Priručnik za višenamjensko korišćenje malih hidroelektrana

6. PLANERSKI ASPEKTI VIŠENAMJENSKOG KORIŠĆENJA
Način i oblik korišćenja potencijala povodom realizacije objekta malih hidroelektrana ne može se razumjeti kao neko
unaprijed poznato pravilo. Višenamjensko korišćenje ovisi od brojnih faktora od kojih je najznačajniji blizina kuča.
Spremnost ili obaveza investitora realna je činjenica od koje zavisi koji će se vidovi korišćenja realizovati. Na
udaljenim lokacijama mHE ovi objekti većinom imaju samo funkciju proizvodnje električne energije. Ostale funcije
nijesu realizovane, njih možemo naći na lokacijama koje su ili uz neke saobračajno jake pravce ili u blizini naselja.
Večina funkcija tiče se preraspodjele raspoloživih količina vode dok je dosta često multifunkcijonalnost povezana i sa
prostornim uređenjem u smislu veće dostupačnosti, rekreacionih površina, staza za šetnju i slično.
Rešenja u vezi višenamjenskog koriščenja prepuštena su iniciativi većeg broja učesnika u postopku realizacije objekta.
Pravila ne postoje a time nije jasan optimum ili rješenje multifunkcionalnosti unaprijed, nego se za svaki objekat
posebno razmatra. Od trenutka i faze kada se to radi ovisiće rješenje, koje može u nekom drugom vremenu postati
dosta izmjenjeno.
Višenamjensko korišćenje može se pojaviti u bilokojoj fazi realizacije projekta. Ipak, najčešće se iniciativa javlja u
ranim fazama vodoprivrednog ili prostornog planiranja. Pošto su akumulacije ključni vodoprivredni objekti,
višernamjensko korišćenje najčešće je u funkciji vodoprivrede. U tom smisli proizvodnja energije je samo jedan od
vidova korišćenja. Jedan takav primjer je idejno rješenje na rijeci Zaslapnici gdje se na iniciativu male hidroelektrane
uspostavilo, da je primarni interes stvaranje zalihe vode, pa bi se taj dio projekta mogao finansirati iz javnih sredstava
a proizvodnja električne energije u mHE može se ostvariti kao privatna investicija na več stvorenom padu. Faze u
kojima se razmatra višenamjensko korišćenje su sljedeče: (1) vodoprivredni i prostorni planovi; (2) projektovanje
(posebno značajan je idejni projekat); (3) tijekom rada postrojenja.
U planovima ove vrste, znači, vodoprivrednim i prostornim, razrada višenamjenskog korišćenja nastaje u najboljem
trenutku, jer se tada usklađuju interesi u prostoru. Rezultat je ili bilanca vode koja se koristi u različite svrhe ili
prostorno uređenje kojim se optimizovalo rješenje. U ovoj fazi najbolje je konsultovati predstavnike lokalne zajednice,
kako bi se pravilno odredili interesi ne samo investitora mHE, nego i zajednice u kojoj se postrojenje nalazi. Ovim se
dobiva saglasnost lokalne zajednice koja je od posebnog značaja za prevazilaženje birokratskih prepreka. Ako se
pored toga investitor/koncesionar odluči da finansira ovakav prijedlog, to će u lokalnom okruženju uspjeh biti toliko
veći. Ne treba zaboraviti, da će ćitav amortizacioni period postojenja ljudi iz okruženja pratiti zbivanja i nekako uzeti
objekat za svoj ako budu imali u tome nekog udijela.
U fazi projektovanja, koja započinje idejnim rješenjem tijekom pripreme ponuda za ućešće na tenderu za koncesije,
obrađivač će razmotriti višenamjensko korišćenje prostora i voda, kako bi pripremio čim atraktivniju ponudu. Ovaj
vid korišćenja posebno se boduje i smatra se, da će prijedlog biti plaćen od strane koncesionara odnosno investitora.
Ako bi ponuđač našao odgovarajućeg suinvestitora za višenamjenski dio, to bi moglo pretstavljati odlučujuću
prednost.
Postoje mnoga postrojenja mHE na kojima su se naknadno, tijekom rada pojavili neki vidovi višenamjenskog
korišćenja. Tu je glavno, da se preduzetnicima omogući realizacija njihovih ideja. Ova faza zapravo je najteža u
smislu višenamjenskog korišćanja, jer se rješenje mora uklopiti u postojeće stanje, pa ima zbog toga najmanje
slobode. Moguće su prije svega razne prostorne kombinacije kao i korišćenje u svrhe uzgoja riba ali u sakom slučaju
potrebna je saglasnost koncesionara, pa se za ovakva rješenja odlučuju uglavnom sami koncesionari.
Shodno razmišlanjima opisanim do sada, preporučije se da koncesionari poštuju sljedeće smjernice:
- preko brana treba omogućiti slobodan prelaz, čime se povezuju prostori sa obije strane vodotoka;
- planirati rekreacijone zone sa slijedečim objektima: dostup do vode u blizini naseljenih područja, prostori za
piknik;
- planirati objekte pasivne rekreacije kao što su staze za šetnju;
- svim sadašnjim korisnicima vodnih resursa treba odrediti koncesije za dalje korišćenje voda za
navodnjavanje, hlađenje, snabdjevanje vodom i tome slično.
12