Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ... Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

20.10.2014 Views

ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI Posle Beograda odlazi u Crnu Goru. Tamo radi u kafanama u različitim gradovima, gde ponovo upada u lanac seksualne eksploatacije. U jednoj kafani u kojoj je radila uspeva da se požali policajcu koji prijavljuje slučaj. U Crnoj Gori je identifikovana kao žrtva trgovine ljudima i smeštena u sklonište. U skloništu je provela nekoliko meseci. U Beograd dolazi u junu 2009. godine. Odmah je smeštena u Privremenu kuću i uključena u program reintegracije NVO Atina. Direktna asistencija Devojka u NVO Atina dolazi sa teškim hroničnim bolestima: poremećaj rada štitne žlezde, problemi sa srcem, skoro potpuno izgubljen vid, neizlečena noga, problemi sa disanjem i psihološki problemi. Većina ovih oboljenja su posledica načina života, neadekvatne brige i seksualne eksploatacije. Devojka nema nijedan lični dokument po dolasku u Srbiju. Nema nikakav kontakt sa porodicom i veruje da joj je majka mrtva. NVO Atina joj je pružila pomoć u obezbeđivanju svih ličnih dokumenata: lična karta, zdravstvena knjižica, radna knjižica. Voditeljka slučaja je kroz ceo ovaj proces pratila devojku u svim institucijama. Zdravstveno stanje joj je sanirano i redovno posećuje lekare specijaliste. Predstavnica NVO Atina je više od 50 puta odlazila sa devojkom kod lekara u prvih 6 meseci njenog boravka u Privremenoj kući. NVO Atina joj je iz svojih sredstava obezbedila kupovinu kontaktnih sočiva i naočara i plaćala sve troškove lečenja koji nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem. Pružena je podrška i u nalaženju posla. Devojka je radila na nekoliko mesta, ali nijedan posao nije uspela duže da zadrži. Trenutno radi. Želi da napusti Privremenu kuću. NVO Atina će joj uz podršku Službe obezbediti sredstva da započne samostalan život. Voditeljka slučaja je radila na uspostavljanju kontakta sa porodicom i obezbedila da devojka ode u posetu strini. Posle izvesnog vremena voditeljka slučaja je uspela da pronađe informaciju o roditeljima i otkrila da je devojčina majka živa. NVO Atina je obezbedila sredstva za posetu majci. Osim toga, uspostavljen je i kontakt sa detetom i njegovim starateljem i taj kontakt se, takođe, redovno održava. Na osnovu izloženih studija slučaja moguće je uočiti sledeće probleme u praksi postupanja u oblasti zaštite žrtava trgovine ljudima: • Nadležni centri za socijalni rad i policija u pomenutim slučajevima nisu adekvatno reagovali u slučajevima nasilja u porodici, što je rezultiralo time da su devojke postale lake mete trgovaca ljudima. • U dva pomenuta slučaja zaštita dece u ustanovi nije bila adekvatna, što je u prvom slučaju dovelo do teških zdravstvenih problema deteta, a u drugom do ulaska u situaciju trgovine ljudima. • Škole nisu u saradnji sa centrima za socijalni rad identifikovale decu koja nisu upisana u školu, odnosno nisu pohađala nastavu, te su ona ostala 140

Zajednički program UNHCR, UNODC i IOM za borbu protiv trgovine ljudima u Srbiji nevidljiva za sistem što ih je učinilo lakim metama za trgovce ljudima. • Nije postojala adekvatna saradnja škole ni sa roditeljima/starateljima niti sa centrima za socijalni rad sa ciljem da se spreči da deca napuste školovanje. • Zdravstvene, obrazovne i socijalne ustanove često zbog predrasuda ne pružaju adekvatan kvalitet usluge pripadnicima pojedinih marginalizovanih grupa, posledica toga je da oni gube poverenje u sistem i prestaju da ga koriste, čime još više usložnjavaju svoju tešku društvenu poziciju. • U fazi kada su već bile uvučene u lanac trgovine i bile žrtve eksploatacije, zbog loših prethodnih iskustava, devojke nisu imale kome da se obrate: o U slučaju kada su se obraćale lekarima za prekid trudnoće (bilo u državnim ili u privatnim zdravstvenim ustanovama) zdravstveni radnici nisu dovodili u vezu brojne abortuse sa mogućom trgovinom ljudima. o Većina zdravstvenih radnika nije obučena da radi sa žrtvama dugogodišnjeg nasilja kod kojih je pomeren prag osetljivosti na bol, tako da se često dešavaju veliki propusti u dijagnostikovanju. o U ranijem periodu su žrtve zbog prethodnih loših iskustava s policijom izbegavale kontakte sa njom i drugim državnim službama. o Kapaciteti bolnica za lečenje bolesti zavisnosti, kao i drugih ustanova koje tretiraju specifične probleme su izuzetno nerazvijeni, što posebno otežava proces oporavka najranjivijih među žrtvama (zavisnicima od psihoaktivnih supstanci, mentalno nedovoljno razvijenim osobama, osobama s invaliditetom i dr. Na opštijem nivou, uočeni problemi bi mogli da se formulišu i na sledeći način: • Nepostojanje nedvosmislene (i svim akterima jasne) procedure upućivanja, što dovodi i do sporosti u pružanju asistencije, a nekada čak i do odbijanja žrtava da se u programe pomoći uključe (u pojedinim slučajevima je policija upućivala žrtve Službi za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima tek u slučaju kada se ukazala potreba za učešćem žrtve u krivičnom postupku). • Služba nema adekvatnu institucionalnu poziciju, mehanizme niti kapacitete da reaguje u svakom trenutku (kad god se ukaže potreba) — počevši od malog broja ljudi do neadekvatnih mehanizama koordinacije. • Pri izradi analize potreba žrtve Služba često izrađuje program direktne asistencije na osnovu nominalno opisanih programa koji se u praksi ne sprovode na adekvatan način, a niko nije nadležan za kontrolu njihovog kvaliteta. • Za smeštaj žrtava trenutno se koristi samo Privremena kuća NVO Atina, odnosno — ne postoji organizovan sistem za urgentni smeštaj žrtava trgovine ljudima. • Većina žrtava nema nikakve lične dokumente, pa su problemi u rešavanju njihovog građanskopravnog statusa veliki i skoro nerešivi bez uključivanja nevladinih organizacija u rad sa žrtvama. • Poseban problem je rešavanje građanskopravnog statusa za domaće državljanke koje nemaju prebivalište i mogućnost prijavljivanja kako bi stekle pravo na matični broj i lične dokumente • Centri za socijalni rad nemaju posebne programe za žrtve trgovine ljudima već ih tretiraju u okviru svojih redovnih programa i aktivnosti. Osim toga, obim poslova i preopterećenost, kao i nedostatak resursa ne ostavljaju prostora i vremena niti prilike da se usavrše za adekvatan rad sa žrtvama trgovine ljudima. • Bez rešenog građanskopravnog statusa, žrtve jedino uz potvrdu 141

ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI<br />

Posle Beograda odlazi u Crnu Goru. Tamo radi u kafanama u različitim<br />

gradovima, gde ponovo upada u lanac seksualne eksploatacije.<br />

U jednoj kafani u kojoj je radila uspeva da se požali policajcu koji prijavljuje<br />

slučaj. U Crnoj Gori je identifikovana kao žrtva <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong> i smeštena<br />

u sklonište. U skloništu je provela nekoliko meseci. U Beograd dolazi u junu 2009.<br />

godine. Odmah je smeštena u Privremenu kuću i uključena u program reintegracije<br />

NVO Atina.<br />

Direktna asistencija<br />

Devojka u NVO Atina dolazi sa teškim hroničnim bolestima: poremećaj<br />

rada štitne žlezde, problemi sa srcem, skoro potpuno izgubljen vid, neizlečena<br />

noga, problemi sa disanjem i psihološki problemi. Većina ovih oboljenja su<br />

posledica načina života, neadekvatne brige i seksualne eksploatacije.<br />

Devojka nema nijedan lični dokument po dolasku u Srbiju. Nema<br />

nikakav kontakt sa porodicom i veruje da joj je majka mrtva.<br />

NVO Atina joj je pružila pomoć u obezbeđivanju svih ličnih dokumenata:<br />

lična karta, zdravstvena knjižica, radna knjižica. Voditeljka slučaja je kroz ceo ovaj<br />

proces pratila devojku u svim institucijama.<br />

Zdravstveno stanje joj je sanirano i redovno posećuje lekare specijaliste.<br />

Predstavnica NVO Atina je više od 50 puta odlazila sa devojkom kod<br />

lekara u prvih 6 meseci njenog boravka u Privremenoj kući. NVO Atina joj je iz<br />

svojih sredstava obezbedila kupovinu kontaktnih sočiva i naočara i plaćala sve<br />

troškove lečenja koji nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem.<br />

Pružena je podrška i u nalaženju posla. Devojka je radila na nekoliko<br />

mesta, ali nijedan posao nije uspela duže da zadrži. Trenutno radi. Želi da napusti<br />

Privremenu kuću. NVO Atina će joj uz podršku Službe obezbediti sredstva<br />

da započne samostalan život.<br />

Voditeljka slučaja je radila na uspostavljanju kontakta sa porodicom i<br />

obezbedila da devojka ode u posetu strini. Posle izvesnog vremena voditeljka<br />

slučaja je uspela da pronađe informaciju o roditeljima i otkrila da je devojčina<br />

majka živa. NVO Atina je obezbedila sredstva za posetu majci. Osim toga,<br />

uspostavljen je i kontakt sa detetom i njegovim starateljem i taj kontakt se,<br />

takođe, redovno održava.<br />

Na osnovu izloženih studija slučaja moguće je uočiti sledeće probleme<br />

u praksi postupanja u oblasti zaštite žrtava <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong>:<br />

• Nadležni centri za socijalni rad i policija u pomenutim slučajevima<br />

nisu adekvatno reagovali u slučajevima nasilja u porodici, što je rezultiralo<br />

time da su devojke postale lake mete trgovaca <strong>ljudima</strong>.<br />

• U dva pomenuta slučaja zaštita dece u ustanovi nije bila adekvatna,<br />

što je u prvom slučaju dovelo do teških zdravstvenih problema deteta, a u<br />

drugom do ulaska u situaciju <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong>.<br />

• Škole nisu u saradnji sa centrima za socijalni rad identifikovale decu<br />

koja nisu upisana u školu, odnosno nisu pohađala nastavu, te su ona ostala<br />

140

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!