Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...
Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ... Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...
ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI Studije slučaja Slučaj 1. Uzroci vulnerabilnosti Majka joj je poginula kada je imala 4 meseca i od tada je o njoj brinula baka, očeva majka. Otac je bio alkoholičar i seksualno ju je zlostavljao. Baka i ona su bežale od oca i stalno se selile. Nikad nije išla u školu i nije znala ni da čita ni da piše. Pre dolaska u Srbiju živela je u gradu u susednoj republici. Pošto joj je baka umrla, a rat se rasplamsavao, 1993. godine sa 14 godina dolazi u Srbiju, bez dokumenata, sa čovekom koji joj je ponudio da radi kod njegovog prijatelja u kafani u unutrašnjosti Srbije. Po dolasku u Srbiju prijavili su je u Komesarijatu za izbeglice, da bi 1995. godine dobila prvu izbegličku legitimaciju (budući da su joj sugerisali da se izjasni kao punoletno lice kako bi ostvarila pravo na dokumente). Način vrbovanja, vrsta eksploatacije i način izlaska iz situacije trgovine ljudima Dok je radila u kafani, upoznaje ženu koja joj nudi posao, smeštaj i dobru zaradu kod prijatelja u Beogradu. Ona pristaje, da bi po dolasku u Beograd shvatila da će raditi kao poslovna pratnja. Nakon što je prvi put odbila seksualni odnos sa klijentom, dobija batine. Kada je to krenulo da se ponavlja, shvata da ne može da izađe iz kruga nasilja. Radila je za nekoliko agencija i imala po više od 15 klijenata dnevno. Počinje sve više da pije. Jednom su joj izbili dva zuba, drugi put polomili rebra. Tada su morali da je odvedu u Urgentni centar. Trgovci su stajali ispred vrata i jedan se predstavio kao njen nevenčani muž. Kada su je lekari pitali da li je maltretiraju, iz straha je odgovarala: “Ne, nikada”. Naterali su je i da registruje razna preduzeća na svoje ime, te su ta fantomska preduzeća služila za pranje novca organizovanim kriminalnim grupama. Često je pokušavala da pobegne, ali su je uvek nalazili. Zatim bi sledile batine bejzbol palicama, novinama, kablovima... Budući da je često trpela bolove, trgovci koji su, između ostalog, bili i dileri droge, lako su je naveli da koristi heroin, tako da s vremenom počinje da radi i na ulici kako bi što više zaradila za drogu. Predavana je i prodavana nekoliko puta u narednih 10 godina. Postaje težak zavisnik i zdravlje joj se pogoršava. Pošto su njeni trgovci u jednoj policijskoj akciji uhapšeni, živi na ulici. Spava na klupi, umiva se vodom koju sipa u balone. Dobija tešku gangrenu. Često je privode. Zdravstvene ustanove joj pruže prvu pomoć, previju i puste na ulicu. Najzad je Zemunska bolnica prihvata, ali ona ubrzo izlazi, kada je upala u apstinencijalnu krizu. Policija je pokušala da joj obezbedi zdravstvenu pomoć, ali nijedna ustanova nije prihvatila da joj pruži zdravstvene usluge jer nema dokumente i zbog toga što je zavisnica od droge. Direktna asistencija Devojka, sada već punoletna, upućena je na program NVO Atina od strane policije, Odeljenja za javni red i mir, krajem septembra 2006. godine. Ona tada nije posedovala nijedan dokument, jer joj je u tom trenutku izbeglička legitimacija bila istekla. 132
Zajednički program UNHCR, UNODC i IOM za borbu protiv trgovine ljudima u Srbiji Dovedena je u jako teškom zdravstvenom stanju. Osim opšte loše zdravstvene slike i nekoliko težih hroničnih oboljenja, imala je tako tešku gangrenu ruke da joj je kost bila ogoljena i amputacija je bila neophodna. Nijedna zdravstvena ustanova nije prihvatala da je primi na lečenje, čak ni Urgentni centar. U tom periodu NVO Atina joj plaća hotel, zahvaljujući razumevanju i fleksibilnosti donatora, kako više ne bi spavala na ulici i kako bi se predupredila infekcija ruke koja bi u tom slučaju bila fatalna. Sledi dugotrajan rad da se pridobije njeno poverenje kako bi joj se obezbedila adekvatna pomoć. Obezbeđeno joj je lečenje od bolesti zavisnosti u Zavodu za bolesti zavisnosti, a kasnije u predoperativnom i postopera tivnom tretmanu pokrivenost lekovima, kako bi se smirili bolovi i olakšale krize u koje je upadala. Paralelno, u saradnji sa UNHCR-om, produžena joj je izbeglička legitimacija kod Komesarijata za izbeglice. Nakon toga je uz pomoć NVO Atina smeštena na Institutut za ortopedsko-hirurške bolesti “Banjica” gde joj je izvršena amputacija ruke. Potom je smeštena u rehabilitacioni centar “Rudo” radi dobijanja proteze i vežbi. Uslov je bio da NVO Atina, Institutut na Banjici i Zavod za bolesti zavisnosti potpišu memorandum kojim NVO Atina preuzima odgovornost za njeno ponašanje, Zavod se obavezao da će joj obezbediti terapiju metadonom dok je u bolnici, a Institutut za ortopedsko-hirurške bolesti da će je adekvatno zbrinuti. Nadležni centar za socijalni rad je odbio da pruži bilo kakvu pomoć, s obrazloženjem da je to nemoguće učiniti na osnovu izbegličke legitimacije, a bez posedovanja jedinstvenog matičnog broja građana. NVO Atina i žrtva su podnele zahtev za državljanstvo, ali je problem što njeni dokumenti u zemlji porekla ne postoje. I pored čestih kontakata s policijom u njenom rodnom gradu, NVO i drugim organizacijama, potrebni podaci nisu pronađeni. Po završetku rehabilitacije, devojka je smeštena u Atininu Privremenu kuću, dok nisu završeni pregovori sa Komesarijatom za izbeglice radi smeštaja u kolektivni centar. S obzirom na to da je imala i druge zdravstvene probleme, kao što je hepatitis C i kardiološke smetnje, neophodna joj je bila stalna medicinska pomoć. Sve vreme direktne asistencije bilo je neophodno da se obezbedi bar 4—5 sastanaka nedeljno sa psihologom, voditeljkom slučaja (iz NVO Atina) i drugima koji su joj pružali pomoć, podršku i različite oblike direktne asistencije tokom oporavka. Za njom je bila izdata poternica u vezi sa krivičnim delom utaje poreza učinjenim 2003. godine (zbog osnivanja različitih preduzeća). Zbog neodazivanja na sudski poziv, iako je sve vreme bila na poznatim adresama i mada je bilo poznato da je devojka u programu NVO Atina, hapse je u prostorijama NVO Atina. Uz posredovanje i pravnu pomoć NVO Atina, puštena je iz pritvora. Ova mlada žena danas živi u kolektivnom centru, uspešno se integrisala i potpuno adaptirala na nove uslove života, uspostavila je nova prijateljstva 133
- Page 81 and 82: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 83 and 84: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 85 and 86: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 87 and 88: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 89 and 90: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 91 and 92: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 93 and 94: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 95 and 96: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 97 and 98: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 99 and 100: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 101 and 102: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 103 and 104: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 105 and 106: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 107 and 108: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 109 and 110: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 111 and 112: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 113 and 114: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 115 and 116: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 117 and 118: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 119 and 120: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 121 and 122: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 123 and 124: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 125 and 126: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 127 and 128: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 129 and 130: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 131: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 135 and 136: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 137 and 138: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 139 and 140: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 141 and 142: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 143 and 144: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 145 and 146: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 147 and 148: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 149 and 150: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 151 and 152: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 153 and 154: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 155 and 156: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 157 and 158: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 159 and 160: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 161 and 162: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 163 and 164: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 165 and 166: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 167 and 168: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 169 and 170: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 171 and 172: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 173 and 174: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 175 and 176: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 177 and 178: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 179 and 180: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 181 and 182: Zajednički program UNHCR, UNODC i
ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI<br />
Studije slučaja<br />
Slučaj 1.<br />
Uzroci vulnerabilnosti<br />
Majka joj je poginula kada je imala 4 meseca i od tada je o njoj brinula<br />
baka, očeva majka. Otac je bio alkoholičar i seksualno ju je zlostavljao. Baka i ona<br />
su bežale od oca i stalno se selile. Nikad nije išla u školu i nije znala ni da čita ni da<br />
piše. Pre dolaska u Srbiju živela je u gradu u susednoj republici. Pošto joj je baka<br />
umrla, a rat se rasplamsavao, 1993. godine sa 14 godina dolazi u Srbiju, bez dokumenata,<br />
sa čovekom koji joj je ponudio da radi kod njegovog prijatelja u kafani u<br />
unutrašnjosti Srbije. Po dolasku u Srbiju prijavili su je u Komesarijatu za izbeglice,<br />
da bi 1995. godine dobila prvu izbegličku legitimaciju (budući da su joj sugerisali<br />
da se izjasni kao punoletno lice kako bi ostvarila pravo na dokumente).<br />
Način vrbovanja, vrsta eksploatacije i način izlaska iz situacije <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong><br />
Dok je radila u kafani, upoznaje ženu koja joj nudi posao, smeštaj i dobru<br />
zaradu kod prijatelja u Beogradu. Ona pristaje, da bi po dolasku u Beograd<br />
shvatila da će raditi kao poslovna pratnja. Nakon što je prvi put odbila seksualni<br />
odnos sa klijentom, dobija batine. Kada je to krenulo da se ponavlja, shvata da ne<br />
može da izađe iz kruga nasilja. Radila je za nekoliko agencija i imala po više od<br />
15 klijenata dnevno. Počinje sve više da pije. Jednom su joj izbili dva zuba, drugi<br />
put polomili rebra. Tada su morali da je odvedu u Urgentni centar. Trgovci su stajali<br />
ispred vrata i jedan se predstavio kao njen nevenčani muž. Kada su je lekari<br />
pitali da li je maltretiraju, iz straha je odgovarala: “Ne, nikada”. Naterali su je i da<br />
registruje razna preduzeća na svoje ime, te su ta fantomska preduzeća služila za<br />
pranje novca organizovanim kriminalnim grupama.<br />
Često je pokušavala da pobegne, ali su je uvek nalazili. Zatim bi sledile<br />
batine bejzbol palicama, novinama, kablovima... Budući da je često trpela bolove,<br />
trgovci koji su, između ostalog, bili i dileri droge, lako su je naveli da koristi heroin,<br />
tako da s vremenom počinje da radi i na ulici kako bi što više zaradila za drogu.<br />
Predavana je i prodavana nekoliko puta u narednih 10 godina. Postaje težak zavisnik<br />
i zdravlje joj se pogoršava. Pošto su njeni trgovci u jednoj policijskoj akciji<br />
uhapšeni, živi na ulici. Spava na klupi, umiva se vodom koju sipa u balone. Dobija<br />
tešku gangrenu. Često je privode. Zdravstvene ustanove joj pruže prvu pomoć,<br />
previju i puste na ulicu. Najzad je Zemunska bolnica prihvata, ali ona ubrzo izlazi,<br />
kada je upala u apstinencijalnu krizu.<br />
Policija je pokušala da joj obezbedi zdravstvenu pomoć, ali nijedna<br />
ustanova nije prihvatila da joj pruži zdravstvene usluge jer nema dokumente i<br />
zbog toga što je zavisnica od droge.<br />
Direktna asistencija<br />
Devojka, sada već punoletna, upućena je na program NVO Atina od strane<br />
policije, Odeljenja za javni red i mir, krajem septembra 2006. godine. Ona tada<br />
nije posedovala nijedan dokument, jer joj je u tom trenutku izbeglička legitimacija<br />
bila istekla.<br />
132