22Z4-M-2/12 Prirodni vodni režimi dijela toka Gornje Dobre i Zagorske Mrežnice značajno su izmijenjeni izgradnjom HE Gojak. Puštanjem u pogon HE Gojak starim koritima Gornje Dobre i Zagorske Mrežnice nizvodno od brana Bukovnik i Sabljaci otječu samo velike preljevne vode. Gornja Dobra nastaje spajanjem Dobre Potoka i Bukovske Dobre. Površina sliva do profila hidrološke stanice Turkovići iznosi 298 km 2 , a srednji godišnji protok u razdoblju 1963-2001. godina 10,1 m 3 /s. Vodotok je razgranate hidrografske mreže i izrazito bujičnog karaktera. Najveći protoci se javljaju u proljeće i jesen, a najmanji ljeti i zimi. Izvorišni dio sliva Gornje Dobre leži uglavnom u karbonatnom području, a do hidrološke stanice Luke Gornja Dobra teče kroz škriljavo-dolomitno područje. Nizvodno od hidrološke stanice Luke do Đulinog ponora u Ogulinu, Gornja Dobra teče vapnenačko-dolomitnim područjem uz obilježja krške rijeke s velikim brojem ponora i ponorskih zona u koritu. Na tom potezu prima značajne pritoke sa svoje desne obale (najveća je Vitunjčica), dok s lijeve obale nema pritoka. Preljevne vode iz akumulacijskog bazena Bukovnik otječu starim koritom, a zatim poniru u Đulinom ponoru, da bi se ponovo javile na izvoru Donje Dobre neposredno uzvodno od strojarnice HE Gojak. Izgradnjom brane i formiranjem akumulacije Bukovnik na Gornjoj Dobri, smanjene su česte poplave grada Ogulina. Naime, forsiranim korištenjem voda Gornje Dobre na HE Gojak, značajno se smanjuju preljevi na brani Bukovnik, a time su i rizici od plavljenja Ogulina manji. Međutim, poplave se događaju i danas, zbog male akumulativne sposobnosti bazena Bukovnik te ograničene propusnosti Đulinog ponora. Na slivnom području Zagorske Mrežnice do akumulacijskog jezera Sabljaci gotovo da i nema stalnih površinskih vodnih tokova, a najveći dio otjecanja odvija se podzemnim tokovima. Zagorsku Mrežnicu formiraju vode tri veća i nekoliko manjih izvora koji se nalaze na južnom rubu jezera Sabljaci. Od velikih izvora, to su stalni izvori Glavni izvor i Bistrac, te povremeni izvor Pećina. Najizdašniji je Glavni izvor s kapacitetom preko 40 m 3 /s. Slivno područje Zagorske Mrežnice do brane Sabljaci, ukupne površine 599 km 2 , sastavljeno je od tri podsliva: Drežničko polje s Jasenačkim poljem, Krakar poljem i Drežničkim lugom, Crnačko polje koje u određenim hidrološkim uvjetima uključuje i viši horizont Stajničkog polja, i izravni sliv akumulacijskog jezera Sabljaci. Vode Zagorske Mrežnice koje se za vrijeme velikih dotoka preljevaju preko brane Sabljaci otječu starim koritom Zagorske Mrežnice. Korito Zagorske Mrežnice formirano je u karbonatnim naslagama iz geoloških razdoblja donje krede i gornje jure, u kojima su se razvili brojni ponori i ponorske zone. U ponorima nizvodno od brane Sabljaci gubi se dio voda koji podzemno otječe prema izvorima u dolini Donje Dobre, zatim na izvore Tounjčice, Kukače i Primišljanske Mrežnice. Što se tiče Zagorske Mrežnice, formiranjem akumulacijskog jezera Sabljaci i privođenjem dijela voda Zagorske Mrežnice na turbine HE Gojak povećani su protoci Donje Dobre. Uz to akumulacija Sabljaci omogućava sportske, rekreacijske i turističke aktivnosti, a izgradnjom vodozahvata kod Glavnog izvora Zagorske Mrežnice rješeno je pitanje vodoopskrbe grada Ogulina i okolnih mjesta. 28
22Z4-M-2/12 Slika 1. Preuzeto iz "Hidrološka bilanca voda sliva HE gojak za razdoblje 1963.-2001. godina" (IEE, Zagreb, svibanj 2004.). 29