Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ... Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

20.10.2014 Views

ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI Studije slučaja Slučaj 1. Uzroci vulnerabilnosti Majka joj je poginula kada je imala 4 meseca i od tada je o njoj brinula baka, očeva majka. Otac je bio alkoholičar i seksualno ju je zlostavljao. Baka i ona su bežale od oca i stalno se selile. Nikad nije išla u školu i nije znala ni da čita ni da piše. Pre dolaska u Srbiju živela je u gradu u susednoj republici. Pošto joj je baka umrla, a rat se rasplamsavao, 1993. godine sa 14 godina dolazi u Srbiju, bez dokumenata, sa čovekom koji joj je ponudio da radi kod njegovog prijatelja u kafani u unutrašnjosti Srbije. Po dolasku u Srbiju prijavili su je u Komesarijatu za izbeglice, da bi 1995. godine dobila prvu izbegličku legitimaciju (budući da su joj sugerisali da se izjasni kao punoletno lice kako bi ostvarila pravo na dokumente). Način vrbovanja, vrsta eksploatacije i način izlaska iz situacije trgovine ljudima Dok je radila u kafani, upoznaje ženu koja joj nudi posao, smeštaj i dobru zaradu kod prijatelja u Beogradu. Ona pristaje, da bi po dolasku u Beograd shvatila da će raditi kao poslovna pratnja. Nakon što je prvi put odbila seksualni odnos sa klijentom, dobija batine. Kada je to krenulo da se ponavlja, shvata da ne može da izađe iz kruga nasilja. Radila je za nekoliko agencija i imala po više od 15 klijenata dnevno. Počinje sve više da pije. Jednom su joj izbili dva zuba, drugi put polomili rebra. Tada su morali da je odvedu u Urgentni centar. Trgovci su stajali ispred vrata i jedan se predstavio kao njen nevenčani muž. Kada su je lekari pitali da li je maltretiraju, iz straha je odgovarala: “Ne, nikada”. Naterali su je i da registruje razna preduzeća na svoje ime, te su ta fantomska preduzeća služila za pranje novca organizovanim kriminalnim grupama. Često je pokušavala da pobegne, ali su je uvek nalazili. Zatim bi sledile batine bejzbol palicama, novinama, kablovima... Budući da je često trpela bolove, trgovci koji su, između ostalog, bili i dileri droge, lako su je naveli da koristi heroin, tako da s vremenom počinje da radi i na ulici kako bi što više zaradila za drogu. Predavana je i prodavana nekoliko puta u narednih 10 godina. Postaje težak zavisnik i zdravlje joj se pogoršava. Pošto su njeni trgovci u jednoj policijskoj akciji uhapšeni, živi na ulici. Spava na klupi, umiva se vodom koju sipa u balone. Dobija tešku gangrenu. Često je privode. Zdravstvene ustanove joj pruže prvu pomoć, previju i puste na ulicu. Najzad je Zemunska bolnica prihvata, ali ona ubrzo izlazi, kada je upala u apstinencijalnu krizu. Policija je pokušala da joj obezbedi zdravstvenu pomoć, ali nijedna ustanova nije prihvatila da joj pruži zdravstvene usluge jer nema dokumente i zbog toga što je zavisnica od droge. Direktna asistencija Devojka, sada već punoletna, upućena je na program NVO Atina od strane policije, Odeljenja za javni red i mir, krajem septembra 2006. godine. Ona tada nije posedovala nijedan dokument, jer joj je u tom trenutku izbeglička legitimacija bila istekla. 132

Zajednički program UNHCR, UNODC i IOM za borbu protiv trgovine ljudima u Srbiji Dovedena je u jako teškom zdravstvenom stanju. Osim opšte loše zdravstvene slike i nekoliko težih hroničnih oboljenja, imala je tako tešku gangrenu ruke da joj je kost bila ogoljena i amputacija je bila neophodna. Nijedna zdravstvena ustanova nije prihvatala da je primi na lečenje, čak ni Urgentni centar. U tom periodu NVO Atina joj plaća hotel, zahvaljujući razumevanju i fleksibilnosti donatora, kako više ne bi spavala na ulici i kako bi se predupredila infekcija ruke koja bi u tom slučaju bila fatalna. Sledi dugotrajan rad da se pridobije njeno poverenje kako bi joj se obezbedila adekvatna pomoć. Obezbeđeno joj je lečenje od bolesti zavisnosti u Zavodu za bolesti zavisnosti, a kasnije u predoperativnom i postopera tivnom tretmanu pokrivenost lekovima, kako bi se smirili bolovi i olakšale krize u koje je upadala. Paralelno, u saradnji sa UNHCR-om, produžena joj je izbeglička legitimacija kod Komesarijata za izbeglice. Nakon toga je uz pomoć NVO Atina smeštena na Institutut za ortopedsko-hirurške bolesti “Banjica” gde joj je izvršena amputacija ruke. Potom je smeštena u rehabilitacioni centar “Rudo” radi dobijanja proteze i vežbi. Uslov je bio da NVO Atina, Institutut na Banjici i Zavod za bolesti zavisnosti potpišu memorandum kojim NVO Atina preuzima odgovornost za njeno ponašanje, Zavod se obavezao da će joj obezbediti terapiju metadonom dok je u bolnici, a Institutut za ortopedsko-hirurške bolesti da će je adekvatno zbrinuti. Nadležni centar za socijalni rad je odbio da pruži bilo kakvu pomoć, s obrazloženjem da je to nemoguće učiniti na osnovu izbegličke legitimacije, a bez posedovanja jedinstvenog matičnog broja građana. NVO Atina i žrtva su podnele zahtev za državljanstvo, ali je problem što njeni dokumenti u zemlji porekla ne postoje. I pored čestih kontakata s policijom u njenom rodnom gradu, NVO i drugim organizacijama, potrebni podaci nisu pronađeni. Po završetku rehabilitacije, devojka je smeštena u Atininu Privremenu kuću, dok nisu završeni pregovori sa Komesarijatom za izbeglice radi smeštaja u kolektivni centar. S obzirom na to da je imala i druge zdravstvene probleme, kao što je hepatitis C i kardiološke smetnje, neophodna joj je bila stalna medicinska pomoć. Sve vreme direktne asistencije bilo je neophodno da se obezbedi bar 4—5 sastanaka nedeljno sa psihologom, voditeljkom slučaja (iz NVO Atina) i drugima koji su joj pružali pomoć, podršku i različite oblike direktne asistencije tokom oporavka. Za njom je bila izdata poternica u vezi sa krivičnim delom utaje poreza učinjenim 2003. godine (zbog osnivanja različitih preduzeća). Zbog neodazivanja na sudski poziv, iako je sve vreme bila na poznatim adresama i mada je bilo poznato da je devojka u programu NVO Atina, hapse je u prostorijama NVO Atina. Uz posredovanje i pravnu pomoć NVO Atina, puštena je iz pritvora. Ova mlada žena danas živi u kolektivnom centru, uspešno se integrisala i potpuno adaptirala na nove uslove života, uspostavila je nova prijateljstva 133

ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI<br />

Studije slučaja<br />

Slučaj 1.<br />

Uzroci vulnerabilnosti<br />

Majka joj je poginula kada je imala 4 meseca i od tada je o njoj brinula<br />

baka, očeva majka. Otac je bio alkoholičar i seksualno ju je zlostavljao. Baka i ona<br />

su bežale od oca i stalno se selile. Nikad nije išla u školu i nije znala ni da čita ni da<br />

piše. Pre dolaska u Srbiju živela je u gradu u susednoj republici. Pošto joj je baka<br />

umrla, a rat se rasplamsavao, 1993. godine sa 14 godina dolazi u Srbiju, bez dokumenata,<br />

sa čovekom koji joj je ponudio da radi kod njegovog prijatelja u kafani u<br />

unutrašnjosti Srbije. Po dolasku u Srbiju prijavili su je u Komesarijatu za izbeglice,<br />

da bi 1995. godine dobila prvu izbegličku legitimaciju (budući da su joj sugerisali<br />

da se izjasni kao punoletno lice kako bi ostvarila pravo na dokumente).<br />

Način vrbovanja, vrsta eksploatacije i način izlaska iz situacije <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong><br />

Dok je radila u kafani, upoznaje ženu koja joj nudi posao, smeštaj i dobru<br />

zaradu kod prijatelja u Beogradu. Ona pristaje, da bi po dolasku u Beograd<br />

shvatila da će raditi kao poslovna pratnja. Nakon što je prvi put odbila seksualni<br />

odnos sa klijentom, dobija batine. Kada je to krenulo da se ponavlja, shvata da ne<br />

može da izađe iz kruga nasilja. Radila je za nekoliko agencija i imala po više od<br />

15 klijenata dnevno. Počinje sve više da pije. Jednom su joj izbili dva zuba, drugi<br />

put polomili rebra. Tada su morali da je odvedu u Urgentni centar. Trgovci su stajali<br />

ispred vrata i jedan se predstavio kao njen nevenčani muž. Kada su je lekari<br />

pitali da li je maltretiraju, iz straha je odgovarala: “Ne, nikada”. Naterali su je i da<br />

registruje razna preduzeća na svoje ime, te su ta fantomska preduzeća služila za<br />

pranje novca organizovanim kriminalnim grupama.<br />

Često je pokušavala da pobegne, ali su je uvek nalazili. Zatim bi sledile<br />

batine bejzbol palicama, novinama, kablovima... Budući da je često trpela bolove,<br />

trgovci koji su, između ostalog, bili i dileri droge, lako su je naveli da koristi heroin,<br />

tako da s vremenom počinje da radi i na ulici kako bi što više zaradila za drogu.<br />

Predavana je i prodavana nekoliko puta u narednih 10 godina. Postaje težak zavisnik<br />

i zdravlje joj se pogoršava. Pošto su njeni trgovci u jednoj policijskoj akciji<br />

uhapšeni, živi na ulici. Spava na klupi, umiva se vodom koju sipa u balone. Dobija<br />

tešku gangrenu. Često je privode. Zdravstvene ustanove joj pruže prvu pomoć,<br />

previju i puste na ulicu. Najzad je Zemunska bolnica prihvata, ali ona ubrzo izlazi,<br />

kada je upala u apstinencijalnu krizu.<br />

Policija je pokušala da joj obezbedi zdravstvenu pomoć, ali nijedna<br />

ustanova nije prihvatila da joj pruži zdravstvene usluge jer nema dokumente i<br />

zbog toga što je zavisnica od droge.<br />

Direktna asistencija<br />

Devojka, sada već punoletna, upućena je na program NVO Atina od strane<br />

policije, Odeljenja za javni red i mir, krajem septembra 2006. godine. Ona tada<br />

nije posedovala nijedan dokument, jer joj je u tom trenutku izbeglička legitimacija<br />

bila istekla.<br />

132

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!