Nagrađeni diplomski rad

PRAVNI FAKULTET 

SVEUČILIŠTA U RIJECI 

Sanja Dobrić 

UGOVOR O POTROŠAČKOM ZAJMU 

(diplomski rad) 

Rijeka, 2009.

PRAVNI FAKULTET 

SVEUČILIŠTA U RIJECI 

Sanja Dobrić 

UGOVOR O POTROŠAČKOM ZAJMU 

(diplomski rad) 

Mentor: Prof. dr. sc. Čulinović-Herc Edita 

Rijeka, 2009.

PREDGOVOR 

Ovaj diplomski rad obrađuje institut trgovačkog ugovornog prava, ugovor o 

potrošačkom zajmu, kako u domaćem, tako i u europskom pravu. Zaštitom potrošača u 

ugovorima o potrošačkom zajmu, odnosno kreditu, nastoji se u ovom radu objasniti i sagledati 

mogućnost zaštite koja je prijeko potrebna u vremenu u kojem živimo. 

Diplomski rad pisala sam pod vodstvom mentorice prof. dr. sc. Edite Čulinović-Herc, 

kojoj se ovom prilikom zahvaljujem na ugodnoj suradnji i razumijevanju.

I. SAŽETAK 

Ovim radom ispituje se stupanj zaštite potrošača prilikom sklapanja ugovora o 

potrošačkom zajmu, odnosno kreditu. Uspoređuju se pozitivni propisi domaćeg prava sa 

europskim pravom. Hrvatsko pravo zaštite potrošača intenzivno se razvija posljednjih 

desetak godina, posebice od 2003. g. kada je donesen prvi Zakon o zaštiti potrošača kojim je 

na odgovarajući način osigurana adekvatna zaštita potrošača. I ranije potrošači su uživali 

pravnu zaštitu putem različitih zakonskih akta, no ne u dovoljnoj mjeri. Donošenjem 

posebnog zakona hrvatski zakonodavac potrošačkog prava uspješno je izvršio svoj zadatak, a 

to je sistematičnost i preglednost potrošačkih prava u cilju postizanja što većeg stupnja 

zaštite potrošača. Europsko pravo uređuje područje potrošačkih kredita direktivama, odnosno 

smjernicama kojima se štite potrošači kao slabije ugovorne strane. Potrošačke kredite uređuje 

Direktiva iz 1987. g. čije su odredbe preuzete u hrvatsko pravo Zakonom o zaštiti potrošača, 

te nova Direktiva iz 2008. g. čije se odredbe tek moraju preuzeti. Novom Direktivom 

izvršena je reforma europskog prava potrošačkih kredita uvođenjem brojnih novosti, no 

upravo su neke od tih novosti predmet žestoke kritike. Razlozi za reformu europskog prava 

potrošačkog kredita su brojni. Prije svega, Direktiva iz 1987. g. uređivala je samo neka 

pitanja potrošačkih kredita počivajući pritom na načelu minimalne harmonizacije. To znači 

da su države članice slobodne propisati veći stupanj zaštite potrošača nego li to propisuje 

sama Direktiva, odnosno slobodne su izaći izvan granica tako postavljenog zakonskog 

minimuma. Takvo rješenje dovelo je do neujednačenosti prava potrošačkog kredita država 

članica. Nova Direktiva pokušava ukloniti postojeća neujednačena rješenja počivajući na 

načelu maksimalne harmonizacije. Stoga, potonja predstavlja zakonski okvir ispod kojeg 

državama članicama nije dopušteno uređivati svoje nacionalno pravo potrošačkog kredita. S 

druge strane, uvjeti na tržištu kredita uvelike su se izmijenili od 1987. g. do danas. Brojni 

statistički podaci ukazuju na drastično povećanje obujma potrošačkih kredita, te općenito na 

povećanje prezaduženosti građana. Stoga će nova Direktiva iz 2008. g. pokušat riješit neke 

od aktualnih problema modernog društva. 

Na koji je način regulirana postojeća zaštita potrošača u Hrvatskoj, te kako bi trebalo 

preuzeti odredbe nove Direktive iz 2008. g. u novi zakon detaljnije se razrađuje u ovom radu, 

te ujedno predstavlja glavnu problematiku rada. 

I

II. SADRŽAJ: 

III. Uvod ……………………………………………………………………………………… 1 

IV. Izvori i postupan razvoj pravnog uređenja potrošačkih kredita ……………................... ... 5 

V. Potrošački kredit ………………………………………………………………………...... 13 

1. Personalno određenje potrošačkog kredita …………………………………………....... 13 

1.1. Potrošač ……………………………………………………………………………. 13 

1.2. Davatelj kredita ……………………………………………………………………. 15 

1.3. Kreditni posrednik ……………………………………………………………….… 16 

2. Ugovor o potrošačkom kreditu …………………………………………………………. 18 

2.1. Ugovori isključeni is polja primjene ………………………………………………. 19 

2.1.1. Ugovori isključeni iz polja primjene ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ ………. 19 

2.1.2. Ugovori isključeni iz polja primjene nove Direktive 2008/48/EZ ………….. 22 

2.1.2.1. Ugovori o kreditu kod kojih je tražbina osigurana hipotekom ili 

nekim drugim usporedivim sredstvom osiguranja na nekretnini 

i ugovori o kreditu namijenjeni stjecanju ili zadržavanju 

vlasništva na nekretnini ili na postojećoj ili planiranoj zgradi ........... 23 

2.1.2.2. Ugovori o kreditu kod kojih je ukupni iznos kredita manji od 

200 ili veći od 75 000 eura ………………………………………… 24 

2.1.2.3. Ugovori o najmu i leasingu ……………………………………….... 24 

2.1.2.4. Ugovor o kreditu u obliku mogućnosti izričitog ili prešutnog 

prekoračenja stanja na tekućem računu …………………………….. 25 

2.1.2.5. Ugovor o kreditu bez kamata i drugih troškova i ugovor o 

kreditu sa rokom oplate do tri mjeseca (kratkoročni krediti) ………. 26 

2.1.2.6. Ugovori o kreditu pod uvjetima povoljnijim od tržišnih …………… 27 

2.1.2.7. Ugovori o kreditu sklopljeni s investicijskim društvom ili 

kreditnom institucijom ……………………………………………… 28 

2.1.2.8. Ugovori o kreditu koji su rezultat sudske ili izvansudske nagodbe 

i ugovori o kreditu osigurani zalogom neke stvari …………………. 29 

2.1.2.9. Ugovori o kreditu sklopljeni s organizacijom i ugovori o kreditu 

kojim se ugovara konverzija duga ………………………………… 29 

2.2. Oblik ugovora o potrošačkom kreditu ……………………………………………... 31 

2.3. Sadržaj ugovora o potrošačkom kreditu …………………………………………… 33 

2.3.1. Bitni sastojci ugovora - postojeća pravna rješenja ………………………….. 33 

2.3.1.1. Efektivna kamatna stopa ………………………………………….… 36 

2.3.2. Koje novosti u sadržaju ugovora donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ? …….. 38 

2.3.2.1. Posebnosti kod ugovora o kreditu u obliku dopuštene ili prešutne 

mogućnosti prekoračenja stanja na tekućem računu ……………….. 40 

2.3.2.2. Nominalna kamatna stopa ………………………………………….. 42 

2.3.2.3. Efektivna kamatna stopa – novi način obračuna …………………… 43 

VI. Obveza davanja informacija potrošaču …………………………………………………… 45 

1. Obavještavanje potrošača ………………………………………………………………. 45 

2. Oglašavanje ………………………………………………………………….…………. 47 

3. Rješenja koja donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ……………………………………… 48 

3.1. Predugovorne obveze ……………………………………………………………… 48 

3.1.1. Oglašavanje …………………………………………………………………. 49 

3.1.2. Predugovorne informacije ……………………………………………........... 51 

II

3.1.3. Ocjena kreditne sposobnosti potrošača i pristup bazama podataka …………. 54 

3.2. Informacije iz ugovora o kreditu ……………………………………………........... 56 

VII. Posebna prava potrošača …………………………………………………………………. 57 

1. Posebna prava potrošača …………………………………………………………......... 57 

1.1. Ispunjenje ugovora o zajmu prije roka ……………………………………….......... 57 

1.2. Promjene na strani zajmodavca/kreditora ……………………………………….. ... 61 

1.3. Ostala posebna prava potrošača prema ZZP ………………………………………. 62 

1.3.1. Jednostrani raskid ugovora ……………………….……………………........ 63 

1.3.2. Pravo plaćanja ili osiguranja kredita sredstvima bezgotovinskog 

plaćanja ……………………………………………………………………... 63 

1.3.3. Zakonsko založno pravo ………………………………………………......... 64 

1.3.4. Odgovornost zajmodavca za trgovca (povezani ugovori) ………….…......... 64 

2. Posebna prava potrošača „de lege ferenda“ …………………………………………… 67 

2.1. Pravo na otkaz ugovora o kreditu na neodređeno vrijeme ……………….………... 67 

2.2. Pravo na raskid ugovora o kreditu …………………………………………………. 68 

VIII. Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK) i zaštita potrošača …………………....... 71 

1. Osnivanje i pravna osnova rada HROK-a ……………………………………………... 71 

2. Korisnici HROK-a ………………………………………………………………….….. 74 

3. Kreditno izvješće …………………………………………………………………......... 74 

3.1. Kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta …………………………………….… 76 

3.2. Kreditno izvješće na zahtjev korisnika …………………………………….…......... 78 

4. Prednosti Registra ……………………………………………………………………... 78 

5. Nedostaci Registra ……………………………………………………….…………….. 80 

IX. Zaključak …………………………………………………………………….…………... 84 

X. Popis kratica ……………………………………………………………………………... 89 

XI. Pravni izvori i literatura …………………………………………………………………. 93 

III

III. UVOD 

Jedno od zajedničkih obilježja modernih demokratskih država je zaštita ekonomski 

slabije strane u poslovnim transakcijama na tržištu, stoga zakonodavac ima zadatak da 

propisima osigura adekvatnu zaštitu fizičkih osoba potrošača kada kupuju na tržištu proizvode 

i usluge za svoje osobne potrebe. Naime, posebna pravila kojima se uređuje položaj potrošača 

na tržištu nisu nužna samo zbog zaštite interesa potrošača, već u uvjetima modernog tržišta 

postaju bitnom pretpostavkom zadovoljavajućeg funkcioniranja za sve sudionike. 1 Upravo iz 

tog razloga u većini pravnih sustava uočava veoma intenzivna zakonodavna aktivnost, 

posebice posljednjih desetljeća, koja je usmjerena na donošenje čitavog niza propisa kojima 

se uređuje položaj potrošača na tržištu. 2 

Problemu zaštite potrošača u ugovorima o potrošačkom kreditu dana je relativno mala 

pozornost, kako propisima tako i pravnom literaturom te sudskom praksom. No, ipak postoje 

propisi u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: RH) koji na odgovarajući način pružaju 

efikasnu zaštitu, ali oni su doneseni posljednjih desetak godina što zapravo dovodi do 

zaključka da je pravno područje potrošačkog kredita relativno “mlado“ pravno područje. 

Unatoč tome, prema Petrić, u poslovnoj praksi banaka posljednjih nekoliko godina 

zabilježeno je povećanje ponude potrošačkih kredita koje banke nude građanima. 3 Osim 

banaka, potrošačke kredite izravno nude i brojne trgovačke, proizvodne i uslužne 

organizacije. 4 Posljedica toga je sve veći broj potrošača, odnosno korisnika kredita i drugih 

usluga 5 koje se svakodnevno nude na tržištu. Razvojem moderne tehnologije također se 

povećava broj potrošača. Sve se više koriste usluge Internet bankarstva, m-pay i slične. 6 7 

Konačni rezultat spomenutih i sličnih okolnosti dovodi do prezaduženosti građana, stoga je 

prijeko potrebna maksimalna zaštita potrošača od strane zakonodavca. Tim više što se radi o 

1 Petrić, Silvija, Ugovor o potrošačkom kreditu, u: Slakoper, Zvonimir (ur.), Bankovni i financijski ugovori, 

2007., str 541 

2 loc. cit. 

3 ibid, str. 539. 

4 loc. cit. 

5 Prema Zakonu o kreditnim institucijama (dalje u tekstu: ZKI) bankovne usluge jesu primanje depozita ili 

drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun, čl. 4. st. 1. ZKI-a. 

6 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod pojedinih bankovnih ugovora-usklađenost s europskim pravom, 

ZPFR, vol. 26, 2005., br. 1, str. 176. 

7 Prema Čulinović-Herc, izvješća grupe eksperata iz područja bankovnog prava iz 2004. godine o integriranosti 

europskog tržišta bankovnih usluga pokazala su da su potrošači još uvijek tradicionalno orijentirani te da ipak 

preferiraju izravan fizički kontakt, međutim Čulinović-Herc smatra kako bi se ti pokazatelji mogli lako 

izmijeniti, vidi Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 176., bilj. 1.

ugovorima koji se u pravilu sklapaju putem općih uvjeta poslovanja davatelja kredita, tzv. 

adhezioni ugovori. Takav ugovor zaključuje se potrošačevim prihvaćanjem teksta ugovora 

otisnutog na unaprijed pripremljenom obrascu davatelja kredita. Kako je riječ o ugovorima 

čiji je sadržaj isključivo odredio kreditor, često sadrže klauzule koje su za potrošača 

nepovoljne te je njegove interese potrebno zaštititi 8 . 9 Također, druga strana u odnosu na 

potrošača u pravilu je ekonomski mnogo jača, što joj daje prednost u svakom segmentu 

tržišnog odnosa. 10 

Čulinović-Herc smatra kako je daljnji problem s kojim se potrošači susreću 

informiranost o naravi i vrijednosti roba ili usluga koje na tržištu kupuje, te da informiranost 

za potrošača zapravo znači da je on u stanju identificirati svojstva bankovne usluge prije nego 

je kupi. 11 Upravo taj problem pokušava se riješiti odredbama nove Direktive iz 2008. g. koje 

govore o obvezi sveobuhvatnog informiranja potrošača u predugovornom i ugovornom 

stadiju 12 da bi tada potrošač, imajući u vidu sve potrebne informacije, izabrao jednog od više 

ponuditelja koji odgovara njegovim potrebama. 

Osim navedenih problema s kojima se potrošač svakodnevno susreće na tržištu roba i 

usluga, postoje i problemi u samom ponašanju potrošača. Prema Čikari, potrošač kao fizička 

osoba danas troši više nego što zarađuje, te masovno koristi kredite za održavanje životnog 

standarda. 13 Dalje, vrlo često potrošači lakomisleno i bez razumijevanja sklapaju ugovore o 

kreditu kojima se obvezuju na duže vremensko razdoblje, što može rezultirati brojnim 

negativnim posljedicama u slučajevima promjene njihovih životnih, a napose financijskih 

mogućnosti. Prema podacima iz 2008. g., 15 000 građana u RH ne može podmiriti svoje 

kreditne obveze prema bankama. 14 Građani žive sve teže, pa iako gospodarski pokazatelji 

govore o rastu, o smanjenju nezaposlenosti, o porastu zaposlenosti, govore i o dvostruko 

većem uvozu od izvoza, o opasno visokoj zaduženosti države, o prezaduženosti građana i 

8 Vidi Zakon o zaštiti potrošača (dalje u tekstu:ZZP) Glava XI. Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, čl. 

96 – 106, i detaljnije o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima vidi Misita, Nevenko, Uz 

desetogodišnjicu Direktive 93/13/EEC o nepravičnim ugovornim odredbama, ZPFR, vol. 25, 2004., br. 1, str. 17- 

47, i Pošćić, Ana, Nepoštene klauzule u potrošačkim ugovorima, ZPFS, god. 43., 2006., br. 2, str. 165-190. 

9 Petrić, Silvija, op. cit., str. 540. 

10 loc. cit. 

11 Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 178. 

12 Mada se te odredbe Direktive 2008/48/EZ oštro kritiziraju zbog prevelike količine informacija koje se 

potrošaču moraju prenijeti, a u vezi s tim javlja se i problem zapošljavanja novog kadra ljudi kod prekograničnih 

kredita. Vidi infra, str. 50. 

13 O tome kritički vidi Čikara, Emilia, Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu i učinci 

njezina preuzimanja u hrvatsko pravo, 2009., (u postupku objavljivanja), str. 4. 

14 

Vidi „Osobni stečaj nije poželjan izlaz, ali je ipak – izlaz“ , Svijet osiguranja, listopad 2008., 

, (25.5.2009.). 

2

njihovoj ovisnosti o kreditima. 15 Hrvatska se cijenama potpuno približila onima u razvijenim 

zapadnim zemljama, a prosječnom plaćom jedva doseže trećinu prosječne plaće u tim 

zemljama. 16 Dug stanovništva neprestano raste. 17 52% kućanstva u RH imaju kreditna 

zaduženja ili koriste dozvoljeni minus na tekućem računu. 18 Osobito gospodarsko značenje 

potrošačkih kredita potvrđuje i činjenica da ukupan obujam kredita u RH kojeg su banke 

odobrile građanima danas iznosi 126.7 milijardi kuna. 19 Od toga 126.4 milijardi kuna otpada 

na kunske kredite, a tek 339.9 milijuna na devizne. No, treba uzeti u obzir da navedeni 

podatak uključuje samo potrošačke kredite koje su banke plasirale građanima, jer osim 

kreditnih obveza prema poslovnim bankama građani duguju prijateljima, rodbini, kamatarima 

i ostalim sudionicima legalnog i nelegalnog financijskog tržišta. Osim toga u ulozi davatelja 

potrošačkih kredita mogu se javiti i druge pravne osobe različite od banke, npr. stambene 

štedionice, leasing društva, itd… Prosječna hrvatska obitelj dužna je tako poslovnim bankama 

više od 95.000 kuna. Također, zastrašujući je podatak da obujam kredita banaka plasiranih 

stanovništvu iznosi gotovo 30.000 kuna po stanovniku. 20 Budući da građanima sve manji dio 

neto primanja opterećenog ratama kredita ostaje za podmirenje sve većih redovitih mjesečnih 

15 Tako prema Čikari opasnost od prezaduživanja uočile su vrlo rano i mnoge europske države. “Tako je 

njemački Zakon o poslovima s obročnim plaćanjem usvojen već 1894. g. (Gesetz betreffend die 

Abzahlungsgeschäfte vom 16.5.1894, RGBl 450), a slijedi ga austrijski Zakon o poslovima s plaćanjem na rate 

(Gesetz vom 27.4.1896, RGBl Nr 70 betreffend Ratengeschäfte). U zakonodavstvima europskih država drugi val 

takvih zakona uslijedio je 60tih godina 20. stoljeća, kada je nastupila pojačana potreba zaštite potrošača uslijed 

rastućeg zaduživanja nastalog nakon 1. i 2. svjetskog rata. Primjerice, njemački je Zakon iz 1894. doživio dvije 

izmjene 1969. i 1974. g. (Gesetz zur Änderung des Abzahlungsgesetzes vom 1.9.1969, BGBl I, 1541; Gesetz zur 

Änderung des Abzahlungsgesetzes vom 15.5.1974, BGBl I, 1169); Ujedinjeno kraljevstvo je 31.7.1974. usvojilo 

svoj opsežni Consumer Credit Act, a Francuska 10.1.1978. usvaja Loi No 78–22 sur l’information et la 

protection des consommateurs dans le domaine de certaines opérations de crédit.“ Vidi Čikara, Emilia, op. cit., 

str. 4., bilj. 23. 

16 Vidi Sever, Krešimi, „Ako se ništa ne promijeni, građani će na jesen i bez sindikata na ulice“, 21.8.2008., 

, (10.3.2009.). 

17 Od ukupnog duga stanovništva 40% otpada na stambene kredite, 8% na kredite za kupnju automobila, 5% na 

kartične kredite, 3% na hipotekarne i 44% na ostale. Vidi 

, 

(25.5.2009.). Takva su kretanja ostvarena u uvjetima u kojima je ponuda bankovnih kredita i dalje ograničena 

regulatornim mjerama HNB-a te u kojima rastu aktivne kamatne stope i naknade banaka pri odobravanju kredita. 

Istodobno je potražnju za kreditima obuzdala stagnacija realnih plaća i povećana neizvjesnost na tržištu rada 

zbog usporavanja gospodarske aktivnosti. O tome vidi više 

, ( 15.3.2009.). 

18 Od toga vode: kućanstva u Zagrebu s okolicom 59%, u naseljima s preko 100 tisuća stanovnika 62%, gdje su 

djeca u kućanstvu 62% i niža srednja klasa 59%. Vidi 

, (25.5.2009.). 

19 Vidi izvješće Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB) „Distribucija kredita banaka po institucionalnim 

sektorima“, 

(25.5.2009.). 

20 Izračunato temeljem statističkih podataka HNB-a o kreditima plasiranih stanovništvu i broja stanovnika u RH 

koji trenutačno broji 4.437.460. 

3

troškova, treba se sve više zaduživati. Podaci govore da je u posljednjih 12 godina dug 

građana poslovnim bankama rastao 18 puta, plaće su rasle 2,5, mirovine 2,2, a naknade za 

nezaposlene 1,3 puta. To je pravi pokazatelj stanja u Hrvatskoj, a životni standard građanin 

održava sve većim zaduživanjem. I tako se polako ulazi u začarani krug. 21 S druge strane, ni 

situacija na europskom tržištu kredita nije puno bolja. Prema posljednjim podacima Europske 

središnje banke (dalje u tekstu: ESB) obujam potrošačkih kredita koje su banke plasirale 

stanovništvu Europske zajednice (dalje u tekstu: Zajednica) iznosi 635.5 milijardi eura 22 , 

odnosno 4.8 bilijuna kuna. 23 No, stanovnik Europske Unije (dalje u tekstu: EU) manje je u 

prosjeku zadužen nego li je to stanovnik RH. Obujam kredita banaka plasiranih stanovništvu 

u EU po stanovniku iznosi svega 9.700 kuna 24 , što znači da je stanovnik EU tri puta manje 

zadužen nego stanovnik RH. Konačno, kako bi se dobila prava slika prezaduženosti 

stanovništva RH u odnosu na stanovništvo EU valja spomenuti da je u Hrvatskoj udio 

potrošačkih kredita u ukupnim kreditima 58%, a u EU svega 13%. Ti podaci jasni su 

pokazatelji gospodarskog stanja našeg prostora. 

Čikara smatra da su sve te okolnosti dovele do potrebe povišenja standarda zaštite 

potrošača, na što su države članice reagirale usvajanjem različitih propisa na području prava 

potrošačkog kredita. 25 Autorica Čikara dalje smatra kako su se nastale razlike između propisa 

o potrošačkom kreditu država članica negativno odrazile na prekograničnu ponudu kreditora s 

jedne i na povjerenje potrošača kod „prekograničnog“ sklapanja ugovora o kredita s druge 

strane. 26 

Nemogućnost usporedbe uvjeta kreditiranja na razini EU otežalo je sklapanje 

prekograničnih ugovora o potrošačkom kreditu, što je povjerenica Komisije za zaštitu 

potrošača Meglena Kuneva opisala riječima: „Onaj koji danas želi usporediti ponude kredita 

u Europi, mora usporediti jabuke sa kruškama. To djeluje negativno na tržišno natjecanje i na 

potrošače kojima je time onemogućen pristup većem izboru i boljim cijenama.“ 27 Stoga za 

zaključiti je kako je u području potrošačkih kredita nužna maksimalna zakonodavna aktivnost 

kako bi se otklonili nedostaci prouzrokovani minimalnom harmonizacijom propisa o 

21 Vidi , (10.3.2009.). 

22 Vidi , ( 25.5.2009.). 

23 Izvorišni podaci za područje EU preračunati su iz EUR u HRK po srednjem tečaju HNB-a na 31.03.2009., 

, (25.5.2009.). 

24 Izračunato temeljem službenih statističkih podataka Europske središnje banke (dalje u tekstu:ESB) i broja 

stanovnika EU, , (25.5.2009.). 

25 Čikara, Emilia, op. cit., str. 4. 

26 loc. cit. 

27 ibid, str. 5. 

4

potrošačkom kreditu, te radi prilagodbe aktualnom stanju na tržištu kredita. To su ujedno i 

glavni razlozi za reformu propisa Zajednice o potrošačkom kreditu, a posljedično i razlozi za 

reformu nacionalnog prava. 28 

Na koji je način izmijenjeno europsko pravo, te što bi trebalo mijenjati na pravnom 

području potrošačkih kredita u RH detaljnije se razrađuje u ovom radu. 

28 loc. cit. 

5

IV. IZVORI I POSTUPAN RAZVOJ PRAVNOG UREĐENJA POTROŠAČKIH 

KREDITA 

Pravno područje zaštite potrošača ocijenjeno je kao jedno od prioritetnih područja jer je 

bitno za neometano funkcioniranje unutarnjeg europskog tržišta 29 . 30 U posljednjih nekoliko 

desetljeća na području Zajednice provodi se intenzivna regulacija zaštite prava i interesa 

potrošača, te se i na nacionalnoj razini tom problemu posvećuje sve veća pozornost. 31 

Pravna osnova i cilj zaštite potrošača proizlazi iz čl. 153. Ugovora o Europskoj zajednici 

(dalje u tekstu:UEZ) koji glasi „zaštita potrošača za cilj ima zaštitu zdravlja, sigurnosti i 

ekonomskih interesa potrošača, kao i promidžbu prava potrošača na informiranje, 

obrazovanje i organiziranje s ciljem očuvanja zajedničkih interesa“. 32 

Zaštiti potrošača u pravu Zajednice pridaje se iznimna pozornost, i to ne samo zbog 

brojnih razloga koji potrošača stavljaju u središte interesa zakonodavstva i judikature, nego i 

zbog temeljnih načela i ciljeva na kojima počiva Zajednica 33 . 34 To je prije svega formiranje i 

neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog unutarnjeg tržišta, a za ostvarenje tog cilja 

potrebno je osigurati slobodu kretanja roba, osoba, usluga i kapitala na čitavom prostoru 

Zajednice 35 . 36 Harmonizacija propisa 37 kojima se uređuje zaštita potrošača nužna je za 

29 Ugovor o Europskoj zajednici (dalje u tekstu:UEZ) u čl. 14. st. 2. određuje pojam unutarnjeg tržišta kao 

„područja bez unutarnjih granica u kojem je zajamčeno slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala u 

skladu s odredbama Ugovora“. Čikara Emilia, op.cit., str. 7., bilj. 48. 

30 Pošćić, Ana, Zaštita potrošača u hrvatskom pravu-dobar ili loš primjer zakonodavstva, Pravo i porezi,br. 9., 

2004., str. 83. 

31 Zaštita potrošača javlja se kao svojevrstan pokret u Europi nakon Drugog svjetskog rata porastom broja 

potrošačkih organizacija (npr. Consumer Association u Velikoj Britaniji), o tome vidi više Kesić, Tanja, 

Ponašanje potrošača, ADECO, Zagreb, 1999., str. 437. 

32 Osim čl. 153, većina potrošačkih direktiva usvojene su i temeljem čl. 95 UEZ koji smjera ka uspostavi i 

funkcioniranju unutarnjeg tržišta. 

33 Provedba zaštite potrošača u Zajednici temelji se na načelima horizontalnosti, supsidijarnosti i minimalnog 

usklađivanja. Horizontalna provedba znači da zahtjev za zaštitom potrošača treba uzeti u obzir pri definiranju i 

provedbi politika koje imaju krajnji utjecaj na tu kategoriju građana. Načelo supsidijarnosti nalaže da se mjerama 

zaštite potrošača nacionalna zakonodavstva nadopunjuju samo ako je to nužno, dok posljednjim načelom 

minimalnog usklađivanja države članice mogu zadržati ili uvesti strožija pravila zaštite potrošača koja su 

sukladna pravu Zajednice. Područje zaštite potrošača danas uključuje razvijanje zakonodavne prakse i ostalih 

mjera, uključivanje interesa potrošača u ostale europske politike, dopunom politika zaštite potrošača država 

članica te jačanje potrošačkih udruga i njihovo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja, više o tome vidi više 

Liha, Aida, Zaštita potrošača, , 22.1.2005., (10.3.2009.). 


35 Osim ostvarenja cilja zajedničkog tržišta zaštitom potrošača ide se ka još jednom cilju Zajednice, a to je 

stvaranje države blagostanja, odnosno socijalne države. Ideja o stvaranju socijalne države razrađena je u 

Rezoluciji Vijeća EZ o zaštiti potrošača iz 1986. godine ( Official Journal ( dalje : OJ ) C 167/1/186 ). 


37 „Pravna osnova za donošenje zajedničkih pravila koje države članice moraju inkorporirati u svoje nacionalno 

zakonodavstvo je čl. 100 Rimskog ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (Treaty establishing the 

6

slobodno kretanje potrošača na tržištu, ali i trgovca i proizvođača, što prema Petrić u krajnjoj 

mjeri znači i slobodno kretanje kapitala. 38 

Temelj zakonodavstva u području zaštite potrošača predstavlja Rezolucija Vijeća od 14. 

travnja 1975. godine o preliminarnom programu Europske ekonomske zajednice (dalje u 

tekstu: EEZ) za zaštitu potrošača i politiku informiranja 39 . Ona je spominjala pet kategorija 

temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih 

interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na 

predstavljanje. 40 

Područje zaštite potrošača djelotvorno je započela uređivati i Generalna skupština 

Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu: UN) koja je donijela Rezoluciju broj 39/248 iz 1985. 

godine, koja sadrži smjernice o zaštiti potrošača i kojom se zemlje članice EU potiču na 

zaštitu prava potrošača 41 . 42 

Međutim, tek stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 43 1993. godine zaštita 

potrošača postaje jedan od temeljnih ciljeva Zajednice, i to na razini ustavnopravnog akta. 44 

Ugovor iz Maastrichta uvodi posebno poglavlje XI. (čl. 129.a. 45 ) posvećeno zaštiti potrošača i 

prvi put daje puni legitimitet nezavisnoj politici zaštite potrošača, čime se Zajednici daje 

pravo poduzimanja mjera na tom području. 46 

European Community, Rome, 25. March 1957 ) koji omogućava Vijeću Europske zajednice da provede postupke 

harmonizacije nacionalnih prava ako bi razlike u nacionalnim propisima utjecale na funkcioniranje zajedničkog 

tržišta. „ Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 543., bilj. 9. 


39 OJ C 92, 1975 

40 Vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača, (10.3.2009.). 

41 U sklopu Rezolucije usvojen je i „UN vodič za zaštitu potrošača“. Vodič je sadržavao osam temeljnih prava 

potrošača kao smjernica koje osiguravaju okvir za definiranje nacionalnih politika za zaštitu potrošača i 

izgradnju učinkovitih sustava zaštite temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i gospodarskih interesa potrošača. 

Time su prava potrošača uzdignuta na poziciju međunarodne prepoznatljivosti sa legitimitetom kojeg 

podjednako priznaju i prihvaćaju i razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Vidi Rkman, Ilija, Europski potrošačključni 

gospodarski odgovoran čimbenik nacionalnih tržišta, 

, 2. lipnja 2006., 

(25.4. 2009.). 

42 Vidi Zaštita potrošača aktualno, , (25.4.2009.). 

43 Treaty on European Union ( Maastricht, 7.2.1992. ), stupio na snagu 1.11.1993. 

44 Petrić, Silvija, op. cit., str 543. 

45 Novi članak 129.a obvezao je Zajedicu da pridonosi zaštiti zdravlja i sigurnosti potrošača te njihovim 

ekonomskim interesima, kao i promidžbi prava potrošača na informiranje, obrazovanje i organiziranje radi 

očuvanja zajedničkih interesa, vidi Liha, Aida, Zaštita potrošača u procesu proširenja Europske unije: izazovi za 

Hrvatsku, Institut na međunarodne odnose, Zagreb, 1993., str. 194., vidi , (2.3.2009.). 

46 Do tada se ona razvijala bez izričite ugovorne nadležnosti, kao dio stvaranja unutarnjeg tržišta. Ugovorom iz 

Amsterdama (dalje u tekstu: UA) (Treaty of Amsterdam), stupio na snagu 1.5.1999. g., čl. 129.a UEZ postao je 

čl. 153. Kako prava potrošača nikada nisu bila potvrđena kao subjektivna prava, već kao interes o kojem je 

potrebno voditi brigu, potvrda prava potrošača može se smatrati jednim od glavnih doprinosa Amterdamskog 

ugovora politici zaštite potrošača. Liha, Aida, Zaštita potrošača u …, op. cit., str. 194. 

7

RH je 29. listopada 2001. godine sa Zajednicom i njezinim članicama potpisala 

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 47 (dalje u tekstu: SSP) čime je preuzela obvezu 

usklađivanja potrošačkog zakonodavstva sa standardima koji postoje u pravu Zajednice. 48 U 

članku 74. SSP-a 49 pod naslovom “Zaštita potrošača“ navodi se da će države potpisnice 

surađivati kako bi se izbjegle razlike u standardima za zaštitu potrošača u odnosu na standarde 

EZ. 50 U skladu sa preuzetim obvezama Hrvatska mora preuzeti direktive Zajednice o zaštiti 

potrošača u svoje zakonodavstvo, te udovoljiti standardima koje nameće EU. 

Za usklađivanje hrvatskog prava zaštite potrošača s standardima EU hrvatski 

zakonodavac mogao je ili izmijeniti postojeće propise u kojima se nalaze odredbe kojima se 

štite potrošači 51 ili donijeti poseban zakon koji će na jednom mjestu sistematično i pregledno 

obuhvatiti sva prava i obveze vezane za potrošače kao fizičke osobe. Nakon skoro deset 

godina stvaranja posebnog zakona 2003. godine usvojen je Zakon o zaštiti potrošača 52 (dalje u 

tekstu: ZZP) koji je na snazi od 16. rujna 2003. g. 53 U ZZP-a, izmijenjenom i dopunjenom 

2007. g., implementirane su odredbe direktiva koje uređuju zaštitu potrošača kao fizičke 

osobe na tržištu u svrhu neprofesionalnog djelovanja. 54 Time hrvatski zakonodavac nastoji 

47 Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih 

Zajednica i njihovih država članica, NN – MU, 14/01. 


49 Čl. 74 st. 2 glasi „U tu će svrhu i u njihovom zajedničkom interesu stranke poticati i osigurati: usklađivanje 

zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Zajednici; politiku 

aktivne zaštite potrošača, uključujući veću informiranost i razvoj neovisnih organizacija; učinkovitu pravnu 

zaštitu potrošača radi poboljšanja kakvoće potrošačke robe i održavanja odgovarajućih sigurnosnih 

standarda.“ 

50 Prema Čikari opća obveza usklađivanja prava proizlazi i iz čl. 69 st. 1 SSP-a prema kojemu će Hrvatska 

nastojati osigurati postupno usklađivanje postojećih i budućih zakona sa pravom Zajednice. Vidi Čikara Emilia, 

op. cit., str. 3., bilj. 9. 

51 Takvo rješenje nije bilo prihvatljivo obzirom da se odredbe o zaštiti potrošača nalaze u brojnim zakonima, što 

bi posljedično dovelo do nepreglednosti, te na koncu do neodgovarajuće zaštite. 

52 Zakon o zaštiti potrošača, NN br. 96/03., 79/07., 125/07. 

53 Osnovni je cilj ZZP-a zaštititi gospodarske interese potrošača, pružiti potrošaču zaštitu u slučajevima 

opasnosti za život, zdravlje i imovinu, ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu, poticati informiranje i izobrazbu 

potrošača i omogućiti udruživanje potrošača sa svrhom zaštite njihovih interesa, a sve sa ciljem povećanja 

pravne sigurnosti. Tako Poščić, Ana, Zaštita…, op. cit., str. 83. 

54 Tako su u ZZP-a inkorporirane sljedeće direktive: a) Direktiva 85/577/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu 

ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostora (Council Directive 85/577/EEC of 20 December 1985 to protect 

the consumer in respect of contracts negotiated away from business premises, OJ L 372, 31.12.1985., p. 31 – 

33.), b) Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu (Directive 97/7/EC of the 

European Parliament and of the Council of 20 May 1997 on the protection of consumers in respect of distance 

contracts, OJ L 144/19, 1997.), c) Direktiva 87/102/EEZ o ujednačavanju prava država članica u pogledu 

potrošačkih kredita, izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/88/EEZ i Direktivom 98/7/EZ (Council Directive of 

22 December 1986 for the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member 

States concerning consumer credit (87/102/EEC), OJ 04 2, 12/02/1987 p. 0048-0053. (dalje : Direktiva 87/102), 

Directive 90/88/EEC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and 

administrative provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1990 L 61/14., Directive 

98/7/EC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and administrative 

8

ispuniti obvezu iz čl. 74 i čl. 69 SSP. 55 Unatoč tome, brojni autori naglašavaju svoj kritički 

stav prema do sada primjenjivanim načinima preuzimanja odredba direktiva u hrvatske 

zakone. 56 

Za uređivanje pravnog područja potrošačkog kredita najznačajnija je svakako Direktiva 

87/102/EEZ o ujednačavanju prava država članica u pogledu potrošačkih kredita, izmijenjena 

i dopunjena Direktivom 90/88/EEZ i Direktivom 98/7/EZ 57 (dalje u tekstu: Direktiva 

87/102/EEZ), čije su odredbe preuzete u ZZP 58 . Kao ostale Direktive koje uređuju zaštitu 

potrošača, i ona je akt minimalne harmonizacije, što znači da postavlja samo minimalne 

standarde zaštite potrošača, tako da države članice mogu usvojiti pravila kojima se razina 

zaštite podiže u odnosu na rješenja same Direktive, ali ne mogu ići ispod propisanog 

provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1998 L 101/17.), d) Direktiva 93/13/EEZ o 

nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Councile Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 of unfair terms 

in consumer concracts, OJ 1993 L 95/29.), e) Direktiva 84/450/EEZ o ujednačavanju prava država članica u 

pogledu zavarivanja u oglašavanju, dopunjena Direktivom 97/55/EEZ (Councile Directive 84/450/EEC of 10 

September 1984relating to the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the 

Member States concerning misleading advertising, OJ 1984 L 250/17., amended OJ 1997 L 290/18.), f) 

Direktiva 94/47/EZ o zaštiti kupaca u pogledu određenih aspekata ugovora koji se odnose na kupnju prava 

korištenja nekretnine na bazi time-sharinga (Councile Directive 94/47/EC of the European Parliament and of the 

Council of 26 October1994 on the protection of purchases in respect of certain aspects of contracts relating to 

the purchase of the right to use immobavle properties on a time-share basis, OJ 1994 L 280/83.). Pošćić, Ana, 

Zaštita…, op. cit., str. 84. i Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 177. 

55 ZZP ipak nije obuhvatio čitavo europsko pravo zaštite potrošača tako da u njega nisu implementirane odredbe 

Direktive 85/374/EEZ o ujednačavanju prava država članica u pogledu odgovornosti za proizvod s nedostatkom, 

izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ (Councile Directive 85/374/EEC of 25 July 1985 on the approximation of 

the laws, regulations and administrative provisions of the Member States concerning liability for defective 

products, OJ 1985 L 210/29., amended OJ 1997 L 290/18.), Direktive 90/314/EEZ o turističkim paketaranžmanima 

(Councile Directive 90/314/EEC of 13 June 1990 on package travel, package holidays and 

package tours, OJ 1990 L 158/53.), i Direktive 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje potrošačke robe i 

garancijama (Directive 1999/44/EC of the European Parliament and of the Council of 25 May 1999 on certain 

aspects of the sale of consumer goods and associated guarantees, OJ 1999 L 171/12.). Prema Poščić razlog je u 

tome što Direktiva 85/374/EEZ i Direktiva 90/314/EEZ određuju pojam potrošača mnogo šire nego li to čini 

ZZP. Kod nas potrošač je određen užim pojmom koji pod potrošačem podrazumijeva fizičku osobu koja sklapa 

pravni posao izvan svoje profesionalne djelatnosti. Za razliku od tako uskog definiranja pojma potrošača neke 

direktive „daju“ široko tumačenje koje pod pojmom potrošača smatraju i osobe koje djeluju u sklopu svoje 

profesionalne djelatnosti. Direktiva 1999/44/EZ nije inkorporirana u ZZP jer pruža pravnu zaštitu u slučaju kada 

proizvod nije u skladu sa sklopljenim ugovorom o prodaji, odnosno kada proizvod ima materijalne nedostatke. 

Pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke predviđene su u Zakonu o obveznim odnosima (dalje u tekstu: 

ZOO), čije su odredbe uglavnom usklađene sa odredbama Direktive 1999/44/EZ. Tako Pošćić Ana, op. cit., str. 

83-85. 

56 Vidi o tome kritički Čikara, Emilia, op. cit., str. 3, i Čilinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod… op. cit., 

str. 177. 

57 Council Directive of 22 December 1986 for the approximation of the laws, regulations and administrative 

provisions of the Member States concerning consumer credit (87/102/EEC), OJ 04 2, 12/02/1987 p. 0048-0053., 

Directive 90/88/EEC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and 

administrative provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1990 L 61/14., Directive 

98/7/EC amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and administrative 

provisions of the Member States concerning consumer credit, OJ 1998 L 101/17.) 

58 ZZP se zaštitom potrošača prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, odnosno zajmu bavi u Glavi IX. 

(čl. 71.-86.), pod nazivom „Potrošački zajam“. Petrić Silvija, op. cit., str. 546. 

9

minimuma. 59 Rješenja ove Direktive države članice bile su dužne inkorporirati u svoje 

zakonodavstvo do 1.1.1990. g. 60 . 61 

Treba napomenuti da su osim Direktive 87/102/EEZ za materiju potrošačkih kredita 

značajni i neki drugi akti, posebice Odluka Vijeća EZ-a 2001/C 364/01 od 26.11.2001. o 

potrošačkim kreditima i prezaduženosti 62 , te preporuke koje se bave tim pitanjima. 63 

2002. g. donesena je Direktiva 2002/65/EZ o marketingu financijskih usluga na 

daljinu 64 (dalje u tekstu: Direktiva 2002/65/EZ) koja predstavlja dopunu Direktive 97/7/EZ o 

zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu (dalje u tekstu: Direktiva 97/7/EZ) 

obzirom da se ona ne odnosi na financijske usluge 65 . Direktiva 2002/65/EZ, kao ni Direktiva 

2002/47/EZ o osiguranju tražbina putem financijskih instrumenata 66 (dalje u tekstu: Direktiva 

2002/47/EZ), nije preuzeta u naše pravo jer već po personalnom polju primjene isključuje 

potrošače. 67 

Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu 68 (dalje u tekstu: 

Direktiva 2008/48/EZ) usvojena je u travnju 2008. godine, te je stupila na snagu 11.6.2008. 

59 Čl. 15 Direktive 87/102/EEZ., Petrić Silvija, op. cit., str. 545., bilj. 18. 

60 Čl. 16 Direktive 87/102/EEZ., Petrić Silvija, op. cit., str. 545., bilj. 19. 

61 Prema Petrić Direktiva 87/102/EEZ obvezuje države članice samo svojim ciljem, tj. države članice dužne su 

osigurati onaj stupanj zaštite potrošača koji Direktiva propisuje, a način ostvarenja tog cilja ostavljen je 

državama članicama. One to rade različitim tehnikama, pa se tako implementacija vrši donošenjem posebnih 

zakona, podzakonskim aktima, intervencijom u postojeću zakonsku regulativu i sl., o tome više Petrić, Silvija, 

op. cit., str. 545., bilj. 20. 

62 OJ C 364/1 od 20.12.2001. 

63 Preporuka Komisije EZ-a 88/590/EEC o sustavu plaćanja s posebnim osvrtom na odnos između korisnika i 

izdavatelja kartice (Commission Recommendation 88/590/EEC of November 1988 concerning payment systems, 

and in particular the relationship between card-holder and card-issuer, OJ L 317, 24.11.1988. str 55-58) i 

Preporuka Komisije EZ-a 97/489/EC o plaćanju elektroničkim putem s posebnim osvrtom na odnos između 

izdavatelja i korisnika kartice (Commission Recommendation of 30 July 1997 concerning transactions by 

electronic payment instruments and in particular the relationship between issuer and holder, OJ L 208 

2.08.1997. str. 52-58). 

64 Directive 2002/65/EC of the European Parliament and of the Council of 23 September 2002 concerning 

distance marketing of consumer financial services, amanding Councile Directive 90/619/EEC and Directives 

97/7/EC and 98/27/EC, OJ L 271/16 od 9.10.2002. 

65 Prema Čulinović-Herc Direktiva 2002/65/EZ pod pojmom financijskih usluga u čl. 2 sl. b) podrazumijeva 

„bilo koju bankarsku uslugu, kreditnu uslugu, te uslugu osigurateljske, mirovinske, ulagačke ili platežne naravi“. 

Ovom definicijom obuhvaćene su bankovne usluge iz čl. 4 Zakona o kreditnim institucijama (dalje u tekstu: 

ZKI) i ostale i dodatne financijske usluge iz čl. 5 ZKI-a. Vidi Čulinović-Herc Edita, Zaštita potrošača i zaštita 

ulagatelja na hrvatskom tržištu financijskih usluga, u: Tomljenović, Vesna, Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita 

potrošača i ulagatelja u europskom i hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, 2005., 

str. 213. 

66 Directive 2002/47/EC of the European Parliment and of the Council of the 6 June 2002 on financial collateral 

arrangements, OJ L 27.06.2002. 


68 Directive 2008/48/EZ ot the European parliament and og the Council of 23.4.2008. on credit agreements for 

consumers and repealingo Council Directive 87/102/EEZ, OJ L 133/66 od 22.5.2008. 

10

g. 69 Odredbe nove Direktive države članice moraju preuzeti u svoje nacionalno pravo do 

12.5.2010.g., kada ističe rok za njezinu implementaciju. 70 Glede preuzimanja odredba nove 

Direktive u hrvatsko pravo, obveza usklađivanja zakonodavstva u domeni zaštite potrošača 

proizlazi iz članka 74. i 69. SSP-a. 71 

Prema Čikari usklađivanje zakonodavstva može se provesti na dva načina; jedan je 

izmjenom postojećih odredba o potrošačkom zajmu u ZZP-a, a drugi je usvajanjem novog 

Zakona o potrošačkom kreditu (dalje u tekstu: ZKP), što je pozdravio i ravnatelj Uprave za 

financijski sustav Ministarstva financija Damir Kaufman. 72 Stoga pred hrvatskim 

zakonodavcem stoji težak zadatak usklađivanja nacionalnog prava s zakonodavstvom 

Zajednice donošenjem potpuno novog zakona kojim će se preuzeti odredbe nove Direktive 

2008/48/EZ i kojim bi se trebale otkloniti različitosti između hrvatskih zakona koji sadrže 

odredbe o potrošačkom kreditu. 73 

Logična posljedica donošenja novog ZPK-a biti će ukidanje postojećih odredbi u ZZP o 

potrošačkom zajmu. Na taj način ZZP i dalje ostaje na snazi kao lex generalis u odnosu na 

budući ZPK koji će primjenjivati kao lex specialis na ugovorne odnose potrošačkog kredita. 

Pritom bi valjalo skrenuti pozornost na ostale propise koji sadrže odredbe o zaštiti potrošača u 

potrošačkom ugovoru radi postizanja ujednačenih rješenja i otklanjanja postojećih 

nesuglasnosti. 

Zaštitom potrošača bavio se prije svega Zakon o bankama 74 (dalje u tekstu: ZB) u Glavi 

XVI. 75 Prema mišljenju Čulinović-Herc, taj se zakon u odnosu na ZZP primjenjivao kao lex 

specialis na ugovore o potrošačkom kreditu kod kojih se kao davatelj kredita javlja banka, za 

razliku od ostalih propisa koji sadrže odredbe o zaštiti potrošača koji se u odnosu na ZZP 

primjenjuju kao lex generalis 76 . 77 Međutim, 1.1. 2009. g. stupio je na snagu Zakon o 


70 Čl. 27 st. 1 reč. 3 Direktive 2008/48/EZ. Čikara, Emilia, op. cit., str. 2., bilj. 2. 

71 Čikara, Emilia, op. cit., str. 2., bilj. 9. 

72 ibid., str. 3. 

73 loc. cit. 

74 Zakon o bankama, NN br. 84/02., 141/06. 


76 To su prema Petrić prije svega odredbe ZOO-a o ugovorima o prodaji s obročnim otplatama cijene (čl.464.- 

473.), odredbe o ugovoru o zajmu (čl. 499.-508.), odredbe o ugovoru o kreditu (čl. 1021.-1024.), i ugovora o 

kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira (čl. 1025.-1027.). Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 546. 


11

kreditnim institucijama 78 (dalje u tekstu: ZKI), čije se odredbe primjenjuju umjesto 

79 80 

dotadašnjeg ZB-a, koji uređuje područje zaštite potrošača u Glavi XXIV. 

U sustav propisa kojima se štite potrošači, u širem smislu, prema Čulinović-Herc, ulaze 

i propisi čiji primarni cilj nije zaštita potrošača, ali pogoduju potrošačima, kao što su propisi o 

osiguranju štednih uloga građana ili kartično poslovanje o kojem postoje i propisi europskog 

prava, dok ih u hrvatskom pravu nema. 81 

Potrebno je osvrnuti se na neke razlike između ZZP i ZKI-a. 82 Obzirom da su posljednje 

izmjene ZZP-a, iz 2007. g., uslijedile u vrijeme važenja ZB-a, prema Čikari, bilo je za 

očekivati da će novi ZKI-a otkloniti neke nedostatke ZB-a, kao što je to npr. razilaženje 

definicija pojma potrošača i odstupanja glede obračuna efektivne kamatne stope (dalje u 

tekstu: EKS), no nedostaci nisu uklonjeni. 83 ZB definirao je potrošača kao fizičku osobu, 

građanina, koji je korisnik bankovnih usluga iz čl. 3 Zakona 84 , kao i ostalih financijskih 

usluga 85 iz čl. 6, što ukazuje da je pojam potrošača određen širim pojmom nego li je to u ZZPa. 

86 ZZP definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao u svrhe koje nisu 

namijenjene njegovom zanimanju niti profesionalnoj djelatnosti. 87 Prema ZKI-a potrošač je 

svaka fizička osoba koja je klijent kreditne institucije 88 . Razlika u definiciji potrošača iz ZZPa 

i ZKI-a je u tome što ZKI ne navodi da se svrha ugovora mora odnositi na osobne potrebe 

potrošača, dakle prema ZKI-a potrošačem se smatra svaka fizička osoba, pa i ona koja ugovor 

o potrošačkom kreditu sklapa u okviru svoje profesionalne ili poslovne djelatnosti. Prema 

Čikari na taj način i profesionalci uživaju zaštitu potrošača kada ugovor o kreditu sklapaju s 

kreditnom institucijom 89 (npr. vlasnik ugostiteljskog obrta koji sklapa ugovor o kreditu s 

78 Zakon o kreditnim institucijama, NN br. 117/2008. 


80 Čl. 304 – 310 ZKI-a. 


82 O razlikama između ZZP-a i ZB-a vidi, kritički ibid., str. 185. 


84 Bankovne usluge su primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredstava u 

svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca ( čl. 3 ZB-a). 

85 U ostale financijske usluge je prema čl.6. spadao i ugovor o potrošačkom kreditu. 


87 Čl. st. 1. ZZP-a. 

88 Čl. 304 ZKI-a. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 11., bilj. 71. 

89 „Kreditna institucija je pravna osoba koja je od nadležnog tijela dobila odobrenje za rad, a čija je djelatnost: 

– primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita za svoj račun ili 

– izdavanje sredstva plaćanja u obliku elektroničkog novca“ ( čl. 2 st. 1 ZKI-a ). 

12

ankom radi kupnje pića i hrane za svoj restoran, prema ZZP-a neće se smatrati potrošačem, 

dok će isti prema ZKI-a biti potrošač). 90 

Na ugovor o potrošačkom kreditu primjenjuju se i odredbe hrvatskog ugovornog prava 

kao lex generalis u odnosu na ZZP, tako najznačajniji propis domaćeg ugovornog prava, 

Zakon o obveznim odnosima 91 (dalje u tekstu: ZOO), sadrži opće odredbe koje se primjenjuju 

na ugovor o potrošačkom kreditu, dok sam ugovor nije dio njegovog posebnog dijela. 92 ZOO, 

prema Čikari, poznaje dvije vrste ugovora čiji se elementi preklapaju s potrošačkim kreditom, 

ugovor o zajmu 93 i ugovor o kreditu 94 . 95 Slijedom, autorica Čikara smatra da ugovor o 

potrošačkom zajmu predstavlja zapravo novi pravni institut hrvatskog ugovornog prava koji 

se sastoji od kombinacije elemenata ugovora o kreditu i ugovora o zajmu kako ih definira 

ZOO. 96 Prema ZZP-a zajmodavac može biti bilo koja pravna ili fizička osoba, što je element 

ugovora o zajmu, dok predmet potrošačkog zajma može biti samo određeni iznos novaca, koji 

se vraća uvećan za iznos kamata, što je element ugovora o kreditu. 97 Slijedom argumentacije 

navedenih autora, u naslovu rada autorica koristi izraz „potrošački zajam“, mada smatra kako 

je pojam „potrošački kredit“ ipak više odgovarajući. 

Temeljem čl. 75. st. 8. ZZP-a donesena je Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna 

efektivne godišnje kamatne stope na potrošačke zajmove 98 (dalje u tekstu: ZZP-Odluka). 99 

ZZP–Odluka primjenjuje se, prema Čikari, na sve zajmodavce koji nude potrošačke kredite 

potrošačima u RH, uključujući i banke 100 kada nude potrošačke kredite. 101 

90 Čikara, Emilia, op. cit., str 11, do istog zaključka dolazi i Čulinović-Herc, Edita, u Financijska transparentnost 

potrošačkog zajma - trendovi u europskom i hrvatskom pravu i praksi, Zbornik PFS, god. 42, 2005., br. 79., str. 

312. 

91 Zakon o obveznim odnosima, NN br. 35/05., 41/08. 

92 Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 546. 

93 Čl. 499 st. 1 ZOO–a: Ugovor o zajmu je ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni 

iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije 

stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Čikara, Emilia, op. cit., str 

15., bilj. 98. 

94 Čl. 1021 ZOO–a: Ugovor o kreditu je ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na 

raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez 

utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u 

vrijeme i na način kako je ugovoreno. Čikara, Emilia, op. cit., str 15., bilj. 97. 

95 Čikara, Emilia, op. cit., str 15., bilj. 97. i bilj. 98. 

96 loc. cit. 

97 Slakoper Zvonimir, Ugovor o zajmu, u Slakoper Zvonimir (ur.), Bankovni i financijski ugovori, 2007., str.441. 

98 Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna efektivne godišnje kamatne stope na potrošačke zajmove, NN br. 27/08 

99 Čikara, Emilia, op. cit., str 25., bilj. 144. 

100 „Odluka spominje „banke“ budući da je usvojena u vrijeme kada je na snazi bio ZB i na temelju čl. 174 ZB– 

a usvojena Odluka o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite, NN br. 74/03“ Vidi 

Čikara, Emilia, op. cit., str. 25., bilj. 145. 

101 loc. cit. 

13

Temeljem novog ZKI-a usvojena je i odluka Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: 

HNB) o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s 

potrošačima 102 (dalje u tekstu: HNB-Odluka). 103 

Osim spomenutih propisa, potrošač se štiti i odredbama koje se nalaze u raznim drugim 

propisima. 

102 Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima, 

NN br. 1/09. 


14

V. POTROŠAČKI KREDIT 

1. Personalno određenje potrošačkih kredita 

Subjekti ugovora o potrošačkom kreditu prema odredbama ZZP-a i Direktive 

87/102/EEZ jesu potrošači i davatelji kredita, odnosno zajmodavci. Nova Direktiva 

2008/48/EZ u personalno polje primjene uvodi novog subjekta - kreditnog posrednika. 

1.1. Potrošač 

ZZP definira pojam potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili 

djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju 

djelatnosti slobodnog zanimanja. 104 Takvo rješenje ZZP-a odgovara definiciji potrošača iz 

Direktive 87/102/EZ koja pod pojmom potrošača podrazumijeva fizičku osobu koja ugovor o 

kreditu sklapa radi zadovoljenja svojih osobnih potreba izvan svoje profesionalne ili poslovne 

djelatnosti. 105 

Ovako uske definicije pojma potrošača nailaze na brojne kritike, te su, prema Petrić, sve 

češći stavovi da pojam potrošača treba tumačiti šire, tj. da se pravila o zaštiti potrošača trebaju 

primijeniti i na pravne i na fizičke osobe kada ne nastupaju na tržištu izvan svoje 

profesionalne ili poslovne djelatnosti. 106 Glede pravnih osoba smatra se da je to opravdano 

kada pravna i ekonomska bit ugovora pokazuju da se radi o tipičnom potrošačkom ugovoru, a 

ne o ugovoru iz sfere poslovne djelatnosti pravne osobe. 107 Dalje, Petrić smatra kako isto 

vrijedi i za ugovore koje zaključuju fizičke osobe u okviru profesionalne ili poslovne 

djelatnosti. Ističe da su u takvim situacijama te osobe izložene svim rizicima kojima je izložen 

i potrošač kako ga definira uži pojam, te da ih treba štititi istim pravilima. 108 Imajući u vidu 

već spomenutu definiciju potrošača iz ZKI-a, može se a contrario zaključiti kako ZKI tumači 

104 Čl. 3 st. 1 (1) ZZP-a. 

105 Čl.1(2) : consumer means a natural person who, in transactions covered by this Directive, is acting for 

purposes which can be regarded as outside his trade of profession; Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 551., bilj. 

56. 


107 loc. cit. 

108 loc. cit. 

15

pojam potrošača šire nego li to određuje ZZP, što dovodi do nekonzistentnosti hrvatskih 

propisa potrošačkog kredita. Na taj način hrvatsko pravo poznaje dvije međusobno isključive 

definicije potrošača. 109 Takva odstupanja i suprotstavljanja odredba navedenih zakona 

ugrožavaju položaj potrošača prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu. 110 

Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu ne uvodi značajnije 

promjene u definiciji potrošača. Prema Čikari, pod pojmom potrošača, nova Direktiva 

podrazumijeva fizičku osobu koja ugovor o potrošačkom kreditu sklapa u svrhe koje se ne 

mogu pripisati njezinoj profesionalnoj odnosno poslovnoj djelatnosti 111 . 112 Ova definicija i 

dalje prihvaća usko određenje pojma potrošača, te zakonodavac nije iskoristio mogućnost da 

donošenjem nove Direktive 2008/48/EZ otkloni navedene nedostatke definicije potrošača. 113 

Čikara smatra kako ovako uska definicija ne obuhvaća radnike i fizičke osobe koji na tržištu 

kupuju robu i usluge koje su namijenjene njihovoj profesionalnoj djelatnosti, kao ni osobe 

koje poduzimaju potrebne radnje radi započinjanja profesionalne ili poslovne djelatnosti. 114 

Dalje autorica u svom radu navodi i tzv. „dual-use problematiku“, kada uzimanje kredita 

može poslužiti i privatnoj i poslovnoj svrsi osobe, a kao rješenje tog problema, prema nekim 

autorima, odgovor na pitanje da li je neka osoba potrošač ili nije, trebao bi ovisiti o tome koja 

je svrha prevladavajuća. 115 Čikara navodi kako je u pravnoj teoriji zastupljeno stajalište da se 

ocjena o tome daje na temelju svih činjenica koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora, 

što će reći da ukoliko je fizička osoba u vrijeme sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu 

djelovala u svrhe namijenjene njezinoj profesionalnoj djelatnosti, ta se osoba neće smatrati 

109 Vidi supra, str. 11. 

110 Čikara smatra kako se može reći da hrvatsko pravo poznaje i više definicija potrošača, obzirom da posebni 

zakoni sadrže odredbe o zaštiti potrošača, koje ga definiraju na različit i međusobno neusklađen način. Tako npr. 

Zakon o leasingu, NN 135/06, (dalje u tekstu: ZL) koji je za pravo potrošačkog kredita relevantan stoga jer je i 

financijski leasing s klauzulom o prelasku prava vlasništva obuhvaćen poljem primjene odnosnih odredaba, u 

svojoj Glavi XV. Zaštita potrošača u čl. 88 potrošača definira kao svaku fizičku osobu, primatelja leasinga, koja 

ima prava i obveze po ugovoru o leasingu. To znači da u smislu Zakona o leasingu potrošačem može biti i 

trgovac pojedinac prema čl. 3 Zakona o trgovačkim društvima, NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07 (dalje u 

tekstu: ZTD) kao i sve druge fizičke osobe koje se prema hrvatskome pravu smatraju trgovcima i koje ugovor o 

leasingu sklapaju u okviru njihove poslovne ili profesionalne djelatnosti. O tome Čikara, Emilia, op. cit., str. 11, 

bilj. 73. 

111 Čl.3.sl.a): consumer means a natural person who, in transactions covered by this Directive, is acting for 

purposes which are outside his trade, business or profession; 


113 loc.cit. 

114 loc. cit. 

115 Ibid., str. 10. 

16

potrošačem prema pravilima ZZP-a, dok s druge strane, ta će se osoba smatrati potrošačem 

prema ZKI-a ako isti ugovor sklopi s kreditnom institucijom. 116 

Stoga, ka cilju učinkovitije zaštite potrošača, hrvatski zakonodavac donošenjem novog 

ZPK-a trebao bi otkloniti spomenute nedostatke u definiranju pojma potrošač, te dati odgovor 

na pitanje tko se smatra potrošačem, izbjegavajući pritom čisto prepisivanje odredba 

Direktive 2008/48/EZ radi postizanja ujednačenih nacionalnih rješenja. 

1.2. Davatelj kredita/zajmodavac 

Zajmodavac je prema ZZP-a definiran kao svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru 

svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačem ugovor o zajmu, te određuje da se za 

potrebe zakona zajmodavac smatra trgovcem 117 . 118 

Navedena definicija zajmodavca, prema Petrić, u skladu je s pravilima Direktive 

87/102/EEZ koja definira davatelja kredita kao bilo koju fizičku ili pravnu osobu ili grupu 

takvih osoba, koje se odobravanjem kredita bave kao svojom poslovnom ili profesionalnom 

djelatnošću. 119 Petrić dalje smatra kako ovako široka definicija obuhvaća s jedne strane banke 

i ostale financijske institucije koje se u okviru svoje djelatnosti bave sklapanjem ugovora o 

kreditu, a s druge strane i trgovce koji svoju robu ili uslugu prodaju potrošaču na način da mu 

odobravaju potrošački kredit kao način plaćanja cijene. 120 

Hrvatski zakonodavac, prilikom preuzimanja odredba Direktive 87/102/EEZ, umjesto 

izraza „davatelj kredita“ koristi izraz „zajmodavac“. 121 Čikara smatra da je razlog u tome što 

ugovor o potrošačkom kreditu iz Direktive 87/102/EEZ ne odgovara definiciji ugovora o 

kreditu hrvatskog ugovornog prava. 122 Prema čl. 1021. ZOO-a kredit mogu odobriti isključivo 

banke kao davatelji kredita, dok prema čl. 499. ZOO-a zajam mogu odobriti i fizičke i pravne 

osobe. 123 Obzirom da prema ZZP-u kredit mogu odobriti fizičke i pravne osobe koje se 

116 loc. cit. 

117 čl. 3 st. 1 (2) ZZP-a određuje da je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u 

okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja. 

118 Čl. 71 st. 3 i 4 ZZP-a. Vidi i Petrić, Silvija, op. cit., str. 553. 

119 Čl. 1 (2) (b) creditor means a natural or legal person who grants credit in the course of this trade, business 

or profession, or a group of such persons; Vidi Petrić Silvija, op. cit., str. 553., bilj. 68. 

120 loc. cit. 


122 loc. cit. 

123 loc. cit. Vidi supra, str. 11, bilj. 78 i 79. 

17

odobravanjem kredita bave kao svojom poslovnom ili profesionalnom djelatnošću, koristi se 

pojam „zajmodavac“. 124 

Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi manje izmjene pojma davatelja kredita. 125 

Prema čl. 3 sl. b) nove Direktive 2008/48/EZ Čikara definira davatelja kredita kao 

fizičku ili pravnu osobu, koja u okviru izvršavanja svoje poslovne ili profesionalne djelatnosti 

odobrava kredit ili obećava odobriti kredit. 126 U odnosu na definiciju davatelja kredita iz stare 

Direktive 87/102/EEZ, Čikara navodi kako nova ne spominje skupinu ili grupu osoba kao 

kreditora, te proširuje pojam davatelja kredita i na one osobe koje samo obećavaju dati 

kredit. 127 

Slijedom navedenog Čikara smatra da bi se donošenjem novog ZPK-a morale uvesti 

manje promjene u definiciji davatelja kredita u odnosu na brisanje „skupine osoba“ i 

obuhvaćanje „osoba koje obećavaju odobriti kredit“. 128 

1.3. Kreditni posrednik 

ZZP i Direktiva 87/102/EEZ ne poznaju poseban institut posrednika pri zaključenju 

ugovora o potrošačkom zajmu, iako ZZP navodi da svako oglašavanje, bez obzira radi li se o 

ponudi za sklapanje ugovora ili ne, istaknuto u poslovnim prostorijama ili dostavljeno 

potrošaču na neki drugi način, a kojim netko nudi odobravanje potrošačkog zajma, bilo 

neposredno ili putem neke druge osobe, mora sadržavati nominalnu godišnju kamatnu stopu, 

navod o svim drugim troškovima zajma te navod o efektivnoj kamatnoj stopi. 129 Time je, 

prema Petrić, u hrvatsko pravo preuzeta odredba čl. 3 Direktive 87/102/EEZ kojom se 

obvezuje i davatelja kredita i posrednika pri zaključenju ugovora o kreditu da u oglase ili 

ponude za zaključenje ugovora uključe obavijesti o procentulano određenoj godišnjoj stopi 

korištenja kredita (annual percentage rate – APR ). 130 

124 Tako Čikara, Emilia, op. cit., str. 11 i 12., isto tako i Petrić, Silvija, op. cit., str. 547., i Čulinović-Herc, Edita, 

Financijska…,op. cit., str. 312. 


126 Creditor means a natural or legal person who grants or promises to grant credit in the course of his trade, 

business of profession; Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 11. 

127 loc. cit. 

128 ibid.., str. 12. 

129 Čl. 78 ZZP-a. 


18

Na ostale elemente ugovora o posredovanju prilikom zaključenja ugovora o 

potrošačkom zajmu primjenjuju se opće odredbe ZOO-a o ugovoru o posredovanju (čl. 835- 

848.). 131 

Nova Direktiva 2008/48/EZ donosi važnu novost uvodeći osobu kreditnog posrednika u 

personalno polje primjene. 132 Sukladno čl. 3 sl. f) Direktive 2008/48/EZ Čikara definira 

kreditnog posrednika kao fizičku ili pravnu osobu koja ne djeluje kao davatelj kredita i koja u 

okviru svoje profesionalne ili poslovne djelatnosti koju obavlja za određenu protuvrijednost, a 

koja se može sastojati u novčanoj činidbi ili drugoj ugovorenoj gospodarskoj koristi, i) 

potrošačima predstavlja ili nudi ugovore o kreditu ili ii) potrošačima pomaže oko drugih, 

izvan onih pod i) navedenih pripremnih radnji glede sklapanja ugovora ili iii) za davatelja 

kredita sklapa ugovore o kreditu sa potrošačima. 133 

Čikara upozorava da Direktiva ovdje odstupa od načela maksimalne harmonizacije te 

dopušta državama članicama da zadrže već postojeće propise o obvezama kreditnih 

posrednika ili da propišu nove, te da se razlog tome krije u činjenici što u skoroj budućnosti 

treba očekivati poseban propis Zajednice o kreditnim posrednicima. 134 Direktiva 2008/48/EZ, 

s jedne strane govori o ugovoru o kreditnom posredovanju, a s druge strane, smatra Čikara, o 

obvezi kreditnog posrednika na pružanje informacija potrošaču. 135 No, od obveze pružanja 

informacija potrošaču u predugovornom stadiju oslobođeni su isporučitelji robe ili pružatelji 

usluga, koji se posredovanjem bave tek podredno 136 . 137 Iz ovako formiranih odredba Direktive 

2008/48/EZ Čikara zaključuje kako Direktiva 2008/48/EZ razlikuje posrednike kojima je 

posredovanje glavno zanimanje od onih kojima to nije, smatrajući tako da će prvi bolje 

savjetovati i informirati potrošača prilikom kupnje određenog proizvoda na kredit. 138 

131 loc. cit. 


133 loc. cit. 

134 Ibid. str.13., bilj. 88. 

135 Tako, prema Čikari kreditni posrednik dužan je priopćiti potrošaču informacije iz oglašavanja, predugovorne 

informacije i informacije koje mora sadržavati ugovor o potrošačkom kreditu. Više o informacijama koje moraju 

biti dostupne potrošaču vidi infra, str. 40. To naglašava i točka 24. preambule Direktive propisujući kako 

potrošač mora biti sveobuhvatno informiran, neovisno o tome da li ugovor skalpa putem kreditnog posrednika. O 

tome više Čikara , Emilia, op. cit., str. 13, bilj. 89. 

136 To bi prema Čikari bili npr. prodavatelji polovnih automobila koji posreduju pri sklapanju ugovora o kreditu 

s bankama. Tada obveza pružanja informacija potrošaču ostaje na davatelju kredita. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., 

str. 13. 

137 Čl. 7 Direktive 2008/48/EZ. Čikara, Emilia, op. cit., str. 13. 

138 loc. cit. 

19

Dalje, Čikara u svom radu ističe čl. 21 nove Direktive 2008/48/EZ koji propisuje 

posebne obveze koje se odnose isključivo na kreditnog posrednika. 139 Tako kreditni posrednik 

mora prilikom oglašavanja i u materijalima namijenjenima potrošaču ukazati na opseg svojih 

ovlasti i naročito istaknuti, da li posluje isključivo sa jednim ili više davatelja kredita ili 

djeluje kao neovisni kreditni posrednik, te postoji i obveza predočavanja zarade kreditnog 

posrednika, čime se, prema Čikari, želi postići viši stupanj transparentnosti. 140 Osim toga 

kreditni je posrednik dužan predočiti svoju naknadu i davatelju kredita, budući da ona ulazi u 

obračun EKS-a. 141 

Obzirom da hrvatsko pravo potrošačkih kredita ne poznaje institut kreditnog posrednika 

u onom smislu u kojem to određuje i definira nova Direktiva 2008/48/EZ, preuzimanje 

odredba nove Direktive u ZPK-a o kreditnom posredniku predstavljati će novost u hrvatskom 

pravnom uređenju potrošačkih kredita. 142 

139 loc. cit. 

140 loc. cit. 

141 ibid., str. 14. 

142 loc. cit. 

20

2. Ugovor o potrošačkom kreditu 

ZZP definira ugovor o potrošačkom zajmu kao ugovor kojim se zajmodavac obvezuje 

da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća 

određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Također, 

ugovorom o potrošačkom zajmu smatra se i ugovor o kupnji proizvoda i usluga, kojim se 

ovlašćuje potrošača da plati kupnju u nekoliko obroka, s time da je zbroj iznosa svih obroka 

viši od cijene proizvoda ili usluge. 143 

Direktiva 87/102/EEZ definira ugovor o potrošačkom kreditu kao ugovor kojim 

kreditor odobrava ili se obvezuje odobriti kredit, i to bilo u formi odgode plaćanja cijene, bilo 

u formi zajma ili nekog drugog sličnog financijskog aranžmana. 144 

Iz toga, prema Petrić, proizlazi da se pravila ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ odnose ne 

samo na zajmove koje odobravaju financijske ustanove, nego i na zajmove koje potrošačima 

odobrava trgovac, odnosno davatelj usluge, na način da mu omogućava isplatu u obrocima uz 

obvezu potrošača da plati kamate i troškove zajma. 145 To ujedno objašnjava zašto ZZP koristi 

izraz „zajam“ a ne „kredit“ 146 . 147 „Već na prvi pogled mogu se uočiti različiti termini 

ugovora u hrvatskom i europskom pravu potrošačkih kredita samim time što se u ZZP-a ne 

koristi termin „potrošački kredit“ već „potrošački zajam“. Kako je već objašnjeno, time se 

zapravo želi istaknuti da potrošački zajam može biti odobren od strane bilo koje fizičke ili 

pravne osobe koja ga odobrava u okviru svoje profesionalne djelatnosti, a ne samo od strane 

banaka ili neke druge kreditne institucije.“ 148 Iz istih razloga ZZP-a koristi izraz 

„zajmodavac“, a ne „davatelj kredita“ odnosno „kreditor. 149 

Čikara, prema odredbama nove Direktive 2008/48/EZ, definira ugovor o potrošačkom 

kreditu kao ugovor kojim davatelj kredita odobrava ili obećava odobriti kredit potrošaču u 

obliku odgode plaćanja, zajma ili neke druge slične financijske pomoći, s izuzetkom ugovora 

143 Čl. 71 st. 1 i 2 ZZP-a. 

144 Čl. 1. credit agreement means an agreement whereby a creditor grants or promises to grant to a consumer a 

credit in the form of a deferred payment, a loan or other financial accommodation.Vidi Petrić, Silvija, op. cit., 

str. 547. 

145 loc. cit. 

146 Iz istog razloga ZZP rabi i izraz „zajmodavac“ a ne „davatelj kredita“. 


148 Čikara Emilia, op. cit., str. 15. 

149 Detaljno objašnjenje vidi supra str. 15. i 16. „Davatelj kredita/zajmodavac“ 

21

o trajnom pružanju usluga ili isporuci robe iste vrste, koje potrošač tijekom trajanja pružanja 

usluge ili isporuke robe plaća u obrocima. 150 

Definicija u pravilu i dalje odgovara definiciji iz stare Direktive 87/102/EEZ, no prema 

Čikari novost predstavlja uvođenje izuzetka ugovora o isporuci robe iste vrste, koju potrošač 

tijekom trajanja isporuke robe plaća u obrocima. 151 U hrvatskom pravu izuzetak je predviđen 

u čl. 71 st. 2 ZZP-a koji propisuje kako se ugovori o kontinuiranom pružanju usluga kada 

potrošač ima pravo otplaćivati ih obročno u vrijeme njihova pružanja neće smatrati ugovorom 

o zajmu. 

Sukladno navedenom, odredba se u okviru usklađivanja s odredbama Direktive 

2008/48/EZ mora izmijeniti i preuzeti u novi ZPK. 152 

2.1. Ugovori isključeni iz polja primjene 

Definicija ugovora o potrošačkom kreditu postavila je široko polje primjene „ratione 

materiae“. No, ipak odredbe ZZP-a, te stare i nove direktive ograđuju se od primjene svojih 

odredba na određene vrste ugovora o kreditu sužavajući predmetno polje primjene. Tako ZZP, 

Direktiva 87/102/EEZ i Direktiva 2008/48/EZ propisuju čitav niz vrsta ugovora o kreditu koji 

su u potpunosti ili djelomično isključeni iz polja primjene, a nova Direktiva 2008/48/EZ, 

navodi Čikara, predviđa i fakultativnu mogućnost isključenja određenih vrsta ugovora 

odstupajući pritom od načela maksimalne harmonizacije. 153 

2.1.1. Ugovori isključeni iz polja primjene odredba ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ 

Razlike između ZZP-a i Direktive 87/102/EEZ postoje glede određenih ugovora o 

zajmu/kreditu koji su isključeni od primjene njihovih pravila. ZZP navodi sljedeće ugovore na 

koje se ne primjenjuju njegove odredbe Glave IX.: 1) na ugovore o zajmu namijenjene zakupu 

stvari, osim ako je ugovorom o zakupu predviđeno da će na kraju ugovorenog roka zakupa 

150 Čl. 3 sl. c) Direktive 2008/48/EZ. Čikara Emilia, op. cit., str. 14. 

151 loc. cit. 

152 ibid., str. 15. 

153 ibid., str. 17. 

22

stvar prijeći u vlasništvo zakupnika, 2) na ugovore o zajmu kojima je predviđeno da se 

kamate ne plaćaju ako potrošač isplati zajam odjednom, 3) na ugovore o dopuštenom 

prekoračenju na tekućem računu,osim članka 77., 85. i 86. koji propisuju obvezu zajmodavca 

na pružanje određenih obavijesti potrošaču, 4) na ugovore o zajmu kojima se potrošač 

obvezuje vratiti zajam u razdoblju kraćem od tri mjeseca, 5) na ugovore o zajmu kojima se 

potrošač obvezuje vratiti zajam u najviše četiri obroka u razdoblju krećem od dvanaest 

mjeseci. 154 

Na ugovore o zajmu kojima je tražbina zajmodavca osigurana založnim pravom na 

nekretnini i na ugovore o zajmu sklopljene radi kupnje, izgradnje, dogradnje, obnove, zakupa 

ili stjecanja nekog drugog prava na nekretnini ili posebnom dijelu nekretnine ne primjenjuje 

se odredba ZZP-a o zakonskom založnom pravu zajmodavca na stvari koju je potrošač kupio 

pozajmljenim novcem. 155 

Prema odredbama Direktive 87/102/EEZ isključeni su ugovori kojima je prvenstveni cilj 

stjecanje ili zadržavanje vlasništva na nekretninama, bilo na zemljištu, bilo na zgradama, te su 

isključeni i ugovori kojima je predmet obnavljanje ili popravljanje zgrada. 156 

Razlozi ovakvog isključenja su, smatra Petrić, s jedne strane u tome što se kod ovakvih 

ugovora zapravo ne radi o tipičnim potrošačkim transakcijama, dok s druge strane kod 

ovakvih ugovora vrlo se često kao sredstvo osiguranja tražbine ugovara založno pravo na 

nekretnini koja je objekt ugovora. 157 ZZP ne isključuje primjenu pravila na te ugovore, već 

samo određuje da se na njih neće primjenjivati čl. 84 koji određuje zakonsko založno pravo 

zajmodavca na stvari kupljenoj pozajmljenim novcem. 158 Prema Čikari isto vrijedi i za 

ugovore o zajmu kod kojih je tražbina zajmodavca osigurana založnim pravom na nekretnini, 

budući da postojanje založnog prava isključuje potrebu za zaštitom zajmodavca zakonskim 

založnim pravom na objektu ugovora. 159 To ujedno znači da se ostale odredbe ZZP-a koje se 

odnose na potrošački zajam primjenjuju i na te ugovore. 160 

Time zakonodavac nije povrijedio obvezu usklađivanja nacionalnog prava sa pravom 

Zajednice jer Direktiva 87/102/EEZ počiva na načelu minimalne harmonizacije, što znači da 

odredbe Direktive predstavljaju minimalnu zaštitu potrošača koja se mora pružiti putem 

154 Čl. 72 st. 1 ZZP-a. 

155 Čl.72 st. 2 i 3 i čl. 84 ZZP-a. 

156 Čl. 2 (1) (a) Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 547. 


158 loc. cit. 



23

domaćih pravila, a rješenje ZZP-a podiže nivo zaštite potrošača u odnosu na Direktivu 

87/102/EEZ. 

Osim tih ugovora, prema Direktivi 87/102/EEZ, isključeni su i ugovori o trajnom 

pružanju usluga za koje korisnik plaća periodičnu naknadu za vrijeme dok se obavljaju. 161 

Iako ZZP ne sadrži izričitu odredbu o isključenju takvih ugovora, oni su isključeni već po 

samoj definiciji potrošačkog zajma jer se tu ne radi niti o stavljanju određenog iznosa novca 

na raspolaganje potrošaču, niti o isplatama kupovine u obrocima, a osim toga, i obveza druge 

strane ne izvršava se odjednom i prije isplate cijene. 162 

Dalje, isključeni su i ugovori o zakupu, osim ako se radi o zakupu s klauzulom o 

prelasku prava vlasništva na predmetu zakupa na zakupnika, po isteku određenog vremena u 

kojem je plaćao zakupninu. 163 I ovi ugovori, smatra Petrić, isključeni su iz razloga što se ne 

radi o odobravanju zajma, nego o isplati obveze u obrocima, a osim toga ugovor o zakupu nije 

tipični potrošački ugovor. 164 

Isključeni su i besplatni ugovori o zajmu, tj. ugovori bez kamata ili drugih tereta za 

korisnika kredita (beskamatni kredit). 165 Tavo isključenje proizlazi iz same definicije ugovora 

u ZZP-a i Direktivi 87/102/EEZ. 

Prema Direktivi 87/102/EEZ isključeni su i krediti po tekućim računima, osim ako se 

radi o kreditima na temelju kreditnih kartica, s tim da se i na kredite po tekućim računima 

primjenjuju odredbe Direktive 87/102/EEZ koje se odnose na obveze informiranja korisnika 

kredita. 166 

Direktiva 87/102/EEZ izričito isključuje iz primjene svojih pravila kredite koji ne 

dostižu vrijednost od 200 ECU-a 167 i one koji prelaze vrijednost od 20.000 ECU-a. 168 U 

tipične potrošačke kredite ne spadaju krediti na visoke iznose, a isključenje kredita izrazito 

male vrijednosti i onih koji se otplaćuju u malom broju obroka opravdanje nalazi u razlozima 

praktičnosti. 169 Redaktori Direktive 87/102/EEZ, prema Petrić, smatraju da bi se 

administrativne formalnosti koje zahtijevaju njezine odredbe mogle i za davatelja kredita i za 

161 Čl. 1 (2) (c) Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 548., bilj. 40. 

162 Petrić, Silvija, op. cit., str. 548., bilj. 41. 

163 Čl.2 (1) (b) Direktive 87/102/EEZ i čl. 72 st. 1 ZZP-a. 


165 Čl. 2 (1) (c) Direktive 87/102/EEZ i čl.72 st. 1 ZZP-a. 

166 Čl. 2 (1) (e) Direktive 87/102/EEZ i čl. 6 Direktive 87/102/EEZ. 

167 European Currency Unit 

168 Čl.2 (1) (f) Direktive 87/102/EEZ. 


24

potrošača predstavljati teret koji nije opravdan financijskim značenjem takve transakcije. 170 

ZZP nije preuzeo ovakvu odredbu, što znači da visina odobrenog zajma ne utječe na primjenu 

pravila Glave IX. ZZP-a. ZZP jedino isključuje zajmove koji se otplaćuju u roku manjem od 

tri mjeseca, te zajmove koji se otplaćuju najviše do četiri obroka u roku kraćem od 12 

mjeseci. U skladu sa načelom minimalne harmonizacije ZZP na taj način propisuje veći 

stupanj zaštite potrošača nego je to propisano odredbom Direktive 87/102/EEZ. 

Direktiva 87/102/EEZ daje mogućnost državama članicama da, uz konzultiranje 

Komisije, iz djelokruga njezinog djelovanja isključe i kredite koji su jeftiniji od prosječnih 

kredita na tržištu, kao i kredite koji nisu ponuđeni neograničenom broju korisnika. 171 

Na potrošačke kredite koji ulaze u polje primjene Direktive 87/102/EEZ, ne primjenjuju 

se odredbe čl. 4. i čl. 6-12 Direktive 172 , pod uvjetom da se radi o kreditima koji su osigurani 

založnim pravom na nekretnini 173 jer su to u pravilu ugovori sklopljeni radi izvođenja radova 

na nekretnini. 174 Isto tako, za ugovore o potrošačkom kreditu zaključeni pred javnim 

bilježnikom ili pred sudom, države članice mogu predvidjeti da se na njih ne primjenjuju 

odredbe čl. 6-12 175 . ZZP nije iskoristio mogućnost da za ugovore o zajmu zaključene u obliku 

javne isprave isključi primjenu odredba čl. 6-12 Direktive 87/102/EEZ, ali takvim stavom nije 

smanjio razinu zaštite potrošača kakva je kao minimum postavljena pravilima Direktive. 176 

170 loc. cit. 

171 Čl. 2 (2) Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić Silvija, op. cit., str. 549. 

172 „Isključenje odredbi čl. 4 koji govori da ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku i sadržavati propisane 

klauzule opravdano je kod ugovora osiguranih hipotekom na nekretnini činjenicom da se takvi ugovori 

zaključuju u skladu s posebnim odredbama nacionalnog prava vezanim za stjecanje stvarnih prava na 

nekretninama. Isključenje primjene odredba čl .6-12 predviđena je stoga što se prema nacionalnim propisima 

većine država u takvim slučajevima osigurava poštovanje onih pravila koja su sadržana u čl. 6-12. Naime, ovo 

pravilo trebalo bi tumačiti na način da je ovakva mogućnost državi otvorena samo u slučaju da nacionalni 

propisi vezani za javne isprave zaista udovoljavaju minimalnim standardima zaštite potrošača kako su 

postavljeni u odredbama čl. 6-12 Direktive 87/102/EEZ. Takvo objašnjenje sadrži i točka 14. preambule 

Direktive 87/102/EEZ“, tako Petrić, Silvija, op. cit.,str. 550. 

173 Čl. 2 (3) Direktive 87/102/EEZ koji propisuje da ukoliko te vrste ugovora nisu isključene od primjene 

odredba Direktive već prema čl. 2 st. 1 sl. a), na njih se neće primjenjivati čl. 4 i čl. 6 do 12 Direktive. 

174 Petrić, Silvija, op. cit.,str. 550. 

175 Čl. 2 (4) Direktive 87/102/EEZ. 


25

2.1.2. Ugovori isključeni iz polja primjene odredba nove Direktive 2008/48/EZ 

Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu propisuje čitav niz 

ugovora koji su u potpunosti ili djelomice isključeni iz njezinog polja primjene ili predviđa 

fakultativnu mogućnost njihovog isključenja. 177 Međutim, točka 10. preambule Direktive 

2008/48/EZ predviđa mogućnost da države članice odredbe Direktive 2008/48/EZ primjene i 

na one ugovore o kreditu koji su isključeni iz njezinog polja primjene, stoga Čikara smatra 

da na taj način pojedina država članica može zadržati postojeće ili usvojiti nove propise koji u 

cijelosti ili djelomično odgovaraju odredbama Direktive 2008/48/EZ i primjenjivati ih na one 

vrste kredita koje su u potpunosti isključene iz polja primjene Direktive. 178 Drukčije vrijedi za 

djelomično isključene vrste kredita, tj. one vrste koje su isključene samo od nekih odredaba 

Direktive 2008/48/EZ. Za takve kredite nije dopušteno usvajati nacionalne propise, kojima bi 

se na njih primjenjivale preostale preuzete odredbe Direktive. 179 

Novim ZPK-a trebalo bi postići usklađivanje sa čl. 2 Direktive 2008/48/EZ u skladu sa 

načelom maksimalne harmonizacije. 

2.1.2.1. Ugovori o kreditu kod kojih je tražbina osigurana hipotekom ili nekim drugim 

usporedivim sredstvom osiguranja na nekretnini i ugovori o kreditu namijenjeni 

stjecanju ili zadržavanju vlasništva na nekretnini ili na postojećoj ili planiranoj 

zgradi 

Ugovori o kreditu kod kojih je tražbina osigurana hipotekom ili nekim drugim 

usporedivim sredstvom osiguranja koje se u državi članici uobičajeno ugovara na 

nekretninama, ili pravom na nekretnini u potpunosti su isključeni od polja primjene odredba 

nove Direktive 2008/48/EZ. 180 Na taj način novo pravno uređenje potrošačkih kredita zapravo 

177 „Čl. 2 st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje koje su vrste kredita potpuno isključene iz polja primjene, čl. 2 st. 

3 i 4 propisuju djelomične izuzetke, a čl. 2 st. 5 i 6 fakultativne izuzetke.“ Vidi Čikara Emilia, op. cit. str. 17., 

bilj. 109. 

178 Na taj način državama članicama ostavljena je mogućnost izbora alternativnih rješenja. Iz toga Čikara 

zaključuje kako Direktiva 2008/48/EZ ne predstavlja akt potpune maksimalne harmonizacije, jer kao što se vidi 

postoje odstupanja. No sve to ipak ne mijenja status Direktive 2008/48/EZ kao pravnog akta maksimalne 

harmonizacije. O tome vidi više Čikara, Emilia, op. cit., str. 49. 

179 ibid., str. 17. 

180 Čl. 2 st. 2 sl. a) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, op. cit., str. 18. 

26

znatno smanjuje stupanj zaštite potrošača jer je čl. 2 st. 3 stare Direktive 87/102/EEZ 

predviđao mogućnost njihovog potpunog ili djelomičnog isključenja 181 

Također, od primjene odredba Direktive 2008/48/EZ u potpunosti su isključeni i 

ugovori o kreditu namijenjeni stjecanju ili zadržavanju vlasništva na nekretnini ili na 

postojećoj ili planiranoj zgradi. 182 Čikara ističe kako je ova odredba zapravo otklonila 

nedostatak iz čl. 2 st. 1 sl. a) Direktive 87/102/EEZ prema kojem su ugovori o kreditu 

namijenjeni obnovi ili poboljšanju zgrade bili isključeni iz polja primjene, stoga, smatra dalje, 

s pravom se u točci 14. preambule Direktive 2008/48/EZ naglašava kako takvi ugovori o 

kreditu ne trebaju biti isključeni iz polja njezine primjene „samo zbog toga“ što služe obnovi 

ili povišenju vrijednosti poboljšanjem neke zgrade. 183 Kao što je već spomenuto odredbe 

Direktive 87/102/EEZ o isključenju ove vrste ugovora o kreditu, ZZP nije preuzeo, proširivši 

time polje primjene odredba o potrošačkom zajmu i na njih, povisujući time zapravo stupanj 

zaštite potrošača. 184 Međutim, Čikara ipak zaključuje kako se odredbe nove Direktive 

2008/48/EZ o isključenju predmetne vrste potrošačkog kredita neće značajnije odraziti na 

hrvatsko pravo potrošačkog kredita budući da točka 10. preambule Direktive 2008/48/EZ 

dopušta državama članicama mogućnost odstupanja od načela maksimalne harmonizacije. 185 

2.1.2.2. Ugovori o kreditu kod kojih je ukupni iznos kredita manji od 200 ili veći od 75 

000 eura 

Nova Direktiva 2008/48/EZ isključuje iz svog polja njezine primjene ugovore o kreditu 

kod kojih je ukupni iznos kredita manji od 200 ili veći od 75.000, 00 eura. 186 Prema čl. 27 st. 

2 Direktive 2008/48/EZ postoji obveza preispitivanja navedenih iznosa svakih pet godina da 

bi se provjerilo da li oni i dalje odgovaraju aktualnom stanju na tržištu. 187 

Obzirom da ZZP nije preuzeo kreditne granice od 200 i 20.000,00 ECU-a iz stare 

Direktive 87/102/EEZ, Čikara smatra kako ni budući ZPK ne bi trebao preuzeti kreditne 

181 ibid., str. 18. 

182 loc. cit. 

183 loc. cit. 

184 loc. cit. 

185 ibid., str. 19. 

186 Čl. 2 st. 2 sl. c) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 19. 

187 loc. cit. 

27

limite iz čl. 2 st. 2 sl. c) Direktive 2008/48/EZ, želi li se i dalje zadržati visoki stupanj zaštite 

potrošača. 188 

2.1.2.3. Ugovori o najmu i leasingu 

U čl. 2 st. 2 sl. d) Direktiva 2008/48/EZ isključuje iz svog polja primjene i ugovore o 

najmu i leasingu kada obveza stjecanja vlasništva nad predmetom ugovora nije predviđena 

niti samim ugovorom niti posebnim ugovorom. 189 Ipak, prema Čikari, smatra se da obveza 

postoji, kada ona još nije utvrđena ugovorom, ali je davatelj kredita o tome jednostrano 

odlučio. 190 Na taj način razjašnjena je odredba stare Direktive 87/102/EEZ kojom su iz polja 

primjene isključeni ugovori o najmu, osim ako sadrže klauzulu o prelasku vlasništva nad 

predmetom najma na najmoprimca nakon isteka vremena u kojem se plaća najamnina. 191 

Obzirom da Direktiva govori o „obvezi“ stjecanja vlasništva nad predmetom najma 

odnosno leasinga, postavlja se pitanje da li su iz polja primjene isključeni i ugovori o leasingu 

koji sadrže opciju kupnje koja se može, ali i ne mora ostvariti. 192 Čikara ističe da Direktiva 

2008/48/EZ daje negativan odgovor, stoga smatra da bi doslovan prijevod Direktive u novi 

ZPK mogao dati negativne učinke, te bi se iz njegovog polja primjene zapravo isključilo 

ugovore s opcijom kupnje jer Zakon o leasingu 193 (dalje u tekstu:ZL) u čl. 5 st. 3 propisuje da 

je posao financijskog leasinga pravni posao kod kojeg primatelj leasinga opcijom kupnje 

može steći pravo vlasništva nad objektom leasinga. 194 Ovdje se ne radi o obvezi stjecanja 

vlasništva jer kako ZL kaže „može“ se steći pravo vlasništva, ali i ne mora, pa bi se i takvi 

ugovori financijskog leasinga mogli isključiti iz polja primjene jer samim ugovorom nije 

predviđena obveza stjecanja vlasništva, već je dana samo ta mogućnost. ZZP, kako je već i 

objašnjeno, iz polja primjene isključuje ugovore o zajmu namijenjene zakupu stvari, osim ako 

je ugovorom o zakupu predviđeno da će na kraju ugovorenog roka zakupa stvar prijeći u 

188 loc. cit. 

189 loc. cit. 

190 loc. cit. 


192 loc. cit. 

193 Zakon o leasingu, NN br. 135/06. 


28

vlasništvo zakupnika. 195 Znači, i ZZP isključuje iz svog polja primjene ugovore o zakupu kod 

kojih nije predviđena obveza stjecanja vlasništva nad predmetom zakupa. 196 

Stoga bi novi ZPK, u skladu sa točkom 10. preambule Direktive 2008/48/EZ, trebao 

iskoristiti mogućnost da u njegovo polje primjene budu uključeni i ugovori o leasingu s 

opcijom kupnje radi većeg stupnja zaštite potrošača. 197 

2.1.2.4. Ugovor o kreditu u obliku mogućnosti izričitog ili prešutnog prekoračenja 

stanja na tekućem računu 

Čl. 2 st. 2 sl. e) Direktive 2008/47/EZ isključuje primjenu svojih odredba na ugovore o 

kreditu u obliku mogućnosti prekoračenja stanja na tekućem računu kod kojih kredit mora biti 

otplaćen u roku od jednog mjeseca. 198 Međutim, tu se zapravo radi o djelomičnom 

isključenju, obzirom da čl. 6 st. 5 Direktive 2008/48/EZ propisuje obvezu pružanja 

informacija potrošaču kod ove vrste kredita. 199 Dalje, čl. 2 st. 3 Direktive 2008/48/EZ 

propisuje kako su ugovori o kreditu u obliku mogućnosti prekoračenja stanja na tekućem 

računu kod kojih kredit mora biti otplaćen na zahtjev ili u roku od tri mjeseca isključeni od 

primjene samo nekih odredba Direktive 2008/48/EZ. 200 U slučajevima kada se dopušta 

prešutno prekoračenje stanja na tekućem računu potrošača 201 primjenjuju se samo određene 

odredbe Direktive 2008/48/EZ, što opet dovodi do istog zaključka o djelomičnom 

isključenju. 202 Razlika u odnosu na „obično“ prekoračenje stanja na tekućem računu je u tome 

što se kod prešutnog prekoračenja isključuje primjena odredbi o standardnim informacijama 

195 Čl. 72 st. 1 ZZP-a. 

196 Iz izloženog daje se uočiti kako ZZP koristi izraz zakup, a stara i nova Direktiva izraz najam. Prema ZOO-a 

kod najma stvar se daje na uporabu bez mogućnosti ubiranja plodova, a kod zakupa stvar se daje na korištenje, 

dakle postoji i mogućnost ubiranja plodova stvari. Pretpostavlja se da ZZP koristi izraz zakup budući da je 

donesen 2003. g. kada je na snazi bio još uvijek stari ZOO iz 1978.g. koji je i najam i zakup uređivao u 

jedinstvenom ugovoru o zakupu. Ali nije jasno zašto novi ZZP iz 2007.g. ne koristi izraz najam kad novi ZOO 

iz 2005.g. razlikuje najam i zakup. Klarić, Petar, Vedriš, Martin, Građansko pravo, Opći dio, stvarno pravo, 

obvezno i nasljedno pravo, 2008., str. 525. 


198 loc. cit. 

199 loc. cit. 

200 Na takve ugovore primjenjuje se samo čl. 1 do 3, čl. 4 st. 1, čl. 4 st. 2 sl. a) do c), čl. 4 st. 4, čl. 6 do 9, čl. 10 

st. 1, 4 i 5, čl. 12, čl. 15, čl. 17 i čl. 19 do 32. Čikara, Emilia, op. cit., str. 20. 

201 Čl. 3 sl. e) Direktive 2008/48/EZ. 

202 Primjenjuju se čl. 1-3, čl. 18 koji sadrži posebne odredbe o prešutno dopuštenom prekoračenju stanja na 

tekućem računu, čl. 20 o provođenju nadzora nad davateljima kredita, čl. 22-32 o provedbenim mjerama. Tako i 

Čikara, Emilia, op. cit., str. 21. 

29

prilikom oglašavanja (čl. 4 st. 1 i st. 2 sl. a) do c) i čl. 6), te o informacijama u 

predugovornom i ugovornom periodu ( čl. 12), o obvezi ocjene kreditne sposobnost potrošača 

(čl. 8), o obliku ugovora (čl. 10 st. 1, 4 i 5), odredbe o povezanim ugovorima (čl. 15), odredbe 

o prijenosu prava davatelja kredita na novog vjerovnika (čl. 17) i odredbe o izračunu EKS-e 

(čl. 19). 

ZZP na ugovore o dopuštenom prekoračenju stanja na tekućem računu dopušta primjenu 

samo čl. 77 koji se odnosi na obavještavanje potrošača, čl. 85 koji se odnosi na zajam u obliku 

dopuštenog prekoračenja na tekućem računu i čl. 86 koji se odnosi na prešutno prekoračenje 

stanja na tekućem računu. 203 

Budući da čl. 2 st. 2 sl. e) i čl. 2 st. 3 Direktive 2008/48/EZ predstavljaju djelomično 

isključenje, prilikom njihovog preuzimanja u novi ZPK-a neće se moći proširiti primjena 

preostalih preuzetih odredba Direktive 2008/48/EZ i na te vrste ugovora. 204 

2.1.2.5. Ugovor o kreditu bez kamata i drugih troškova (besplatni ugovori o kreditu) i 

ugovor o kreditu sa rokom oplate do tri mjeseca (kratkoročni krediti) 

Direktiva 2008/48/EZ u čl. 2 st. 2 sl. f) isključuje od djelovanja svojih odredba i 

ugovore o kreditu bez kamata i drugih tereta za potrošača, te ugovore o kreditu sa rokom 

otplate do tri mjeseca kod kojih za potrošača nastaju neznatni troškovi. 205 Direktiva 

2008/48/EZ isto propisuje i za ugovore o kreditu koji služe besplatnoj odgodi plaćanja 

postojećeg duga. 206 ZZP slične odredbe preuzima iz stare Direktive 87/102/EEZ o isključenju 

polja primjene na ugovore o zajmu kojima je predviđeno da se kamate ne plaćaju ako potrošač 

isplati zajam odjednom, na ugovore o zajmu kojima se potrošač obvezuje vratiti zajam u 

razdoblju kraćem od tri mjeseca, te na ugovore o zajmu kojima se potrošač obvezuje vratiti 

zajam u najviše četiri obroka u razdoblju kraćem od 12 mjeseci. 207 

Isključenje ugovora o kreditu bez kamata i drugih tereta za korisnika proizlazi iz same 

definicije ugovora o potrošačkom kreditu, stoga nije potrebno posebno navoditi isključenje 

203 Čl. 72 st. 1 ZZP-a. Tako i Čikara, Emilia, op. cit., str. 21. 

204 loc. cit. 

205 loc. cit. 

206 Čl. 2 st. 2 sl. j) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 21. 

207 Čl. 72 st. 1 ZZP-a. Tako i Čikara, Emilia, op. cit., str. 21. 

30

takvih ugovora. 208 Budući da se Direktiva 2008/48/EZ temelji na načelu maksimalne 

harmonizacije morati će se preuzeti takva odredba u novi ZPK, no Čikara ističe kako nema 

potrebe za proširivanjem djelovanja odredba o potrošačkom kreditu i na ovakve ugovore, 

budući da kod njih potrošači nisu izloženi klasičnim rizicima. 209 

2.1.2.6. Ugovori o kreditu pod povoljnijim uvjetima od tržišnih 

Direktiva 2008/48/EZ iz svog polja primjene isključuje i ugovore o kreditu koje 

poslodavac kao svoju sekundarnu djelatnost odobrava beskamatno svojim zaposlenicima ili 

po EKS-u koja je niža od tržišne i koji nisu ponuđeni široj javnosti. 210 Dalje, navodi Čikara, 

Direktiva 2008/48/EZ isključuje i ugovore o kreditu u obliku zajma koji se u skladu sa 

zakonskim odredbama i u općem interesu dodjeljuju ograničenom broju korisnika kredita, 

bilo po nižoj kamatnoj stopi od tržišne, bilo beskamatno ili pod drugim uvjetima koji su za 

potrošača povoljniji od tržišnih i po kamatnim stopama koje ne prelaze uobičajenu visinu 

tržišnih kamatnih stopa. 211 

Preuzimanjem ovih odredbi u budući ZPK, Čikara smatra da bi bilo potrebno postići 

određeni stupanj zaštite potrošača proširenjem djelovanja odredba Direktive 2008/48/EZ o 

pružanju potrebnih informacija potrošaču i odredbe o pravu na raskid ugovora i na ovu 

kategoriju kredita. 212 

2.1.2.7. Ugovori o kreditu sklopljeni s investicijskim društvom ili kreditnom 

institucijom 

Čl. 2 st. 2 sl. h) Direktive 2008/48/EZ iz polja svog djelovanja isključuje ugovore o 

kreditu koji su sklopljeni s investicijskim društvom u smislu čl. 4 st. 1 Direktive 2004/39/EZ 

208 loc. cit. 

209 loc. cit. 

210 Čl. 2 st. 2 sl. g) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 21. 

211 Čl. 2 st. 2 sl. l) Direktive 2008/48/EZ. Vidi ibid., str. 22. 

212 loc. cit. 

31

o tržištima financijskih instrumenata 213 (dalje u tekstu: Direktiva 2004/39/EZ) ili s kreditnom 

institucijom u smislu čl. 4 Direktive 2006/48/EZ 214 . Obzirom da se informacije koje se moraju 

pružiti potrošaču iz navedenih Direktiva uglavnom poklapaju s informacijama koje potrošač 

mora primiti na znanje prema odredbama nove Direktive 2008/48/EZ, logično je njihovo 

isključenje iz polja primjene same Direktive 2008/48/EZ da bi se izbjeglo dupliciranje obveze 

pružanja informacija potrošaču. 215 Čl. 2 st. 2 sl. h) Direktive 2008/48/EZ izričito isključuje 

ugovore o kreditu kod kojih se kao davatelj kredita javlja investicijsko društvo ili kreditna 

institucija. Međutim, Čikara zaključuje kako postoji mogućnost da ugovor o kreditu bude 

sklopljen s davateljem kredita koji nije investicijsko društvo odnosno kreditna institucija koja 

sudjeluje u transakciji, tada obveza pružanja informacija postoji i na strani davatelja kredita i 

na strani investicijskog društva. 216 

ZZP, kao ni odredbe stare Direktive 87/102/EEZ, ne isključuju iz svog polja primjene 

takve ugovore o kreditu. Stoga će takva odredba predstavljati novost u budućem ZPK, ali 

obzirom da su odredbe Direktive 2004/39/EZ i Direktive 2006/48/EZ preuzete u naš Zakon o 

tržištu kapitala 217 (dalje u tekstu:ZTK) i ZKI-a, morati će se voditi računa o potrebi 

usklađivanja ZPK-a s drugim hrvatskim zakonima. 218 

2.1.2.8. Ugovori o kreditu koji su rezultat sudske ili izvansudske nagodbe i ugovori o kreditu 

osigurani zalogom neke stvari 

Direktiva 2008/48/EZ iz polja primjene isključuje ugovore o kreditu koji su rezultat 

sudske nagodbe ili nagodbe pred drugim zakonom ovlaštenim tijelom. 219 Takva odredba 

Direktive predstavlja novost u odnosu na staru Direktivu 87/102/EEZ i odredbe ZZP-a, što 

ujedno znači da će predstavljati i novost u budućem ZPK. Isto vrijedi i za ugovore o kreditu 

213 „Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21.4.2004. o tržištima financijskih instrumenata 

kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktiva 2000/12/EZ Europskog 

parlamenta i Vijeća te ukida Direktiva Vijeća 93/22/EEZ, SI.I. L 145 od 30.4.2004., str.1 posljednji put 

izmijenjena Direktivom 2008/10/EZ SI.I. L 76 od 19.3.2008., str. 33.“ Čikara Emilia, op. cit., str. 22. 

214 „Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14.6.2006. koja se odnosi na osnivanje i 

poslovanje kreditnih institucija (preoblikovano), SI.I. L 177 od 30.6.2006., str.. 1, izmijenjena Direktivom 

2007/18/EZ od 27.3.2007., SI.I. L 879 od 28.3.2007.“ Čikara Emilia, op. cit., str. 22. 


216 loc. cit. 

217 Zakon o tržištu kapitala, NN br. 88/08., 146/08. 


219 Čl. 2 st. 2 sl. i) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 22. 

32

kod kojih potrošač mora zajmodavcu dati neku stvar u zalog radi osiguranja tražbine, te ako je 

odgovornost potrošača strogo ograničena na stvar danu u zalog. 220 

Odredbe stare Direktive 87/102/EEZ propisuju samo djelomično isključenje 221 svog 

polja primjene, ali i to samo na one ugovore o kreditu kod kojih postoji založno pravo na 

nekretnini. 222 Čl. 84 ZZP-a propisuje da zajmodavac ima zakonsko založno pravo na stvari 

koju je potrošač kupio pozajmljenim novcem kao sredstvo osiguranja njegove tražbine. 

Međutim, Direktiva 2008/48/EZ kaže „neku stvar“, što može obuhvaćati i stvar kupljenu 

pozajmljenim novcem 223 obzirom da se ne definira što točno obuhvaća taj pojam. Iz 

navedenog slijedi da preuzimanjem takve odredbe Direktive 2008/48/EZ u novi ZPK morat će 

se voditi računa o tome da takva odredba ne bude u suprotnosti s odredbama ZZP-a jer bi u 

suprotnom tako preuzeto rješenje moglo polučiti veoma negativne posljedice u smjeru gotovo 

pa nikakve zaštite potrošača. 

2.1.2.9. Ugovori o kreditu sklopljeni s organizacijom i ugovori o kreditu kojim se 

ugovara konverzija duga 

Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi i fakultativnu mogućnost isključenja određenih vrsta 

ugovora o kreditu, stoga države članice slobodne su u donošenju odluke o tome hoće li 

isključiti iz polja primjene njezinih odredba predmetne ugovore o kreditu/zajmu. 224 U skladu 

sa čl. 2 st. 5 Direktive 2008/48/EZ Čikara u svom radu ističe mogućnost država članica da 

propišu primjenu samo nekih odredaba 225 na ugovore o kreditu koji su sklopljeni s 

organizacijom, pod uvjetom da je organizacija: a) osnovana radi ostvarivanja međusobnih 

koristi svojih članova, b) da je svrha organizacije stjecanje dobiti isključivo za njezine 

članove, c) da u skladu sa domaćim pravnim propisima ostvaruje socijalnu svrhu, d) prima i 

upravlja ušteđevinama svojih članova i pronalazi izvore financiranja samo za svoje članove i 

e) odobrava kredite po EKS, koja je niža od kamatne stope uobičajene na tržištu ili čiji je rast 

ograničen domaćim pravnim propisima; i kada je članstvo ograničeno na osobe koje stanuju 

220 Čl. 2 st. 2 sl. k) Direktive 2008/48/EZ. Vidi loc. cit. 

221 Isključena je primjena čl. 4 i čl. 6 do 12 Direktive 87/102/EEZ. 


223 Mada će to u praksi biti vrlo rijetki slučaj. 


225 Primjenjuju se slijedeće odredbe: čl. 1–4, čl. 6–7 i čl. 9, čl. 10 st. 1, st. 2 sl. a)–h) i sl. l), čl. 10 st. 4 i čl. 11, 13 

i 16–32 Direktive 2008/48/EZ. Čikara, Emilia, op. cit., bilj. 137. 

33

ili su zaposlene na određenom području, koje su zaposlenici ili umirovljenici kod određenog 

poslodavca ili osobe koje ispunjavaju druge uvjete koji su prema domaćem pravu 

pretpostavka za postojanje međusobne povezanosti članova. 226 

Dalje, čl. 2 st. 5 Direktive 2008/48/EZ dodatno pojašnjava mogućnost isključenja 

navedenih ugovora o kreditu postavljanjem ograničenja, tako da države članice mogu 

isključiti ugovore iz polja primjene tek kada je njihova ukupna vrijednost u odnosu na ukupnu 

vrijednost svih ugovora o kreditu u državi članici u kojoj organizacija ima sjedište beznačajna 

i kada ukupna vrijednost svih ugovora o kreditu svih takvih organizacija u toj državi članici 

iznosi manje od 1% ukupne vrijednosti svih ugovora o kreditu u državi članici. 227 

Čl. 2 st. 6 Direktive 2008/48/EZ također pruža mogućnost isključenja nekih odredaba 

Direktive 2008/48/EZ 228 u odnosu na ugovore o kreditu kojima davatelj kredita i potrošač 

ugovaraju mogućnost i način odgode plaćanja u slučajevima kada potrošač ne ispuni svoje 

obveze iz prethodnog ugovora o kreditu (konverzija duga). 229 Kod ovakvih ugovora o kreditu 

Čikara upozorava na izbjegavanje sudskog postupka radi neizvršenja obveze plaćanja jer 

potrošač ne smije biti doveden u lošiji položaj nego li kod prethodnog ugovora, ipak ako 

ugovor o kreditu potpada pod st. 3 članka 2 Direktive 2008/48/EZ 230 , ova se odredba ne može 

primijeniti. 231 

Čl. 2 st. 5 i 6 Direktive 2008/48/EZ predstavljaju odstupanje od načela maksimalne 

harmonizacije na kojem počiva Direktiva 2008/48/EZ dajući državama članicama mogućnost 

izbora alternativnih rješenja. Mogućnost država članica da isključe iz polja primjene, kod 

navedenih ugovora o kreditu, određene odredbe Direktive 2008/48/EZ nije predviđena 

odredbama stare Direktive 87/102/EEZ, pa tako ni ZZP ne sadrži odredbe o fakultativnom 

isključenju od svog polja primjene za određene vrste kredita. 

Preuzimanje ovakve odredbe Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK predstavljati će još 

jednu novost u hrvatskom pravu potrošačkog kredita. 


227 loc. cit. 

228 Čl. 1-4, čl. 6, 7, i 9, čl. 10 st. 1 sl. a)-i) i sl. l), čl. 10 st. 2 sl. r), čl. 10 st. 4, čl. 11, 13, i 16, čl. 18-32 Direktive 

2008/48/EEZ. 


230 Koji navodi isključenje ugovora o kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja na tekućem računu od nekih 

odredba Direktive 2008/48/EZ. 


34

2.2. Oblik ugovora o potrošačkom kreditu 

Prema odredbama Direktive 87/102/EEZ, dakle i prema odredbama ZZP-a, ugovor o 

potrošačkom kreditu strogo je formalan ugovor, odnosno mora biti zaključen u pisanom 

obliku, te se jedan primjerak ugovora mora uručiti potrošaču. 232 

Također, i ZKI zahtijeva pisanu formu ugovora na hrvatskom jeziku te obvezu predaje 

najmanje jednog primjerka ugovora potrošaču. 233 Dodatno, ZKI dopušta sklapanje ugovora 

uporabom elektroničkog potpisa ( čl. 305 st. 4 ZKI-a), kao alternativu pisanoj formi. 234 To je 

u skladu za Zakonom o elektroničkom potpisu 235 (dalje u tekstu: ZEP) koji u čl. 6 st. 1 t. 1 

navodi iznimku kada se ugovor o potrošačkom kreditu ne bi mogao sklopiti primjenom 

elektroničkog potpisa samo ako bi tražbina iz tog ugovora bila osigurana prijenosom 

vlasništva ili zasnivanjem nekog drugog stvarnog prava na nekretnini. 236 

Direktiva 87/102/EEZ, čije su odredbe preuzete u ZZP, ne određuje vrstu sankcije koja 

bi se primijenila na ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku, već to prepušta nacionalnim 

pravima država članica. 237 U hrvatskom pravu povreda obveze sklapanja ugovora u pisanom 

obliku sankcionirana je tek prekršajnom kaznom 238 , stoga takva odredba ne jamči adekvatnu 

zaštitu potrošača. 239 Prijašnji ZZP iz 2003. g. jamčio je učinkovitiju zaštitu potrošača 

propisujući da se pisani oblik ugovora zahtijeva da bi ugovor bio valjan (čl. 53 st. 1 ZZP-a iz 

2003. g.). 240 Znači, pisana forma bila je uvjet valjanosti ugovora ( forma ad solemnitatem ), te 

bi suprotno tome ugovor bio ništetan prema općim pravilima obveznog prava. 241 

U skladu sa čl. 10 st. 1 Direktive 2008/48/EZ Čikara navodi da ugovor o kreditu mora 

biti sastavljen na papiru ili drugom trajnom mediju i svaka ugovorna strana mora primiti 

232 Čl. 73 ZZP-a. Vidi Petrić Silvija, op. cit., str. 557. 

233 Čl. 305 st. 1 ZKI-a 


235 Zakon o elektroničkom potpisu, NN br. 10/02. 


237 Petrić Silvija, op. cit., str. 557. 

238 „ZZP u čl. 145 st. 1 (28) propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kazniti za 

prekršaj pravna osoba ako ugovor o potrošačkom zajmu nije sklopljen u pisanom obliku. Obzirom da se kao 

davatelj kredita može javiti i fizička osoba nije baš sasvim jasno takvo zakonsko ograničavanje samo na pravne 

osobe“ Čikara Emilia, op. cit., bilj. 177. 

239 Čikara Emilia, op. cit., str. 32. „Također, i povreda pisanog oblika ugovora prema ZKI-a sankcionirana je 

prekršajnom kaznom (čl. 361 st. 1 t. 15 „ kreditna institucija kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 

50.000.00 do 500.000,00 kuna ako postupi protivno odredbama o ugovaranju usluga iz čl.305. ).“ Ibid.,bilj. 180. 

240 Čikara Emilia, op. cit., bilj. 178. 

241 Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 32., bilj. 178. 

35

presliku ugovora. 242 Iz navedenog proizlazi da ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, 

no važnu novinu predstavlja mogućnost sastavljanja ugovora o kreditu na drugom trajnom 

mediju 243 osim na papiru. 244 Čikara ističe svrhu ovakve odredbe a to je olakšati sklapanje 

ugovora putem sredstava daljinske komunikacije, npr. putem Interneta. 245 Međutim, takva 

odredba naišla je ne kritiku pravnika koji tvrde da je sklapanje ugovora putem sredstva 

daljinske komunikacije znatno olakšalo sklapanje ugovora te da će zbog toga porasti broj 

naglih i nepromišljenih odluka potrošača. 246 

Imajući u vidu navedeno, Čikara smatra da bi novi ZPK trebao preuzeti novine iz 

Direktive 2008/48/EZ koje se odnose na oblik ugovora o kreditu, no paralelno trebao bi uvesti 

i izmjene u smjeru učinkovitije zaštite potrošača u slučaju povrede obveze sklapanja ugovora 

u pisanom obliku. 247 

2.3. Sadržaj ugovora o potrošačkom kreditu 

2.3.1. Bitni sastojci ugovora - postojeća pravna rješenja 

ZZP-a izričito propisuje bitne sastojke, essentialia negotii, koje ugovor o potrošačkom 

zajmu mora sadržavati. 

Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju 

ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito 248 : a) odredbu o 

iznosu zajma, b) odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi (dalje u tekstu: NKS) i 

pretpostavkama pod kojima se godišnja NKS može promijeniti, c) odredbu o troškovima koji 

se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu 

242 loc. cit. 

243 „Trajni medij definiran je kao svaki instrument koji potrošaču omogućava pohranjivanje podataka 

namijenjenih njemu osobno, na način da su mu dostupni za buduću uporabu tijekom vremenskog razdoblja koje 

odgovara svrsi podataka i koji omogućava neizmijenjenu reprodukciju pohranjenih podataka. (čl. 3 sl. m) 

Direktive 2008/48/EZ ).“ Čikara Emilia, op. cit., str. 32. 

244 loc. cit. 

245 loc. cit. 

246 loc. cit. 

247 loc. cit. 

248 Iz izraza „poglavito“ Petrić smatra da se radi o bitnim sastojcima koje ugovor mora sadržavati. Vidi Petrić, 

Silvija, op. cit., str. 559. 

36

promijeniti, d) odredbu o EKS, e) odredbu o pretpostavkama pod kojima EKS na zajam može 

biti promijenjena, f) odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka 

zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako 

je moguće, ukupan iznos tih uplata, g) odredbu o ukupnom trošku zajma 249 , h) odredbu o 

obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, i) 

godišnja NKS za zajam i nominalni godišnji kamatna stopa za sredstva pologa ako je polog 

pretpostavka za odobrenje zajma, j) odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja i k) odredbu o 

pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. 250 

U slučajevima kada nije moguće izraziti EKS, pisani ugovor mora sadržavati 

odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati minimalno obavijest o godišnjoj NKS 

i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju , te o pretpostavkama pod kojima 

se oni mogu izmijeniti. 251 

Ugovor koji ne sadrži sve bitne elemente neće proizvoditi pravne učinke, odnosno biti 

će ništav. Ništavost ugovora proizlazi iz općih pravila obveznog prava 252 , dok ZZP propisuje 

kao posljedicu takvog ugovora samo prekršajnu sankciju. 253 

Prema odredbama ZKI-a, kreditna institucija dužna je potrošaču, prije zaključenja 

ugovora o pružanju financijskih usluga iz čl. 5 ZKI-a, u koje spada i odobravanje potrošačkih 

kredita, učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze 

ugovornih strana, a na zahtjev potrošača dužna mu je i osigurati nacrt ugovora bez naknade, 

249 Ukupni troškovi zajma jesu svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan platit 

za odobreni zajam ( čl. 76 st. 1 ZZP-a). No, u ukupan trošak zajma na ulazi: iznos koji je potrošač dužan platiti u 

slučaju neispunjenja neke od odredaba ugovora o zajmu, troškove transfera novca na račun potrošača, troškove 

računa na koji je potrošač dužan uplaćivati obroke zajma, kamate i ostale troškove, osim ako potrošaču nije bila 

ostavljena mogućnost odabira želi li otvaranje takvog posebnog računa, a troškovi tog računa nerazumno su 

visoki, troškove doznaka, troškove članarina za sudjelovanje u određenim udruženjima ili skupinama koji ne 

proizlaze iz ugovora o zajmu, a utječu na uvjete ugovora o zajmu, troškove osiguranja otplate zajma, osim 

troškova osiguranja ugovorenog za slučaj smrti, bolesti ili gubitka zaposlenja potrošača, ako je iznos troškova 

osiguranja ugovorenog za te slučajeve, uključujući kamate i druge troškove, jednak ili manji od ukupnog iznosa 

zajma te ako je to osiguranje bilo uvjet za odobrenje zajma, 

troškove različite od prodajne cijene proizvoda ili usluge za čiju se kupnju zajam odobrava, a koje bi potrošač, 

na temelju ugovora o kupnji tih proizvoda ili usluga, bio dužan platiti bez obzira na to plaća li ih svojim ili 

pozajmljenim novcem (čl. 76 st. 2 ZZP-a). 

250 Čl. 74 st. 1 ZZP-a. 

251 Čl. 74 st. 2 ZZP-a. 

252 „ZOO je u odnosu na ZZP-a generalni propis, što znači da će u onim aspektima odnosa koji nastaju iz 

potrošačkih kredita, a nisu regulirani posebnim pravilima ZZP-a, primjenjivati se opća pravila ZOO-a. To 

izričito naglašava i čl. 2 ZZP-a.“ Tako Petrić, Silvija, op. cit., 546. 

253 Čl. 45 st. 1 (29) ZZP-a navodi da će se novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti 

pravna osoba ako ugovor o potrošačkom zajmu ne sadrži potrebne podatke iz članka 74. Opet nije jasno na koji 

će se način kazniti davatelj kredita ako je on fizička osoba. 

37

osim ako u vrijeme podnošenja zahtjeva potrošača ocjeni da on ne želi sklopiti ugovor. 254 ZKI 

također sadrži odredbe o informacijama koje se potrošaču moraju priopćiti prilikom sklapanja 

ugovora o kreditu u čl. 306 255 , a HNB-Odluka u čl. 6 propisuje kako je kreditna institucija 

dužna potrošaču uručiti otplatnu tablicu s jasno iskazanom EKS i kako nacrt ugovora i ugovor 

o kreditu moraju sadržavati odgovarajuću odredbu iz koje je jasno vidljivo da je potrošač 

upoznat s EKS-om i da mu je uručena otplatna tablica. 256 

Direktiva 87/102/EEZ u pravilu ne određuje koji se elementi ugovora o kreditu smatraju 

bitnima, već samo propisuje da pismeni ugovor o kreditu mora sadržavati bitne elemente 

ugovora. 257 Obzirom da Direktiva 87/102/EEZ počiva na načelu minimalne harmonizacije, 

odnosno ona postavlja samo donju granicu koju su države članice dužne poštivati, prepušteno 

je državama članicama da svojim propisima odrede bitne elemente ugovora. 258 

Čl. 4 st. 3 Direktive 87/102/EEZ propisuje listu uvjeta sadržanih u Aneksu Direktive 

87/102/EEZ koje države članice mogu prihvatiti kao bitne elemente ugovora. 259 Aneks 

Direktive 87/102/EEZ predviđa odvojene liste za potrošačke kredite po ugovorima o kupovini 

roba i usluga 260 , za potrošačke kredite po kreditnim karticama 261 , za potrošačke kredite po 

tekućem računu 262 , te za ostale kreditne aranžmane pokrivene Direktivom 263 . 

Svaka lista Aneksa prilagođena je zapravo posebnim karakteristikama pojedinoj vrsti 

potrošačkog kredita, ali svaka lista sadrži i neke uobičajene klauzule kojima se štite prava 

potrošača, kao što su, prema Petrić, primjerice, određenje visine kredita, način na koji dužnik 

mora izvršavati svoju obvezu (broj i visina pojedinih otplata, visina početne otplate i sl.), 

254 Čl. 305 st. 3 ZKI-a. 

255 „Prema čl. 306 st. 4 ZKI informacije koje se potrošaču moraju priopćiti jesu slijedeći: 1) važećim nominalnim 

godišnjim stopama redovite i zatezne kamate, 2) načinu obračuna kamate (primjena relativnoga ili konformnoga 

kamatnjaka), 3) uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovite i zatezne kamate tijekom korištenja, 

odnosno otplate kredita, 4) valuti u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica i vrsta tečaja po 

kojoj se vrši isplata i naplata kredita, 5) naknadama, odnosno provizijama koje (osim kamata po deklariranoj 

nominalnoj stopi) kreditna institucija zaračunava korisniku kredita, 6) efektivnoj kamatnoj stopi koja odražava 

ukupnu cijenu kredita, izračunatoj u skladu s propisima Hrvatske narodne banke, 7) iznosu otplate glavnice i 

kamata (uključujući i druge troškove) za pretpostavljeni iznos kredita, rokove otplate, broj i visinu otplatnih 

obroka, 8) uvjetima polaganja depozita kod kreditne institucije, ako je to uvjet za odobravanje kredita, 9) 

mogućnostima i uvjetima prijeboja kredita i depozita iz prethodne točke i 10) instrumentima osiguranja otplate 

kredita i drugim uvjetima koje postavlja kreditna institucija.“ Čikara Emilia, op. cit., bilj. 148. 



258 loc. cit. 

259 loc. cit. 

260 Vidi Aneks Direktive 87102/EEZ t. 1. 




38

pitanje prelaska prava vlasništva na stvari, kojim sredstvima osiguranja tražbina osigurana, 

pravo na raniju isplatu čitavog kredita, i sl. 264 

Čl. 4 st. 2 Direktive 87/102/EEZ propisuje, kao bitne elemente ugovora, samo određenje 

EKS-a i uvjete pod kojima se ona može mijenjati. Ako nije moguće odrediti godišnju stopu 

kamata, potrošaču mora biti uručena pisana obavijest o tome, koja mora sadržavati barem 

obavijest o godišnjoj stopi kamata izračunatoj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te o 

uvjetima pod kojima se ona može promijeniti. 265 Takva odredba Direktive 87/102/EEZ 

preuzeta je u hrvatsko pravo člankom 74 ZZP-a. 

Stupanjem na snagu Direktive 90/88/EEZ uvode se neki novi elementi koje ugovor o 

potrošačkom kreditu mora sadržavati. Tako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati i 

oznaku ukupnog iznosa kredita, broj i datume dospjelosti pojedinih obroka u kojima potrošač 

otplaćuje kredit, broj i datume dospjelosti obroka kojima otplaćuje kamate i druge terete, te 

ako je moguće i ukupni iznos svih otplata. 266 

Osim toga, ističe Petrić, Direktiva 90/88/EEZ navodi da u obvezni sadržaj ugovora 

ulaze i iznosi svih troškova koji prema novoutvrđenoj metodi obračuna EKS-a ne ulaze u taj 

obračun, a to su: a) iznos svih troškova koje je korisnik kredita dužan platiti prilikom 

kupovine robe ili usluge, a koji ne ulaze u kupovnu cijenu, b) iznos troškova prijenosa 

sredstava i troškova otvaranja računa na koji korisnik uplaćuje iznose obroka kredita i ostalih 

tereta po kreditu, c) iznos članarine za pristup organizacijama ili grupama, ako su nastali 

sklapanjem ugovora različitog od ugovora o kreditu, te d) iznos troškova osiguranja i drugih 

garancija. 267 

2.3.1.1. Efektivna kamatna stopa 

Petrić navodi kako je jedan od glavnih ciljeva donošenja Direktive 87/102/EEZ potreba 

da se potrošača zaštiti propisivanjem obveze iskazivanja realne godišnje kamate na zajam, kao 

i uvođenjem jedinstvene metode njenog obračuna. 268 

264 Petrić, Silvija, op. cit., str.558. 

265 Čl. 4 st. 2 Direktive 87/102/EEZ. ibid., str. 557. 

266 ibid., str. 558. 

267 loc. cit. 

268 ibid., str. 560. 

39

Efektivna kamatna stopa na zajam čini ukupan trošak zajma za potrošača, izražen kao 

postotak od iznosa odobrenog zajma, iskazan na godišnjoj razini. EKS izračunava se s 

obzirom na okolnosti koje postoje u trenutku sklapanja ugovora o zajmu, te se za potrebe 

izračuna EKS-e smatra da je ugovor o zajmu valjan i da zajmodavac i potrošač ispunjavaju 

ugovorom preuzete obveze na ugovoreni način i u ugovoreno vrijeme. 269 No u skladu s čl. 1a 

st. 2 Direktive 87/102/EEZ prilikom obračuna EKS–a u iznos ukupnih troškova zajma ne 

ulaze: iznosi koje je potrošač dužan platiti u slučaju neispunjenja neke od odredaba ugovora o 

zajmu, troškovi transfera novca na račun potrošača, troškovi računa na koji je potrošač dužan 

uplaćivati obroke zajma, kamate i ostale troškove, osim ako potrošaču nije bila ostavljena 

mogućnost odabira želi li otvaranje takvog posebnog računa, a troškovi tog računa nerazumno 

su visoki, troškovi doznaka, troškovi članarina za sudjelovanje u određenim udruženjima ili 

skupinama koji ne proizlaze iz ugovora o zajmu, a utječu na uvjete ugovora o zajmu, troškovi 

osiguranja otplate zajma, osim troškova osiguranja ugovorenog za slučaj smrti, bolesti ili 

gubitka zaposlenja potrošača, ako je iznos troškova osiguranja ugovorenog za te slučajeve, 

uključujući kamate i druge troškove, jednak ili manji od ukupnog iznosa zajma te ako je to 

osiguranje bilo uvjet za odobrenje zajma, troškovi različiti od prodajne cijene proizvoda ili 

usluge za čiju se kupnju zajam odobrava, a koje bi potrošač, na temelju ugovora o kupnji tih 

proizvoda ili usluga, bio dužan platiti bez obzira na to plaća li ih svojim ili pozajmljenim 

novcem. 270 

U slučaju da ugovor o zajmu sadrži odredbu kojom je predviđena mogućnost promjene 

NKS i iznosa, odnosno razine ostalih troškova zajma, za potrebe izračuna EKS, smatra se da 

će do ispunjenja ugovora o zajmu kamate i ostali troškovi zajma ostati nepromjenjivi 271 . 272 

Ove pretpostavke su nužne da bi se u trenutku sklapanja ugovora mogla izračunati EKS, jer je 

sve navedene promjene u fiksnom iznosu u tom momentu nemoguće predvidjeti. 273 I konačno, 

kada je ugovorom o zajmu predviđeno da će zajmodavac isplatiti potrošaču odobreni iznos u 

269 Čl. 75 st. 1, 2 i 3 ZZP-a. 

270 Čl. 76 ZZP-a. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 38., bilj. 198. 

271 Čl. 75 st. 4 ZZP-a. 

272 Osim toga za potrebe izračuna EKS-a ZZP određuje da se u slučaju kada ugovor o zajmu ne navodi iznos 

odobrenog zajma, za potrebe izračuna EKS, smatra se da je odobren zajam u iznosu od 10.000,00 kn. Isto tako, 

ako u ugovoru o zajmu nije izričito navedeno vrijeme na koje je zajam odobren, niti se ono može odrediti na 

temelju ostalih odredba ugovora, za potrebe izračuna EKS, smatra se da je zajam odobren na godinu dana (čl. 75. 

st. 5 i 6 ZZP-a). 


40

nekoliko rata, za potrebe izračuna EKS na zajam, smatra se da je cjelokupan iznos zajma 

isplaćen na dan isplate prvog obroka. 274 

Metodu izračuna EKS propisuje već spomenuta ZZP-Odluka (čl. 75 st. 8 ZZP-a). 275 

ZZP-Odluka obvezuje banke da izračunaju EKS i predoče je klijentima u svim obavijestima i 

oglasima kojima obavještavaju javnost o kreditima ili ih reklamiraju. Obavijest o EKS ne 

smije biti manje uočljiva od ostalih podataka, te se zajmodavac pri njezinu iskazivanju treba 

koristiti izrazom »efektivna godišnja kamatna stopa«. Banka mora klijentu predočiti EKS 

prije primanja njegovog zahtjeva za odobrenje kredita, kao i prije sklapanja samog ugovora o 

kreditu. 276 Osim toga, zajmodavac je dužan potrošaču uručiti otplatnu tablicu s jasno 

iskazanom EKS-om, a za ugovore o zajmu koji su zaključeni prije početka primjene ZZP- 

Odluke zajmodavac je, na zahtjev potrošača, dužan izraditi otplatnu tablicu za preostalo 

razdoblje do dospijeća. 277 Osim toga, hrvatsko pravo potrošačkog kredita poznaje još jednu 

metodu obračuna EKS na potrošačke kredite sadržanu u „Uputi za primjenu Odluke o 

efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s 

potrošačima“ koja je sastavni dio HNB–Odluke. 278 Čikara objašnjava kako troškovi koji se 

prilikom izračuna EKS ne uzimaju u obzir prema potonjoj metodi izračuna 279 ne odgovaraju 

troškovima iz čl. 76 st. 2 ZZP-a. 280 „Postojanje tako dvije međusobno različite metode 

obračuna EKS-a navodi neke autore na zaključak da bi kreditne institucije na kredite koje 

odobravaju trgovcima mogle primjenjivati jedan, a na kredite koje odobravaju potrošačima 

drugi način obračuna.“ 281 No ipak, Čikara smatra kako se mora uzeti u obzir čl. 307 st. 1 

ZKI–a koji propisuje kako HNB može propisati jedinstveni način izračunavanja i iskazivanja 

274 Čl. 75 st. 7 ZZP-a. 

275 Čikara objašnjava da je ZZP–Odluka usvojena u vrijeme dok je na snazi bio ZB i na temelju čl. 174 ZB–a 

usvojena Odluka o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (NN 74/03) neki su 

autori smatrali kako se je usvajanjem ZZP–Odluke izgubilo iz vida da propis o načinu obračuna već postoji. 

Tako Čulinović–Herc, Edita, Dimitrić, Mira, Način obračuna kamatne stope potrošačkog zajma – otvorena 

pitanja hrvatskog prava i financijske prakse, ZPFR, vol. 27, 2006, br. 1, str. 73. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 

38., bilj. 199. 

276 Čl. III ZZP-Odluke. 

277 Čl. IV ZZP-Odluke. 


279 

„Troškovi koji ne ulaze u izračun EKS su: troškovi procjene vrijednosti nekretnina i pokretnina, 

javnobilježničke pristojbe, naknada za pribavljanje zemljišnoknjižnog izvatka, naknada za pribavljanje različitih 

uvjerenja, potvrda, dozvola i rješenja nadležnih tijela i organa, zatezne kamate ili bilo koji drugi troškovi ili 

penali proizišli iz korisnikova nepridržavanja uvjeta ugovora o kreditu, poštarina, troškovi telegrama i telefaksa 

te ostale slične naknade i provizije.“ Čikara Emilia, op. cit., bilj. 200. 

280 Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 39., bilj. 200. 

281 ibid., str. 39. Tako i Čulinović–Herc, Edita, Zaštita potrošača kod …, op.cit., str. 192. 

41

cijene kredita (EKS iz čl. 306 st. 4 toč. 6 ZKI-a), pri čemu EKS spada u informacije o 

uvjetima pružanja usluga potrošačima (čl. 306 st. 1 i 3 ZKI-a). 282 

2.3.2. Koje novosti u sadržaju ugovora donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ? 

Nova Direktiva 2008/48/EZ u navodi elemente koji čine sadržaj ugovora o kreditu, no 

osim uobičajenih elemenata, nabraja i informacije koje zajmodavatelj priopćuje potrošaču a 

koje ujedno čine sadržaj samog ugovora. Uglavnom se ponavljaju informacije iz čl. 5 st. 1 

Direktive 2008/48/EZ koje je davatelj kredita obvezan priopćiti potrošaču u predugovornom 

stadiju, ali se navode i neke nove. 283 

Prema čl. 10 st. 2 Direktive 2008/48/EZ Čikara navodi slijedeće sastojke ugovora: a) 

klauzula o vrsti kredita (čl. 10 st. 2 sl. a) Direktive 2008/48/EEZ), b) odredbu o identitetu i 

adresi ugovornih strana, te ako je potrebno i o identitetu i adresi kreditnog posrednika (čl. 10 

st. 2 sl. b) Direktive 2008/48/EEZ), c) odredbu o razdoblju za koje je ugovor sklopljen, tj, 

razdoblje na koje je kredit odobren (čl. 10 st. 2 sl. c) Direktive 2008/48/EEZ), d) odredbu o 

ukupnom iznosu kredita te o uvjetima isplate (čl. 10 st. 2 sl. d) Direktive 2008/48/EEZ), e) 

kod ugovora o kreditu u obliku odgode plaćanja za kupljenu robu/uslugu ili kod povezanih 

ugovora o kreditu, odredbu o informacijama o robi/usluzi i o njezinoj kupovnoj cijeni (čl. 10 

st. 2 sl. e) Direktive 2008/48/EEZ), f) odredbu o NKS-i, uvjete za njezinu primjenu i ukoliko 

je dostupno indeks ili referentnu kamatnu stopu, koja se primjenjuje na početnu NKS, na 

razdoblja, uvjete, vrstu i način njene prilagodbe; a ako u određenim okolnostima vrijede 

različite NKS, tada se za svaku navode te informacije (čl. 10 st. 2 sl. f) Direktive 

2008/48/EEZ), g) odredbu o EKS i ukupnom iznosu kredita koji potrošač mora platiti, 

izračunat u vrijeme sklapanja ugovora; te odredbu o svim pretpostavkama uzetim u obzir kod 

izračuna ukupnog iznosa kredita (čl. 10 st. 2 sl. g) Direktive 2008/48/EEZ), h) odredbu o 

iznosu, broju i razdoblju pojedinog obročnog plaćanja, te ukoliko je potrebno redoslijed po 

kojem u svrhu otplate slijede plaćanja različitih dugovanih iznosa obračunatih po različitim 

NKS (čl. 10 st. 2 sl. h) Direktive 2008/48/EEZ), i) kod ugovora o kreditu s određenim 

trajanjem, u slučaju otplate glavnice, odredbu o pravu potrošača da u bilo kojem trenutku za 

vrijeme trajanja ugovora i bez plaćanja naknade zahtjeva financijsko izvješće o obliku 


283 Vidi Čikara, Emilia, op. cit.str. 33. 

42

otplatne tablice (čl. 10 st. 2 sl. i) Direktive 2008/48/EEZ), 284 j) kod ugovora o kreditu koji 

predviđa plaćanje troškova i kamata bez otplate glavnice, odredbu o razdobljima i uvjetima 

plaćanja kamata i sa njima povezanih troškova (čl. 10 st. 2 sl. j) Direktive 2008/48/EEZ), k) 

po potrebi, odredbu o troškovima vođenja jednog ili više računa za knjiženje transakcija 

plaćanja i isplata iznosa kredita, osim ako je otvaranje računa fakultativno, zajedno sa 

troškovima korištenja sredstava plaćanja kod transakcija otplata i isplata, i svaki drugi trošak 

koji proizlazi iz ugovora o kreditu i o uvjetima pod kojima se ti troškovi mogu mijenjati (čl. 

10 st. 2 sl. k) Direktive 2008/48/EEZ), l) odredbu o kamatnoj stopi primjenjivu u slučaju 

zakašnjenja plaćanja primjenjivu u vrijeme sklapanja ugovora i pravila za njezinu prilagodbu i 

ukoliko je potrebno odredbu o troškovima koji nastaju radi zakašnjenja plaćanja (čl. 10 st. 2 

sl. l) Direktive 2008/48/EEZ), m) odredbu o upozorenju o posljedicama neplaćanja (čl. 10 st. 

2 sl. m) Direktive 2008/48/EEZ), n) ako je potrebno, izjavu da će nešto biti plaćeno (čl. 10 st. 

2 sl. n) Direktive 2008/48/EEZ), o) odredbu o sredstvima osiguranja, ako je tražbina 

osigurana (čl. 10 st. 2 sl. o) Direktive 2008/48/EEZ), p) podatak o postojanju ili nepostojanju 

prava na raskid ugovora, u kojem se razdoblju može izvršiti i o drugim uvjetima pod kojima 

se to pravo može iskoristiti, uključujući i podatke o obvezi potrošača platiti glavnicu i kamate 

i o visini kamata po danu (čl. 10 st. 2 sl. p) Direktive 2008/48/EEZ) 285 , q) odredba o pravima 

koja proizlaze iz odredba Direktive 2008/48/EZ o povezanim ugovorima i o uvjetima za 

njihovo korištenje (čl. 10 st. 2 sl. q) Direktive 2008/48/EEZ), r) pravo potrošača na 

prijevremenu otplatu kredita, postupak prijevremene otplate i ukoliko je potrebno informacije 

o zahtjevu davatelja kredita za naknadom i o načinu obračuna te naknade (čl. 10 st. 2 sl. r) 

Direktive 2008/48/EEZ), t) odredbu o tome da li potrošač ima pravo na i koji su uvjeti 

pristupa mehanizmu izvansudskog rješavanja spora ili drugim pravnim sredstvima (čl. 10 st. 2 

sl. t) Direktive 2008/48/EEZ), u) po potrebi i daljnje elemente (čl. 10 st. 2 sl. u) Direktive 

284 „Čl. 10 st. 2 sl. i) Direktive 2008/48/EZ koji dalje navodi kako plan otplate treba prikazivati dugovane iznose, 

razdoblja i uvjete vezano za plaćanje tih iznosa; otplatna tablica treba sadržavati raščlambu svake otplate 

prikazujući otplatu glavnice, kamate obračunate temeljem NKS i ukoliko je potrebno bilo koje dodatne troškove; 

kada kamatna stopa nije fiksna ili se u skladu s ugovorom o kreditu dodatni troškovi mogu mijenjati; plan 

otplate mora sadržavati jasnu i preciznu napomenu da je valjan, dok ne nastupi spomenuta promjena u skladu sa 

ugovorom o kreditu.“ Tako Čikara, Emilia, op.cit. str. 33. 

285 „Iznos kamata koje potrošač mora vratiti bez odgode davatelju kredita, a najkasnije u roku od 30 

kalendarskih dana nakon što je izjava o raskidu ugovora poslana, obračunava se na iznos glavnice od dana 

početka korištenja kredita do dana vraćanja ( čl. 14 st. 3 sl. b) Direktive 2008/48/EZ).“ Čikara, Emilia, op.cit. 

str. 33. 

43

2008/48/EEZ), kao i v) ime i adresu nadležnog nadzornog tijela (čl. 10 st. 2 sl. v) Direktive 

2008/48/EEZ). 286 

Ugovor o kreditu kod kojeg plaćanje potrošača ne služi otplati kredita, već oblikovanju 

glavnice u razdoblju i pod uvjetima koji su propisani u ugovoru o kreditu ili posebnom 

ugovoru, tada navedene informacije moraju istaknuti kako ugovor o kreditu ili posebni 

ugovor nisu jamstvo za otplatu ukupnog iznosa kredita, osim ako je takvo jamstvo dano. 287 

Iz svega navedenog Čikara zaključuje da će novi ZPK, preuzimajući odredbe Direktive 

2008/48/EZ o sastojcima koje ugovor o kreditu mora sadržavati, unijeti brojne novine u 

hrvatsko pravo potrošačkog kredita, no obzirom da se velikim dijelom ponavljaju informacije 

koje se potrošaču moraju predočiti u predugovornom stadiju i da se radi o poprilično dugoj 

listi informacija, Čikara u svom radu predlaže izbjegavanje ponavljanja informacija na način 

da se samo upućuje na predugovorne informacije koje se istovremeno javljaju i kao sastojci 

ugovora o kreditu 288 . 289 

2.3.2.1. Posebnosti kod ugovora o kreditu u obliku dopuštenog ili prešutnog 

prekoračenja stanja na tekućem računu 

Čl. 10 st. 5 Direktive 2008/48/EZ određuje koje elemente mora sadržavati ugovor o 

kreditu u obliku prekoračenja stanja na tekućem računu. Podaci koje takav oblik ugovora 

mora sadržavati odgovaraju podacima iz čl. 10 st. 2 sl. a)-d), sl. f) i g) 290 , no mora sadržavati i 

neke posebne podatke koji se ne navode u čl. 10 st. 2 Direktive 2008/48/EZ. To su: a) odredba 

o tome da se od potrošača svakodobno može zahtijevati otplata cjelokupnog iznosa kredita; b) 

odredba o uvjetima koji uređuju pravo na otkaz ugovora; i c) odredbu o troškovima koji 

nastaju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu, te po potrebi uvjete pod kojima se mogu 

promijeniti. 291 

Sklopi li potrošač ugovor o kreditu u obliku prekoračenja stanja na tekućem računu, 

mora mu se redovito slati izvješće o stanju računa, a ono može biti sastavljeno na papiru ili 

286 Čikara, Emilia, op.cit. str. 33. 

287 Čl. 10 st. 4 Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op.cit. str. 33. 

288 Vidi infra, str. 51. 



291 Čl. 10 st. 5 sl. g) do sl. i). Vidi Čikara, Emilia, op.cit. str. 35. 

44

nekom drugom trajnom mediju. 292 Takvo izvješće mora sadržavati slijedeće podatke: a) točno 

razdoblje na koje se izvješće odnosi; b) iznos i datum povlačenja sredstava; c) stanje i datum 

prošlog izvješća; d) novo stanje računa; e) datume i iznose plaćanja potrošača; f) primijenjenu 

NKS; g) druge nastale troškove; te h) ako je potrebno, minimalni iznos koji se mora platiti. 293 

Glede ugovora o kreditu u obliku prešutno dopuštenog prekoračenja stanja na tekućem 

računu Čikara ističe da Direktiva 2008/48/EZ propisuje u čl. 18 st. 1 da takvi ugovori moraju 

sadržavati i informacije iz čl. 6 st. 1 sl. e) Direktive 2008/48/EZ, odnosno podatke o NKS, o 

uvjetima za njenu primjenu i ukoliko je dostupno indeks ili referentnu kamatnu stopu koja se 

primjenjuje na početnu NKS kao i o troškovima koji nastaju od trenutka sklapanja ugovora o 

kreditu i po potrebi uvjetima pod kojima se oni mogu promijeniti. 294 „Informacije se 

potrošaču moraju pružiti sastavljene na papiru ili nekom drugom trajnom mediju. Ukoliko je 

potrošač značajno prekoračio stanje na tekućem računu i ako prekoračenje traje duže od 

mjesec dana, davatelj kredita mora ga bez odgode obavijestiti o prekoračenju, o iznosu 

prekoračenja, o NKS i o eventualnim ugovornim kaznama, troškovima ili zateznim kamatama. 

Ove informacije potrošaču se moraju pružiti neovisno o tome da li je potrošač svjestan 

prekoračenja.“ 295 

ZZP-a propisuje koje podatke banka ili druga financijska institucija kao zajmodavac 

mora predočiti potrošaču kojemu odobrava zajam u obliku dopuštenog prekoračenja stanja na 

tekućem računu. Potrošač mora, prije ili u vrijeme sklapanja ugovora, biti upoznat s podacima 

o dopuštenoj gornjoj granici prekoračenja stanja na tekućem računu, o NKS te o 

pretpostavkama pod kojima se NKS može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme 

sklapanja ugovora naplaćuju, te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o 

pretpostavkama i postupku raskida ugovora. 296 Nakon sklapanja ugovora o zajmu zajmodavac 

je dužan obavijestiti potrošača o svakoj promjeni nominalne godišnje kamatne stope ili bilo 

kojeg drugog troška, u primjerenom roku nakon izvršene promjene, a obavijest mora 

potrošaču biti dostavljena u izviješću o stanju računa u obliku pisane obavijesti ili na neki 

drugi ugovoreni način. 297 Ako banka ili druga financijska institucija prešutno dopusti 

prekoračenje stanja na tekućem računu potrošača, dužna je obavijestiti potrošača o NKS i 

292 Čl. 12 st. 1 Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 35. 

293 loc. cit. 

294 loc. cit. 

295 loc. cit. 

296 Čl. 85 st. 1 ZZP-a. 

297 Čl. 85 st. 2 i 3 ZZP-a. 

45

ostalim troškovima kojima će teretiti tekući račun zbog prekoračenja, kao i o promjeni visine 

kamatne stope ili troškova u slučaju da prekoračenje traje dulje od tri mjeseca. 298 

Iz svega navedenog vidljivo je kako će odredbe novog ZPK biti znatno opširnije od čl. 

85 i 86 ZZP–a, no Čikara objašnjava kako hrvatsko pravo potrošačkog kredita donekle već 

odgovara zahtjevima nove Direktive 2008/48/EZ. 299 „To se odnosi prije svega na čl. 308 st. 2 

ZKI–a koji za slučaj kada su ugovorene promjenjive kamatne stope, propisuje obvezu kreditne 

institucije potrošača obavijestiti o promjeni tih stopa najmanje petnaest dana „prije nego što 

se one počnu primjenjivati“. Kao i Direktiva 2008/48/EZ i čl. 308 st. 3 ZKI predviđa 

mogućnost ugovaranja periodičnog obavještavanja o promjenama kamatne stope ako su one 

vezane uz referentnu stopu, a pod uvjetom da je ta referentna stopa javno dostupna, odnosno 

dostupna u poslovnim prostorijama kreditne institucije u kojima se pružaju usluge 

potrošačima.“ 300 

2.3.2.2. Nominalna kamatna stopa 

Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi jedan novi pojam među informacijama koje davatelj 

kredita mora pružiti potrošaču, a to je informacija o NKS čiji je osnovni cilj postizanje većeg 

stupnja transparentnosti za potrošače. 301 NKS označava kamatnu stopu izraženu u fiksnom ili 

promjenjivom postotku izračunatom temeljem godišnje osnove u odnosu na isplaćene iznose 

kreditnih rata. 302 Fiksna NKS postoji kada su davatelj kredita i potrošač za čitavo vrijeme 

trajanja kredita ugovorili samo jednu kamatnu stopu ili više NKS-a za različita razdoblja uz 

uporabu isključivo utvrđenog fiksnog postotka, a u slučaju da u ugovoru o kreditu nisu 

ugovorene sve NKS-e Direktiva 2008/48/EZ propisuje kako se uzima da je NKS ugovorena 

samo za ona razdoblja trajanja ugovora za koja su NKS-e utvrđene određenim fiksnim 

postotkom prilikom sklapanja ugovora. 303 S druge strane putem promjenjive NKS potrošač 

dobiva informaciju o tome koju kamatnu stopu plaća u određenom razdoblju, npr. kod 

298 Čl. 86 st. 1 i 2 ZZP-a. 


300 loc. cit. 

301 ibid, str. 36, bilj. 190. 

302 Čl. 3 sl. j) Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 36. 

303 loc. cit. 

46

evolving kredita ili kod prešutno dopuštenog prekoračenja stanja na tekućem računu. 304 

Također nova Direktiva 2008/48/EZ propisuje obvezu obavještavanja potrošača o promjeni 

NKS-e čak i prije nego li promjena nastupi. 305 Informacije koje se potrošaču dostavljaju na 

papiru ili nekom drugom trajnom mediju, moraju sadržavati obavijest o novom iznosu, a ako 

su promijenjeni, i obavijest o novom broju i učestalosti plaćanja. 306 S druge strane Direktiva 

2008/48/EZ predviđa i mogućnost periodičnog obavještavanja u situacijama kada je promjena 

NKS-e vezana uz referentnu stopu koja je javno dostupna čak i u poslovnim prostorijama 

davatelja kredita. 307 

Preuzimanjem odredba nove Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK uvesti će se i pojam 

NKS-e, no ipak to neće biti novost u hrvatskom pravu potrošačkog kredita jer definicija NKSe 

već postoji u HNB-Odluci. 308 

2.3.2.3. Efektivna kamatna stopa – novi način obračuna 

Direktiva 2008/48/EZ uvodi novi i detaljniji način obračuna propisujući troškove koji se 

uzimaju u obzir prilikom obračuna EKS–a, jer ističe Čikara, cilj je Direktive 2008/48/EZ u 

obračun uključiti gotovo sve troškove koji nastaju u svezi s sklapanjem i izvršenjem 

ugovora. 309 EKS izražava ukupni trošak kredita koji nastaje za potrošača, u godišnjem 

postotku od ukupnog iznosa kredita. 310 Prema čl. 19 st. 2 Direktive 2008/48/EZ u obračun 

EKS–a uključuju se ukupni troškovi kredita uz iznimku troškova koji nastaju kao posljedica 

neispunjenja obveza od strane potrošača iz ugovora o kreditu kao i troškova koje potrošač 

mora snositi neovisno o gotovinskom ili kreditnom poslu. 311 Dalje, čl. 19. st. 2 nabraja 

304 loc. cit. 

305 Čl. 11. st. 1. Direktive 2008/48/EZ. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 36. 

306 loc. cit. 

307 loc. cit. 

308 „Kamatna stopa je relativni broj p koji pokazuje koliki prinos donosi svota od 100 novčanih jedinica u 

određenom vremenskom razdoblju (obračunsko razdoblje ili termin), odnosno kamatna stopa je iznos kamata za 

100 novčanih jedinica, za određenu vremensku jedinicu. Za trajanja kapitalizacije kamatna stopa može biti 

konstantna ili promjenjiva za vremenske jedinice jednake duljine. Kamatna stopa za osnovno obračunsko 

razdoblje zove se nominalna kamatna stopa. Vremenska jedinica nominalne kamatne stope može biti bilo koje 

vremensko razdoblje (npr. godina, polugodište, mjesec i slično)“ (čl. 3 st. 5 HNB-Odluke). Čikara, Emilia, op. 

cit., str 36, bilj. 192. 


310 „Prema čl. 3 sl. l) Direktive 2008/48/EZ ukupni iznos kredita je gornja granica ili zbroj svih iznosa koji se 

temeljem ugovora o kreditu stavljaju na raspolaganje“. Čikara, Emilia, op. cit., str. 37. bilj. 195. 

311 loc. cit. 

47

troškove koji se uzimaju u obzir, kao npr. naknada za vođenje bankovnog računa, troškovi za 

korištenje sredstava plaćanja i ostali troškovi poslova platnog prometa, međutim, iznimno, 

navedeni troškovi ne ulaze u obračun EKS-e ako je otvaranje bankovnog računa fakultativno i 

kada su ti sa računom povezani troškovi jasno naznačeni u ugovoru o kreditu ili nekom 

drugom ugovoru koji se skalpa sa potrošačem. 312 Nova Direktiva 2008/48/EZ definira ukupne 

troškove koji ulaze u obračun EKS-e, kao što su kamate, provizije, poreze i ostale troškove 

svakakve vrste, osim javnobilježničkih pristojbi koje potrošač mora platiti u svezi s ugovorom 

o kreditu i koji su poznati davatelju kredita, a tu također spadaju i troškovi sporednih usluga, 

ali samo ako je sklapanje ugovora o njihovu pružanju obavezno. 313 

312 loc. cit. 

313 loc. cit. Čl. 3 sl. g) Direktive 2008/48/EZ. 

48

VI. OBVEZA DAVANJA INFORMACIJA POTROŠAČU 

Jedno od temeljnih pravila kojima se štite interesi potrošača je njegovo pravo da bude 

točno informiran o bitnim elementima ugovora o kreditu. 314 Zapravo se radi o obvezi 

davatelja kredita da na iscrpan i pregledan način priopći potrošaču sve potrebne informacije 

kako bi mogao donijeti ispravnu odluku o (ne)sklapanju ugovora o kreditu, no to ujedno i 

znači da informacije moraju biti dostupne svim osobama zainteresiranima za sklapanje 

ugovora. 315 

ZZP-a i Direktiva 87/102/EEZ propisuju informacije koje se potrošaču moraju priopćiti 

prije sklapanja ugovora, a tek manji broj informacija koje se priopćuju nakon sklapanja 

ugovora. 

Bitne novine glede obveze pružanja informacija uvodi nova Direktiva 2008/48/EZ o 

ugovorima o potrošačkom kreditu navodeći čitav niz informacija s kojima potrošač mora biti 

upoznat kako u predugovornom tako i u ugovornom stadiju. Preuzimanje takvih odredba nove 

Direktive 2008/48/EZ u hrvatsko pravo predstavljati će očigledne novosti u smjeru povećane 

zaštite potrošača. 

1. Obavještavanje potrošača 

ZZP predviđa obvezu informiranja potrošača od strane zajmodavca, u primjerenom roku 

prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku, o najvišem iznosu zajma, o godišnjoj NKS-i te 

pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja 

ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o 

pretpostavkama i postupku raskida ugovora. 316 

Nakon sklapanja ugovora zajmodavac je dužan obavijestiti potrošača u izvješću o stanju 

računa, u obliku pisane obavijesti ili na drugi način koji stranke ugovore, o svakoj promjeni 

NKS-e ili bilo kojeg drugog troška, u primjerenom roku nakon izvršene promjene. 317 

314 Petrić, Silvija, op. cit. str. 554. 

315 loc. cit 

316 Čl. 77 st. 1 ZZP-a. 

317 Čl. 77 st. 2 i 3 ZZP-a. 

49

ZZP također sadrži i pravila o dužnosti obavještavanja potrošača kod sklapanja ugovora 

o zajmu u obliku dopuštenog ili prešutnog prekoračenja stanja na tekućem računu o kojima je 

prethodno već bilo riječi. 318 

ZKI u čl. 305 st. 2 propisuje kako je prije zaključivanja ugovora o kreditu kreditna 

institucija dužna potrošaču dati sve informacije potrebne za usporedbu različitih ponuda radi 

donošenja odluke o sklapanju ugovora. Čl. 305 st. 3 ZKI navodi da je kreditna institucija 

dužna potrošaču učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i 

obveze ugovornih strana, a na njegov zahtjev dužna mu je osigurati nacrt ugovora bez 

naknade, osim ako je u vrijeme podnošenja zahtjeva ocijenila da ne želi sklopiti taj ugovor. 

Odredbe ZKI-a u skladu su sa odredbama HNB–Odluke, koje upućuju natrag na informacije 

iz čl. 306 st. 4 ZKI–a. 319 Čl. 5 st. 1 HNB–Odluke ističe EKS-u kao glavnu informaciju koju je 

kreditna institucija dužna predočiti potrošaču prije zaključenja ugovora o kreditu. 320 

Čl. 6 Direktive 87/102/EEZ predviđa posebne obveze zajmodavca glede informiranja 

potrošača za kredite koji se odobravaju po tekućim računima, ali samo ako se radi o kreditima 

koji nisu vezani za kreditne kartice. 321 Propisuje se da davatelj kredita mora prije ili najkasnije 

u momentu zaključenja ugovora o kreditu pisanim putem obavijestiti potrošača o gornjoj 

granici kreditiranja, o godišnjim kamatnim stopama i ostalim teretima na kreditu, kao i o 

uvjetima pod kojima mogu biti izmijenjeni, te o postupku raskida ugovora o kreditu. 322 Dalje, 

Direktiva 87/102/EEZ obvezuje davatelja kredita da za vrijeme trajanja ugovora uredno 

obavještava korisnika o bilo kojoj promjeni kamata ili ostalih troškova kredita, putem izvatka 

o tekućem računu ili na neki drugi način koji je u skladu s nacionalnim pravom. 323 

Ako pravo država članica dopušta prešutno sklapanje ovakvog ugovora o kreditu, prema 

čl. 6 st. 3, Direktiva 87/102/EEZ nalaže obvezu zajmodavca da obavijestiti potrošača o 

godišnjoj kamatnoj stopi i ostalim teretima, te o mogućnosti promjena ovih tereta, ako ugovor 

o kreditu traje dulje od tri mjeseca. 324 

Čl. 6 Direktive 87/102/EEZ preuzet je u potpunosti u hrvatsko pravo potrošačkog 

kredita, na način da ZZP-a propisuje isto u čl. 85 i 86. 



320 loc.cit. 

321 Petrić, Silvija, op. cit. str. 555. 

322 loc.cit. 

323 Čl. 6 st. 2 Direktive 87/102/EEZ. Vidi Petrić, Silvija, op. cit. str. 555. 

324 loc.cit. 

50

2. Oglašavanje 

Osim obveze obavještavanja potrošača ZZP-a poznaje i obvezni sadržaj oglašavanja. 

Tako propisuje da svako oglašavanje, bez obzira da li se radi o ponudi za sklapanje ugovora 

ili ne, istaknuto u poslovnim prostorijama ili dostavljeno potrošaču na drugi način, a kojim 

netko nudi odobravanje potrošačkog zajma, neposredno ili putem neke druge osobe, mora 

sadržavati godišnju NKS-u, navod o svim drugim troškovima zajma, te obavijest o EKS-i. 325 

Na taj način ZZP-a preuzima čl. 3 Direktive 87/102/EEZ, ali ipak ide korak dalje u 

smjeru veće zaštite potrošača jer čl. 3 Direktive 87/102/EEZ 326 ne zahtjeva ovakav sadržaj za 

sve oglase odnosno ponude, već samo propisuje da u oglasima u kojima su sadržani podaci o 

kamati ili bilo kojem drugom trošku kredita, moraju biti navedene i realne godišnje kamate, 

dok ZZP propisuje obvezatni sadržaj svake ponude. 327 Druga razlika u odnosu na čl. 3 

Direktive 87/102/EEZ što ZZP ne propisuje da se EKS mora navesti u obliku 

reprezentativnog primjerka ako to nije moguće na drugi način. 328 

Odredbe o oglašavanju nalaze se i u ZZP–Odluci. ZZP–Odluka se primjenjuje se na sve 

zajmodavce koji nude potrošačke kredite potrošačima u RH, uključujući i banke 329 kada nude 

potrošačke kredite, te propisuje da podaci o kamatnim stopama koje zajmodavac oglašava u 

vlastitim prostorijama, komercijalne poruke te oglasi u medijima koji posredno ili neposredno 

oglašavaju kamatu ili neki drugi iznos koji se smatra kao dio cijene zajma, obvezno trebaju 

330 331 

sadržavati i EKS-u. 

325 Čl. 78 ZZP-a. 

326 Direktiva 87/102/EEZ propisuje da svaki oglas ili ponuda za zaključenje ugovora o kreditu, izložena u 

poslovnim prostorijama trgovca, a u kojoj je naznačena kamatna stopa ili bilo koji drugi iznos koji označava 

troškove kredita, mora sadržavati i obavijest o EKS (tzv. APR-a), a ako nije moguće na drugi način onda barem 

u obliku reprezentativnog primjerka. Direktivom 98/7/EEZ, čl. 3 Direktive 87/102/EEZ koji predviđa obvezu 

obavještavanja potrošača o APR-u, zamijenjen je novim čl. 3 koji propisuje tu istu obvezu, ali donosi nova 

pravila o načinu izračuna EKS. O tome više Petrić, Silvija, op. cit., str. 555., bilj. 74. 

327 ibid., str. 556., bilj. 80. 


329 „Odluka spominje „banke“ budući da je usvojena u vrijeme kada je na snazi bio ZB i na temelju čl. 174 ZB–a 

usvojena Odluka o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite, NN 74/03,“ tako 

Čikara, Emilia, op. cit., str. 25. 

330 „Pritom prema čl. III ZZP–Odluke efektivna godišnja kamatna stopa ne smije biti manje uočljiva od ostalih 

podataka te zajmodavac pri njezinu iskazivanju treba koristiti izraz „efektivna godišnja kamatna stopa“ ili 

„EGKS“ kod ponavljanja.“ Vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 25., bilj. 146. 

331 „Čl. 4 HNB-Odluke sadržajno odgovara čl. III ZZP–Odluke otklanjajući tako mogućnost odstupanja 

odredaba, propisujući kako podaci o kamatnim stopama na kredite i depozite koje kreditna institucija ili 

kreditna unija oglašavaju u svojim prostorijama i komercijalne poruke i oglasi u javnim medijima koji izravno 

ili neizravno predočuju kamatnu stopu ili neki drugi iznos koji se smatra dijelom cijene kredita odnosno 

depozita, moraju sadržavati i EKS,“ . Čikara, Emilia, op. cit., str. 26. 

51

Osim toga, relevantne odredbe o pružanju informacija potrošaču sadrži i ZKI koji 

propisuje kako su kreditne institucije dužne opće uvjete poslovanja, koje sadržavaju 

informacije o uvjetima pružanja usluga, učiniti potrošačima dostupnim, na hrvatskom jeziku i 

na pogodnom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima se pružaju usluge potrošačima. 332 

Osim toga kreditna institucija može na drugi prikladan način učiniti te iste informacije 

dostupne potrošačima. 333 Sve izmjene i dopune općih uvjeta poslovanja kreditna je institucija 

dužna učiniti dostupnima na navedene načine i to najmanje petnaest dana prije nego što one 

stupe na snagu. 334 

3. Rješenja koja donosi nova Direktiva 2008/48/EZ 

Odredbe o obvezi informiranja potrošača čine „jezgru“ izmijene nove Direktive 

2008/48/EZ. Uvodi se čitav niz informacija koje se potrošaču moraju priopćiti prilikom 

sklapanja ugovora o kreditu, u cilju veće i kvalitetnije zaštite potrošača. Unatoč tome 

postavlja se pitanje u kojoj mjeri su potrošači sposobni shvatiti čitavu jednu paletu 

informacija koje mora sadržavati ugovor o potrošačkom kreditu. 

Obvezi pružanja informacija potrošaču posvećene su čak tri Glave nove Direktive 

2008/48/EZ čiji je cilj otkloniti proturječnosti koje postoje između informacija kojima 

raspolažu davatelj kredita i potrošač, te potrošaču omogućiti donošenje ispravne odluke na 

temelju točnih i detaljnih informacija. 335 

3.1. Predugovorne obveze 

Glava II. Direktive 2008/48/EZ pod naslovom „Obveze informiranja i predugovorne 

obveze“ uređuje oglašavanje, predugovorne informacije i ocjenu kreditne sposobnosti 

potrošača. S posljednjim povezano, Glava III. uređuje pristup bazama podataka. 

332 Čl. 306 st. 1 ZKI-a. 

333 Čl. 306 st. 2 ZKI-a. 

334 Čl. 306 st. 3 ZKI-a. 


52

3.1.1. Oglašavanje 

Direktiva 2008/48/EZ u čl. 4 propisuje informacije koje moraju biti sadržane u 

oglašavanju kredita. Čikara ističe kako je njihova svrha omogućiti potrošaču usporedbu 

različitih ponuda, te mu ujedno olakšati odluku o tome da li je on, obzirom na svoje imovno 

stanje, sposoban podnijeti teret kredita. 336 

Čl. 4 razlikuje oglašavanje sa navođenjem i bez navođenja „brojki“, odnosno kamatne 

stope ili drugih iznosa koji ulaze u troškove kredita. 337 Čl. 3 Direktive 87/102/EEZ također 

razlikuje navedene načine oglašavanje, dok ZZP-a u čl. 78, preuzimajući odredbe Direktive 

87/102/EEZ, poznaje samo oglašavanje s navođenjem „brojki“. 338 

Tako, prema odredbama nove Direktive 2008/48/EZ uz uvjet da propisi države članice, 

glede oglašavanja ugovora o kreditu koji ne sadrže kamatnu stopu ili podatke o troškovima 

kredita koji nastaju potrošaču, zahtijevaju navođenje EKS–a ne postoji obveza navođenja 

standardnih informacija prilikom oglašavanja. 339 Dalje, Direktiva 2008/48/EZ propisuje kako 

pod oglašavanje bez navođenja „brojki“ spadaju samo odredbe Direktive 2005/29/EZ koje 

prilikom informiranja potrošača od strane zajmodavatelja zapravo štite potrošača od 

nepoštenog i zavaravajućeg poslovnog djelovanja. 340 

Kod oglašavanja s navođenjem „brojki“ postoji obveza pružanja standardnih 

informacija 341 koje se potrošaču moraju prenijeti na jasan, sažet i uočljiv način putem 

reprezentativnog primjerka. 342 

Obzirom da podaci sadržani u oglašavanju moraju biti dostupni neograničenom broju 

ljudi, logično je da se oglašavanje provodi putem medija. No postavlja se pitanje kako će 

336 ibid, str. 24. 

337 loc. cit. 

338 Čime se ide na pružanje veće zaštite potrošaču prilikom sklapanja ugovora o kreditu jer su iznosi kamatnih 

stopa ili drugi iznosi koji ulaze u troškove kredita vrlo važan, ako ne i odlučujući faktor za potrošača. 


340 „Vidi točka 18. preambule Direktive 2008/48/EZ i Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 

11.5.2005. u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu, 

kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 84/450/EEZ, Direktive 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ 

Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredba (EZ–a) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, Sl.l. L 149 

od 11.6.2005, str. 22.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 24., bilj. 139. 

341 Čikara navodi u skladu sa čl. 4 st. 2 Direktive 2008/48/EZ da u standardne informacije spadaju: a) fiksna ili 

promjenjiva NKS ili obje, zajedno sa pojedinostima o svim troškovima koji nastaju za potrošača i koji ulaze u 

ukupan trošak kredita, b) ukupan iznos kredita, c) EKS (države članice mogu propisati da se ona kod ugovora o 

kreditu u smislu čl. 2. st. 3 Direktive 2008/48/EZ ne navodi), d) po potrebi, trajanje ugovora o kreditu, e) kod 

ugovora o kreditu u obliku odgode plaćanja za određenu robu/uslugu, gotovinsku cijenu i iznos svakog 

prethodnog plaćanja, i f) po potrebi, ukupan iznos koji potrošač mora platiti i iznos pojedinih obroka. Čikara, 

Emilia, op. cit., str. 24. 

342 loc. cit. 

53

takvo oglašavanje putem npr. radija ili televizije navodeći čitav niz standardnih informacija 

biti prenijeto potrošaču na jasan, sažet i uočljiv način. 343 Isto tako postavlja se pitanje u kojoj 

je mjeri potrošač sposoban shvatiti „masu“ informacija. Cilj oglašavanja je da se privuče što 

veći broj građana kako bi, radi kupnje određenog kreditnog proizvoda, odabrali upravo onog 

davatelja kredita koji najviše odgovara njihovim potrebama. Imajući pred sobom niz 

informacija potrošaču će zapravo biti vrlo teško razumjeti sve informacije bez stručne 

pomoći. Autorica smatra da je to jedan od razloga uvođenja kreditnog posrednika u 

personalno polje primjene nove Direktive 2008/48/EZ jer takva rješenja otežavaju sklapanje 

ugovora o potrošačkom kreditu bez pomoći kreditnog posrednika, no posrednik poslove 

savjetovanja i pružanja informacija obavlja za novčanu protuvrijednost čime se „diže“ cijena 

kredita. Jedan od ciljeva nove Direktive 2008/48/EZ je povećanje udjela prekograničnih 

kredita 344 , ali kako će npr. hrvatski potrošač razumjeti informacije sadržane u oglašavanju 

neke banke u Italiji ako oglašavanje nije na materinjem jeziku. U takvoj situaciji ili će 

potrošač trebati stručnu pomoć prevoditelja, ili će banke oglašavati svoje ponude na različitim 

jezicima. Ako idemo u smjeru povećane zaštite potrošača i veće transparentnosti potrošačkih 

kredita, čemu i teži Direktiva 2008/48/EZ, potrošaču bi trebalo biti dostupno svako 

oglašavanje, odnosno svaka ponuda za sklapanje ugovora o kreditu na području Zajednice 

kako bi zaštitio svoje interese odabirom najpovoljnije ponude. Ako pak banke i drugi davatelji 

kredita oglašavaju na različitim jezicima nadzire se problem zapošljavanja novog kadra ljudi 

koji će prevoditi ponude kako bi one bile dostupne što širem krugu stanovnika EU. Upravo ti i 

brojni drugi problemi koji se posljedično javljaju razlozi su oštrih kritika odredba nove 

Direktive 2008/48/EZ. 

Iz svega navedenog sasvim je jasno da će budući ZPK-a, preuzimajući odredbe nove 

Direktive 2008/48/EZ, unijeti značajne izmjene u hrvatsko pravo potrošačkih kredita, osobito 

imajući u vidu da su odredbe nove Direktive o oglašavanju utemeljene na načelu maksimalne 

harmonizacije što znači da se sadržaj odredba mora preuzeti u nacionalno pravo radi 

donošenja ujednačenih rješenja država članica. 345 

343 ibid., str. 25. 

344 Prema statističkim podacima udio prekograničnih kredita iznosi manje od 1% ukupnog volumena kredita. O 

tome vidi Čikara, Emilia, op. cit., str. 5. 

345 ibid., str. 26. 

54

3.1.2. Predugovorne informacije 

Čl. 5 st. 1 Direktive 2008/48/EZ predstavlja još jednu novost propisujući obvezu 

davatelja kredita na pružanje informacija potrošaču u predugovornom stadiju. 346 Davatelj 

kredita, te ako je potrebno kreditni posrednik, obvezan je pravodobno 347 prije sklapanja 

ugovora potrošaču pružiti informacije potrebne radi uspoređivanja različitih ponuda na tržištu 

i za donošenje ispravne odluke o tome želi li sklopiti ugovor o kreditu. 348 Informacije se 

pružaju potrošaču na papiru ili drugom trajnom mediju putem obrasca iz Dodatka II. 

Direktive pod nazivom „Europske standardne informacije za potrošačke kredite“, a obveza 

pružanja predugovornih informacija u skladu sa čl. 5 st. 1 Direktive 2008/48/EZ i prema čl. 3 

st. 1 i 2 Direktive 2002/65/EZ ispunjena je tek nakon što je obrazac predočen potrošaču. 349 

Predugovorne informacije iz čl. 5 st. 1 Direktive 2008/48/EZ gotovo u potpunosti 

odgovaraju informacijama koje čine sadržaj ugovora o kreditu. 350 Informacije s kojima 

potrošač mora biti upoznat prije sklapanja ugovora taksativno su naveden u čl. 5 st. 1. 

Direktive 2008/48/EZ, stoga sukladno navedenom članku Čikara nabraja podatke koje se 

odnose na: a) vrstu kredita, b) identitet i adresu davatelja kredita i po potrebi identitet i adresu 

kreditnog posrednika, c) ukupan iznos kredita i uvjete isplate, d) trajanje ugovora o kreditu, e) 

kod ugovora o kreditu u obliku odgode plaćanja za određenu robu ili uslugu ili kod povezanih 

ugovora o kreditu, na informacije o robi ili usluzi i njenoj gotovinskoj cijeni, f) NKS, uvjete 

za njenu primjenu i ukoliko je dostupno indeks ili referentnu kamatnu stopu, koja se 

primjenjuje na početnu NKS, nadalje na razdoblja, uvjete i vrstu i način njene prilagodbe; ako 

u određenim okolnostima vrijede različite NKS, tada se spomenute informacije navode za 

svaku, g) EKS i ukupni iznos kredita koji potrošač mora platiti, pojašnjeno putem 

reprezentativnog primjera i uz navođenje svih pretpostavki, upotrijebljenih za obračun te 

kamatne stope; ako je potrošač davatelju kredita izrazio svoje želje glede jednog ili više 

elemenata kredita, npr. u odnosu na trajanje ugovora ili ukupan iznos kredita, onda se i ti 

elementi moraju uzeti u obzir; ako ugovor o kreditu predviđa različite načine povlačenja 

346 loc. cit. 

347 Čikara objašnjava problematiku izraza „pravodobno“. Ono ne odgovara na pitanje koliko vremena mora 

proteći između pružanja predugovornih informacija i sklapanja ugovora. U tumačenju izraza može pomoći točka 

19. preambule Direktive 2008/48/EZ prema kojoj se potrošaču prije sklapanja ugovora moraju pružiti dostatne 

informacije o uvjetima i troškovima kredita „koje on može ponijeti i provjeriti“, tako Čikara, Emilia, op. cit., str. 

26. 

348 loc. cit. 

349 loc. cit. 

350 Vidi supra, str. 38 i 39. 

55

iznosa sa različitim troškovima ili NKS i davatelj kredita ispunjava pretpostavku iz toč. b) 

Dodatka I. Dio II., davatelj kredita mora uputiti na to da drugi mehanizmi povlačenja iznosa 

kod te vrste ugovora o kreditu mogu uzrokovati višu EKS, h) iznos, broj i periodičnost 

obročnih plaćanja potrošača i ukoliko potrebno redoslijed po kojem u svrhu otplate slijede 

plaćanja različitih dugovanih iznosa obračunatih po različitim NKS, i) po potrebi troškove 

vođenja jednog ili više računa za knjiženje transakcija plaćanja i isplata iznosa kredita, osim 

ako je otvaranje računa fakultativno, zajedno sa troškovima korištenja sredstava plaćanja kako 

kod transakcija otplata tako i isplata, i svaki drugi trošak koji proizlazi iz ugovora o kreditu i 

uvjete pod kojima se ti troškovi mogu mijenjati, j) po potrebi iznos koji prilikom sklapanja 

ugovora o kreditu potrošač plaća javnome bilježniku, k) ukoliko postoji, obvezu sklapanja 

ugovora koji je povezan s ugovorom o kreditu, osobito ugovora o osiguranju, kada je 

sklapanje takvog ugovora pretpostavka za odobrenje kredita ili za njegovo odobrenje pod 

predviđenim uvjetima, l) kamatnu stopu primjenjivu u slučaju zakašnjenja plaćanja i pravila 

za njenu prilagodbu i ukoliko je potrebno troškove koji nastaju radi zakašnjenja plaćanja, m) 

upozorenje o posljedicama neplaćanja, n) po potrebi, zahtijevana sredstva osiguranja, o) 

postojanje ili nepostojanje prava na raskid ugovora 351 , p) pravo potrošača na prijevremenu 

otplatu kredita i po potrebi informacije o zahtjevu davatelja kredita za naknadom kao i o 

načinu obračuna te naknade prema čl. 16, q) pravo potrošača na neodgodivo i besplatno 

obavještavanje u skladu s čl. 9 st. 2 o ishodu ispitivanja baze podataka u svezi s ocjenom 

kreditne sposobnosti, r) pravo potrošača da mu se na njegov zahtjev besplatno dostavi preslika 

nacrta ugovora o kreditu; ova se odredba ne primjenjuje kada davatelj kredita u vrijeme 

zahtjeva nije spreman sklopiti ugovor o kreditu sa potrošačem, i s) po potrebi vremensko 

razdoblje u kojem je davatelj kredita vezan predugovornim informacijama. 352 

Čl. 5. st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje informacije koje se potrošaču moraju učiniti 

dostupnima za ugovore o kreditu koji se sklapaju putem sredstava daljinske komunikacije u 

skladu sa čl. 3 st. 3 Direktive 2002/65/EZ. 353 Informacije koje u takvim slučajevima moraju 

biti predočene potrošaču odgovaraju informacijama iz čl. 5 st. 1 sl. c), d), e), f) i h) Direktive 

351 Autoru nije jasno zašto se navodi „postojanje ili nepostojanje“ prava na raskid ugovora kad takvo pravo 

postoji prema čl. 14. Direktive 2008/48/EZ kao apsolutno pravo potrošača, tim više što potonji članak 

predstavlja odredbu maksimalne harmonizacije (izuzetak čl. 14 st. 2 Direktive 2008/48/EZ). Sukladno 

navedenom autor smatra da bi čl. 5 st. 1 sl. o) Direktive 2008/48/EZ trebao glasiti „o postojanju prava na raskid 

ugovora“. 


353 ibid., str. 27. 

56

2008/48/EZ i EKS razjašnjenu putem reprezentativnog primjerka, te ukupan iznos koji 

potrošač mora platiti. 354 

Čl. 5 st. 3 Direktive 2008/48/EZ propisuje obvezu davatelja kredita da pruži sve 

predugovorne informacije potrošaču putem standardnog obrasca odmah nakon sklapanja 

ugovora, ukoliko je ugovor na zahtjev potrošača sklopljen putem sredstava daljinske 

komunikacije koje ne podržava pružanje informacija iz čl. 5 st. 1. 355 

Osim obveze pružanja predugovornih informacija, čl. 5 st. 6 Direktive propisuje i 

obvezu davatelja kredita, odnosno kreditnog posrednika da daju potrošaču prikladna 

objašnjenja na temelju kojih će on donijeti odluku o tome da li je sklapanje ugovora o kreditu 

u skladu s njegovim financijskim stanjem i općenito njegovim mogućnostima. 356 

Preuzimanje čl. 5 Direktive 2008/48/EZ u novi ZPK nesumnjivo će predstavljati važnu 

novinu u hrvatskom pravu potrišačkih kredita, te , smatra Čikara, je ujedno i jedan od glavnih 

razloga za usvajanje potpuno novog zakona o potrošačkim kreditima. 357 

Čl. 77 ZZP-a propisuje tek manji broj informacija koje je zajmodavac dužan predočiti 

potrošaču prije sklapanja ugovora 358 , međutim čl. 306 st. 4 ZKI-a propisuje na opsežan način 

informacije koje su kreditne institucije dužne predočiti potrošačima. Takva odredba pokazuje 

određeni stupanj usklađenosti s odredbama nove Direktive 2008/48/EZ, Čikara zaključuje da 

će više računa trebati voditi o usklađenosti hrvatskih propisa potrošačkog kredita. 359 Obzirom 

da predugovorne informacije gotovo u potpunosti odgovaraju informacijama iz ugovora o 

kreditu, radi bolje preglednosti i sistematičnosti, novi ZPK trebao bi sadržavati popis 

predugovornih informacija, dok bi se u dijelu koji se odnosi na sadržaj ugovora samo pozivao 

na odredbe o predugovornim informacijama. 

3.1.3. Ocjena kreditne sposobnosti potrošača i pristup bazama podataka 

Nova Direktiva 2008/48/EZ uređuje još jednu novost u odnosu na postojeće pravno 

uređenje potrišačkih kredita, a to je obveza ocjene kreditne sposobnosti potrošača koja 

354 loc. cit. 

355 loc. cit. 

356 loc. cit. 

357 ibid., str. 28. 



57

zajedno s obvezom pružanja predugovornih informacija čini sastavni dio tzv. načela 

odgovornog odobravanja kredita. 360 Tijekom zakonodavnog postupka navedena odredba bila 

je vrlo sporna, te čak i izbrisana, al unatoč tome načelo je ipak preinačeno i sadržano u 

odredbama čl. 5, 6 i 8 Direktive 2008/48/EZ. 361 Čl. 8 st. 1 Direktive 2008/48/EZ propisuje 

obvezu država članica da nacionalnim propisima osiguraju da davatelji kredita prilikom 

sklapanja ugovora o kreditu, ocjene kreditnu sposobnost potrošača temeljem informacija čiji 

je izvor neposredno potrošač ili iz baze podataka. 362 Informacije koje davatelj kredita sazna 

putem jednog od navedenih načina predstavljaju temelj odluke o odobrenju kredita. 363 

Međutim, čl. 8 ne propisuje kako trebaju postupiti davatelji kredita kada financijsko stanje 

potrošača ne odgovara njihovim zahtjevima. Direktiva 2008/48/EZ ne propisuje nikakve 

sankcije u slučaju povrede te obveze, kao ni zabranu odobravanja kredita u slučaju negativne 

ocjene kreditne sposobnosti potrošača. 364 

Čl. 9 st. 2 i 3 Direktive 2008/48/EZ propisuju kako se potrošača bez odgode i naknade 365 

mora obavijestiti o negativnoj odluci o sklapanju ugovora i o podacima iz baze podataka na 

temelju kojih je odluka donesena, osim ako obavještavanje nije dopušteno prema drugim 

propisima Zajednice ili ako se protivi ciljevima javnog poretka ili javne sigurnosti 366 . 367 No 

odredba ne govori o tome koji se podaci iz baze podataka smiju koristiti i na koji se način te 

informacije ocjenjuju 368 . 369 

360 ibid., str. 30., odgovorno odobravanje kredita sastoji se u davanju prognoze o vraćanju ukupnog iznosa 

kredita odnosno u ocjeni boniteta potrošača. Vidi Čikara Emilia, op. cit., str. 30., bilj. 158. 

361 Čikara navodi da je čl. 9 Prijedloga Direktive iz 2002. g. predviđao načelo odgovornog odobravanja kredita 

na način da je obvezivao davatelja kredita na tri razine: 1. morao je u predugovornom stadiju informirati 

potrošača o svim bitnim okolnostima vezanim za ugovor, 2. morao je ocijeniti kreditnu sposobnost potrošača 

temeljem njegovih izjava i po potrebi temeljem ispitivanja baza podataka, 3. između svih ponuđenih ugovora o 

kreditu, morao je izabrati onu vrstu kredita koja potrošaču najviše odgovara i odrediti ukupan iznos kredita koji 

odgovara imovinskom stanju potrošača, Čikara, Emilia, op. cit., str. 30. 


363 loc. cit. 

364 ibid, str. 31. 

365 „Odredba je osobito kritizirana radi prava potrošača na primanje obavijesti bez plaćanja naknade. Davatelji 

kredita tvrde kako informacije koje su dobili naplatno uvidom u baze podataka moraju potrošačima proslijediti 

besplatno, što će dovesti do poskupljenja kreditnih proizvoda“, Čikara, Emilia, op. cit., str. 31., bilj. 162. 

366 „Prema čl. 9 st. 4 Direktive 2008/48/EZ, odredbe čl. 9 ne zadiru u djelovanje Direktive 95/46/EZ Europskog 

parlamenta i Vijeća od 24.10.1995. o zaštiti pojedinaca glede obrade osobnih podataka i o slobodnom kretanju 

takvih podataka, Sl.l. L 281 od 23.11.1995., str. 31, izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003, Sl.l. L 284 od 

31.10.2003., str. 1.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 31., bilj. 163. 


368 

„Smatra se da se ovdje treba uzeti u obzir točku 45. preambule prema kojoj Direktiva 2008/48/EZ u punome 

opsegu vodi računa o zaštiti osobnih podataka, pravu vlasništva, zabrani diskriminacije, zaštiti obiteljskog i 

poslovnog života i o zaštiti potrošača prema Povelji temeljnih ljudskih prava. O tim se pravima mora voditi 

računa i prilikom ocjene kreditne sposobnosti potrošača.“ O tome više Čikara, Emilia , op. cit., str. 31, bilj. 164. 

369 ibid, str. 31. 

58

U slučaju kada nacionalni propisi država članica već obvezuju davatelja kredita na 

provjeravanje baza podataka, ti se propisi mogu i dalje primjenjivati. 370 U RH u svibnju 2007. 

godine započeo je s radom Hrvatski registar obveza po kreditima (dalje u tekstu: HROK) 

kojeg je osnovalo 20 banaka sa svrhom prikupljanja, obrade i razmjene informacija o svim 

kreditnim obvezama klijenata i urednosti njihovog podmirivanja. Prilikom ocjene kreditne 

sposobnosti potrošača u RH, banka može imati pravo da putem HROK-a zatraži kreditno 

izvješće 371 o potrošačevoj kreditnoj aktivnosti, ali samo uz pisanu suglasnost potrošača. Na taj 

način uvid u kreditno izvješće postaje jedan od elemenata pri odluci o prihvaćanju klijentovog 

zahtjeva za odobravanje kredita. 

Što će reći da u RH još ne postoji obveza ocjene kreditne sposobnosti potrošača, već 

banke imaju pristup bazama podataka samo uz pristanak potrošača. Dalje, sljedeći problem 

koji se uočava je da pristup bazi podataka imaju samo banke i stambene štedionice kao 

davatelji kredita, međutim ugovor o potrošačkom zajmu može odobriti i fizička osoba kao 

zajmodavac i druge pravne osobe. Iz toga proizlazi da navedeni zajmodavci nemaju pristup 

bazi podatka, al inkorporacijom odredba Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK i ta bi obveza 

nastala za zajmodavce u RH. No, sukladno tome trebalo bi osnovati još jednu bazu podataka 

za sve ugovore o potrošačkim kreditima kod kojih se kao zajmodavac ne javlja banka ili da se 

u HROK-u nalaze i podaci potrošača takvih ugovora. Osim u novom ZPK-u, takva odredba 

može naći svoje mjesto i u Zakonu o zaštiti osobnih podataka 372 (dalje u tekstu:ZZOP). 373 

Preuzimanjem u hrvatsko pravo potrošačkog kredita čl. 8. nove Direktive 2008/48/EZ Čikara 

smatra kako treba uskladiti buduću odredbu u ZPK-u sa postojećom odredbom o ocjeni 

kreditne sposobnosti dužnika iz čl. 115 st. 3 ZKI 374 . 375 

370 U Njemačkoj se podaci provjeravaju u bazi podataka SCHUFA, u Francuskoj u bazi podataka Fichier 

National des Incidents de Paiments, dok se u Austriji zahtjev upućuje Konsumentenschutzverein–u (KVS), u 

SAD-u Credit Bureau, u Velikoj Britaniji u bazi podataka Credit Referencing Agency, a prva verzija takvog 

projekta u Hrvatskoj bila je poznata pod nazivom HROK-Hrvatski registar obveza po kreditima, vidi 

, (25.4.2009.). 

371 Kreditno izvješće je proizvod HROK-a d.o.o. i predstavlja podatke o kreditnim zaduženjima klijenta. Dakle, 

podatke o zatraženim i odobrenim kreditima, redovitosti otplate kredita, instrumentima osiguranja i ostalo 

vezano uz kreditni odnos s bankom. To se odnosi samo na podatke o kreditima, uključujući i kredit po tekućem 

računu (odobreni minus) jer on predstavlja kreditno zaduženje, a nipošto se ne odnosi na stanja tekućih ili 

štednih računa, oročenih depozita ili ostale imovine klijenta koja je povjerena na čuvanje banci, vidi 

, (20.3.2009.). 

372 Zakon o zaštiti osobnih podataka, NN br. 103/03., 118/06., 41/08. 


374 Prije sklapanja ugovora koji je osnova za nastanak izloženosti kreditnom riziku, kreditna institucija 

procjenjuje dužnikovu kreditnu sposobnost te kvalitetu, utrživost, raspoloživost i vrijednost instrumenta 

osiguranja svojih potraživanja ( čl. 115 st. 3 ZKI). 


59

3.2. Informacije iz ugovora o kreditu 

Čl. 10 st. 2 Direktive 2008/48/EZ sadrži katalog informacija koje se moraju uvrstiti u 

ugovor o kreditu. Obveza pružanja informacija u ugovornom stadiju prethodno je obrađena u 

poglavlju V. pod nazivom „Potrošački kredit“, stavkom 2. „Ugovor o potrošačkom kreditu“, 

točkom 2.3. „Sadržaj ugovora o potrošačkom kreditu“, podtočkom 2.3.2 „Koje novosti u 

sadržaju ugovora donosi nova Direktiva 2008/48/EZ ?“. 376 

376 Vidi supra, str. 40 - 46. 

60

VII. POSEBNA PRAVA POTROŠAČA 

1. Posebna prava potrošača 

ZZP-a i Direktiva 87/102/EEZ propisuju i neka posebna prava potrošača kao što su 

ispunjenje ugovora o potrošačkom zajmu prije roka, promjene na strani zajmodavca, odnosno 

kreditora, jednostrani raskid ugovora, pravo plaćanja ili osiguranja kredita sredstvima 

bezgotovinskog plaćanja, te odgovornost zajmodavca za trgovca. Osim toga, nova Direktiva 

2008/48/EZ uvodi i neka nova posebna prava potrošača: pravo na otkaz ugovora o kreditu na 

neodređeno vrijeme i pravo na raskid ugovora o kreditu. Isto tako u njoj nema više nekih 

prava potrošača iz stare Direktive 87/102/EEZ kao što su to odredbe o jednostranom raskidu 

ugovora o kreditu i odredbe o plaćanju ili osiguranju kredita izdavanjem mjenice ili čeka. 

Također nova Direktiva 2008/48/EZ ne sadrži ni odredbe o zakonskom založnom pravu 

davatelja kredita. 

1.1. Ispunjenje ugovora o potrošačkom zajmu prije roka 

Za zaštitu potrošača veoma je značajna odredba čl. 79 ZZP-a koja predviđa pravo 

potrošača da zajam vrati prije roka određenog za vraćanje. 377 Dalje, ZZP-a navodi da u tom 

slučaju potrošač ima pravo na razmjerno sniženje ukupnog troška zajma koje se sastoji od 

razlike iznosa kamata koje je trebalo platiti do trenutka u kojem je, prema ugovoru, trebalo 

izvršiti plaćanje i iznos kamata plaćenih do trenutka vraćanja zajma. 378 

Tom odredbom hrvatski zakonodavac ispunio je obvezu iz čl. 8 Direktive 87/102/EEZ 

koji obvezuje države članice da domaćim propisima urede pravo potrošača da svoje obveze iz 

ugovora o kreditu ispuni prije isteka roka za vraćanje kredita, međutim tada mora biti ovlašten 

na pravično smanjenje ukupnih troškova kredita, ali Direktiva je ipak državama članicama 

ostavila da ta pravila detaljno urede, odnosno da definiraju što znači „pravično smanjenje 

ukupnih troškova“. 379 

377 Čl. 79 st. 1 ZZP-a. 

378 Čl. 79 st. 2 ZZP-a. 


61

Prema tome odredba ZZP-a konkretnija je od čl. 8 Direktive 87/102/EEZ time što 

definira „pravično smanjenje“ ukupnog troška zajma, ali ne daje konkretno rješenje o tome da 

li potrošač može bilo kada ispuniti svoje obveze iz ugovora, ili ipak treba poštivati neke 

rokove. 380 Osim ZZP-a, prijevremenu isplatu zajma predviđaju i opća pravila obveznog 

prava. 381 Tako ZOO propisuje pravo potrošača da vrati kredit i prije roka određenog 

ugovorom za vraćanje uz obvezu prethodnog obavještavanja banke. 382 U tom slučaju potrošač 

je dužan davatelju kredita nadoknaditi štetu ako ju je ovaj pretrpio, a banka ne može uračunati 

kamate za vrijeme od dana vraćanja do dana do kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. 383 Što 

znači da banka ima pravo samo na nadoknadu stvarne štete a nema pravo na izmaklu dobit. 

Pritom ostaje neodređeno na koji način se procjenjuje stvarna šteta, pa se postavlja pitanje je 

li ona objektivno utemeljena. U cilju povećane zaštite potrošača trebalo bi propisati 

objektivne kriterije za određivanje naknade štete. Čl. 507 ZOO–a kaže da zajmoprimac može 

vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed 

o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu, ako nije drukčije ugovoreno. „Također i odredbe ZOO– 

a glede kupoprodaje s obročnom otplatom cijene propisuju u čl. 467 ZOO–a mogućnost 

kupca uvijek odjednom isplatiti ostatak cijene, koji se isplaćuje čist, bez ugovornih kamata i 

bez troškova. Prema čl. 467 st. 3 ZOO–a suprotna odredba ugovora biti će ništetna.“ 384 

Obzirom da sve navedene odredbe pozitivnog prava govore o vraćanju zajma/kredita prije 

roka određenog za vraćanje, može se zaključiti da potrošač može zajam/kredit vratiti bilo 

kada prije dospjelosti. 

Nova Direktiva 2008/48/EZ u čl. 16 st. 1 također propisuje mogućnost prijevremene 

otplate kredita navodeći da potrošač ima pravo u svako doba, u cijelosti ili djelomično ispuniti 

svoje obveze iz ugovora o kreditu, pri čemu ima pravo na razmjerno smanjenje kamata i 

ostalih troškova vezanih za ugovor o kreditu. 385 Iako na prvi pogled izgleda da uređuje dati 

institut na isti način kao i odredbe postojećeg prava, novom Direktivom 2008/48/EZ učinjen 

je korak dalje ka većoj pravnoj zaštiti potrošača na način da se daje potrošaču pravo ispuniti 

obvezu iz ugovora „u svako doba“ i to u „cijelosti ili djelomično“. 386 


381 loc. cit. 

382 Čl. 1024 st. 2 ZOO-a. 

383 Čl. 1024 st. 3 i 4 ZOO-a. 


385 ibid., str. 45. 

386 loc. cit. 

62

No, Čikara ističe još jednu novost Direktive 2008/48/EZ koju predstavlja čl. 16 st. 2 do 

5 prema kojemu davatelj kredita u slučaju prijevremene otplate ima pravo naknadu štete koja 

bi time njemu eventualno bila prouzročena. 387 Upravo zbog takvog rješenja ta je odredba bila 

vrlo sporna tijekom zakonodavnog postupka ali je ipak usvojena. 388 Takva odredba nije 

potpuna novost u hrvatskom pravu jer ZOO propisuje pravo zajmodavca/banke na naknadu 

štete u slučaju prijevremene otplate kredita. Novost predstavljaju odredbe o granicama 

naknade točno precizirajući iznos pravične naknade koju ima pravo zahtijevati kreditor zbog 

eventualnih troškova vezanih uz prijevremenu otplatu kredita u slučajevima kada je 

ugovorena fiksna NKS. 389 Na taj način zakonodavac podiže stupanj zaštite potrošača te bi se 

takve odredbe trebale inkorporirati u budući ZPK, tim više što se radi o odredbama 

maksimalne harmonizacije. 

Prema čl. 16 st. 2 Direktive 2008/48/EZ gornje granice te naknade ovise o vremenu od 

trenutka otplate do trenutka koji je u ugovoru određen za vraćanje kredita. 390 „Kada je to 

razdoblje duže od godinu dana, naknada ne smije prijeći 1% prijevremeno otplaćenog iznosa 

kredita. Kada je to razdoblje kraće od godinu dana, ona ne smije prijeći 0,5% prijevremeno 

otplaćenog iznosa kredita.“ 391 392 Čikara smatra da je propust ove odredbe što nije propisala 

gornju granicu za slučaj da to razdoblje iznosi točno godinu dana. 393 

Čl. 16 st. 3 sl. a) do c) Direktive 2008/48/EZ propisuje slučajeve kada se naknada ne 

smije zahtijevati: a) kada je otplata učinjena putem ugovora o osiguranju koji je ugovoren kao 

jamstvo otplate kredita, b) kada je sklopljen ugovor o kreditu u obliku mogućnosti 

prekoračenja stanja na tekućem računu, i c) kada je otplata uslijedila u razdoblju za koje nije 

ugovorena fiksna NKS, što a contrario proizlazi iz st. 2 iz formulacije „u slučajevima kada 

je ugovorena fiksna NKS“. 394 

Što se tiče načina obračuna naknade za davatelja kredita, točka 39. preambule Direktive 

2008/48/EZ navodi da obračun mora za potrošača biti transparentan i razumljiv u svakom 

387 loc. cit. 

388 loc. cit. 

389 ibid., str. 46. 

390 loc. cit. 

391 loc. cit. 

392 „Te gornje granice Komisija mora ispitivati svakih pet godina (odnosno prvi put 12.5.2013.) i ocijeniti ih u 

skladu sa gospodarskim kretanjima i stanju na tržištu Zajednice (čl. 27 st. 2 Direktive 2008/48/EZ).“ Čikara, 

Emilia, op. cit., str. 46., bilj. 229. 


394 loc. cit. 

63

stadiju ugovora. 395 Isto propisuju i odredbe Direktive 2008/48/EZ prema kojima potrošač 

mora biti informiran o svom pravu na prijevremenu otplatu kredita, te ako je potrebno i o 

pravu na informacije o zahtjevu davatelja kredita za naknadom kao i o načinu obračuna te 

naknade, koje mu se moraju pružiti na razumljiv i sažet način. 396 No, obzirom da Direktiva 

2008/48/EZ ne propisuje jedinstvenu metodu obračuna naknade, Čikara smatra kako će 

preuzimanje ove odredbe imati za posljedicu različite rezultate u različitim državama 

članicama te neće doprinijeti željenoj harmonizaciji. 397 „Isto tako nije jasno, kako će se 

spomenute informacije, osobito o načinu obračuna naknade, u okviru pružanja 

predugovornih ili ugovornih informacija potrošaču pružiti na jasan, sažet i transparentan 

način.“ 398 

Nova Direktiva 2008/48/EZ u čl. 16 st. 4 propisuje da ako „pravična i objektivno 

utemeljena“ naknada prijeđe stvarnu štetu davatelja kredita, potrošač ima pravo na razmjerno 

smanjenje naknade. 399 Osim toga čl. 16 st. 4 sl. b) Direktive 2008/48/EZ daje mogućnost 

davatelju kredita na naknadu koja prelazi ugovoreni paušalni iznos ako dokaže da njegov 

stvarni gubitak prelazi gornje granice utvrđene u čl. 16 st. 2 Direktive 2008/48/EZ. 400 Tada 

davatelj kredita ima pravo izbora između naknade određene prema toj odredbi i naknade 

određene u skladu čl. 16 st. 2 Direktive 2008/48/EZ. 401 Prema točci 40. preambule Direktive 

2008/48/EZ državama članicama daje se fakultativna mogućnost utvrđenja granice iznosa 

prijevremene otplate, ispod koje se naknada ne može zahtijevati, a prilikom utvrđivanja 

granice, koja ne može biti viša od 10 000 eura u razdoblju od dvanaest mjeseci, države članice 

moraju uzeti u obzir prosječni iznos potrošačkih kredita na svojem tržištu. 402 

Čl. 16 st. 5 Direktive 2008/48/EZ propisuje da naknada ni u kojem slučaju ne smije 

prijeći iznos kamata koji bi potrošač morao platiti kada bi obvezu iz ugovora ispunio u 

ugovorenom roku. 403 Time se opet štiti potrošač naspram davatelja kredita budući da kreditor 

ne smije biti u povoljnijem položaju nego što bi bio da je potrošač kredit vratio u ugovorenom 

roku. 404 

395 loc. cit. 

396 loc. cit. 

397 loc. cit. 

398 ibid., str. 47. 

399 loc. cit. 

400 loc. cit. 

401 loc. cit. 

402 loc. cit. 

403 ibid., str. 46. 

404 loc. cit. 

64

Imajući u vidu sve navedeno očito je da će budući ZPK unijeti brojne novine, pa tako i 

glede spornog prava potrošača da prijevremeno isplati kredit. Implementacijom čl. 16 

Direktive 2008/48/EZ u ZPK otkloniti će se prethodno navedeni nedostatak postojećih 

odredbi, ali u smjeru povećane zaštite potrošača i donošenja ujednačenih rješenja trebao bi se 

odrediti način obračuna naknade davatelja kredita da bi se izbjegla eventualna mogućnost 

nanošenja štete potrošaču. Potrošač neće biti stavljen u lošiji položaj od onog u kojem bi bio 

da je kredit vratio u ugovorenom roku, što mu garantira čl. 16 st. 5 Direktive 2008/48/EZ, no 

obzirom da svoju obvezu ispunjava prije vremena, logično je da bude u boljem, a ne u istom 

položaju kao da je obvezu ispunio u roku. Isto tako razumljivo je da će ispunjenjem obveze 

prije roka kreditor biti u lošijem položaju, osim ako iznos naknade odgovara iznosu preostalih 

kamata koje bi potrošač trebao platiti. Iako se navedenim odredbama isključivo štite 

potrošači, autorica smatra da ni davatelja kredita ne bi trebalo staviti u bitno lošiji položaj, 

pritom naglašavam riječ „bitno“, jer time on zapravo na nikakav način ne šteti potrošaču, 

naprotiv ide mu u korist. 

1.2. Promjene na strani zajmodavca/kreditora 

ZZP-a štiti interese potrošača u slučaju prijenosa potraživanja na drugog vjerovnika. 

Dođe li do promjene zajmodavca, potrošač ima pravo staviti novom zajmodavcu sve 

prigovore koje bi imao i prema starom zajmodavcu 405 , osim strogo osobnih prigovora. 406 Do 

promjene zajmodavca može doći ustupanjem tražbine, tj. cesijom 407 ili temeljem ustupanja, tj. 

prijenosa ugovora 408 . 409 No, Petrić ističe da bi ovakvo pravilo vrijedilo i da nema postojeće 

odredbe u ZZP-a jer potrošača štite opća pravila o cesiji, odnosno o prijenosu ugovora u 

405 Prema pravilima ZOO to znači da potrošač može novom zajmodavcu staviti sve objektivne prigovore, a 

subjektivne samo u slučaju ako ih ima prema njemu, a ne i prema prenositelju odnosno starom zajmodavcu. Ali 

potrošač svakako ima pravo na subjektivne prigovore koje bi imao prema starom zajmodavcu ako je to izričito 

ugovoreno. Više o tome Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, Obvezno pravo – priručnik za internu upotrebu, 

Zagreb, 2006., str. 201. 

406 Čl. 80 ZZP-a kojim je preuzet čl. 9 Direktive 87/102/EEZ. 

407 Ustup tražbine (cesija) je prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika 

(cesionara), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti, Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, op. cit., str. 202, čl. 80 do 

89 ZOO-a. 

408 Prijenos ugovora je pravni posao kojim jedna strana-prenositelj prenosi trećoj osobi-primatelju sva svoja 

prava i obveze iz već postojećeg dvostrano obveznog pravnog odnosa, s time da druga strana pristane na takav 

prijenos, Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, op. cit., str. 199., čl. 127 do 129 ZOO-a. 


65

ZOO-a. 410 Usporedno tome na potrošača se primjenjuju opća i posebna pravila ZOO-a u svim 

onim aspektima koji nisu regulirani ZZP-a kao lex generalis. 

Nova Direktiva 2008/48/EZ ne uvodi značajnije promjene glede prijenosa prava na 

novog davatelja kredita. Čl. 17 st. 1 Direktive 2008/48/EZ propisuje da u slučaju prijenosa 

prava na novog vjerovnika 411 , potrošač prema novom zajmodavcu ima pravo istaknuti sve 

prigovore koje je imao prema straom uključujući i prigovor kompenzacije (prijeboja) 412 pod 

uvjetom da je prijeboj dopušten prema pravu države članice. 413 

Novost predstavlja čl. 17 st. 2 Direktive 2008/48/EZ koji propisuje da potrošač mora biti 

obaviješten o prijenosu prava na novog vjerovnika, no potreba obavještavanja ne postoji kada 

davatelj kredita u suglasnosti s novim vjerovnikom i nakon prijenosa prava i dalje nastupa kao 

davatelj kredita naspram potrošača 414 . 415 

Obavijest o prijenosu prava nije predviđena odredbama ZZP-a, kao ni odredbama 

Direktive 87/102/EEZ, no obzirom da ZZP-a propisuje da do prijenosa prava može doći 

cesijom ili prijenosom ugovora, obveza obavještavanja za zajmodavca proizlazi iz općih 

odredba obveznog prava. 416 Čl. 82 ZOO-a navodi kako za ustup tražbine nije potreban 

pristanak dužnika, tj. potrošača, ali ja ustupitelj (zajmodavac) dužan obavijestiti potrošača o 

ustupanju. 417 U slučajevima kada do prijenosa prava dođe prijenosom ugovora ZOO propisuje 

da je potreban pristanak dužnika, te da je pristanak valjan samo ako je dan u propisanom ili 

ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora 418 , odnosno u konkretnom slučaju 

pristanak mora biti dan u pisanom obliku. 419 

410 loc. cit. 

411 „Iz Obrazloženja Komisije iz Prijedloga Direktive iz 2002. g. proizlazi kako novi vjerovnik može biti bilo koja 

osoba kojoj je davatelj kredita prenio svoja potraživanja neovisno o tome temeljem koje se „pravne 

konstrukcije“ prijenos odvijao (cesija, punomoć itd.). Kao primjer navedeni su osiguratelj kredita, trgovačko 

društvo koje se bavi poslovima sekuritizacije i sl.“, Čikara, Emilia, op. cit., str. 47, bilj. 236. 

412 Prijeboj (compensatio, Kompensation, Aufrechnung, Verrechnung) je način prestanka obveznog odnosa kod 

kojega se međusobno tražbine dviju osoba ukidaju međusobnim obračunavanjem: obračunava se tražbina iz 

jednog obveznog odnosa sa tražbinom iz drugog obveznog odnosa. Bitno je da se prebijaju tražbine s tražbinama 

iz barem dva obveznopravna odnosa koja ne moraju imati istu pravnu osnovu, niti tražbine moraju biti iste 

vrijednosti, niti moraju nastati u isto vrijeme. O tome više Slakoper, Zvonimir, Gorenc, Vilim, op. cit., str. 276 do 

282. 


414 Čikara ističe u svom radu točku 41. preambule Direktive 2008/48/EZ koja govori da bi u takvim slučajevima 

nametanje obveze obavještavanja bilo pretjerano. Čikara, Emilia, op. cit., str. 48. 


416 loc. cit. 

417 Čl. 82 st. 1 ZOO-a. 

418 Čl. 127 st. 2 ZOO-a. 

419 Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, ali za razliku od prijašnjeg ZZP-a koji je pisani oblik 

postavio kao uvjet valjanosti samog ugovora, sadašnji ZZP ne određuje oblik kao uvjet valjanosti. Vidi supra, 

str. 32. 

66

Implementacijom čl. 17 Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK morati će se voditi računa 

o općim pravilima ZOO-a radi postizanja usklađenosti hrvatskih propisa, te istovremene 

zaštite potrošača i općenito radi pravne sigurnosti. 

1.3. Ostala posebna prava potrošača prema odredbama ZZP-a 

Dalje, navode se neka posebna prava potrošača koja propisuje ZZP-a i Direktiva 

87/102/EEZ, no koja se više ne nalaze u odredbama nove Direktive 2008/48/EZ. 

1.3.1. Jednostrani raskid ugovora 

Odredbe o povratu stvari kojom se radi zaštite interesa potrošača predviđa da države 

članice moraju propisati uvjete u kojima se korisniku kredita odobrenog za kupovinu robe, u 

slučaju raskida ugovora može oduzeti stvar nabavljena temeljem tog ugovora. 420 Direktiva 

87/102/EEZ ne propisuje uvjete oduzimanja stvari koja je predmet ugovora o kreditu, već 

samo u čl. 7 općenito uređuje odnos između davatelja kredita i potrošača na način da nakon 

oduzimanja stvari ne smije doći do neosnovanog obogaćenja davatelja kredita. 421 

ZZP-a nije preuzeo čl. 7 Direktive 87/102/EEZ, što znači da se na takve situacije 

primjenjuju odredbe ugovornog prava o jednostranom raskidu ugovora u kupoprodaji s 

obročnim otplatama cijene 422 i ugovora o kreditu 423 , odnosno opća pravila o jednostranom 

raskidu ugovora zbog neispunjenja. 424 

1.3.2. Pravo plaćanja ili osiguranja kredita sredstvima bezgotovinskog plaćanja 

Nova Direktiva 2008/48/EZ ne sadrži ni odredbu o plaćanju ili osiguranju kredita 

sredstvima bezgotovinskog plaćanja, npr. mjenicom, čekom i sl. ZZP-a određuje da potrošač 


421 loc. cit. 

422 Čl. 464-473 ZOO-a. 

423 Čl. 1021-1024 ZOO-a. 


67

može otplaćivati zajam sredstvom bezgotovinskog plaćanja ako je tako ugovoreno, a 

zajmodavac je dužan koristiti ta sredstva plaćanja isključivo za otplatu zajma. 425 Iskoristi li 

zajmodavac navedena sredstva bezgotovinskog plaćanja za neku drugu svrhu, odgovarati će 

za štetu koju je time uzrukovao potrošaču. 426 Takvim rješenjem preuzeta ja obveza iz čl. 10 

Direktive 87/102/EEZ kojom se nalaže državama članicama u kojima je moguće plaćati ili 

osiguravati kredit na takav način, da na odgovarajući način zaštite interese potrošača kada se 

tim pravima služi. 427 

1.3.3. Zakonsko založno pravo 

ZZP-a propisuje da zajmodavac ima, kao sredstvo osiguranja naplate svoje tražbine, 

zakonsko založno pravo na stvari koju je potrošač kupio pozajmljenim novcem. 428 Ovom 

odredbom daje se zajmodavcu efikasno sredstvo zaštite njegovih tražbina, no s druge strane 

ono ne lišava potrošača posjeda stvari, ali mu omogućuje naplatu potraživanja iz vrijednosti 

predmeta zaloga u slučaju ako potrošač svoje obveze iz ugovora o kreditu ne izvrši u roku 

određenom samim ugovorom. 429 

No odredba o zakonskom založnom pravu zajmodavca neće se primjenjivati na ugovore 

o zajmu kojima je tražbina zajmodavca osigurana založnim pravom na nekretnini i na ugovore 

o zajmu sklopljene radi kupnje, izgradnje, dogradnje, obnove, zakupa ili stjecanja nekog 

drugog prava na nekretnini ili posebnom dijelu nekretnine. 430 Ovakvo isključenje odredbe 

opravdano je mišljenjem da nema potrebe za zakonskom založnima pravom ako je isto 

ugovoreno. Nova Direktiva 2008/48/EZ ne spominje ovo pravo, isključujući pritom iz polja 

primjene svojih odredba ugovore o kreditu kod kojih potrošač davatelju kredita mora dati 

neku stvar u zalog radi osiguranja tražbine i kod kojih je odgovornost potrošača strogo 

ograničena na tu založenu stvar. Obzirom na dano isključenje, logično je odbacivanje odredbe 

o zakonskom založnom pravu kreditora da ne bi došlo do isključenja onih ugovora koji nisu 

425 Čl. 81 st. 1 ZZP-a. 

426 Čl. 81 st. 2 ZZP-a. 


428 Čl. 84 ZZP-a. 


430 Čl. 72 st. 2 i 3 ZZP-a. 

68

isključeni iz polja primjene Direktive 2008/48/EZ, te posljedično do znatno manje zaštite 

potrošača. 

1.3.4. Odgovornost zajmodavca za trgovca (povezani ugovori) 

ZZP u čl. 83 određuje paralelnu odgovornost trgovca, odnosno prodavatelja robe i 

zajmodavca za nedostatke prodane stvari i za neispunjenje obveza koje prodavatelj ima prema 

potrošaču, kojim je preuzeta obveza iz čl. 11 Direktive 87/102/EEZ 431 . 

Inkorporiranjem ovog instituta u hrvatsko pravo štite se prava i interesi potrošača jer 

ovakva odredba potrošaču daje prava koja po općim pravilima o ugovornoj odgovornosti ne 

bi mogao ostvariti. 432 Ovdje se zapravo radi o situacijama kada se kao zajmodavac pojavljuje 

osoba različita od prodavatelja robe ili usluge. Potrošač sklapa dva ugovora; ugovor o 

potrošačkom zajmu sa zajmodavcem i ugovor o kupnji robe ili usluge sa prodavateljem. 433 

Daljnja pretpostavka ovakve odgovornosti je da je prethodno sklopljen ugovor između 

zajmodavca i trgovca kojim se zajmodavac obvezuje potrošaču odobriti zajam isključivo za 

kupnju roba ili usluga od tog prodavatelja, odnosno trgovca 434 . U takvom obveznom odnosu 

postoje tri ugovora koja su međusobno povezana. Glede sklapanja ugovora o kreditu ne 

postoji direktna odredba o tome da kredit služi financiranju ugovora o kupoprodaji, ali se 

takav zaključak može dati iz odredbe koja propisuje uvjet „isključivosti“ kod ugovora koji 

sklapa zajmodavac sa prodavateljem. No, niti u čl. 11 Direktive 87/102/EEZ, niti u čl. 83 

ZZP-a ne stoji da se u ugovoru o kreditu mora navesti svrha i predmet, odnosno stvar ili 

431 „Čl. 11 Direktive 87/102/EEZ glasi: 1. Države članice dužne su osigurati da postojanje ugovora o kreditu ni 

na koji način ne utječe na prava potrošača naspram dobavljača robe ili usluga kupljenih putem takvog ugovora 

u slučajevima kad roba i usluge nisu isporučene ili nisu u skladu s ugovorom za njihovu isporuku. 2. U slučaju 

kad: a) potrošač sklopi ugovor o kreditu radi kupnje robe ili pribavljanja usluge s osobom koja nije dobavljač te 

robe i tih usluga; i b) davatelj kredita i dobavljač robe ili usluga imaju prethodno sklopljen ugovor prema kojem 

taj davatelj kredita kredit daje isključivo potrošačima tog dobavljača za robu ili usluge tog dobavljača; i c) je 

potrošaču spomenutom u točki a) odobren kredit u skladu s tim prethodno sklopljenim ugovorom; i d) roba ili 

usluga koja je predmet ugovora o kreditu nije isporučena, ili je isporučena samo djelomično, ili kad roba ili 

usluga koja je predmet ugovora o kreditu nije u skladu s ugovorom za njihovu isporuku; i (e) je potrošač 

neuspješno ostvarivao svoje pravo naspram dobavljača ima pravo ostvarivati prava naspram davatelja kredita. 

Države članice dužne su odrediti u kojoj mjeri i pod kojim se uvjetima ostvaruju spomenuta prava. 3. Stavak 2. 

neće se primjenjivati kada je vrijednost pojedinih transakcija manja od 200 ECU“, Čikara, Emilia, op. cit. str. 

42., bilj. 215. 


433 loc. cit. 

434 O tome isto Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 195. 

69

usluga koja se financira. 435 Osim toga, za postojanje odgovornosti zajmodavca potrebno je da 

potrošač prethodno nije uspio sa zahtjevom protiv trgovca zbog povrede ugovorne obveze. 436 

Ugovor o zajmu je akcesorni ugovor, odnosno ugovor koji prati pravnu sudbinu glavnog 

ugovora što proizlazi iz čl. 83 st. 2 ZZP-a koji propisuje raskid ugovora o zajmu ukoliko 

ugovor o kupoprodaji bude raskinut kao posljedica povrede ugovorne obveze od strane 

prodavatelja, a zajmodavac ne može od potrošača zahtijevati nadoknadu štete koju je zbog 

toga pretrpio. 437 

Ako je potrošač uspio ostvariti svoja prava protiv zajmodavca, potonji ima regresni 

zahtjev prema prodavatelju, tj. može od njega zahtijevati da mu nadoknadi sve što je isplatio 

potrošaču za njegov račun od trenutka kada je obavijestio prodavatelja o tom sporu, i naknadu 

štete koju je zajmodavac time pretrpio. 438 

Potrošača se štiti još jednom odredbom ZZP-a, bez obzira što ona nije sadržana u 

Direktivi 87/102/EEZ, a propisuje da se potrošača ne može obvezati da će na kreditora ili 

nekog trećeg prenijeti ili u njihovu korist ograničiti svoja prava koja u slučaju neispunjenja 

ugovora ili neurednog ispunjenja ima prema osobi s kojom je sklopio ugovor koji se financira 

ugovorom o zajmu. 439 

U odnosu na postojeća pravna rješenja o povezanim ugovorima nova Direktiva 

2008/48/EZ donosi mnogobrojne izmjene u čl. 15. Čikara daje definiciju povezanih ugovora 

u skladu sa čl. 3 sl. n) Direktive 2008/48/EZ prema kojem povezani ugovor o kreditu je 

ugovor o kreditu kod kojeg kredit služi isključivo financiranju ugovora o isporuci određene 

robe ili pružanju određene usluge i objektivno gledano ta dva ugovora čine jedinstvenu 

gospodarsku cjelinu 440 . 441 Iz same definicije povezanih ugovora jasno je kako mora biti 

435 Isti stav zauzima Europski sud o čl. 11. Direktive 87/102/EEZ u predmetu Rampion i Godard. Više o tome 

Čikara, Emilia, op. cit., str. 43., bilj. 218. 

436 Čl. 83 st. 1 ZZP-a. 


438 Čl. 83 st. 3 ZZP-a. 

439 Čl. 82 ZZP-a. 

440 „Smatra se da jedinstvena gospodarska cjelina postoji kada isporučitelj robe ili pružatelj usluge sam 

financira kredit u korist potrošača ili kada se davatelj kredita u slučaju financiranja od strane trećeg prilikom 

pripreme ili sklapanja ugovora o kreditu služi suradnjom isporučitelja robe ili pružatelja usluge ili kada je 

određena roba ili pružanje određene usluge izričito navedeno u ugovoru o kreditu.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 

42. 

„Iako se hrvatska praksa i teorija nisu izjasnile o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi ona postojala, po 

uzoru na njemačku i austrijsku praksu i teoriju može se zaključiti kako jedinstvena gospodarska cjelina postoji 

kada se zajmodavac i trgovac temeljem prethodnog sporazuma nalaze u pravnome odnosu. Ipak, dovoljni su i 

čisto faktični poslovni odnosi dužeg trajanja u okviru kojih trgovac i zajmodavac stvarno surađuju radi 

financiranja kupnje robe odnosno pružanja usluga.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 42. i 45., bilj. 224. 


70

zadovoljen uvjet „isključivog financiranja kupnje određene robe ili usluge“ u ugovoru o 

kreditu. 442 

Nova Direktiva 2008/48/EZ u čl. 15 st. 1 propisuje da potrošač koji je ostvario svoje 

pravo na raskid ugovora o isporuci robe ili pružanja usluga, nije više vezan niti sa ugovorom 

o kreditu koji je povezan s raskinutim ugovorom. 443 Budući da sklopljeni ugovor o kreditu 

služi isključivo za financiranje kupnje određene robe ili usluge, raskidom tog ugovora 

posljedično se raskida i ugovor o kreditu obzirom da se radi o ugovoru akcesorne prirode koji 

prati pravnu sudbinu glavnog ugovora 444 No, ipak uređenje pravnih posljedica raskida 

ugovora o kupoprodaji Direktiva prepušta državama članicama, navodeći u točci 9. preambule 

Direktive 2008/48/EZ da su države članice slobodne zadržati ili propisati vlastite propise o 

pravnim posljedicama raskida ugovora o kupnji robe ili pružanju usluge. 445 

Čl. 15 st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje pod kojima pretpostavkama potrošač može 

ostvariti svoja prava prema zajmodavcu, a koja bi zapravo on imao prema prodavatelju. 446 U 

slučaju neispunjenja ili djelomičnog ispunjenja ugovora o kupnji robe ili pružanju neke 

usluge, prava koja potrošač ima temeljem zakona ili samog ugovora mora najprije pokušati 

ostvariti prema prodavatelju, a tek tada, ako ne uspije sa zahtjevom protiv prodavatelja, može 

ostvariti svoj zahtjev prema davatelju kredita. 447 Ovakva odredba odgovara pravnom rješenju 

Direktive 87/102/EEZ, ali i dalje ne propisuje u kojoj se mjeri i pod kojim uvjetima ta prava 

mogu ostvariti 448 , već to prepušta državama članicama. 449 

Čl. 15 st. 3 Direktive 2008/48/EZ uvodi daljnju novost kojom se stupanj zaštite 

potrošača podiže na viši nivo. Potonji članak propisuje solidarnu odgovornost davatelja 

kredita i prodavatelja robe ili usluge, za razliku od čl. 15 st. 2 koji propisuje paralelnu 

442 ibid., str. 43. 

443 loc. cit. 

444 „Točka 37. preambule Direktive 2008/48/EZ propisuje kako odredba ne zadire u nacionalne propise koji se 

primjenjuju na povezane ugovore u slučajevima kada je ugovor o kupoprodaji utvrđen ništetnim ili kada je 

potrošač svoje pravo na raskid ostvario temeljem nacionalnih propisa. Također, odredbom se ne zadire u prava 

potrošača koja on ima prema nacionalnim propisima prema kojima ne nastaju nikakve obveze niti se smije 

izvršiti plaćanje prije nego potrošač potpiše ugovor o kreditu“, Čikara, Emilia, op. cit., bilj. 219. 


446 loc. cit. 

447 loc. cit. 

448 „Pravna teorija dosada je smatrala kako se izraz „ostvarivanje prava“ odnosi na pravnu zaštitu koju 

potrošač ostvaruje sudskim putem ali i alternativnim načinima rješavanja sporova, no iz točke 38. preambule 

Direktive proizlazi kako se ono odnosi prvenstveno zaštitu sudskim putem“, Čikara, Emilia, op. cit., str. 42-43. 


71

odgovornost. 450 Slijedi da države članice mogu odstupiti od odredba nove Direktive uređujući 

solidarnu odgovornost već postojećim propisima ili usvajanjem novih. 451 

ZZP ne sadrži pravila o solidarnoj odgovornosti zajmodavca i trgovca, već se strogo 

pridržava supsidijarne odgovornosti preuzete iz Direktive 87/102/EEZ, no ukoliko se novim 

ZPK bude išlo ka većem nivou zaštite potrošača apeliram na uvođenje solidarne 

odgovornosti. 452 

2. Posebna prava potrošača „de lege ferenda“ 

Nova Direktiva 2008/48/EZ uvodi neka prava potrošača koja postojeće pravno uređenje 

ne poznaje. To su pravo na otkaz ugovora o kreditu na neodređeno vrijeme i pravo na raskid 

ugovora o kreditu. 

2.1. Pravo na otkaz ugovora o kreditu na neodređeno vrijeme 

Čl. 13 Direktive 2008/48/EZ uvodi novost u pravo potrošačkog kredita dajući potrošaču 

i davatelju kredita pod određenim uvjetima pravo na otkaz ugovora o kreditu sklopljenog na 

neodređeno vrijeme. 453 

Prema odredbama nove Direktive potrošač ima pravo u bilo koje doba redovno otkazati 

ugovor o kreditu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, a ako postoji otkazni rok, on mora 

biti kraći ili jednak vremenskom razdoblju od jednog mjeseca. 454 Davatelj kredita ima pravo 

prema čl. 13 st. 1 Direktive 2008/48/EZ na otkaz ugovora o potrošačkom kreditu samo ako je 

to uređeno ugovom s potrošačem, obavještavajući pritom potrošača o tome na papiru ili 

nekom drugom trajnom mediju s otkaznim rokom od najmanje dva mjeseca. 455 Dalje, čl. 13 

st. 2 Direktive 2008/48/EZ propisuje pravo davatelja kredita da iz objektivno utemeljenih 

450 ibid., str 44. 

451 loc. cit. 

452 ibid., str 45. 

453 ibid., str 40. 

454 loc. cit. 

455 loc. cit. 

72

azloga uskrati isplatu iznosa kredita potrošaču ako ugovor o kreditu sadrži odgovarajući 

sporazum stranaka 456 . 457 

Budući da ZZP ne sadrži navedene odredbe o otkazu ugovora, Čikara zaključuje da će 

preuzimanje čl. 13 Direktive 2008/48/EZ u novi ZPK predstavljati će još jednu novost u 

hrvatskom pravu potrošačkog kredita. 458 

2.2. Pravo na raskid ugovora o kreditu 

Odredba kojom se gotovo pa u najvećoj mjeri štite interesi potrošača i koja predstavlja 

najznačajniju novost jest čl. 14 Direktive 2008/48/EZ propisujući pravo potrošača na raskid 

ugovora o kreditu u roku od četrnaest kalendarskih dana bez da navodi razloge raskida. 459 Rok 

za raskid ugovora počinje teći danom sklapanja ugovora o kreditu ili danom dostave 

potrošaču uvjeta kreditiranja i informacija u skladu sa čl. 10 Direktive 2008/48/EZ ako je taj 

dan nastupio nakon sklapanja ugovora o kreditu. 460 Obavijest o pravu potrošača na raskid 

ugovora mora se potrošaču predočiti već u predugovornom stadiju (čl. 5 st. 1 sl. o) Direktive 

2008/48/EZ), te ujedno predstavlja i podatak koji mora sadržavati sam ugovor o kreditu (čl. 

10 st. 2 sl. p) Direktive 2008/48/EZ). 461 

Čl. 14 st. 2 Direktive 2008/48/EZ predstavlja izuzetak od načela maksimalne 

harmonizacije stavljajući državama članicama na raspolaganje mogućnost izbora alternativnih 

rješenja. Ako su propisi države članice i prije stupanja na snagu nove Direktive 2008/48/EZ 

sadržavali posebnu odredbu o povezanim ugovorima koja zabranjuje stavljanje na 

raspolaganje iznosa kredita prije isteka određenog roka, država članica može iznimno 

propisati da se rok od 14 dana za raskid ugovora može na izričiti zahtjev potrošača smanjiti na 

taj posebni rok. 462 Čikara ističe da je ratio ovakve odredbe koja se ograničava na povezane 

456 „Točka 33. preambule Direktive 2008/48/EZ navodi moguće razloge uskrate isplate iznosa kredita, kao npr. 

sumnja na zlouporabu i nedopušteno korištenje kredita ili postojanje sumnje da potrošač neće moći ispuniti 

obvezu iz ugovora, odnosno da neće moći vratiti iznos kredita.“ Čikara, Emilia, op. cit., str. 40. 


458 loc. cit. 

459 loc. cit. 

460 loc. cit. 

461 Tome neki autori vrlo kritički pristupaju pribojavajući se da će obavijest o pravu na raskid ugovora ostati 

nezamijećena u čitavom katalogu informacija koje ugovor mora sadržavati. Vidi Čikara, Emilia, op. cit., bilj. 

206. 


73

ugovore, onemogućavanje da potrošač dugo čeka kredit a time i robu ili usluge koje se 

temeljem njega stječu. 463 

Čl. 14 st. 3 Direktive 2008/48/EZ propisuje na koji način potrošač mora raskinuti 

ugovor. Potrošač mora to učiniti na način koji mu omogućuje dokazivanje prema nacionalnom 

pravu. 464 „Smatra se da je rok za raskid ugovora poštovan ako izjava o raskidu bude 

pravovremeno poslana na papiru ili dugom trajnom mediju, te ako davatelju kredita stoji na 

raspolaganju i može joj pristupiti.“ 465 

Druga vrlo bitna pretpostavka koju Čikara ističe da mora biti ispunjena kumulativno, 

propisana je u čl. 14 st. 3 sl. b) Direktive 2008/48/EZ a uređuje obvezu potrošača da nakon 

raskida ugovora mora davatelju kredita bez odgode vratiti iznos kredita i kamate na taj iznos 

obračunate od dana početka korištenja do dana vraćanja kredita, ali najkasnije u roku od 

trideset kalendarskih dana nakon što je izjava o raskidu ugovora poslana. 466 

Čl. 14 st. 4 Direktive 2008/48/EZ propisuje da raskidom ugovora potrošač više nije 

vezan ugovorom o usluzi koju u svezi sa ugovorom o kreditu pruža davatelj kredita ili netko 

treći temeljem sporazuma sa davateljem kredita. 467 

Dalje, čl. 14 st. 5 Direktive 2008/48/EZ rješava pitanje konkurentnosti između odredba 

više Direktiva koje uređuju pravo na raskid ugovora, propisujući da se odredbe o pravu na 

raskid ugovora iz čl. 6 i 7 Direktive 2002/65/EZ i čl. 5 Direktive 85/577/EZZ ne primjenjuju 

ukoliko potrošač raspolaže s pravom na raskid ugovora prema čl. 14 Direktive 2008/48/EZ. 468 

„Daljnju posebnost predstavlja čl. 14 st. 6 Direktive 2008/48/EZ koji državama 

članicama daje fakultativnu mogućnost isključenja prava na raskid ugovora o kreditu koji su 

sklopljeni prisustvom javnog bilježnika, ukoliko javni bilježnik potvrdi da su potrošaču 

zajamčena prava iz čl. 5 (predugovorne informacije) i iz čl. 10 Direktive 2008/48/EZ 

(informacije koje mora sadržavati ugovor o kreditu).“ 469 

Odredbe Direktive 87/102/EZZ, kao ni odredbe ZZP-a ne poznaju pravo na raskid 

ugovora 470 , stoga će preuzimanje čl. 14 Direktive 2008/48/ u novi ZPK predstavljati daljnju 

novost 471 , kao i povećani stupanj zaštite hrvatskog potrošača. 472 

463 loc. cit. 

464 loc. cit. 

465 ibid., str. 41. 

466 loc. cit. 

467 loc. cit. 

468 loc. cit. 

469 loc. cit. 

470 Vidi Petrić, Silvija, op. cit., str. 564; Čulinović–Herc, Edita, Zaštita potrošača kod…, op. cit., str. 194. 

74

471 Ovdje valja navesti kako je u hrvatskom zakonodavstvu pravo na raskid ugovora uređeno pozitivnim 

pravilima obveznog prava, što se kao lex generalis u odnosu na ZZP-a primjenjuje i kada su u pitanju ugovori o 

potrošačkom kreditu. Tim više što čl. 2. ZZP-a propisuje da primjena njegovih odredbi ne utječe na prava koja 

potrošači imaju na temelju drugih zakona, te kako se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca 

primjenjuju odredbe ZOO-a. Tako čl. 506 ZOO–a propisuje mogućnost zajmoprimca odustati od ugovora prije 

nego što mu zajmodavac preda ugovorene stvari. Na isti način uređeno je i pravo na raskid ugovora o kreditu, 

koje korisniku kredita stoji na raspolaganju prije nego što počne koristiti kredit (čl. 1024 st. 1 ZOO). U svim 

navedenim situacijama potrošač može raskinuti ugovor ne navodeći razloge za to. Dalje, čl. 464. ZOO-a isprava 

o ugovoru mora sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od 

3 dana od potpisivanja isprave. Ukoliko ugovor ne sadrži takvu odredbu biti će ništav. O tome više Čikara, 

Emilia, op. cit., str. 41. i 42. 


75

VIII. HRVATSKI REGISTAR OBVEZA PO KREDITIMA (HROK) I ZAŠTITA 

POTROŠAČA 

1. Osnivanje i pravna osnova rada HROK-a 

Još u jesen 2003. godine započete su aktivnosti za uspostavu kreditnog registra, 

institucije koja je uobičajena u zemljama s razvijenim financijskim tržištima 473 . 

Hrvatska udruga banaka (dalje u tekstu: HUB) krajem 2003. g. osnovala je radnu 

skupinu za razmjenu podataka o neurednim dužnicima („crna lista“). Nakon definiranja 

koncepta razmjene i analize alternativnih rješenja i mogućih partnera, pripremljena je 

preporuka Izvršnom odboru HUB-a. U isto vrijeme jedan od vodećih kreditnih registara u 

Europi, talijanski CRIF 474 , sklopio je sporazum s najvećim svjetskih registrom, američkim 

Trans Union-om o distribuciji i prilagodbi njihovog rješenja kreditnog registra, koje je već 

implementirano u petnaestak zemalja. Budući da je CRIF bio i predviđeni partner za HROK, 

te stalno pratio stanje u Hrvatskoj, umjesto ponude za samo negativni registar, u zajednici s 

Financijskom agencijom (FINA) kao lokalnim partnerom, bankama članicama HUB-a 

ponudili su rješenje "punog" registra. Budući da su banke svjesne svih prednosti takvog 

registra, odlučile su otvoriti konačne pregovore s konzorcijem TUC (Trans Union – CRIF) i 

FINOM kao ustanovom koja će dati punu infrastrukturnu podršku Registru. 475 

2004. godine dvadeset hrvatskih banaka potpisalo je Društveni ugovor o osnivanju 

Hrvatskog registra obveza po kreditima d.o.o. (dalje u tekstu: Društveni ugovor). 

Po dobivanju suglasnosti HNB-a u siječnju 2005. godine registriran je HROK d.o.o., 

poduzeće za poslovne usluge. Banke s većom aktivom imaju udjele po 14 i 10%, a one s 

473 U različitim državama baze podataka imaju razne nazive npr. Credit Bureau (SAD), Credit Referencing 

Agency (V. Britanija), Centrale rischi (Italija), KSV – Kreditschutzverband (Austrija), Auskunftei (Njemačka), 

ZEK - ZentralEvidenz Kredite (Švicarska), a prva verzija takvog projekta u Hrvatskoj bila je poznata pod 

nazivom HROK -Hrvatski registar obveza po kreditima., vidi Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK), 

, (20.3.2009.). 

474 CRIF je međunarodna grupa specijalizirana za dizajniranje, razvoj i upravljanje sustavima kreditnog 

izvještavanja te pružanje potpore pri donošenju odluka za maloprodajna kreditna tržišta, a utemeljena je u 

Bologni (ITA) 1988. godine. CRIF nudi široki raspon integriranih informacija, procjena, modela vrednovanja, 

upravljačkih rješenja, softwarea, savjetovanja i svjetskih poslovnih informacijskih sustava, pri čemu pruža 

potporu bankama, financijskim institucijama, osiguranjima, telekomunikacijskim i ostalim kompanijama iz 

raznih sektora. CRIF pokriva cijeli spektar usluga od strateškog planiranja, preko akvizicija i upravljanja 

portfeljom, do naplate dugovanja. Više o CRIF-u vidi na , (6.6.2009.). 

475 Vidi , (20.3.2009.). 

76

manjom po 1%. U ljeto 2006. godine banke su potpisale Sporazum o korištenju HROK-a 

(dalje u tekstu: Sporazum), te započele sa slanjem podataka u bazu Registra. Od svibnja 2007. 

godine banke-korisnice i stambene štedionice 476 (dalje u tekstu: korisnici Registra) koriste 

HROK-ova kreditna izvješća u svrhu odobravanja novih kredita. 

Dakle, HROK d.o.o. je tvrtka koju je osnovalo 20 banaka 477 (dalje u tekstu: osnivačice) 

u RH sa svrhom obavljanja djelatnosti potpunog kreditnog registra. Potpuni kreditni registar 

je sustav za prikupljanje, obradu i razmjenu informacija o svim kreditnim obvezama klijenatapotrošača 

(dalje u tekstu: klijenti) i urednosti njihovog podmirivanja 478 . Registar posluje po 

načelu uzajamnosti 479 - samo oni koji daju podatke smiju dobiti informacije, tj. napraviti upit 

u HROK, te po načelu objektivnosti – Registar daje informacije u obliku izvještaja, a ne 

donosi odluku o odobrenju kredita, već to i dalje čini banka. U Registru se obrađuju podaci o 

svim kreditnim zaduženjima klijenata banaka, bilo da se radi o podacima o urednom 

otplaćivanju kredita, bilo neurednom, koje su korisnice Registra 480 . Banke korisnice podatke 

476 Banke i stambene štedionice korisnice HROK-a: Banka Kovanica d.d., Banco Popolare Croatia d.d., Centar 

banka d.d., Croatia banka d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Hrvatska poštanska banka d.d., Hypo Alpe- 

Adria-Bank d.d., Istarska kreditna banka Umag d.d., Jadranska banka d.d., Karlovačka banka d.d., Kreditna 

banka Zagreb d.d., BKS bank d.d., Međimurska banka d.d., Nava banka d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Partner 

banka d.d., Podravska banka d.d., Privredna banka Zagreb d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Slatinska banka 

d.d., Slavonska banka d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d., VABA d.d. banka Varaždin, Volksbank d.d., 

Zagrebačka banka d.d. HPB – stambena štedionica d.d., PBZ stambena štedionica d.d., Prva stambena štedionica 

d.d., Raiffeisen stambena štedionica d.d., Wüstenrot stambena štedionica d.d., vidi 

, (20.3.2009.). 

477 Banke osnivačice HROK-a: Banka kovanica d.d. Varaždin, Centar Banka d.d. Zagreb, Croatia banka d.d. 

Zagreb, ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, SOCIETE 

GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, ISTARSKA KREDITNA 

BANKA UMAG d.d. Umag, Jadranska banka d.d. Šibenik, Karlovačka banka d.d. Karlovac, Kreditna banka 

Zagreb d.d., Nava banka d.d. Zagreb, OTP banka d.d. Zadar, Partner banka d.d. Zagreb, Podravska banka d.d. 

Koprivnica, Privredna banka Zagreb d.d., Raiffeisen BANK Austria d.d. Zagreb, Slatinska banka d.d. Slatina, 

Volksbank d.d. Zagreb i Zagrebačka banka d.d. Zagreb, vidi , 

(20.3.2009.). 

478 Iz osnovne definicije vide se tri glavne uloge Registra. Prva je skupljanje podataka i tu je jasno da što su 

podaci potpuniji, to će biti veća njihova vrijednost, jer će se dobiti cjelokupna slika o zaduženosti svakog 

potrošača. Druga uloga je održavanje tih podataka, što obuhvaća ažuriranje banke podataka kako pristižu novi 

zapisi, kao i provjeru podataka, te mogućnost ispravljanja eventualnih pogrešaka. U tom postupku, zapravo se 

"podaci" pretvaraju u "informacije" jer se uključuju u postojeće zapise o potrošačima i na taj način se dobiva 

informacija o stanju zaduženosti. Treća uloga je distribucija informacija u obliku kakvog korisnici trebaju za 

učinkovito donošenje odluka., vidi , (20.3.2009.). 

479 Registri kredita postoje već više od dva stoljeća i poznat je statut jednog engleskog registra iz 1801. godine 

koji već naglašava princip uzajamnosti, tj. da samo oni koji daju podatke imaju pravo dobivati informacije. Isto 

tako navodi etičke standarde koji se moraju poštovati da bi svi korisnici registra mogli u punoj mjeri iskoristiti 

prednosti koje pruža njegovo postojanje. Načelo uzajamnosti vrijedi danas u svim zemljama koje imaju registre i 

to na svim razinama korisnika, jer moguće je imati korisnike koji imaju pristup samo negativnim informacijama., 

vidi , (20.3.2009.). 

480 Potpuni kreditni registar nema kriterije urednosti po kojima neka informacija ulazi, a neka ne. Ako nešto 

predstavlja kreditni odnos klijenta i banke, onda svi podaci o tom odnosu ulaze u HROK-ov Registar. Banke 

77

iz Registra koriste samo uz prethodnu pisanu suglasnost klijenta koja se potom prilaže uz 

zahtjev za kredit. 

Prilikom osnivanja i uspostave HROK-a uvaženi su svi propisi koji definiraju to 

područje, ZB 481 , ZZOP i ZZP. Trenutačno HROK posluje u skladu za ZKI-a, a u svom 

poslovanju poštuje visoke standarde propisane ZZOP-a te ZZP-a. Suglasnost za osnivanje 

HROK-a dala je HNB-a, a o namjeri uspostave Registra još tijekom 2005. godine 

obaviještena je Agencija za zaštitu osobnih podataka (dalje u tekstu: AZOP) čija je uloga 

provođenje ZZOP-a. Kada su u Registar počeli pristizati prvi podaci od strane korisnika u 

lipnju 2006. g., Registar je ispunio svoju obvezu prijave zbirke osobnih podataka AZOP-u i 

time se identificirao kao voditelj zbirke osobnih podataka sa svim pravima i obavezama koje 

proizlaze iz temeljnog Zakona 482 . Osim same tehnike prijave zbirke, u procedure korištenja 

HROK-a od strane korisnika (banaka i stambenih štedionica) uvrštena su stroga pravila. 

Osnovno pravilo jest da se korisnik podacima iz Registra može koristiti samo onda kada za to 

ima pisanu suglasnost klijenta 483 . Sam klijent, prije nego što mu se uopće ponudi mogućnost 

da potpiše suglasnost, mora putem informativne brošure biti upoznat s funkcijom i ulogom 

Kreditnog registra, kao i sa svrhom korištenja njegovih osobnih i financijskih podataka. 

Ukoliko klijent odbije potpisati suglasnost, nitko nema pravo napraviti upit u HROK i dobiti 

njegove podatke. Sam tekst pisane suglasnosti koja se klijentu nudi na potpis usuglašen je s 

AZOP-om. 484 

svoje podatke dostavljaju jedanput mjesečno i to za protekli mjesec, te se kašnjenja evidentiraju samo ako su 

duža od mjesec dana., vidi , (20.3.2009.). 

481 Pravnu osnovu osnivanja HROK-a činio je ZB-a obzirom da je HROK osnovan u vrijeme važenja tog 

Zakona. Danas ZB zamjenjuje ZKI, stoga potonji predstavlja važeću pravnu osnovu rada HROK-a. 

482 Čl. 17 st. 1 ZZOP glasi: „Voditelji zbirki osobnih podataka dužni su prije uspostave zbirke osobnih podataka 

dostaviti Agenciji za zaštitu osobnih podataka obavijest o namjeravanoj uspostavi zbirke osobnih podataka 

zajedno s podacima iz članka 14. ovoga Zakona, a također i o svakoj daljnjoj namjeravanoj obradi tih podataka, 

prije poduzimanja bilo kakvih aktivnosti obrade.“ Podaci iz čl. 14. ZZOP jesu: 1. naziv zbirke, 2. naziv, odnosno 

osobno ime voditelja zbirke i njegovo sjedište, odnosno adresu, 3. svrhu obrade, 4. pravni temelj uspostave 

zbirke podataka, 5. kategorije osoba na koje se podaci odnose, 6. vrste podataka sadržanih u zbirci podataka, 7. 

način prikupljanja i čuvanja podataka, 8. vremensko razdoblje čuvanja i uporabe podataka, 9. osobno ime, 

odnosno naziv korisnika zbirke, njegovu adresu, odnosno sjedište, 10. naznaku unošenja, odnosno iznošenja 

podataka iz Republike Hrvatske s naznakom države, odnosno međunarodne organizacije i inozemnog korisnika 

osobnih podataka te svrhe za to unošenje, odnosno iznošenje propisano međunarodnim ugovorom, zakonom ili 

drugim propisom, odnosno pisanim pristankom osobe na koju se podaci odnose, 11. naznaku poduzetih mjera 

zaštite osobnih podataka. 

483 Ovo pravilo proizlazi iz čl. 7 ZZOP-a koji predviđa privolu potrošača za razmjenu podataka i to samo u svrhu 

za koju je pristanak dan. No, čak i kada je potrošač dao suglasnost za razmjenu podataka putem HROK-a, on 

može u svako doba odustati od dane privole i zatražiti prestanak daljnje obrade njegovih podataka, osim ako se 

radi o obradi podataka u statističke svrhe kada osobni podaci više ne omogućuju identifikaciju osobe na koju se 

odnose (čl. 7. st. 2. ZZOP-a). 

484 

Vidi „Po kojim zakonima i propisima radi HROK?“, , 

(20.3.2009.). 

78

2. Korisnici HROK-a 

Banke i stambene štedionice za sada su jedini korisnici usluga HROK-a, međutim sve se 

više teži ka tome da kartične i leasing tvrtke budu također korisnici Registra jer daju potpuniju 

sliku zaduženosti i urednosti otplate kredita potrošača. U tu svrhu Ministarstvo financija 

osnovalo je radnu skupinu za analizu potrebe izrade posebnog zakona o kreditnim registrima 

(dalje u tekstu: ZKR), čiji je cilj razmotriti zakonski okvir najprikladniji za Hrvatsku. 

Banke korisnice usluga HROK-a pretežno su osnivačice. To su njih dvadesetak koje 

predstavljaju preko 95% tržišta kredita u Hrvatskoj 485 , čime HROK-ov Registar ima visoki 

stupanj legitimnosti. Osim 20 banaka osnivačica, HROK-u se do sada pridružilo još nekoliko 

banaka i 5 stambenih štedionica kao novi korisnici. 

HROK-ov interes je da se broj korisnika usluga Registra poveća. 486 Već smo vidjeli da u 

radu HROK-a vrijedi načelo uzajamnosti, tj. podatke iz HROK-a mogu dobivati samo oni 

korisnici koji i dostavljaju podatke o kreditima svojih klijenata u HROK. Na temelju tih 

podataka banka donosi odluku o odobravanju kredita klijentu. U tu svrhu podaci iz Registra 

zapravo čine osnovu za ocjenu kreditne sposobnosti potrošača prilikom davanja kredita. 

No, kada govorimo o potrošačkim kreditima sasvim je jasno da davatelji kredita osim 

banke mogu biti i druge pravne ili fizičke osobe. Osim toga preostalih 5% banaka koje 

sudjeluju na tržištu kredita u Hrvatskoj nisu korisnici HROK-a. 

3. Kreditno izvješće 

Kreditno izvješće je proizvod HROK-a. 

Kreditno izvješće predstavlja podatke o kreditnim zaduženjima klijenta, odnosno 

podatke o zatraženim i odobrenim kreditima, urednoj otplati kredita, instrumentima 

osiguranja i ostalo vezano uz kreditni odnos s bankom. 487 To se odnosi samo na podatke o 

kreditima, uključujući i kredit po tekućem računu (odobreni minus) jer on predstavlja kreditno 

485 

Postoje i podaci koji govore da korisnici Registra čine 97% tržišta kredita u Hrvatskoj. Vidi 

, (11.4.2009). 

486 Tako i HNB u svojim objavljenim Smjernicama o upravljanju kreditnim rizicima snažno potiče banke koje se 

do sada nisu uključile kao korisnice Registra, da se koriste HROK-om., vidi „Hoće li banke koje sada nisu u 

sklopu HROK-a imati mogućnost da se naknadno uključe?“, , 

(20.3.2009.). 

487 , (20.3.2009.). 

79

zaduženje, a ne odnosi se na stanja tekućih ili štednih računa, oročenih depozita ili ostale 

imovine klijenta koja je povjerena na čuvanje banci. 488 

Kreditno izvješće iznimno je važno pri donošenju odluke o odobrenju kredita klijentu. 

Uvidom u dosadašnju urednost i načine otplate kredita banka ima više elemenata za donošenje 

bolje odluke za klijenta (nego samo temeljem informacija na kreditnom zahtjevu), a s druge 

strane može spriječiti eventualnu prezaduženost i opasnost da se bude jamac nekome tko bi 

mogao imati problema pri otplati kredita. 489 Također, dobra reputacija u smislu kvalitetnog 

otplaćivanja kreditnih obveza može s vremenom dovesti do toga da banka prilikom novog 

kreditnog zaduživanja potrošaču ponudi povoljnije uvjete kreditiranja. Koristi od toga imaju i 

banke jer kvalitetnije procjenjuju kreditni rizik 490 , što je njihova obveza kao odgovornog 

poslovnog subjekta, i zbog vlastitih pravila poslovanja i zbog visokih standarda bankovnog 

poslovanja pod nadzorom središnje banke. 491 

U HROK-ovu bazu mogu ući samo podaci o potrošačevom kreditnom odnosu s bankom 

ili stambenom štedionicom,a korisnik dostavlja podatke u detaljno propisanom formatu 

jedanput mjesečno. 492 Bitno je naglasiti da ukoliko neki pravni odnos predstavlja kreditni 

odnos potrošača i banke, odnosno stambene štedionice, onda će svi podaci o tom odnosu biti 

sadržani u kreditnom izvješću. 493 Ako potrošač uredno podmiruje svoje ugovorene obveze, to 

će biti jasno vidljivo. Također, biti će vidljive i situacije u kojima potrošač ne plaća uredno 

rate kredita ili ih uopće ne plaća 494 . Dakle, HROK daje objektivni pregled kreditnih 

488 Vidi , (20.3.2009.). 

489 , (20.3.2009.). 

490 Kreditni rizik je rizik gubitka zbog neispunjavanja dužnikove obveze prema kreditnoj instituciji (čl. 96 ZKIa). 

Dalje, kreditna institucija dužna je donositi odluke o odobravanju kredita na temelju primjerenih i jasno 

definiranih kriterija te definirati postupke odlučivanja o odobravanju, promjenama, obnavljanju i refinanciranju 

kredita. Prije sklapanja ugovora koji je osnova za nastanak izloženosti kreditnom riziku, kreditna institucija 

procjenjuje dužnikovu kreditnu sposobnost te kvalitetu, utrživost, raspoloživost i vrijednost instrumenta 

osiguranja svojih potraživanja (čl. 115. st. 2. i 3. ZKI-a). 

491 

Vidi „Zašto je kreditno izvješće važno za klijenta i što on time dobiva?“, 

, (20.3.2009.). 

492 Vidi „Tko odlučuje o uvrštenju podataka u registar – svaka banka po svom nahođenju ili postoje jedinstvena 

pravila za sve?“, , (20.3.2009.). 

493 Putem kreditnog registra mogu se razmjenjivati samo podaci o kreditnim obvezama klijenta potrošača. Stanja 

štednih i ostalih računa, a ne kreditnih, ne mogu biti predmet razmjene u Registru. Unatoč tome što ostali računi, 

koje potrošač ima u banci, upotpunjuju sliku imovnog stanja klijenta, ne mogu bit dio sadržaja kreditnog izvješća 

zbog zaštite bankovne tajne. No, osim kreditnog registara banke u procjenu kreditne sposobnosti uzimaju i ostale 

dostupne vlastite izvore informacija. Vidi „Hoće li banke prilikom izrade izvješća o kreditima uzimati u obzir i 

stanja štednje klijenta u toj banci? To bi po mojem mišljenju upotpunilo sliku klijenta. Zar se i to ne uzima u 

ocjenu kad se odobravaju krediti?“, , (20.3.2009.). 

494 Temeljem „negativnog“ izvješća HROK-a banka može odbiti kreditni zahtjev potrošača, no to ne znači da 

potrošač ne može dobiti kredit u nekoj drugoj banci. Banke u Hrvatskoj izuzetno su kompetitivne. Jedan element 

za dobivanje kredita je kreditna politika i politika upravljanja rizicima, koje se razlikuju od banke do banke. 

Tržišno natjecanje se posebno ocrtava kod npr. kamatnih stopa, pa unatoč svim preporukama koje pred banke 

80

zaduženja, a korisnici u okviru svojih kreditnih i poslovnih politika te podatke 

interpretiraju. 495 

Osim financijskih podataka o kreditnom odnosu potrošača i korisnika Registra, u 

Registru se nalaze i osobni podaci klijenta potrebni za identifikaciju i komunikaciju (npr. ime 

i prezime, matični broj, adresa stanovanja, broj telefona, itd…). 496 Kreditno izvješće mogu 

zatražiti korisnik Registra 497 i klijent, odnosno potrošač 498 . 

Vrste kreditnih izvješća su kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta i kreditno 

izvješće na zahtjev korisnika. 

3.1. Kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta 

Kreditno izvješće na osobni zahtjev klijenta je pregled podataka o svim kreditnim 

obvezama klijenta i pregled svih zahtjeva za odobrenje kredita koje je postavio klijent. 499 

Takvo izvješće sadrži i podatke o vjerovnicima kreditnih obveza, podatke o bankama kojima 

je klijent postavio zahtjev za odobrenje kredita te podatke o svim upitima za sačinjavanje 

kreditnih izvješća za tog klijenta. 500 

Takva vrsta kreditnih izvješća je potpunija jer klijent može vidjeti u kojim sve bankama 

ima kreditni odnos, dok u kreditnom izvješću koje će banke naručivati ta informacija neće biti 

vidljiva, već samo financijski pokazatelji kreditnog odnosa. 501 

stavlja središnja banka, kamatne stope su i dalje na povijesnom minimumu. Stoga je moguće da dvije različite 

banke za isto kreditno izviješće donesu različitu odluku o prihvaćanju kreditnog zahtjeva i potrošaču ponude 

drugačije uvjete kreditiranja. Takve situacije su se već u praksi pokazale u onim zemljama gdje je korištenje 

kreditnog registra uobičajeni modus operandi. Vidi „Ako jedna banka odbije moj kreditni zahtjev temeljem 

kreditnog izvješća HROK-a, je li moguće da kod druge dobijem kredit temeljem tog istog izvješća?“, 

, (20.3.2009.). 

495 Vidi „Po kojim kriterijima informacije ulaze u Registar?“, , 

(20.3.2009.). 

496 Vidi „Nalaze li se u Registru i osobni podaci?“, , (20.3.2009.). 

497 Kreditno izvješće Korisnik može zatražiti samo kada mu klijent za to da pisanu suglasnost tijekom 

podnošenja zahtjeva za kredit. Bez suglasnosti klijenta nema niti kreditnog izvješća. Sam proces upita od strane 

korisnika, izrade izvješća i dostave natrag korisniku ide relativno brzo. 

498 Svaka fizička osoba može putem svoje banke ili stambene štedionice ili izravno u HROK-u zatražiti svoje 

kreditno izvješće (Kreditno izvješće na osobni zahtjev) i ono će mu u zakonskom roku biti dostavljeno. U njemu 

će uz financijske podatke o svom kreditu/kreditima, vidjeti i naziv kreditora, te sve korisnike koji su za njega 

zatražili kreditno izvješće. Banka u svom izvješću ne može vidjeti kod koga klijent ima kredit i tko je sve za 

njega prije zatražio kreditno izvješće, vidi „Tko ga može zatražiti?“, 

, (20.3.2009.). 

499 Vidi , (20.3.2009.) 

500 Vidi , (20.3.2009.) 

501 Vidi „Kreditno izvješće na osobni zahtjev“, , (20.3.2009.). 

81

Osnovno je pravilo da kreditno izvješće može zatražiti svaka fizička osoba za sebe i ono 

će joj biti dostavljeno u zakonskom roku. 502 Zahtjev podnosi klijent osobno ili njegov 

opunomoćenik uz predočenje ovjerene punomoći od strane javnog bilježnika,a može se 

predati u bilo kojoj poslovnici bilo koje banke korisnice Registra. 503 

Postupak predaje zahtjeva je sljedeći: 

1. u poslovnici korisnika klijent treba zatražiti na uvid brošuru ( HROK i kreditno 

izvješće potrošača) u kojoj se nalaze osnovne informacije o radu HROK-a, 2. klijent treba 

potpisati izjavu za izradu kreditnog izvješća na osobni zahtjev klijenata, kojom daje 

suglasnost za izradu svog kreditnog izvješća HROK-u, 3. klijent treba ispuniti i potpisati 

zahtjev za dostavu kreditnog izvješća, u kojem se navodi željeni način i adresa dostave 

izrađenog kreditnog izvješća 504 , 4. klijent mora uplatiti naknadu za izradu i dostavu kreditnog 

izvješća (visina naknade ovisi o odabranom načinu i mjestu dostave) 505 , 5. zaposlenik 

korisnika će nakon provedene identifikacije potpisane dokumente proslijediti u HROK, 6. na 

osnovi zaprimljene dokumentacije (izjava, zahtjev i potvrda o plaćenoj naknadi) HROK će 

izraditi kreditno izvješće klijenta i poslati ga klijentu načinom i na adresu koju je klijent naveo 

u zahtjevu. 506 

502 Prema ZZOP rok za izradu kreditnog izvješća iznosi 30 dana, mada se u praksi nastoji zainteresiranim 

potrošačima izraditi njihovo kreditno izvješće u što krećem roku. Vidi „Koji je zakonski rok za dobivanje 

kreditnog izvješća?“, , (20.3.2009.). 

503 Banke snose trošak izrade kreditnog izvješća temeljem zahtjeva klijenta. Dakle, ukoliko klijent traži od banke 

kredit, te se informira putem brošure o HROK-u i kreditnom izvješću potrošača i dade pisanu suglasnost da se 

izradi izvješće, tada banka koja daje kredit snosi trošak izrade kreditnog izvješća. Ovakvo rješenje zapravo je 

vrlo logično jer podaci sadržani u kreditnom izvješću potrebni su banci kao davatelju kredita radi ocjene kreditne 

sposobnosti klijenta. Više o tome vidi , (20.3.2009.) 

504 Klijent prilikom naručivanja kreditnog izvješća na osobni zahtjev u poslovnici korisnika može odabrati 

sljedeće načine dostave: a) e-mailom – e-mail adresa mora sadržavati ime i/ili prezime klijenta. Klijent prihvaća 

sve rizike slanja kreditnog izvješća e-mailom, b) običnom poštom - kreditno izvješće može se poslati samo na 

poštansku adresu u Republici Hrvatskoj. Klijent prihvaća rizik slanja običnom poštom i c) preporučenom 

poštom, vidi , (20.3.2009.) 

505 E- mailom – naknada 40 kn, običnom poštom – naknada 50 kn i preporučenom poštom – naknada je 70 kn. 

506 

Osim toga klijent može zatražiti izradu svog kreditnog izvješća na osobni zahtjev direktno u HROK-u uz 

prethodno ugovoreni termin ili bez prethodno ugovorenog termina. Pri dolasku u HROK, u zakazanom terminu, 

ovlašteni zaposlenik HROK-a vrši identifikaciju klijenta. Klijent će od ovlaštene osobe HROK-a na uvid dobiti 

informativnu brošuru u kojoj se nalaze osnovne informacije o radu HROK-a. Klijent treba potpisati Izjavu za 

izradu kreditnog izvješća na osobni zahtjev klijenta kojom daje suglasnost za izradu svojeg kreditnog izvješća 

HROK-u. Na osnovu potpisane Izjave ovlašteni zaposlenik HROK-a će izraditi kreditno izvješće klijenta i nakon 

potvrde uplate iznosa sukladno cjeniku HROK-a d.o.o. uručiti ga klijentu. Naknada za izradu kreditnog izvješća 

bez prethodno zakazanog termina iznosi 100 kn, te se plaća u HROK-u d.o.o. prije izrade kreditnog izvješća. 

Više o tome vidi „Kreditno izvješće na osobni zahtjev“, , 

(20.3.2009.). 

82

3.2. Kreditno izvješće na zahtjev korisnika 

Kreditno izvješće na zahtjev korisnika Registra je pregled podataka o svim kreditnim 

obvezama klijenta i pregled svih zahtjeva za odobrenje kredita koje je postavio klijent. 507 

Takvo izvješće ne sadrži podatke o vjerovnicima kreditnih obveza niti podatke o bankama 

kojima je klijent postavio zahtjev za odobrenje kredita, osim ako se radi o kreditnim 

obvezama i zahtjevima korisnika koji je postavio upit (prikaz vlastitog računa). Korisnici 

HROK-a mogu zatražiti kreditno izvješće o svakom klijentu koji podnosi zahtjev za kredit, 

odnosno o svakom potencijalnom sudioniku kreditnog odnosa uz uvjet da svaki od njih 

potpiše suglasnost za objedinjavanje i izradu kreditnog izvješća. 508 

4. Prednosti HROK-a 

Prednosti koje donosi Registar odnose se na sve aktere financijskog tržišta: na 

potrošače, na korisnike Registra, kao i na sve institucije koje obavljaju nadzor nad 

financijskim poslovanjem. 509 

Upotrebom HROK-a očekuje se brže i jednostavnije, a s vremenom i jeftinije dolaženje 

do kredita. Najveće prednosti ima potrošač kojemu je u interesu da ga njegov financijski 

partner „bolje“ poznaje, naravno kad nema ništa za skrivati. Na taj način razumno koristeći 

kreditne povlastice mogu bolje i više kupiti, istovremeno postižući bolje uvjete kreditiranja. 

Za one potrošače čije obveze po kreditima nisu uredne, zahvaljujući informacijama koje 

Registar ima, banka će odbivši njihov zahtjev za kreditom, vjerojatno uspjeti spriječiti 

prezaduženost potrošača, i na taj način sačuvati ih od neugodnih situacija u koje bi ih dovelo 

nepodmirivanje obveza. 510 Naime, uvidom u nečiju objektivnu kreditnu zaduženost korisnici 

mogu bolje upravljati svojim kreditnim rizikom, te nuditi građanima povoljnije kreditne 

proizvode. Također, potpunim uvidom u kreditnu zaduženost može se spriječiti da netko bude 

507 , (20.3.2009.) 

508 Vidi „Kreditno izvješće na zahtjev korisnika“, , (20.3.2009.) 

509 Vidi , (20.3.2009.). 

510 U zemljama u kojima nema kreditnog registra, loše odluke banaka i njihovi gubici moraju se nadoknaditi na 

cijelom tržištu, tako da se može postaviti pitanje: Zašto da „dobri“ plaćaju za „loše“? Eliminiranjem 

potencijalnih loših, ostalima se može ponuditi manja kamatna stopa, i tako pojeftiniti kredite, te ih otvoriti širem 

krugu potrošača. Kao zaštita potrošača, u nekim zemljama postoje komisije koje pokušavaju na „prijateljski“ 

način riješiti problem prezaduženosti potrošača prije moguće sudske intervencije. To naravno, smanjuje i 

troškove i opterećenost sudova. Više o tome vidi , (20.3.2009.). 

83

jamac onome tko bi mogao imati problema pri otplati kredita. Informacije relevantne za 

odobrenje kredita bit će raspoložive na jednom mjestu i to upravo tamo gdje se taj kredit 

odobrava, čime se štedi vrijeme klijentima. 511 

Naime, do sada korisnici u pravilu nisu posjedovali nikakve informacije o nekom 

klijentu jer npr. do tada korisnik nije poslovao s tim klijentom pa je zbog nepostojanja tih 

relevantnih informacija korisnik možda imao konzervativniji pristup pri odobravanju kredita. 

Međutim, u trenutku kada korisnik bude mogao kupiti kreditno izvješće i vidjeti da klijent već 

ima kredite koje uredno otplaćuje ili ih je već otplatio kod drugih korisnika, izgledno je da će 

i ovaj korisnik biti zainteresiran da mu odobri idući kredit. Takvo povećanje volumena 

prodaje dovodi do smanjenja jediničnog troška odobravanja kredita i korisnik tu uštedu može 

podijeliti s klijentima, bilo smanjenjem kamata, bilo naknada. Ideja Registra je da o 

rashodima klijenata da što više relevantnih informacija. Korisnicima će samo ostati da 

razmotre prihodnu stranu i instrumente osiguranja kredita. Tako će se moći bolje odrediti 

prikladna mjesečna rata, a klijent se time štiti i od prezaduživanja. No, moguće je da će 

identično kreditno izvješće za dva korisnika značiti različitu poslovnu odluku. Registar 

za korisnike znači veliku redukciju rizika, pogotovo kod korisnika koji im do tada nisu bili 

klijenti. Profitabilnost korištenja Registra za korisnike ovisi i o troškovima prema HROK 

d.o.o.; jer osim što je investirao kapital u HROK, korisnik će plaćati i sva zatražena kreditna 

izvješća. Svakako ima mogućnosti za povećanje prihoda iz kreditiranja, no odluka je svakog 

pojedinog korisnika koliko će od toga usmjeriti u smanjenja kamatnih stopa i naknada za 

kredite. 512 

Dakle, prednosti potpunog kreditnog registra su: a) za potrošače: lakše dolaženje do 

kredita, povoljniji uvjeti, povećanje kupovne moći, sprečavanje prezaduživanja, te ušteda 

vremena; b) za korisnike: bolje upravljanje kreditnim rizikom, učinkovitije donošenje odluka i 

povećanje prodaje kreditnih proizvoda; c) za državne ustanove: mogućnost boljeg nadzora, 

klasifikacija rizičnosti plasmana, statističke analize rezultata i kretanja kreditiranja; d) za 

ukupan razvoj i rast kreditne industrije: automatizacija kreditnog procesa, krediti bez mnogo 

instrumenata osiguranja i diferencirane kamatne stope za iste kreditne proizvode. 513 

511 Svjetska iskustva pokazuju da se korištenjem kreditnog registra povećava kreditna aktivnost, pa samim time i 

broj odobrenih kredita. Vidi „Prednosti registra“, , (20.3.2009.). 

512 Vidi , (20.3.2009.). 

513 Vidi , (20.3.2009.). 

84

5. Nedostaci HROK-a 

Vidjeli smo koje su prednosti osnivanja i djelovanja HROK-a, no isto tako postoje i 

brojni nedostaci koji umanjuju značaj samog Registra. Kako rad Registra još uvijek nije 

reguliran posebnim zakonom, uočavaju se neka neadekvatna rješenja koja bi trebalo otkloniti 

u cilju stvaranja još kvalitetnijeg i pouzdanijeg sustava za razmjenu podataka 514 , stoga 

autorica u ovom dijelu daje kritički osvrt na rad HROK-a. 

Prvi problem predstavljaju davatelji kredita koji nisu korisnici HROK-a. Već smo naveli 

kako su jedini korisnici Registra banke i stambene štedionice. No, kada govorimo o 

potrošačkom kreditu u ulozi kreditora, odnosno zajmodavca, pojavljuju se mnoge druge 

pravne (npr. leasing kuće), a i fizičke osobe (npr. trgovac koji je ujedno prodavatelj). 515 

Zajmodavci fizičke osobe ne mogu dobiti pristup bazi podataka o kreditnim obvezama svog 

potrošača zbog načela uzajamnosti. Iz istog razloga baza podataka nije dostupna ni bankama 

kao kreditorima koje nisu korisnice. Također, ne postoji obveza korisnika Registra na slanje 

podataka o svojim klijentima, ali takvom korisniku neće biti dostupni podaci o potrošačima 

drugih banaka, odnosno neće biti odobren pristup bazi podataka. Sukladno tome trebalo bi 

osnovati još jednu bazu podataka za sve ugovore o potrošačkim kreditima kod kojih se kao 

zajmodavac ne javlja banka korisnica ili da se u HROK-u nalaze i podaci o kreditnim 

obvezama potrošača takvih ugovora. 

Drugi problem koji se javlja je pitanje točnosti podataka. Apsolutna točnost i ažurnost 

podataka je ono čemu teže svi kreditni registri, pa tako i HROK. Međutim, HROK prikuplja 

podatke koje mu šalju njegovi korisnici i ni na koji način Registar ne može znati da li su ti 

podaci točni. Dakle, još uvijek ne postoji način provjere točnosti podataka od strane HROK-a, 

te jedina osoba koja može svjedočiti o veritetu podataka je potrošač, odnosno klijent banke. 

Ukoliko klijent primijeti da neki od podataka sadržani u njegovom kreditnom izvješću nisu 

točni, on se mora javiti u banku koja je te podatke unijela u HROK, tj. koja je odobrila kredit, 

514 Važno je uočiti razliku između HROK-a i SRI-a ( Sustav razmjene informacija), ili kako se često naziva „crna 

lista“. HROK i SRI dva su odvijena sustava koji u funkcionalnom smislu nemaju nikakvih dodirnih točaka. 

Može se govoriti o sličnosti jednog dijela sadržaja, jer SRI razmjenjuje samo negativne financijske podatke i to 

isključivo one koje se odnose na neurednu otplatu kredita. S druge strane HROK nema kriterij ulaznosti 

podataka, već u sustav ulaze svi podaci o kreditnom odnosu potrošača i banke, odnosno stambene štedionice. 

Zbog toga je HROK potpuni kreditni registar i predstavlja puno bolji izvor informacija,a osobito daje potpuniju i 

stvarniju sliku kreditne zaduženosti potrošača. Vidi „Koja je razlika između HROK-a i SRI-a? Je li riječ o istim 

ili odvojenim sustavima?“, , (20.3.2009.). 

515 Također, tu je još i preostalih 5% banaka koje sudjeluju na tržištu kredita u Hrvatskoj, a nisu korisnice 

HROK-a. No, potonje banke ne predstavljaju tako veliki problem kao ostali zajmodavci različiti od banke ili 

stambene štedionice, jer postoje tendencije za njihovo uskoro uključivanje u popis korisnika HROK-a. 

85

a na banci je da ih provjeri i, ukoliko se reklamacija klijenta pokaže opravdanom, ispravi u 

zakonskom roku i tako ispravljene dostavi ponovo u Registar. Korisnik će klijentu, nakon 

dostave ispravljenog/ih podataka u bazu, ponuditi u roku od sedam dana izradu novog 

kreditnog izvješća na osobni zahtjev, uz prethodno potpisanu suglasnost. U slučaju da se 

ustanovi da je pogrešan podatak posljedica greške obrade sustava HROK-a, HROK je dužan 

postupkom učiniti ispravak 516 . 517 Dužnost ispravljanja netočnih ili nepotpunih podataka 

HROK-a proizlazi iz ZZOP-a 518 , te troškove ispravka snosi voditelj zbirke, tj. HROK. 519 I iz 

samog zakona proizlazi kako voditelj zbirke nije dužan provjeravati točnost podataka, već 

samo postoji obveza ispravljanja pogrešnih ili nepotpunih podataka na zahtjev klijenta. Drugi 

problem koji se nadzire je slučaj odbijanja kreditnog izvješća na zahtjev potrošača. Tada 

potrošač nema pravo uvida u kreditno izvješće, pa ne može ni reagirati na točnost, odnosno 

netočnost podataka. Jedno od mogućih rješenja ja da se kao razlog odbijanja navede „loš“ 

kreditni izvještaj. Tada potrošač ima pravo dobiti na uvid kopiju svog izvještaja i zatražiti 

ispravljanje, ako ocijeni da je neka informacija pogrešna. U tom cilju treba uspostaviti jasnu 

proceduru prilikom zahtjeva za provjeru i/ili ispravak informacije 520 . 521 Međutim, protivnici 

ovakvog rješenja mogli bi biti oni koji ne žele pokazati svoju kreditnu prošlost. Obzirom da 

podatke u Registar šalju korisnici, pretpostavka je da se uvijek radi o točnim podacima 522 , ali 

ipak postoji rizik jer u tom trenutku Registar ne može provjeriti da li su podaci točni. 

516 Podatke u registar korisnici automatskim procedurama dostavljaju po unaprijed zadanim postavkama. Nakon 

što korisnik zatraži kreditno izvješće za klijenta/potrošača, a pri tom je dobio pisanu suglasnost samog klijenta, 

sustav sam generira i korisniku dostavlja kreditno izvješće. Znači ne postoji osoba koja izvješće izrađuje i potom 

ga dostavlja korisniku, već to radi sam sustav. Time se eliminira ljudski faktor pri izradi samog kreditnog 

izvješća. Vidi „Je li sustav postavljen tako da se podaci ne mogu lažirati? I kolika je mogućnost ljudske 

pogreške kod pripreme kreditnog izvješća?“, , (20.3.2009.). 

517 Vidi , (20.3.2009.). 

518 Čl. 20. ZZOP-a glasi: „Voditelj zbirke osobnih podataka dužan je na zahtjev ispitanika, odnosno njegovih 

zakonskih zastupnika ili punomoćnika dopuniti, izmijeniti ili brisati osobne podatke ako su podaci nepotpuni, 

netočni ili neažurni te ako njihova obrada nije u skladu s odredbama ovoga Zakona. Neovisno o zahtjevu 

ispitanika, u slučaju ako voditelj zbirke osobnih podataka utvrdi da su osobni podaci nepotpuni, netočni ili 

neažurni, dužan ih je sam dopuniti ili izmijeniti. O izvršenoj dopuni, izmjeni ili brisanju osobnih podataka 

voditelj zbirke osobnih podataka dužan je najkasnije u roku od 30 dana izvijestiti osobu na koju se osobni podaci 

odnose i korisnike osobnih podataka.“ 

519 Čl. 22 ZZOP-a. 

520 U nekim zemljama, svaki potrošač može jednom godišnje besplatno zatražiti svoj vlastiti kreditni izvještaj u 

svrhu provjere, a ako ga želi češće od toga, tada plaća tržišnu cijenu i dobije ga kad god želi. Vidi 

, (20.3.2009.). 

521 Vidi , (20.3.2009.). 

522 Ova pretpostavka je oboriva (praesumptio juris). No, kako se radi o pretpostavci točnosti podataka oni se 

zapravo ne provjeravaju kao ni druge oborive pretpostavke. Dokazuje se samo suprotno, što će reći da se mora 

dokazati netočnost podataka. Dok se to ne dokaže, pretpostavlja se da su podaci sadržani u Registru točni. 

86

Stoga autorica smatra kako bi donošenjem novog ZKR-a posebnu pozornost trebalo 

usmjeriti ka pronalasku adekvatnog rješenja glede točnosti podataka i veće zaštite osobnih 

podataka potrošača, a sve to iz razloga pravne sigurnosti, te općenito sigurnosti građana u 

pojedine institucije potrebne za efikasno financijsko poslovanje jedne zemlje. 523 

Daljnji problem predstavlja suglasnost klijenta za izradu kreditnog izvješća. Osnovno je 

pravilo da se korisnik može koristiti podacima iz Registra tek nakon pisane suglasnosti 

klijenata. Potpisivanjem te suglasnosti klijent daje banci pravo da putem HROK-a zatraži 

kreditno izvješće o njegovoj kreditnoj aktivnosti. Pritom banka ne vidi u kojim sve bankama 

klijent ima kredite, već vidi samo financijske podatke o kreditu i njegovom (ne)urednom 

otplaćivanju. Uvid u kreditno izvješće tada postaje jedan od glavnih elemenata pri odluci o 

prihvaćanju zahtjeva za dodjelu kredita. Ukoliko klijent odbije potpisati suglasnost, nitko 

nema pravo uvida u HROK-ove podatke o njemu. Ovo pravilo je u cilju očuvanja privatnosti 

podataka, a zahtjevom za kreditom, potrošač daje financijskoj instituciji dopuštenje za 

provjerom podataka. 524 A contrario, u RH ne postoji obveza ocjene kreditne sposobnosti 

potrošača jer potrošač ima pravo uskratiti svoj potpis za izradu kreditnog izvješća. Pitanje je 

kako će banka tada postupiti glede odobravanja kredita. Takav postupak potrošača može se 

shvatiti kao „skrivanje“ kreditne prošlosti 525 , ali to ne mora biti razlog za odbijanja zahtijeva 

za kredit. Potrošač i dalje može dobiti kredit, ako je to u skladu sa kreditnom politikom te 

banke. Ovisno o svojim internim pravilima, banka će donijeti odluku o mogućnosti odobrenja 

potrošačevog zahtjeva za kredit i bez suglasnosti za pristup podacima. 526 U slučaju da banka 

ipak odobri kredit klijentu, unatoč tome što je odbio dati suglasnost, za pretpostaviti je da će 

zahtijevati povećana sredstva osiguranja tražbine zbog eventualne nesigurnosti u platežnu 

moć klijenta. 

Iz svega navedenog jasno je kako u radu HROK-a postoje određeni nedostaci koje bi 

zakonodavac trebao otkloniti donošenjem novog zakona o kreditnom registru. Pritom, valja 

523 

Kako bi se podigla svijest građana o pravu na zaštitu osobnih podataka, Vijeće Europe uz potporu Europske 

Komisije proglasilo je 28. siječnja "Europskim danom zaštite osobnih podataka", koji se 2007. godine prvi puta 

prigodno obilježio u RH. Time se nastoji naglasiti kako je pravo na zaštitu osobnih podataka jedno od temeljnih 

prava svakog čovjeka. Vidi Europski dan zaštite osobnih podataka, 

, 28 siječnja 2009., 

( 10.3.2009.). 

524 , (20.3.2009.). 

525 Obzirom da su banke počele slati podatke o svojim klijentima HROK-u u lipnju 2006. g., sve (ne)uredne 

otplate kredita prije toga neće biti vidljive. Stoga ako potrošač i želi „sakriti“ svoju kreditnu prošlost, neće biti 

potrebno da to čini za kreditne obveze prestale do tog vremena. 

526 

Vidi „Što ako klijent ne potpiše suglasnost za razmjenu podataka kroz HROK?“, 

, (20.3.2009.). 

87

voditi računa o usklađivanju potrošačkog prava u širem smislu, te donijeti ujednačena 

nacionalna rješenja. 

88

IX. ZAKLJUČAK 

Europsko pravo uređuje zaštitu potrošača direktivama kojima se štite potrošači kao 

slabije ugovorne strane. Potrošačke kredite uređuje Direktiva 87/102/EEZ čije su odredbe 

preuzete u hrvatsko pravo, te nova Direktiva 2008/48/EZ čije se odredbe tek moraju preuzeti 

usvajanjem novog zakona o potrošačkom kreditu. 

Direktiva 87/102/EEZ, utemeljena na načelu minimalne harmonizacije, dala je 

državama članicama izbor da ili zadrže postojeće propise o zaštiti potrošača prilikom 

sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, ili da usvoje nove propise koji određuju viši stupanj 

zaštite potrošača nego li to određuje ona sama. Posljedice takvog rješenja bile su očigledne 

razlike između propisa država članica o potrošačkom kreditu. Na taj način Direktiva 

87/102/EEZ nije uspjela ostvariti svoje ciljeve, kao što je stvaranje zajedničkog tržišta za 

potrošačke kredite i povećanje stupnja zaštite potrošača. 527 Te okolnosti, zajedno sa 

promjenama aktualnog stanja na tržištu kredita od 1987. g. do danas, rezultirale su usvajanjem 

nove Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima. Nova Direktiva 2008/48/EZ pokušat će 

ostvariti ciljeve koje njezina prethodnica nije uspjela. Direktiva 2008/48/EZ, počivajući na 

načelu maksimalne harmonizacije, predstavlja zakonski okvir ispod kojeg državama 

članicama nije dopušteno uređivati svoje nacionalno pravo potrošačkog kredita, odnosno 

državama članicama ne dopušta zadržavanje postojećih ili usvajanje novih propisa koji 

odstupaju od njezinih odredbi. 528 

Prvi pokušaji usklađivanja pravnih propisa RH sa propisima EU o potrošačkom kreditu 

učinjeni su 2003. g. donošenjem Zakona o zaštiti potrošača kojim su preuzete odredbe 

Direktive 87/102/EEZ. Potrošačke kredite uređuje Glava IX. ZZP-a pod nazivom „Potrošački 

zajam“. Već na prvi pogled mogu se uočiti različiti termini u hrvatskom i europskom pravu 

samim time što se u ZZP-a ne koristi termin „potrošački kredit“ već „potrošački zajam“. Kako 

je već objašnjeno, time se zapravo želi istaknuti da potrošački zajam može biti odobren od 

strane bilo koje fizičke ili pravne osobe koja ga odobrava u okviru svoje profesionalne 

djelatnosti, a ne samo od strane banaka ili neke druge kreditne institucije. Upravo iz 

navedenih razloga u samom naslovu rada sadržan je izraz „potrošački zajam“, mada se u 

tekstu mahom koristi termin „potrošački kredit“. Slijedom navedenog autorica smatra kako bi 

donošenjem novog ZPK-a trebalo uskladiti određene termine, te kako je i vidljivo već iz 


528 ibid., str. 54. 

89

samog naslova budućeg zakona, koristiti izraz „potrošački kredit“. 2007. g. usvojen je novi 

ZZP-a u cilju otklanjanja postojećih nedostataka. Taj zadatak hrvatski zakonodavac nije u 

potpunosti izvršio, iako je velika većina nedostatka ipak ispravljena. No, ono što se najviše 

kritizira je način preuzimanja europskih propisa metodom „copy-paste“, odnosno doslovnim 

prevođenjem i prepisivanjem odredba direktiva ne vodeći pritom računa o usklađivanju 

hrvatskih propisa potrošačkog kredita. Osim u ZZP-a, odredbe o potrošačkom kreditu nalaze 

se i u drugim hrvatskim zakonskim aktima kao što su to ZOO i ZKI. Ti zakoni u mnogočemu 

odstupaju od pravnog uređenja potrošačkih kredita u „glavnom“ ZZP-u. Tako hrvatsko pravo 

poznaje dvije definicije potrošača međusobno nekonzistentne. Prema definiciji iz ZZP-a 

određenje pojma potrošača obuhvaća fizičke osobe koje sklapaju ugovor o potrošačkom 

zajmu u svrhe koje nisu namijenjene njihovoj poslovnoj djelatnosti. S druge strane ZKI kaže 

obrnuto. Prema definiciji koju sadrži u krug potrošača spadaju sve fizičke osobe koje ugovor 

o potrošačkom kreditu sklapaju s kreditnom institucijom bez obzira na svrhu ugovora. Na taj 

način potrošač koji sklapa ugovor o kreditu s bankom, ako je namjena ugovora povezana s 

obavljanjem njegove profesionalne djelatnosti, uživati će pravnu zaštitu prema ZKI-a, dok isti 

neće imati pravo na zaštitu prema ZZP-a jer je on već po samoj definiciji isključen iz 

personalnog polja primjene. Takva odstupanja i suprotstavljanja odredba navedenih zakona 

otežavaju, pa čak i ugrožavaju, položaj potrošača prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom 

kreditu. Stoga, ka cilju učinkovitije zaštite potrošača, autorica apelira na opreznije 

preuzimanje odredba nove Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK, izbjegavajući čisto 

prepisivanje. Obzirom da je rok za implementaciju Direktive 2008/48/EZ dvije godine, točnije 

do 12.5.2010. g., RH da bi ispunila svoju obvezu usklađivanja pravnih propisa s pravnom 

stečevinom Zajednice, koja proizlazi iz čl. 74 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, mora 

do tog datuma donijeti novi ZPK-a. Unutar tog razdoblja, odnosno slijedećih godinu dana, 

bilo bi potrebno provesti usklađivanje odredba svih hrvatskih propisa do čije primjene može 

doći prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu. 

Direktiva 2008/48/EZ donosi brojne novosti u materiji potrošačkih kredita poput 

obveze sveobuhvatnog informiranja potrošača, obvezu ocjene kreditne sposobnosti potrošača, 

pravo na otkaz ugovora o kreditu sklopljenog na neodređeno vrijeme, pravo na raskid ugovora 

o kreditu, te uvodi novog subjekta ugovora o potrošačkom kreditu-kreditnog posrednika. No 

upravo su neke od tih novosti predmet žestoke kritike. 529 

529 Vidi ibid., str. 2. 

90

„Jezgru“ izmjene nove Direktive 2008/48/EZ čini obveza informiranja potrošača kako u 

predugovornom tako i u ugovornom stadiju. Niz informacija koje se potrošaču moraju 

priopćiti prije i za vrijeme trajanja ugovora uređuju svega tri Glave Direktive 2008/48/EZ. 

Cilj tih odredbi je povećanje zaštite potrošača otklanjanjem nesuglasnosti koje postoje u 

informacijama kojima raspolažu davatelji kredita i potrošači. Time se potrošačima omogućava 

donošenje ispravne odluke temeljem točnih i detaljnih podataka. Unatoč tome postavlja se 

pitanje u kojoj su mjeri potrošači sposobni shvatiti čitavu „paletu“ informacija koje mora 

sadržavati ugovor o potrošačkom kreditu. Imajući pred sobom niz informacija potrošaču će 

zapravo biti vrlo teško razumjeti sve informacije bez stručne pomoći. Autorica smatra da je to 

jedan od razloga uvođenja kreditnog posrednika u personalno polje primjene Direktive 

2008/48/EZ. S druge strane, time se samo zatvara začarani krug prezaduženosti građana, jer 

takva rješenja otežavaju sklapanje ugovora o potrošačkom kreditu bez pomoći kreditnog 

posrednika, a posrednik poslove savjetovanja i pružanja informacija obavlja za novčanu 

protuvrijednost čime se „diže“ cijena kredita. Sljedeći problem koji se može uočiti je 

oglašavanje kod prekograničnih kredita. Jedan od ciljeva nove Direktive 2008/48/EZ je 

povećanje udjela prekograničnih kredita, a sve to u cilju stvaranja jedinstvenog europskog 

tržišta. Nameće se pitanje kako će potrošač razumjeti sve informacije sadržane u oglašavanju 

ako ono nije na materinjem jeziku ili na njemu poznatom jeziku. U takvoj situaciji ili će 

potrošač trebati stručnu pomoć prevoditelja i/ili kreditnog posrednika, ili će kreditori 

oglašavati svoje ponude na različitim jezicima. Odabirom prvog rješenja ponovo se pojavljuje 

problem povećanja cijene kredita. Ako idemo u smjeru povećane zaštite potrošača i veće 

transparentnosti potrošačkih kredita, čemu i teži Direktiva 2008/48/EZ, potrošaču bi trebalo 

biti dostupno svako oglašavanje, odnosno svaka ponuda za sklapanje ugovora o kreditu na 

području Zajednice kako bi zaštitio svoje interese odabirom najpovoljnije ponude. Ako pak 

banke i drugi davatelji kredita oglašavaju svoje ponude na različitim jezicima nadzire se 

problem zapošljavanja novog kadra ljudi koji će prevoditi ponude kako bi one bile dostupne 

što širem krugu stanovnika EU. 

Što ako davatelj kredita povrijedi svoju obvezu davanja informacija potrošaču? 

Direktiva 2008/48/EZ ne propisuje izričite sankcije za takvo ponašanje kreditora, već samo 

generalno obvezuje države članice na propisivanje sankcija radi povreda nacionalnih propisa 

usvojenih temeljem Direktive 2008/48/EZ i na propisivanje mjera potrebnih za njihovu 

91

primjenu. 530 ZZP u slučaju povrede odredba o potrošačkom zajmu propisuje samo sankcije 

prekršajne naravi. Iz toga proizlazi da će povreda obveze pružanja informacija potrošaču za 

kreditora značiti financijski gubitak. U slučaju spora iz ugovora o potrošačkom kreditu, 

hrvatsko pravo uređuje izvansudsko rješavanje potrošačkih spora propisujući mogućnost 

podnošenja prijedloga za mirenje Centru za mirenje Hrvatske gospodarske komore, Centru za 

mirenje Hrvatske obrtničke komore ili Centru za mirenje Hrvatske udruge poslodavaca, kao i 

prijavu Sudu časti Hrvatske gospodarske komore i Sudu časti Hrvatske obrtničke komore. 531 

Jedna od mnogobrojnih prednosti mirenja potrošačkih sporova jest i okolnost da nagodba 

sklopljena u postupku mirenja ima svojstvo ovršne isprave, bez potrebe da potpise stranaka 

ovjerava javni bilježnik. 532 Potrošačima je tako i kroz ZZP-a osiguran brz i učinkovit put ka 

rješavanju njihova spora. Izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova u svezi s ugovorima o 

kreditu potiče i nova Direktiva 2008/48/EZ propisujući da države članice moraju osigurati 

postojanje učinkovitog postupka za rješavanje potrošačkih sporova, pri čemu se mogu koristiti 

i postojeća tijela. 533 Ono čemu teži Direktiva 2008/48/EZ je suradnja tih tijela kako bi se 

povećao udio prekograničnih kredita, te kako bi se doprinijelo prekograničnom rješavanju 

sporova. Nažalost u Hrvatskoj još uvijek ne postoji centar za prekogranično rješavanje 

potrošačkih sporova iz razloga što RH nije članica EU, ali s prijemom RH u EU izvansudsko 

rješavanje sporova s potrošačima u domeni financijskih usluga (pa tako i za potrošačke 

kredite) biti će moguće kroz mrežu FIN-NET. 534 

Jasno je da će budući ZPK-a, preuzimajući odredbe nove Direktive 2008/48/EZ, unijeti 

značajne izmjene u hrvatsko pravo potrošačkih kredita, no ipak, da li će ta rješenja dovesti do 

pozitivnih ili negativnih rezultata, pitanje je na koje će se odgovor tek moći dati. 

Budući da odredbe novog ZPK-a neće smjeti odstupati od odredba Direktive 

2008/48/EZ, u skladu sa načelom maksimalne harmonizacije, morat će preuzeti i odredbu o 

obvezi ocjene kreditne sposobnosti potrošača. Tu funkciju trenutačno u RH obavlja HROK. 

No, sasvim je jasno da obveza u onom smislu u kojem to određuje čl. 8 Direktive 2008/48/EZ 

ne postoji u RH jer banke imaju pristup bazi podataka samo uz pristanak potrošača. 

530 Čl. 23 Direktive 2008/48/EZ. 

531 Čl. 130 st. 1 ZZP-a. 

532 Vidi http://www.huzp.hr/hgk081105.pdf , (10.6.2009.). 

533 Čl. 24 st. 1 Direktive 2008/48/EZ. 

534 Čulinović-Herc, Edita; Žunić-Kovačević, Nataša. 

Extrajudicial Settlement of Disputes in Domain of Financial Services - EU and Croatia // Sixth International 

Conference" Economic Integrations, competition and cooperation" : proceedings / Kumar, Andrej ; Kandžija, 

Vinko (ur.). Rijeka : Ekonomski fakultet, 2008. 413-420. 

92

Propisivanjem takve obveze u ZPK-u, posljedično se pojavljuje još jedan zadatak ispred 

zakonodavca. Javlja se potreba za pravnom regulacijom rada HROK-a, odnosno za 

donošenjem posebnog zakona o kreditnom registru. Novi ZKR, osim sa odredbama budućeg 

ZPK, morati će se uskladiti i sa ZKI obzirom da potonji sadrži odredbu o procjeni kreditne 

sposobnosti potrošača kod ugovora o potrošačkom kreditu kojeg potrošač sklapa sa kreditnom 

institucijom. Sljedeći problem koji se uočava je da pristup bazi podataka imaju samo banke i 

stambene štedionice kao jedini korisnici HROK-a, međutim ugovor o potrošačkom kreditu 

može odobriti i fizička osoba kao zajmodavac i druge pravne osobe koje nisu korisnici. Iz 

toga proizlazi da navedeni zajmodavci nemaju pristup bazi podataka, ali inkorporacijom 

odredba Direktive 2008/48/EZ u budući ZPK i ta bi obveza nastala za zajmodavce u RH. 

Sukladno tome trebalo bi osnovati još jednu bazu podataka za sve ugovore o potrošačkim 

kreditima kod kojih se kao zajmodavac ne javlja banka ili alternativno rješenje bilo bi da se u 

HROK-u nalaze i podaci potrošača takvih ugovora. Slijedom navedenog potrebno je uskladiti 

ne samo postojeće propise potrošačkog kredita, već i buduće propise međusobno radi 

stvaranja posebnog pravnog područja u materiji potrošačkih kredita. 

Da li je to previše za očekivati od hrvatskog zakonodavca? Možda čitav proces 

donošenja ujednačenih zakonskih rješenja ubrza želja za još jednom prijeđenom stepenicom 

prema EU. Na ta i brojna druga pitanja teško je u ovom trenutku dati pouzdan odgovor, no 

činjenica je da pred hrvatskim zakonodavcem stoji težak zadatak. Da li će taj zadatak biti 

uspješno izvršen vrijeme će tek pokazati. 

93

X. POPIS KRATICA 

KRATICA 

ZNAČENJE 

APR 

AZOP 

bilj. 

br. 

čl. 

d.d. 

Direktiva 84/405/EEZ 






Direktiva 94/47/EZ 



annual percentage rate 

Agencija za zaštitu osobnih podataka 

bilješka 

broj 

članak 

dioničko društvo 

Direktiva 84/405/EEZ o ujednačavanju prava država članica 

u pogledu zavarivanja u oglašavanju, dopunjena Direktivom 

97/55/EEZ 


u pogledu odgovornosti za proizvod s nedostatkom, 

izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ 

Direktiva 85/577/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora 

sklopljenih izvan poslovnih prostorija 


u pogledu potrošačkih kredita, izmijenjena i dopunjena 

Direktivom 90/88/EEZ i Direktivom 98/7/EZ 

Direktiva 90/314/EEZ o turističkim paket aranžmanima 

Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u 

potrošačkim ugovorima 

Direktiva 94/47/EZ o zaštiti kupaca u pogledu određenih 

aspekata ugovora koji se odnose na kupnju prava korištenja 

nekretnine na bazi time-sharinga 

Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora 

sklopljenih na daljinu 

Direktiva 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje 

potrošačke robe i garancijama 

94





d.o.o. 

Društveni ugovor 

EC 

ECU 

EEC 

EEZ 

EKS 

ESB 

ESP 

EU 

EUR 

EZ 

FINA 

HNB 

HNB-Odluka 

HROK 

HUB 

i dr. 

i sl. 

ibid. 

itd. 

loc. cit. 

NKS 

NN 

Direktiva 2002/47/EZ o osiguranju tražbina putem 

financijskih instrumenata 

Direktiva 2002/65/EZ o marketingu financijskih usluga na 

daljinu 

Direktiva 2004/39/EZ o tržištima financijskih instrumenata 

Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu 

društvo s ograničenom odgovornošću 

Društveni ugovor o osnivanju Hrvatskog registra obveza po 

kreditima 

European Community 

European Currency Unit 

European Economic Community 

Europska ekonomska zajednica 

efektivna kamatna stopa 

Europska središnja banka 

Europski sud pravde 

Europska Unija 

euro 

Europska zajednica 

Financijska agencija 

Hrvatska narodna banka 

Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i 

kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima 

Hrvatski registar obveza po kreditima 

Hrvatska udruga banaka 

i drugo 

i slično 

ibidem 

i tako dalje 

locus citatum 

nominalna kamatna stopa 

Narodne novine 

95

NN-MU 

Narodne novine-Međunarodni ugovori 

npr. 

na primjer 

OJ 

Official Journal of the EU 

op. cit. 

opus citatum 

p. 

PFR 

page 

Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci 

RH 

Republika Hrvatska 

sl. 

slovo 

SL 

Službeni list 

Sporazum 

Sporazum o korištenju HROK-a 

SRI 

Sustav razmjene informacija 

SSP 

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Republike 

Hrvatske Europskih zajednica i njihovih država članica 

st. 

stavak 

str. 

stranica 

t. točka 

tj. 

to jest 

TUC 

Trans Union-CRIF 

UA 

Ugovor iz Amsterdama 

UEZ 

Ugovor o Europskoj zajednici 

UN 

Vol. 

Zajednica 

Ujedinjeni narodi 

Volumen 

Europska zajednica 

ZB 

Zakon o bankama 

ZEP 

Zakon o elektroničkom potpisu 

ZKI 

Zakon o kreditnim institucijama 

ZKR 

Zakon o kreditnom registru 

ZL 

Zakon o leasingu 

ZOO 

Zakon o obveznim odnosima 

ZPFR 

Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci 

ZPFS 

Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu 

ZPFZ 

Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 

96

ZPK 

ZTD 

ZTK 

ZZOP 

ZZP 

ZZP-Odluka 

Zakon o potrošačkom kreditu 

Zakon o trgovačkim društvima 

Zakon o tržištu kapitala 

Zakon o zaštiti osobnih podataka 

Zakon o zaštiti potrošača 

Odluku o jedinstvenoj metodi izračuna efektivne godišnje 

kamatne stope na potrošačke zajmove 

97

XI. PRAVNI IZVORI I LITERATURA 

a) knjige i članci 

Baretić, Marko, Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, u: Baretić, Dika, Jordanić, 

Pogarčić (ur.), Obveze trgovca u sustavu zaštite potrošača, NN, Zagreb, 2003., str. 57 

Brčić-Stipćević, Vesna, Zaštita potrošača – gospodarski aspekti, u: Samardžija, Vesna, (ur), 

Prilagodbe politikama unutarnjeg tržišta EU: očekivani učinci, Zagreb, 2002., str. 251-263. 

Crnić-Grotić, Vesna, Zaštita potrošača u praksi Europskog suda za ljudska prava, u: 

Tomljenović, Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i 

hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka 2005., str. 375- 

385. 

Čikara, Emila, Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu i učinci 

njezina preuzimanja u hrvatsko pravo, 2009., (u postupku objavljivanja). 

Čulinović–Herc, Edita, Dimitrić, Mira, Način obračuna kamatne stope potrošačkog zajma – 

otvorena pitanja hrvatskog prava i financijske prakse, ZPFR, vol. 27, 2006., br. 1, str. 57-86. 

Čulinović–Herc, Edita, Financijska transparentnost potrošačkog zajma – trendovi u 

europskom i hrvatskom pravu i praksi, ZPFS, god. 42, 2005., br. 79, str. 308-325. 

Čulinović-Herc, Edita, Zaštita potrošača i zaštita ulagatelja na hrvatskom tržištu financijskih 

usluga, u: Tomljenović, Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u 

europskom i hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka 

2005., str. 209-256. 

Čulinović–Herc, Edita, Zaštita potrošača kod pojedinih bankovnih ugovora – usklađenost s 

europskim pravom, Zbornik PFR, vol. 26, 2005., br. 1, str. 175-206. 

Čulinović-Herc, Edita; Žunić-Kovačević, Nataša. 

Extrajudicial Settlement of Disputes in Domain of Financial Services - EU and Croatia // 

Sixth International Conference" Economic Integrations, competition and cooperation" : 

proceedings / Kumar, Andrej ; Kandžija, Vinko (ur.). Rijeka : Ekonomski fakultet, 2008. 413- 

420. 

Ćapeta, Tamara, Zaštita potrošača – pravni aspekti, u: Samardžija, Vesna, (ur), Prilagodbe 

politikama unutarnjeg tržišta EU: očekivani učinci, Zagreb, 2002., str. 229-248. 

Dragutin, Ledić, Pravo zaštite potrošača – nova grana hrvatskog prava, u: Tomljenović, 

Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i hrvatskom 

pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka 2005., str. 1-35. 

98

Gorenc, Vilim, Slakoper, Zvonimir i dr., Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb : 

RRiFplus, 2005. 

Kesić, Tanja, Ponašanje potrošača, ADECO, Zagreb, 1999. 

Klarić, Petar, Vedriš, Martin, Građansko pravo, Opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno 

pravo, NN, Zagreb, 2008. 

Misita, Nevenko, Uz desetogodišnjicu Direktive 93/13/EEC o nepravičnim ugovornim 

odredbama, ZPFR, vol. 25, 2004., br. 1, str. 17-47. 

Petrić, Silvija, Opći uvjeti ugovora prema novom ZOO, u: Slakoper, Zvonimir (ur.) Bankovni 

i financijski ugovori, PFR, 2007. str. 17-63. 

Petrić, Silvija, Ugovor o potrošačkom kreditu, u: Slakoper Zvonimir (ur.) Bankovni i 

financijski ugovori, PFR, 2007. str. 539-566. 

Pogarčić, Zdenka, Obveze trgovaca u zaštiti potrošača: opća pravila o trgovanju, u: Dika 

Mihajlo/Pogarčić Zdenka (ur.), Obveze trgovca u sustavu zaštite potrošača, NN, 2003., str. 3 

Pošćić, Ana, Nepoštene klauzule u potrošačkim ugovorima, ZPFS, god. 43., 2006., br. 2, str. 

165-190. 

Pošćić, Ana, Zaštita potrošača u hrvatskom pravu-dobar ili loš primjer zakonodavstva, Pravo i 

porezi, 2004., br. 9., str. 81-85. 

Rkman, Ilija, Snažne udruge za zaštitu potrošača kao važan čimbenik ulaska u Europu, u: 

Tomljenović, Vesna/Čulinović-Herc, Edita (ur), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i 

hrvatskom pravu-izazovi međunarodnog tržišta roba i kapitala, PFR, Rijeka 2005., str. 79-87. 

Slakoper, Zvonimir, Gorenc Vilim, Obvezno pravo: priručnik samo za internu uporabu, 

Zagreb, 2006. 

Slakoper, Zvonimir, Nevaljanost pojedinih odredba općih uvjeta ugovora s posebnim osvrtom 

na potrošačke ugovore, ZPFR, vol. 22, 2001., br. 1, str. 180-208. 

Slakoper, Zvonimir, Općenito o izvorima bankovnog ugovornog prava, u: Slakoper Zvonimir 

(ur.), Bankovni i financijski ugovori, PFR, 2007., str. 9-16. 

Slakoper, Zvonimir, Ugovor o kreditu u Zakonu o obveznim odnosima, u: Slakoper Zvonimir 

(ur.), Bankovni i financijski ugovori, PFR, 2007., str. 493-538. 

Slakoper, Zvonimir, Ugovor o zajmu, u: Slakoper Zvonimir (ur.), Bankovni i financijski 

ugovori, PFR, 2007., str. 441-461. 

99

) vrela s Interneta 

Europski dan zaštite osobnih podataka, 

http://www.potrošač.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=116&Itemid=71 ,28 

siječnja 2009., ( 10.3.2009.). 

Financijska stabilnost, Publikacija HNB-a, br. 2, veljača 2009., 

http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-1- 

2008.pdf?tsfsg=f2a90bd6678486ec1eeb9d781c52cdeb, (25.5.2009.). 

Hrok, http://www.hrok.hr, (20.3.2009.). 

Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK), http://poslovniforum.hr/hrok.asp , 

(20.3.2009.). 

Ivičić, Lana, Dumičić, Mirna, Burić, Ante i Huljak, Ivan, Rezultati petoga HNB-ova 

anketiranja banaka, P - 24 kolovoz 2008., 

http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm?tsfsg=8030216eed2aa4223da1ce9a59c39b2f, 

(25.5.2009.). 

Liha, Aida, Zaštita potrošača, http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=108, 22.1.2005., 

(10.3.2009.). 

Liha, Aida, Zaštita potrošača u procesu proširenja Europske unije: izazovi za Hrvatsku, 

Institut na međunarodne odnose, Zagreb, 1993., str. 191-210, http://www.ijf.hr/Eu2/Liha.pdf, 

(2.3.2009.). 

Osobni stečaj nije poželjan izlaz, ali je ipak – izlaz, Svijet osiguranja, listopad 2008., 

http://www.zivotuplusu.info/hr/planiranje/osobni_stecaj, (25.5.2009.). 

Rkman, Ilija, Europski potrošač-ključni gospodarski odgovoran čimbenik nacionalnih tržišta, 

http://www.potrošač.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid=40, 

2.6.2006., (25.4.2009.). 

Rohatinski, Željko, Ekonomska kriza i monetrana politika, 14.5.2009., 

http://www.hnb.hr/govori-intervjui/govori/hgovor-rohatinski-14-05- 

2009.pdf?tsfsg=e7a6c314708a3caf38840c5c16176d17 , (25.5.2009.). 

Sever, Krešimir, Ako se ništa ne promijeni, građani će na jesen i bez sindikata na ulice, 

21.8.2008., http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=52108 , (10.3.2009.). 

Zaštita potrošača aktualno, http://www.poslovniforum.hr/potrošač/ , (25.4.2009.). 

Zaštita potrošača i zdravlja, http://www.poslovniforum.hr/eu/eu21.asp , (25.4.2009.). 

100

Život u plusu, http://www.zivotuplusu.info/UserFiles/File/zivot/03_ofuhr_okrugli_stol_19- 

11-2008_kureljusic.pdf,(25.5.2009.). 

c) pravni akti 

Council Directive of 22 December 1986 for the approximation of the laws, regulations and 

administrative provisions of the Member States concerning consumer credit (87/102/EEC), 

OJ 04 2, 12/02/1987 p. 0048-0053., Directive 90/88/EEC amending Directive 87/102/EEC for 

the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member 

States concerning consumer credit, OJ 1990 L 61/14., Directive 98/7/EC amending Directive 

87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of 

the Member States concerning consumer credit, OJ 1998 L 101/17.) 

Directive 2008/48/EZ ot the European parliament and og the Council of 23.4.2008. on credit 

agreements for consumers and repealingo Council Directive 87/102/EEZ, OJ L 133/66 od 

22.5.2008. 

Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga 

s potrošačima, (HNB-Odluka), NN 1/09. 

Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna efektivne godišnje kamatne stope na potrošačke 

zajmove, (ZZP-Odluka), NN 27/08. 

Zakon o bankama, NN 84/02, 141/06. 

Zakon o elektroničkom potpisu, NN 10/02. 

Zakon o kreditnim institucijama, NN 117/2008. 

Zakon o leasingu, NN 135/06. 

Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08. 

Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i 

Europskih Zajednica i njihovih država članica, NN – MU, 14/01. 

Zakon o trgovačkim društvima, NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07. 

Zakon o tržištu kapitala, NN 88/08, 146/08. 

Zakon o zaštiti osobnih podataka, NN 103/03, 118/06, 41/08. 

Zakon o zaštiti potrošača, NN 96/03, 79/07, 125/07. 

101

102

103

Nagrađeni diplomski rad

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?