredbe o informacijama koje se potrošaču moraju priopćiti prilikom sklapanja<br />
ugovora o kreditu u čl. 306 255 , a HNB-Odluka u čl. 6 propisuje kako je kreditna institucija<br />
dužna potrošaču uručiti otplatnu tablicu s jasno iskazanom EKS i kako nacrt ugovora i ugovor<br />
o kreditu moraju sadržavati odgovarajuću odredbu iz koje je jasno vidljivo da je potrošač<br />
upoznat s EKS-om i da mu je uručena otplatna tablica. 256<br />
Direktiva 87/102/EEZ u pravilu ne određuje koji se elementi ugovora o kreditu smatraju<br />
bitnima, već samo propisuje da pismeni ugovor o kreditu mora sadržavati bitne elemente<br />
ugovora. 257 Obzirom da Direktiva 87/102/EEZ počiva na načelu minimalne harmonizacije,<br />
odnosno ona postavlja samo donju granicu koju su države članice dužne poštivati, prepušteno<br />
je državama članicama da svojim propisima odrede bitne elemente ugovora. 258<br />
Čl. 4 st. 3 Direktive 87/102/EEZ propisuje listu uvjeta sadržanih u Aneksu Direktive<br />
87/102/EEZ koje države članice mogu prihvatiti kao bitne elemente ugovora. 259 Aneks<br />
Direktive 87/102/EEZ predviđa odvojene liste za potrošačke kredite po ugovorima o kupovini<br />
roba i usluga 260 , za potrošačke kredite po kreditnim karticama 261 , za potrošačke kredite po<br />
tekućem računu 262 , te za ostale kreditne aranžmane pokrivene Direktivom 263 .<br />
Svaka lista Aneksa prilagođena je zapravo posebnim karakteristikama pojedinoj vrsti<br />
potrošačkog kredita, ali svaka lista sadrži i neke uobičajene klauzule kojima se štite prava<br />
potrošača, kao što su, prema Petrić, primjerice, određenje visine kredita, način na koji dužnik<br />
mora izvršavati svoju obvezu (broj i visina pojedinih otplata, visina početne otplate i sl.),<br />
254 Čl. 305 st. 3 ZKI-a.<br />
255 „Prema čl. 306 st. 4 ZKI informacije koje se potrošaču moraju priopćiti jesu slijedeći: 1) važećim nominalnim<br />
godišnjim stopama redovite i zatezne kamate, 2) načinu obračuna kamate (primjena relativnoga ili konformnoga<br />
kamatnjaka), 3) uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovite i zatezne kamate tijekom korištenja,<br />
odnosno otplate kredita, 4) valuti u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica i vrsta tečaja po<br />
kojoj se vrši isplata i naplata kredita, 5) naknadama, odnosno provizijama koje (osim kamata po deklariranoj<br />
nominalnoj stopi) kreditna institucija zaračunava korisniku kredita, 6) efektivnoj kamatnoj stopi koja odražava<br />
ukupnu cijenu kredita, izračunatoj u skladu s propisima Hrvatske narodne banke, 7) iznosu otplate glavnice i<br />
kamata (uključujući i druge troškove) za pretpostavljeni iznos kredita, rokove otplate, broj i visinu otplatnih<br />
obroka, 8) uvjetima polaganja depozita kod kreditne institucije, ako je to uvjet za odobravanje kredita, 9)<br />
mogućnostima i uvjetima prijeboja kredita i depozita iz prethodne točke i 10) instrumentima osiguranja otplate<br />
kredita i drugim uvjetima koje postavlja kreditna institucija.“ Čikara Emilia, op. cit., bilj. 148.<br />
256 Čikara Emilia, op. cit., str. 34.<br />
257 Petrić, Silvija, op. cit., str. 557.<br />
258 loc. cit.<br />
259 loc. cit.<br />
260 Vidi Aneks Direktive 87102/EEZ t. 1.<br />
261 Vidi Aneks Direktive 87102/EEZ t. 2.<br />
262 Vidi Aneks Direktive 87102/EEZ t. 3.<br />
263 Vidi Aneks Direktive 87102/EEZ t. 4.<br />
38
pitanje prelaska prava vlasništva na stvari, kojim sredstvima osiguranja tražbina osigurana,<br />
pravo na raniju isplatu čitavog kredita, i sl. 264<br />
Čl. 4 st. 2 Direktive 87/102/EEZ propisuje, kao bitne elemente ugovora, samo određenje<br />
EKS-a i uvjete pod kojima se ona može mijenjati. Ako nije moguće odrediti godišnju stopu<br />
kamata, potrošaču mora biti uručena pisana obavijest o tome, koja mora sadržavati barem<br />
obavijest o godišnjoj stopi kamata izračunatoj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te o<br />
uvjetima pod kojima se ona može promijeniti. 265 Takva odredba Direktive 87/102/EEZ<br />
preuzeta je u hrvatsko pravo člankom 74 ZZP-a.<br />
Stupanjem na snagu Direktive 90/88/EEZ uvode se neki novi elementi koje ugovor o<br />
potrošačkom kreditu mora sadržavati. Tako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati i<br />
oznaku ukupnog iznosa kredita, broj i datume dospjelosti pojedinih obroka u kojima potrošač<br />
otplaćuje kredit, broj i datume dospjelosti obroka kojima otplaćuje kamate i druge terete, te<br />
ako je moguće i ukupni iznos svih otplata. 266<br />
Osim toga, ističe Petrić, Direktiva 90/88/EEZ navodi da u obvezni sadržaj ugovora<br />
ulaze i iznosi svih troškova koji prema novoutvrđenoj metodi obračuna EKS-a ne ulaze u taj<br />
obračun, a to su: a) iznos svih troškova koje je korisnik kredita dužan platiti prilikom<br />
kupovine robe ili usluge, a koji ne ulaze u kupovnu cijenu, b) iznos troškova prijenosa<br />
sredstava i troškova otvaranja računa na koji korisnik uplaćuje iznose obroka kredita i ostalih<br />
tereta po kreditu, c) iznos članarine za pristup organizacijama ili grupama, ako su nastali<br />
sklapanjem ugovora različitog od ugovora o kreditu, te d) iznos troškova osiguranja i drugih<br />
garancija. 267<br />
2.3.1.1. Efektivna kamatna stopa<br />
Petrić navodi kako je jedan od glavnih ciljeva donošenja Direktive 87/102/EEZ potreba<br />
da se potrošača zaštiti propisivanjem obveze iskazivanja realne godišnje kamate na zajam, kao<br />
i uvođenjem jedinstvene metode njenog obračuna. 268<br />
264 Petrić, Silvija, op. cit., str.558.<br />
265 Čl. 4 st. 2 Direktive 87/102/EEZ. ibid., str. 557.<br />
266 ibid., str. 558.<br />
267 loc. cit.<br />
268 ibid., str. 560.<br />
39
Efektivna kamatna stopa na zajam čini ukupan trošak zajma za potrošača, izražen kao<br />
postotak od iznosa odobrenog zajma, iskazan na godišnjoj razini. EKS izračunava se s<br />
obzirom na okolnosti koje postoje u trenutku sklapanja ugovora o zajmu, te se za potrebe<br />
izračuna EKS-e smatra da je ugovor o zajmu valjan i da zajmodavac i potrošač ispunjavaju<br />
ugovorom preuzete obveze na ugovoreni način i u ugovoreno vrijeme. 269 No u skladu s čl. 1a<br />
st. 2 Direktive 87/102/EEZ prilikom obračuna EKS–a u iznos ukupnih troškova zajma ne<br />
ulaze: iznosi koje je potrošač dužan platiti u slučaju neispunjenja neke od odredaba ugovora o<br />
zajmu, troškovi transfera novca na račun potrošača, troškovi računa na koji je potrošač dužan<br />
uplaćivati obroke zajma, kamate i ostale troškove, osim ako potrošaču nije bila ostavljena<br />
mogućnost odabira želi li otvaranje takvog posebnog računa, a troškovi tog računa nerazumno<br />
su visoki, troškovi doznaka, troškovi članarina za sudjelovanje u određenim udruženjima ili<br />
skupinama koji ne proizlaze iz ugovora o zajmu, a utječu na uvjete ugovora o zajmu, troškovi<br />
osiguranja otplate zajma, osim troškova osiguranja ugovorenog za slučaj smrti, bolesti ili<br />
gubitka zaposlenja potrošača, ako je iznos troškova osiguranja ugovorenog za te slučajeve,<br />
uključujući kamate i druge troškove, jednak ili manji od ukupnog iznosa zajma te ako je to<br />
osiguranje bilo uvjet za odobrenje zajma, troškovi različiti od prodajne cijene proizvoda ili<br />
usluge za čiju se kupnju zajam odobrava, a koje bi potrošač, na temelju ugovora o kupnji tih<br />
proizvoda ili usluga, bio dužan platiti bez obzira na to plaća li ih svojim ili pozajmljenim<br />
novcem. 270<br />
U slučaju da ugovor o zajmu sadrži odredbu kojom je predviđena mogućnost promjene<br />
NKS i iznosa, odnosno razine ostalih troškova zajma, za potrebe izračuna EKS, smatra se da<br />
će do ispunjenja ugovora o zajmu kamate i ostali troškovi zajma ostati nepromjenjivi 271 . 272<br />
Ove pretpostavke su nužne da bi se u trenutku sklapanja ugovora mogla izračunati EKS, jer je<br />
sve navedene promjene u fiksnom iznosu u tom momentu nemoguće predvidjeti. 273 I konačno,<br />
kada je ugovorom o zajmu predviđeno da će zajmodavac isplatiti potrošaču odobreni iznos u<br />
269 Čl. 75 st. 1, 2 i 3 ZZP-a.<br />
270 Čl. 76 ZZP-a. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 38., bilj. 198.<br />
271 Čl. 75 st. 4 ZZP-a.<br />
272 Osim toga za potrebe izračuna EKS-a ZZP određuje da se u slučaju kada ugovor o zajmu ne navodi iznos<br />
odobrenog zajma, za potrebe izračuna EKS, smatra se da je odobren zajam u iznosu od 10.000,00 kn. Isto tako,<br />
ako u ugovoru o zajmu nije izričito navedeno vrijeme na koje je zajam odobren, niti se ono može odrediti na<br />
temelju ostalih odredba ugovora, za potrebe izračuna EKS, smatra se da je zajam odobren na godinu dana (čl. 75.<br />
st. 5 i 6 ZZP-a).<br />
273 Petrić, Silvija, op. cit., str. 560.<br />
40
nekoliko rata, za potrebe izračuna EKS na zajam, smatra se da je cjelokupan iznos zajma<br />
isplaćen na dan isplate prvog obroka. 274<br />
Metodu izračuna EKS propisuje već spomenuta ZZP-Odluka (čl. 75 st. 8 ZZP-a). 275<br />
ZZP-Odluka obvezuje banke da izračunaju EKS i predoče je klijentima u svim obavijestima i<br />
oglasima kojima obavještavaju javnost o kreditima ili ih reklamiraju. Obavijest o EKS ne<br />
smije biti manje uočljiva od ostalih podataka, te se zajmodavac pri njezinu iskazivanju treba<br />
koristiti izrazom »efektivna godišnja kamatna stopa«. Banka mora klijentu predočiti EKS<br />
prije primanja njegovog zahtjeva za odobrenje kredita, kao i prije sklapanja samog ugovora o<br />
kreditu. 276 Osim toga, zajmodavac je dužan potrošaču uručiti otplatnu tablicu s jasno<br />
iskazanom EKS-om, a za ugovore o zajmu koji su zaključeni prije početka primjene ZZP-<br />
Odluke zajmodavac je, na zahtjev potrošača, dužan iz<strong>rad</strong>iti otplatnu tablicu za preostalo<br />
razdoblje do dospijeća. 277 Osim toga, hrvatsko pravo potrošačkog kredita poznaje još jednu<br />
metodu obračuna EKS na potrošačke kredite sadržanu u „Uputi za primjenu Odluke o<br />
efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s<br />
potrošačima“ koja je sastavni dio HNB–Odluke. 278 Čikara objašnjava kako troškovi koji se<br />
prilikom izračuna EKS ne uzimaju u obzir prema potonjoj metodi izračuna 279 ne odgovaraju<br />
troškovima iz čl. 76 st. 2 ZZP-a. 280 „Postojanje tako dvije međusobno različite metode<br />
obračuna EKS-a navodi neke autore na zaključak da bi kreditne institucije na kredite koje<br />
odobravaju trgovcima mogle primjenjivati jedan, a na kredite koje odobravaju potrošačima<br />
drugi način obračuna.“ 281 No ipak, Čikara smatra kako se mora uzeti u obzir čl. 307 st. 1<br />
ZKI–a koji propisuje kako HNB može propisati jedinstveni način izračunavanja i iskazivanja<br />
274 Čl. 75 st. 7 ZZP-a.<br />
275 Čikara objašnjava da je ZZP–Odluka usvojena u vrijeme dok je na snazi bio ZB i na temelju čl. 174 ZB–a<br />
usvojena Odluka o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (NN 74/03) neki su<br />
autori smatrali kako se je usvajanjem ZZP–Odluke izgubilo iz vida da propis o načinu obračuna već postoji.<br />
Tako Čulinović–Herc, Edita, Dimitrić, Mira, Način obračuna kamatne stope potrošačkog zajma – otvorena<br />
pitanja hrvatskog prava i financijske prakse, ZPFR, vol. 27, 2006, br. 1, str. 73. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str.<br />
38., bilj. 199.<br />
276 Čl. III ZZP-Odluke.<br />
277 Čl. IV ZZP-Odluke.<br />
278 Čikara Emilia, op. cit., str. 38.<br />
279<br />
„Troškovi koji ne ulaze u izračun EKS su: troškovi procjene vrijednosti nekretnina i pokretnina,<br />
javnobilježničke pristojbe, naknada za pribavljanje zemljišnoknjižnog izvatka, naknada za pribavljanje različitih<br />
uvjerenja, potvrda, dozvola i rješenja nadležnih tijela i organa, zatezne kamate ili bilo koji drugi troškovi ili<br />
penali proizišli iz korisnikova nepridržavanja uvjeta ugovora o kreditu, poštarina, troškovi telegrama i telefaksa<br />
te ostale slične naknade i provizije.“ Čikara Emilia, op. cit., bilj. 200.<br />
280 Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 39., bilj. 200.<br />
281 ibid., str. 39. Tako i Čulinović–Herc, Edita, Zaštita potrošača kod …, op.cit., str. 192.<br />
41
cijene kredita (EKS iz čl. 306 st. 4 toč. 6 ZKI-a), pri čemu EKS spada u informacije o<br />
uvjetima pružanja usluga potrošačima (čl. 306 st. 1 i 3 ZKI-a). 282<br />
2.3.2. Koje novosti u sadržaju ugovora donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ?<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ u navodi elemente koji čine sadržaj ugovora o kreditu, no<br />
osim uobičajenih elemenata, nabraja i informacije koje zajmodavatelj priopćuje potrošaču a<br />
koje ujedno čine sadržaj samog ugovora. Uglavnom se ponavljaju informacije iz čl. 5 st. 1<br />
Direktive 2008/48/EZ koje je davatelj kredita obvezan priopćiti potrošaču u predugovornom<br />
stadiju, ali se navode i neke nove. 283<br />
Prema čl. 10 st. 2 Direktive 2008/48/EZ Čikara navodi slijedeće sastojke ugovora: a)<br />
klauzula o vrsti kredita (čl. 10 st. 2 sl. a) Direktive 2008/48/EEZ), b) odredbu o identitetu i<br />
adresi ugovornih strana, te ako je potrebno i o identitetu i adresi kreditnog posrednika (čl. 10<br />
st. 2 sl. b) Direktive 2008/48/EEZ), c) odredbu o razdoblju za koje je ugovor sklopljen, tj,<br />
razdoblje na koje je kredit odobren (čl. 10 st. 2 sl. c) Direktive 2008/48/EEZ), d) odredbu o<br />
ukupnom iznosu kredita te o uvjetima isplate (čl. 10 st. 2 sl. d) Direktive 2008/48/EEZ), e)<br />
kod ugovora o kreditu u obliku odgode plaćanja za kupljenu robu/uslugu ili kod povezanih<br />
ugovora o kreditu, odredbu o informacijama o robi/usluzi i o njezinoj kupovnoj cijeni (čl. 10<br />
st. 2 sl. e) Direktive 2008/48/EEZ), f) odredbu o NKS-i, uvjete za njezinu primjenu i ukoliko<br />
je dostupno indeks ili referentnu kamatnu stopu, koja se primjenjuje na početnu NKS, na<br />
razdoblja, uvjete, vrstu i način njene prilagodbe; a ako u određenim okolnostima vrijede<br />
različite NKS, tada se za svaku navode te informacije (čl. 10 st. 2 sl. f) Direktive<br />
2008/48/EEZ), g) odredbu o EKS i ukupnom iznosu kredita koji potrošač mora platiti,<br />
izračunat u vrijeme sklapanja ugovora; te odredbu o svim pretpostavkama uzetim u obzir kod<br />
izračuna ukupnog iznosa kredita (čl. 10 st. 2 sl. g) Direktive 2008/48/EEZ), h) odredbu o<br />
iznosu, broju i razdoblju pojedinog obročnog plaćanja, te ukoliko je potrebno redoslijed po<br />
kojem u svrhu otplate slijede plaćanja različitih dugovanih iznosa obračunatih po različitim<br />
NKS (čl. 10 st. 2 sl. h) Direktive 2008/48/EEZ), i) kod ugovora o kreditu s određenim<br />
trajanjem, u slučaju otplate glavnice, odredbu o pravu potrošača da u bilo kojem trenutku za<br />
vrijeme trajanja ugovora i bez plaćanja naknade zahtjeva financijsko izvješće o obliku<br />
282 Čikara, Emilia, op. cit., str. 39.<br />
283 Vidi Čikara, Emilia, op. cit.str. 33.<br />
42
otplatne tablice (čl. 10 st. 2 sl. i) Direktive 2008/48/EEZ), 284 j) kod ugovora o kreditu koji<br />
predviđa plaćanje troškova i kamata bez otplate glavnice, odredbu o razdobljima i uvjetima<br />
plaćanja kamata i sa njima povezanih troškova (čl. 10 st. 2 sl. j) Direktive 2008/48/EEZ), k)<br />
po potrebi, odredbu o troškovima vođenja jednog ili više računa za knjiženje transakcija<br />
plaćanja i isplata iznosa kredita, osim ako je otvaranje računa fakultativno, zajedno sa<br />
troškovima korištenja sredstava plaćanja kod transakcija otplata i isplata, i svaki drugi trošak<br />
koji proizlazi iz ugovora o kreditu i o uvjetima pod kojima se ti troškovi mogu mijenjati (čl.<br />
10 st. 2 sl. k) Direktive 2008/48/EEZ), l) odredbu o kamatnoj stopi primjenjivu u slučaju<br />
zakašnjenja plaćanja primjenjivu u vrijeme sklapanja ugovora i pravila za njezinu prilagodbu i<br />
ukoliko je potrebno odredbu o troškovima koji nastaju <strong>rad</strong>i zakašnjenja plaćanja (čl. 10 st. 2<br />
sl. l) Direktive 2008/48/EEZ), m) odredbu o upozorenju o posljedicama neplaćanja (čl. 10 st.<br />
2 sl. m) Direktive 2008/48/EEZ), n) ako je potrebno, izjavu da će nešto biti plaćeno (čl. 10 st.<br />
2 sl. n) Direktive 2008/48/EEZ), o) odredbu o sredstvima osiguranja, ako je tražbina<br />
osigurana (čl. 10 st. 2 sl. o) Direktive 2008/48/EEZ), p) podatak o postojanju ili nepostojanju<br />
prava na raskid ugovora, u kojem se razdoblju može izvršiti i o drugim uvjetima pod kojima<br />
se to pravo može iskoristiti, uključujući i podatke o obvezi potrošača platiti glavnicu i kamate<br />
i o visini kamata po danu (čl. 10 st. 2 sl. p) Direktive 2008/48/EEZ) 285 , q) odredba o pravima<br />
koja proizlaze iz odredba Direktive 2008/48/EZ o povezanim ugovorima i o uvjetima za<br />
njihovo korištenje (čl. 10 st. 2 sl. q) Direktive 2008/48/EEZ), r) pravo potrošača na<br />
prijevremenu otplatu kredita, postupak prijevremene otplate i ukoliko je potrebno informacije<br />
o zahtjevu davatelja kredita za naknadom i o načinu obračuna te naknade (čl. 10 st. 2 sl. r)<br />
Direktive 2008/48/EEZ), t) odredbu o tome da li potrošač ima pravo na i koji su uvjeti<br />
pristupa mehanizmu izvansudskog rješavanja spora ili drugim pravnim sredstvima (čl. 10 st. 2<br />
sl. t) Direktive 2008/48/EEZ), u) po potrebi i daljnje elemente (čl. 10 st. 2 sl. u) Direktive<br />
284 „Čl. 10 st. 2 sl. i) Direktive 2008/48/EZ koji dalje navodi kako plan otplate treba prikazivati dugovane iznose,<br />
razdoblja i uvjete vezano za plaćanje tih iznosa; otplatna tablica treba sadržavati raščlambu svake otplate<br />
prikazujući otplatu glavnice, kamate obračunate temeljem NKS i ukoliko je potrebno bilo koje dodatne troškove;<br />
kada kamatna stopa nije fiksna ili se u skladu s ugovorom o kreditu dodatni troškovi mogu mijenjati; plan<br />
otplate mora sadržavati jasnu i preciznu napomenu da je valjan, dok ne nastupi spomenuta promjena u skladu sa<br />
ugovorom o kreditu.“ Tako Čikara, Emilia, op.cit. str. 33.<br />
285 „Iznos kamata koje potrošač mora vratiti bez odgode davatelju kredita, a najkasnije u roku od 30<br />
kalendarskih dana nakon što je izjava o raskidu ugovora poslana, obračunava se na iznos glavnice od dana<br />
početka korištenja kredita do dana vraćanja ( čl. 14 st. 3 sl. b) Direktive 2008/48/EZ).“ Čikara, Emilia, op.cit.<br />
str. 33.<br />
43
2008/48/EEZ), kao i v) ime i adresu nadležnog nadzornog tijela (čl. 10 st. 2 sl. v) Direktive<br />
2008/48/EEZ). 286<br />
Ugovor o kreditu kod kojeg plaćanje potrošača ne služi otplati kredita, već oblikovanju<br />
glavnice u razdoblju i pod uvjetima koji su propisani u ugovoru o kreditu ili posebnom<br />
ugovoru, tada navedene informacije moraju istaknuti kako ugovor o kreditu ili posebni<br />
ugovor nisu jamstvo za otplatu ukupnog iznosa kredita, osim ako je takvo jamstvo dano. 287<br />
Iz svega navedenog Čikara zaključuje da će novi ZPK, preuzimajući odredbe Direktive<br />
2008/48/EZ o sastojcima koje ugovor o kreditu mora sadržavati, unijeti brojne novine u<br />
hrvatsko pravo potrošačkog kredita, no obzirom da se velikim dijelom ponavljaju informacije<br />
koje se potrošaču moraju predočiti u predugovornom stadiju i da se <strong>rad</strong>i o poprilično dugoj<br />
listi informacija, Čikara u svom <strong>rad</strong>u predlaže izbjegavanje ponavljanja informacija na način<br />
da se samo upućuje na predugovorne informacije koje se istovremeno javljaju i kao sastojci<br />
ugovora o kreditu 288 . 289<br />
2.3.2.1. Posebnosti kod ugovora o kreditu u obliku dopuštenog ili prešutnog<br />
prekoračenja stanja na tekućem računu<br />
Čl. 10 st. 5 Direktive 2008/48/EZ određuje koje elemente mora sadržavati ugovor o<br />
kreditu u obliku prekoračenja stanja na tekućem računu. Podaci koje takav oblik ugovora<br />
mora sadržavati odgovaraju podacima iz čl. 10 st. 2 sl. a)-d), sl. f) i g) 290 , no mora sadržavati i<br />
neke posebne podatke koji se ne navode u čl. 10 st. 2 Direktive 2008/48/EZ. To su: a) odredba<br />
o tome da se od potrošača svakodobno može zahtijevati otplata cjelokupnog iznosa kredita; b)<br />
odredba o uvjetima koji uređuju pravo na otkaz ugovora; i c) odredbu o troškovima koji<br />
nastaju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu, te po potrebi uvjete pod kojima se mogu<br />
promijeniti. 291<br />
Sklopi li potrošač ugovor o kreditu u obliku prekoračenja stanja na tekućem računu,<br />
mora mu se redovito slati izvješće o stanju računa, a ono može biti sastavljeno na papiru ili<br />
286 Čikara, Emilia, op.cit. str. 33.<br />
287 Čl. 10 st. 4 Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op.cit. str. 33.<br />
288 Vidi infra, str. 51.<br />
289 Čikara, Emilia, op. cit., str. 34.<br />
290 Vidi supra, str. 38.<br />
291 Čl. 10 st. 5 sl. g) do sl. i). Vidi Čikara, Emilia, op.cit. str. 35.<br />
44
nekom drugom trajnom mediju. 292 Takvo izvješće mora sadržavati slijedeće podatke: a) točno<br />
razdoblje na koje se izvješće odnosi; b) iznos i datum povlačenja sredstava; c) stanje i datum<br />
prošlog izvješća; d) novo stanje računa; e) datume i iznose plaćanja potrošača; f) primijenjenu<br />
NKS; g) druge nastale troškove; te h) ako je potrebno, minimalni iznos koji se mora platiti. 293<br />
Glede ugovora o kreditu u obliku prešutno dopuštenog prekoračenja stanja na tekućem<br />
računu Čikara ističe da Direktiva 2008/48/EZ propisuje u čl. 18 st. 1 da takvi ugovori moraju<br />
sadržavati i informacije iz čl. 6 st. 1 sl. e) Direktive 2008/48/EZ, odnosno podatke o NKS, o<br />
uvjetima za njenu primjenu i ukoliko je dostupno indeks ili referentnu kamatnu stopu koja se<br />
primjenjuje na početnu NKS kao i o troškovima koji nastaju od trenutka sklapanja ugovora o<br />
kreditu i po potrebi uvjetima pod kojima se oni mogu promijeniti. 294 „Informacije se<br />
potrošaču moraju pružiti sastavljene na papiru ili nekom drugom trajnom mediju. Ukoliko je<br />
potrošač značajno prekoračio stanje na tekućem računu i ako prekoračenje traje duže od<br />
mjesec dana, davatelj kredita mora ga bez odgode obavijestiti o prekoračenju, o iznosu<br />
prekoračenja, o NKS i o eventualnim ugovornim kaznama, troškovima ili zateznim kamatama.<br />
Ove informacije potrošaču se moraju pružiti neovisno o tome da li je potrošač svjestan<br />
prekoračenja.“ 295<br />
ZZP-a propisuje koje podatke banka ili druga financijska institucija kao zajmodavac<br />
mora predočiti potrošaču kojemu odobrava zajam u obliku dopuštenog prekoračenja stanja na<br />
tekućem računu. Potrošač mora, prije ili u vrijeme sklapanja ugovora, biti upoznat s podacima<br />
o dopuštenoj gornjoj granici prekoračenja stanja na tekućem računu, o NKS te o<br />
pretpostavkama pod kojima se NKS može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme<br />
sklapanja ugovora naplaćuju, te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o<br />
pretpostavkama i postupku raskida ugovora. 296 Nakon sklapanja ugovora o zajmu zajmodavac<br />
je dužan obavijestiti potrošača o svakoj promjeni nominalne godišnje kamatne stope ili bilo<br />
kojeg drugog troška, u primjerenom roku nakon izvršene promjene, a obavijest mora<br />
potrošaču biti dostavljena u izviješću o stanju računa u obliku pisane obavijesti ili na neki<br />
drugi ugovoreni način. 297 Ako banka ili druga financijska institucija prešutno dopusti<br />
prekoračenje stanja na tekućem računu potrošača, dužna je obavijestiti potrošača o NKS i<br />
292 Čl. 12 st. 1 Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 35.<br />
293 loc. cit.<br />
294 loc. cit.<br />
295 loc. cit.<br />
296 Čl. 85 st. 1 ZZP-a.<br />
297 Čl. 85 st. 2 i 3 ZZP-a.<br />
45
ostalim troškovima kojima će teretiti tekući račun zbog prekoračenja, kao i o promjeni visine<br />
kamatne stope ili troškova u slučaju da prekoračenje traje dulje od tri mjeseca. 298<br />
Iz svega navedenog vidljivo je kako će odredbe novog ZPK biti znatno opširnije od čl.<br />
85 i 86 ZZP–a, no Čikara objašnjava kako hrvatsko pravo potrošačkog kredita donekle već<br />
odgovara zahtjevima nove Direktive 2008/48/EZ. 299 „To se odnosi prije svega na čl. 308 st. 2<br />
ZKI–a koji za slučaj kada su ugovorene promjenjive kamatne stope, propisuje obvezu kreditne<br />
institucije potrošača obavijestiti o promjeni tih stopa najmanje petnaest dana „prije nego što<br />
se one počnu primjenjivati“. Kao i Direktiva 2008/48/EZ i čl. 308 st. 3 ZKI predviđa<br />
mogućnost ugovaranja periodičnog obavještavanja o promjenama kamatne stope ako su one<br />
vezane uz referentnu stopu, a pod uvjetom da je ta referentna stopa javno dostupna, odnosno<br />
dostupna u poslovnim prostorijama kreditne institucije u kojima se pružaju usluge<br />
potrošačima.“ 300<br />
2.3.2.2. Nominalna kamatna stopa<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi jedan novi pojam među informacijama koje davatelj<br />
kredita mora pružiti potrošaču, a to je informacija o NKS čiji je osnovni cilj postizanje većeg<br />
stupnja transparentnosti za potrošače. 301 NKS označava kamatnu stopu izraženu u fiksnom ili<br />
promjenjivom postotku izračunatom temeljem godišnje osnove u odnosu na isplaćene iznose<br />
kreditnih rata. 302 Fiksna NKS postoji kada su davatelj kredita i potrošač za čitavo vrijeme<br />
trajanja kredita ugovorili samo jednu kamatnu stopu ili više NKS-a za različita razdoblja uz<br />
uporabu isključivo utvrđenog fiksnog postotka, a u slučaju da u ugovoru o kreditu nisu<br />
ugovorene sve NKS-e Direktiva 2008/48/EZ propisuje kako se uzima da je NKS ugovorena<br />
samo za ona razdoblja trajanja ugovora za koja su NKS-e utvrđene određenim fiksnim<br />
postotkom prilikom sklapanja ugovora. 303 S druge strane putem promjenjive NKS potrošač<br />
dobiva informaciju o tome koju kamatnu stopu plaća u određenom razdoblju, npr. kod<br />
298 Čl. 86 st. 1 i 2 ZZP-a.<br />
299 Čikara, Emilia, op. cit., str. 36.<br />
300 loc. cit.<br />
301 ibid, str. 36, bilj. 190.<br />
302 Čl. 3 sl. j) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 36.<br />
303 loc. cit.<br />
46
evolving kredita ili kod prešutno dopuštenog prekoračenja stanja na tekućem računu. 304<br />
Također nova Direktiva 2008/48/EZ propisuje obvezu obavještavanja potrošača o promjeni<br />
NKS-e čak i prije nego li promjena nastupi. 305 Informacije koje se potrošaču dostavljaju na<br />
papiru ili nekom drugom trajnom mediju, moraju sadržavati obavijest o novom iznosu, a ako<br />
su promijenjeni, i obavijest o novom broju i učestalosti plaćanja. 306 S druge strane Direktiva<br />
2008/48/EZ predviđa i mogućnost periodičnog obavještavanja u situacijama kada je promjena<br />
NKS-e vezana uz referentnu stopu koja je javno dostupna čak i u poslovnim prostorijama<br />
davatelja kredita. 307<br />
Preuzimanjem odredba nove Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK uvesti će se i pojam<br />
NKS-e, no ipak to neće biti novost u hrvatskom pravu potrošačkog kredita jer definicija NKSe<br />
već postoji u HNB-Odluci. 308<br />
2.3.2.3. Efektivna kamatna stopa – novi način obračuna<br />
Direktiva 2008/48/EZ uvodi novi i detaljniji način obračuna propisujući troškove koji se<br />
uzimaju u obzir prilikom obračuna EKS–a, jer ističe Čikara, cilj je Direktive 2008/48/EZ u<br />
obračun uključiti gotovo sve troškove koji nastaju u svezi s sklapanjem i izvršenjem<br />
ugovora. 309 EKS izražava ukupni trošak kredita koji nastaje za potrošača, u godišnjem<br />
postotku od ukupnog iznosa kredita. 310 Prema čl. 19 st. 2 Direktive 2008/48/EZ u obračun<br />
EKS–a uključuju se ukupni troškovi kredita uz iznimku troškova koji nastaju kao posljedica<br />
neispunjenja obveza od strane potrošača iz ugovora o kreditu kao i troškova koje potrošač<br />
mora snositi neovisno o gotovinskom ili kreditnom poslu. 311 Dalje, čl. 19. st. 2 nabraja<br />
304 loc. cit.<br />
305 Čl. 11. st. 1. Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 36.<br />
306 loc. cit.<br />
307 loc. cit.<br />
308 „Kamatna stopa je relativni broj p koji pokazuje koliki prinos donosi svota od 100 novčanih jedinica u<br />
određenom vremenskom razdoblju (obračunsko razdoblje ili termin), odnosno kamatna stopa je iznos kamata za<br />
100 novčanih jedinica, za određenu vremensku jedinicu. Za trajanja kapitalizacije kamatna stopa može biti<br />
konstantna ili promjenjiva za vremenske jedinice jednake duljine. Kamatna stopa za osnovno obračunsko<br />
razdoblje zove se nominalna kamatna stopa. Vremenska jedinica nominalne kamatne stope može biti bilo koje<br />
vremensko razdoblje (npr. godina, polugodište, mjesec i slično)“ (čl. 3 st. 5 HNB-Odluke). Čikara, Emilia, op.<br />
cit., str 36, bilj. 192.<br />
309 Čikara, Emilia, op. cit., str. 37.<br />
310 „Prema čl. 3 sl. l) Direktive 2008/48/EZ ukupni iznos kredita je gornja granica ili zbroj svih iznosa koji se<br />
temeljem ugovora o kreditu stavljaju na raspolaganje“. Čikara, Emilia, op. cit., str. 37. bilj. 195.<br />
311 loc. cit.<br />
47
troškove koji se uzimaju u obzir, kao npr. naknada za vođenje bankovnog računa, troškovi za<br />
korištenje sredstava plaćanja i ostali troškovi poslova platnog prometa, međutim, iznimno,<br />
navedeni troškovi ne ulaze u obračun EKS-e ako je otvaranje bankovnog računa fakultativno i<br />
kada su ti sa računom povezani troškovi jasno naznačeni u ugovoru o kreditu ili nekom<br />
drugom ugovoru koji se skalpa sa potrošačem. 312 Nova Direktiva 2008/48/EZ definira ukupne<br />
troškove koji ulaze u obračun EKS-e, kao što su kamate, provizije, poreze i ostale troškove<br />
svakakve vrste, osim javnobilježničkih pristojbi koje potrošač mora platiti u svezi s ugovorom<br />
o kreditu i koji su poznati davatelju kredita, a tu također spadaju i troškovi sporednih usluga,<br />
ali samo ako je sklapanje ugovora o njihovu pružanju obavezno. 313<br />
312 loc. cit.<br />
313 loc. cit. Čl. 3 sl. g) Direktive 2008/48/EZ.<br />
48
VI. OBVEZA DAVANJA INFORMACIJA POTROŠAČU<br />
Jedno od temeljnih pravila kojima se štite interesi potrošača je njegovo pravo da bude<br />
točno informiran o bitnim elementima ugovora o kreditu. 314 Zapravo se <strong>rad</strong>i o obvezi<br />
davatelja kredita da na iscrpan i pregledan način priopći potrošaču sve potrebne informacije<br />
kako bi mogao donijeti ispravnu odluku o (ne)sklapanju ugovora o kreditu, no to ujedno i<br />
znači da informacije moraju biti dostupne svim osobama zainteresiranima za sklapanje<br />
ugovora. 315<br />
ZZP-a i Direktiva 87/102/EEZ propisuju informacije koje se potrošaču moraju priopćiti<br />
prije sklapanja ugovora, a tek manji broj informacija koje se priopćuju nakon sklapanja<br />
ugovora.<br />
Bitne novine glede obveze pružanja informacija uvodi nova Direktiva 2008/48/EZ o<br />
ugovorima o potrošačkom kreditu navodeći čitav niz informacija s kojima potrošač mora biti<br />
upoznat kako u predugovornom tako i u ugovornom stadiju. Preuzimanje takvih odredba nove<br />
Direktive 2008/48/EZ u hrvatsko pravo predstavljati će očigledne novosti u smjeru povećane<br />
zaštite potrošača.<br />
1. Obavještavanje potrošača<br />
ZZP predviđa obvezu informiranja potrošača od strane zajmodavca, u primjerenom roku<br />
prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku, o najvišem iznosu zajma, o godišnjoj NKS-i te<br />
pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja<br />
ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o<br />
pretpostavkama i postupku raskida ugovora. 316<br />
Nakon sklapanja ugovora zajmodavac je dužan obavijestiti potrošača u izvješću o stanju<br />
računa, u obliku pisane obavijesti ili na drugi način koji stranke ugovore, o svakoj promjeni<br />
NKS-e ili bilo kojeg drugog troška, u primjerenom roku nakon izvršene promjene. 317<br />
314 Petrić, Silvija, op. cit. str. 554.<br />
315 loc. cit<br />
316 Čl. 77 st. 1 ZZP-a.<br />
317 Čl. 77 st. 2 i 3 ZZP-a.<br />
49
ZZP također sadrži i pravila o dužnosti obavještavanja potrošača kod sklapanja ugovora<br />
o zajmu u obliku dopuštenog ili prešutnog prekoračenja stanja na tekućem računu o kojima je<br />
prethodno već bilo riječi. 318<br />
ZKI u čl. 305 st. 2 propisuje kako je prije zaključivanja ugovora o kreditu kreditna<br />
institucija dužna potrošaču dati sve informacije potrebne za usporedbu različitih ponuda <strong>rad</strong>i<br />
donošenja odluke o sklapanju ugovora. Čl. 305 st. 3 ZKI navodi da je kreditna institucija<br />
dužna potrošaču učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i<br />
obveze ugovornih strana, a na njegov zahtjev dužna mu je osigurati nacrt ugovora bez<br />
naknade, osim ako je u vrijeme podnošenja zahtjeva ocijenila da ne želi sklopiti taj ugovor.<br />
Odredbe ZKI-a u skladu su sa odredbama HNB–Odluke, koje upućuju natrag na informacije<br />
iz čl. 306 st. 4 ZKI–a. 319 Čl. 5 st. 1 HNB–Odluke ističe EKS-u kao glavnu informaciju koju je<br />
kreditna institucija dužna predočiti potrošaču prije zaključenja ugovora o kreditu. 320<br />
Čl. 6 Direktive 87/102/EEZ predviđa posebne obveze zajmodavca glede informiranja<br />
potrošača za kredite koji se odobravaju po tekućim računima, ali samo ako se <strong>rad</strong>i o kreditima<br />
koji nisu vezani za kreditne kartice. 321 Propisuje se da davatelj kredita mora prije ili najkasnije<br />
u momentu zaključenja ugovora o kreditu pisanim putem obavijestiti potrošača o gornjoj<br />
granici kreditiranja, o godišnjim kamatnim stopama i ostalim teretima na kreditu, kao i o<br />
uvjetima pod kojima mogu biti izmijenjeni, te o postupku raskida ugovora o kreditu. 322 Dalje,<br />
Direktiva 87/102/EEZ obvezuje davatelja kredita da za vrijeme trajanja ugovora uredno<br />
obavještava korisnika o bilo kojoj promjeni kamata ili ostalih troškova kredita, putem izvatka<br />
o tekućem računu ili na neki drugi način koji je u skladu s nacionalnim pravom. 323<br />
Ako pravo država članica dopušta prešutno sklapanje ovakvog ugovora o kreditu, prema<br />
čl. 6 st. 3, Direktiva 87/102/EEZ nalaže obvezu zajmodavca da obavijestiti potrošača o<br />
godišnjoj kamatnoj stopi i ostalim teretima, te o mogućnosti promjena ovih tereta, ako ugovor<br />
o kreditu traje dulje od tri mjeseca. 324<br />
Čl. 6 Direktive 87/102/EEZ preuzet je u potpunosti u hrvatsko pravo potrošačkog<br />
kredita, na način da ZZP-a propisuje isto u čl. 85 i 86.<br />
318 Vidi supra, str. 40.<br />
319 Čikara, Emilia, op. cit., str. 28.<br />
320 loc.cit.<br />
321 Petrić, Silvija, op. cit. str. 555.<br />
322 loc.cit.<br />
323 Čl. 6 st. 2 Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić, Silvija, op. cit. str. 555.<br />
324 loc.cit.<br />
50
2. Oglašavanje<br />
Osim obveze obavještavanja potrošača ZZP-a poznaje i obvezni sadržaj oglašavanja.<br />
Tako propisuje da svako oglašavanje, bez obzira da li se <strong>rad</strong>i o ponudi za sklapanje ugovora<br />
ili ne, istaknuto u poslovnim prostorijama ili dostavljeno potrošaču na drugi način, a kojim<br />
netko nudi odobravanje potrošačkog zajma, neposredno ili putem neke druge osobe, mora<br />
sadržavati godišnju NKS-u, navod o svim drugim troškovima zajma, te obavijest o EKS-i. 325<br />
Na taj način ZZP-a preuzima čl. 3 Direktive 87/102/EEZ, ali ipak ide korak dalje u<br />
smjeru veće zaštite potrošača jer čl. 3 Direktive 87/102/EEZ 326 ne zahtjeva ovakav sadržaj za<br />
sve oglase odnosno ponude, već samo propisuje da u oglasima u kojima su sadržani podaci o<br />
kamati ili bilo kojem drugom trošku kredita, moraju biti navedene i realne godišnje kamate,<br />
dok ZZP propisuje obvezatni sadržaj svake ponude. 327 Druga razlika u odnosu na čl. 3<br />
Direktive 87/102/EEZ što ZZP ne propisuje da se EKS mora navesti u obliku<br />
reprezentativnog primjerka ako to nije moguće na drugi način. 328<br />
Odredbe o oglašavanju nalaze se i u ZZP–Odluci. ZZP–Odluka se primjenjuje se na sve<br />
zajmodavce koji nude potrošačke kredite potrošačima u RH, uključujući i banke 329 kada nude<br />
potrošačke kredite, te propisuje da podaci o kamatnim stopama koje zajmodavac oglašava u<br />
vlastitim prostorijama, komercijalne poruke te oglasi u medijima koji posredno ili neposredno<br />
oglašavaju kamatu ili neki drugi iznos koji se smatra kao dio cijene zajma, obvezno trebaju<br />
330 331<br />
sadržavati i EKS-u.<br />
325 Čl. 78 ZZP-a.<br />
326 Direktiva 87/102/EEZ propisuje da svaki oglas ili ponuda za zaključenje ugovora o kreditu, izložena u<br />
poslovnim prostorijama trgovca, a u kojoj je naznačena kamatna stopa ili bilo koji drugi iznos koji označava<br />
troškove kredita, mora sadržavati i obavijest o EKS (tzv. APR-a), a ako nije moguće na drugi način onda barem<br />
u obliku reprezentativnog primjerka. Direktivom 98/7/EEZ, čl. 3 Direktive 87/102/EEZ koji predviđa obvezu<br />
obavještavanja potrošača o APR-u, zamijenjen je novim čl. 3 koji propisuje tu istu obvezu, ali donosi nova<br />
pravila o načinu izračuna EKS. O tome više Petrić, Silvija, op. cit., str. 555., bilj. 74.<br />
327 ibid., str. 556., bilj. 80.<br />
328 Čikara, Emilia, op. cit., str. 25., bilj. 143.<br />
329 „Odluka spominje „banke“ budući da je usvojena u vrijeme kada je na snazi bio ZB i na temelju čl. 174 ZB–a<br />
usvojena Odluka o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite, NN 74/03,“ tako<br />
Čikara, Emilia, op. cit., str. 25.<br />
330 „Pritom prema čl. III ZZP–Odluke efektivna godišnja kamatna stopa ne smije biti manje uočljiva od ostalih<br />
podataka te zajmodavac pri njezinu iskazivanju treba koristiti izraz „efektivna godišnja kamatna stopa“ ili<br />
„EGKS“ kod ponavljanja.“ Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 25., bilj. 146.<br />
331 „Čl. 4 HNB-Odluke sadržajno odgovara čl. III ZZP–Odluke otklanjajući tako mogućnost odstupanja<br />
odredaba, propisujući kako podaci o kamatnim stopama na kredite i depozite koje kreditna institucija ili<br />
kreditna unija oglašavaju u svojim prostorijama i komercijalne poruke i oglasi u javnim medijima koji izravno<br />
ili neizravno predočuju kamatnu stopu ili neki drugi iznos koji se smatra dijelom cijene kredita odnosno<br />
depozita, moraju sadržavati i EKS,“ . Čikara, Emilia, op. cit., str. 26.<br />
51
Osim toga, relevantne odredbe o pružanju informacija potrošaču sadrži i ZKI koji<br />
propisuje kako su kreditne institucije dužne opće uvjete poslovanja, koje sadržavaju<br />
informacije o uvjetima pružanja usluga, učiniti potrošačima dostupnim, na hrvatskom jeziku i<br />
na pogodnom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima se pružaju usluge potrošačima. 332<br />
Osim toga kreditna institucija može na drugi prikladan način učiniti te iste informacije<br />
dostupne potrošačima. 333 Sve izmjene i dopune općih uvjeta poslovanja kreditna je institucija<br />
dužna učiniti dostupnima na navedene načine i to najmanje petnaest dana prije nego što one<br />
stupe na snagu. 334<br />
3. Rješenja koja donosi nova Direktiva 2008/48/EZ<br />
Odredbe o obvezi informiranja potrošača čine „jezgru“ izmijene nove Direktive<br />
2008/48/EZ. Uvodi se čitav niz informacija koje se potrošaču moraju priopćiti prilikom<br />
sklapanja ugovora o kreditu, u cilju veće i kvalitetnije zaštite potrošača. Unatoč tome<br />
postavlja se pitanje u kojoj mjeri su potrošači sposobni shvatiti čitavu jednu paletu<br />
informacija koje mora sadržavati ugovor o potrošačkom kreditu.<br />
Obvezi pružanja informacija potrošaču posvećene su čak tri Glave nove Direktive<br />
2008/48/EZ čiji je cilj otkloniti proturječnosti koje postoje između informacija kojima<br />
raspolažu davatelj kredita i potrošač, te potrošaču omogućiti donošenje ispravne odluke na<br />
temelju točnih i detaljnih informacija. 335<br />
3.1. Predugovorne obveze<br />
Glava II. Direktive 2008/48/EZ pod naslovom „Obveze informiranja i predugovorne<br />
obveze“ uređuje oglašavanje, predugovorne informacije i ocjenu kreditne sposobnosti<br />
potrošača. S posljednjim povezano, Glava III. uređuje pristup bazama podataka.<br />
332 Čl. 306 st. 1 ZKI-a.<br />
333 Čl. 306 st. 2 ZKI-a.<br />
334 Čl. 306 st. 3 ZKI-a.<br />
335 Čikara, Emilia, op. cit., str. 23.<br />
52
3.1.1. Oglašavanje<br />
Direktiva 2008/48/EZ u čl. 4 propisuje informacije koje moraju biti sadržane u<br />
oglašavanju kredita. Čikara ističe kako je njihova svrha omogućiti potrošaču usporedbu<br />
različitih ponuda, te mu ujedno olakšati odluku o tome da li je on, obzirom na svoje imovno<br />
stanje, sposoban podnijeti teret kredita. 336<br />
Čl. 4 razlikuje oglašavanje sa navođenjem i bez navođenja „brojki“, odnosno kamatne<br />
stope ili drugih iznosa koji ulaze u troškove kredita. 337 Čl. 3 Direktive 87/102/EEZ također<br />
razlikuje navedene načine oglašavanje, dok ZZP-a u čl. 78, preuzimajući odredbe Direktive<br />
87/102/EEZ, poznaje samo oglašavanje s navođenjem „brojki“. 338<br />
Tako, prema odredbama nove Direktive 2008/48/EZ uz uvjet da propisi države članice,<br />
glede oglašavanja ugovora o kreditu koji ne sadrže kamatnu stopu ili podatke o troškovima<br />
kredita koji nastaju potrošaču, zahtijevaju navođenje EKS–a ne postoji obveza navođenja<br />
standardnih informacija prilikom oglašavanja. 339 Dalje, Direktiva 2008/48/EZ propisuje kako<br />
pod oglašavanje bez navođenja „brojki“ spadaju samo odredbe Direktive 2005/29/EZ koje<br />
prilikom informiranja potrošača od strane zajmodavatelja zapravo štite potrošača od<br />
nepoštenog i zavaravajućeg poslovnog djelovanja. 340<br />
Kod oglašavanja s navođenjem „brojki“ postoji obveza pružanja standardnih<br />
informacija 341 koje se potrošaču moraju prenijeti na jasan, sažet i uočljiv način putem<br />
reprezentativnog primjerka. 342<br />
Obzirom da podaci sadržani u oglašavanju moraju biti dostupni neograničenom broju<br />
ljudi, logično je da se oglašavanje provodi putem medija. No postavlja se pitanje kako će<br />
336 ibid, str. 24.<br />
337 loc. cit.<br />
338 Čime se ide na pružanje veće zaštite potrošaču prilikom sklapanja ugovora o kreditu jer su iznosi kamatnih<br />
stopa ili drugi iznosi koji ulaze u troškove kredita vrlo važan, ako ne i odlučujući faktor za potrošača.<br />
339 Čikara, Emilia, op. cit., str. 24.<br />
340 „Vidi točka 18. preambule Direktive 2008/48/EZ i Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od<br />
11.5.2005. u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu,<br />
kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 84/450/EEZ, Direktive 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ<br />
Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredba (EZ–a) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, Sl.l. L 149<br />
od 11.6.2005, str. 22.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 24., bilj. 139.<br />
341 Čikara navodi u skladu sa čl. 4 st. 2 Direktive 2008/48/EZ da u standardne informacije spadaju: a) fiksna ili<br />
promjenjiva NKS ili obje, zajedno sa pojedinostima o svim troškovima koji nastaju za potrošača i koji ulaze u<br />
ukupan trošak kredita, b) ukupan iznos kredita, c) EKS (države članice mogu propisati da se ona kod ugovora o<br />
kreditu u smislu čl. 2. st. 3 Direktive 2008/48/EZ ne navodi), d) po potrebi, trajanje ugovora o kreditu, e) kod<br />
ugovora o kreditu u obliku odgode plaćanja za određenu robu/uslugu, gotovinsku cijenu i iznos svakog<br />
prethodnog plaćanja, i f) po potrebi, ukupan iznos koji potrošač mora platiti i iznos pojedinih obroka. Čikara,<br />
Emilia, op. cit., str. 24.<br />
342 loc. cit.<br />
53
takvo oglašavanje putem npr. <strong>rad</strong>ija ili televizije navodeći čitav niz standardnih informacija<br />
biti prenijeto potrošaču na jasan, sažet i uočljiv način. 343 Isto tako postavlja se pitanje u kojoj<br />
je mjeri potrošač sposoban shvatiti „masu“ informacija. Cilj oglašavanja je da se privuče što<br />
veći broj građana kako bi, <strong>rad</strong>i kupnje određenog kreditnog proizvoda, odabrali upravo onog<br />
davatelja kredita koji najviše odgovara njihovim potrebama. Imajući pred sobom niz<br />
informacija potrošaču će zapravo biti vrlo teško razumjeti sve informacije bez stručne<br />
pomoći. Autorica smatra da je to jedan od razloga uvođenja kreditnog posrednika u<br />
personalno polje primjene nove Direktive 2008/48/EZ jer takva rješenja otežavaju sklapanje<br />
ugovora o potrošačkom kreditu bez pomoći kreditnog posrednika, no posrednik poslove<br />
savjetovanja i pružanja informacija obavlja za novčanu protuvrijednost čime se „diže“ cijena<br />
kredita. Jedan od ciljeva nove Direktive 2008/48/EZ je povećanje udjela prekograničnih<br />
kredita 344 , ali kako će npr. hrvatski potrošač razumjeti informacije sadržane u oglašavanju<br />
neke banke u Italiji ako oglašavanje nije na materinjem jeziku. U takvoj situaciji ili će<br />
potrošač trebati stručnu pomoć prevoditelja, ili će banke oglašavati svoje ponude na različitim<br />
jezicima. Ako idemo u smjeru povećane zaštite potrošača i veće transparentnosti potrošačkih<br />
kredita, čemu i teži Direktiva 2008/48/EZ, potrošaču bi trebalo biti dostupno svako<br />
oglašavanje, odnosno svaka ponuda za sklapanje ugovora o kreditu na području Zajednice<br />
kako bi zaštitio svoje interese odabirom najpovoljnije ponude. Ako pak banke i drugi davatelji<br />
kredita oglašavaju na različitim jezicima nadzire se problem zapošljavanja novog kadra ljudi<br />
koji će prevoditi ponude kako bi one bile dostupne što širem krugu stanovnika EU. Upravo ti i<br />
brojni drugi problemi koji se posljedično javljaju razlozi su oštrih kritika odredba nove<br />
Direktive 2008/48/EZ.<br />
Iz svega navedenog sasvim je jasno da će budući ZPK-a, preuzimajući odredbe nove<br />
Direktive 2008/48/EZ, unijeti značajne izmjene u hrvatsko pravo potrošačkih kredita, osobito<br />
imajući u vidu da su odredbe nove Direktive o oglašavanju utemeljene na načelu maksimalne<br />
harmonizacije što znači da se sadržaj odredba mora preuzeti u nacionalno pravo <strong>rad</strong>i<br />
donošenja ujednačenih rješenja država članica. 345<br />
343 ibid., str. 25.<br />
344 Prema statističkim podacima udio prekograničnih kredita iznosi manje od 1% ukupnog volumena kredita. O<br />
tome vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 5.<br />
345 ibid., str. 26.<br />
54
3.1.2. Predugovorne informacije<br />
Čl. 5 st. 1 Direktive 2008/48/EZ predstavlja još jednu novost propisujući obvezu<br />
davatelja kredita na pružanje informacija potrošaču u predugovornom stadiju. 346 Davatelj<br />
kredita, te ako je potrebno kreditni posrednik, obvezan je pravodobno 347 prije sklapanja<br />
ugovora potrošaču pružiti informacije potrebne <strong>rad</strong>i uspoređivanja različitih ponuda na tržištu<br />
i za donošenje ispravne odluke o tome želi li sklopiti ugovor o kreditu. 348 Informacije se<br />
pružaju potrošaču na papiru ili drugom trajnom mediju putem obrasca iz Dodatka II.<br />
Direktive pod nazivom „Europske standardne informacije za potrošačke kredite“, a obveza<br />
pružanja predugovornih informacija u skladu sa čl. 5 st. 1 Direktive 2008/48/EZ i prema čl. 3<br />
st. 1 i 2 Direktive 2002/65/EZ ispunjena je tek nakon što je obrazac predočen potrošaču. 349<br />
Predugovorne informacije iz čl. 5 st. 1 Direktive 2008/48/EZ gotovo u potpunosti<br />
odgovaraju informacijama koje čine sadržaj ugovora o kreditu. 350 Informacije s kojima<br />
potrošač mora biti upoznat prije sklapanja ugovora taksativno su naveden u čl. 5 st. 1.<br />
Direktive 2008/48/EZ, stoga sukladno navedenom članku Čikara nabraja podatke koje se<br />
odnose na: a) vrstu kredita, b) identitet i adresu davatelja kredita i po potrebi identitet i adresu<br />
kreditnog posrednika, c) ukupan iznos kredita i uvjete isplate, d) trajanje ugovora o kreditu, e)<br />
kod ugovora o kreditu u obliku odgode plaćanja za određenu robu ili uslugu ili kod povezanih<br />
ugovora o kreditu, na informacije o robi ili usluzi i njenoj gotovinskoj cijeni, f) NKS, uvjete<br />
za njenu primjenu i ukoliko je dostupno indeks ili referentnu kamatnu stopu, koja se<br />
primjenjuje na početnu NKS, nadalje na razdoblja, uvjete i vrstu i način njene prilagodbe; ako<br />
u određenim okolnostima vrijede različite NKS, tada se spomenute informacije navode za<br />
svaku, g) EKS i ukupni iznos kredita koji potrošač mora platiti, pojašnjeno putem<br />
reprezentativnog primjera i uz navođenje svih pretpostavki, upotrijebljenih za obračun te<br />
kamatne stope; ako je potrošač davatelju kredita izrazio svoje želje glede jednog ili više<br />
elemenata kredita, npr. u odnosu na trajanje ugovora ili ukupan iznos kredita, onda se i ti<br />
elementi moraju uzeti u obzir; ako ugovor o kreditu predviđa različite načine povlačenja<br />
346 loc. cit.<br />
347 Čikara objašnjava problematiku izraza „pravodobno“. Ono ne odgovara na pitanje koliko vremena mora<br />
proteći između pružanja predugovornih informacija i sklapanja ugovora. U tumačenju izraza može pomoći točka<br />
19. preambule Direktive 2008/48/EZ prema kojoj se potrošaču prije sklapanja ugovora moraju pružiti dostatne<br />
informacije o uvjetima i troškovima kredita „koje on može ponijeti i provjeriti“, tako Čikara, Emilia, op. cit., str.<br />
26.<br />
348 loc. cit.<br />
349 loc. cit.<br />
350 Vidi supra, str. 38 i 39.<br />
55
iznosa sa različitim troškovima ili NKS i davatelj kredita ispunjava pretpostavku iz toč. b)<br />
Dodatka I. Dio II., davatelj kredita mora uputiti na to da drugi mehanizmi povlačenja iznosa<br />
kod te vrste ugovora o kreditu mogu uzrokovati višu EKS, h) iznos, broj i periodičnost<br />
obročnih plaćanja potrošača i ukoliko potrebno redoslijed po kojem u svrhu otplate slijede<br />
plaćanja različitih dugovanih iznosa obračunatih po različitim NKS, i) po potrebi troškove<br />
vođenja jednog ili više računa za knjiženje transakcija plaćanja i isplata iznosa kredita, osim<br />
ako je otvaranje računa fakultativno, zajedno sa troškovima korištenja sredstava plaćanja kako<br />
kod transakcija otplata tako i isplata, i svaki drugi trošak koji proizlazi iz ugovora o kreditu i<br />
uvjete pod kojima se ti troškovi mogu mijenjati, j) po potrebi iznos koji prilikom sklapanja<br />
ugovora o kreditu potrošač plaća javnome bilježniku, k) ukoliko postoji, obvezu sklapanja<br />
ugovora koji je povezan s ugovorom o kreditu, osobito ugovora o osiguranju, kada je<br />
sklapanje takvog ugovora pretpostavka za odobrenje kredita ili za njegovo odobrenje pod<br />
predviđenim uvjetima, l) kamatnu stopu primjenjivu u slučaju zakašnjenja plaćanja i pravila<br />
za njenu prilagodbu i ukoliko je potrebno troškove koji nastaju <strong>rad</strong>i zakašnjenja plaćanja, m)<br />
upozorenje o posljedicama neplaćanja, n) po potrebi, zahtijevana sredstva osiguranja, o)<br />
postojanje ili nepostojanje prava na raskid ugovora 351 , p) pravo potrošača na prijevremenu<br />
otplatu kredita i po potrebi informacije o zahtjevu davatelja kredita za naknadom kao i o<br />
načinu obračuna te naknade prema čl. 16, q) pravo potrošača na neodgodivo i besplatno<br />
obavještavanje u skladu s čl. 9 st. 2 o ishodu ispitivanja baze podataka u svezi s ocjenom<br />
kreditne sposobnosti, r) pravo potrošača da mu se na njegov zahtjev besplatno dostavi preslika<br />
nacrta ugovora o kreditu; ova se odredba ne primjenjuje kada davatelj kredita u vrijeme<br />
zahtjeva nije spreman sklopiti ugovor o kreditu sa potrošačem, i s) po potrebi vremensko<br />
razdoblje u kojem je davatelj kredita vezan predugovornim informacijama. 352<br />
Čl. 5. st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje informacije koje se potrošaču moraju učiniti<br />
dostupnima za ugovore o kreditu koji se sklapaju putem sredstava daljinske komunikacije u<br />
skladu sa čl. 3 st. 3 Direktive 2002/65/EZ. 353 Informacije koje u takvim slučajevima moraju<br />
biti predočene potrošaču odgovaraju informacijama iz čl. 5 st. 1 sl. c), d), e), f) i h) Direktive<br />
351 Autoru nije jasno zašto se navodi „postojanje ili nepostojanje“ prava na raskid ugovora kad takvo pravo<br />
postoji prema čl. 14. Direktive 2008/48/EZ kao apsolutno pravo potrošača, tim više što potonji članak<br />
predstavlja odredbu maksimalne harmonizacije (izuzetak čl. 14 st. 2 Direktive 2008/48/EZ). Sukladno<br />
navedenom autor smatra da bi čl. 5 st. 1 sl. o) Direktive 2008/48/EZ trebao glasiti „o postojanju prava na raskid<br />
ugovora“.<br />
352 Čikara, Emilia, op. cit., str. 26.<br />
353 ibid., str. 27.<br />
56
2008/48/EZ i EKS razjašnjenu putem reprezentativnog primjerka, te ukupan iznos koji<br />
potrošač mora platiti. 354<br />
Čl. 5 st. 3 Direktive 2008/48/EZ propisuje obvezu davatelja kredita da pruži sve<br />
predugovorne informacije potrošaču putem standardnog obrasca odmah nakon sklapanja<br />
ugovora, ukoliko je ugovor na zahtjev potrošača sklopljen putem sredstava daljinske<br />
komunikacije koje ne podržava pružanje informacija iz čl. 5 st. 1. 355<br />
Osim obveze pružanja predugovornih informacija, čl. 5 st. 6 Direktive propisuje i<br />
obvezu davatelja kredita, odnosno kreditnog posrednika da daju potrošaču prikladna<br />
objašnjenja na temelju kojih će on donijeti odluku o tome da li je sklapanje ugovora o kreditu<br />
u skladu s njegovim financijskim stanjem i općenito njegovim mogućnostima. 356<br />
Preuzimanje čl. 5 Direktive 2008/48/EZ u novi ZPK nesumnjivo će predstavljati važnu<br />
novinu u hrvatskom pravu potrišačkih kredita, te , smatra Čikara, je ujedno i jedan od glavnih<br />
razloga za usvajanje potpuno novog zakona o potrošačkim kreditima. 357<br />
Čl. 77 ZZP-a propisuje tek manji broj informacija koje je zajmodavac dužan predočiti<br />
potrošaču prije sklapanja ugovora 358 , međutim čl. 306 st. 4 ZKI-a propisuje na opsežan način<br />
informacije koje su kreditne institucije dužne predočiti potrošačima. Takva odredba pokazuje<br />
određeni stupanj usklađenosti s odredbama nove Direktive 2008/48/EZ, Čikara zaključuje da<br />
će više računa trebati voditi o usklađenosti hrvatskih propisa potrošačkog kredita. 359 Obzirom<br />
da predugovorne informacije gotovo u potpunosti odgovaraju informacijama iz ugovora o<br />
kreditu, <strong>rad</strong>i bolje preglednosti i sistematičnosti, novi ZPK trebao bi sadržavati popis<br />
predugovornih informacija, dok bi se u dijelu koji se odnosi na sadržaj ugovora samo pozivao<br />
na odredbe o predugovornim informacijama.<br />
3.1.3. Ocjena kreditne sposobnosti potrošača i pristup bazama podataka<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ uređuje još jednu novost u odnosu na postojeće pravno<br />
uređenje potrišačkih kredita, a to je obveza ocjene kreditne sposobnosti potrošača koja<br />
354 loc. cit.<br />
355 loc. cit.<br />
356 loc. cit.<br />
357 ibid., str. 28.<br />
358 Vidi supra, str. 46.<br />
359 Čikara, Emilia, op. cit., str. 28.<br />
57
zajedno s obvezom pružanja predugovornih informacija čini sastavni dio tzv. načela<br />
odgovornog odobravanja kredita. 360 Tijekom zakonodavnog postupka navedena odredba bila<br />
je vrlo sporna, te čak i izbrisana, al unatoč tome načelo je ipak preinačeno i sadržano u<br />
odredbama čl. 5, 6 i 8 Direktive 2008/48/EZ. 361 Čl. 8 st. 1 Direktive 2008/48/EZ propisuje<br />
obvezu država članica da nacionalnim propisima osiguraju da davatelji kredita prilikom<br />
sklapanja ugovora o kreditu, ocjene kreditnu sposobnost potrošača temeljem informacija čiji<br />
je izvor neposredno potrošač ili iz baze podataka. 362 Informacije koje davatelj kredita sazna<br />
putem jednog od navedenih načina predstavljaju temelj odluke o odobrenju kredita. 363<br />
Međutim, čl. 8 ne propisuje kako trebaju postupiti davatelji kredita kada financijsko stanje<br />
potrošača ne odgovara njihovim zahtjevima. Direktiva 2008/48/EZ ne propisuje nikakve<br />
sankcije u slučaju povrede te obveze, kao ni zabranu odobravanja kredita u slučaju negativne<br />
ocjene kreditne sposobnosti potrošača. 364<br />
Čl. 9 st. 2 i 3 Direktive 2008/48/EZ propisuju kako se potrošača bez odgode i naknade 365<br />
mora obavijestiti o negativnoj odluci o sklapanju ugovora i o podacima iz baze podataka na<br />
temelju kojih je odluka donesena, osim ako obavještavanje nije dopušteno prema drugim<br />
propisima Zajednice ili ako se protivi ciljevima javnog poretka ili javne sigurnosti 366 . 367 No<br />
odredba ne govori o tome koji se podaci iz baze podataka smiju koristiti i na koji se način te<br />
informacije ocjenjuju 368 . 369<br />
360 ibid., str. 30., odgovorno odobravanje kredita sastoji se u davanju prognoze o vraćanju ukupnog iznosa<br />
kredita odnosno u ocjeni boniteta potrošača. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 30., bilj. 158.<br />
361 Čikara navodi da je čl. 9 Prijedloga Direktive iz 2002. g. predviđao načelo odgovornog odobravanja kredita<br />
na način da je obvezivao davatelja kredita na tri razine: 1. morao je u predugovornom stadiju informirati<br />
potrošača o svim bitnim okolnostima vezanim za ugovor, 2. morao je ocijeniti kreditnu sposobnost potrošača<br />
temeljem njegovih izjava i po potrebi temeljem ispitivanja baza podataka, 3. između svih ponuđenih ugovora o<br />
kreditu, morao je izabrati onu vrstu kredita koja potrošaču najviše odgovara i odrediti ukupan iznos kredita koji<br />
odgovara imovinskom stanju potrošača, Čikara, Emilia, op. cit., str. 30.<br />
362 Čikara, Emilia, op. cit., str. 30.<br />
363 loc. cit.<br />
364 ibid, str. 31.<br />
365 „Odredba je osobito kritizirana <strong>rad</strong>i prava potrošača na primanje obavijesti bez plaćanja naknade. Davatelji<br />
kredita tvrde kako informacije koje su dobili naplatno uvidom u baze podataka moraju potrošačima proslijediti<br />
besplatno, što će dovesti do poskupljenja kreditnih proizvoda“, Čikara, Emilia, op. cit., str. 31., bilj. 162.<br />
366 „Prema čl. 9 st. 4 Direktive 2008/48/EZ, odredbe čl. 9 ne zadiru u djelovanje Direktive 95/46/EZ Europskog<br />
parlamenta i Vijeća od 24.10.1995. o zaštiti pojedinaca glede ob<strong>rad</strong>e osobnih podataka i o slobodnom kretanju<br />
takvih podataka, Sl.l. L 281 od 23.11.1995., str. 31, izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003, Sl.l. L 284 od<br />
31.10.2003., str. 1.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 31., bilj. 163.<br />
367 Čikara, Emilia, op. cit., str. 31.<br />
368<br />
„Smatra se da se ovdje treba uzeti u obzir točku 45. preambule prema kojoj Direktiva 2008/48/EZ u punome<br />
opsegu vodi računa o zaštiti osobnih podataka, pravu vlasništva, zabrani diskriminacije, zaštiti obiteljskog i<br />
poslovnog života i o zaštiti potrošača prema Povelji temeljnih ljudskih prava. O tim se pravima mora voditi<br />
računa i prilikom ocjene kreditne sposobnosti potrošača.“ O tome više Čikara, Emilia , op. cit., str. 31, bilj. 164.<br />
369 ibid, str. 31.<br />
58
U slučaju kada nacionalni propisi država članica već obvezuju davatelja kredita na<br />
provjeravanje baza podataka, ti se propisi mogu i dalje primjenjivati. 370 U RH u svibnju 2007.<br />
godine započeo je s <strong>rad</strong>om Hrvatski registar obveza po kreditima (dalje u tekstu: HROK)<br />
kojeg je osnovalo 20 banaka sa svrhom prikupljanja, ob<strong>rad</strong>e i razmjene informacija o svim<br />
kreditnim obvezama klijenata i urednosti njihovog podmirivanja. Prilikom ocjene kreditne<br />
sposobnosti potrošača u RH, banka može imati pravo da putem HROK-a zatraži kreditno<br />
izvješće 371 o potrošačevoj kreditnoj aktivnosti, ali samo uz pisanu suglasnost potrošača. Na taj<br />
način uvid u kreditno izvješće postaje jedan od elemenata pri odluci o prihvaćanju klijentovog<br />
zahtjeva za odobravanje kredita.<br />
Što će reći da u RH još ne postoji obveza ocjene kreditne sposobnosti potrošača, već<br />
banke imaju pristup bazama podataka samo uz pristanak potrošača. Dalje, sljedeći problem<br />
koji se uočava je da pristup bazi podataka imaju samo banke i stambene štedionice kao<br />
davatelji kredita, međutim ugovor o potrošačkom zajmu može odobriti i fizička osoba kao<br />
zajmodavac i druge pravne osobe. Iz toga proizlazi da navedeni zajmodavci nemaju pristup<br />
bazi podatka, al inkorporacijom odredba Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK i ta bi obveza<br />
nastala za zajmodavce u RH. No, sukladno tome trebalo bi osnovati još jednu bazu podataka<br />
za sve ugovore o potrošačkim kreditima kod kojih se kao zajmodavac ne javlja banka ili da se<br />
u HROK-u nalaze i podaci potrošača takvih ugovora. Osim u novom ZPK-u, takva odredba<br />
može naći svoje mjesto i u Zakonu o zaštiti osobnih podataka 372 (dalje u tekstu:ZZOP). 373<br />
Preuzimanjem u hrvatsko pravo potrošačkog kredita čl. 8. nove Direktive 2008/48/EZ Čikara<br />
smatra kako treba uskladiti buduću odredbu u ZPK-u sa postojećom odredbom o ocjeni<br />
kreditne sposobnosti dužnika iz čl. 115 st. 3 ZKI 374 . 375<br />
370 U Njemačkoj se podaci provjeravaju u bazi podataka SCHUFA, u Francuskoj u bazi podataka Fichier<br />
National des Incidents de Paiments, dok se u Austriji zahtjev upućuje Konsumentenschutzverein–u (KVS), u<br />
SAD-u Credit Bureau, u Velikoj Britaniji u bazi podataka Credit Referencing Agency, a prva verzija takvog<br />
projekta u Hrvatskoj bila je poznata pod nazivom HROK-Hrvatski registar obveza po kreditima, vidi<br />
, (25.4.2009.).<br />
371 Kreditno izvješće je proizvod HROK-a d.o.o. i predstavlja podatke o kreditnim zaduženjima klijenta. Dakle,<br />
podatke o zatraženim i odobrenim kreditima, redovitosti otplate kredita, instrumentima osiguranja i ostalo<br />
vezano uz kreditni odnos s bankom. To se odnosi samo na podatke o kreditima, uključujući i kredit po tekućem<br />
računu (odobreni minus) jer on predstavlja kreditno zaduženje, a nipošto se ne odnosi na stanja tekućih ili<br />
štednih računa, oročenih depozita ili ostale imovine klijenta koja je povjerena na čuvanje banci, vidi<br />
, (20.3.2009.).<br />
372 Zakon o zaštiti osobnih podataka, NN br. 103/03., 118/06., 41/08.<br />
373 Čikara, Emilia, op. cit., str. 31.<br />
374 Prije sklapanja ugovora koji je osnova za nastanak izloženosti kreditnom riziku, kreditna institucija<br />
procjenjuje dužnikovu kreditnu sposobnost te kvalitetu, utrživost, raspoloživost i vrijednost instrumenta<br />
osiguranja svojih potraživanja ( čl. 115 st. 3 ZKI).<br />
375 Čikara, Emilia, op. cit., str. 31.<br />
59
3.2. Informacije iz ugovora o kreditu<br />
Čl. 10 st. 2 Direktive 2008/48/EZ sadrži katalog informacija koje se moraju uvrstiti u<br />
ugovor o kreditu. Obveza pružanja informacija u ugovornom stadiju prethodno je obrađena u<br />
poglavlju V. pod nazivom „Potrošački kredit“, stavkom 2. „Ugovor o potrošačkom kreditu“,<br />
točkom 2.3. „Sadržaj ugovora o potrošačkom kreditu“, podtočkom 2.3.2 „Koje novosti u<br />
sadržaju ugovora donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ?“. 376<br />
376 Vidi supra, str. 40 - 46.<br />
60
VII. POSEBNA PRAVA POTROŠAČA<br />
1. Posebna prava potrošača<br />
ZZP-a i Direktiva 87/102/EEZ propisuju i neka posebna prava potrošača kao što su<br />
ispunjenje ugovora o potrošačkom zajmu prije roka, promjene na strani zajmodavca, odnosno<br />
kreditora, jednostrani raskid ugovora, pravo plaćanja ili osiguranja kredita sredstvima<br />
bezgotovinskog plaćanja, te odgovornost zajmodavca za trgovca. Osim toga, nova Direktiva<br />
2008/48/EZ uvodi i neka nova posebna prava potrošača: pravo na otkaz ugovora o kreditu na<br />
neodređeno vrijeme i pravo na raskid ugovora o kreditu. Isto tako u njoj nema više nekih<br />
prava potrošača iz stare Direktive 87/102/EEZ kao što su to odredbe o jednostranom raskidu<br />
ugovora o kreditu i odredbe o plaćanju ili osiguranju kredita izdavanjem mjenice ili čeka.<br />
Također nova Direktiva 2008/48/EZ ne sadrži ni odredbe o zakonskom založnom pravu<br />
davatelja kredita.<br />
1.1. Ispunjenje ugovora o potrošačkom zajmu prije roka<br />
Za zaštitu potrošača veoma je značajna odredba čl. 79 ZZP-a koja predviđa pravo<br />
potrošača da zajam vrati prije roka određenog za vraćanje. 377 Dalje, ZZP-a navodi da u tom<br />
slučaju potrošač ima pravo na razmjerno sniženje ukupnog troška zajma koje se sastoji od<br />
razlike iznosa kamata koje je trebalo platiti do trenutka u kojem je, prema ugovoru, trebalo<br />
izvršiti plaćanje i iznos kamata plaćenih do trenutka vraćanja zajma. 378<br />
Tom odredbom hrvatski zakonodavac ispunio je obvezu iz čl. 8 Direktive 87/102/EEZ<br />
koji obvezuje države članice da domaćim propisima urede pravo potrošača da svoje obveze iz<br />
ugovora o kreditu ispuni prije isteka roka za vraćanje kredita, međutim tada mora biti ovlašten<br />
na pravično smanjenje ukupnih troškova kredita, ali Direktiva je ipak državama članicama<br />
ostavila da ta pravila detaljno urede, odnosno da definiraju što znači „pravično smanjenje<br />
ukupnih troškova“. 379<br />
377 Čl. 79 st. 1 ZZP-a.<br />
378 Čl. 79 st. 2 ZZP-a.<br />
379 Petrić Silvija, op. cit., str. 563.<br />
61
Prema tome odredba ZZP-a konkretnija je od čl. 8 Direktive 87/102/EEZ time što<br />
definira „pravično smanjenje“ ukupnog troška zajma, ali ne daje konkretno rješenje o tome da<br />
li potrošač može bilo kada ispuniti svoje obveze iz ugovora, ili ipak treba poštivati neke<br />
rokove. 380 Osim ZZP-a, prijevremenu isplatu zajma predviđaju i opća pravila obveznog<br />
prava. 381 Tako ZOO propisuje pravo potrošača da vrati kredit i prije roka određenog<br />
ugovorom za vraćanje uz obvezu prethodnog obavještavanja banke. 382 U tom slučaju potrošač<br />
je dužan davatelju kredita nadoknaditi štetu ako ju je ovaj pretrpio, a banka ne može uračunati<br />
kamate za vrijeme od dana vraćanja do dana do kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. 383 Što<br />
znači da banka ima pravo samo na nadoknadu stvarne štete a nema pravo na izmaklu dobit.<br />
Pritom ostaje neodređeno na koji način se procjenjuje stvarna šteta, pa se postavlja pitanje je<br />
li ona objektivno utemeljena. U cilju povećane zaštite potrošača trebalo bi propisati<br />
objektivne kriterije za određivanje naknade štete. Čl. 507 ZOO–a kaže da zajmoprimac može<br />
vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed<br />
o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu, ako nije drukčije ugovoreno. „Također i odredbe ZOO–<br />
a glede kupoprodaje s obročnom otplatom cijene propisuju u čl. 467 ZOO–a mogućnost<br />
kupca uvijek odjednom isplatiti ostatak cijene, koji se isplaćuje čist, bez ugovornih kamata i<br />
bez troškova. Prema čl. 467 st. 3 ZOO–a suprotna odredba ugovora biti će ništetna.“ 384<br />
Obzirom da sve navedene odredbe pozitivnog prava govore o vraćanju zajma/kredita prije<br />
roka određenog za vraćanje, može se zaključiti da potrošač može zajam/kredit vratiti bilo<br />
kada prije dospjelosti.<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ u čl. 16 st. 1 također propisuje mogućnost prijevremene<br />
otplate kredita navodeći da potrošač ima pravo u svako doba, u cijelosti ili djelomično ispuniti<br />
svoje obveze iz ugovora o kreditu, pri čemu ima pravo na razmjerno smanjenje kamata i<br />
ostalih troškova vezanih za ugovor o kreditu. 385 Iako na prvi pogled izgleda da uređuje dati<br />
institut na isti način kao i odredbe postojećeg prava, novom Direktivom 2008/48/EZ učinjen<br />
je korak dalje ka većoj pravnoj zaštiti potrošača na način da se daje potrošaču pravo ispuniti<br />
obvezu iz ugovora „u svako doba“ i to u „cijelosti ili djelomično“. 386<br />
380 Čikara, Emilia, op. cit., str. 47.<br />
381 loc. cit.<br />
382 Čl. 1024 st. 2 ZOO-a.<br />
383 Čl. 1024 st. 3 i 4 ZOO-a.<br />
384 Čikara, Emilia, op. cit., str. 47.<br />
385 ibid., str. 45.<br />
386 loc. cit.<br />
62
No, Čikara ističe još jednu novost Direktive 2008/48/EZ koju predstavlja čl. 16 st. 2 do<br />
5 prema kojemu davatelj kredita u slučaju prijevremene otplate ima pravo naknadu štete koja<br />
bi time njemu eventualno bila prouzročena. 387 Upravo zbog takvog rješenja ta je odredba bila<br />
vrlo sporna tijekom zakonodavnog postupka ali je ipak usvojena. 388 Takva odredba nije<br />
potpuna novost u hrvatskom pravu jer ZOO propisuje pravo zajmodavca/banke na naknadu<br />
štete u slučaju prijevremene otplate kredita. Novost predstavljaju odredbe o granicama<br />
naknade točno precizirajući iznos pravične naknade koju ima pravo zahtijevati kreditor zbog<br />
eventualnih troškova vezanih uz prijevremenu otplatu kredita u slučajevima kada je<br />
ugovorena fiksna NKS. 389 Na taj način zakonodavac podiže stupanj zaštite potrošača te bi se<br />
takve odredbe trebale inkorporirati u budući ZPK, tim više što se <strong>rad</strong>i o odredbama<br />
maksimalne harmonizacije.<br />
Prema čl. 16 st. 2 Direktive 2008/48/EZ gornje granice te naknade ovise o vremenu od<br />
trenutka otplate do trenutka koji je u ugovoru određen za vraćanje kredita. 390 „Kada je to<br />
razdoblje duže od godinu dana, naknada ne smije prijeći 1% prijevremeno otplaćenog iznosa<br />
kredita. Kada je to razdoblje kraće od godinu dana, ona ne smije prijeći 0,5% prijevremeno<br />
otplaćenog iznosa kredita.“ 391 392 Čikara smatra da je propust ove odredbe što nije propisala<br />
gornju granicu za slučaj da to razdoblje iznosi točno godinu dana. 393<br />
Čl. 16 st. 3 sl. a) do c) Direktive 2008/48/EZ propisuje slučajeve kada se naknada ne<br />
smije zahtijevati: a) kada je otplata učinjena putem ugovora o osiguranju koji je ugovoren kao<br />
jamstvo otplate kredita, b) kada je sklopljen ugovor o kreditu u obliku mogućnosti<br />
prekoračenja stanja na tekućem računu, i c) kada je otplata uslijedila u razdoblju za koje nije<br />
ugovorena fiksna NKS, što a contrario proizlazi iz st. 2 iz formulacije „u slučajevima kada<br />
je ugovorena fiksna NKS“. 394<br />
Što se tiče načina obračuna naknade za davatelja kredita, točka 39. preambule Direktive<br />
2008/48/EZ navodi da obračun mora za potrošača biti transparentan i razumljiv u svakom<br />
387 loc. cit.<br />
388 loc. cit.<br />
389 ibid., str. 46.<br />
390 loc. cit.<br />
391 loc. cit.<br />
392 „Te gornje granice Komisija mora ispitivati svakih pet godina (odnosno prvi put 12.5.2013.) i ocijeniti ih u<br />
skladu sa gospodarskim kretanjima i stanju na tržištu Zajednice (čl. 27 st. 2 Direktive 2008/48/EZ).“ Čikara,<br />
Emilia, op. cit., str. 46., bilj. 229.<br />
393 Čikara, Emilia, op. cit., str. 46.<br />
394 loc. cit.<br />
63
stadiju ugovora. 395 Isto propisuju i odredbe Direktive 2008/48/EZ prema kojima potrošač<br />
mora biti informiran o svom pravu na prijevremenu otplatu kredita, te ako je potrebno i o<br />
pravu na informacije o zahtjevu davatelja kredita za naknadom kao i o načinu obračuna te<br />
naknade, koje mu se moraju pružiti na razumljiv i sažet način. 396 No, obzirom da Direktiva<br />
2008/48/EZ ne propisuje jedinstvenu metodu obračuna naknade, Čikara smatra kako će<br />
preuzimanje ove odredbe imati za posljedicu različite rezultate u različitim državama<br />
članicama te neće doprinijeti željenoj harmonizaciji. 397 „Isto tako nije jasno, kako će se<br />
spomenute informacije, osobito o načinu obračuna naknade, u okviru pružanja<br />
predugovornih ili ugovornih informacija potrošaču pružiti na jasan, sažet i transparentan<br />
način.“ 398<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ u čl. 16 st. 4 propisuje da ako „pravična i objektivno<br />
utemeljena“ naknada prijeđe stvarnu štetu davatelja kredita, potrošač ima pravo na razmjerno<br />
smanjenje naknade. 399 Osim toga čl. 16 st. 4 sl. b) Direktive 2008/48/EZ daje mogućnost<br />
davatelju kredita na naknadu koja prelazi ugovoreni paušalni iznos ako dokaže da njegov<br />
stvarni gubitak prelazi gornje granice utvrđene u čl. 16 st. 2 Direktive 2008/48/EZ. 400 Tada<br />
davatelj kredita ima pravo izbora između naknade određene prema toj odredbi i naknade<br />
određene u skladu čl. 16 st. 2 Direktive 2008/48/EZ. 401 Prema točci 40. preambule Direktive<br />
2008/48/EZ državama članicama daje se fakultativna mogućnost utvrđenja granice iznosa<br />
prijevremene otplate, ispod koje se naknada ne može zahtijevati, a prilikom utvrđivanja<br />
granice, koja ne može biti viša od 10 000 eura u razdoblju od dvanaest mjeseci, države članice<br />
moraju uzeti u obzir prosječni iznos potrošačkih kredita na svojem tržištu. 402<br />
Čl. 16 st. 5 Direktive 2008/48/EZ propisuje da naknada ni u kojem slučaju ne smije<br />
prijeći iznos kamata koji bi potrošač morao platiti kada bi obvezu iz ugovora ispunio u<br />
ugovorenom roku. 403 Time se opet štiti potrošač naspram davatelja kredita budući da kreditor<br />
ne smije biti u povoljnijem položaju nego što bi bio da je potrošač kredit vratio u ugovorenom<br />
roku. 404<br />
395 loc. cit.<br />
396 loc. cit.<br />
397 loc. cit.<br />
398 ibid., str. 47.<br />
399 loc. cit.<br />
400 loc. cit.<br />
401 loc. cit.<br />
402 loc. cit.<br />
403 ibid., str. 46.<br />
404 loc. cit.<br />
64
Imajući u vidu sve navedeno očito je da će budući ZPK unijeti brojne novine, pa tako i<br />
glede spornog prava potrošača da prijevremeno isplati kredit. Implementacijom čl. 16<br />
Direktive 2008/48/EZ u ZPK otkloniti će se prethodno navedeni nedostatak postojećih<br />
odredbi, ali u smjeru povećane zaštite potrošača i donošenja ujednačenih rješenja trebao bi se<br />
odrediti način obračuna naknade davatelja kredita da bi se izbjegla eventualna mogućnost<br />
nanošenja štete potrošaču. Potrošač neće biti stavljen u lošiji položaj od onog u kojem bi bio<br />
da je kredit vratio u ugovorenom roku, što mu garantira čl. 16 st. 5 Direktive 2008/48/EZ, no<br />
obzirom da svoju obvezu ispunjava prije vremena, logično je da bude u boljem, a ne u istom<br />
položaju kao da je obvezu ispunio u roku. Isto tako razumljivo je da će ispunjenjem obveze<br />
prije roka kreditor biti u lošijem položaju, osim ako iznos naknade odgovara iznosu preostalih<br />
kamata koje bi potrošač trebao platiti. Iako se navedenim odredbama isključivo štite<br />
potrošači, autorica smatra da ni davatelja kredita ne bi trebalo staviti u bitno lošiji položaj,<br />
pritom naglašavam riječ „bitno“, jer time on zapravo na nikakav način ne šteti potrošaču,<br />
naprotiv ide mu u korist.<br />
1.2. Promjene na strani zajmodavca/kreditora<br />
ZZP-a štiti interese potrošača u slučaju prijenosa potraživanja na drugog vjerovnika.<br />
Dođe li do promjene zajmodavca, potrošač ima pravo staviti novom zajmodavcu sve<br />
prigovore koje bi imao i prema starom zajmodavcu 405 , osim strogo osobnih prigovora. 406 Do<br />
promjene zajmodavca može doći ustupanjem tražbine, tj. cesijom 407 ili temeljem ustupanja, tj.<br />
prijenosa ugovora 408 . 409 No, Petrić ističe da bi ovakvo pravilo vrijedilo i da nema postojeće<br />
odredbe u ZZP-a jer potrošača štite opća pravila o cesiji, odnosno o prijenosu ugovora u<br />
405 Prema pravilima ZOO to znači da potrošač može novom zajmodavcu staviti sve objektivne prigovore, a<br />
subjektivne samo u slučaju ako ih ima prema njemu, a ne i prema prenositelju odnosno starom zajmodavcu. Ali<br />
potrošač svakako ima pravo na subjektivne prigovore koje bi imao prema starom zajmodavcu ako je to izričito<br />
ugovoreno. Više o tome Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, Obvezno pravo – priručnik za internu upotrebu,<br />
Zagreb, 2006., str. 201.<br />
406 Čl. 80 ZZP-a kojim je preuzet čl. 9 Direktive 87/102/EEZ.<br />
407 Ustup tražbine (cesija) je prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika<br />
(cesionara), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti, Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, op. cit., str. 202, čl. 80 do<br />
89 ZOO-a.<br />
408 Prijenos ugovora je pravni posao kojim jedna strana-prenositelj prenosi trećoj osobi-primatelju sva svoja<br />
prava i obveze iz već postojećeg dvostrano obveznog pravnog odnosa, s time da druga strana pristane na takav<br />
prijenos, Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, op. cit., str. 199., čl. 127 do 129 ZOO-a.<br />
409 Petrić Silvija, op. cit., str. 563.<br />
65
ZOO-a. 410 Usporedno tome na potrošača se primjenjuju opća i posebna pravila ZOO-a u svim<br />
onim aspektima koji nisu regulirani ZZP-a kao lex generalis.<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ ne uvodi značajnije promjene glede prijenosa prava na<br />
novog davatelja kredita. Čl. 17 st. 1 Direktive 2008/48/EZ propisuje da u slučaju prijenosa<br />
prava na novog vjerovnika 411 , potrošač prema novom zajmodavcu ima pravo istaknuti sve<br />
prigovore koje je imao prema straom uključujući i prigovor kompenzacije (prijeboja) 412 pod<br />
uvjetom da je prijeboj dopušten prema pravu države članice. 413<br />
Novost predstavlja čl. 17 st. 2 Direktive 2008/48/EZ koji propisuje da potrošač mora biti<br />
obaviješten o prijenosu prava na novog vjerovnika, no potreba obavještavanja ne postoji kada<br />
davatelj kredita u suglasnosti s novim vjerovnikom i nakon prijenosa prava i dalje nastupa kao<br />
davatelj kredita naspram potrošača 414 . 415<br />
Obavijest o prijenosu prava nije predviđena odredbama ZZP-a, kao ni odredbama<br />
Direktive 87/102/EEZ, no obzirom da ZZP-a propisuje da do prijenosa prava može doći<br />
cesijom ili prijenosom ugovora, obveza obavještavanja za zajmodavca proizlazi iz općih<br />
odredba obveznog prava. 416 Čl. 82 ZOO-a navodi kako za ustup tražbine nije potreban<br />
pristanak dužnika, tj. potrošača, ali ja ustupitelj (zajmodavac) dužan obavijestiti potrošača o<br />
ustupanju. 417 U slučajevima kada do prijenosa prava dođe prijenosom ugovora ZOO propisuje<br />
da je potreban pristanak dužnika, te da je pristanak valjan samo ako je dan u propisanom ili<br />
ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora 418 , odnosno u konkretnom slučaju<br />
pristanak mora biti dan u pisanom obliku. 419<br />
410 loc. cit.<br />
411 „Iz Obrazloženja Komisije iz Prijedloga Direktive iz 2002. g. proizlazi kako novi vjerovnik može biti bilo koja<br />
osoba kojoj je davatelj kredita prenio svoja potraživanja neovisno o tome temeljem koje se „pravne<br />
konstrukcije“ prijenos odvijao (cesija, punomoć itd.). Kao primjer navedeni su osiguratelj kredita, trgovačko<br />
društvo koje se bavi poslovima sekuritizacije i sl.“, Čikara, Emilia, op. cit., str. 47, bilj. 236.<br />
412 Prijeboj (compensatio, Kompensation, Aufrechnung, Verrechnung) je način prestanka obveznog odnosa kod<br />
kojega se međusobno tražbine dviju osoba ukidaju međusobnim obračunavanjem: obračunava se tražbina iz<br />
jednog obveznog odnosa sa tražbinom iz drugog obveznog odnosa. Bitno je da se prebijaju tražbine s tražbinama<br />
iz barem dva obveznopravna odnosa koja ne moraju imati istu pravnu osnovu, niti tražbine moraju biti iste<br />
vrijednosti, niti moraju nastati u isto vrijeme. O tome više Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, op. cit., str. 276 do<br />
282.<br />
413 Čikara, Emilia, op. cit., str. 47.<br />
414 Čikara ističe u svom <strong>rad</strong>u točku 41. preambule Direktive 2008/48/EZ koja govori da bi u takvim slučajevima<br />
nametanje obveze obavještavanja bilo pretjerano. Čikara, Emilia, op. cit., str. 48.<br />
415 Čikara, Emilia, op. cit., str. 48.<br />
416 loc. cit.<br />
417 Čl. 82 st. 1 ZOO-a.<br />
418 Čl. 127 st. 2 ZOO-a.<br />
419 Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, ali za razliku od prijašnjeg ZZP-a koji je pisani oblik<br />
postavio kao uvjet valjanosti samog ugovora, sadašnji ZZP ne određuje oblik kao uvjet valjanosti. Vidi supra,<br />
str. 32.<br />
66
Implementacijom čl. 17 Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK morati će se voditi računa<br />
o općim pravilima ZOO-a <strong>rad</strong>i postizanja usklađenosti hrvatskih propisa, te istovremene<br />
zaštite potrošača i općenito <strong>rad</strong>i pravne sigurnosti.<br />
1.3. Ostala posebna prava potrošača prema odredbama ZZP-a<br />
Dalje, navode se neka posebna prava potrošača koja propisuje ZZP-a i Direktiva<br />
87/102/EEZ, no koja se više ne nalaze u odredbama nove Direktive 2008/48/EZ.<br />
1.3.1. Jednostrani raskid ugovora<br />
Odredbe o povratu stvari kojom se <strong>rad</strong>i zaštite interesa potrošača predviđa da države<br />
članice moraju propisati uvjete u kojima se korisniku kredita odobrenog za kupovinu robe, u<br />
slučaju raskida ugovora može oduzeti stvar nabavljena temeljem tog ugovora. 420 Direktiva<br />
87/102/EEZ ne propisuje uvjete oduzimanja stvari koja je predmet ugovora o kreditu, već<br />
samo u čl. 7 općenito uređuje odnos između davatelja kredita i potrošača na način da nakon<br />
oduzimanja stvari ne smije doći do neosnovanog obogaćenja davatelja kredita. 421<br />
ZZP-a nije preuzeo čl. 7 Direktive 87/102/EEZ, što znači da se na takve situacije<br />
primjenjuju odredbe ugovornog prava o jednostranom raskidu ugovora u kupoprodaji s<br />
obročnim otplatama cijene 422 i ugovora o kreditu 423 , odnosno opća pravila o jednostranom<br />
raskidu ugovora zbog neispunjenja. 424<br />
1.3.2. Pravo plaćanja ili osiguranja kredita sredstvima bezgotovinskog plaćanja<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ ne sadrži ni odredbu o plaćanju ili osiguranju kredita<br />
sredstvima bezgotovinskog plaćanja, npr. mjenicom, čekom i sl. ZZP-a određuje da potrošač<br />
420 Petrić, Silvija, op. cit., str. 564.<br />
421 loc. cit.<br />
422 Čl. 464-473 ZOO-a.<br />
423 Čl. 1021-1024 ZOO-a.<br />
424 Petrić, Silvija, op. cit., str. 564.<br />
67
može otplaćivati zajam sredstvom bezgotovinskog plaćanja ako je tako ugovoreno, a<br />
zajmodavac je dužan koristiti ta sredstva plaćanja isključivo za otplatu zajma. 425 Iskoristi li<br />
zajmodavac navedena sredstva bezgotovinskog plaćanja za neku drugu svrhu, odgovarati će<br />
za štetu koju je time uzrukovao potrošaču. 426 Takvim rješenjem preuzeta ja obveza iz čl. 10<br />
Direktive 87/102/EEZ kojom se nalaže državama članicama u kojima je moguće plaćati ili<br />
osiguravati kredit na takav način, da na odgovarajući način zaštite interese potrošača kada se<br />
tim pravima služi. 427<br />
1.3.3. Zakonsko založno pravo<br />
ZZP-a propisuje da zajmodavac ima, kao sredstvo osiguranja naplate svoje tražbine,<br />
zakonsko založno pravo na stvari koju je potrošač kupio pozajmljenim novcem. 428 Ovom<br />
odredbom daje se zajmodavcu efikasno sredstvo zaštite njegovih tražbina, no s druge strane<br />
ono ne lišava potrošača posjeda stvari, ali mu omogućuje naplatu potraživanja iz vrijednosti<br />
predmeta zaloga u slučaju ako potrošač svoje obveze iz ugovora o kreditu ne izvrši u roku<br />
određenom samim ugovorom. 429<br />
No odredba o zakonskom založnom pravu zajmodavca neće se primjenjivati na ugovore<br />
o zajmu kojima je tražbina zajmodavca osigurana založnim pravom na nekretnini i na ugovore<br />
o zajmu sklopljene <strong>rad</strong>i kupnje, izg<strong>rad</strong>nje, dog<strong>rad</strong>nje, obnove, zakupa ili stjecanja nekog<br />
drugog prava na nekretnini ili posebnom dijelu nekretnine. 430 Ovakvo isključenje odredbe<br />
opravdano je mišljenjem da nema potrebe za zakonskom založnima pravom ako je isto<br />
ugovoreno. Nova Direktiva 2008/48/EZ ne spominje ovo pravo, isključujući pritom iz polja<br />
primjene svojih odredba ugovore o kreditu kod kojih potrošač davatelju kredita mora dati<br />
neku stvar u zalog <strong>rad</strong>i osiguranja tražbine i kod kojih je odgovornost potrošača strogo<br />
ograničena na tu založenu stvar. Obzirom na dano isključenje, logično je odbacivanje odredbe<br />
o zakonskom založnom pravu kreditora da ne bi došlo do isključenja onih ugovora koji nisu<br />
425 Čl. 81 st. 1 ZZP-a.<br />
426 Čl. 81 st. 2 ZZP-a.<br />
427 Petrić, Silvija, op. cit., str. 563.<br />
428 Čl. 84 ZZP-a.<br />
429 Petrić, Silvija, op. cit., str. 564.<br />
430 Čl. 72 st. 2 i 3 ZZP-a.<br />
68
isključeni iz polja primjene Direktive 2008/48/EZ, te posljedično do znatno manje zaštite<br />
potrošača.<br />
1.3.4. Odgovornost zajmodavca za trgovca (povezani ugovori)<br />
ZZP u čl. 83 određuje paralelnu odgovornost trgovca, odnosno prodavatelja robe i<br />
zajmodavca za nedostatke prodane stvari i za neispunjenje obveza koje prodavatelj ima prema<br />
potrošaču, kojim je preuzeta obveza iz čl. 11 Direktive 87/102/EEZ 431 .<br />
Inkorporiranjem ovog instituta u hrvatsko pravo štite se prava i interesi potrošača jer<br />
ovakva odredba potrošaču daje prava koja po općim pravilima o ugovornoj odgovornosti ne<br />
bi mogao ostvariti. 432 Ovdje se zapravo <strong>rad</strong>i o situacijama kada se kao zajmodavac pojavljuje<br />
osoba različita od prodavatelja robe ili usluge. Potrošač sklapa dva ugovora; ugovor o<br />
potrošačkom zajmu sa zajmodavcem i ugovor o kupnji robe ili usluge sa prodavateljem. 433<br />
Daljnja pretpostavka ovakve odgovornosti je da je prethodno sklopljen ugovor između<br />
zajmodavca i trgovca kojim se zajmodavac obvezuje potrošaču odobriti zajam isključivo za<br />
kupnju roba ili usluga od tog prodavatelja, odnosno trgovca 434 . U takvom obveznom odnosu<br />
postoje tri ugovora koja su međusobno povezana. Glede sklapanja ugovora o kreditu ne<br />
postoji direktna odredba o tome da kredit služi financiranju ugovora o kupoprodaji, ali se<br />
takav zaključak može dati iz odredbe koja propisuje uvjet „isključivosti“ kod ugovora koji<br />
sklapa zajmodavac sa prodavateljem. No, niti u čl. 11 Direktive 87/102/EEZ, niti u čl. 83<br />
ZZP-a ne stoji da se u ugovoru o kreditu mora navesti svrha i predmet, odnosno stvar ili<br />
431 „Čl. 11 Direktive 87/102/EEZ glasi: 1. Države članice dužne su osigurati da postojanje ugovora o kreditu ni<br />
na koji način ne utječe na prava potrošača naspram dobavljača robe ili usluga kupljenih putem takvog ugovora<br />
u slučajevima kad roba i usluge nisu isporučene ili nisu u skladu s ugovorom za njihovu isporuku. 2. U slučaju<br />
kad: a) potrošač sklopi ugovor o kreditu <strong>rad</strong>i kupnje robe ili pribavljanja usluge s osobom koja nije dobavljač te<br />
robe i tih usluga; i b) davatelj kredita i dobavljač robe ili usluga imaju prethodno sklopljen ugovor prema kojem<br />
taj davatelj kredita kredit daje isključivo potrošačima tog dobavljača za robu ili usluge tog dobavljača; i c) je<br />
potrošaču spomenutom u točki a) odobren kredit u skladu s tim prethodno sklopljenim ugovorom; i d) roba ili<br />
usluga koja je predmet ugovora o kreditu nije isporučena, ili je isporučena samo djelomično, ili kad roba ili<br />
usluga koja je predmet ugovora o kreditu nije u skladu s ugovorom za njihovu isporuku; i (e) je potrošač<br />
neuspješno ostvarivao svoje pravo naspram dobavljača ima pravo ostvarivati prava naspram davatelja kredita.<br />
Države članice dužne su odrediti u kojoj mjeri i pod kojim se uvjetima ostvaruju spomenuta prava. 3. Stavak 2.<br />
neće se primjenjivati kada je vrijednost pojedinih transakcija manja od 200 ECU“, Čikara, Emilia, op. cit. str.<br />
42., bilj. 215.<br />
432 Petrić, Silvija, op. cit., str. 562.<br />
433 loc. cit.<br />
434 O tome isto Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 195.<br />
69
usluga koja se financira. 435 Osim toga, za postojanje odgovornosti zajmodavca potrebno je da<br />
potrošač prethodno nije uspio sa zahtjevom protiv trgovca zbog povrede ugovorne obveze. 436<br />
Ugovor o zajmu je akcesorni ugovor, odnosno ugovor koji prati pravnu sudbinu glavnog<br />
ugovora što proizlazi iz čl. 83 st. 2 ZZP-a koji propisuje raskid ugovora o zajmu ukoliko<br />
ugovor o kupoprodaji bude raskinut kao posljedica povrede ugovorne obveze od strane<br />
prodavatelja, a zajmodavac ne može od potrošača zahtijevati nadoknadu štete koju je zbog<br />
toga pretrpio. 437<br />
Ako je potrošač uspio ostvariti svoja prava protiv zajmodavca, potonji ima regresni<br />
zahtjev prema prodavatelju, tj. može od njega zahtijevati da mu nadoknadi sve što je isplatio<br />
potrošaču za njegov račun od trenutka kada je obavijestio prodavatelja o tom sporu, i naknadu<br />
štete koju je zajmodavac time pretrpio. 438<br />
Potrošača se štiti još jednom odredbom ZZP-a, bez obzira što ona nije sadržana u<br />
Direktivi 87/102/EEZ, a propisuje da se potrošača ne može obvezati da će na kreditora ili<br />
nekog trećeg prenijeti ili u njihovu korist ograničiti svoja prava koja u slučaju neispunjenja<br />
ugovora ili neurednog ispunjenja ima prema osobi s kojom je sklopio ugovor koji se financira<br />
ugovorom o zajmu. 439<br />
U odnosu na postojeća pravna rješenja o povezanim ugovorima nova Direktiva<br />
2008/48/EZ donosi mnogobrojne izmjene u čl. 15. Čikara daje definiciju povezanih ugovora<br />
u skladu sa čl. 3 sl. n) Direktive 2008/48/EZ prema kojem povezani ugovor o kreditu je<br />
ugovor o kreditu kod kojeg kredit služi isključivo financiranju ugovora o isporuci određene<br />
robe ili pružanju određene usluge i objektivno gledano ta dva ugovora čine jedinstvenu<br />
gospodarsku cjelinu 440 . 441 Iz same definicije povezanih ugovora jasno je kako mora biti<br />
435 Isti stav zauzima Europski sud o čl. 11. Direktive 87/102/EEZ u predmetu Rampion i Godard. Više o tome<br />
Čikara, Emilia, op. cit., str. 43., bilj. 218.<br />
436 Čl. 83 st. 1 ZZP-a.<br />
437 Petrić, Silvija, op. cit., str. 562.<br />
438 Čl. 83 st. 3 ZZP-a.<br />
439 Čl. 82 ZZP-a.<br />
440 „Smatra se da jedinstvena gospodarska cjelina postoji kada isporučitelj robe ili pružatelj usluge sam<br />
financira kredit u korist potrošača ili kada se davatelj kredita u slučaju financiranja od strane trećeg prilikom<br />
pripreme ili sklapanja ugovora o kreditu služi su<strong>rad</strong>njom isporučitelja robe ili pružatelja usluge ili kada je<br />
određena roba ili pružanje određene usluge izričito navedeno u ugovoru o kreditu.“ Čikara, Emilia, op. cit., str.<br />
42.<br />
„Iako se hrvatska praksa i teorija nisu izjasnile o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi ona postojala, po<br />
uzoru na njemačku i austrijsku praksu i teoriju može se zaključiti kako jedinstvena gospodarska cjelina postoji<br />
kada se zajmodavac i trgovac temeljem prethodnog sporazuma nalaze u pravnome odnosu. Ipak, dovoljni su i<br />
čisto faktični poslovni odnosi dužeg trajanja u okviru kojih trgovac i zajmodavac stvarno surađuju <strong>rad</strong>i<br />
financiranja kupnje robe odnosno pružanja usluga.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 42. i 45., bilj. 224.<br />
441 Čikara, Emilia, op. cit., str. 42.<br />
70
zadovoljen uvjet „isključivog financiranja kupnje određene robe ili usluge“ u ugovoru o<br />
kreditu. 442<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ u čl. 15 st. 1 propisuje da potrošač koji je ostvario svoje<br />
pravo na raskid ugovora o isporuci robe ili pružanja usluga, nije više vezan niti sa ugovorom<br />
o kreditu koji je povezan s raskinutim ugovorom. 443 Budući da sklopljeni ugovor o kreditu<br />
služi isključivo za financiranje kupnje određene robe ili usluge, raskidom tog ugovora<br />
posljedično se raskida i ugovor o kreditu obzirom da se <strong>rad</strong>i o ugovoru akcesorne prirode koji<br />
prati pravnu sudbinu glavnog ugovora 444 No, ipak uređenje pravnih posljedica raskida<br />
ugovora o kupoprodaji Direktiva prepušta državama članicama, navodeći u točci 9. preambule<br />
Direktive 2008/48/EZ da su države članice slobodne zadržati ili propisati vlastite propise o<br />
pravnim posljedicama raskida ugovora o kupnji robe ili pružanju usluge. 445<br />
Čl. 15 st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje pod kojima pretpostavkama potrošač može<br />
ostvariti svoja prava prema zajmodavcu, a koja bi zapravo on imao prema prodavatelju. 446 U<br />
slučaju neispunjenja ili djelomičnog ispunjenja ugovora o kupnji robe ili pružanju neke<br />
usluge, prava koja potrošač ima temeljem zakona ili samog ugovora mora najprije pokušati<br />
ostvariti prema prodavatelju, a tek tada, ako ne uspije sa zahtjevom protiv prodavatelja, može<br />
ostvariti svoj zahtjev prema davatelju kredita. 447 Ovakva odredba odgovara pravnom rješenju<br />
Direktive 87/102/EEZ, ali i dalje ne propisuje u kojoj se mjeri i pod kojim uvjetima ta prava<br />
mogu ostvariti 448 , već to prepušta državama članicama. 449<br />
Čl. 15 st. 3 Direktive 2008/48/EZ uvodi daljnju novost kojom se stupanj zaštite<br />
potrošača podiže na viši nivo. Potonji članak propisuje solidarnu odgovornost davatelja<br />
kredita i prodavatelja robe ili usluge, za razliku od čl. 15 st. 2 koji propisuje paralelnu<br />
442 ibid., str. 43.<br />
443 loc. cit.<br />
444 „Točka 37. preambule Direktive 2008/48/EZ propisuje kako odredba ne zadire u nacionalne propise koji se<br />
primjenjuju na povezane ugovore u slučajevima kada je ugovor o kupoprodaji utvrđen ništetnim ili kada je<br />
potrošač svoje pravo na raskid ostvario temeljem nacionalnih propisa. Također, odredbom se ne zadire u prava<br />
potrošača koja on ima prema nacionalnim propisima prema kojima ne nastaju nikakve obveze niti se smije<br />
izvršiti plaćanje prije nego potrošač potpiše ugovor o kreditu“, Čikara, Emilia, op. cit., bilj. 219.<br />
445 Čikara, Emilia, op. cit., str. 43., bilj. 220.<br />
446 loc. cit.<br />
447 loc. cit.<br />
448 „Pravna teorija dosada je smatrala kako se izraz „ostvarivanje prava“ odnosi na pravnu zaštitu koju<br />
potrošač ostvaruje sudskim putem ali i alternativnim načinima rješavanja sporova, no iz točke 38. preambule<br />
Direktive proizlazi kako se ono odnosi prvenstveno zaštitu sudskim putem“, Čikara, Emilia, op. cit., str. 42-43.<br />
449 Čikara, Emilia, op. cit., str. 43.<br />
71
odgovornost. 450 Slijedi da države članice mogu odstupiti od odredba nove Direktive uređujući<br />
solidarnu odgovornost već postojećim propisima ili usvajanjem novih. 451<br />
ZZP ne sadrži pravila o solidarnoj odgovornosti zajmodavca i trgovca, već se strogo<br />
pridržava supsidijarne odgovornosti preuzete iz Direktive 87/102/EEZ, no ukoliko se novim<br />
ZPK bude išlo ka većem nivou zaštite potrošača apeliram na uvođenje solidarne<br />
odgovornosti. 452<br />
2. Posebna prava potrošača „de lege ferenda“<br />
Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi neka prava potrošača koja postojeće pravno uređenje<br />
ne poznaje. To su pravo na otkaz ugovora o kreditu na neodređeno vrijeme i pravo na raskid<br />
ugovora o kreditu.<br />
2.1. Pravo na otkaz ugovora o kreditu na neodređeno vrijeme<br />
Čl. 13 Direktive 2008/48/EZ uvodi novost u pravo potrošačkog kredita dajući potrošaču<br />
i davatelju kredita pod određenim uvjetima pravo na otkaz ugovora o kreditu sklopljenog na<br />
neodređeno vrijeme. 453<br />
Prema odredbama nove Direktive potrošač ima pravo u bilo koje doba redovno otkazati<br />
ugovor o kreditu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, a ako postoji otkazni rok, on mora<br />
biti kraći ili jednak vremenskom razdoblju od jednog mjeseca. 454 Davatelj kredita ima pravo<br />
prema čl. 13 st. 1 Direktive 2008/48/EZ na otkaz ugovora o potrošačkom kreditu samo ako je<br />
to uređeno ugovom s potrošačem, obavještavajući pritom potrošača o tome na papiru ili<br />
nekom drugom trajnom mediju s otkaznim rokom od najmanje dva mjeseca. 455 Dalje, čl. 13<br />
st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje pravo davatelja kredita da iz objektivno utemeljenih<br />
450 ibid., str 44.<br />
451 loc. cit.<br />
452 ibid., str 45.<br />
453 ibid., str 40.<br />
454 loc. cit.<br />
455 loc. cit.<br />
72
azloga uskrati isplatu iznosa kredita potrošaču ako ugovor o kreditu sadrži odgovarajući<br />
sporazum stranaka 456 . 457<br />
Budući da ZZP ne sadrži navedene odredbe o otkazu ugovora, Čikara zaključuje da će<br />
preuzimanje čl. 13 Direktive 2008/48/EZ u novi ZPK predstavljati će još jednu novost u<br />
hrvatskom pravu potrošačkog kredita. 458<br />
2.2. Pravo na raskid ugovora o kreditu<br />
Odredba kojom se gotovo pa u najvećoj mjeri štite interesi potrošača i koja predstavlja<br />
najznačajniju novost jest čl. 14 Direktive 2008/48/EZ propisujući pravo potrošača na raskid<br />
ugovora o kreditu u roku od četrnaest kalendarskih dana bez da navodi razloge raskida. 459 Rok<br />
za raskid ugovora počinje teći danom sklapanja ugovora o kreditu ili danom dostave<br />
potrošaču uvjeta kreditiranja i informacija u skladu sa čl. 10 Direktive 2008/48/EZ ako je taj<br />
dan nastupio nakon sklapanja ugovora o kreditu. 460 Obavijest o pravu potrošača na raskid<br />
ugovora mora se potrošaču predočiti već u predugovornom stadiju (čl. 5 st. 1 sl. o) Direktive<br />
2008/48/EZ), te ujedno predstavlja i podatak koji mora sadržavati sam ugovor o kreditu (čl.<br />
10 st. 2 sl. p) Direktive 2008/48/EZ). 461<br />
Čl. 14 st. 2 Direktive 2008/48/EZ predstavlja izuzetak od načela maksimalne<br />
harmonizacije stavljajući državama članicama na raspolaganje mogućnost izbora alternativnih<br />
rješenja. Ako su propisi države članice i prije stupanja na snagu nove Direktive 2008/48/EZ<br />
sadržavali posebnu odredbu o povezanim ugovorima koja zabranjuje stavljanje na<br />
raspolaganje iznosa kredita prije isteka određenog roka, država članica može iznimno<br />
propisati da se rok od 14 dana za raskid ugovora može na izričiti zahtjev potrošača smanjiti na<br />
taj posebni rok. 462 Čikara ističe da je ratio ovakve odredbe koja se ograničava na povezane<br />
456 „Točka 33. preambule Direktive 2008/48/EZ navodi moguće razloge uskrate isplate iznosa kredita, kao npr.<br />
sumnja na zlouporabu i nedopušteno korištenje kredita ili postojanje sumnje da potrošač neće moći ispuniti<br />
obvezu iz ugovora, odnosno da neće moći vratiti iznos kredita.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 40.<br />
457 Čikara, Emilia, op. cit., str. 40.<br />
458 loc. cit.<br />
459 loc. cit.<br />
460 loc. cit.<br />
461 Tome neki autori vrlo kritički pristupaju pribojavajući se da će obavijest o pravu na raskid ugovora ostati<br />
nezamijećena u čitavom katalogu informacija koje ugovor mora sadržavati. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., bilj.<br />
206.<br />
462 Čikara, Emilia, op. cit., str. 40.<br />
73
ugovore, onemogućavanje da potrošač dugo čeka kredit a time i robu ili usluge koje se<br />
temeljem njega stječu. 463<br />
Čl. 14 st. 3 Direktive 2008/48/EZ propisuje na koji način potrošač mora raskinuti<br />
ugovor. Potrošač mora to učiniti na način koji mu omogućuje dokazivanje prema nacionalnom<br />
pravu. 464 „Smatra se da je rok za raskid ugovora poštovan ako izjava o raskidu bude<br />
pravovremeno poslana na papiru ili dugom trajnom mediju, te ako davatelju kredita stoji na<br />
raspolaganju i može joj pristupiti.“ 465<br />
Druga vrlo bitna pretpostavka koju Čikara ističe da mora biti ispunjena kumulativno,<br />
propisana je u čl. 14 st. 3 sl. b) Direktive 2008/48/EZ a uređuje obvezu potrošača da nakon<br />
raskida ugovora mora davatelju kredita bez odgode vratiti iznos kredita i kamate na taj iznos<br />
obračunate od dana početka korištenja do dana vraćanja kredita, ali najkasnije u roku od<br />
trideset kalendarskih dana nakon što je izjava o raskidu ugovora poslana. 466<br />
Čl. 14 st. 4 Direktive 2008/48/EZ propisuje da raskidom ugovora potrošač više nije<br />
vezan ugovorom o usluzi koju u svezi sa ugovorom o kreditu pruža davatelj kredita ili netko<br />
treći temeljem sporazuma sa davateljem kredita. 467<br />
Dalje, čl. 14 st. 5 Direktive 2008/48/EZ rješava pitanje konkurentnosti između odredba<br />
više Direktiva koje uređuju pravo na raskid ugovora, propisujući da se odredbe o pravu na<br />
raskid ugovora iz čl. 6 i 7 Direktive 2002/65/EZ i čl. 5 Direktive 85/577/EZZ ne primjenjuju<br />
ukoliko potrošač raspolaže s pravom na raskid ugovora prema čl. 14 Direktive 2008/48/EZ. 468<br />
„Daljnju posebnost predstavlja čl. 14 st. 6 Direktive 2008/48/EZ koji državama<br />
članicama daje fakultativnu mogućnost isključenja prava na raskid ugovora o kreditu koji su<br />
sklopljeni prisustvom javnog bilježnika, ukoliko javni bilježnik potvrdi da su potrošaču<br />
zajamčena prava iz čl. 5 (predugovorne informacije) i iz čl. 10 Direktive 2008/48/EZ<br />
(informacije koje mora sadržavati ugovor o kreditu).“ 469<br />
Odredbe Direktive 87/102/EZZ, kao ni odredbe ZZP-a ne poznaju pravo na raskid<br />
ugovora 470 , stoga će preuzimanje čl. 14 Direktive 2008/48/ u novi ZPK predstavljati daljnju<br />
novost 471 , kao i povećani stupanj zaštite hrvatskog potrošača. 472<br />
463 loc. cit.<br />
464 loc. cit.<br />
465 ibid., str. 41.<br />
466 loc. cit.<br />
467 loc. cit.<br />
468 loc. cit.<br />
469 loc. cit.<br />
470 Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 564; Čulinović–Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 194.<br />
74
471 Ovdje valja navesti kako je u hrvatskom zakonodavstvu pravo na raskid ugovora uređeno pozitivnim<br />
pravilima obveznog prava, što se kao lex generalis u odnosu na ZZP-a primjenjuje i kada su u pitanju ugovori o<br />
potrošačkom kreditu. Tim više što čl. 2. ZZP-a propisuje da primjena njegovih odredbi ne utječe na prava koja<br />
potrošači imaju na temelju drugih zakona, te kako se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca<br />
primjenjuju odredbe ZOO-a. Tako čl. 506 ZOO–a propisuje mogućnost zajmoprimca odustati od ugovora prije<br />
nego što mu zajmodavac preda ugovorene stvari. Na isti način uređeno je i pravo na raskid ugovora o kreditu,<br />
koje korisniku kredita stoji na raspolaganju prije nego što počne koristiti kredit (čl. 1024 st. 1 ZOO). U svim<br />
navedenim situacijama potrošač može raskinuti ugovor ne navodeći razloge za to. Dalje, čl. 464. ZOO-a isprava<br />
o ugovoru mora sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od<br />
3 dana od potpisivanja isprave. Ukoliko ugovor ne sadrži takvu odredbu biti će ništav. O tome više Čikara,<br />
Emilia, op. cit., str. 41. i 42.<br />
472 Čikara, Emilia, op. cit., str. 42.<br />
75
VIII. HRVATSKI REGISTAR OBVEZA PO KREDITIMA (HROK) I ZAŠTITA<br />
POTROŠAČA<br />
1. Osnivanje i pravna osnova <strong>rad</strong>a HROK-a<br />
Još u jesen 2003. godine započete su aktivnosti za uspostavu kreditnog registra,<br />
institucije koja je uobičajena u zemljama s razvijenim financijskim tržištima 473 .<br />
Hrvatska udruga banaka (dalje u tekstu: HUB) krajem 2003. g. osnovala je <strong>rad</strong>nu<br />
skupinu za razmjenu podataka o neurednim dužnicima („crna lista“). Nakon definiranja<br />
koncepta razmjene i analize alternativnih rješenja i mogućih partnera, pripremljena je<br />
preporuka Izvršnom odboru HUB-a. U isto vrijeme jedan od vodećih kreditnih registara u<br />
Europi, talijanski CRIF 474 , sklopio je sporazum s najvećim svjetskih registrom, američkim<br />
Trans Union-om o distribuciji i prilagodbi njihovog rješenja kreditnog registra, koje je već<br />
implementirano u petnaestak zemalja. Budući da je CRIF bio i predviđeni partner za HROK,<br />
te stalno pratio stanje u Hrvatskoj, umjesto ponude za samo negativni registar, u zajednici s<br />
Financijskom agencijom (FINA) kao lokalnim partnerom, bankama članicama HUB-a<br />
ponudili su rješenje "punog" registra. Budući da su banke svjesne svih prednosti takvog<br />
registra, odlučile su otvoriti konačne pregovore s konzorcijem TUC (Trans Union – CRIF) i<br />
FINOM kao ustanovom koja će dati punu infrastrukturnu podršku Registru. 475<br />
2004. godine dvadeset hrvatskih banaka potpisalo je Društveni ugovor o osnivanju<br />
Hrvatskog registra obveza po kreditima d.o.o. (dalje u tekstu: Društveni ugovor).<br />
Po dobivanju suglasnosti HNB-a u siječnju 2005. godine registriran je HROK d.o.o.,<br />
poduzeće za poslovne usluge. Banke s većom aktivom imaju udjele po 14 i 10%, a one s<br />
473 U različitim državama baze podataka imaju razne nazive npr. Credit Bureau (SAD), Credit Referencing<br />
Agency (V. Britanija), Centrale rischi (Italija), KSV – Kreditschutzverband (Austrija), Auskunftei (Njemačka),<br />
ZEK - ZentralEvidenz Kredite (Švicarska), a prva verzija takvog projekta u Hrvatskoj bila je poznata pod<br />
nazivom HROK -Hrvatski registar obveza po kreditima., vidi Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK),<br />
, (20.3.2009.).<br />
474 CRIF je međunarodna grupa specijalizirana za dizajniranje, razvoj i upravljanje sustavima kreditnog<br />
izvještavanja te pružanje potpore pri donošenju odluka za maloprodajna kreditna tržišta, a utemeljena je u<br />
Bologni (ITA) 1988. godine. CRIF nudi široki raspon integriranih informacija, procjena, modela vrednovanja,<br />
upravljačkih rješenja, softwarea, savjetovanja i svjetskih poslovnih informacijskih sustava, pri čemu pruža<br />
potporu bankama, financijskim institucijama, osiguranjima, telekomunikacijskim i ostalim kompanijama iz<br />
raznih sektora. CRIF pokriva cijeli spektar usluga od strateškog planiranja, preko akvizicija i upravljanja<br />
portfeljom, do naplate dugovanja. Više o CRIF-u vidi na , (6.6.2009.).<br />
475 Vidi , (20.3.2009.).<br />
76
manjom po 1%. U ljeto 2006. godine banke su potpisale Sporazum o korištenju HROK-a<br />
(dalje u tekstu: Sporazum), te započele sa slanjem podataka u bazu Registra. Od svibnja 2007.<br />
godine banke-korisnice i stambene štedionice 476 (dalje u tekstu: korisnici Registra) koriste<br />
HROK-ova kreditna izvješća u svrhu odobravanja novih kredita.<br />
Dakle, HROK d.o.o. je tvrtka koju je osnovalo 20 banaka 477 (dalje u tekstu: osnivačice)<br />
u RH sa svrhom obavljanja djelatnosti potpunog kreditnog registra. Potpuni kreditni registar<br />
je sustav za prikupljanje, ob<strong>rad</strong>u i razmjenu informacija o svim kreditnim obvezama klijenatapotrošača<br />
(dalje u tekstu: klijenti) i urednosti njihovog podmirivanja 478 . Registar posluje po<br />
načelu uzajamnosti 479 - samo oni koji daju podatke smiju dobiti informacije, tj. napraviti upit<br />
u HROK, te po načelu objektivnosti – Registar daje informacije u obliku izvještaja, a ne<br />
donosi odluku o odobrenju kredita, već to i dalje čini banka. U Registru se obrađuju podaci o<br />
svim kreditnim zaduženjima klijenata banaka, bilo da se <strong>rad</strong>i o podacima o urednom<br />
otplaćivanju kredita, bilo neurednom, koje su korisnice Registra 480 . Banke korisnice podatke<br />
476 Banke i stambene štedionice korisnice HROK-a: Banka Kovanica d.d., Banco Popolare Croatia d.d., Centar<br />
banka d.d., Croatia banka d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Hrvatska poštanska banka d.d., Hypo Alpe-<br />
Adria-Bank d.d., Istarska kreditna banka Umag d.d., Jadranska banka d.d., Karlovačka banka d.d., Kreditna<br />
banka Zagreb d.d., BKS bank d.d., Međimurska banka d.d., Nava banka d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Partner<br />
banka d.d., Podravska banka d.d., Privredna banka Zagreb d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Slatinska banka<br />
d.d., Slavonska banka d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d., VABA d.d. banka Varaždin, Volksbank d.d.,<br />
Zagrebačka banka d.d. HPB – stambena štedionica d.d., PBZ stambena štedionica d.d., Prva stambena štedionica<br />
d.d., Raiffeisen stambena štedionica d.d., Wüstenrot stambena štedionica d.d., vidi<br />
, (20.3.2009.).<br />
477 Banke osnivačice HROK-a: Banka kovanica d.d. Varaždin, Centar Banka d.d. Zagreb, Croatia banka d.d.<br />
Zagreb, ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, SOCIETE<br />
GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, ISTARSKA KREDITNA<br />
BANKA UMAG d.d. Umag, Jadranska banka d.d. Šibenik, Karlovačka banka d.d. Karlovac, Kreditna banka<br />
Zagreb d.d., Nava banka d.d. Zagreb, OTP banka d.d. Zadar, Partner banka d.d. Zagreb, Podravska banka d.d.<br />
Koprivnica, Privredna banka Zagreb d.d., Raiffeisen BANK Austria d.d. Zagreb, Slatinska banka d.d. Slatina,<br />
Volksbank d.d. Zagreb i Zagrebačka banka d.d. Zagreb, vidi ,<br />
(20.3.2009.).<br />
478 Iz osnovne definicije vide se tri glavne uloge Registra. Prva je skupljanje podataka i tu je jasno da što su<br />
podaci potpuniji, to će biti veća njihova vrijednost, jer će se dobiti cjelokupna slika o zaduženosti svakog<br />
potrošača. Druga uloga je održavanje tih podataka, što obuhvaća ažuriranje banke podataka kako pristižu novi<br />
zapisi, kao i provjeru podataka, te mogućnost ispravljanja eventualnih pogrešaka. U tom postupku, zapravo se<br />
"podaci" pretvaraju u "informacije" jer se uključuju u postojeće zapise o potrošačima i na taj način se dobiva<br />
informacija o stanju zaduženosti. Treća uloga je distribucija informacija u obliku kakvog korisnici trebaju za<br />
učinkovito donošenje odluka., vidi , (20.3.2009.).<br />
479 Registri kredita postoje već više od dva stoljeća i poznat je statut jednog engleskog registra iz 1801. godine<br />
koji već naglašava princip uzajamnosti, tj. da samo oni koji daju podatke imaju pravo dobivati informacije. Isto<br />
tako navodi etičke standarde koji se moraju poštovati da bi svi korisnici registra mogli u punoj mjeri iskoristiti<br />
prednosti koje pruža njegovo postojanje. Načelo uzajamnosti vrijedi danas u svim zemljama koje imaju registre i<br />
to na svim razinama korisnika, jer moguće je imati korisnike koji imaju pristup samo negativnim informacijama.,<br />
vidi , (20.3.2009.).<br />
480 Potpuni kreditni registar nema kriterije urednosti po kojima neka informacija ulazi, a neka ne. Ako nešto<br />
predstavlja kreditni odnos klijenta i banke, onda svi podaci o tom odnosu ulaze u HROK-ov Registar. Banke<br />
77
iz Registra koriste samo uz prethodnu pisanu suglasnost klijenta koja se potom prilaže uz<br />
zahtjev za kredit.<br />
Prilikom osnivanja i uspostave HROK-a uvaženi su svi propisi koji definiraju to<br />
područje, ZB 481 , ZZOP i ZZP. Trenutačno HROK posluje u skladu za ZKI-a, a u svom<br />
poslovanju poštuje visoke standarde propisane ZZOP-a te ZZP-a. Suglasnost za osnivanje<br />
HROK-a dala je HNB-a, a o namjeri uspostave Registra još tijekom 2005. godine<br />
obaviještena je Agencija za zaštitu osobnih podataka (dalje u tekstu: AZOP) čija je uloga<br />
provođenje ZZOP-a. Kada su u Registar počeli pristizati prvi podaci od strane korisnika u<br />
lipnju 2006. g., Registar je ispunio svoju obvezu prijave zbirke osobnih podataka AZOP-u i<br />
time se identificirao kao voditelj zbirke osobnih podataka sa svim pravima i obavezama koje<br />
proizlaze iz temeljnog Zakona 482 . Osim same tehnike prijave zbirke, u procedure korištenja<br />
HROK-a od strane korisnika (banaka i stambenih štedionica) uvrštena su stroga pravila.<br />
Osnovno pravilo jest da se korisnik podacima iz Registra može koristiti samo onda kada za to<br />
ima pisanu suglasnost klijenta 483 . Sam klijent, prije nego što mu se uopće ponudi mogućnost<br />
da potpiše suglasnost, mora putem informativne brošure biti upoznat s funkcijom i ulogom<br />
Kreditnog registra, kao i sa svrhom korištenja njegovih osobnih i financijskih podataka.<br />
Ukoliko klijent odbije potpisati suglasnost, nitko nema pravo napraviti upit u HROK i dobiti<br />
njegove podatke. Sam tekst pisane suglasnosti koja se klijentu nudi na potpis usuglašen je s<br />
AZOP-om. 484<br />
svoje podatke dostavljaju jedanput mjesečno i to za protekli mjesec, te se kašnjenja evidentiraju samo ako su<br />
duža od mjesec dana., vidi , (20.3.2009.).<br />
481 Pravnu osnovu osnivanja HROK-a činio je ZB-a obzirom da je HROK osnovan u vrijeme važenja tog<br />
Zakona. Danas ZB zamjenjuje ZKI, stoga potonji predstavlja važeću pravnu osnovu <strong>rad</strong>a HROK-a.<br />
482 Čl. 17 st. 1 ZZOP glasi: „Voditelji zbirki osobnih podataka dužni su prije uspostave zbirke osobnih podataka<br />
dostaviti Agenciji za zaštitu osobnih podataka obavijest o namjeravanoj uspostavi zbirke osobnih podataka<br />
zajedno s podacima iz članka 14. ovoga Zakona, a također i o svakoj daljnjoj namjeravanoj ob<strong>rad</strong>i tih podataka,<br />
prije poduzimanja bilo kakvih aktivnosti ob<strong>rad</strong>e.“ Podaci iz čl. 14. ZZOP jesu: 1. naziv zbirke, 2. naziv, odnosno<br />
osobno ime voditelja zbirke i njegovo sjedište, odnosno adresu, 3. svrhu ob<strong>rad</strong>e, 4. pravni temelj uspostave<br />
zbirke podataka, 5. kategorije osoba na koje se podaci odnose, 6. vrste podataka sadržanih u zbirci podataka, 7.<br />
način prikupljanja i čuvanja podataka, 8. vremensko razdoblje čuvanja i uporabe podataka, 9. osobno ime,<br />
odnosno naziv korisnika zbirke, njegovu adresu, odnosno sjedište, 10. naznaku unošenja, odnosno iznošenja<br />
podataka iz Republike Hrvatske s naznakom države, odnosno međunarodne organizacije i inozemnog korisnika<br />
osobnih podataka te svrhe za to unošenje, odnosno iznošenje propisano međunarodnim ugovorom, zakonom ili<br />
drugim propisom, odnosno pisanim pristankom osobe na koju se podaci odnose, 11. naznaku poduzetih mjera<br />
zaštite osobnih podataka.<br />
483 Ovo pravilo proizlazi iz čl. 7 ZZOP-a koji predviđa privolu potrošača za razmjenu podataka i to samo u svrhu<br />
za koju je pristanak dan. No, čak i kada je potrošač dao suglasnost za razmjenu podataka putem HROK-a, on<br />
može u svako doba odustati od dane privole i zatražiti prestanak daljnje ob<strong>rad</strong>e njegovih podataka, osim ako se<br />
<strong>rad</strong>i o ob<strong>rad</strong>i podataka u statističke svrhe kada osobni podaci više ne omogućuju identifikaciju osobe na koju se<br />
odnose (čl. 7. st. 2. ZZOP-a).<br />
484<br />
Vidi „Po kojim zakonima i propisima <strong>rad</strong>i HROK?“, ,<br />
(20.3.2009.).<br />
78
2. Korisnici HROK-a<br />
Banke i stambene štedionice za sada su jedini korisnici usluga HROK-a, međutim sve se<br />
više teži ka tome da kartične i leasing tvrtke budu također korisnici Registra jer daju potpuniju<br />
sliku zaduženosti i urednosti otplate kredita potrošača. U tu svrhu Ministarstvo financija<br />
osnovalo je <strong>rad</strong>nu skupinu za analizu potrebe iz<strong>rad</strong>e posebnog zakona o kreditnim registrima<br />
(dalje u tekstu: ZKR), čiji je cilj razmotriti zakonski okvir najprikladniji za Hrvatsku.<br />
Banke korisnice usluga HROK-a pretežno su osnivačice. To su njih dvadesetak koje<br />
predstavljaju preko 95% tržišta kredita u Hrvatskoj 485 , čime HROK-ov Registar ima visoki<br />
stupanj legitimnosti. Osim 20 banaka osnivačica, HROK-u se do sada pridružilo još nekoliko<br />
banaka i 5 stambenih štedionica kao novi korisnici.<br />
HROK-ov interes je da se broj korisnika usluga Registra poveća. 486 Već smo vidjeli da u<br />
<strong>rad</strong>u HROK-a vrijedi načelo uzajamnosti, tj. podatke iz HROK-a mogu dobivati samo oni<br />
korisnici koji i dostavljaju podatke o kreditima svojih klijenata u HROK. Na temelju tih<br />
podataka banka donosi odluku o odobravanju kredita klijentu. U tu svrhu podaci iz Registra<br />
zapravo čine osnovu za ocjenu kreditne sposobnosti potrošača prilikom davanja kredita.<br />
No, kada govorimo o potrošačkim kreditima sasvim je jasno da davatelji kredita osim<br />
banke mogu biti i druge pravne ili fizičke osobe. Osim toga preostalih 5% banaka koje<br />
sudjeluju na tržištu kredita u Hrvatskoj nisu korisnici HROK-a.<br />
3. Kreditno izvješće<br />
Kreditno izvješće je proizvod HROK-a.<br />
Kreditno izvješće predstavlja podatke o kreditnim zaduženjima klijenta, odnosno<br />
podatke o zatraženim i odobrenim kreditima, urednoj otplati kredita, instrumentima<br />
osiguranja i ostalo vezano uz kreditni odnos s bankom. 487 To se odnosi samo na podatke o<br />
kreditima, uključujući i kredit po tekućem računu (odobreni minus) jer on predstavlja kreditno<br />
485<br />
Postoje i podaci koji govore da korisnici Registra čine 97% tržišta kredita u Hrvatskoj. Vidi<br />
, (11.4.2009).<br />
486 Tako i HNB u svojim objavljenim Smjernicama o upravljanju kreditnim rizicima snažno potiče banke koje se<br />
do sada nisu uključile kao korisnice Registra, da se koriste HROK-om., vidi „Hoće li banke koje sada nisu u<br />
sklopu HROK-a imati mogućnost da se naknadno uključe?“, ,<br />
(20.3.2009.).<br />
487 , (20.3.2009.).<br />
79
zaduženje, a ne odnosi se na stanja tekućih ili štednih računa, oročenih depozita ili ostale<br />
imovine klijenta koja je povjerena na čuvanje banci. 488<br />
Kreditno izvješće iznimno je važno pri donošenju odluke o odobrenju kredita klijentu.<br />
Uvidom u dosadašnju urednost i načine otplate kredita banka ima više elemenata za donošenje<br />
bolje odluke za klijenta (nego samo temeljem informacija na kreditnom zahtjevu), a s druge<br />
strane može spriječiti eventualnu prezaduženost i opasnost da se bude jamac nekome tko bi<br />
mogao imati problema pri otplati kredita. 489 Također, dobra reputacija u smislu kvalitetnog<br />
otplaćivanja kreditnih obveza može s vremenom dovesti do toga da banka prilikom novog<br />
kreditnog zaduživanja potrošaču ponudi povoljnije uvjete kreditiranja. Koristi od toga imaju i<br />
banke jer kvalitetnije procjenjuju kreditni rizik 490 , što je njihova obveza kao odgovornog<br />
poslovnog subjekta, i zbog vlastitih pravila poslovanja i zbog visokih standarda bankovnog<br />
poslovanja pod nadzorom središnje banke. 491<br />
U HROK-ovu bazu mogu ući samo podaci o potrošačevom kreditnom odnosu s bankom<br />
ili stambenom štedionicom,a korisnik dostavlja podatke u detaljno propisanom formatu<br />
jedanput mjesečno. 492 Bitno je naglasiti da ukoliko neki pravni odnos predstavlja kreditni<br />
odnos potrošača i banke, odnosno stambene štedionice, onda će svi podaci o tom odnosu biti<br />
sadržani u kreditnom izvješću. 493 Ako potrošač uredno podmiruje svoje ugovorene obveze, to<br />
će biti jasno vidljivo. Također, biti će vidljive i situacije u kojima potrošač ne plaća uredno<br />
rate kredita ili ih uopće ne plaća 494 . Dakle, HROK daje objektivni pregled kreditnih<br />
488 Vidi , (20.3.2009.).<br />
489 , (20.3.2009.).<br />
490 Kreditni rizik je rizik gubitka zbog neispunjavanja dužnikove obveze prema kreditnoj instituciji (čl. 96 ZKIa).<br />
Dalje, kreditna institucija dužna je donositi odluke o odobravanju kredita na temelju primjerenih i jasno<br />
definiranih kriterija te definirati postupke odlučivanja o odobravanju, promjenama, obnavljanju i refinanciranju<br />
kredita. Prije sklapanja ugovora koji je osnova za nastanak izloženosti kreditnom riziku, kreditna institucija<br />
procjenjuje dužnikovu kreditnu sposobnost te kvalitetu, utrživost, raspoloživost i vrijednost instrumenta<br />
osiguranja svojih potraživanja (čl. 115. st. 2. i 3. ZKI-a).<br />
491<br />
Vidi „Zašto je kreditno izvješće važno za klijenta i što on time dobiva?“,<br />
, (20.3.2009.).<br />
492 Vidi „Tko odlučuje o uvrštenju podataka u registar – svaka banka po svom nahođenju ili postoje jedinstvena<br />
pravila za sve?“, , (20.3.2009.).<br />
493 Putem kreditnog registra mogu se razmjenjivati samo podaci o kreditnim obvezama klijenta potrošača. Stanja<br />
štednih i ostalih računa, a ne kreditnih, ne mogu biti predmet razmjene u Registru. Unatoč tome što ostali računi,<br />
koje potrošač ima u banci, upotpunjuju sliku imovnog stanja klijenta, ne mogu bit dio sadržaja kreditnog izvješća<br />
zbog zaštite bankovne tajne. No, osim kreditnog registara banke u procjenu kreditne sposobnosti uzimaju i ostale<br />
dostupne vlastite izvore informacija. Vidi „Hoće li banke prilikom iz<strong>rad</strong>e izvješća o kreditima uzimati u obzir i<br />
stanja štednje klijenta u toj banci? To bi po mojem mišljenju upotpunilo sliku klijenta. Zar se i to ne uzima u<br />
ocjenu kad se odobravaju krediti?“, , (20.3.2009.).<br />
494 Temeljem „negativnog“ izvješća HROK-a banka može odbiti kreditni zahtjev potrošača, no to ne znači da<br />
potrošač ne može dobiti kredit u nekoj drugoj banci. Banke u Hrvatskoj izuzetno su kompetitivne. Jedan element<br />
za dobivanje kredita je kreditna politika i politika upravljanja rizicima, koje se razlikuju od banke do banke.<br />
Tržišno natjecanje se posebno ocrtava kod npr. kamatnih stopa, pa unatoč svim preporukama koje pred banke<br />
80
zaduženja, a korisnici u okviru svojih kreditnih i poslovnih politika te podatke<br />
interpretiraju. 495<br />
Osim financijskih podataka o kreditnom odnosu potrošača i korisnika Registra, u<br />
Registru se nalaze i osobni podaci klijenta potrebni za identifikaciju i komunikaciju (npr. ime<br />
i prezime, matični broj, adresa stanovanja, broj telefona, itd…). 496 Kreditno izvješće mogu<br />
zatražiti korisnik Registra 497 i klijent, odnosno potrošač 498 .<br />
Vrste kreditnih izvješća su kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta i kreditno<br />
izvješće na zahtjev korisnika.<br />
3.1. Kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta<br />
Kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta je pregled podataka o svim kreditnim<br />
obvezama klijenta i pregled svih zahtjeva za odobrenje kredita koje je postavio klijent. 499<br />
Takvo izvješće sadrži i podatke o vjerovnicima kreditnih obveza, podatke o bankama kojima<br />
je klijent postavio zahtjev za odobrenje kredita te podatke o svim upitima za sačinjavanje<br />
kreditnih izvješća za tog klijenta. 500<br />
Takva vrsta kreditnih izvješća je potpunija jer klijent može vidjeti u kojim sve bankama<br />
ima kreditni odnos, dok u kreditnom izvješću koje će banke naručivati ta informacija neće biti<br />
vidljiva, već samo financijski pokazatelji kreditnog odnosa. 501<br />
stavlja središnja banka, kamatne stope su i dalje na povijesnom minimumu. Stoga je moguće da dvije različite<br />
banke za isto kreditno izviješće donesu različitu odluku o prihvaćanju kreditnog zahtjeva i potrošaču ponude<br />
drugačije uvjete kreditiranja. Takve situacije su se već u praksi pokazale u onim zemljama gdje je korištenje<br />
kreditnog registra uobičajeni modus operandi. Vidi „Ako jedna banka odbije moj kreditni zahtjev temeljem<br />
kreditnog izvješća HROK-a, je li moguće da kod druge dobijem kredit temeljem tog istog izvješća?“,<br />
, (20.3.2009.).<br />
495 Vidi „Po kojim kriterijima informacije ulaze u Registar?“, ,<br />
(20.3.2009.).<br />
496 Vidi „Nalaze li se u Registru i osobni podaci?“, , (20.3.2009.).<br />
497 Kreditno izvješće Korisnik može zatražiti samo kada mu klijent za to da pisanu suglasnost tijekom<br />
podnošenja zahtjeva za kredit. Bez suglasnosti klijenta nema niti kreditnog izvješća. Sam proces upita od strane<br />
korisnika, iz<strong>rad</strong>e izvješća i dostave natrag korisniku ide relativno brzo.<br />
498 Svaka fizička osoba može putem svoje banke ili stambene štedionice ili izravno u HROK-u zatražiti svoje<br />
kreditno izvješće (Kreditno izvješće na osobni zahtjev) i ono će mu u zakonskom roku biti dostavljeno. U njemu<br />
će uz financijske podatke o svom kreditu/kreditima, vidjeti i naziv kreditora, te sve korisnike koji su za njega<br />
zatražili kreditno izvješće. Banka u svom izvješću ne može vidjeti kod koga klijent ima kredit i tko je sve za<br />
njega prije zatražio kreditno izvješće, vidi „Tko ga može zatražiti?“,<br />
, (20.3.2009.).<br />
499 Vidi , (20.3.2009.)<br />
500 Vidi , (20.3.2009.)<br />
501 Vidi „Kreditno izvješće na osobni zahtjev“, , (20.3.2009.).<br />
81
Osnovno je pravilo da kreditno izvješće može zatražiti svaka fizička osoba za sebe i ono<br />
će joj biti dostavljeno u zakonskom roku. 502 Zahtjev podnosi klijent osobno ili njegov<br />
opunomoćenik uz predočenje ovjerene punomoći od strane javnog bilježnika,a može se<br />
predati u bilo kojoj poslovnici bilo koje banke korisnice Registra. 503<br />
Postupak predaje zahtjeva je sljedeći:<br />
1. u poslovnici korisnika klijent treba zatražiti na uvid brošuru ( HROK i kreditno<br />
izvješće potrošača) u kojoj se nalaze osnovne informacije o <strong>rad</strong>u HROK-a, 2. klijent treba<br />
potpisati izjavu za iz<strong>rad</strong>u kreditnog izvješća na osobni zahtjev klijenata, kojom daje<br />
suglasnost za iz<strong>rad</strong>u svog kreditnog izvješća HROK-u, 3. klijent treba ispuniti i potpisati<br />
zahtjev za dostavu kreditnog izvješća, u kojem se navodi željeni način i adresa dostave<br />
izrađenog kreditnog izvješća 504 , 4. klijent mora uplatiti naknadu za iz<strong>rad</strong>u i dostavu kreditnog<br />
izvješća (visina naknade ovisi o odabranom načinu i mjestu dostave) 505 , 5. zaposlenik<br />
korisnika će nakon provedene identifikacije potpisane dokumente proslijediti u HROK, 6. na<br />
osnovi zaprimljene dokumentacije (izjava, zahtjev i potvrda o plaćenoj naknadi) HROK će<br />
iz<strong>rad</strong>iti kreditno izvješće klijenta i poslati ga klijentu načinom i na adresu koju je klijent naveo<br />
u zahtjevu. 506<br />
502 Prema ZZOP rok za iz<strong>rad</strong>u kreditnog izvješća iznosi 30 dana, mada se u praksi nastoji zainteresiranim<br />
potrošačima iz<strong>rad</strong>iti njihovo kreditno izvješće u što krećem roku. Vidi „Koji je zakonski rok za dobivanje<br />
kreditnog izvješća?“, , (20.3.2009.).<br />
503 Banke snose trošak iz<strong>rad</strong>e kreditnog izvješća temeljem zahtjeva klijenta. Dakle, ukoliko klijent traži od banke<br />
kredit, te se informira putem brošure o HROK-u i kreditnom izvješću potrošača i dade pisanu suglasnost da se<br />
iz<strong>rad</strong>i izvješće, tada banka koja daje kredit snosi trošak iz<strong>rad</strong>e kreditnog izvješća. Ovakvo rješenje zapravo je<br />
vrlo logično jer podaci sadržani u kreditnom izvješću potrebni su banci kao davatelju kredita <strong>rad</strong>i ocjene kreditne<br />
sposobnosti klijenta. Više o tome vidi , (20.3.2009.)<br />
504 Klijent prilikom naručivanja kreditnog izvješća na osobni zahtjev u poslovnici korisnika može odabrati<br />
sljedeće načine dostave: a) e-mailom – e-mail adresa mora sadržavati ime i/ili prezime klijenta. Klijent prihvaća<br />
sve rizike slanja kreditnog izvješća e-mailom, b) običnom poštom - kreditno izvješće može se poslati samo na<br />
poštansku adresu u Republici Hrvatskoj. Klijent prihvaća rizik slanja običnom poštom i c) preporučenom<br />
poštom, vidi , (20.3.2009.)<br />
505 E- mailom – naknada 40 kn, običnom poštom – naknada 50 kn i preporučenom poštom – naknada je 70 kn.<br />
506<br />
Osim toga klijent može zatražiti iz<strong>rad</strong>u svog kreditnog izvješća na osobni zahtjev direktno u HROK-u uz<br />
prethodno ugovoreni termin ili bez prethodno ugovorenog termina. Pri dolasku u HROK, u zakazanom terminu,<br />
ovlašteni zaposlenik HROK-a vrši identifikaciju klijenta. Klijent će od ovlaštene osobe HROK-a na uvid dobiti<br />
informativnu brošuru u kojoj se nalaze osnovne informacije o <strong>rad</strong>u HROK-a. Klijent treba potpisati Izjavu za<br />
iz<strong>rad</strong>u kreditnog izvješća na osobni zahtjev klijenta kojom daje suglasnost za iz<strong>rad</strong>u svojeg kreditnog izvješća<br />
HROK-u. Na osnovu potpisane Izjave ovlašteni zaposlenik HROK-a će iz<strong>rad</strong>iti kreditno izvješće klijenta i nakon<br />
potvrde uplate iznosa sukladno cjeniku HROK-a d.o.o. uručiti ga klijentu. Naknada za iz<strong>rad</strong>u kreditnog izvješća<br />
bez prethodno zakazanog termina iznosi 100 kn, te se plaća u HROK-u d.o.o. prije iz<strong>rad</strong>e kreditnog izvješća.<br />
Više o tome vidi „Kreditno izvješće na osobni zahtjev“, ,<br />
(20.3.2009.).<br />
82
3.2. Kreditno izvješće na zahtjev korisnika<br />
Kreditno izvješće na zahtjev korisnika Registra je pregled podataka o svim kreditnim<br />
obvezama klijenta i pregled svih zahtjeva za odobrenje kredita koje je postavio klijent. 507<br />
Takvo izvješće ne sadrži podatke o vjerovnicima kreditnih obveza niti podatke o bankama<br />
kojima je klijent postavio zahtjev za odobrenje kredita, osim ako se <strong>rad</strong>i o kreditnim<br />
obvezama i zahtjevima korisnika koji je postavio upit (prikaz vlastitog računa). Korisnici<br />
HROK-a mogu zatražiti kreditno izvješće o svakom klijentu koji podnosi zahtjev za kredit,<br />
odnosno o svakom potencijalnom sudioniku kreditnog odnosa uz uvjet da svaki od njih<br />
potpiše suglasnost za objedinjavanje i iz<strong>rad</strong>u kreditnog izvješća. 508<br />
4. Prednosti HROK-a<br />
Prednosti koje donosi Registar odnose se na sve aktere financijskog tržišta: na<br />
potrošače, na korisnike Registra, kao i na sve institucije koje obavljaju nadzor nad<br />
financijskim poslovanjem. 509<br />
Upotrebom HROK-a očekuje se brže i jednostavnije, a s vremenom i jeftinije dolaženje<br />
do kredita. Najveće prednosti ima potrošač kojemu je u interesu da ga njegov financijski<br />
partner „bolje“ poznaje, naravno kad nema ništa za skrivati. Na taj način razumno koristeći<br />
kreditne povlastice mogu bolje i više kupiti, istovremeno postižući bolje uvjete kreditiranja.<br />
Za one potrošače čije obveze po kreditima nisu uredne, zahvaljujući informacijama koje<br />
Registar ima, banka će odbivši njihov zahtjev za kreditom, vjerojatno uspjeti spriječiti<br />
prezaduženost potrošača, i na taj način sačuvati ih od neugodnih situacija u koje bi ih dovelo<br />
nepodmirivanje obveza. 510 Naime, uvidom u nečiju objektivnu kreditnu zaduženost korisnici<br />
mogu bolje upravljati svojim kreditnim rizikom, te nuditi građanima povoljnije kreditne<br />
proizvode. Također, potpunim uvidom u kreditnu zaduženost može se spriječiti da netko bude<br />
507 , (20.3.2009.)<br />
508 Vidi „Kreditno izvješće na zahtjev korisnika“, , (20.3.2009.)<br />
509 Vidi , (20.3.2009.).<br />
510 U zemljama u kojima nema kreditnog registra, loše odluke banaka i njihovi gubici moraju se nadoknaditi na<br />
cijelom tržištu, tako da se može postaviti pitanje: Zašto da „dobri“ plaćaju za „loše“? Eliminiranjem<br />
potencijalnih loših, ostalima se može ponuditi manja kamatna stopa, i tako pojeftiniti kredite, te ih otvoriti širem<br />
krugu potrošača. Kao zaštita potrošača, u nekim zemljama postoje komisije koje pokušavaju na „prijateljski“<br />
način riješiti problem prezaduženosti potrošača prije moguće sudske intervencije. To naravno, smanjuje i<br />
troškove i opterećenost sudova. Više o tome vidi , (20.3.2009.).<br />
83
jamac onome tko bi mogao imati problema pri otplati kredita. Informacije relevantne za<br />
odobrenje kredita bit će raspoložive na jednom mjestu i to upravo tamo gdje se taj kredit<br />
odobrava, čime se štedi vrijeme klijentima. 511<br />
Naime, do sada korisnici u pravilu nisu posjedovali nikakve informacije o nekom<br />
klijentu jer npr. do tada korisnik nije poslovao s tim klijentom pa je zbog nepostojanja tih<br />
relevantnih informacija korisnik možda imao konzervativniji pristup pri odobravanju kredita.<br />
Međutim, u trenutku kada korisnik bude mogao kupiti kreditno izvješće i vidjeti da klijent već<br />
ima kredite koje uredno otplaćuje ili ih je već otplatio kod drugih korisnika, izgledno je da će<br />
i ovaj korisnik biti zainteresiran da mu odobri idući kredit. Takvo povećanje volumena<br />
prodaje dovodi do smanjenja jediničnog troška odobravanja kredita i korisnik tu uštedu može<br />
podijeliti s klijentima, bilo smanjenjem kamata, bilo naknada. Ideja Registra je da o<br />
rashodima klijenata da što više relevantnih informacija. Korisnicima će samo ostati da<br />
razmotre prihodnu stranu i instrumente osiguranja kredita. Tako će se moći bolje odrediti<br />
prikladna mjesečna rata, a klijent se time štiti i od prezaduživanja. No, moguće je da će<br />
identično kreditno izvješće za dva korisnika značiti različitu poslovnu odluku. Registar<br />
za korisnike znači veliku redukciju rizika, pogotovo kod korisnika koji im do tada nisu bili<br />
klijenti. Profitabilnost korištenja Registra za korisnike ovisi i o troškovima prema HROK<br />
d.o.o.; jer osim što je investirao kapital u HROK, korisnik će plaćati i sva zatražena kreditna<br />
izvješća. Svakako ima mogućnosti za povećanje prihoda iz kreditiranja, no odluka je svakog<br />
pojedinog korisnika koliko će od toga usmjeriti u smanjenja kamatnih stopa i naknada za<br />
kredite. 512<br />
Dakle, prednosti potpunog kreditnog registra su: a) za potrošače: lakše dolaženje do<br />
kredita, povoljniji uvjeti, povećanje kupovne moći, sprečavanje prezaduživanja, te ušteda<br />
vremena; b) za korisnike: bolje upravljanje kreditnim rizikom, učinkovitije donošenje odluka i<br />
povećanje prodaje kreditnih proizvoda; c) za državne ustanove: mogućnost boljeg nadzora,<br />
klasifikacija rizičnosti plasmana, statističke analize rezultata i kretanja kreditiranja; d) za<br />
ukupan razvoj i rast kreditne industrije: automatizacija kreditnog procesa, krediti bez mnogo<br />
instrumenata osiguranja i diferencirane kamatne stope za iste kreditne proizvode. 513<br />
511 Svjetska iskustva pokazuju da se korištenjem kreditnog registra povećava kreditna aktivnost, pa samim time i<br />
broj odobrenih kredita. Vidi „Prednosti registra“, , (20.3.2009.).<br />
512 Vidi , (20.3.2009.).<br />
513 Vidi , (20.3.2009.).<br />
84
5. Nedostaci HROK-a<br />
Vidjeli smo koje su prednosti osnivanja i djelovanja HROK-a, no isto tako postoje i<br />
brojni nedostaci koji umanjuju značaj samog Registra. Kako <strong>rad</strong> Registra još uvijek nije<br />
reguliran posebnim zakonom, uočavaju se neka neadekvatna rješenja koja bi trebalo otkloniti<br />
u cilju stvaranja još kvalitetnijeg i pouzdanijeg sustava za razmjenu podataka 514 , stoga<br />
autorica u ovom dijelu daje kritički osvrt na <strong>rad</strong> HROK-a.<br />
Prvi problem predstavljaju davatelji kredita koji nisu korisnici HROK-a. Već smo naveli<br />
kako su jedini korisnici Registra banke i stambene štedionice. No, kada govorimo o<br />
potrošačkom kreditu u ulozi kreditora, odnosno zajmodavca, pojavljuju se mnoge druge<br />
pravne (npr. leasing kuće), a i fizičke osobe (npr. trgovac koji je ujedno prodavatelj). 515<br />
Zajmodavci fizičke osobe ne mogu dobiti pristup bazi podataka o kreditnim obvezama svog<br />
potrošača zbog načela uzajamnosti. Iz istog razloga baza podataka nije dostupna ni bankama<br />
kao kreditorima koje nisu korisnice. Također, ne postoji obveza korisnika Registra na slanje<br />
podataka o svojim klijentima, ali takvom korisniku neće biti dostupni podaci o potrošačima<br />
drugih banaka, odnosno neće biti odobren pristup bazi podataka. Sukladno tome trebalo bi<br />
osnovati još jednu bazu podataka za sve ugovore o potrošačkim kreditima kod kojih se kao<br />
zajmodavac ne javlja banka korisnica ili da se u HROK-u nalaze i podaci o kreditnim<br />
obvezama potrošača takvih ugovora.<br />
Drugi problem koji se javlja je pitanje točnosti podataka. Apsolutna točnost i ažurnost<br />
podataka je ono čemu teže svi kreditni registri, pa tako i HROK. Međutim, HROK prikuplja<br />
podatke koje mu šalju njegovi korisnici i ni na koji način Registar ne može znati da li su ti<br />
podaci točni. Dakle, još uvijek ne postoji način provjere točnosti podataka od strane HROK-a,<br />
te jedina osoba koja može svjedočiti o veritetu podataka je potrošač, odnosno klijent banke.<br />
Ukoliko klijent primijeti da neki od podataka sadržani u njegovom kreditnom izvješću nisu<br />
točni, on se mora javiti u banku koja je te podatke unijela u HROK, tj. koja je odobrila kredit,<br />
514 Važno je uočiti razliku između HROK-a i SRI-a ( Sustav razmjene informacija), ili kako se često naziva „crna<br />
lista“. HROK i SRI dva su odvijena sustava koji u funkcionalnom smislu nemaju nikakvih dodirnih točaka.<br />
Može se govoriti o sličnosti jednog dijela sadržaja, jer SRI razmjenjuje samo negativne financijske podatke i to<br />
isključivo one koje se odnose na neurednu otplatu kredita. S druge strane HROK nema kriterij ulaznosti<br />
podataka, već u sustav ulaze svi podaci o kreditnom odnosu potrošača i banke, odnosno stambene štedionice.<br />
Zbog toga je HROK potpuni kreditni registar i predstavlja puno bolji izvor informacija,a osobito daje potpuniju i<br />
stvarniju sliku kreditne zaduženosti potrošača. Vidi „Koja je razlika između HROK-a i SRI-a? Je li riječ o istim<br />
ili odvojenim sustavima?“, , (20.3.2009.).<br />
515 Također, tu je još i preostalih 5% banaka koje sudjeluju na tržištu kredita u Hrvatskoj, a nisu korisnice<br />
HROK-a. No, potonje banke ne predstavljaju tako veliki problem kao ostali zajmodavci različiti od banke ili<br />
stambene štedionice, jer postoje tendencije za njihovo uskoro uključivanje u popis korisnika HROK-a.<br />
85
a na banci je da ih provjeri i, ukoliko se reklamacija klijenta pokaže opravdanom, ispravi u<br />
zakonskom roku i tako ispravljene dostavi ponovo u Registar. Korisnik će klijentu, nakon<br />
dostave ispravljenog/ih podataka u bazu, ponuditi u roku od sedam dana iz<strong>rad</strong>u novog<br />
kreditnog izvješća na osobni zahtjev, uz prethodno potpisanu suglasnost. U slučaju da se<br />
ustanovi da je pogrešan podatak posljedica greške ob<strong>rad</strong>e sustava HROK-a, HROK je dužan<br />
postupkom učiniti ispravak 516 . 517 Dužnost ispravljanja netočnih ili nepotpunih podataka<br />
HROK-a proizlazi iz ZZOP-a 518 , te troškove ispravka snosi voditelj zbirke, tj. HROK. 519 I iz<br />
samog zakona proizlazi kako voditelj zbirke nije dužan provjeravati točnost podataka, već<br />
samo postoji obveza ispravljanja pogrešnih ili nepotpunih podataka na zahtjev klijenta. Drugi<br />
problem koji se nadzire je slučaj odbijanja kreditnog izvješća na zahtjev potrošača. Tada<br />
potrošač nema pravo uvida u kreditno izvješće, pa ne može ni reagirati na točnost, odnosno<br />
netočnost podataka. Jedno od mogućih rješenja ja da se kao razlog odbijanja navede „loš“<br />
kreditni izvještaj. Tada potrošač ima pravo dobiti na uvid kopiju svog izvještaja i zatražiti<br />
ispravljanje, ako ocijeni da je neka informacija pogrešna. U tom cilju treba uspostaviti jasnu<br />
proceduru prilikom zahtjeva za provjeru i/ili ispravak informacije 520 . 521 Međutim, protivnici<br />
ovakvog rješenja mogli bi biti oni koji ne žele pokazati svoju kreditnu prošlost. Obzirom da<br />
podatke u Registar šalju korisnici, pretpostavka je da se uvijek <strong>rad</strong>i o točnim podacima 522 , ali<br />
ipak postoji rizik jer u tom trenutku Registar ne može provjeriti da li su podaci točni.<br />
516 Podatke u registar korisnici automatskim procedurama dostavljaju po unaprijed zadanim postavkama. Nakon<br />
što korisnik zatraži kreditno izvješće za klijenta/potrošača, a pri tom je dobio pisanu suglasnost samog klijenta,<br />
sustav sam generira i korisniku dostavlja kreditno izvješće. Znači ne postoji osoba koja izvješće izrađuje i potom<br />
ga dostavlja korisniku, već to <strong>rad</strong>i sam sustav. Time se eliminira ljudski faktor pri iz<strong>rad</strong>i samog kreditnog<br />
izvješća. Vidi „Je li sustav postavljen tako da se podaci ne mogu lažirati? I kolika je mogućnost ljudske<br />
pogreške kod pripreme kreditnog izvješća?“, , (20.3.2009.).<br />
517 Vidi , (20.3.2009.).<br />
518 Čl. 20. ZZOP-a glasi: „Voditelj zbirke osobnih podataka dužan je na zahtjev ispitanika, odnosno njegovih<br />
zakonskih zastupnika ili punomoćnika dopuniti, izmijeniti ili brisati osobne podatke ako su podaci nepotpuni,<br />
netočni ili neažurni te ako njihova ob<strong>rad</strong>a nije u skladu s odredbama ovoga Zakona. Neovisno o zahtjevu<br />
ispitanika, u slučaju ako voditelj zbirke osobnih podataka utvrdi da su osobni podaci nepotpuni, netočni ili<br />
neažurni, dužan ih je sam dopuniti ili izmijeniti. O izvršenoj dopuni, izmjeni ili brisanju osobnih podataka<br />
voditelj zbirke osobnih podataka dužan je najkasnije u roku od 30 dana izvijestiti osobu na koju se osobni podaci<br />
odnose i korisnike osobnih podataka.“<br />
519 Čl. 22 ZZOP-a.<br />
520 U nekim zemljama, svaki potrošač može jednom godišnje besplatno zatražiti svoj vlastiti kreditni izvještaj u<br />
svrhu provjere, a ako ga želi češće od toga, tada plaća tržišnu cijenu i dobije ga kad god želi. Vidi<br />
, (20.3.2009.).<br />
521 Vidi , (20.3.2009.).<br />
522 Ova pretpostavka je oboriva (praesumptio juris). No, kako se <strong>rad</strong>i o pretpostavci točnosti podataka oni se<br />
zapravo ne provjeravaju kao ni druge oborive pretpostavke. Dokazuje se samo suprotno, što će reći da se mora<br />
dokazati netočnost podataka. Dok se to ne dokaže, pretpostavlja se da su podaci sadržani u Registru točni.<br />
86
Stoga autorica smatra kako bi donošenjem novog ZKR-a posebnu pozornost trebalo<br />
usmjeriti ka pronalasku adekvatnog rješenja glede točnosti podataka i veće zaštite osobnih<br />
podataka potrošača, a sve to iz razloga pravne sigurnosti, te općenito sigurnosti građana u<br />
pojedine institucije potrebne za efikasno financijsko poslovanje jedne zemlje. 523<br />
Daljnji problem predstavlja suglasnost klijenta za iz<strong>rad</strong>u kreditnog izvješća. Osnovno je<br />
pravilo da se korisnik može koristiti podacima iz Registra tek nakon pisane suglasnosti<br />
klijenata. Potpisivanjem te suglasnosti klijent daje banci pravo da putem HROK-a zatraži<br />
kreditno izvješće o njegovoj kreditnoj aktivnosti. Pritom banka ne vidi u kojim sve bankama<br />
klijent ima kredite, već vidi samo financijske podatke o kreditu i njegovom (ne)urednom<br />
otplaćivanju. Uvid u kreditno izvješće tada postaje jedan od glavnih elemenata pri odluci o<br />
prihvaćanju zahtjeva za dodjelu kredita. Ukoliko klijent odbije potpisati suglasnost, nitko<br />
nema pravo uvida u HROK-ove podatke o njemu. Ovo pravilo je u cilju očuvanja privatnosti<br />
podataka, a zahtjevom za kreditom, potrošač daje financijskoj instituciji dopuštenje za<br />
provjerom podataka. 524 A contrario, u RH ne postoji obveza ocjene kreditne sposobnosti<br />
potrošača jer potrošač ima pravo uskratiti svoj potpis za iz<strong>rad</strong>u kreditnog izvješća. Pitanje je<br />
kako će banka tada postupiti glede odobravanja kredita. Takav postupak potrošača može se<br />
shvatiti kao „skrivanje“ kreditne prošlosti 525 , ali to ne mora biti razlog za odbijanja zahtijeva<br />
za kredit. Potrošač i dalje može dobiti kredit, ako je to u skladu sa kreditnom politikom te<br />
banke. Ovisno o svojim internim pravilima, banka će donijeti odluku o mogućnosti odobrenja<br />
potrošačevog zahtjeva za kredit i bez suglasnosti za pristup podacima. 526 U slučaju da banka<br />
ipak odobri kredit klijentu, unatoč tome što je odbio dati suglasnost, za pretpostaviti je da će<br />
zahtijevati povećana sredstva osiguranja tražbine zbog eventualne nesigurnosti u platežnu<br />
moć klijenta.<br />
Iz svega navedenog jasno je kako u <strong>rad</strong>u HROK-a postoje određeni nedostaci koje bi<br />
zakonodavac trebao otkloniti donošenjem novog zakona o kreditnom registru. Pritom, valja<br />
523<br />
Kako bi se podigla svijest građana o pravu na zaštitu osobnih podataka, Vijeće Europe uz potporu Europske<br />
Komisije proglasilo je 28. siječnja "Europskim danom zaštite osobnih podataka", koji se 2007. godine prvi puta<br />
prigodno obilježio u RH. Time se nastoji naglasiti kako je pravo na zaštitu osobnih podataka jedno od temeljnih<br />
prava svakog čovjeka. Vidi Europski dan zaštite osobnih podataka,<br />
, 28 siječnja 2009.,<br />
( 10.3.2009.).<br />
524 , (20.3.2009.).<br />
525 Obzirom da su banke počele slati podatke o svojim klijentima HROK-u u lipnju 2006. g., sve (ne)uredne<br />
otplate kredita prije toga neće biti vidljive. Stoga ako potrošač i želi „sakriti“ svoju kreditnu prošlost, neće biti<br />
potrebno da to čini za kreditne obveze prestale do tog vremena.<br />
526<br />
Vidi „Što ako klijent ne potpiše suglasnost za razmjenu podataka kroz HROK?“,<br />
, (20.3.2009.).<br />
87
voditi računa o usklađivanju potrošačkog prava u širem smislu, te donijeti ujednačena<br />
nacionalna rješenja.<br />
88
IX. ZAKLJUČAK<br />
Europsko pravo uređuje zaštitu potrošača direktivama kojima se štite potrošači kao<br />
slabije ugovorne strane. Potrošačke kredite uređuje Direktiva 87/102/EEZ čije su odredbe<br />
preuzete u hrvatsko pravo, te nova Direktiva 2008/48/EZ čije se odredbe tek moraju preuzeti<br />
usvajanjem novog zakona o potrošačkom kreditu.<br />
Direktiva 87/102/EEZ, utemeljena na načelu minimalne harmonizacije, dala je<br />
državama članicama izbor da ili zadrže postojeće propise o zaštiti potrošača prilikom<br />
sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, ili da usvoje nove propise koji određuju viši stupanj<br />
zaštite potrošača nego li to određuje ona sama. Posljedice takvog rješenja bile su očigledne<br />
razlike između propisa država članica o potrošačkom kreditu. Na taj način Direktiva<br />
87/102/EEZ nije uspjela ostvariti svoje ciljeve, kao što je stvaranje zajedničkog tržišta za<br />
potrošačke kredite i povećanje stupnja zaštite potrošača. 527 Te okolnosti, zajedno sa<br />
promjenama aktualnog stanja na tržištu kredita od 1987. g. do danas, rezultirale su usvajanjem<br />
nove Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima. Nova Direktiva 2008/48/EZ pokušat će<br />
ostvariti ciljeve koje njezina prethodnica nije uspjela. Direktiva 2008/48/EZ, počivajući na<br />
načelu maksimalne harmonizacije, predstavlja zakonski okvir ispod kojeg državama<br />
članicama nije dopušteno uređivati svoje nacionalno pravo potrošačkog kredita, odnosno<br />
državama članicama ne dopušta zadržavanje postojećih ili usvajanje novih propisa koji<br />
odstupaju od njezinih odredbi. 528<br />
Prvi pokušaji usklađivanja pravnih propisa RH sa propisima EU o potrošačkom kreditu<br />
učinjeni su 2003. g. donošenjem Zakona o zaštiti potrošača kojim su preuzete odredbe<br />
Direktive 87/102/EEZ. Potrošačke kredite uređuje Glava IX. ZZP-a pod nazivom „Potrošački<br />
zajam“. Već na prvi pogled mogu se uočiti različiti termini u hrvatskom i europskom pravu<br />
samim time što se u ZZP-a ne koristi termin „potrošački kredit“ već „potrošački zajam“. Kako<br />
je već objašnjeno, time se zapravo želi istaknuti da potrošački zajam može biti odobren od<br />
strane bilo koje fizičke ili pravne osobe koja ga odobrava u okviru svoje profesionalne<br />
djelatnosti, a ne samo od strane banaka ili neke druge kreditne institucije. Upravo iz<br />
navedenih razloga u samom naslovu <strong>rad</strong>a sadržan je izraz „potrošački zajam“, mada se u<br />
tekstu mahom koristi termin „potrošački kredit“. Slijedom navedenog autorica smatra kako bi<br />
donošenjem novog ZPK-a trebalo uskladiti određene termine, te kako je i vidljivo već iz<br />
527 Čikara Emilia, op. cit., str. 53.<br />
528 ibid., str. 54.<br />
89
samog naslova budućeg zakona, koristiti izraz „potrošački kredit“. 2007. g. usvojen je novi<br />
ZZP-a u cilju otklanjanja postojećih nedostataka. Taj zadatak hrvatski zakonodavac nije u<br />
potpunosti izvršio, iako je velika većina nedostatka ipak ispravljena. No, ono što se najviše<br />
kritizira je način preuzimanja europskih propisa metodom „copy-paste“, odnosno doslovnim<br />
prevođenjem i prepisivanjem odredba direktiva ne vodeći pritom računa o usklađivanju<br />
hrvatskih propisa potrošačkog kredita. Osim u ZZP-a, odredbe o potrošačkom kreditu nalaze<br />
se i u drugim hrvatskim zakonskim aktima kao što su to ZOO i ZKI. Ti zakoni u mnogočemu<br />
odstupaju od pravnog uređenja potrošačkih kredita u „glavnom“ ZZP-u. Tako hrvatsko pravo<br />
poznaje dvije definicije potrošača međusobno nekonzistentne. Prema definiciji iz ZZP-a<br />
određenje pojma potrošača obuhvaća fizičke osobe koje sklapaju ugovor o potrošačkom<br />
zajmu u svrhe koje nisu namijenjene njihovoj poslovnoj djelatnosti. S druge strane ZKI kaže<br />
obrnuto. Prema definiciji koju sadrži u krug potrošača spadaju sve fizičke osobe koje ugovor<br />
o potrošačkom kreditu sklapaju s kreditnom institucijom bez obzira na svrhu ugovora. Na taj<br />
način potrošač koji sklapa ugovor o kreditu s bankom, ako je namjena ugovora povezana s<br />
obavljanjem njegove profesionalne djelatnosti, uživati će pravnu zaštitu prema ZKI-a, dok isti<br />
neće imati pravo na zaštitu prema ZZP-a jer je on već po samoj definiciji isključen iz<br />
personalnog polja primjene. Takva odstupanja i suprotstavljanja odredba navedenih zakona<br />
otežavaju, pa čak i ugrožavaju, položaj potrošača prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom<br />
kreditu. Stoga, ka cilju učinkovitije zaštite potrošača, autorica apelira na opreznije<br />
preuzimanje odredba nove Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK, izbjegavajući čisto<br />
prepisivanje. Obzirom da je rok za implementaciju Direktive 2008/48/EZ dvije godine, točnije<br />
do 12.5.2010. g., RH da bi ispunila svoju obvezu usklađivanja pravnih propisa s pravnom<br />
stečevinom Zajednice, koja proizlazi iz čl. 74 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, mora<br />
do tog datuma donijeti novi ZPK-a. Unutar tog razdoblja, odnosno slijedećih godinu dana,<br />
bilo bi potrebno provesti usklađivanje odredba svih hrvatskih propisa do čije primjene može<br />
doći prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu.<br />
Direktiva 2008/48/EZ donosi brojne novosti u materiji potrošačkih kredita poput<br />
obveze sveobuhvatnog informiranja potrošača, obvezu ocjene kreditne sposobnosti potrošača,<br />
pravo na otkaz ugovora o kreditu sklopljenog na neodređeno vrijeme, pravo na raskid ugovora<br />
o kreditu, te uvodi novog subjekta ugovora o potrošačkom kreditu-kreditnog posrednika. No<br />
upravo su neke od tih novosti predmet žestoke kritike. 529<br />
529 Vidi ibid., str. 2.<br />
90
„Jezgru“ izmjene nove Direktive 2008/48/EZ čini obveza informiranja potrošača kako u<br />
predugovornom tako i u ugovornom stadiju. Niz informacija koje se potrošaču moraju<br />
priopćiti prije i za vrijeme trajanja ugovora uređuju svega tri Glave Direktive 2008/48/EZ.<br />
Cilj tih odredbi je povećanje zaštite potrošača otklanjanjem nesuglasnosti koje postoje u<br />
informacijama kojima raspolažu davatelji kredita i potrošači. Time se potrošačima omogućava<br />
donošenje ispravne odluke temeljem točnih i detaljnih podataka. Unatoč tome postavlja se<br />
pitanje u kojoj su mjeri potrošači sposobni shvatiti čitavu „paletu“ informacija koje mora<br />
sadržavati ugovor o potrošačkom kreditu. Imajući pred sobom niz informacija potrošaču će<br />
zapravo biti vrlo teško razumjeti sve informacije bez stručne pomoći. Autorica smatra da je to<br />
jedan od razloga uvođenja kreditnog posrednika u personalno polje primjene Direktive<br />
2008/48/EZ. S druge strane, time se samo zatvara začarani krug prezaduženosti građana, jer<br />
takva rješenja otežavaju sklapanje ugovora o potrošačkom kreditu bez pomoći kreditnog<br />
posrednika, a posrednik poslove savjetovanja i pružanja informacija obavlja za novčanu<br />
protuvrijednost čime se „diže“ cijena kredita. Sljedeći problem koji se može uočiti je<br />
oglašavanje kod prekograničnih kredita. Jedan od ciljeva nove Direktive 2008/48/EZ je<br />
povećanje udjela prekograničnih kredita, a sve to u cilju stvaranja jedinstvenog europskog<br />
tržišta. Nameće se pitanje kako će potrošač razumjeti sve informacije sadržane u oglašavanju<br />
ako ono nije na materinjem jeziku ili na njemu poznatom jeziku. U takvoj situaciji ili će<br />
potrošač trebati stručnu pomoć prevoditelja i/ili kreditnog posrednika, ili će kreditori<br />
oglašavati svoje ponude na različitim jezicima. Odabirom prvog rješenja ponovo se pojavljuje<br />
problem povećanja cijene kredita. Ako idemo u smjeru povećane zaštite potrošača i veće<br />
transparentnosti potrošačkih kredita, čemu i teži Direktiva 2008/48/EZ, potrošaču bi trebalo<br />
biti dostupno svako oglašavanje, odnosno svaka ponuda za sklapanje ugovora o kreditu na<br />
području Zajednice kako bi zaštitio svoje interese odabirom najpovoljnije ponude. Ako pak<br />
banke i drugi davatelji kredita oglašavaju svoje ponude na različitim jezicima nadzire se<br />
problem zapošljavanja novog kadra ljudi koji će prevoditi ponude kako bi one bile dostupne<br />
što širem krugu stanovnika EU.<br />
Što ako davatelj kredita povrijedi svoju obvezu davanja informacija potrošaču?<br />
Direktiva 2008/48/EZ ne propisuje izričite sankcije za takvo ponašanje kreditora, već samo<br />
generalno obvezuje države članice na propisivanje sankcija <strong>rad</strong>i povreda nacionalnih propisa<br />
usvojenih temeljem Direktive 2008/48/EZ i na propisivanje mjera potrebnih za njihovu<br />
91
primjenu. 530 ZZP u slučaju povrede odredba o potrošačkom zajmu propisuje samo sankcije<br />
prekršajne naravi. Iz toga proizlazi da će povreda obveze pružanja informacija potrošaču za<br />
kreditora značiti financijski gubitak. U slučaju spora iz ugovora o potrošačkom kreditu,<br />
hrvatsko pravo uređuje izvansudsko rješavanje potrošačkih spora propisujući mogućnost<br />
podnošenja prijedloga za mirenje Centru za mirenje Hrvatske gospodarske komore, Centru za<br />
mirenje Hrvatske obrtničke komore ili Centru za mirenje Hrvatske udruge poslodavaca, kao i<br />
prijavu Sudu časti Hrvatske gospodarske komore i Sudu časti Hrvatske obrtničke komore. 531<br />
Jedna od mnogobrojnih prednosti mirenja potrošačkih sporova jest i okolnost da nagodba<br />
sklopljena u postupku mirenja ima svojstvo ovršne isprave, bez potrebe da potpise stranaka<br />
ovjerava javni bilježnik. 532 Potrošačima je tako i kroz ZZP-a osiguran brz i učinkovit put ka<br />
rješavanju njihova spora. Izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova u svezi s ugovorima o<br />
kreditu potiče i nova Direktiva 2008/48/EZ propisujući da države članice moraju osigurati<br />
postojanje učinkovitog postupka za rješavanje potrošačkih sporova, pri čemu se mogu koristiti<br />
i postojeća tijela. 533 Ono čemu teži Direktiva 2008/48/EZ je su<strong>rad</strong>nja tih tijela kako bi se<br />
povećao udio prekograničnih kredita, te kako bi se doprinijelo prekograničnom rješavanju<br />
sporova. Nažalost u Hrvatskoj još uvijek ne postoji centar za prekogranično rješavanje<br />
potrošačkih sporova iz razloga što RH nije članica EU, ali s prijemom RH u EU izvansudsko<br />
rješavanje sporova s potrošačima u domeni financijskih usluga (pa tako i za potrošačke<br />
kredite) biti će moguće kroz mrežu FIN-NET. 534<br />
Jasno je da će budući ZPK-a, preuzimajući odredbe nove Direktive 2008/48/EZ, unijeti<br />
značajne izmjene u hrvatsko pravo potrošačkih kredita, no ipak, da li će ta rješenja dovesti do<br />
pozitivnih ili negativnih rezultata, pitanje je na koje će se odgovor tek moći dati.<br />
Budući da odredbe novog ZPK-a neće smjeti odstupati od odredba Direktive<br />
2008/48/EZ, u skladu sa načelom maksimalne harmonizacije, morat će preuzeti i odredbu o<br />
obvezi ocjene kreditne sposobnosti potrošača. Tu funkciju trenutačno u RH obavlja HROK.<br />
No, sasvim je jasno da obveza u onom smislu u kojem to određuje čl. 8 Direktive 2008/48/EZ<br />
ne postoji u RH jer banke imaju pristup bazi podataka samo uz pristanak potrošača.<br />
530 Čl. 23 Direktive 2008/48/EZ.<br />
531 Čl. 130 st. 1 ZZP-a.<br />
532 Vidi http://www.huzp.hr/hgk081105.pdf , (10.6.2009.).<br />
533 Čl. 24 st. 1 Direktive 2008/48/EZ.<br />
534 Čulinović-Herc, Edita; Žunić-Kovačević, Nataša.<br />
Extrajudicial Settlement of Disputes in Domain of Financial Services - EU and Croatia // Sixth International<br />
Conference" Economic Integrations, competition and cooperation" : proceedings / Kumar, Andrej ; Kandžija,<br />
Vinko (ur.). Rijeka : Ekonomski fakultet, 2008. 413-420.<br />
92
Propisivanjem takve obveze u ZPK-u, posljedično se pojavljuje još jedan zadatak ispred<br />
zakonodavca. Javlja se potreba za pravnom regulacijom <strong>rad</strong>a HROK-a, odnosno za<br />
donošenjem posebnog zakona o kreditnom registru. Novi ZKR, osim sa odredbama budućeg<br />
ZPK, morati će se uskladiti i sa ZKI obzirom da potonji sadrži odredbu o procjeni kreditne<br />
sposobnosti potrošača kod ugovora o potrošačkom kreditu kojeg potrošač sklapa sa kreditnom<br />
institucijom. Sljedeći problem koji se uočava je da pristup bazi podataka imaju samo banke i<br />
stambene štedionice kao jedini korisnici HROK-a, međutim ugovor o potrošačkom kreditu<br />
može odobriti i fizička osoba kao zajmodavac i druge pravne osobe koje nisu korisnici. Iz<br />
toga proizlazi da navedeni zajmodavci nemaju pristup bazi podataka, ali inkorporacijom<br />
odredba Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK i ta bi obveza nastala za zajmodavce u RH.<br />
Sukladno tome trebalo bi osnovati još jednu bazu podataka za sve ugovore o potrošačkim<br />
kreditima kod kojih se kao zajmodavac ne javlja banka ili alternativno rješenje bilo bi da se u<br />
HROK-u nalaze i podaci potrošača takvih ugovora. Slijedom navedenog potrebno je uskladiti<br />
ne samo postojeće propise potrošačkog kredita, već i buduće propise međusobno <strong>rad</strong>i<br />
stvaranja posebnog pravnog područja u materiji potrošačkih kredita.<br />
Da li je to previše za očekivati od hrvatskog zakonodavca? Možda čitav proces<br />
donošenja ujednačenih zakonskih rješenja ubrza želja za još jednom prijeđenom stepenicom<br />
prema EU. Na ta i brojna druga pitanja teško je u ovom trenutku dati pouzdan odgovor, no<br />
činjenica je da pred hrvatskim zakonodavcem stoji težak zadatak. Da li će taj zadatak biti<br />
uspješno izvršen vrijeme će tek pokazati.<br />
93
X. POPIS KRATICA<br />
KRATICA<br />
ZNAČENJE<br />
APR<br />
AZOP<br />
bilj.<br />
br.<br />
čl.<br />
d.d.<br />
Direktiva 84/405/EEZ<br />
Direktiva 85/374/EEZ<br />
Direktiva 85/577/EEZ<br />
Direktiva 87/102/EEZ<br />
Direktiva 90/314/EEZ<br />
Direktiva 93/13/EEZ<br />
Direktiva 94/47/EZ<br />
Direktiva 97/7/EZ<br />
Direktiva 1999/44/EZ<br />
annual percentage rate<br />
Agencija za zaštitu osobnih podataka<br />
bilješka<br />
broj<br />
članak<br />
dioničko društvo<br />
Direktiva 84/405/EEZ o ujednačavanju prava država članica<br />
u pogledu zavarivanja u oglašavanju, dopunjena Direktivom<br />
97/55/EEZ<br />
Direktiva 85/374/EEZ o ujednačavanju prava država članica<br />
u pogledu odgovornosti za proizvod s nedostatkom,<br />
izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ<br />
Direktiva 85/577/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora<br />
sklopljenih izvan poslovnih prostorija<br />
Direktiva 87/102/EEZ o ujednačavanju prava država članica<br />
u pogledu potrošačkih kredita, izmijenjena i dopunjena<br />
Direktivom 90/88/EEZ i Direktivom 98/7/EZ<br />
Direktiva 90/314/EEZ o turističkim paket aranžmanima<br />
Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u<br />
potrošačkim ugovorima<br />
Direktiva 94/47/EZ o zaštiti kupaca u pogledu određenih<br />
aspekata ugovora koji se odnose na kupnju prava korištenja<br />
nekretnine na bazi time-sharinga<br />
Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora<br />
sklopljenih na daljinu<br />
Direktiva 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje<br />
potrošačke robe i garancijama<br />
94
Direktiva 2002/47/EZ<br />
Direktiva 2002/65/EZ<br />
Direktiva 2004/39/EZ<br />
Direktiva 2008/48/EZ<br />
d.o.o.<br />
Društveni ugovor<br />
EC<br />
ECU<br />
EEC<br />
EEZ<br />
EKS<br />
ESB<br />
ESP<br />
EU<br />
EUR<br />
EZ<br />
FINA<br />
HNB<br />
HNB-Odluka<br />
HROK<br />
HUB<br />
i dr.<br />
i sl.<br />
ibid.<br />
itd.<br />
loc. cit.<br />
NKS<br />
NN<br />
Direktiva 2002/47/EZ o osiguranju tražbina putem<br />
financijskih instrumenata<br />
Direktiva 2002/65/EZ o marketingu financijskih usluga na<br />
daljinu<br />
Direktiva 2004/39/EZ o tržištima financijskih instrumenata<br />
Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu<br />
društvo s ograničenom odgovornošću<br />
Društveni ugovor o osnivanju Hrvatskog registra obveza po<br />
kreditima<br />
European Community<br />
European Currency Unit<br />
European Economic Community<br />
Europska ekonomska zajednica<br />
efektivna kamatna stopa<br />
Europska središnja banka<br />
Europski sud pravde<br />
Europska Unija<br />
euro<br />
Europska zajednica<br />
Financijska agencija<br />
Hrvatska narodna banka<br />
Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i<br />
kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima<br />
Hrvatski registar obveza po kreditima<br />
Hrvatska udruga banaka<br />
i drugo<br />
i slično<br />
ibidem<br />
i tako dalje<br />
locus citatum<br />
nominalna kamatna stopa<br />
Narodne novine<br />
95
NN-MU<br />
Narodne novine-Međunarodni ugovori<br />
npr.<br />
na primjer<br />
OJ<br />
Official Journal of the EU<br />
op. cit.<br />
opus citatum<br />
p.<br />
PFR<br />
page<br />
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci<br />
RH<br />
Republika Hrvatska<br />
sl.<br />
slovo<br />
SL<br />
Službeni list<br />
Sporazum<br />
Sporazum o korištenju HROK-a<br />
SRI<br />
Sustav razmjene informacija<br />
SSP<br />
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Republike<br />
Hrvatske Europskih zajednica i njihovih država članica<br />
st.<br />
stavak<br />
str.<br />
stranica<br />
t. točka<br />
tj.<br />
to jest<br />
TUC<br />
Trans Union-CRIF<br />
UA<br />
Ugovor iz Amsterdama<br />
UEZ<br />
Ugovor o Europskoj zajednici<br />
UN<br />
Vol.<br />
Zajednica<br />
Ujedinjeni narodi<br />
Volumen<br />
Europska zajednica<br />
ZB<br />
Zakon o bankama<br />
ZEP<br />
Zakon o elektroničkom potpisu<br />
ZKI<br />
Zakon o kreditnim institucijama<br />
ZKR<br />
Zakon o kreditnom registru<br />
ZL<br />
Zakon o leasingu<br />
ZOO<br />
Zakon o obveznim odnosima<br />
ZPFR<br />
Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci<br />
ZPFS<br />
Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu<br />
ZPFZ<br />
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu<br />
96
ZPK<br />
ZTD<br />
ZTK<br />
ZZOP<br />
ZZP<br />
ZZP-Odluka<br />
Zakon o potrošačkom kreditu<br />
Zakon o trgovačkim društvima<br />
Zakon o tržištu kapitala<br />
Zakon o zaštiti osobnih podataka<br />
Zakon o zaštiti potrošača<br />
Odluku o jedinstvenoj metodi izračuna efektivne godišnje<br />
kamatne stope na potrošačke zajmove<br />
97
XI. PRAVNI IZVORI I LITERATURA<br />
a) knjige i članci<br />
Baretić, Marko, Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, u: Baretić, Dika, Jordanić,<br />
Pogarčić (ur.), Obveze trgovca u sustavu zaštite potrošača, NN, Zagreb, 2003., str. 57<br />
Brčić-Stipćević, Vesna, Zaštita potrošača – gospodarski aspekti, u: Samardžija, Vesna, (ur),<br />
Prilagodbe politikama unutarnjeg tržišta EU: očekivani učinci, Zagreb, 2002., str. 251-263.<br />
Crnić-Grotić, Vesna, Zaštita potrošača u praksi Europskog suda za ljudska prava, u:<br />
Tomljenović, Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i<br />
hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka 2005., str. 375-<br />
385.<br />
Čikara, Emila, Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu i učinci<br />
njezina preuzimanja u hrvatsko pravo, 2009., (u postupku objavljivanja).<br />
Čulinović–Herc, Edita, Dimitrić, Mira, Način obračuna kamatne stope potrošačkog zajma –<br />
otvorena pitanja hrvatskog prava i financijske prakse, ZPFR, vol. 27, 2006., br. 1, str. 57-86.<br />
Čulinović–Herc, Edita, Financijska transparentnost potrošačkog zajma – trendovi u<br />
europskom i hrvatskom pravu i praksi, ZPFS, god. 42, 2005., br. 79, str. 308-325.<br />
Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača i zaštita ulagatelja na hrvatskom tržištu financijskih<br />
usluga, u: Tomljenović, Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u<br />
europskom i hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka<br />
2005., str. 209-256.<br />
Čulinović–Herc, Edita, Zaštita potrošača kod pojedinih bankovnih ugovora – usklađenost s<br />
europskim pravom, Zbornik PFR, vol. 26, 2005., br. 1, str. 175-206.<br />
Čulinović-Herc, Edita; Žunić-Kovačević, Nataša.<br />
Extrajudicial Settlement of Disputes in Domain of Financial Services - EU and Croatia //<br />
Sixth International Conference" Economic Integrations, competition and cooperation" :<br />
proceedings / Kumar, Andrej ; Kandžija, Vinko (ur.). Rijeka : Ekonomski fakultet, 2008. 413-<br />
420.<br />
Ćapeta, Tamara, Zaštita potrošača – pravni aspekti, u: Samardžija, Vesna, (ur), Prilagodbe<br />
politikama unutarnjeg tržišta EU: očekivani učinci, Zagreb, 2002., str. 229-248.<br />
Dragutin, Ledić, Pravo zaštite potrošača – nova grana hrvatskog prava, u: Tomljenović,<br />
Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i hrvatskom<br />
pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka 2005., str. 1-35.<br />
98
Gorenc, Vilim, Slakoper, Zvonimir i dr., Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb :<br />
RRiFplus, 2005.<br />
Kesić, Tanja, Ponašanje potrošača, ADECO, Zagreb, 1999.<br />
Klarić, Petar, Vedriš, Martin, Građansko pravo, Opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno<br />
pravo, NN, Zagreb, 2008.<br />
Misita, Nevenko, Uz desetogodišnjicu Direktive 93/13/EEC o nepravičnim ugovornim<br />
odredbama, ZPFR, vol. 25, 2004., br. 1, str. 17-47.<br />
Petrić, Silvija, Opći uvjeti ugovora prema novom ZOO, u: Slakoper, Zvonimir (ur.) Bankovni<br />
i financijski ugovori, PFR, 2007. str. 17-63.<br />
Petrić, Silvija, Ugovor o potrošačkom kreditu, u: Slakoper Zvonimir (ur.) Bankovni i<br />
financijski ugovori, PFR, 2007. str. 539-566.<br />
Pogarčić, Zdenka, Obveze trgovaca u zaštiti potrošača: opća pravila o trgovanju, u: Dika<br />
Mihajlo/Pogarčić Zdenka (ur.), Obveze trgovca u sustavu zaštite potrošača, NN, 2003., str. 3<br />
Pošćić, Ana, Nepoštene klauzule u potrošačkim ugovorima, ZPFS, god. 43., 2006., br. 2, str.<br />
165-190.<br />
Pošćić, Ana, Zaštita potrošača u hrvatskom pravu-dobar ili loš primjer zakonodavstva, Pravo i<br />
porezi, 2004., br. 9., str. 81-85.<br />
Rkman, Ilija, Snažne udruge za zaštitu potrošača kao važan čimbenik ulaska u Europu, u:<br />
Tomljenović, Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i<br />
hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka 2005., str. 79-87.<br />
Slakoper, Zvonimir, Gorenc Vilim, Obvezno pravo: priručnik samo za internu uporabu,<br />
Zagreb, 2006.<br />
Slakoper, Zvonimir, Nevaljanost pojedinih odredba općih uvjeta ugovora s posebnim osvrtom<br />
na potrošačke ugovore, ZPFR, vol. 22, 2001., br. 1, str. 180-208.<br />
Slakoper, Zvonimir, Općenito o izvorima bankovnog ugovornog prava, u: Slakoper Zvonimir<br />
(ur.), Bankovni i financijski ugovori, PFR, 2007., str. 9-16.<br />
Slakoper, Zvonimir, Ugovor o kreditu u Zakonu o obveznim odnosima, u: Slakoper Zvonimir<br />
(ur.), Bankovni i financijski ugovori, PFR, 2007., str. 493-538.<br />
Slakoper, Zvonimir, Ugovor o zajmu, u: Slakoper Zvonimir (ur.), Bankovni i financijski<br />
ugovori, PFR, 2007., str. 441-461.<br />
99
) vrela s Interneta<br />
Europski dan zaštite osobnih podataka,<br />
http://www.potrošač.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=116&Itemid=71 ,28<br />
siječnja 2009., ( 10.3.2009.).<br />
Financijska stabilnost, Publikacija HNB-a, br. 2, veljača 2009.,<br />
http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-1-<br />
2008.pdf?tsfsg=f2a90bd6678486ec1eeb9d781c52cdeb, (25.5.2009.).<br />
Hrok, http://www.hrok.hr, (20.3.2009.).<br />
Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK), http://poslovniforum.hr/hrok.asp ,<br />
(20.3.2009.).<br />
Ivičić, Lana, Dumičić, Mirna, Burić, Ante i Huljak, Ivan, Rezultati petoga HNB-ova<br />
anketiranja banaka, P - 24 kolovoz 2008.,<br />
http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm?tsfsg=8030216eed2aa4223da1ce9a59c39b2f,<br />
(25.5.2009.).<br />
Liha, Aida, Zaštita potrošača, http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=108, 22.1.2005.,<br />
(10.3.2009.).<br />
Liha, Aida, Zaštita potrošača u procesu proširenja Europske unije: izazovi za Hrvatsku,<br />
Institut na međunarodne odnose, Zagreb, 1993., str. 191-210, http://www.ijf.hr/Eu2/Liha.pdf,<br />
(2.3.2009.).<br />
Osobni stečaj nije poželjan izlaz, ali je ipak – izlaz, Svijet osiguranja, listopad 2008.,<br />
http://www.zivotuplusu.info/hr/planiranje/osobni_stecaj, (25.5.2009.).<br />
Rkman, Ilija, Europski potrošač-ključni gospodarski odgovoran čimbenik nacionalnih tržišta,<br />
http://www.potrošač.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid=40,<br />
2.6.2006., (25.4.2009.).<br />
Rohatinski, Željko, Ekonomska kriza i monetrana politika, 14.5.2009.,<br />
http://www.hnb.hr/govori-intervjui/govori/hgovor-rohatinski-14-05-<br />
2009.pdf?tsfsg=e7a6c314708a3caf38840c5c16176d17 , (25.5.2009.).<br />
Sever, Krešimir, Ako se ništa ne promijeni, građani će na jesen i bez sindikata na ulice,<br />
21.8.2008., http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=52108 , (10.3.2009.).<br />
Zaštita potrošača aktualno, http://www.poslovniforum.hr/potrošač/ , (25.4.2009.).<br />
Zaštita potrošača i zdravlja, http://www.poslovniforum.hr/eu/eu21.asp , (25.4.2009.).<br />
100
Život u plusu, http://www.zivotuplusu.info/UserFiles/File/zivot/03_ofuhr_okrugli_stol_19-<br />
11-2008_kureljusic.pdf,(25.5.2009.).<br />
c) pravni akti<br />
Council Directive of 22 December 1986 for the approximation of the laws, regulations and<br />
administrative provisions of the Member States concerning consumer credit (87/102/EEC),<br />
OJ 04 2, 12/02/1987 p. 0048-0053., Directive 90/88/EEC amending Directive 87/102/EEC for<br />
the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member<br />
States concerning consumer credit, OJ 1990 L 61/14., Directive 98/7/EC amending Directive<br />
87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of<br />
the Member States concerning consumer credit, OJ 1998 L 101/17.)<br />
Directive 2008/48/EZ ot the European parliament and og the Council of 23.4.2008. on credit<br />
agreements for consumers and repealingo Council Directive 87/102/EEZ, OJ L 133/66 od<br />
22.5.2008.<br />
Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga<br />
s potrošačima, (HNB-Odluka), NN 1/09.<br />
Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna efektivne godišnje kamatne stope na potrošačke<br />
zajmove, (ZZP-Odluka), NN 27/08.<br />
Zakon o bankama, NN 84/02, 141/06.<br />
Zakon o elektroničkom potpisu, NN 10/02.<br />
Zakon o kreditnim institucijama, NN 117/2008.<br />
Zakon o leasingu, NN 135/06.<br />
Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08.<br />
Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i<br />
Europskih Zajednica i njihovih država članica, NN – MU, 14/01.<br />
Zakon o trgovačkim društvima, NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07.<br />
Zakon o tržištu kapitala, NN 88/08, 146/08.<br />
Zakon o zaštiti osobnih podataka, NN 103/03, 118/06, 41/08.<br />
Zakon o zaštiti potrošača, NN 96/03, 79/07, 125/07.<br />
101
102
103