24.10.2014 Views

Knjiga apstrakata - Hemijski fakultet - Univerzitet u Beogradu

Knjiga apstrakata - Hemijski fakultet - Univerzitet u Beogradu

Knjiga apstrakata - Hemijski fakultet - Univerzitet u Beogradu

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

KNJIGA APSTRAKATA<br />

14-16. novembar 2012. godine<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong><br />

Beograd, Srbija<br />

<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong><br />

PRVI NAUČNI SIMPOZIJUM SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM<br />

TEORIJA I PRAKSA NAUKE U DRUŠTVU:<br />

OD KRIZE KA DRUŠTVU ZNANJA<br />

SA OBELEŽAVANJEM 40 GODINA KATEDRE ZA NASTAVU HEMIJE


<strong>Knjiga</strong> <strong>apstrakata</strong>│<br />

Prvi naučni simpozijum sa međunarodnim učešćem<br />

TEORIJA I PRAKSA NAUKE U DRUŠTVU:<br />

OD KRIZE KA DRUŠTVU ZNANJA<br />

SA OBELEŽAVANJEM 40 GODINA KATEDRE ZA NASTAVU HEMIJE<br />

14 - 16. novembar 2012. godine, Beograd, Srbija<br />

Book of Abstracts │<br />

The first scientific symposium with international participation<br />

THEORY AND PRACTICE OF SCIENCE IN SOCIETY:<br />

FROM CRISES TO KNOWLEDGE SOCIETY<br />

WITH 40 YEARS OF THE DEPARTMENT FOR CHEMICAL EDUCATION<br />

14 th – 16 th November 2012, Belgrade, Serbia


Izdaje│Published by<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong><br />

Studentski trg 12-16, 11000 Beograd, Srbija<br />

tel. 011 / 3282-111; www.chem.bg.ac.rs<br />

Za izdavača│For Publisher<br />

Branimir Jovančićević, dekan Hemijskog <strong>fakultet</strong>a<br />

Urednici │ Editors<br />

Dragica Trivić<br />

Dragan Bulatović<br />

Vojin Krsmanović<br />

Dizajn │Design<br />

Danica Stojiljković<br />

Zorana Đorđević<br />

Tehnički urednici /Tehnical Editors<br />

Danica Stojiljković<br />

Zorana Đorđević<br />

Biljana Tomašević<br />

Darinka Radenković<br />

Katarina Putica<br />

Igor Matijašević<br />

ISBN 978-86-7220-050-8


UVOD│___________________________________________________________________<br />

Prvi naučni simpozijum sa međunarodnim učešćem “Teorija i praksa nauke u društvu<br />

– od krize ka društvu znanja” organizuje se u cilju integracije savremenih znanja o teoriji i<br />

praksi nauke u društvu, kroz disciplinarne i multidisciplinarne pristupe u oblasti nauke.<br />

Obuhvaćen je širok spektar tema radi sveobuhvatnijeg prikaza inovativnih pristupa u razvoju<br />

teorije i prakse naučnog istraživanja i razumevanja statusa nauke u društvu u okvirima<br />

društvenih i kulturnih procesa.<br />

Na Simpozijumu učestvuju istraživači iz oblasti prirodnih, društvenih, tehničkotehnoloških<br />

nauka i multidisciplinarnih nauka. Namera je da se preispitaju odnosi<br />

obrazovanje – nauka – tehnologija – ekonomija - kultura – društvo, razmotre mogućnosti za<br />

izlazak iz raznih kriza (svetske i domaće ekonomske krize, problema tranzicije, moralne<br />

krize, ali i potcenjivanja obrazovanja, nauke i kulture u našem društvu) i pruže smernice kako<br />

dostići društvo znanja koje je sinonim za 21. vek.<br />

Prema cilju Simpozijuma izazovi i predlozi rešenja razmatraju se u okviru pet tema:<br />

<br />

<br />

<br />

<br />

<br />

uloga nauke i tehnologije u društvu<br />

uticaj nauke i tehnologije na životnu sredinu<br />

obrazovanje i nauka<br />

kultura i nauka<br />

multidisciplinarnost u nauci<br />

Prilozi na ovom Simpozijumu pružaju mogućnost da se o budućim koracima razmišlja<br />

i iz ugla dobrih rešenja iz prošlosti u oblasti obrazovanja i nauke, kao važnom resursu koji se<br />

stalno zanemaruje nametanjem ideje da sva dobra rešenja počinju od određenog sadašnjeg<br />

trenutka.<br />

Razmatranjem odnosa obrazovanje – nauka – tehnologija – ekonomija – kultura –<br />

društvo, u susretu i razmeni rezultata različitih disciplina, pokrećemo dijalog koji bi trebalo<br />

da dodatnim korišćenjem postojećih resursa pruži nove matrice i osnovu za donošenje odluka<br />

u navedenim domenima, bitnim za izlazak iz krize i razvoj društva.<br />

U okviru Simpozijuma obeležava se 40 godina rada Katedre za nastavu hemije<br />

Hemijskog <strong>fakultet</strong>a <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>. U protekle četiri decenije na Katedri su<br />

izvođena istraživanja u dva glavna pravca: istraživanje razvoja nauke i nastave hemije u<br />

Srbiji i istraživanja u oblasti savremenog obrazovanja u hemiji (nastavni programi, standardi<br />

postignuća učenika i nastavnog procesa, opremljenost škola, nastavna sredstva, udžbenici,<br />

metode nastave i učenja i praćenja i vrednovanja postignuća, obrazovanje i profesionalni<br />

razvoj nastavnika hemije). Kroz istraživanja na Katedri nastojalo se da se obezbede valjani i<br />

pouzdani podaci za donošenje odluka u vezi s aktuelnim pitanjima nastave i učenja hemije na<br />

svim nivoima.<br />

Predsednik Naučnog odbora<br />

Dragica Trivić


PREFACE│________________________________________________________________<br />

The goal of the Symposium Theory and practice of science in society: from crises to<br />

knowledge society is to connect theory and practice of different scientific disciplines as well<br />

as the reflections regarding the development of scientific culture of research, quality of<br />

education and development of the society.<br />

The main characteristic of Symposium is the multidisciplinary approach to the<br />

connections among education – science – technology – economy – culture – society.<br />

Anticipation of the possibilities of science and technology as well as their creative application<br />

could help us to prevail various crises (world and domestic economic crises, moral crises,<br />

problems of transition, underestimation of education, science and culture, etc.) and reach the<br />

knowledge society – the synonym for the 21 st Century.<br />

The main topics of the Symposium are:<br />

<br />

<br />

<br />

<br />

<br />

The role of science and technology in the society<br />

The influence of science and technology on environment<br />

Science and education<br />

Culture and science<br />

Multidisciplinary science approach<br />

The Symposium offers historical point of view on the process of education and<br />

science development in Serbia, despite the fact that these valuable resources of data are<br />

continuously neglected.<br />

With this Symposium we aim to start a dialogue about the relations among education<br />

– science – technology – economy – culture – society and to establish the new and more<br />

effective matrix for decision making that will lead to the development of the society.<br />

In this year we are celebrating 40 years of the Department of Chemistry Education at<br />

the Faculty of Chemistry of the University of Belgrade. During the past four decades the<br />

research at the Department were performed in two main areas: (i) research of the<br />

development of science and chemistry education in Serbia and (ii) research in the field of<br />

modern chemistry education (curricula, standards of students’ achievements and<br />

teaching/learning process, school equipment, teaching aids, textbooks, methods of<br />

teaching/learning and monitoring/evaluation of achievements, initial education and<br />

professional development of chemistry teachers). The valid and reliable data for decisionmaking<br />

related to actual issues from chemistry teaching/learning domain at all levels of<br />

education are provided by researches on Department.<br />

Chairperson of the Scientific Committee<br />

Dragica Trivić


NAUČNI ODBOR│<br />

SCIENTIFIC COMMITTEE _________________________________________________<br />

Snežana Bojović, <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

Dragan Bulatović, Filozofski <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

Milan Ćirković, Astronomska opservatorija u <strong>Beogradu</strong><br />

Vladimir Janković, Institut za filozofiju i društvenu teoriju u <strong>Beogradu</strong><br />

Branimir Jovančićević, <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

Vojin Krsmanović, <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

Vigor Majić, Istraživačka stanica Petnica, Valjevo<br />

Aleksandar Sedmak, Mašinski <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

Svetozar Sinđelić, Filozofski <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

Dragica Trivić, <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Predsednik Naučnog odbora<br />

ORGANIZACIONI ODBOR│<br />

ORGANIZING COMMITTEE________________________________________________<br />

Vojin Krsmanović, Predsednik Organizacionog odbora<br />

Zorana Đorđević<br />

Igor Matijašević<br />

Predrag Milosavljević<br />

Milan Popadić<br />

Katarina Putica<br />

Biljana Tomašević<br />

Danica Stojiljković<br />

Darinka Radenković<br />

Bojan Tomić<br />

IZVRŠNI ODBOR<br />

EXECUTIVE COMMITTEE_________________________________________________<br />

Zorana Đorđević<br />

Vojin Krsmanović<br />

Igor Matijašević<br />

Katarina Putica<br />

Danica Stojiljković<br />

Bojan Tomić


SADRŽAJ│CONTENTS_____________________________________________________<br />

PLENARNA PREDAVANJA│<br />

PLENARY LECTURES___________________________________________________..P..<br />

SUSRET OBRAZOVANJA I NAUKE - UTISCI O STUDENTIMA NA TMF U<br />

BEOGRADU<br />

Ivanka G. Popović<br />

│11<br />

NAUKA I DRUŠTVO U 19. VEKU<br />

Snežana D. Bojović<br />

NASTAVA HEMIJE U SRBIJI - SAN I JAVA<br />

Ivan Gutman, Jelena Đurđević<br />

│12<br />

│13<br />

MOGUĆNOSTI I PREPREKE U KREIRANJU OBRAZOVNE POLITIKE ZASNOVANE<br />

NA REZULTATIMA PISA TESTIRANJA – ISKUSTVA U SRBIJI, REGIONU I SVETU<br />

Dragica Pavlović, Aleksandar Baucal<br />

│14<br />

NAUČNO OPISMENJAVANJE SVAKOG DETETA - PREDUSLOV RAZVOJA<br />

SVAKOG DRUŠTVA<br />

Stevan Jokić<br />

│15<br />

INSTRUCTIVISM AND CONSTRUCTIVISM: A DIALECTIC OPPOSITION<br />

Denis M. Zhilin<br />

│16<br />

ISTRAŽIVAČKA STANICA PETNICA – 30 GODINA RADA SA MLADIM<br />

TALENTIMA<br />

Nina Jevtić, Vigor Majić<br />

│18<br />

SEKCIJSKA PREDAVANJA│<br />

KEY NOTE LECTURES _________________________________________________..S..<br />

OBRAZOVANJE U OBLASTI HEMIJE – ODGOVORI ZA BUDUĆNOST<br />

Dragica D. Trivić<br />

│20<br />

VELIKI HADRONSKI SUDARAČ U CERNU<br />

Jovan Puzović<br />

USPESI I NEUSPESI NAUKE I TEHNOLOGIJE U XXI VEKU<br />

Vojin Krsmanović<br />

│21<br />

│22<br />

KRITIČKI OSVRT NA PISA TESTOVE: ZABLUDE, GREŠKE I „ZADNJE“ NAMERE<br />

Aleksandar T. Lipkovski<br />

│23<br />

EKOLOGIJA U SRBIJI: MOJ POGLED NA STVARNOST<br />

Ilija Brčeski<br />

│24<br />

THE HIGH-PERFORMANCE COMPUTING INFRASTRUCTURE FOR SOUTH EAST<br />

EUROPE’S RESEARCH COMMUNITIES<br />

Aleksandar Belić<br />

│25<br />

KRIZA ZNANJA KAO KRIZA PAMĆENJA. PRILOG LEGITIMNOSTI<br />

TRANSDISCIPLINARNOG NAUČNOG RAZUMEVANJA.<br />

Dragan Bulatović<br />

│26


SAOPŠTENJA│PRESENTATIONS ___________________________________________<br />

ULOGA NAUKE I TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU│<br />

THE ROLE OF SCIENCE AND TECHNOLOGY IN THE SOCIETY___________.T1.<br />

MOŽE LI NAUKA DA POMOGNE SRPSKOM DRUŠTVU?<br />

Branislav R. Simonović<br />

│28<br />

RESEARCH AND DEVELOPMENT SPENDING: INTERPLAY OF POLITICS,<br />

ECONOMY AND SCIENCE – A MATHEMATICAL COMPARATIVE STUDY GIJE U<br />

S. Prekovic, B.D. Petrovic, M. Prekovic, K. Matijasevic, M. Novakovic, D. Lovren │29<br />

INTEGRATED MANAGEMENT OF SCIENTIFIC RESOURCES<br />

B.D. Petrovic, M. Djukic, M. Novakovic, Z. Lovren, S. Prekovic<br />

│30<br />

KONCEPT NAUKA I DRUŠTVO U SISTEMU JAVNOG ANGAŽOVANjA NAUKE<br />

Predrag D. Milosavljević, Danica M. Stojiljković<br />

│31<br />

TRŽIŠTA OBVEZNICA I DUŽNIČKA KRIZA<br />

Dušan Krsmanović<br />

│32<br />

REINFORCEMENT OF THE FCUB TOWARDS BECOMING A CENTRE OF<br />

EXCELLENCE IN THE REGION OF WB FOR MOLECULAR BIOTECHNOLOGY AND<br />

FOOD RESEARCH<br />

Tanja Ćirković Veličković<br />

│33<br />

A<br />

UTICAJ NAUKE I TEHNOLOGIJE NA ŽIVOTNU SREDINU│<br />

THE INFLUENCE OF SCIENCE AND TECHNOLOGY ON ENVIRONMENT___.T2.<br />

ŽIVOTNA SREDINA I ASPEKTI DRUŠTVENO-EKOLOŠKE RAZMENE UKE I<br />

Danica M. Stojiljković, Jelena Ristić Trajković<br />

│35<br />

UNAPREĐENJE UPRAVLJANJA ODLAGANJA ČVRSTOG OTPADA U CILJU<br />

ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE – STUDIJA SLUČAJA: EKOLOŠKO UPRAVLJANJE U<br />

OPŠTINI MAJDANPEK TEHNO<br />

Svetlana D. Mitović, Bojana S. Novović, Miloš M. Okiljević<br />

│36<br />

10 GODINA REGIONALNIH MEĐULABORATORIJSKIH ISPITIVANJA U<br />

JUGOISTOČNOJ EVROPI: ODREĐIVANJE ARSENA, BAKRA I KADMIJUMA U<br />

VODI<br />

V.D. Krsmanović, M. Todorović, D. Manojlović, D. Trbović, B. Dojčinović,<br />

J. Mutić, A. Voulgaropoulos │37<br />

OBRAZOVANJE I NAUKA│<br />

SCIENCE AND EDUCATION_____________________________________________.T3.<br />

VREDNOVANJE NAUČNOG RADA NAUČNIKA NA UNIVERZITETIMA U SRBIJI<br />

Lela Vujošević, Ivan Gutman<br />

│39<br />

KONCEPT „STUDENT U CENTRU UČENJA“ U SRBIJI: LEGISLATIVA I PRIMENA<br />

Vera T. Dondur, Aleksandar S. Jović<br />

│40<br />

DISCUSSION: THE DEVELOPMENT OF THIS SKILL IN INQUIRYBASED SCIENCE<br />

TEACHING METHODOLOGIES<br />

E. Szostak, E. Odrowąż, I. Maciejowska │41


OD NAUČNIH SAZNANJA DO OBRAZOVNIH POSTIGNUĆA U SISTEMU<br />

UNIVERZITETSKOG OBRAZOVANJA<br />

Emina M. Kopas-Vukašinović<br />

│42<br />

OSETLJIVOST STUDENATA PEDAGOŠKIH FAKULTETA NA SOCIOKULTURNU<br />

RAZLIČITOST ROMSKIH UČENIKA<br />

Sunčica V. Macura<br />

│43<br />

ZASTUPLJENOST STRUČNIH I METODIČKIH SADRŽAJA U OBRAZOVANJU<br />

NASTAVNIKA PREDMETA PRIRODNIH NAUKA<br />

Milica V. Marušić, Vladeta D. Milin<br />

│44<br />

NEKI ASPEKTI NASTAVE MATEMATIKE I PRIRODNIH NAUKA IZ UGLA<br />

NASTAVNIKA I UČENIKA<br />

Snežana I. Mirkov, Nataša Z. Lalić-Vučetić<br />

│45<br />

FUNKCIONALIZACIJA NASTAVNIH SADRŽAJA O KARBOKSILNIM KISELINAMA<br />

K. B. Putica, D. M. Radenković, D. D. Trivić │46<br />

SAVREMENI KURIKULUM NASTAVE HEMIJE<br />

Biljana I. Tomašević, Dragica D. Trivić<br />

│47<br />

OBRAZOVNA I VASPITNA VREDNOST SADRŽAJA ISTORIJE PRIRODNIH NAUKA<br />

Darinka M. Radenković, Katarina B. Putica, Dragica D. Trivić<br />

│48<br />

NAUČNA SARADNjA IZMEĐU REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE FRANCUSKE<br />

Dragan D. Manojlović, Milica N. Sentić, Milena M. Milutinović, Nešo Šojić │49<br />

KULTURA I NAUKA│<br />

CULTURE AND SCIENCE ___________________________________________ _.T4.<br />

UNIVERZITETSKO NASLEĐE KAO/U PROCES/U OBRAZOVANJA: PREDLOZI<br />

ZA EFIKASNIJU PROFESIONALNU EDUKACIJU<br />

Milica Božić Marojević<br />

│51<br />

RAZLIČITI VIDOVI INTERPRETACIJE NAUKE – PRIMER SPIRITUALIZMA<br />

Milena B. Gnjatović, Isidora M. Stanković<br />

│52<br />

HEMIJSKI PREGLED, ŠEZDESET GODINA<br />

Branko J. Drakulić, Ratko M. Jankov<br />

│53<br />

THE HUGE AMMOUNT OF DATA AND STRUCTURES, IS THERE SOME SENSE<br />

BEHIND? ON SCIENCE TEACHING IN THE SCHOOLS, THE CHEMIST VIEW<br />

Branko J. Drakulić<br />

│54<br />

UČENICI U MUZEJU HEMIJE<br />

Jasminka N. Korolija, Aleksandar Đorđević, Igor Matijašević<br />

PRAVNA SVOJINA ZAJEDNIČKIH PROSTORA<br />

Marija B. Martinović, Zorana Z. Đorđević<br />

│55<br />

│56<br />

PRINCIPI ODRŽIVOSTI: KULTURNO NASLEĐE PIVNICA NEGOTINSKE<br />

KRAJINE<br />

Zorana Z. Đorđević, Marija B. Martinović<br />

│57


MULTIDISCIPLINARNOST U NAUCI│<br />

MULTIDISCIPLINARITY IN SCIENCE___________________________________ .T5.<br />

MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP KAO OSNOV ZA UNAPREĐIVANJE ZNANJA O<br />

KULTURNOM NASLEĐU<br />

D. D. Korolija-Crkvenjakov, M. Stojanović-Marić, V. Andrić, M. Gajić-Kvaščev │59<br />

PROBLEM RAZUMEVANJA I IMPLEMENTACIJE MULTIDISCIPLINARNIH I<br />

INTEGRATIVNIH STUDIJA<br />

Predrag D. Milosavljević<br />

│60<br />

HUMANISTIČKO OBRAZOVANJE KAO PONUDA OBJEDINJENOG DISKURSA O<br />

SVETU<br />

Angelina R. Milosavljević<br />

│61<br />

KONCEPT PORODIČNIH SLIČNOSTI U SAVREMENOJ NAUCI. SLUČAJ<br />

STUDIJA BAŠTINE<br />

Milan Popadić<br />

│62<br />

MULTIDISCIPLINARNOST KAO PUT RAZUMEVANJA MUZEOLOŠKE<br />

VREDNOSTI IDENTITETA<br />

Milena V. Štatkić<br />

│63<br />

MULTIDISCIPLINARNOST SVETLOSTI KAO TEME OD ZNAČAJA ZA<br />

DRUŠTVO<br />

Bojan M. Tomić<br />

│64<br />

ZNAČAJ MULTIDISCIPLINARNOG PRISTUPA U KONCIPIRANJU SAVREMENIH<br />

PROSTORA ZA UČENJE<br />

Danica Stojiljković, Igor Matijašević<br />

│65<br />

LISTA UČESNIKA│LIST OF PARTICIPANTS_________________________________<br />

│66


PLENARNA PREDAVANJA │PLENARY LECTURES ___________ ..P..<br />

.<br />

SUSRET OBRAZOVANJA I NAUKE - UTISCI O STUDENTIMA NA TMF U<br />

BEOGRADU<br />

Ivanka G. Popović<br />

NAUKA I DRUŠTVO U 19. VEKU<br />

Snežana D. Bojović<br />

NASTAVA HEMIJE U SRBIJI - SAN I JAVA<br />

Ivan Gutman, Jelena Đurđević<br />

MOGUĆNOSTI I PREPREKE U KREIRANJU OBRAZOVNE POLITIKE<br />

ZASNOVANE NA REZULTATIMA PISA TESTIRANJA – ISKUSTVA U SRBIJI,<br />

REGIONU I SVETU<br />

Dragica Pavlović, Aleksandar Baucal<br />

NAUČNO OPISMENJAVANJE SVAKOG DETETA - PREDUSLOV RAZVOJA<br />

SVAKOG DRUŠTVA<br />

Stevan Jokić<br />

INSTRUCTIVISM AND CONSTRUCTIVISM: A DIALECTIC OPPOSITION<br />

Denis M. Zhilin<br />

ISTRAŽIVAČKA STANICA PETNICA – 30 GODINA RADA SA MLADIM<br />

TALENTIMA<br />

Nina Jevtić, Vigor Majić


SUSRET OBRAZOVANJA I NAUKE - UTISCI O STUDENTIMA NA TMF U<br />

BEOGRADU<br />

Ivanka G. Popović<br />

Tehnološko-metalurški <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

Tehnološko-metalurški <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong> (TMF) je najuspešnija naučnoistraživačka<br />

organizacija među <strong>fakultet</strong>ima tehničko-tehnološke grupacije <strong>Univerzitet</strong>a u<br />

<strong>Beogradu</strong>. Studenti master, a naročito doktorskih studija su intenzivno uključeni u naučna<br />

istraživanja kroz rad na međunarodnim ili nacionalnim projektima. Oko 120 poslediplomaca<br />

je zaposleno kao istraživači na TMF ili Inovacionom centru TMF. Studenti svih nivoa studija<br />

se podstiču da učestvuju u istraživačkim aktivnostima. Iako je globalni trend opadanja<br />

interesovanja za studije tehničkih i prirodnih nauka zahvatio i našu zemlju, TMF poslednjih<br />

pet godina beleži konstantan rast prijavljenih kandidata na ukupno šest akreditovanih<br />

studijskih programa (Hemijsko inženjerstvo, Inženjerstvo zaštite životne sredine,<br />

Biohemijsko inženjerstvo i biotehnologija, Inženjerstvo materijala, Metalurško inženjerstvo,<br />

Tekstilna tehnologija). Prosečna srednja ocena tokom srednješkolskog obrazovanja budućih<br />

brucoša TMF svake školske godine raste. Nažalost, studenti tokom prve godine studiranja na<br />

TMF ne pokazuju zadovoljavajući nivo znanja. Prolaznost sa prve na drugu godinu studija je<br />

manja od proseka <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>. Ulazno znanje brucoša iz fundamentalnih<br />

predmeta, hemije, fizike i matematike, iz godine u godinu je sve slabije, te je TMF bio<br />

primoran pre nekoliko godina da prilagodi predmete iz prvog semestra i uvede obnavljanja<br />

srednješkolskih znanja radi dovođenja brucoša na isti početni nivo znanja. Opšti je utisak da<br />

veliki broj studenata dolazi na prvu godinu bez formiranih radnih navika, savladanih<br />

osnovnih tehnika učenja, bez sposobnosti da racionalno rasporedi svoje vreme i odredi<br />

prioritete u učenju. U odnosu na svoje kolege od pre 10 ili 20 godina, brucoši deluju manje<br />

zrelo i često su bez jasnog određenja zašto studiraju. Na višim godinama studija, zahvaljujući<br />

angažovanju nastavnika i saradnika u dinamičnoj akademskoj i stimulativnoj naučnoistraživačkoj<br />

atmosferi, radu u malim grupama i prirodnom sazrevanju studenata, odnos<br />

studenata prema radu i studiranju se menja i akademski uspeh studenata TMF je bolji od<br />

proseka BU. Sa napredovanjem savremenih tehnologija i novim zahtevima poslodavaca,<br />

ishodi učenja na TMF se menjaju. Uz savladavanje osnovnih principa, ključni je zahtev da se<br />

diplomirani studenti osposobe da tokom celog radnog veka samostalno unapređuju svoja<br />

znanja. Buduće interesovanje za studije na TMF i srodnim <strong>fakultet</strong>ima u mnogome zavisi i od<br />

mogućnosti srpske proizvodne privrede da u dogledno vreme otvori nova radna mesta (na šta<br />

akademska zajednica ne može da utiče). Dalje opadanje ulaznih znanja budućih brucoša<br />

ozbiljno preti da ugrozi kvalitet studija na svim <strong>fakultet</strong>ima u zemlji. Za akademsku zajednicu<br />

je od životnog interesa da se kvalitet osnovnog i srednjeg obrazovanja u Srbiji poboljša.<br />

Najefikasnije rešenje bi bilo ulaganje u usavršavanje i podmlađivanje prosvetnih kadrova i<br />

usvajanje viših pragova znanja u osnovnoj i srednjoj školi. Bez ovakvih dugoročnih<br />

aktivnosti Srbija će se udaljavati od vizije društva znanja.<br />

Ključne reči: kvalitet studija, ulazna znanja brucoša, ishodi učenja<br />

11


NAUKA I DRUŠTVO U 19. VEKU<br />

Snežana D. Bojović<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

sbojovic@chem.bg.ac.rs<br />

Nauka i kultura su važan stub svake države i bez dobro obrazovane elite nema napredovanja i<br />

modernizacije države i društva. Srbija je takvu elitu imala krajem 19. i početkom 20. veka.<br />

Nastajanjem srpske države u 19. veku razvijali su se školstvo, nauka i kultura. Stvaranje nacionalne<br />

elite počelo je slanjem prvih državnih pitomaca na inostrane univerzitete 1839. godine. Krajem 19.<br />

veka oko 70% ove elite školovano je u inostranstvu. Poslednjih godina 19. veka u <strong>Beogradu</strong> se okupio<br />

jedan broj obrazovanih ljudi sa diplomama najboljih evropskih univerziteta koji je činio kreativnu<br />

naučnu elitu sposobnu da u svoju zemlju prenese evropsku nauku i kulturu i da državu modernizuje.<br />

Novine nisu prenošene mehanički. Postojala je jasna vizija ekonomskog, kulturnog i naučnog razvoja.<br />

U <strong>Beogradu</strong> su osnivana naučna i stručna društva, pokretani časopisi, školovan naučni podmladak i<br />

pripremani uslovi za prerastanje Velike škole u <strong>Univerzitet</strong>. Period od 90-ih godina 19. veka do Prvog<br />

svetskog rata jeste i vreme u kome je zemlja najbrže napredovala i iz zaostalog, patrijarhalnog društva<br />

pretvarala se u modernu građansku državu. Ko je činio našu elitu i ko su ljudi koji su postavili temelje<br />

srpske nauke i kulture? Dat je pregled razvoja naučnih disciplina koje su se razvile u 19. veku i<br />

početkom 20. veka (klimatologija, botanika, zoologija, mineralogija, geologija, hemija, matematika,<br />

astronomija) i navedeni su osnovni podaci iz biografije i bibliografije naučnika koji su postavili<br />

temelje ovih disciplina. Stvaranje elite nije moguće bez odgovarajućih uslova, pre svega podrške i<br />

razumevanja vlasti. Polupismeni srpski državnici znali su da je za razvoj države potrebno odškolovati<br />

darovite i sposobne mlade ljude a po povratku sa prestižnih evropskih škola postavljali su ih na<br />

najviše naučne, političke i društvene funkcije. Naučnici su imali slobodu da organiziju i proširuju<br />

svoju disciplinu, da modernizuju školu i unose novine iz razvijenog sveta. Mladim ljudima<br />

poveravane su visoke državničke dužnosti u koje su oni unosili stečeno znanje, na taj način vraćajući<br />

dug državi koja ih je školovala. Za razliiku od perioda između dva rata kada se najveći broj naučnih<br />

disciplina nije razvijao, i perioda posle Drugoga svetskog rata kada su velikim reformama<br />

obrazovanje i nauka reorganizovani i često zaustavljani, u periodu koji pomenjemo školstvo se<br />

razvijalo pravolinijski. Nije bilo prekida i zaostajanja, srednjoškolska i univerzitetska nastava stalno<br />

su se širile i unapređivale, naučna i stručna elita se svake godine uvećavala povratkom državnih<br />

stipendista školovanih na najboljim evropskim školama, obrazovani i sposobni ljudi, pre svega<br />

profesori Velike škole, povremeno su bivali na čelu najvažnijih institucija i zauzimali državničke<br />

dužnosti. Sve to je činilo da zemlja brzo napreduje i da se iz nerazvijenog brzo pređe u razvijeno<br />

društvo i modernu državu.<br />

Ključne reči: srpska nauka i kultura, obrazovanje, školstvo<br />

12


NASTAVA HEMIJE U SRBIJI - SAN I JAVA<br />

Ivan Gutman, Jelena Đurđević<br />

Prirodno-matematički <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u Kragujevcu, Srbija<br />

gutman@kg.ac.rs, jdjurdjevic@kg.ac.rs<br />

U uvodnom delu članka analizirani su standardi za učenička postignuća u nastavi hemije,<br />

odnosno hemijska znanja koje bi učenik trebalo da poseduje na kraju svog školovanja. Sa tim<br />

znanjima (ili bez njih) neki od takvih mladih ljudi odlučuju se da studiraju hemiju. Na osnovu<br />

višedecenijskog iskustva jednog od autora, mogu se formulisati određeni zaključci o<br />

stvarnom (pred)znanju studenata hemije, kao i o načinu na koji su oni u prethodnom<br />

školovanju naviknuti da savlađuju novo gradivo. Primećeno je sledeće:<br />

Studenti su dobro uvežbani da reprodukuju (ponekad vrlo komplikovano i teško)<br />

gradivo, često bez ikakvog razumevanja, dakle čisto verbalno.<br />

Studenti nemaju veštinu da povezuju pojedine delove gradiva, nego svaku nastavnu<br />

jedinicu uče samu za sebe.<br />

Studenti pokazuju zaprepašćujuću nesposobnost da (napamet) naučeno gradivo<br />

povežu sa onim sa čime se sreću u svakodnevnom životu.<br />

Studenti nisu obavešteni (niti ih naročito zanima) da se ono o čemu slušaju na<br />

predavanjima primenjuje u (hemijskoj) industriji.<br />

Postoje indicije da (neki) studenti imaju poteškoća da razumeju pročitani tekst.<br />

Navedena opažanja biće ilustrovana primerima iz prakse, a neka su proverena testiranjem u<br />

osnovnim i srednjim školama, i na <strong>fakultet</strong>ima. Smatramo da navedeni nedostaci potiču od<br />

načina rada sa učenicima u osnovnoj i srednjoj školi, a naročito zbog načina provere znanja,<br />

ocenjivanja i nagrađivanja. Znajući za ove nedostatke, koji se ispoljavaju i na<br />

univerzitetskom nivou, mogli bi se preduzeti koraci da se oni svedu na najmanju moguću<br />

meru. Predložićemo neke konkretne korake u tom pravcu.<br />

Ključne reči: nastava hemije, standardi nastave hemije, iskustvo iz prakse<br />

13


MOGUĆNOSTI I PREPREKE U KREIRANJU OBRAZOVNE POLITIKE<br />

ZASNOVANE NA REZULTATIMA PISA TESTIRANJA – ISKUSTVA U SRBIJI,<br />

REGIONU I SVETU<br />

Dragica Pavlović, Aleksandar Baucal<br />

Filozofski <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Beograd, Srbija<br />

dpavlovi@f.bg.ac.rs, abaucal@f.bg.ac.rs<br />

U ovom radu razmatraćemo kako nalazi međunarodne studije obrazovnih postignuća<br />

OECD/PISA (Programme for International Student Assessment) mogu da pomognu da se<br />

unapredi preduniverzitetsko obrazovanje u domenu prirodnih nauka, preciznije, da se poveća<br />

njegova relevantnost za društvo, kvalitet, pravednost i efikasnost. U trogodišnjim intervalima<br />

PISA studija ispituje u kojoj meri su učenici na uzrastu od 15 godina razvili znanja i veštine<br />

neophodne za nastavak školovanja, profesionalni razvoj i odgovorno učešće u društvu<br />

(čitalačka, matematička i prirodno-naučna pismenost). PISA zadacima se ne ispituje u kojoj<br />

meri su učenici u stanju da reprodukuju programom predviđene sadržaja, već da li su razvili<br />

funkcionalna znanja koja im omogućavaju da naučeno primenjuju u različitim situacijama i<br />

da kritički promišljaju različite sadržaje i događaje. Podaci o postignuću se saopštavaju na<br />

standardizovanoj skali čiji je prosek 500, a standardna devijacija 100 poena. Skala je<br />

podeljena i na šest kvalitativno različith nivoa postignuća koji opisuju kojim tipom znanja i<br />

kognitivnih veština su učenici ovladali. Smatra se da su funkcionalno pismeni oni učenici čija<br />

su postignuća na drugom i višim nivoima. U PISA 2009 studiji učenici iz Srbije su, u<br />

proseku, imali ujednačena postignuća u sva tri ispitivana domena (oko 442 poena) što je za<br />

oko 60 poena niže u odnosu na OECD zemlje – ova razlika odgovara efektu jedne i po godine<br />

školovanja i to u zemljama OECD-a. U oblasti prirodnih nauka, svaki treći učenik iz Srbije<br />

ostvaruje postignuća ispod granice funkcionalne pismenosti (nalazi se ispod nivoa 2). S druge<br />

strane, svega 8% učenika dostiže nivo 4 ili više od toga, na kojima se nalaze zahtevi koji<br />

traže angažovanje viših oblika mišljenja. Pravednost obrazovanja u domenu prirodnih nauka<br />

u Srbiji je relativno viša nego u drugim zemljama – razlike u postignućima učenika različitog<br />

socio-ekonomskog statusa su manje nego u drugim zemljama i ne postoji razlika u<br />

postignućima dečaka i devojčica. Na internacionalnom planu PISA nalazi se koriste da se<br />

identifikuju obrazovne politike koje su povezane sa kvalitetnim i pravednim obrazovanjem. U<br />

drugim zemljama PISA rezultati se koriste za praćenje razvoja obrazovanja i za planiranje<br />

reformskih procesa što će biti ilustrovano primerima Poljske, Nemačke i Finske. U radu će,<br />

takođe biti analizirani i različiti načini na koje je korišćena PISA u Srbiji u periodu od 2003.<br />

do 2012. godine (pokretanje javne i stručne debate, evaluacija obrazovnog sistema,<br />

sekundarna istraživanja, predlozi novih politika, razvoj novih standarda obrazovnih<br />

postignuća itd.), kao i dileme koje prate upotrebu PISA rezultata u Srbiji.<br />

Ključne reči: PISA, funkcionalna pismenost, obrazovna politika, praćenje i evaluacija<br />

obrazovanja<br />

14


NAUČNO OPISMENJAVANJE SVAKOG DETETA- PREDUSLOV RAZVOJA<br />

SVAKOG DRUŠTVA<br />

Stevan Jokić, Institut VINČA, Beograd, Srbija<br />

sjokic@vin.bg.ac.rs<br />

Naučno opismenjavanje svakog deteta je preduslov njegovog uspešnog uključivanja u<br />

izazove sa kojima će se suočiti u 21. veku a u tome značajnu ulogu ima naučna zajednica. U<br />

Srbiji je veliki doprinos na ovom planu ostvaren projektom Ruka u testu (La main à la pâte)<br />

koji, promovišući pedagogiju zasnovanu na ponašanju naučnika u laboratoriji i radoznalosti<br />

deteta uzrasta od 4-11 godina, nastoji da realizuje naučno opismenjavanje sve dece, a ne<br />

samo talenata. Pozivajući nastavnike da implementiraju istraživački (Inquiry Based Science<br />

Education – IBSME) metod u realizaciji naučnih sadržaja u osnovnoj i srednjoj školi nastoji<br />

da ostvari: istinsku reformu na polju naučnog opismenjavanja čitave populacije đaka u<br />

osnovnoj i srednjoj školi, koristeći i razmenjujući pozitivna iskustva dobre prakse, treningom<br />

nastavnika, on-line projektima i diseminacijom; stimuliše i podrži eksperimentalni pristup<br />

naučnom obrazovanju u kome se odgovor na postavljene hipoteze dobija zajedničkim radom<br />

učenika i nastavnika. Na ovaj način se podstiče prirodna radoznalost učenika, koja se<br />

manifestuje kroz postavljanje pitanja o realnom svetu, fenomenima ili objektima.<br />

Nastavnicima su za realizaciju ovog poduhvata dati resursi u vidu knjiga: Zrnca nauka1-9,<br />

Predavanje nauka u školi, Otkrivanje sveta u predškolskoj ustanovi; kolaborativni i interdisciplinarni<br />

projekti: Tragovima Eratostena; Evropa otkrića; Živeti sa Suncem; Klima, moja<br />

planeta i ja!; besplatnih eksperimentalnih kompleta; priloga u Prosvetnom pregledu; vebsajt<br />

http://rukautestu.vinca.rs koji je, kao poluogledalo Francuskog sajta (www.inrp.fr/lama,), u<br />

upotrebi (za srpsko govorno područje) od kraja 2008, a nastavnici na njemu mogu naći i<br />

besplatno preuzeti veliki broj resursa neophodnih za rad u odeljenju; seminari za više od 3000<br />

nastanika i studenata nastavničkih <strong>fakultet</strong>a. Sve ove aktivnosti se odvijaju i u okviru: EU-<br />

FP7 FIBO-NAČI projekta u kome sada učestvuje više od 50 evropskih zemalja; skupova za<br />

Jugoistočnu Evropu o obrazovanju http://rukautestu.vin.bg.ac.rs/handson4/. Ostvareno je i<br />

partnerstvo: Institut VINČA-<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>; Srpska akademija nauka i umetnosti;<br />

Društvo fizičara Srbije; Ministarstvo za prosvetu i nauči razvoj; Zavod za udžbenike;<br />

Prosvetni pregled; IAP- Globalna mreža akademija nauka; ALLEA- Asocijacija Evropskih<br />

akademija nauka; Francuska ambasada u Srbiji; potpisan ugovor SANU-<strong>Univerzitet</strong> u<br />

<strong>Beogradu</strong>-Francuska akademija nauka. Institu Vinča je posredstvom projekta Ruka u testu<br />

priznat u EU kao Referentni centar u oblasti obrazovanja, a dobijena je i internacionalna<br />

nagrada purKwa za naučno opismenjavanje dece planete.<br />

Ključne reči: Naučno opismenjavanje, inkvajeri, Ruka u testu<br />

15


INSTRUCTIVISM AND CONSTRUCTIVISM: A DIALECTIC OPPOSITION<br />

Denis M. Zhilin<br />

Moscow Institute for Open Education; School #192 (Moscow), zhila2000@mail.ru<br />

Two educational strategies can be distinguished. The older one presumes that knowledge is<br />

transferred from a teacher to a student [1,2]. We shall call this strategy “instructivism”. The<br />

newer one presumes, that knowledge is constructed in human mind [3,4]. This strategy is<br />

called “constructivism”. They are compared in the table below.<br />

Criterion for comparison Instructivism Constructivism<br />

Basic presumption Knowledge is transferred<br />

from a teacher to a students<br />

Knowledge is constructed in the<br />

mind of a student<br />

Central object Content Student<br />

The role of a teacher A source of knowledge An organizer of knowledge<br />

constructing<br />

Teaching tools Instructional materials Learning environment [6]<br />

How to improve teaching Organization of transferred<br />

knowledge<br />

Organization of learning<br />

activities<br />

Basic psychological Cognitive<br />

Personal development<br />

theories<br />

Requirements to<br />

knowledge<br />

Knowledge reproduces<br />

reality<br />

Fits reality (as a key fits a lock)<br />

[5]<br />

Assessment<br />

Reproduction of facts and Problem solving<br />

procedures<br />

We are spectators of very long fight (even “educational wars”) between instructivism and<br />

constructivism. Both sides show many claims and some evidence that their strategy is better<br />

than the opposite. Currently constructivism (in forms of inquiry based learning, project-based<br />

learning, discovery learning etc.) is implemented in many Western countries, but it did not<br />

improve the quality of education (chemical at least) there. So, we can see that instructivism<br />

and constructivism are in conflict. On the other hand they are not thinkable without each<br />

other – each key feature of instructivism has its constructivistic opposition. Thus they<br />

together form a kind of unity. Simultaneous conflict and unity between two essences allows<br />

to regard them as dialectic opposites (if we turn the first Engels' laws of dialectics – “the<br />

unity and conflict of opposites” – to the definition of a dialectic opposites). The conflict<br />

between dialectic opposites leads to gradual accumulation of of quantitative changes that<br />

once turn into qualitative changes (2 nd law) by means of “negation of the negation” (3 rd law).<br />

It means that “educational wars” will lead to negation of constructivism with renaissance of<br />

instructivism. However it will be at a new level of system development. What will be the<br />

features of the new level? Each “qualitative change” in dialectic development is a formation<br />

of a new border, more complicated than the previous one. For intsructivism and<br />

constructivism it would be a new, more reasonable border of their application. In reality there<br />

is no opposition between them: they compliment each other (see table below).<br />

Criterion for Why instructivism can not exist Why constructivism can not exist<br />

opposition<br />

Basic<br />

presumption<br />

without constructivism<br />

Transmission of knowledge can<br />

be effective only if they are<br />

constructed in the mind of<br />

recipient<br />

without instructivism<br />

One needs some “raw material” to<br />

construct the knowledge from. This<br />

raw material is transmitted.<br />

16


Central object Where to store content if not in<br />

students mind?<br />

What to store in students mind if not<br />

content?<br />

The role of a<br />

teacher<br />

What is the reason for knowledge<br />

if it is not accessible by a<br />

student?<br />

How a teacher can organize a<br />

construction of knowledge if he does<br />

not know what to construct?<br />

Teaching tools Instructional materials can be<br />

applied in a certain learning<br />

Learning environment should contain<br />

instructional materials<br />

environment<br />

How to improve<br />

teaching<br />

The acquisition of knowledge is<br />

an activity<br />

The activity should be directed to<br />

acquisition of knowledge<br />

Basic psychological<br />

theories<br />

Cognition leads to formation of<br />

new cognitive structures meaning<br />

Personal development is also a<br />

cognitive development<br />

to cognitive development<br />

Requirements to<br />

knowledge<br />

The absolute reproduction of<br />

reality is impossible, because it<br />

To fit mead to reproduce with some<br />

changes<br />

requires unlimited resources<br />

Assessment Facts and procedures can be<br />

reproduced in activity – problem<br />

To solve problems a student should<br />

know facts and procedures<br />

solving for example<br />

It means that for effective teaching we don’t need neither “pure” instructivistic, nor “pure”<br />

constructivistic approaches – we need their dialectical combination, we need to use them in<br />

inseparable connections. Sometimes the approaches can be more constructivistic, sometimes<br />

– more instructivistic – depending on particular purposes. For example, a student could easily<br />

construct simple concepts such as a concept of acid or base – they should be taught in rather<br />

constructivistic ways. But students generally are not able to construct a structure of atom<br />

themselves – it should be transmitted in instructivistic way. These dialectic approaches is not<br />

a fantasy – they are elaborating. Instructions leading to cognitive conflict [6] and scaffolding<br />

learning [7] are the examples. Dialectics allows us to answer Kirschner’s question “Why<br />

Minimal Guidance During Instruction Does Not Work” [1]: because it is used without a<br />

proper border.<br />

[1] Kirscner P.A., Sweller J, Klark R.E. Why Minimal Guidance During Instruction Does Not<br />

Work: An Analysis of the Failure of Constructivist, Discovery, Problem-Based, Experiential,<br />

and Inquiry-Based Teaching // Educational Psychologist. 2006. 41. №2. p. 75–86.<br />

[2] Sawier R.K. Optimising learning implications of learning sciences research. OECD. 2008.<br />

URL:http://www.oecd.org/dataoecd/39/52/40554221.pdf.<br />

[3] von Glasersfeld E. Constructivism in Education // The International Encyclopedia of<br />

Education, Supplement Vol.1. /T. Husen & T. N. Postlethwaite (eds.) Oxford/New York:<br />

Pergamon Press, 1989. p.162–163. URL:http://www.vonglasersfeld.com/114<br />

[4] von Glasersfeld, E. Questions and Answers about Radical Constructivism // Scope,<br />

sequence, and coordination of secondary school science, Vol. II: Relevant research / M. K.<br />

Pearsall (ed.) Washington, D.C.: The National Science Teachers Association, 1992. p. 169-<br />

182.<br />

[5] von Glasersfeld, E. An Introduction to Radical Constructivism. In: The lnvented Reality:<br />

How Do We Know What We Relize We Know?" / P. Watzlawiek (ed.) N.Y.: Nortan, 1984,<br />

pp. 16-38.<br />

[6] Limon, M. On the cognitive conflict as an instructional strategy for conceptual change: a<br />

critical appraisal. Learning and Instruction. 2001. 11. p. 357–380.<br />

[7] McNeill K.L., Lizotte D.J., Krajcik J., Marx R.W. Supporting Students’ Construction of<br />

Scientific Explanations by Fading Scaffolds in Instructional Materials. The Journal of the<br />

Learning Sciences. 2006. 15. 2. p. 153–191.<br />

17


ISTRAŽIVAČKA STANICA PETNICA – 30 GODINA RADA SA MLADIM<br />

TALENTIMA<br />

Nina Jevtić, Vigor Majić<br />

Istraživačka stanica Petnica, Valjevo, Srbija,<br />

nina@petnica.rs, vigor@petnica.rs<br />

U radu su predstavljeni ključni momenti formiranja i kasnijeg razvoja Istraživačke stanice<br />

Petnica kao profesionalne organizacije usmerene na vanškolski rad sa učenicima srednjih<br />

škola koji pokazuju visok stepen interesovanja i sposobnosti za nauku i istraživački rad. Dat<br />

je pregled osnovnih iskustava i modela rada koji u ovoj oblasti postoje u svetu i funkcionalna<br />

organizacija programa koji se izvode u Istraživačkoj stanici Petnica. Detaljnije je prikazana<br />

organizacija rada sa učenicima u oblasti hemije. Takođe, predstavljena su iskustva u radu sa<br />

nastavnicima osnovnih i srednjih škola, kao i model organizacije rada sa studentima. U toku<br />

trideset godina neprekidne aktivnosti, Istraživačka stanica Petnica organizovala je blizu 3000<br />

seminara, kurseva i naučnih kampova kroz koje je prošlo oko 45,000 učenika i preko 3,000<br />

nastavnika. Osnovna zamisao ukupnog rada sa mladima jeste da im se omogući učenje kroz<br />

istraživanje, tj. da kroz samostalni i grupni rad na konkretnim malim projektima koji<br />

zahtevaju planiranje i obavljanje određenih istraživačkih procedura, učesnici ovladaju<br />

osnovnim tehnikama planiranja, pripreme i organizacije eksperimentalnog postupka,<br />

neposrednog prikupljanja podataka kroz procese posmatranja, merenja i vođenja<br />

odgovarajuće dokumentacije, ali i formulacije rezultata, pisanja rada, konsultacije sa stručnim<br />

saradnicima i prezentacije rezultata u standardnim formama kao što su poster, usmeno<br />

izlaganje sa ili bez korišćenja ilustracija. U izboru tema za učeničke istraživačke projekte<br />

velika sloboda je ostavljena samim učenicima kako bi se podstakli da razmišljaju o najširem<br />

spektru mogućih problema. Istaknuta su i iskustva u podsticanju višedisciplinarnih tema i<br />

projekata gde se učenici navode da komuniciraju, sarađuju i zajednički planiraju sa kolegama<br />

koji se bave drugim naučnim oblastima. Takođe, autori su predstavili projekat proširenja<br />

kapaciteta Istraživačke stanice Petnica i ciljeve razvoja programa u narednom periodu sa<br />

posebnim osvrtom na programe u oblasti hemije i srodnih disciplina.<br />

Ključne reči: petnica, talenti, naučno obrazovanje<br />

18


SEKCIJSKA PREDAVANJA│KEY NOTE LECTURES____________..S..<br />

OBRAZOVANJE U OBLASTI HEMIJE – ODGOVORI ZA BUDUĆNOST<br />

Dragica D. Trivić<br />

VELIKI HADRONSKI SUDARAČ U CERNU<br />

Jovan Puzović<br />

USPESI I NEUSPESI NAUKE I TEHNOLOGIJE U XXI VEKU<br />

Vojin Krsmanović<br />

KRITIČKI OSVRT NA PISA TESTOVE: ZABLUDE, GREŠKE I „ZADNJE“<br />

NAMERE<br />

Aleksandar T. Lipkovski<br />

EKOLOGIJA U SRBIJI: MOJ POGLED NA STVARNOST<br />

Ilija Brčeski<br />

THE HIGH-PERFORMANCE COMPUTING INFRASTRUCTURE FOR SOUTH<br />

EAST EUROPE’S RESEARCH COMMUNITIES<br />

Aleksandar Belić<br />

KRIZA ZNANJA KAO KRIZA PAMĆENJA. PRILOG LEGITIMNOSTI<br />

TRANSDISCIPLINARNOG NAUČNOG RAZUMEVANJA.<br />

Dragan Bulatović


OBRAZOVANJE U OBLASTI HEMIJE – ODGOVORI ZA BUDUĆNOST<br />

Dragica D. Trivić<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

dtrivic@chem.bg.ac.rs<br />

Jedan od cilјeva obrazovnih sistema u svetu jeste pripremanјe mladih da se uspešno suoče sa<br />

izazovima informacionog društva i da izvuku maksimalne dobiti iz informacionih<br />

tehnologija. Okruženјe mladih izvan škole danas je medijski i tehnološki bogato, sa brižlјivo<br />

oblikovanim informacijama tako da se nametnu mladom čoveku. Nasuprot tome, najčešća<br />

reakcija nastavnika danas u našim školama jeste da su mladi nezainteresovani za učenјe koje<br />

škola nudi, iako je uloga škole da pripremi mlade da postanu aktivni članovi društva i nosioci<br />

dalјeg razvoja. I više od toga. U kompetitivnom i dinamičkom okruženјu u 21. veku očekuje<br />

se da obrazovanјe „otklјuča“ kreativni i inovativni potencijal svakog pojedinca kao podlogu<br />

za dalјi individualni razvoj i razvoj društva u celini. Kreativnost kao proizvod i/ili proces koji<br />

predstavlјa ravnotežu originalnosti i vrednosti, uspostavlјanјe neočekivanih veza, stvaranјe<br />

novih, odgovarajućih ideja, prepoznaje se kao vid konstruisanјa znanјa, čije podsticanјe ima<br />

pozitivan uticaj na znanјe i sposobnosti pojedinca, nјegovo upravlјanјe sopstvenim učenјem i<br />

razvojom.<br />

Podaci međunarodnog ispitivanјa PISA 2009 (Programme for International Student<br />

Assessment) pokazali su da je oko 34% petnaestogodišnјaka u Srbiji funkcionalno nepismeno<br />

u domenu prirodnih nauka. Zašto je naučna pismenost svakog pojedinca važna? Ne samo<br />

zbog stvaranja budućeg naučnog kadra i veze između nauke i opšteg ekonomskog<br />

blagostanјa, već i zato što viši nivo naučne pismenosti stanovništva (razumevanјe cilјeva<br />

nauke, procesa i mogućnosti) obezbeđuje veću podršku nauci i realna očekivanјa od nauke.<br />

Naučna pismenost je važna prednost za svakog pojedinca koji živi i profesionalno se realizuje<br />

u okruženјu kojim dominira nauka i tehnologija.<br />

Važno je pomenuti još jedan segment realnosti: promenlјivo tržište rada, koje zahteva bržu<br />

reakciju obrazovnog sistema za formiranјe potrebnih kompetencija mladih.<br />

U ocrtanoj realnosti neophodno je preispitivanje kakve kompetencije stiču mladi<br />

obrazovanјem u domenu hemije na osnovnoškolskom nivou, kakve na srednјoškolskom<br />

nivou, a kakve su kompetencije mladih nakon univerzitetskog obrazovanјa. Koliko one<br />

omogućavaju mladom čoveku da zadovolјi svoje potrebe u savremenom društvu, koliko<br />

odgovaraju potrebama tržišta rada, da li one obezbeđuju razvoj društva. Uz to, nerazdvojno je<br />

preispitivanje kvaliteta obrazovanјa i profesionalnog razvoja nastavnika hemije i nјihovih<br />

kompetencija, kao i selekcije onih koji će imati privilegiju da oblikuju buduće društvo kroz<br />

proces obrazovanјa mladih.<br />

U ovom radu tragamo za odgovorima kojima obrazovanјe nudi kvalitetniju budućnost<br />

pojedincu i društvu.<br />

Klјučne reči: hemija, naučna pismenost, kreativnost, inovativnost<br />

Izvod je rezultat rada na projektu „Teorija i praksa nauke u društvu: multidisciplinarne,<br />

obrazovne i međugeneracijske perspektive“, broj 179048, čiju realizaciju finansira<br />

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

20


VELIKI HADRONSKI SUDARAČ U CERNU<br />

Jovan Puzović<br />

Fizički <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Beograd, Srbija<br />

puzovic@ff.bg.ac.rs<br />

21


USPESI I NEUSPESI NAUKE I TEHNOLOGIJE U XXI VEKU<br />

V.D. Krsmanović<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

vobel@chem.bg.ac.rs<br />

Već više vekova od nauke i tehnologije se očekuje da uspešno rešavaju ključna pitanja<br />

čovečanstva kao što su zdravlje, proizvodnja hrane, snabdevanje vodom i energijom, kao i da<br />

nam omoguće bolji kvalitet života. Poslednjih trideset-četrdeset godina ta očekivanja<br />

uključuju i očuvanje životne sredine. Naročito u slučaju većih prirodnih katastrofa (uragan,<br />

cunami, poplave, požari) od nauke i tehnologije se očekuju da nas zaštite, omoguće što brže<br />

otklanjanje posledica i vraćanje života u normalu. To su očekivanja, ali ona nisu uvek u<br />

skladu sa realnim dešavanjima. U toku poslednjih deset godina bilo je više primera da nauka i<br />

tehnologija kao i šira društvena zajednica nisu bili na visini zadatka i da su rezultati bili ispod<br />

realno mogućih. Globalna ekonomska kriza je svakako najveći neuspeh ne samo ekonomske<br />

nauke (koja nije predvidela krizu i koja daje protivurečne savete kako da se efekti krize<br />

smanje ili eliminišu) već i institucija države. Ima i drugih neuspeha nauke i tehnologije.<br />

Uragan Katarina je opustošio Nju Orleans, a kasnije analize su pokazale da su mnoge<br />

institucije i službe reagovale ispod svojih mogućnosti tako da se posledice i danas osećaju.<br />

Slično se dešava i sa uraganom Sendi koji je ugrožava državu Njujork i istočnu obalu SAD.<br />

Veliki neuspeh je i naftna mrlja u Meksičkom zalivu sa posledicama koje još uvek nisu<br />

otklonjene. Postoje kontroverze oko gajenja i upotrebe genetski modifikovane hrane.<br />

Evidentni su problemi sa globalnim zagrevanjem, ali i pored brojnih skupova i Kjoto<br />

protokola neke značajne zemlje ne pokazuju spremnost za rešavanje ovog problema. Smatra<br />

se da su suše većeg obima nego ranije jedna od posledica, kao i veći intenzitet uragana koji se<br />

povremeno javljaju. Tranzicija od upotrebe fosilnih goriva ka obnovljivim izvorima energije<br />

ide sporo. Ima odredjenog napretka u proizvodnji elektromobila i hibridnih automobila, ali<br />

oni su još uvek suviše skupi. U medicini nije bilo značajnijeg napretka u lečenju raka i side,<br />

ali se za različite terapije sve više koriste matične ćelije. Obim transplantacija organa je<br />

takođe povećan. Međutim, vrhunski medicinski stručnjaci dali su pogrešne prognoze za<br />

ptičiji i svinjski grip (okolnosti i razlozi se još istražuju). Uspesi nauke i tehnologiju su<br />

otkriće „božje čestice“ u CERN-u, slanje robotskog vozila „Kjuriositi“ („Curiosity“) da<br />

detaljnije istražuje planetu Mars, kao i značajna usavršavanja kompjutera i mobilnih telefona.<br />

Napredak u oblasti informacionih i komunikacionih tehnologija uticao je na društvene<br />

promene i način života. Obrazovano je više globalnih i lokalnih društvrnih mreža sa<br />

različitim namenama. Sadašnja situacija uporediće se sa nekim predviđanjima poznatih<br />

autora [1,2].<br />

Ključne reči:Globalna ekonomska kriza, Globalno zagrevanje, CERN, Matične ćelije,<br />

Genetski modifikovana hrana, Elektomobil, Svinjski grip, Kompjuteri, Mobilni telefoni<br />

Literatura<br />

[1] A. Huxley, Brave New World, Chatto and Windus, London, England,1932.<br />

[2] G. Orwell, Nineteen Eighy-Four, Secker and Warburg, London, England, 1949.<br />

22


KRITIČKI OSVRT NA PISA TESTOVE: ZABLUDE, GREŠKE I „ZADNJE“<br />

NAMERE<br />

Aleksandar T. Lipkovski<br />

<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong> – Matematički <strong>fakultet</strong>, Srbija<br />

acal@matf.bg.ac.rs<br />

Poslednjih godina se u vezi sa uspehom (ili neuspehom) raznih zemalja na PISA testiranju<br />

podiže mnogo prašine. Pri tome se samim PISA testovima pristupa apologetski, bez iole<br />

ozbiljnije kritičke note, kao da se radi o bogomdanom instrumentu za utvrđivanje<br />

„pismenosti“ đaka. Polazeći od stanovišta da naučni pristup bilo kom problemu mora sadržati<br />

i kritičku analizu autor će, na osnovu oskudnog javno dostupnog materijala o PISA testiranju<br />

i testovima, a u skladu sa srpskom školskom tradicijom u nastavi matematike, u ovom<br />

saopštenju prikazati neke zablude i greške u vezi sa PISA testiranjem u Srbiji. Biće takođe<br />

prezentovana autorova razmišljanja o tome šta se iza PISA testova u stvari krije.<br />

Ključne reči: PISA testiranje, nastava matematike<br />

23


EKOLOGIJA U SRBIJI: MOJ POGLED NA STVARNOST<br />

Ilija Brčeski<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Beograd, Srbija<br />

ibrceski@chem.bg.ac.rs<br />

24


THE HIGH-PERFORMANCE COMPUTING INFRASTRUCTURE FOR SOUTH<br />

EAST EUROPE’S RESEARCH COMMUNITIES<br />

Aleksandar Belić<br />

Institute of Physics Belgrade, University of Belgrade, Serbia<br />

abelic@ipb.ac.rs<br />

The HP-SEE project, High-Performance Computing Infrastructure for South East Europe’s<br />

Research Communities, link existing and upcoming high performance computing facilities in<br />

South East Europe in a common infrastructure, and provide operational solutions for it.<br />

Project receives European Commition support through FP7 under the "Research<br />

Infrastructures" action. The HP-SEE aspires to contribute to the stabilisation and<br />

development of South-East Europe, by overcoming fragmentation in Europe and stimulating<br />

e-Infrastructure development and adoption by new virtual research communities, thus<br />

enabling collaborative high-quality research across a spectrum of scientific fields.<br />

Breif overwiev of the project, as well as thier social impact, will be descused in my talk.<br />

25


KRIZA ZNANJA KAO KRIZA PAMĆENJA.<br />

Prilog legitimnosti transdisciplinarnog naučnog razumevanja<br />

Dragan J. Bulatović<br />

Filozofski <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, Srbija,<br />

dbulatov@f.bg.ac.rs<br />

U radu će se raspravljati o krizi znanja kao humanističkom problemu razumevanja sveta.<br />

Ovaj odnos će se postaviti kao ključni za objašnjenje takozvanih revolucija u nauci.<br />

Učestalost novih istraživačkih paradigmi kao karakteristika razvoja nauke i filozofije od<br />

sredinom XX veka pokreće rasprave o modelima racionalnog objašnjenja sveta i modelima<br />

njihovih razumevanja i prihvatanja. U tom novootvorenom prostoru susreću se različita<br />

disciplinarna iskustva čije nasleđe je objašnjivo iz pozicije umeća pamćenja. Heritologija,<br />

kao teorija ovog poslednjeg, nastupa sa jednim, istorijski utišavanim modus saznanja<br />

celovitosti sveta, koji se imenom predstavnosti, nudi diskurzivnom objašnjenju kao<br />

komplementaran. Upravo u toj subordinaciji vidim izrazit slučaj transdisciplinarnosti kao<br />

nade napredak racionalnog znanja.<br />

Ključne reči: kriza, nauka, heritologija, patrimonium<br />

26


ULOGA NAUKE I TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU│<br />

THE ROLE OF SCIENCE AND TECHNOLOGY IN THE SOCIETY .T1.<br />

MOŽE LI NAUKA DA POMOGNE SRPSKOM DRUŠTVU?<br />

Branislav R. Simonović<br />

RESEARCH AND DEVELOPMENT SPENDING: INTERPLAY OF POLITICS,<br />

ECONOMY AND SCIENCE – A MATHEMATICAL COMPARATIVE STUDY<br />

S. Prekovic, B.D. Petrovic, M. Prekovic, K. Matijasevic, M. Novakovic, D. Lovren<br />

INTEGRATED MANAGEMENT OF SCIENTIFIC RESOURCES<br />

B.D. Petrovic, M. Djukic, M. Novakovic, Z. Lovren, S. Prekovic<br />

KONCEPT NAUKA I DRUŠTVO U SISTEMU JAVNOG ANGAŽOVANjA NAUKE<br />

Predrag D. Milosavljević, Danica M. Stojiljković<br />

TRŽIŠTA OBVEZNICA I DUŽNIČKA KRIZA<br />

Dušan Krsmanović<br />

REINFORCEMENT OF THE FCUB TOWARDS BECOMING A CENTRE OF<br />

EXCELLENCE IN THE REGION OF WB FOR MOLECULAR BIOTECHNOLOGY<br />

AND FOOD RESEARCH<br />

Tanja Ćirković Veličković


MOŽE LI NAUKA DA POMOGNE SRPSKOM DRUŠTVU?<br />

Branislav R. Simonović<br />

<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Institut za opštu i fizičku hemiju, Beograd, Srbija<br />

bsimonovic@iofh.bg.ac.rs<br />

U radu je navedeno nekoliko primera iz strateških dokumenata Republike Srbije iz kojih se<br />

vidi koje probleme treba da rešava nauka u narednih nekoliko godina. U Nacionalnom<br />

programu za poljoprivredu planira se „integralna proizvodnja“. U Strategiji razvoja<br />

saobraćaja planira se ulaganje od 6,2 milijarde evra u narednih nekoliko godina za održavanje<br />

i izgradnju puteva. U Strategiji razvoja energetike govori se o „naučno-tehnološkom<br />

zaostajanju“, pa o energetskoj efikasnosti. Strategijom o uvođenju čistije proizvodnje u RS<br />

predviđa se uvođenje novih, čistijih tehnologija. U Nacionalnoj strategiji održivog korišćenja<br />

prirodnih resursa nabrajaju se pravci tehnološkog razvoja. Nacionalni program zaštite životne<br />

sredine, između ostalog, navodi problem prečišćavanja otpadnih voda koji treba hitno<br />

rešavati. Poražavajući kvalitet vode za piće (u preko 55% vodovoda u Srbiji voda za piće je<br />

fizičko-hemijski ili mikrobiološki neispravna), pa je i taj problem više nego hitan za<br />

rešavanje. Za rešavanje navedenih problema neophodno je uključivanje domaće nauke. I<br />

logično bi bilo da svi ovi, a i mnogi drugi ovde nenavedeni problemi s kojima se Srbija<br />

suočava i koje mora da rešava u narednih nekoliko godina, budu makar „teme za<br />

razmišljanje“, ako ne i dobar deo programa rada Ministarstva za nauku i tehnološki razvoja ili<br />

sadašnjeg Ministarstva prosvete i nauke. Ali, Ministarstvo za nauku ima svoju Strategiju<br />

naučnog i tehnološkog razvoja RS do 2015. godine. U njoj se navodi „ključna uloga naučnoistraživačkog<br />

(NI) i istraživačko-razvojnog (IR) rada i inovacionih aktivnosti u celini kao<br />

motora rasta zaposlenosti i konkurentnosti, rezultata NI i IR rada i inovacija kao temelja<br />

razvoja ekonomije i društva države“. Iako se u pomenutoj Strategiji „usklađenost sa<br />

strategijom razvoja zemlje“ pominje kao prvi kriterijum za određivanje naučnih prioriteta RS,<br />

nijedan od napred pomenutih problema, koji su navedeni u strateškim dokumentima drugih<br />

ministarstava nije našao mesto u Strategiji naučnog i tehnološkog razvoja RS. U strategiji<br />

naučnog razvoja Japana, na primer, koji ima BDP od blizu 6.000 milijardi $, jedna od<br />

primarnih oblasti razvoja jeste „nanotehnologija i materijali“. U Srbiji, koja ima BDP od oko<br />

40 milijardi $ (dakle 150 puta manji od japanskog) „prioritetna oblast“ jesu nanonauke, a o<br />

nanotehnologijama nema ni pomena. U srpskoj Strategiji ne pominju se građevinski<br />

materijali, asfalti i sl., a Srbija planira ulaganje od preko 6 milijardi evra samo u puteve. Iako<br />

se kao slabost srpske privrede navodi to što „dominiraju proizvodi niže faze prerade,<br />

uglavnom sirovine i poluproizvodi“, u Strategiji se ne navode kao primarne teme tehnologije<br />

za više faze prerade prehrambenih sirovina. Iako je kao jedan od većih problema u Srbiji<br />

neispravnost vode za piće, Strategija naučnog i tehnološkog razvoja do 2015. godine ni to ne<br />

priznaje. Na pitanje postavljeno u naslovu ovog rada autori Strategije odložili su odgovor<br />

barem do 2015. godine. Autor ovog rada daje neke predloge kako da nauka pomogne<br />

srpskom društvu i pre 2015. godine.<br />

Ključne reči: nauka, tehnologija, razvoj, strategija<br />

28


RESEARCH AND DEVELOPMENT SPENDING: INTERPLAY OF POLITICS,<br />

ECONOMY AND SCIENCE – A MATHEMATICAL COMPARATIVE STUDY<br />

S. Prekovic 1,2 , B.D. Petrovic 3 , M. Prekovic 4 , K. Matijasevic 5 , M. Novakovic 1 , D. Lovren 6<br />

1 Faculty of Biology, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

2 Faculty for Physical Chemistry, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

3 The Ohio State University, Columbus, United States of America<br />

4 Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

5 Faculty of Economics, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

6 Faculty of Mathematics, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

stefan.prekovic@gmail.com<br />

Research and development (R&D) can be defined in two ways – one way suggests that the<br />

primary function of a R&D group is development of new products, and the other states that<br />

expanding the pool of scientific and technological knowledge which is then used for<br />

fabricating new products, services and such is its primary function. The matter of financing<br />

R&D has been viewed as a tough to finance activity in a freely competitive market place ever<br />

since articles of Nelson (1959) and Arrow (1962), even though the idea came long before that<br />

by Schumpeter (1942). The problem arises from a fact that the knowledge obtained as a<br />

primary output of R&D investment is a knowledge that can be used by anyone. On the other<br />

hand investment in R&D leads to development of new drugs, new solutions in biomedicine<br />

and pharmacy, as well as technical and social science which leads to improvement in healthcare,<br />

industry, life quality etc. Governments and other corporations run processes through<br />

which the research projects are evaluated and only the best of those are selected to receive<br />

findings. We examined how the allocation of money to R&D for 11 countries changed over<br />

the years (from 1996 to 2011) and its correlation to changes in inflation, and GDP per capita<br />

(PPP), as well as some other parameters. Also, we had examined the relationship of political<br />

leaders and their opinions on R&D. Furthermore, we discussed how social views influence<br />

funding of R&D. In this study data gathered from several sources (UNESCO Institute for<br />

statistics, World intellectual property organization, etc.) was analyzed by means of statistical<br />

and mathematical analysis (using OriginPro ver. 8.5 software) - histogram analysis, line<br />

plotting, 3-dimensional plotting, etc. Besides that, some economical tools were employed.<br />

The given data suggested that there is a rising tendency to allocate higher GDP% to R&D<br />

over the course of last 16 years, on the other hand for some countries analyzed the change in<br />

money input was not that high due to inflation index (CPI) change. Also, we pointed out that<br />

political view, current economic and social situation had influence on money allocation to<br />

R&D. After this research, we shall strongly suggest on doing more thorough mathematical<br />

analyses of all the data that can be obtained on R&D financing – for a specific country,<br />

region or the whole world.<br />

Keywords: research and development, GDP allocation, economy, mathematical study<br />

29


INTEGRATED MANAGEMENT OF SCIENTIFIC RESOURCES<br />

B.D. Petrovic 1 , M. Djukic 2 , M. Novakovic 3 , Z. Lovren 4 , S. Prekovic 3,5<br />

1 The Ohio State University, Columbus, United States of America<br />

2 Faculty of Economics, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

3 Faculty of Biology, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

4 Faculty of Pharmacy, University of Belgrade, Belgrade, Serbia<br />

5 Faculty for Physical Chemistry, University of Belgrade, Belgrade Serbia<br />

stefan.prekovic@gmail.com<br />

Integrated Management of Scientific Resources (IMSR) is one of the key features of the<br />

strategies of scientific/technological development applied in most developed countries. We<br />

live in a society where many no more distinguish basic and applied research, but rather speak<br />

about basic applied research and applied basic research. For the society to take advantage of<br />

the output of research activities it is essential to establish and support network(s) effectively<br />

connecting science and education with virtually all the other fields of activities in a society<br />

important for its further progress (including but not limited to a coordinated, science-based<br />

response to all major issues). Bearing in mind that many societies nowadays are in the stage<br />

of development (developing countries), IMSR could help overcome challenges. For instance,<br />

connecting a scientific institute with industry-oriented companies would require a great<br />

amount of reorganization within the institute in order to establish a system of management<br />

(internally) and representing its interests (externally) compatible to most market-based<br />

principles that should be incorporated in the policies and decision-making processes within<br />

any successful company. Of course, it would be ideal to have a straight division of labor:<br />

hired scientific personnel should deal with scientific topics, while hired organizational<br />

personnel should deal with non-scientific issues. In order to preserve competitiveness of all<br />

specifically organized institutions of high interest, governments might try to support their<br />

scientific community during the transition period. Support should be based on the principles<br />

of IMSR (both in management of material and human resources), meaning that all institutions<br />

must be organized in a similar manner that enables to track the investment, but not to<br />

interfere with internal affairs. Additionally, this would help reduce costs, make those<br />

institutions more productive, increase the access to resources (where possible by sharing<br />

resource allocation to multiple users), boost cooperation between subjects. As a long-term<br />

measurement it would be of great benefit to interconnect the educational system and produce<br />

personnel trained for management, but familiar with the principles of scientific research and<br />

organizational system aspects of scientific institutions (it is notable that very few universities<br />

worldwide offer degrees such as “Management in Science” or coupled degrees). Other than<br />

more efficient networking, many more benefits would be gained, increasing the value of<br />

scientific work. As an obvious example, many of our colleagues throughout the world are<br />

continuously complaining that they almost cannot do what their job actually is (conduct<br />

research/experiments and interpret results) because they are loaded with paperwork,<br />

administrative jobs, finances. This is one of the most common current problems in scientific<br />

organizations – managing is done by scientists, while science is done “on the fly”.<br />

Implementing the approach perhaps requires some one-time, no-return investments in<br />

science. However, much is possible to do even without large digits, if there is will. And, of<br />

course, when available, money should be invested likewise, for it would mean investing in<br />

our future.<br />

Keywords: strategic management, science, research, integration.<br />

30


KONCEPT NAUKA I DRUŠTVO U SISTEMU JAVNOG ANGAŽOVANjA<br />

NAUKE<br />

Predrag D. Milosavljević 1 , Danica M. Stojiljković 2<br />

1<br />

<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Studije pri <strong>Univerzitet</strong>u, Istorija i filozofija prirodnih nauka i<br />

tehnologija, Srbija, pmilosavljevic@gmail.com<br />

2<br />

Institut za multidisciplinarna istraživanja, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija,<br />

danicarch@yahoo.com<br />

Nauka se ne dešava na marginama društva već zauzima bitno mesto u njenom razvoju,<br />

svakodnevnim aktivnostima i potrebama savremenog čoveka. Važnu ulogu u uspostavljanju<br />

višeg nivoa javnog razumevanja nauke, posebno kada je reč o razvoju naučne kulture i<br />

ekonomije znanja, čine koncepti i prilagođeni sistemi predstavljanja naučnih dostignuća u<br />

okviru svih obrazovnih nivoa i praksi. Jedan od koncepata koji objedinjava napore<br />

usaglašavanja naučnog razvoja i društvene inkluzije programa baziranih na podizanju nivoa<br />

javne percepcije, prihvatanja i participacije nauke, predstavlja sistem „nauka i društvo“.<br />

Koncept „nauka i društvo“ u najširem smislu obuhvata sistematizovani angažman stručnih<br />

kadrova u pružanju i razmeni informacija o razvoju i implenmentaciji nauke i tehnologije u<br />

procesima društvenog i privrednog razvoja. U tom smislu među osnovnim ciljevima koncepta<br />

je da nauka postane organizovano angažovana u procesima kreiranja društvnih koncepcija, a<br />

javnost informisana i uključena u procese naučnog razvoja. Ovaj rad ima za cilj da ukaže na<br />

potrebu za prevazilaženjem društveno izolovane nauke, koja rezultira zatvorenim<br />

(institucionalnim) procesima bavljenja naučnim radom i pretežno disciplinarnom<br />

cirkulacijom naučnih rezultata. Društva sa takvom vrstom „sekularizacije znanja“ i<br />

uspostavljenih sistema sa ograničenim javnim pristupom naučnom fundusu onemogućavaju<br />

opšti razvoj javne svesti i osposobljenosti (intelektualne, privredne, komunikacione, itd.)<br />

građana u ostvarivanju višeg nivoa kvaliteta života i upravljanja privrednim resursima. Stoga,<br />

cilj ovog rada je da ukaže na značaj uspostavljanja sistema otvorenog javnog pristupa<br />

naučnom fundusu, sa kojim bi bio omogućen viši stepen umrežavanja stručnih kadrova, kao i<br />

podizanja građanske svesti u svrhu podizanja nivoa konkurentnosti i građanskog angažovanja<br />

u procesima rešavanja društvenih problema. Svakodnevne potrebe savremenog društva,<br />

bazirane na uspostavljanju sistema regionalno i globalno umreženih komunikacija ukazale su<br />

da napredak u nauci i tehnologiji nije i ne može da bude cilj sami po sebi, već da je potrebno<br />

da sa njim bude obuhvaćen razvoj sveukupne populacije, čime bi se podstakla uloga aktivnog<br />

i društveno odgovorog pojedinca.<br />

Ključne reči: nauka i društvo, javni angažman nauke, ekonomija znanja, naučna<br />

konkurentnost, naučno umrežavanje<br />

Izvod je rezultat rada na projektu „Teorija i praksa nauke u društvu: multidisciplinarne,<br />

obrazovne i međugeneracijske perspektive“, broj 179048, čiju realizaciju finansira<br />

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

31


TRŽIŠTA OBVEZNICA I DUŽNIČKA KRIZA<br />

Dušan Krsmanović<br />

Beogradska bankarska akademija, Fakultet za bankarstvo, osiguranje i finansije,<br />

Beograd, Srbija,<br />

k.dusan@hotmail.com<br />

Rad je podeljen u dva dela. U prvom delu opisane su osnovne vrste dužničkih instrumenata sa<br />

akcentom na državne hartije. Sadržane su još mnoge stvari sa teorijskog aspekta koje su<br />

relevantne za dužničke hartije od vrednosti. Država se zadužuje u najvećem broju slučajeva<br />

emitovanjem državnih hartija od vrednosti. Tematika drugog dela rada odnosi se na tržišta<br />

državnih obveznica u Evropi i sve više aktuelnom problemu prezaduženosti velikog broja<br />

država. Zbog ovih problema finansijska tržišta u Evropi i svetu su nestabilna, a svetskoj<br />

ekonomiji preti još veća recesija.<br />

Ključne reči: Tržište obveznica, Dužnička kriza, Nestabilnost tržišta, Finansijsko tržište<br />

32


REINFORCEMENT OF THE FCUB TOWARDS BECOMING A CENTRE OF<br />

EXCELLENCE IN THE REGION OF WB FOR MOLECULAR BIOTECHNOLOGY<br />

AND FOOD RESEARCH<br />

Tanja Ćirković Veličković<br />

University of Belgrade, Faculty of Chemistry, Department of Biochemistry, Belgrade, Serbia<br />

tvelickovi@chem.bg.ac.rs<br />

The FCUB ERA project (www.fcub_era.rs), financed through the FP7 platform of the EU,<br />

was proposed in order to enable the Faculty of Chemistry, University Belgrade (FCUB) to<br />

become more integrated into the European Research Area and to fully unlock its research<br />

potential and started its implementation in July 2010. The proposed project duration is three<br />

years.<br />

Following a set of coherent measures, massive mobilization of the facilities’ research<br />

potential was achieved through exchange and collaboration with and an active role of the<br />

outstanding EU partner institutions (VTT, Finland, KI, Sweden, INRA, France, RCB,<br />

Germany, RWTH, Germany, PPMB, Bulgaria and IRAS, the Netherlands). Strategic<br />

partnerships have been developed with EU research institutions active in Food, Agriculture,<br />

Fisheries & Biotechnology thematic priority domain of FP7.<br />

The project has fully achieved its objectives and goals for the period of first 18 months.<br />

Summarizing objectives and achievements so far, research capacity of the institutions has<br />

been improved by hiring experienced researchers, all the planned major equipment was<br />

purchased and already implemented by FCUB research groups, joint articles have been<br />

published with EU supporting institutions and new joint project proposals have been<br />

submitted for financing within various funding schemes (FP7, bilateral and spin-off national<br />

projects). The FCUB organized two international workshops, attended by more than 140<br />

researchers from the country, WB region and EU. More than 30 seminars have been<br />

organized at the FCUB as a follow up of short term training and scientific research missions,<br />

know-how exchanges with EU supporting institutions and invited lecturers from other<br />

research institutions and industry in Serbia. Most importantly, the quality of research<br />

publications for the period 2010-2011 has already been improved for the planned 30%<br />

comparing to the period before the start-up of the project (2007-2009), as well as the average<br />

number of published articles for 93% (42.5 for the period 2010-2011 comparing to 22<br />

articles/year for the period 2007-2009), with total IF being 177,7. The total number of articles<br />

in high quality journals (IF above 2.0) for the period 2010-2011 was 45 and increased four<br />

times when comparing it to the previous period. The average IF of journals in which the<br />

FCUB research groups published during the period 2010-2011 was 2,09.<br />

Significantly improved research and capacity of the facilities through FCUB ERA project<br />

should contribute to regional economic and social development in the area of food research<br />

and molecular biotechnology, with a vision to improve public awareness on food safety and<br />

health effects of food. The institution improved quality of its research and capacity to<br />

participate in FP7 projects in order to become an integral part of ERA.<br />

33


UTICAJ NAUKE I TEHNOLOGIJE NA ŽIVOTNU SREDINU│<br />

THE INFLUENCE OF SCIENCE AND TECHNOLOGY ON<br />

ENVIRONMENT_____________________________________________.T2.<br />

ŽIVOTNA SREDINA I ASPEKTI DRUŠTVENO-EKOLOŠKE RAZMENE<br />

Danica M. Stojiljković, Jelena Ristić Trajković<br />

UNAPREĐENJE UPRAVLJANJA ODLAGANJA ČVRSTOG OTPADA U CILJU<br />

ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE – STUDIJA SLUČAJA: EKOLOŠKO<br />

UPRAVLJANJE U OPŠTINI MAJDANPEK<br />

Svetlana D. Mitrović, Bojana S. Novović, Miloš M. Okiljević<br />

10 GODINA REGIONALNIH MEĐULABORATORIJSKIH ISPITIVANJA U<br />

JUGOISTOČNOJ EVROPI: ODREĐIVANJE ARSENA, BAKRA I KADMIJUMA<br />

U VODI<br />

V.D. Krsmanović, M. Todorović, D. Manojlović, D. Trbović, B. Dojčinović,<br />

J. Mutić, A. Voulgaropoulos


ŽIVOTNA SREDINA I ASPEKTI DRUŠTVENO-EKOLOŠKE RAZMENE<br />

Danica M. Stojiljković 1 , Jelena Ristić Trajković 2<br />

1<br />

Institut za multidisciplinarna istraživanja, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija,<br />

2<br />

Arhitektonski <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

danicarch@yahoo.com, arch.jelena.ristic@gmail.com<br />

Održivi razvoj i zaštita životne sredine, kao i problemi resursnih i biotehnoloških ograničenja<br />

rasta grada, samo su neka od urbanističkih tema koja su postala aktualna, ako ne i ključna za<br />

život i budućnost svakog velikog grada i svakog odgovornog društva. Diskusije o globalnim<br />

problemima životne sredine i o mogućnosti za „održivu“ budućnost uobičajeno ignorišu<br />

urbano poreklo mnogih problema u okviru pitanja zaštite životne sredine. Prirodni ili<br />

ekološki uslovi i procesi ne deluju odvojeno od društvenih procesa, stoga su postojeći<br />

društveni i prirodni uslovi uvek rezultat složene transformacije postojeće konfiguracije koje<br />

su same po sebi i prirodne i društvene. Jedna od glavnih karakteristika savremenog urbanog<br />

života je sveprisutna potreba za društveno i materijalno metabolisanom prirodom u cilju<br />

održivog urbanog života. Zato, ne bi trebalo da čudi, da je u praksi svakodnevnog života<br />

urbana priroda osnovno materijalno i simboličko dobro koje produbljuje urbane društvene<br />

klasne i polne konflikte i borbe, kao i kulturne podele oko njegove upotrebe i kontrole.<br />

Prostorna raspodela ograničenih prirodnih resursa tesno je uzročno-posledično povezana sa<br />

problemima neujednačenih urbanih društveno-ekoloških promena. U tom smislu sastavni deo<br />

ekoloških studija postala su i pitanja društvene pravde. Ovaj rad postavlja pitanja destrukcije i<br />

transformacije prirode kroz procese urbanizacije sa istorijsko-materijalističkog gledišta, pre<br />

nego iz savremene perspektive pokreta za pravdu životne sredine. S obzirom da su glavni<br />

problemi životne sredine u bliskoj vezi sa procesom urbanizacije glavni cilj ovog rada je da<br />

istraži umrežene procese društveno-ekološke razmene koji omogućavaju da se sagledaju i<br />

razumeju povezani ekonomski, politički, društveni i ekološki procesi koji formiraju urbane<br />

pejzaže.<br />

Ključne reči: životna sredina, društveno-ekološka razmena, urbanizacija, neujednačen urbani<br />

razvoj, održivi razvoj<br />

Izvod predstavlja doprinos projektima OI 179048 i TR 36034 koji su finansirani od strane<br />

Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

35


UNAPREĐENJE UPRAVLJANJA ODLAGANJA ČVRSTOG OTPADA U CILJU<br />

ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE – STUDIJA SLUČAJA: EKOLOŠKO<br />

UPRAVLJANJE U OPŠTINI MAJDANPEK<br />

Svetlana D. Mitrović, Bojana S Novović, Miloš M Okiljević<br />

Ekonomski institut, Beograd, Republika Srbija<br />

svetlana.mitrovic@ecinst.org.rs,<br />

bojana.novovic@ecinst.org.rs<br />

milos.okiljevic@ecinst.org.rs<br />

Cilj Strategije upravljanja otpadom je da predloži smernice za stvaranje uslova racionalnog i<br />

održivog upravljanja otpadom, uz poštovanje osnovnih principa i zahteva zaštite životne<br />

sredine. Održivo upravljanje otpadom podrazumeva primenu sistema koji su ekološki<br />

efikasniji, ekonomski isplativiji i društveno prihvatljiviji za određeni region, shodno<br />

individualnim okolnostima. Opštinu Majdanpek karakterišu s jedne strane prirodne resursi i<br />

potencijali od nacionalnog značaja, a s druge strane rudarstvo i nekontrolisano odlaganje<br />

otpada. U ovom području pored niza prirodnih resursa, nalazi se i Nacionalni park „Đerdap“<br />

čija područja prema Zakonu o nacionalnim parkovima podležu I, II i III stepenu zaštite. Jedan<br />

od izvora zagađenja je čvrst otpad sa teritorije opštine Majdanpek koji se odlaže na<br />

kontrolisanim i divljim deponijama. Postoji oko 25 divljih deponija od čega 12 se nalazi blizu<br />

vodenih tokova reka. Odlaže se komunalni, industrijski i medicinski otpad. Ekološko<br />

upravljanje odlaganjem čvrstog otpada se sastoji od sinhronizovanih aktivnosti na praćenju<br />

kvaliteta i zagađenja prirodnih resursa, izgradnje potrebne infrastrukture i unapređenja<br />

zakonske regulative. Cilj rada je da identifikuje probleme deponovanja otpada i faktore rizika<br />

koji imaju uticaj na životnu sredinu, kao i da pruži predloge za ekološko upravljanje<br />

odlaganja otpada u opštini Majdanpek.<br />

Ključne reči: odlaganje otpada, zaštita životne sredine, prirodni resursi, ekološko upravljanje<br />

LITERATURA<br />

[1] Jeffrey K. Seadon, Sustainable waste management systems, Journal of Cleaner<br />

Production,Volume 18, Issues 16–17, November 2010, Pages 1639-1651<br />

[2] Jordačijević Srđan, Jovanović Larisa, Radosavljević Života, Anđelković Maja, Koncept<br />

integralnog održivog upravljanja otpadom, Ecologica, 2010, vol. 17, br. 58, str. 237-244<br />

[3] Svetlana Mitrović, Milanka Vico Stevanović, Bojana Novović, Zaštita životne sredine i<br />

održivi razvoj turizma u slivu reke Dunav, Sedmi naučni skup Turizam: izazovi i mogućnosti,<br />

Trebinje, 2012<br />

[4]Vlada Republike Srbije, Strategija upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine,<br />

2009<br />

36


10 GODINA REGIONALNIH MEĐULABORATORIJSKIH ISPITIVANJA U<br />

JUGOISTOČNOJ EVROPI: ODREĐIVANJE ARSENA, BAKRA I<br />

KADMIJUMA U VODI<br />

V.D. Krsmanović 1 , M. Todorović 1 , D. Manojlović 1 , D. Trbović 1 , B. Dojčinović 1 ,<br />

J. Mutić 1 , A. Voulgaropoulos 2<br />

1<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

2<br />

<strong>Hemijski</strong> odsek, Aristotelov <strong>Univerzitet</strong> u Solunu, Grčka<br />

vobel@chem.bg.ac.rs, mtodorovic@chem.bg.ac.rs, manojlo@chem.bg.ac.rs,<br />

dejana@inmesbgd.com, jmutic@chem.bg.ac.rs, bmatic@chem.bg.ac.rs,<br />

voulgaro@chem.auth.gr<br />

Međulaboratorijska uporedna ispitivanja su značajna za poboljšanje kvaliteta analiza,<br />

akreditaciju laboratorija i uvođenje sistema kvaliteta zasnovanog na međunarodnim<br />

standardima ISO 9000 [1]. U skladu sa svetskim iskustvima, na Hemijskom <strong>fakultet</strong>u<br />

<strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, iniciran je dugoročni projekat međulaboratorijskih uporednih<br />

ispitivanja, sa ciljem da se poboljša kvalitet hemijskih analiza vode. U saradnji sa vodećim<br />

laboratorijama iz Grčke i Rumunije u periodu od 2002. do 2012. godine organizovano je<br />

osam regionalnih međulaboratorijskih ispitivanja vode na kojima je učestvovalo preko 60<br />

laboratorija iz Jugoistočne evrope. Jedanaest laboratorija je bilo iz Rumunije, po tri<br />

laboratorije iz Crne Gore, Grčke i Republike Srpske a ostale su bile iz Srbije. Zadatak<br />

učesnika na svim regionalnim međulaboratorijskim ispitivanjima bio je da odrede elemente u<br />

tragovima: Al, As, Cd, Cu, Mn, Fe, Pb i Zn. Učesnici su mogli samostalno da izaberu<br />

analitičke metode i elemente (nisu morali da odrede sadržaj svih elemenata u uzorcima).<br />

Pored toga na pojedinim regionalnim međulaboratorijskim ispitivanjima određivani su i drugi<br />

parametri kvaliteta vode: hlorid, sulfat, fosfat, nitrit, nitrat, amonijum jon, fenol i hemijska<br />

potrošnja kiseonika. U ovom radu prikazani su rezultati određivanja arsena, bakra i<br />

kadmijuma. Rezultati svih učesnika su analizirani prema metodologiji koja je primenjena<br />

prilikom međunarodnih međulaboratorijskih ispitivanja vode koja je organizovao Institut za<br />

referentne materijale i merenja Evropske zajednice [2].<br />

Ključne reči: Međulaboratorijsko ispitivanje, Voda, Elementi u tragovima, Arsen, Bakar,<br />

Kadmijum<br />

LITERATURA<br />

[1] B. E Broderick, W. P. Cofino, et al. in EUROANALYSIS VII - Reviews on Analytical<br />

Chemistry, pp. 523-542. Springer - Verlag, Wien, 1991<br />

[2] I. Papadakis, E. Poulsen, P. Taylor, L. Van Nevel, P. De Bièvre, The International<br />

Measurement Evaluation Programme (IMEP) IMEP-9: Trace elements in water - Report to<br />

Participants, Institute for Reference Materials and Measurements (IRMM), European<br />

Commission-JRC, Geel, Belgium, 1999.<br />

37


OBRAZOVANJE I NAUKA │SCIENCE AND EDUCATION________.T3.<br />

VREDNOVANJE NAUČNOG RADA NAUČNIKA NA UNIVERZITETIMA U SRBIJI<br />

Lela Vujošević, Ivan Gutman<br />

KONCEPT „STUDENT U CENTRU UČENJA“ U SRBIJI: LEGISLATIVA I<br />

PRIMENA<br />

Vera T. Dondur, Aleksandar S. Jović<br />

DISCUSSION: THE DEVELOPMENT OF THIS SKILL IN INQUIRYBASED<br />

SCIENCE TEACHING METHODOLOGIES<br />

E. Szostak, E. Odrowąż, I. Maciejowska<br />

OD NAUČNIH SAZNANJA DO OBRAZOVNIH POSTIGNUĆA U SISTEMU<br />

UNIVERZITETSKOG OBRAZOVANJA<br />

Emina M. Kopas-Vukašinović<br />

OSETLJIVOST STUDENATA PEDAGOŠKIH FAKULTETA NA SOCIOKULTURNU<br />

RAZLIČITOST ROMSKIH UČENIKA<br />

Sunčica V. Macura<br />

ZASTUPLJENOST STRUČNIH I METODIČKIH SADRŽAJA U OBRAZOVANJU<br />

NASTAVNIKA PREDMETA PRIRODNIH NAUKA<br />

Milica V. Marušić, Vladeta D. Milin<br />

NEKI ASPEKTI NASTAVE MATEMATIKE I PRIRODNIH NAUKA IZ UGLA<br />

NASTAVNIKA I UČENIKA<br />

Snežana I. Mirkov, Nataša Z. Lalić-Vučetić<br />

FUNKCIONALIZACIJA NASTAVNIH SADRŽAJA O KARBOKSILNIM<br />

KISELINAMA<br />

K. B. Putica, D. M. Radenković, D. D. Trivić<br />

SAVREMENI KURIKULUM NASTAVE HEMIJE<br />

Biljana I. Tomašević, Dragica D. Trivić<br />

OBRAZOVNA I VASPITNA VREDNOST SADRŽAJA ISTORIJE PRIRODNIH<br />

NAUKA<br />

Darinka M. Radenković, Katarina B. Putica, Dragica D. Trivić<br />

NAUČNA SARADNjA IZMEĐU REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE FRANCUSKE<br />

Dragan D. Manojlović, Milica N. Sentić, Milena M. Milutinović, Nešo Šojić


VREDNOVANJE NAUČNOG RADA NAUČNIKA NA UNIVERZITETIMA U SRBIJI<br />

Lela Vujošević 1 , Ivan Gutman 2<br />

1 Centar za naučnoistraživački rad SANU i <strong>Univerzitet</strong>a u Kragujevcu, Srbija<br />

2 Prirodno-matematički <strong>fakultet</strong>, Kragujevac, Srbija<br />

lela@kg.ac.rs, gutman@kg.ac.rs<br />

U radu se predstavlja istorijat izgradnje i primene kriterijuma za vrednovanje rezultata<br />

naučnog rada, koji su tokom istorije ljudskog znanja uvek bili određeni datim epistemološkim<br />

okvirom formiranim unutar postojećih institucija (institucionalizovanog znanja) i vladajućeg<br />

diskursa. Analizira se način formiranja i primena kriterijuma za vrednovanje naučnog rada<br />

na univerzitetima u Srbiji, od pojave prvih visokoškolskih institucija u 19. veku do danas,<br />

uzimajući u obzir i uticaj drugih društava, kao i savremeni proces globalizacije. Konačno,<br />

ukazuje na elemente za kritiku postojećih kriterijuma za vrednovanje naučnog rada na<br />

univerzitetima u Srbiji, naročito sa stanovištva neophodnosti razgraničavanja načina<br />

vrednovanja naučnih rezultata pojedinih grupa nauka i navode se primeri društveno<br />

neželjenih posledica koje je primena tih kriterijuma proizvodila.<br />

Ključne reči: vrednovanje naučnog rada, kriterijumi<br />

39


KONCEPT „STUDENT U CENTRU UČENJA“ U SRBIJI: LEGISLATIVA I<br />

PRIMENA<br />

Vera T. Dondur, Aleksandar S. Jović<br />

<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong> – Fakultet za fizičku hemiju, Beograd, Srbija<br />

edondur@ffh.bg.ac.rs, aleksandar.jovic@ffh.bg.ac.rs<br />

Jedan od osnovnih ciljeva Bolonjskog procesa je osiguranje kvaliteta, odnosno efikasnosti<br />

visokog obrazovanja, što je zasnovano na promeni paradigme visokog obrazovanja, tj.<br />

prelaskom sa tradicionalne paradigme podučavanja na novu paradigmu učenja. Koncept<br />

„student u centru učenja“ podrazumeva: individualno učenje, učenje u malim grupama,<br />

razvoj nastavničkih kompetencija nastavnog osoblja, ocenjivanje studenata bazirano na<br />

ishodima učenja, uvođenje ECTS-a, priznavanje ranije stečenih znanja i veština, jasno<br />

definisanje ishoda učenja, studentsku evaluaciju nastavnog procesa, prilagođen odnos broja<br />

studenata i nastavnika za kvalitetnu nastavu, aktivnu ulogu studenata u procesu učenja i<br />

naravno razvoj kulture kvaliteta. Iako odgovarajući zakon jeste potreban, nije i dovoljan<br />

uslov za suštinsku reformu visokog obrazovanja. Nema sumnje da i danas, u visokom<br />

obrazovanju preovlađuje tradicionalna paradigma. Uspeh započete reforme visokog<br />

obrazovanja može se obezbediti samo uz komplementarnost obe reformske komponente:<br />

sistemsko-organizacione (spoljašnje) i pedagoško-didaktičke, tj. nastavne (unutrašnje).<br />

Ključne reči: Student u centru učenja, visoko obrazovanje, Bolonjska deklaracija, ishodi<br />

učenja, paradigma<br />

40


DISCUSSION: THE DEVELOPMENT OF THIS SKILL IN INQUIRY-BASED<br />

SCIENCE TEACHING METHODOLOGIES<br />

E. Szostak, E. Odrowąż, I. Maciejowska<br />

Department of Chemical Education, Faculty of Chemistry, Jagiellonian University,<br />

Krakow, Poland<br />

szostak@chemia.nj.edu.pl<br />

ESTABLISH [1] – European Science and Technology in Action: Building Links with<br />

Industry, School and Home is a four year pan-European project funded by the European<br />

Union’s Seventh Framework Programme (FP7). A specific aims of this project is to reinforce<br />

the links between school education and external world, so as to raise the level of scientific<br />

knowledge of teachers and their students, and increase students’ intrinsic motivation to<br />

science and technology. Inquiry-based science education (IBSE) has been selected as the<br />

methodology to facilitate this type of teaching and learning [2]. In order to achieve this set<br />

aim, it is necessary to prepare the teaching staff to be involved in IBSE [3-5]. Across Europe<br />

teachers and students have begun to adopt the IBSE methodology, facilitated by many<br />

projects including ESTABLISH. In Poland, the ESTABLISH teachers training included inter<br />

alia, two summer schools during which teachers can deepen the knowledge and<br />

understanding of how to apply the IBSE strategy into their own teaching practices. Selected<br />

because of their importance in contemporary society life, are the abilities to discuss, to argue<br />

and to draw connections[6]. Those skills requires the use of specific rules. During the<br />

ESTABLISH training, teachers were tasked with creating a list of rules to help them lead a<br />

“good discussion” in their classroom. They tried to follow those rules discussing many hot<br />

and current topics, for example nuclear energy or use of supplements to lose weight<br />

(Chitosan). The advantages and disadvantages of developing this skill (discussion) as part of<br />

this teaching method were examined by participants of summer school. At the end of classes<br />

teachers shared their experiences of working with proposed method and collectively created a<br />

list of discussion topics they thought would be interesting for students that can be<br />

implemented in Polish schools. In the presentation, our experiences, remarks and conclusions<br />

from working with summer schools' teachers of the ESTABLISH project will be shared.<br />

REFERENCES:<br />

[1] http://www.establish-fp7.eu<br />

[2] M. Rocard et al. Science Education Now: A renewed pedagogy for the Future of Europe,<br />

2007.<br />

[3] E. Szostak, Jak uczniowie mogą doświadczyć czym jest nauka? Projekt Establish,<br />

Nauczanie Przedmiotów przyrodniczych. Biuletyn Polskiego stowarzyszenia nauczycieli<br />

przedmiotów przyrodniczych, Nr 35 (3/2010) pp 49-50.<br />

[4] I. Maciejowska, Nauczanie przedmiotów przyrodniczych przez dociekanie naukowe oraz<br />

współpraca z przemysłem – bazą projektu Establish, Nauczanie Przedmiotów<br />

przyrodniczych. Biuletyn Polskiego stowarzyszenia nauczycieli przedmiotów<br />

przyrodniczych, Nr 35 (3/2010) pp 45-48<br />

[5] E. Odrowąż, Konsorcjum ESTABLISH, Projekt ESTABLISH – kształcenie przez<br />

odkrywanie, Chemia w szkole, 6, 2010, pp 17-18<br />

[6] E. Odrowąż, Dyskusja metoda skutecznego porozumiewania się, In: Nauczanie<br />

przedmiotów przyrodniczych kształtujące postawy i umiejętności badawcze uczniów, UJ<br />

Kraków 2012, pp 37-40<br />

41


OD NAUČNIH SAZNANJA DO OBRAZOVNIH POSTIGNUĆA U SISTEMU<br />

UNIVERZITETSKOG OBRAZOVANJA<br />

Emina M. Kopas-Vukašinović<br />

Pedagoški <strong>fakultet</strong>, Jagodina, Srbija<br />

emina.kopas@pefja.kg.ac.rs<br />

U radu je razmotren problem obrazovnih postignuća studenata u sistemu njihovog<br />

univerzitetskog obrazovanja, a u kontekstu aktuelnih naučnih saznanja u oblasti pedagoških<br />

disciplina. Naučni, tehnički i tehnološki razvoj određuje permanentno unapređivanje naučnih<br />

saznanja, za koja je nužno pretpostaviti njihovu primenljivost u praksi, radi njenog daljeg<br />

razvoja. To podrazumeva da su u sistemu univerzitetskog obrazovanja studentima dostupne<br />

informacije o aktuelnim naučnim saznanjima, u savremenom didaktičko-metodičkom<br />

kontekstu organizacije nastave, a u cilju njihovog osposobljavanja za primenu stečenih znanja<br />

u praksi, po završetku studija, kao i spremnost za dalje samoobrazovanje u struci kojom se<br />

bave. Ove pretpostavke podrazumevaju tri pravca delovanja univerzitetskih nastavnika. Prvi<br />

pravac podrazumeva aktualizaciju kurikuluma u odnosu na savremena naučna saznanja u<br />

određenoj oblasti. Drugi pravac delovanja nastavnika podrazumeva kvalitetnu didaktičkometodičku<br />

organizaciju nastavnih aktivnosti, koja bi trebalo da prati savremene pedagoške<br />

trendove, naučno proverene i dokazane, u cilju podsticanja interesovanja studenata za<br />

nastavne aktivnosti, njihovog osposobljavanja za kvalitetno usvajanje nastavnih sadržaja i<br />

sticanje funkcionalnih znanja. Treći pravac delovanja podrazumeva osposobljenost studenata<br />

za transfer stečenih znanja i njihovu primenu u praksi. U nameri da se istraže pomenuti pravci<br />

delovanja univerzitetskih nastavnika, određen je cilj istraživanja, da se utvrdi aktuelnost<br />

naučnih saznanja koja izučavaju studenti Pedagoškog <strong>fakultet</strong>a u Jagodini, koliko je<br />

didaktičko-metodička organizacija nastavnih aktivnosti usmerena na osposobljavanje<br />

studenata za kvalitetno usvajanje nastavnih sadržaja i sticanje funkcionalnih znanja,<br />

primenljivih u praksi. Za potrebe ovog pedagoškog istraživanja je korišćena deskriptivna<br />

metoda, primenom postupka analize sadržaja dokumenata i prosuđivanja. Rezultati<br />

istraživanja potvrđuju aktuelnost naučnih saznanja koja studenti izučavaju kroz nastavne<br />

programe, uz potrebu pronalaženja boljih mogućnosti povezivanja nastavnih sadržaja, u cilju<br />

stvaranja sistema funkcionalnih znanja, primenljivih u praksi, što određuje kvalitet njihovih<br />

obrazovnih postignuća u sistemu univerzitetskog obrazovanja.<br />

Ključne reči: naučna saznanja, obrazovna postignuća, univerzitetsko obrazovanje,<br />

didaktičko-metodička organizacija nastave, pedagoške discipline.<br />

42


OSETLJIVOST STUDENATA PEDAGOŠKIH FAKULTETA NA<br />

SOCIOKULTURNU RAZLIČITOST ROMSKIH UČENIKA<br />

Sunčica V. Macura<br />

Pedagoški <strong>fakultet</strong> u Jagodini, Jagodina, Srbija<br />

suncicamacura@gmail.com<br />

Etnički sastav populacije učenika u našim osnovnim školama se menja u poslednjih nekoliko godina,<br />

jer su u većoj meri nego ranije u obrazovni sistem uključena i deca romske nacionalne manjine. Sa<br />

povećanom heterogenošću odeljenja raste i svest o izazovima koje učiteljima donosi tema poštovanja<br />

sociokulturne različitosti učenika. Isto tako, povećava se i potreba za istraživanjem i razvijanjem<br />

interkulturalne osetljivosti studenata pedagoških <strong>fakultet</strong>a - budućih učitelja tokom njihovih<br />

inicijalnih studija, što je i osnovna tema ovog rada. Interkulturalna osetljivost učitelja se određuju kao<br />

sklop komponenti koje čine pozitivan odnos prema učenicima iz različitih kulturnih grupa; svest o<br />

vlastitoj odgovornosti za unošenje promena u obrazovanje; poznavanje stila života učenika i njihovih<br />

porodica. Međutim, rezultati mnogih istraživanja u oblasti obrazovanja učitelja, pokazuju da studenti<br />

budući učitelji ulaze u profesionalno obrazovanje sa predrasudama prema kulturama koje su različite<br />

od njihove, da su često nesvesni ovih predrasuda i da ne razumeju uticaj kulture na uverenja, stavove i<br />

vrednosti, kao ni uticaj ovih faktora na vaspitanje i obrazovanje dece. Cilj našeg istraživanja je bio da<br />

se ispita osetljivost budućih učitelja na sociokulturnu različitost romskih učenika. Konkretno, želeli<br />

smo da utvrdimo stavove i uverenja studenata u vezi tri grupe pitanja: karakteristike romske<br />

populacije kao marginalizovane grupe u Srbiji; strategije nastave/učenja koje su prilagođene<br />

potrebama romskih učenika; i vidovi saradnje sa romskim roditeljima. U istraživanju je učestvovalo<br />

ukupno 205 studenata prve godine, i to 62 studenata Pedagoškog <strong>fakultet</strong>a u Jagodini i 143 studenata<br />

Učiteljskog <strong>fakultet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>. Za prikupljanje podataka korišćen je namenski konstruisan upitnik.<br />

Rezultati istraživanja pokazali su da je nešto više od polovine studenata na početku svog<br />

profesionalnog obrazovanja informisano o razmerama siromaštva Roma u Srbiji, da većina ima<br />

afirmativne stavove prema inkluziji romske dece i strategijama nastavnog rada koje su prilagođene<br />

potrebama romskih učenika, a da je skoro dve trećine studenata svesno postojanja diskriminacije<br />

romskih učenika u obrazovanju. S druge strane, većina studenata nije spremna da stupi u bližu<br />

interkaciju sa romskim porodicama koja uključuje kućne posete i druge manje formalne oblike<br />

saradnje, što ukazuje na postojanje socijalne distance prema pripadnicima romske nacionalne<br />

manjine. Međutim, upravo ovi oblici saradnje imaju najveći potencijal da se upozna stil života<br />

romskih učenika i njihovih porodica, razvija razumevanje načina uticaja kulture na učenje i formira<br />

etnorelativistički odnos prema kulturnim razlikama. Nalazi istraživanja pokazuju da studenati donekle<br />

prepoznaju sociokulturnu različitost romskih učenika, ali je ne prihvataju u toj meri da bi se složili sa<br />

postupcima koji odstupaju od uobičajenih obrazaca ponašanja učitelja u praksi. Dobijeni rezultati<br />

nalažu aktivno traženje delotvornih načina da se programi inicijalnog obrazovanja učitelja usmere ka<br />

razvijanju vrednosti koje podržavaju interkulturalizam.<br />

Ključne reči: interkulturalna osetljivost, studenti budući učitelji, romski učenici, socijalna distanca,<br />

inicijalno obrazovanje učitelja.<br />

43


ZASTUPLJENOST STRUČNIH I METODIČKIH SADRŽAJA U OBRAZOVANJU<br />

NASTAVNIKA PREDMETA PRIRODNIH NAUKA 1<br />

Milica V. Marušić, Vladeta D. Milin<br />

Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, Srbija<br />

mmarusic@rcub.bg.ac.rs, vmilin@rcub.bg.ac.rs<br />

Zaključci različitih istraživanja ukazuju na neprilagođenost sadržaja programa obrazovanja<br />

nastavnika u našoj zemlji brojnim ulogama nastavnika u vaspitno-obrazovnom procesu. Ova<br />

neprilagođenost se odnosi, pored ostalog, na nedovoljnu zastupljenost didaktičko-metodičkih<br />

sadržaja. U ovom radu smo ispitivali sadržaje programa inicijalnog obrazovanja nastavnika i<br />

programa njihovog profesionalnog usavršavanja. Empirijsku građu čine podaci koji su<br />

prikupljeni u međunarodnom istraživanju TIMSS 2007, a odnose se na nastavnike predmeta<br />

prirodnih nauka koji predaju u osmom razredu osnovne škole. Cilj našeg rada bio je<br />

utvrđivanje zastupljenosti stručnih i metodičkih sadržaja u obrazovanju nastavnika predmeta<br />

prirodnih nauka u Srbiji i njihove usklađenosti sa teorijski zasnovanim preporukama i sa<br />

praksama koje postoje u drugim zemljama. U skladu s tim, proučavali smo prikupljene<br />

podatke za našu zemlju i uporedili ih sa podacima iz zemalja iz okruženja koje pripadaju<br />

Evropskoj uniji: Mađarska, Slovenija, Bugarska i Rumunija. Analizom podataka za Srbiju<br />

utvrđeno je da je čak 99% nastavnika iz uzorka imalo stručne sadržaje u okviru inicijalnog<br />

obrazovanja. Međutim, metodičke sadržaje (eng. Education – Science) u inicijalnom<br />

obrazovanju imalo je manje od četvrtine naših nastavnika (24%). U okviru programa<br />

profesionalnog usavršavanja u Srbiji, dve trećine nastavnika (63%) je pohađalo seminare koji<br />

su usmereni na stručne sadržaje, a trećina nastavnika (33%) seminare o didaktičkometodičkim<br />

sadržajima (eng. Science Pedagogy/ Instruction). Na osnovu ovih podataka,<br />

može se zaključiti da u našoj zemlji u obrazovanju nastavnika predmeta prirodnih nauka<br />

dominiraju stručni sadržaji (naročito u okviru inicijalnog obrazovanja), u odnosu na<br />

didaktičko-metodičke sadržaje. Poređenjem sa drugim zemljama, primećuje se da postoji<br />

slična zastupljenost stručnih sadržaja, ali da je u obrazovanju naših nastavnika zastupljeno<br />

manje didaktičko-metodičkih sadržaja nego što je to slučaj u svim analiziranim zemljama iz<br />

okruženja. Na osnovu toga možemo zaključiti da dominacija stručnih u odnosu na metodičke<br />

sadržaje u našoj zemlji ne odgovara ni teorijski zasnovanim preporukama, ali nije u skladu ni<br />

sa trendom koji se primećuje u zemaljama u okruženju. Međutim, s obzirom na to da se<br />

predstavljeni rezultati zasnivaju na istraživanju realizovanom pre uvođenja obaveznih<br />

psihološko-pedagoško i didaktičko-metodičkih predmeta u inicijalno obrazovanje nastavnika<br />

u našoj zemlji, potrebno je dalje istraživati da li su postignute potrebne promene u pogledu<br />

zastupljenosti stručnih i metodičkih sadržaja u obrazovanju nastavnika.<br />

Ključne reči: programi obrazovanja nastavnika, stručni i metodički sadržaji obrazovanja<br />

nastavnika, nastavnici predmeta prirodnih nauka, TIMSS<br />

1 Članak predstavlja rezultat rada na projektima „Od podsticanja inicijative, saradnje, stvaralaštva u obrazovanju<br />

do novih uloga i identiteta u društvu (br. 179034) i „Unapređivanje kvaliteta i dostupnosti obrazovanja u<br />

procesima modernizacije Srbije“ (br. 47008), koje finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja<br />

Republike Srbije (2011-2014).<br />

44


NEKI ASPEKTI NASTAVE MATEMATIKE I PRIRODNIH NAUKA IZ UGLA<br />

NASTAVNIKA I UČENIKA<br />

Snežana I. Mirkov, Nataša Z. Lalić-Vučetić<br />

Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, Srbija<br />

smirkov@rcub.bg.ac.rs, nlalic@rcub.bg.ac.rs<br />

Rad je nastao kao rezultat naknadnog promišljanja i pokušaja da se izvrši sinteza podataka<br />

dobijenih od nastavnika i učenika u okviru istraživanja TIMSS 2007. Analizirani su nalazi o<br />

očekivanjima i procenama nastavnika vezanim za uspeh učenika i za želju učenika da budu<br />

uspešni, kao i o faktorima koji otežavaju izvođenje nastave, a odnose se na učenike. Svoja<br />

očekivanja vezana za učenička postignuća nastavnici opažaju kao važan faktor u nastavi, iako<br />

smatraju da učenici i njihova motivisanost za uspeh imaju veću ulogu u ostvarivanju<br />

postignuća. Nastavnici u većoj meri izdvajaju rad sa učenicima sa različitim sposobnostima<br />

za učenje, nezainteresovanost učenika i nedisciplinovane učenike kao važne probleme u<br />

realizaciji nastave. Precizniji uvid u stavove učenika prema nastavnim predmetima može<br />

doprineti razjašnjavanju problema vezanih za motivaciju i za disciplinu. Naši učenici<br />

izražavaju pozitivnije stavove prema matematici, biologiji i geografiji, ali i manje pozitivne<br />

stavove prema hemiji, u odnosu na učenike iz dve uspešne zemlje u okruženju. Većina<br />

učenika iz Srbije izražava visok nivo samoefikasnosti u matematici, biologiji i geografiji, a<br />

oko polovine njih smatra sebe uspešnim u hemiji i fizici. Većina učenika visoko vrednuje sve<br />

ispitivane nastavne predmete sa stanovišta mogućnosti primene znanja u svakodnevnom<br />

životu. Imajući u vidu probleme u nastavi vezane za nezainteresovanost učenika i za<br />

disciplinu koje ističu nastavnici, značajni su podaci da oko polovine ispitanih učenika smatra<br />

matematiku i fiziku dosadnim, a oko trećine njih smatra biologiju i geografiju dosadnim. Viši<br />

nivo obrazovanja roditelja povezan je sa višim postignućem učenika u matematici i u<br />

prirodnim naukama, što je u skladu sa nalazima drugih istraživanja koji ukazuju da<br />

pridavanje većeg značaja obrazovanju i odnos prema školi i učenju roditelja višeg<br />

obrazovnog nivoa deluju podsticajno na odnos učenika prema školi, na ambicije, motivaciju i<br />

na angažovanje učenika u učenju. Tome u prilog govore i podaci prema kojima je nivo<br />

obrazovanja roditelja povezan sa različitim aspektima stavova učenika prema matematici.<br />

Iako stavovi učenika prema nastavnim predmetima u maloj meri doprinose predviđanju<br />

njihovih obrazovnih aspiracija, obrazovne aspiracije učenika povezane su sa vrednovanjem<br />

matematike. Razmotrene su mogućnosti usavršavanja nastavnog procesa kako bi se sticala<br />

kvalitetnija znanja u matematici i prirodnim naukama, ali i podsticalo razvijanje kod učenika<br />

takvog sistema vrednosti koji bi mogao doprineti poboljšanju statusa nauke u društvu koje se<br />

nastoji razvijati kao društvo znanja.<br />

Ključne reči: nastava matematike i prirodnih nauka, očekivanja nastavnika, problemi u<br />

nastavi, stavovi učenika prema nastavnim predmetima, nivo obrazovanja roditelja.<br />

45


FUNKCIONALIZACIJA NASTAVNIH SADRŽAJA O KARBOKSILNIM<br />

KISELINAMA<br />

K. B. Putica 1 , D. M. Radenković 1 , D. D. Trivić 2<br />

1<br />

Inovacioni centar Hemijskog <strong>fakultet</strong>a, Beograd, Srbija<br />

2 <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, Beograd, Srbija<br />

puticakatarina@gmail.com, darinka@chem.bg.ac.rs, dtrivic@chem.bg.ac.rs<br />

Istraživanja [1, 2, 3, 4] su pokazala da se učenici srednjih škola suočavaju s problemima u<br />

učenju gradiva organske hemije, posebno s primenom ovih znanja u različitim kontekstima.<br />

Jedan od osnovnih uzroka je sama koncepcija nastave organske hemije, koja se prvenstveno<br />

svodi na izlaganje akademskih znanja u gotovom vidu [2, 3]. U situacijama kada se<br />

učenicima prenosi obimno i kompleksno gradivo, najčešće motivacija za učenje nije velika.<br />

Akademska znanja iz organske hemije nisu od velikog značaja učenicima, ukoliko oni ne<br />

uviđaju kako mogu da ih iskoriste za unapređivanje kvaliteta svakodnevnog života i pripremu<br />

za bavljenje budućom profesijom [1, 3, 4]. Da bismo utvrdili da li izlaganje gradiva organske<br />

hemije u kontekstu svakodnevnog života i različitih profesija može da doprinese poboljšanju<br />

učeničkih postignuća i funkcionalizaciji stečenih znanja, sproveli smo pedagoški eksperiment<br />

sa paralelnim grupama, sa učenicima trećeg razreda gimnazije prirodno-matematičkog smera,<br />

u kome je ovaj inovativni pristup nastavi iskorišćen za obradu nastavne teme Karboksilne<br />

kiseline. Utvrdili smo da primena ovog pristupa dovodi do statistički značajnog poboljšanja<br />

učeničkih postignuća i njihove sposobnosti za primenu stečenih znanja iz ove oblasti<br />

organske hemije u različitim životnim kontekstima.<br />

Ključne reči: nastava organske hemije, karboksilne kiseline, funkcionalizacija znanja<br />

LITERATURA<br />

[1] E. R. Casiday, D. Holten, R. Krathen, F. R. Frey, Blood-Chemistry Tutorials: Teaching<br />

Biological Applications of Organic Chemistry Material, Journal of Chemical Education, 78<br />

(9), 1210-1215, 2001.<br />

[2] J. P. Gutwill-Wise, The Impact of Contex-Based Learning in Organic Chemistry Courses:<br />

An Early Evaluation, Journal of Chemical Education, 78 (5), 684-690, 2001.<br />

[3] M. Burmeister, I. Eilks., Education for Sustainable Development (ESD) and secondary<br />

school chemistry education, Chemistry Education Research and Practice, 13(2), DOI:<br />

10.1039/c1rp90060a, 2012.<br />

[4] A. Hofstein, M. Kesner, Industrial chemistry and school chemistry: Making chemistry<br />

studies more relevant, International Journal of Science Education, 28, 1017–1039, 2006.<br />

Izvod je rezultat rada na projektu „Teorija i praksa nauke u društvu: multidisciplinarne,<br />

obrazovne i međugeneracijske perspektive“, broj 179048, čiju realizaciju finansira<br />

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

46


SAVREMENI KURIKULUM NASTAVE HEMIJE<br />

Biljana I. Tomašević, Dragica D. Trivić<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

bsteljic@chem.bg.ac.rs, dtrivic@chem.bg.ac.rs<br />

Svako savremeno društvo teži stvaranju moderno obrazovane populacije, osposobljene i<br />

motivisane za stalno učenje i primenu stečenog znanja. Nema dileme da svako ko želi<br />

opstanak i napredak u budućnosti mora kvalitetnim i efikasnim obrazovanjem da stvori taj<br />

najvažniji resurs i potencijal. Naše društvo je, nakon godina različitih kriza i problema,<br />

mnogo izgubilo i na ovom polju. O tome govore i rezultati međunarodnih testiranja u koja<br />

smo uključeni poslednjih godina. Postignuća naših učenika ukazuju na nedovoljnu naučnu<br />

pismenost, posebno za funkcionalnu primenu znanja koja je ispod regionalnog i<br />

međunarodnog proseka. Znanja su uglavnom reproduktivnog tipa, a manje od 1% učenika je<br />

u najvišim kategorijama znanja. Hemija kao nastavni predmet je izuzetno važan činilac u<br />

postizanju naučne pismenosti. Za slabe rezultate koji su postigli našli učenici možemo naći<br />

razloge u neusklađenim, obimnim planovima i programima, nedovoljnom povezivanju i<br />

primeni znanja i maloj zastupljenosti modernih oblika rada u školi 1. Način da se ovo<br />

prevaziđe je priprema i primena savremenog kurikuluma hemije koji će kroz svoje sadržaje<br />

doprinositi razumevanju prirodno-naučnih pojmova i procesa iz svakodnevnog života.<br />

Koncipiranje savremenog kurikuluma hemije treba da obezbedi usvajanje i razumevanje<br />

sadržaja i pojmova koji će omogućiti razumevanje strukture supstanci, svojstava i primene,<br />

praćenje i razumevanja međusobne povezanosti hemije/prirodnih nauka sa svim segmentima<br />

društva i ljudskih delatnosti, sagledavanje pozitivnih i negativnih efekata naučnog i<br />

tehnološkog razvoja na životnu sredinu i ostale oblasti, dometa i ograničenja nauke sa<br />

stanovišta industrije, etike i životne sredine i donošenje prihvatljivih odluka u oblasti nauke i<br />

tehnologije, ličnog, lokalnog ili nacionalnog značaja. Takođe kroz nastavu hemije, primenom<br />

istraživačkih, eksperimentalnih metoda važno je stimulisati više mentalne procese, razvijati<br />

radoznalost, kreativnost, motivaciju i interesovanje za posmatranje i izučavanje sveta koji nas<br />

okružuje. Takvim pristupom će kurikulum hemije svakako najviše doprineti sticanju<br />

kompetencija koje se odnose na matematičko-naučno-tehnološku pismenost. Ali savremeni<br />

kurikulum hemije mora uzeti u obzir i ostale kompetencije, proklamovane kao ključne za<br />

celoživotno učenje 2. Predloženi oblici nastave/učenja i provere znanja osim<br />

osposobljavanja za funkcionalnu primenu znanja iz hemije treba da omoguće i jačanje ostalih<br />

kompetencija kao što su komunikacija i izražavanje, sposobnost efektivnog i efikasnog<br />

učenja, društvena i građanska odgovornost, osećaj za inicijativu i preduzetništvo i kulturna<br />

svesnost.<br />

Ključne reči: hemija, naučna pismenost, kurikulum, kompetencije<br />

Izvod je rezultat rada na projektu „Teorija i praksa nauke u društvu: multidisciplinarne,<br />

obrazovne i međugeneracijske perspektive“, broj 179048, čiju realizaciju finansira<br />

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

LITERATURA<br />

1 Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine,<br />

http://www.mpn.gov.rs/sajt/index.php<br />

2 Key Competences for Lifelong Learning, European Reference Framework, Luxembourg:<br />

Office for Official Publications of the European Communities, 2007<br />

47


OBRAZOVNA I VASPITNA VREDNOST SADRŽAJA ISTORIJE PRIRODNIH<br />

NAUKA<br />

Darinka M. Radenković 1 , Katarina B. Putica 1 , Dragica D. Trivić 2<br />

1 Inovacioni centar Hemijskog <strong>fakultet</strong>a <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

2 <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

darinka@chem.bg.ac.rs, puticakatarina@gmail.com, dtrivic@chem.bg.ac.rs<br />

Osamdesetih godina prošlog veka američki naučni odbor je istakao neraskidivost veze<br />

između razvoja nauke i razvoja tehnologije. S obzirom na tehnološki napredak društva u<br />

kojem živimo učenici se u školama moraju osposobljavati za razumevanje tehnoloških<br />

inovacija i njihovog uticaja na kvalitet života, kao i za kritičko procenjivanje društvenih<br />

pitanja koja obuhvataju posledice razvoja tehnologije [1]. Da bi razumeli nauku i tehnologiju<br />

savremenog i budućeg doba, učenici treba da razumeju razvoj nauke i tehnologije u prošlosti.<br />

Na primer, kroz odgovarajuće epizode iz istorije prirodnih nauka, učenici mogu sagledati<br />

kako tehnologija traži odgovore nauke da bi se razvijala ili, kako se razvijala sposobnost<br />

čoveka da uoči problem koji je značajan za istraživanje i čije rešavanje doprinosi razvoju<br />

nauke, a samim tim i tehnologije. U ovom radu se govori o potencijalima sadržaja istorije<br />

prirodnih nauka za obrazovanje i vaspitanje učenika. Razmatra se uticaj sadržaja iz istorije<br />

prirodnih nauka na razumevanje pojmova iz savremenih prirodnih nauka, kao i uticaj na<br />

razvoj psiho-fizičkih sposobnosti i formiranje pogleda na svet kod učenika.<br />

Ključne reči: istorija prirodnih nauka, vaspitanje, obrazovanje, nastava, učenik<br />

LITERATURA<br />

[1] National Science Board, Educating American for the 21st century, Washington, D.C.:<br />

U.S. Government Printing Office, (1983).<br />

Izvod je rezultat rada na projektu „Teorija i praksa nauke u društvu: multidisciplinarne,<br />

obrazovne i međugeneracijske perspektive“, broj 179048, čiju realizaciju finansira<br />

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

48


NAUČNA SARADNJA IZMEĐU<br />

REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE FRANCUSKE<br />

Dragan D. Manojlović 1 , Milica N. Sentić1, 2 ,<br />

Milena M. Milutinović1, 2 , Nešo Šojić 2<br />

1 <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>,<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Beograd, Srbija<br />

2 <strong>Univerzitet</strong> Bordo 1, Bordo, Francuska<br />

milena@chem.bg.ac.rs,manojlo@chem.bg.ac.rs,msentic@ipb.fr, sojic@enscbp.fr<br />

Saradnja između Laboratorije profesora D. Manojlovića sa Katedre za analitičku hemiju<br />

Hemijskog <strong>fakultet</strong>a i Laboratorije profesora N. Šojića na <strong>Univerzitet</strong>a u Bordou ostvarena je<br />

2008. godine u okviru programa „Pavle Savić” preko programa saradnje „Partnerstvo Hubert<br />

Curien” (PHC) i rada na projektu „Mreža makroporoznih ultramikroelektroda koje se<br />

primenjuju za analizu tragova metalnih jona u životnoj sredini” (No: 337-00-00286/2007-<br />

02/10). Uspešna realizacija projekta ostvarena je objavljivanjem naučnih radova u prestižnim<br />

i visoko rangiranim časopisima AdvancedSynthesis&Catalysis, 2008, 350, 29 i<br />

Electrochimica Acta, 2010, 55, 965. Milena Milutinović je uradila i odbranila doktorsku<br />

disertaciju „Elektrogenerisana hemiluminiscentna detekcija zasnovana na redoks hidrogelu<br />

imobilizovanom unapređenim metodama” pod rukovodstvom mentora sa oba univerziteta. Iz<br />

te disertacije objavljeno je nekoliko radova u naučnim časopisima sa izuzetno visokim impakt<br />

faktorom (Spectra Analyse, 2010, 275, 43; Chemical Communications 2011, 47, 9125;<br />

Bioelectrochemistry 2011, 82, 63), što svedoči o uspešnosti naučne saradnje. Projekat „Pavle<br />

Savić” za 2010-2011. godinu pod nazivom „Elektrohemiluminiscetni biosenzori koji se<br />

koriste istovremeno za veći broj imunoeseja” doprineo je izradi ove doktorske teze i učvrstio<br />

saradnju dve istraživačke grupe. Dinamična i uspešna saradnja nastavljena je od novembra<br />

2011. godine izradom druge doktorske disertacije sa dvojnim mentorstvom (doktorantkinja<br />

Milica Sentić). Kombinovanjem iskustva srpskog i francuskog tima mladim istraživačima<br />

komentorskih studija omogućena je izvrsna obuka u trenutno vodećoj oblasti istraživanja,koja<br />

uključuje i obuku u većem broju elektroanalitičkih tehnika. Ambiciozno planiran i realizovan<br />

projekat omogućio je da se u veoma kratkom roku objavi rad u prestižnom svetskom<br />

naučnom časopisu Angewandte Chemie International Edition sa impakt faktorom 13,455 (M.<br />

Sentic, G. Loget, D. Manojlovic, A. Kuhn, N. Sojic, Light-Emitting Electrochemical<br />

Swimmers, Angew. Chem. Int. Ed. 2012, DOI:10.1002/anie.201206227). Program „Pavle<br />

Savić” za 2012-2013. godinu pod nazivom „Multianalitna detekcija zagađivača sa novim<br />

elektrohemijskim sistemima” (No: 680-00-132/2012-09/17) po treći put pruža podršku ovoj<br />

saradnji. Iznete činjenice ukazuju na obostranu želju usmerenu u pravcu nastavka uspešne<br />

naučne saradnje između Srbije i Francuske.<br />

Ključne reči: <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u Bordou, naučna saradnja<br />

Republike Srbije i Republike Francuske, projekat „Pavle Savić”<br />

49


KULTURA I NAUKA │CULTURE AND SCIENCE<br />

.T4.<br />

UNIVERZITETSKO NASLEĐE KAO/U PROCES/U OBRAZOVANJA: PREDLOZI<br />

ZA EFIKASNIJU PROFESIONALNU EDUKACIJU<br />

Milica Božić Marojević<br />

RAZLIČITI VIDOVI INTERPRETACIJE NAUKE – PRIMER SPIRITUALIZMA<br />

Milena B. Gnjatović, Isidora M. Stanković<br />

HEMIJSKI PREGLED, ŠEZDESET GODINA<br />

Branko J. Drakulić, Ratko M. Jankov<br />

THE HUGE AMMOUNT OF DATA AND STRUCTURES, IS THERE SOME SENSE<br />

BEHIND? ON SCIENCE TEACHING IN THE SCHOOLS, THE CHEMIST VIEW<br />

Branko J. Drakulić<br />

UČENICI U MUZEJU HEMIJE<br />

Jasminka N. Korolija, Aleksandar Đorđević, Igor Matijašević<br />

PRAVNA SVOJINA ZAJEDNIČKIH PROSTORA<br />

Marija B. Martinović, Zorana Z. Đorđević<br />

PRINCIPI ODRŽIVOSTI: KULTURNO NASLEĐE PIVNICA NEGOTINSKE<br />

KRAJINE<br />

Zorana Z. Đorđević, Marija B. Martinović


UNIVERZITETSKO NASLEĐE KAO/U PROCES/U OBRAZOVANJA:<br />

PREDLOZI ZA EFIKASNIJU PROFESIONALNU EDUKACIJU<br />

Milica Božić Marojević<br />

Centar za muzeologiju i heritologiju Filozofskog <strong>fakultet</strong>a <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

mbozic@f.bg.ac.rs<br />

Prošlost je budućnost sadašnjosti.<br />

(japanska poslovica)<br />

Definišući pojmove univerziteta i nasleđa, polazeći od geneze, te preko vizije budućeg<br />

razvoja, u radu se razmatra njihova upotreba u procesu obrazovanja i daju predlozi za<br />

efikasniju karijernu edukaciju. Kroz multidisciplinarni pristup, sagledavaju se mogućnosti<br />

negovanja profesionalaca, čija bi, pre svega praktična znanja, doprinela poboljšanju sve<br />

prisutnijeg potcenjenog statusa obrazovanja u kulturi, nauci i umetnosti. Evropske<br />

konvencije i naučne definicije su temelj, ali one nisu dovoljne. Cilj ovog rada je da pomoću<br />

vidova baštinjenja i primera dobre prakse - bilo da je reč o zbirkama, zadužbinama,<br />

virtuelnim ili „pravim“ muzejima - pokaže značaj univerzitetskog nasleđa u kreiranju novih<br />

naučnih naraštaja. Budući da je formiranje „modernih“ zbirki i muzeja od Luvra do danas,<br />

dovelo do temeljnog redefinisanja kulture, muzejska postavka postaje nov način da se<br />

upravlja znanjem i obrazovanjem.Možda nije ključno istaći da će stručnjaci odnegovani na<br />

univerzitetskoj baštini imati bolje rezultate od onih koji to nisu. Međutim, ako je društvo<br />

znanja sinonim za XXI vek, teško je osporiti ulogu nasleđa u sledećem: kad, primera radi,<br />

budući stomatolog u zbirci Srpskog lekarskog društva otkrije da je najstarija plomba za koju<br />

nauka zna pronađena u Trgovištu, u grobnici staroj 1000 godina, da li će mu biti sve jedno<br />

na koji način će je on jednoga dana stavljati? Teret istorijske naracije ne mora nužno da bude<br />

kamen oko vrata. Zašto da ne bude podsticaj? Tu treba tražiti polazište za utvrđivanje<br />

značaja univerzitetske baštine u edukaciji – kao u materijalu koji će u studentu da probudi<br />

odnos prema zanimanju, te profesionalnu, pa ako hoćete i javnu odgovornost, koja uključuje<br />

i čuvanje, nadogradnju tog nasleđa i prenošenje na buduće generacije.<br />

Ključne reči: univerzitetsko nasleđe, obrazovanje, profesionalno usavršavanje,<br />

univerzitetski muzej, Internet<br />

51


RAZLIČITI VIDOVI INTERPRETACIJE NAUKE – PRIMER SPIRITUALIZMA<br />

Milena B. Gnjatović, Isidora M. Stanković<br />

Filozofski <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, Centar za muzeologiju i heritologiju,<br />

Beograd, Srbija<br />

gnjatovic.milena@gmail.com, isidora.s@live.com.<br />

Polazeći od nekoliko definicija koje pojašnjavaju pojam nauke biće ustanovljena i glavna<br />

teza ovog rada, a ona je da za nauku ne možemo smatrati samo one egzaktne i<br />

opšteprihvaćene, već i svaki drugi sistematski oblik bavljenja jednim problemom ili skupom<br />

pojava – dakle i one nauke koje se bave kulturom i ne mogu se dokazivati, već samo<br />

opisivati. Ispitujući jedan od istorijskih fenomena – spiritualizam, koji se javlja u 19. veku<br />

paralelno sa razvojem ideje o neprikosnovenosti ljudskog razuma i izučavanjem prirodnih<br />

nauka, biće ustanovljeno kako se jedan duhovni i religiološki fenomen može shvatiti kao<br />

nauka. Glavni primeri u radu biće fotografija i slikarstvo, u kojima je najmaterijalnije bila<br />

iskazana ideja spiritualizma. Ovaj kulturni fenomen je tražio način da svoja verovanja o<br />

komunikaciji sa „drugim svetom“ putem različitih medijuma, naučno objasni i počne da<br />

koristi osvešćenost i racionalnost modernog društva u ime duhovnosti. Ono što je bilo<br />

zajedničko svim magijskim tradicijama, pa i spiritualizmu, jeste tendencija ovladavanja i<br />

upoznavanja sveta prirode, upravo korišćenjem egzaktnih metoda koje bi objasnile duhovno.<br />

Otuda, spiritualna fotografija je, kao jedan vid materijalizacije duha, bila posmatrana kao<br />

način naučnog dokazivanja medijacije sa svetom umrlih. Ipak, pojava ovakve fotografije<br />

desila se paralelno sa drugim tehničkim otkrićima 19. veka koja su transformisala percepciju<br />

vizuelnog sveta. Međutim, poimanje ovih izuma imalo je dva lica – jedan koji je težio<br />

detaljnijem razumevanju sveta prirode, i drugi interpretiran kao intimno povezan sa<br />

spiritualnim.<br />

Ključne reči: spiritualizam, spiritualna fotografija, duhovnost, egzaktne i kulturne nauke<br />

52


HEMIJSKI PREGLED, ŠEZDESET GODINA<br />

Branko J. Drakulić, Ratko M. Jankov<br />

Redakcija Hemijskog Pregleda, Srpsko Hemijsko Društvo, Beograd, Srbija<br />

bdrakuli@chem.bg.ac.rs, rjankov@chem.bg.ac.rs<br />

<strong>Hemijski</strong> pregled (HP) je časopis koji izdaje Srpsko hemijsko društvo (SHD). Prvi broj je<br />

izašao 1950. godine, kao 'Hemiski Pregled'. Urednici prvog broja časopisa su kao svrhu<br />

postojanja žurnala naveli Da bi naši stručnjaci hemičari kako oni koji rade u industriji tako i<br />

oni koji rade kao nastavnici hemije u našim školama, mogli da rade što uspešnije svoj posao<br />

neophodno je potrebno da budu svestrano obavešteni o najnovijim tekovinama nauke i<br />

tehnike i da budu međusobno što tešnje povezani kako bi mogli što svestranije da<br />

raspravljaju o problemima na koje u toku svoga rada nailaze. U nastavku tog teksta koji je<br />

štampan u prvom broju se ističe kako je solidno obrazovan i dobro obavešten hemičar jedan<br />

od važnih činilaca razvoja socijalističkog društva. Ako uporedite te prve brojeve HP sa<br />

brojevima izdatim ove godine videćete da su rubrike vrlo slične. Časopis je donosio i sada<br />

donosi pregledne radove na određenu temu, izveštaje sa stručnih skupova, deo koji je<br />

posvećen nastavi hemije u školama. Posle šezdeset godina cilj žurnala je isti, ali su se<br />

vremena značajno promenila. Ovo je priča o našem pokušaju da održimo tradiciju časopisa i<br />

čitaocima ponudimo raznovrsne teme obrađene u obliku kratkih preglednih radova koje će<br />

lako i sa interesovanjem čitati i koji će im, svakako, biti korisni. Radeći zajedno na svakom<br />

broju HP u poslednjih nekoliko godina autori žele da u ovom saopštenju daju svoje viđenje<br />

sadržaja časopisa i svrhe njegovog postojanja. Kratko će biti izložene novine koje smo uveli,<br />

kao i ono što tek planiramo da uradimo. Iz godine u godinu sve više i više informacija i<br />

tekstova vezanih za hemiju i srodne discipline su slobodno dostupni preko interneta i<br />

uporedivi su sa sadržajima koje HP nudi čitaocima. Poznavanje engleskog jezika, na kome je<br />

većina takvih informacija dostupna, odavno više nije prepreka većini naših čitalaca... Onima<br />

koji saslušaju našu priču obećavamo da ih nećemo opterećivati objektivnim problemima<br />

(nedostatkom kvalitetnih tekstova, nedovoljnim finansiranjem – na kraju krajeva sve ovo<br />

radimo dobrovoljno i besplatno) i subjektivnim slabostima. Ispričaćemo priču o časopisu<br />

koji ima tradiciju, tekstovima koji prolaze recenziju i time trebaju da obezbede informacije<br />

kojima čitaoci mogu da veruju, dostupnom stilu pisanja, na čemu insistiramo, osvrnućemo se<br />

na elektronsku verziju časopisa (PDF i html), kojima je svima besplatno dostupna, naslovne<br />

strane ‘papirne' verzije koje svake godine predstavljaju mali grafički artwork. Razmotrićemo<br />

mogućnosti koje elektronsko komuniciranje preko interneta nudi, a koje veliki svetski<br />

izdavači uveliko koriste i videti šta od toga može unaprediti HP.<br />

53


THE HUGE AMMOUNT OF DATA AND STRUCTURES, IS THERE SOME SENSE<br />

BEHIND? ON SCIENCE TEACHING IN THE SCHOOLS, THE CHEMIST VIEW<br />

Branko J. Drakulić<br />

Department of Chemistry - IChTM, University of Belgrade, Serbia<br />

bdrakuli@chem.bg.ac.rs<br />

In the first part of the text the huge number of data on small organic molecules, along with<br />

their experimentally obtained physico-chemical properties and biological activities recorded<br />

in ‘chemical’ databases will be emphasized. After that some novel knowledge on intra-<br />

/inter- molecular interactions will be described, as the example of both the relations between<br />

structures and their properties, and the novel knowledge that arise from the analysis of<br />

experimental results which are systematically stored in databases. In the last part of the text,<br />

the author view on the possible improvements of the teaching natural science, and general<br />

benefits of such approach will be given.<br />

Keywords: Chemical databases, Chemical structures, Interactions, Science teaching<br />

54


UČENICI U MUZEJU HEMIJE<br />

Jasminka N. Korolija, Aleksandar Đorđević, Igor Matijašević<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

korolija@chem.bg.ac.rs, alek2102@gmail.com, igormat@chem.bg.ac.rs<br />

Već decenijama u svetu se organizuju posete učenika različitih uzrasta svim vrstama<br />

nacionalnih muzeja. Te posete su sastavni deo školskih programa i imaju veliku obrazovnu i<br />

vaspitnu ulogu. U današnјe vreme kada jedan od važnih principa savremenog obrazovanјa<br />

predstavlјa povezivanјe nauke, tehnologije i društva, učeničke posete muzejima sve više<br />

dobijaju na značaju. Vaspitna uloga ovih poseta je takođe velika jer se učenici kroz nјih<br />

upoznaju sa kulturnom i naučnom baštinom svoje zemlјe. Uče se koliko je važno sakupiti<br />

baštinu, učiniti je dostupnom građanima i koliko ju je važno sačuvati za buduće generacije.<br />

Nasleđe hemičara naše zemlјe čuva se u Muzeju hemije (Zbirci velikana srpske hemije).<br />

Ovaj mali Muzej je dragoceno svedočanstvo o razvoju hemijske nauke i nastave hemije u<br />

Srbiji od sedamdesetih godina 19. veka do danas. U muzeju se mogu videti dokumenta i<br />

oprema prve hemijske laboratorije na Liceju i Velikoj školi, knјige iz 19. veka (među nјima i<br />

naši prvi hemijski udžbenici), dokumenta, prepiska i fotografije naših značajnih hemičara i<br />

drugi predmeti iz nјihove ostavštine. Sačuvano je oko 2000 neorganskih i organskih<br />

supstanci u originalnom pakovanјu sa Liceja i Velike škole, što značajno obogaćuje ovu<br />

naučnu i kulturnu ostavštinu. U muzeju postoje različiti instrumenti, aparati, grejna tela,<br />

aparature i delovi aparatura koje su u prošlosti upotreblјavane u hemijskim laboratorijama,<br />

zbirke ruda i minerala koje su korišćene kao nastavno sredstvo. U programu rada Muzeja<br />

hemije obavlјaju se i aktivnosti za popularizaciju prirodnih nauka. U vezi s tim organizuju se<br />

grupne posete učenika osnovnih i srednјih škola iz Srbije. Od marta 2012. godine u<br />

navedenu aktivnost Muzeja uklјučeni su i studenti viših godina Hemijskog <strong>fakultet</strong>a. U<br />

okviru akcije Otvorene laboratorije čekaju učenike odvijaju se i grupne posete muzeju<br />

hemije u trajanјu od oko 60 minuta. Studenti „kustosi“ objašnјavaju eksponate, daju različite<br />

informacije vezane za rad i život srpskih hemičara, postavlјaju pitanјa i daju odgovore na<br />

pitanјa učenička. Na kraju posete učenici popunјavaju upitnik. Popunјavanјe upitnika je<br />

anonimno. U ovom radu su izneti rezultati anketiranјa 125 učenika osnovnih i srednјih škola.<br />

Odgovori na devet pitanјa, zatvorenog i otvorenog tipa, pružaju uvid u odnos učenika premu<br />

ovakvim posetama i korisnosti tih poseta u okviru osnovnoškolskog obrazovanјa. Poseta<br />

muzeju trebalo bi da ohrabri učenike da doživlјavaju muzej kao još jednu mogućnost za<br />

lično obrazovanјe van školskih klupa. Pretpostavka je da organizovane posete muzeju hemije<br />

mogu doprineti pozitivnom odnosu učenika premu hemiji kao nauci i školskom predmetu.<br />

Klјučne reči: muzej hemije, Učenici osnovnih škola, organizovana poseta, anketa<br />

Izvod je rezultat rada na projektu „Teorija i praksa nauke u društvu: multidisciplinarne,<br />

obrazovne i međugeneracijske perspektive“, broj 179048, čiju realizaciju finansira<br />

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

55


PRAVNA SVOJINA ZAJEDNIČKIH PROSTORA<br />

Marija B. Martinović 1 , Zorana Z. Đorđević 2<br />

1 Arhitektonski <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Beograd, Srbija,<br />

2 <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Beograd, Srbija,<br />

marija.martinovic@gmail.com, zoranadjordjevic.arch@gmail.com<br />

Polazna teza istraživanja je da građena sredina nastaje kao posledica spleta uticaja različitih<br />

društveno-naučnih disciplina, sa ciljem da pokaže da arhitektura nije autonomni objekat<br />

nastao kao direktan rezultat građevinske prakse, već deo složene mreže društvenih disciplina<br />

koje utiču na funkcionisanje grada. U radu se analizira na koji način državno uređenje, sa<br />

određenim pravno-zakonskim okvirom, formira i menja gradsko okruženje. Promene u<br />

gradskom prostoru su prikazane na primerima iz Beograda, koji je tokom dvadesetog veka<br />

bio glavni grad u okviru nekoliko državnih sistema – najpre kraljevine, zatim socijalističke<br />

federativne republike, da bi se nakon raspada federacije tražio novi pravni okvir za saveznu<br />

državu. Period socijalističkog uređenja koji je trajao preko četiri decenije, imao je značajan<br />

uticaj na odnos privatnog i javnog, uvodeći nove kategorije zajedničkog i društvenog.<br />

Postavlja se pitanje kako se nove pravne kategorije čitaju u gradskom prostoru. Stoga je<br />

težište ovog rada proučavanje pomena zajedničkih prostora, kategorije koja nastaje između<br />

javnih i privatnih prostora. U zajedničke prostore spadaju zajedničke prostorije zgrade<br />

(holovi, vešernice, tavani, zajedničke terase i sl.) kao i dvorišta unutar bloka ili objekti<br />

namenjeni određenoj manjoj zajednici (mesne zajednice). Iako su ovi prostori u društvenoj<br />

svojini (kao i javni), njihovo održavanje, a često i dostupnost, ograničeno je na određenu<br />

grupu korisnika: stanare zgrade, stanovnike jednog gradskog bloka ili užeg susedstva. Nakon<br />

perioda socijalizma ponovo se menjaju vlasnički odnosi, postajući deo tendencije ka<br />

slobodnom tržištu i privatizaciji. Posledice ovakvih promena u pravno-svojinskim odnosima<br />

su danas vidljive u morfologiji Beograda i ogledaju se u nefunkcionalno izgrađenim<br />

gradskim područjima koja su nastala u prelaznim periodima između dva pravna sistema.<br />

Ključne reči: arhitektura, državno uređenje, zajednički prostori, svojina<br />

56


PRINCIPI ODRŽIVOSTI:<br />

KULTURNO NASLEĐE PIVNICA NEGOTINSKE KRAJINE<br />

Zorana Z. Đorđević 1 , Marija B. Martinović 2<br />

1 <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

2 Arhitektonski <strong>fakultet</strong>, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

zoranadjordjevic.arch@gmail.com, marija.martinovic@gmail.com<br />

Tradicija gajenja vinove loze u Negotinskoj krajini datira još iz doba Rimskog carstva.<br />

Pivnice predstavljaju jedinstvene arhitektonsko-urbanističke strukture, namenjene za<br />

spravljanje i čuvanje vina, podignute nedaleko od sela kao što su Štubik, Rogljevo, Rajac,<br />

Veljkovo, itd. Ovi sezonski objekti su korišćeni isključivo u vreme berbe grožđa, pri čemu<br />

značajan preokret u razvoju predstavlja pojava filoksere krajem XIX veka u Evropi. Kroz<br />

multidisciplinarni pristup, rad istražuje prirodni i socio-ekonomski kontekst razvoja pivnica,<br />

a takođe predstavlja i urbanističko-arhitektonsku analizu, upoređujući tri vinogradarska<br />

naselja: štubičke, rajačke i rogljevske pivnice. U nameri da odgovori na pitanje šta je održivo<br />

koriščenje pivnica, istražuje se njihov razvoj kroz poređenje istorijskih podataka i<br />

materijalnih činjenica. Cilj rada jeste da sažme pouke starih graditelja i vinara u vidu<br />

principa održivosti ugrađenih u kulturno nasleđe pivnica Negotinske krajine, kako bi se<br />

oživela neopravdano zapostavljena tema održivog nasleđa u naučnom diskursu u Srbiji.<br />

Ključne reči: održivost, arhitektura, kulturno nasleđe, pivnice<br />

57


MULTIDISCIPLINARNOST U NAUCI │<br />

MULTIDISCIPLINARITY IN SCIENCE_________________________.T5.<br />

MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP KAO OSNOV ZA UNAPREĐIVANJE ZNANJA O<br />

KULTURNOM NASLEĐU<br />

D. D. Korolija-Crkvenjakov, M. Stojanović-Marić, V. Andrić, M. Gajić-Kvaščev<br />

PROBLEM RAZUMEVANJA I IMPLEMENTACIJE MULTIDISCIPLINARNIH I<br />

INTEGRATIVNIH STUDIJA<br />

Predrag D. Milosavljević<br />

HUMANISTIČKO OBRAZOVANJE KAO PONUDA OBJEDINJENOG DISKURSA O<br />

SVETU<br />

Angelina R. Milosavljević<br />

KONCEPT PORODIČNIH SLIČNOSTI U SAVREMENOJ NAUCI. SLUČAJ<br />

STUDIJA BAŠTINE<br />

Milan Popadić<br />

MULTIDISCIPLINARNOST KAO PUT RAZUMEVANJA MUZEOLOŠKE<br />

VREDNOSTI IDENTITETA<br />

Milena V. Štatkić<br />

MULTIDISCIPLINARNOST SVETLOSTI KAO TEME OD ZNAČAJA ZA DRUŠTVO<br />

Bojan M. Tomić<br />

ZNAČAJ MULTIDISCIPLINARNOG PRISTUPA U KONCIPIRANJU SAVREMENIH<br />

PROSTORA ZA UČENJE<br />

Danica Stojiljković, Igor Matijašević


MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP KAO OSNOV ZA UNAPREĐIVANJE<br />

ZNANJA O KULTURNOM NASLEĐU<br />

D. D. Korolija-Crkvenjakov 1 , M. Stojanović-Marić 2 , V. Đ. Andrić 3 , M. D. Gajić-Kvaščev 3<br />

1 Galerija Matice srpske, Novi Sad, Srbija, 2 Narodni muzej, Beograd, Srbija,<br />

3 Institut za nuklearne nauke „Vinčaˮ, Beograd, Srbija<br />

daniela.korolija@gmail.com, milica65@live.com, velan@vinca.rs, gajicm@vin.bg.ac.rs<br />

Pojam kulturnog nasleđa i definicije šta ono predstavlja i obuhvata nastajale su i menjale se<br />

kroz vekove. Brojne međunarodne povelje, donesene pod okriljem UNESKO-a i srodnih<br />

organizacija, predstavljaju okvir za zaštitu kulturnog nasleđa, koja je prvo u posleratnoj<br />

Jugoslaviji, kao i danas u Srbiji, bazirana na ovim međunarodnim dokumentima. Savremene<br />

institucije zaštite kulturnog nasleđa razvijane su pod uticajima velikih evropskih centara,<br />

kroz projekte saradnje i specijalizacije stručnjaka. Tako je metodologija njihovog rada<br />

postala deo prakse zaštite kulturnog nasleđa u Srbiji. Ove institucije su već u međuratnom<br />

periodu u svoj redovan rad uvele laboratorije iz domena prirodnih nauka, sa stručnjacima<br />

koji su se specijalizovali za oblast kulturnog nasleđa. U Srbiji su posle II svetskog rata<br />

formirane laboratorije za fizičko-hemijska ispitivanja u Republičkom zavodu za zaštitu<br />

spomenika kulture i Narodnom muzeju u <strong>Beogradu</strong>. Posle početnih uspeha, dalji rad ovih<br />

specijalizovanih laboratorija bio je otežan, a razvoj usporen, tako da su i danas u Srbiji<br />

prirodne nauke nedovoljno uključene u oblasti proučavanja i zaštite kulturnog nasleđa. Deo<br />

uzroka leži u sistemu obrazovanja: stručnjaci koji rade u zaštiti kulturnog nasleđa<br />

tradicionalno su obrazovani na grupama filozofskih i arhitektonskih <strong>fakultet</strong>a i umetničkim<br />

akademijama. Obrazovanje konzervatora-restauratora razvijano je za oblast likovne<br />

umetnosti, dok za veliki broj specifičnih materijala ne postoje studijski smerovi. Dosadašnja<br />

praksa na prirodnim i tehničkim <strong>fakultet</strong>ima u Srbiji problemima proučavanja kulturnog<br />

nasleđa bavila se isključivo u okviru pojedinih predmeta. Situacija počinje da se menja u<br />

poslednjih nekoliko godina: formiraju se istraživačke grupe; uvode se, uglavnom na master<br />

studijama, specifični predmeti; akreditovane su master i doktorske studije i pojavljuju se<br />

prve master i doktorske teze, u najvećoj meri proistekle iz saradnje institucija kulture i<br />

naučnih instituta i <strong>fakultet</strong>a. Logična usmerenost stručnjaka društvenih, prirodnih i tehničkih<br />

nauka na zajednički rad u oblasti ispitivanja i zaštite kulturnog nasleđa proizilazi iz samog<br />

karaktera oblasti. Pokazuje se, na osnovu dobre prakse, da se do povećanja znanja o nasleđu<br />

dolazi sinergijom doprinosa svih članova multidisciplinarnog tima. Razumevanje problema,<br />

plodna komunikacija u toku istraživanja i dovoljno znanja iz „one druge oblastiˮ preduslovi<br />

su za ostvarivanje nove vrednosti u znanju o nasleđu. Primer koji o tome svedoči je i studija<br />

ikonostasa manastira Krušedola, na kojoj su radili stručnjaci različitih profila, oslanjajući se<br />

na raniju istorijsko‒umetničku studiju i postojeću dokumentaciju, uz primenu savremenih<br />

neinvazivnih analitičkih metoda ispitivanja materijala.<br />

Ključne reči: kulturno nasleđe, prirodne nauke, multidisciplinarnost<br />

59


PROBLEM RAZUMEVANJA I IMPLEMENTACIJE<br />

MULTIDISCIPLINARNIH I INTEGRATIVNIH STUDIJA<br />

Predrag D. Milosavljević<br />

<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Studije pri <strong>Univerzitet</strong>u, Istorija i filozofija prirodnih nauka i<br />

tehnologija, Beograd, Srbija, pmilosavljevic@gmail.com<br />

Kumulativni aspekti naučnog razvoja i zahtevi za razvoj novih tehnologija, a posebno<br />

uspostavljanje novih naučnih paradigmi, zahtevaju viši stepen naučne integracije. Preduslov<br />

za uspostavljanje održivog sistema naučne integracije u osnovi se svodi na organizaciju<br />

studijskih programa u okviru kojih bi se omogućio i uslovio širi dijapazon metodoloških,<br />

teorijsko-istraživačkih i ostalih nivoa pristupa i opisa rezultata istraživanja kojim bi u isto<br />

vreme bile obuhvaćene sve tri oblasti: prirodno-matematičke, društvene-humanističke i<br />

tehničko-tehnološke. Pokretanje i učešće na integrativnim projektima podrazumeva<br />

uključivanje kadrova pripremljenih i obučenih za multidisciplinarna, interdisciplinarna,<br />

transdisciplinarna ili krosdisciplinarna istraživanja. Ovo se posebno odnosi na rukovođenje i<br />

umrežavanje različitih disciplinarnih pristupa u okviru određenog integrativnog programa ili<br />

šire koncipiranih aspekta i obuhvata društvenog angažmana i predstavljanja naučnih<br />

rezultata. Stoga, organizovanje studijskih programa sa integrativnim pristupom podrazumeva<br />

istovremeno angažovanje kadrova iz više naučnih oblasti i disciplina, posebno kada su u<br />

pitanju mentorski rad i vrednovanje studijsko-istraživačkog rada i naučne prakse u okviru<br />

pojedinačnog nastavnog predmeta ili integrativnog diskursa na nivo master i doktorskih<br />

studija. Na taj način se omogućava šire umrežavanje nastavnih i naučnih kadrova u okviru<br />

ustanova (<strong>fakultet</strong>a, instituta, univerziteta), dok se studentima omogućava širi pristup u<br />

analizi i razumevanju naučnih problema, ali i podsticanju uspostavljanja i rešavanja novih<br />

naučnih paradigmi. Cilj ovog rada je da ukaže na značaj razvoja i ulaganja u<br />

multidisciplinarne i integrativne studijske programe u okviru kojih bi na nivou <strong>Univerzitet</strong>a u<br />

<strong>Beogradu</strong> i međuuniverzitetske saradnje bili uspostavljeni kompleksniji stepen naučno<br />

istraživačke (među-disciplinarne) saradnje i specifični vidovi nastavno-naučnih praksi.<br />

Potrebe za proširivanjem i umrežavanjem postojećih znanja, ali i nacionalnih resursa i<br />

kadrova u savremeni kulturni kontekst i globalne naučne mreže, zahtevaju stručno<br />

usavršavanje i osposobljavanje za integrativne modele istraživanja koji svojim obuhvatom<br />

sagledavanja mogu da odgovore na sve kompleksnije vidove organizovanja u okviru timskog<br />

rada. Širi obuhvat naučnog sagledavanja omogućava da se prodube pristupi, značaj i<br />

razumevanje pojedinačnih ili opštih karakteristika naučnog i tehnološkog razvoja kao i<br />

održanja životne sredine, a u svrhu prevazilaženja postojećih naučnih problema i razvoja<br />

novih teorijskih okvira, tehnoloških rešenja i društvenih sistema.<br />

Ključne reči: integrativne studije, multidisciplinarna istraživanja, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>,<br />

naučna praksa, naučno umrežavanje<br />

60


HUMANISTIČKO OBRAZOVANJE KAO PONUDA OBJEDINJENOG DISKURSA<br />

O SVETU<br />

Angelina R. Milosavljević<br />

Akademija lepih umetnosti, Beograd, Srbija<br />

andjelijam@gmail.com<br />

Ideja univerziteta stara je koliko i čovekovo razmišljanje o funkciji znanja u svakodnevnom<br />

životu, odnosno o njegovoj upotrebljivosti. To je pitanje koje se danas čini aktuelnijim nego<br />

ikada ranije usled striktne podele između humanističkih, društvenih i prirodnih nauka. Ta<br />

podela nam je nametnuta potrebom najuže naučne specijalizacije, koja zauzvrat predstavlja<br />

proizvod nagomilanih znanja. Čini se da odgovor na to pitanje, koje izaziva sve veće dileme<br />

u savremenom društvu, možemo naći ukoliko se osvrnemo na istorijske kontekste koji su<br />

negovali ideju obrazovanja kao objedinjenog diskursa o svetu, koji nužno podrazumeva<br />

simbiozu svih naučnih disciplina, iako se pojedinac nesmetano mogao specijalizovati u<br />

jednoj. Ma koliko nam se renesansni koncept obrazovanja čini dalekim u temporalnom<br />

smislu, on itekako može biti aktuelan, makar zbog toga što se i krajem 14. i početkom 15.<br />

veka u istoriji univerziteta, odnosno obrazovanja kao prakse, dogodila promena koju je, sa<br />

jedne strane, donelo novo čitanje antičke istorijske literature. Sa druge strane – i mnogo<br />

značajnije – došlo je porasta broja učenih ljudi koji su "izlazili" sa evropskih univerziteta,<br />

slično onome što iskušavamo danas. Ti učeni ljudi nisu ostajali ni u službi srednjovekovnog<br />

univerzitetskog sistema niti u službi religijske ustanove za koju su se školovali, već su<br />

nameštenje nalazili na dvorovima nove evropske elite kojoj su morali prilagoditi kurikulume,<br />

pri čemu su imali obavezu da edukuju kao nosioce "modernih" vrednosti. Srednjovekovni<br />

sholastički model obrazovanja je pripremao pojedinca za život u zatvorenoj zajednici<br />

naučnika, i to je model koji je takođe morao biti prevaziđen krajem 20. veka. Novi model<br />

obrazovanja može biti sličan onom renesansnom, humanističkom, koji je svojom brigom za<br />

etiku, na prvom mestu, pripremao za život aktivne članove društva. Svojim modelom<br />

izvođenja nastave taj koncept je upućivao na multidisciplinarnost i interakciju između<br />

profesora i studenta, ali i neposredan susret sa predmetima njihovog proučavanja, a sve radi<br />

boljeg razumevanja funkcionisanja univerzuma čije je zakone pojedinac morao da upozna<br />

ukoliko je želeo da bude koristan član zajednice. Ta filozofija obrazovanja bila je naširoko<br />

obrazlagana i branjena u traktatima o obrazovanju. To je odnos i proces koji danas treba da<br />

rekonstruišemo ako uopšte ima budućnosti i opravdanja za dalje negovanje koncepta<br />

univerziteta.<br />

Ključne reči: univerzitet, renesansa, humanističko obrazovanje, traktati o obrazovanju, etika<br />

61


KONCEPT PORODIČNIH SLIČNOSTI U SAVREMENOJ NAUCI. SLUČAJ<br />

STUDIJA BAŠTINE<br />

Milan Popadić<br />

Filozofski <strong>fakultet</strong> <strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

milan_popadic@yahoo.com<br />

Koncept porodičnih sličnosti (eng. Family resemblance, nem. Familienähnlichkeit) izvorno<br />

je filozofska ideja koju je sredinom dvadesetog veka artikulisao Ludvig Vitgenštajn (Ludwig<br />

Wittgenstein). Koncept se odnosi na skup objekata koji su povezani ne zato što imaju jednu<br />

zajedničku osobinu već zbog toga što imaju različite sličnosti koje se delimično preklapaju.<br />

U tom kontesktu koncept porodičnih sličnosti koristio se u drugoj polovini 20. veka u<br />

različitim naučnim disciplinama, kako u prirodnim, tako i humanističkim i društvenim.<br />

Danas se i sam pojam nauke shvata kao pojam porodičnih sličnosti čime se povezujuju<br />

činioci poput naučne prakse, istorije nauke, nauke kao institucije i naučne metodologije. Na<br />

taj način je artikulisano promišljanje nauke u kojoj vlada „princip spontane koordinacije“<br />

(Polanji/Polanyi) naučnih rezultata i „međusobno rasetljavanje“ (Valzel/Walzel)<br />

pojedinačnih disciplina u cilju razumevanja ukupnog naučnog doprinosa. U ovom radu<br />

navedni koncept biće ilustrovan kroz analizu primera studija baštine, koje zahvaljujući svojoj<br />

međudisciplinarnoj prirodi predstavljaju gotovo laboratorijski slučaj za primenu koncepta<br />

porodičnih sličnosti.<br />

Ključne reči: porodične sličnosti, Family resemblance, Familienähnlichkeit, pojam nauke,<br />

studije baštine<br />

62


MULTIDISCIPLINARNOST KAO PUT RAZUMEVANJA MUZEOLOŠKE<br />

VREDNOSTI IDENTITETA<br />

Milena V. Štatkić<br />

Filozofski <strong>fakultet</strong>, odeljenje za Heritologiju, Ljubljana, Slovenija<br />

mshtatkich@yahoo.com<br />

Polje istraživanja ovog rada jeste nauka koja se bavi prepoznavanjem, očuvanjem i<br />

komuniciranjem nasleđa, tj. muzeologija, samim timi uticaj nasleđa na izgradnju identiteta<br />

kao jedne od prepoznatih muzeoloških vrednosti. Kroz istoriju su svi oblici delovanja, koji<br />

se bave pitanjima očuvanja nasleđa, pa sve do današnje ustanovljene institucije muzeja, imali<br />

drugačije kriterijume po kojima su ispunjavali svoju delatnost u zavisnosti od potreba<br />

korisnika.Ono što je uvek bilo isto i što se kroz istoriju nije menjalo je svrha muzeja, koja se<br />

temelji u cilju prenošenja poruka. Svojom dugovekovnom tradicijom, institucija muzeja je<br />

stekla određeni kredibilitet u društvu i samim tim što joj korisnici veruju, snosi odgovornost<br />

u načinu na koji prenosi poruke i postavljanju kriterijuma po kojima iste uzdiže na pijedastal<br />

vrednosti. Koncept skladištenja lepih i vrednih predmeta, kao i institucije koja zauzima<br />

ekskluzivistički, elitistički, pasivan i na prvi pogled politički neutralan stav je prevaziđen. U<br />

skladu sa tim će se cilj ovog rada ogledati u usvajanju novih koncepata muzeološke<br />

paradigme koja prepoznaje multikulturalnost i inkluziju manjinskih grupa i koja prepoznaje<br />

muzej kao prostor medijacije identiteta. Inspiraciona tačka ovog rada je poslanstvo muzeja u<br />

službi afirmacije identiteta, u svrsi integracije i demokratizacije društva. Obzirom da je<br />

problematika posmatrana iz ugla Nove muzeologije, a ne iz ugla artificijalne institucije<br />

prošlog veka, identitet kao vrednost ne može da se ograniči na predmet proučavanja<br />

humanističkih nauka. Identitet je skup neograničenog broja osobina i zaštita, čuvanje i<br />

komuniciranje istim podrazumeva primerenu širinu. Cilj ovog rada će biti da se<br />

multidisciplinarnim pristupom i korišćenjem metoda različitih nauka, osveži<br />

klasičnoposmatranje muzeoloških vrednosti i demonstrira njegova upotrebljivosti u<br />

savremenoj nauci i praksi. Obzirom da je savremeni muzej postao značajan edukativni<br />

centar, on mora da pruža multidisciplinarni pristup problemu identiteta i sintezu<br />

matematičkog, informatičkog, logičkog, sociološkog i psihološkog pristupa, zarad sticanja<br />

jasnijeg i kompleksijeg uvida u prošlost koja stvara samopoštovanje, učvršcuje identitet i<br />

potrebna je narodu da se homogenizuje.<br />

Ključne reči: Nasleđe, muzej, identitet, multidisciplinarnost<br />

63


MULTIDISCIPLINARNOST SVETLOSTI KAO TEME OD ZNAČAJA ZA<br />

DRUŠTVO<br />

Bojan M. Tomić<br />

Institut za multidisciplinarna istraživanja, Beograd, Srbija<br />

bojantomic@imsi.rs<br />

Tema svetlosti predstavljena je na osnovu rezultata pet multidisciplinarnih istraživanja.<br />

Nakon razmatranja opšteg značaja svetlosti, sledi prvo istraživanje bazirano na konceptu<br />

svetlosti u umetnosti (ikonopisu). Zatim se razrađuje tema ekspertize u okviru primera<br />

ekspertize u umetnosti (pozivanjem na projekat o svetlosti u crkvenoj umetnosti). Zadaci<br />

ekspertize u ovom projektu su metodološko i epistemološko obuhvatanje različitih oblasti iz<br />

kojih se predmet ekspertskog istraživanja sastoji i njihovo osavremenjavanje. Treći segment<br />

čine istraživanja vezana za svetlost kao budući činilac u obrazovanju. Ona se odnose na<br />

pitanje na koji način bi činjenica da je svetlost predmet interesovanja prirodnih i društvenih<br />

nauka, mogla uticati na poboljšanje kurseva u obrazovanju i usvajanje znanja. U četvrtom<br />

segmentu razmatrana je metodologija holografskih istraživanja kao primer savremene<br />

discipline neodvojive od pitanja proučavanja svetlosti, a koja poseduje mnogostruki<br />

potencijal za društvene nauke. Poslednje istraživanje koje je razrađeno tiče se svetlosti kao<br />

prilike za multidisciplinarnost u društvu.<br />

Ključne reči: svetlost, ekspertiza, obrazovanje, društvo, multidisciplinarnost<br />

64


ZNAČAJ MULTIDISCIPLINARNOG PRISTUPA U KONCIPIRANJU<br />

SAVREMENIH PROSTORA ZA UČENJE<br />

Danica Stojiljković 1 i Igor Matijašević 2<br />

1 Institut za multidisciplinarana istraživanja, <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

2 <strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong> u <strong>Beogradu</strong> <strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong>, Srbija<br />

danicarch@yahoo.com, igormatijasevic@googlemail.com<br />

Ovaj rad ističe značaj multidisciplinarnog pristupa u sistemu obrazovanja, prvenstveno u fazi<br />

koncipiranja prostora za učenje koji treba da pruži mogućnosti primene različitih metoda<br />

podučavanja i učenja kako bi se postigli željeni vaspitno-obrazovni ciljevi. Prostor za učenje<br />

predstavlja jedan od mnogih faktora u složenim odnosima nastave koji utiču na obrazovni<br />

ishod. Tradicionalno, prostori za učenje su projektovani od strane arhitekte i obično bez<br />

prisustva nastavnika (praktičara), odražavajući u tom trenutku savremene arhitektonske, ali<br />

ne i obrazovne imaginacije, što je često dovodilo do reprodukcije industrijskog modela<br />

učionica. Projektovanje savremenih prostora za učenje zasnovano je na arhitektonskim<br />

principima, ali i na savremenim shvatanjima procesa učenja i uloge nastavnika u tom<br />

procesu. Stoga, savremene potrebe prostora za učenja zahtevaju multidisciplinarni pristup<br />

projektovanja kroz uključivanje različitih disciplina od arhitekture, psihologije, pedagogije,<br />

sociologije, a poslednjih godina sve više uključuje i nauku o životnoj sredini, zdravlju i<br />

antropološki dizajn. Iako postoji više različitih disciplina koje daju drugačiju perspektivu o<br />

prostoru za učenje, potrebno je da različita polja konvergiraju zbog potrebe da se usredsrede<br />

na odnose između kontekstualnih, organizacionih, pedagoških i društvenih praksi različitih<br />

prostora učenja. Takođe, kako bi se omogućilo unapređenje procesa projektovanja<br />

obrazovnog okruženja neophodna je i zajednička saradnja sa korisnicima prostora. Ovaj rad<br />

ima za cilj da ukaže da je projektovanje prostora za učenja veoma komleksan proces, s<br />

obzirom da različiti korisnici imaju drugačiju percepciju prostora, kao i potrebe, i da se<br />

uspeh u projektovanju prostora za učenje nalazi u integraciji vizije prostorno-programskih<br />

aktivnosti sa arhitektonskim principima projektovanja.<br />

Ključne reči: projektovanje prostora za učenje, multidisciplinarni pristup, obrazovanje,<br />

teorije učenja<br />

Izvod je rezultat rada na projektu „Teorija i praksa nauke u društvu: multidisciplinarne,<br />

obrazovne i međugeneracijske perspektive“, broj 179048, čiju realizaciju finansira<br />

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.<br />

65


LISTA UČESNIKA│<br />

LIST OF PARTICIPANTS________________________________________<br />

1. A. Voulgaropoulos<br />

2. Aleksandar Baucal<br />

3. Aleksandar Belić<br />

4. Aleksandar Đorđević<br />

5. Aleksandar S. Jović<br />

6. Aleksandar T. Lipkovski<br />

7. Angelina R. Milosavljević<br />

8. B. Dojčinović<br />

9. B.D. Petrović<br />

10. Biljana I. Tomašević<br />

11. Bojan M. Tomić<br />

12. Bojana Novović<br />

13. Branislav R. Simonović<br />

14. Branko J. Drakulić<br />

15. D. Lovren<br />

16. D. Manojlović<br />

17. Đ. Prekovic<br />

18. D.Trbović<br />

19. Danica M. Stojiljković<br />

20. Daniela Korolija-Crkvenjakov<br />

21. Darinka. M. Radenković<br />

22. Denis M. Zhilin<br />

23. Dragan Bulatović<br />

24. Dragica Pavlović<br />

25. Dragica. D. Trivić<br />

26. Dušan Krsmanović<br />

27. E. Odrowąż<br />

28. E. Szostak<br />

29. Emina M. Kopas-Vukašinović<br />

30. I. Maciejowska<br />

31. Igor Matijašević<br />

32. Ilija Brčeski<br />

33. Isidora M. Stanković<br />

34. Ivan Gutman<br />

35. Ivanka Popović<br />

36. J. Mutić<br />

37. Jasminka N. Korolija<br />

38. Jelena Đurđević<br />

39. Jelena Ristić Trajković<br />

40. Jovan Puzović<br />

66


41. K. Matijašević<br />

42. Katarina. B. Putica<br />

43. Lela Vujošević<br />

44. M. D. Gajić-Kvaščev<br />

45. M. Djukić<br />

46. M. Preković<br />

47. M. Stojanović-Marić<br />

48. M. Todorović<br />

49. Marija B. Martinović<br />

50. Milan Popadić<br />

51. Milan Popadić<br />

52. Milca N. Sentić<br />

53. Milena B. Gnjatović<br />

54. Milena M. Milutinović<br />

55. Milena V. Štatkić<br />

56. Milica Božić Marojević<br />

57. Milica Novaković<br />

58. Milica V. Marušić<br />

59. Miloš Okiljević<br />

60. Nataša Z. Lalić-Vučetić<br />

61. Nešo Šojić<br />

62. Predrag D. Milosavljević<br />

63. Ratko M. Jankov<br />

64. Snežana Bojović<br />

65. Snežana I. Mirkov<br />

66. Stefan Preković<br />

67. Stevan Jokić<br />

68. Sunčica V. Macura<br />

69. Svetlana Mitrović<br />

70. Tanja Ćirković Veličković<br />

71. V. Đ. Andrić<br />

72. Vera T. Dondur<br />

73. Vladeta D. Milin<br />

74. Vojin Krsmanović<br />

75. Z. Lovren<br />

76. Zorana Z. Đorđević<br />

67


CIP - Каталогизација у публикацији<br />

Народна библиотека Србије, Београд<br />

001(082)<br />

НАУЧНИ симпозијум са међународним учешћем<br />

Теорија и пракса науке у друштву: од кризе ка<br />

друштву знања (1 ; 2012 ; Београд)<br />

<strong>Knjiga</strong> radova [Elektronski izvor] =<br />

Proceedings ; <strong>Knjiga</strong> <strong>apstrakata</strong> = Book of<br />

Abstracts / Prvi naučni simpozijum sa<br />

međunarodnim učešćem Teorija i praksa nauke u<br />

društvu: od krize ka društvu znanja, 14-16.<br />

novembar 2012. godine, Beograd, Srbija = The<br />

First Scientific Symposium with International<br />

Participation Theory and Practice of Science<br />

in Society: from Crises to Knowledge Society,<br />

14th-16th November 2012, Belgrade, Serbia ;<br />

[urednici, editors Dragica Trivić, Dragan<br />

Bulatović, Vojin Krsmanović]. - Beograd :<br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong>, 2012 (Beograd : I.<br />

Matijašević). - 1 elektronski optički disk<br />

(CD-ROM) ; 12 cm<br />

Sistemski zahtevi: Nisu navedeni. - Nasl. sa<br />

naslovnog ekrana. - "Sa obeležavanjem 40<br />

godina katedre za nastavu hemije = With 40<br />

Years of the Department for Chemical<br />

Education" --> naslovni ekran. - Radovi na<br />

srp. i engl. jeziku. - Tiraž 50. -<br />

Bibliografija uz svaki rad.<br />

ISBN 978-86-7220-050-8<br />

a) Наука - Зборници<br />

COBISS.SR-ID 194734092


<strong>Univerzitet</strong> u <strong>Beogradu</strong><br />

<strong>Hemijski</strong> <strong>fakultet</strong><br />

SPONZORI<br />

PROJEKAT 179048<br />

Ministarstva prosvete, nauke i<br />

tehnološkog razvoja<br />

PROJEKAT 777<br />

Hemijskog <strong>fakultet</strong>a<br />

<strong>Univerzitet</strong>a u <strong>Beogradu</strong>

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!