Strength of structures and components.pdf - FESB

Projektant treba biti sposoban procijeniti pouzdanost metoda, teorija i podataka kojima se služi, te
vrstu i razinu tehnologije koja će se primijeniti pri izradi strojnog dijela. Nije svejedno npr.
odrediti naprezanje metodom Nauke o čvrstoći, metodama Teorije elastičnosti, ili pak nekom od
numeričkih metoda uz kvalitetan, pouzdan i provjeren softver. U prvom slučaju, budući da Nauka
o čvrstoći daje približne rezultate, projektant treba biti svjestan moguće greške, i zbog toga mora
povećati potrebni stupanj sigurnosti. Pored toga, u svim spomenutim metodama, uključivši i
numeričku, pretpostavlja se da su strojni dijelovi izrađeni iz idealnog materijala: homogenogkoji
ima jednaku strukturu u svim točkama, i izotropnog- koji se ponaša jednako u svim
smjerovima i svim točkama. U stvarnosti materijali koji se upotrebljavaju za izradu strojnih
dijelova, nisu ni homogeni niti izotropni, pa vrijednosti izračunatih naprezanja i deformacija nisu
pouzdane. Dalje, Teorija elastičnosti i Mehanika materijala vrijede samo za elastične materijale,
što konstrukcijski materijali opterećeni iznad granice elastičnosti nisu. Neki materijali uopće
nemaju područje elastičnosti, tj. proporcionalnosti opterećenja i deformacije. Niti proračuni ili
podaci o opterećenjima nisu sasvim pouzdani, budući da su najčešće dobiveni za apsolutno kruta
tijela, što konstrukcijski elementi zapravo nisu. Budući da projektant ne može biti siguran da li je
greška "na strani sigurnosti" ili ne, on uvijek mora povećati stupanj sigurnosti! Zato se potrebni
stupanj sigurnosti ponekad naziva i "koeficijent neznanja". Uz pomoć suvremene mjerne tehnike,
te primjenom prikladnog kvalitetnog softvera, moguće je danas - kada je to potrebno, vrlo
precizno odrediti veličine opterećenja i naprezanja. No, svako povećanje pouzdanosti proračuna
lako može biti porušeno nekvalitetnom tehnologijom izrade (kavernama nakon lijevanja,
zaostalim naprezanjima ili koncentracijom naprezanja nakon lošeg zavarivanja itd). Sve ovo, a
najviše vlastito i tuđe iskustvo, projektant mora imati u vidu prilikom određivanja vrijednosti
potrebnog stupnja sigurnosti.
Izrazi (1.69) i (1.70) mogu se sažeti u jedan izraz:
R
σ ≤ . (1.71)
ν
Omjer čvrstoće R i stupnja sigurnosti ν potr na desnoj strani ovog izraza predstavlja granicu koju
pogonsko naprezanje σ ne smije nikada preći, i naziva se dopušteno naprezanje:
potr
σ
dop
R
= . (1.72)
ν
potr
Sada se uvjet čvrstoće može pisati, i najčešće se piše kao
σ ≤ σ dop
. (1.73)
Kod složenog stanja naprezanja ekvivalentno naprezanje σ ekv mora biti manje ili jednako
dopuštenom normalnom naprezanju:
σ
ekv
≤ σ
(1.74)
Uvrštenjem u izraz 1.74 izraza 1.72 i 1.73, proizlazi novi izraz za uvjet čvrstoće u slučaju
ekvivalentnih naprezanja:
ekv
dop
R
ν = ≥ ν
potr
(1.75)
σ