Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...
Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ... Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...
ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI neophodna je jasna namera zakonodavca za uključivanje centara, kao i precizna uputstva i kreiranje procedura u ovoj oblasti, posebno kada se imaju na umu procenjene karakteristike grupa u riziku (često se radi o pravno nevidljivim osobama u odnosu na nadležnosti centara). O ovome preciznije govore i procene sopstvene uloge u sistemu zaštite žrtava samih zaposlenih u centrima. Naime, centri, pretpostavljamo kroz svoje nadležnosti iz domena zaštite dece, prepoznaju svoju ulogu u sprovođenju različitih aktivnosti iz domena rehabilitacije — od urgentnog zbrinjavanja kroz prihvatne stanice, preko uključivanja psihologa centra u aktivnosti pružanja psihološke pomoći i sprovođenja mera porodičnopravne zaštite (starateljstvo, korektivni nadzor, hraniteljstvo) do praćenja rezultata i ponovnog upućivanja (po planu zaštite). Međutim, s obzirom na to da (bar polovina) identifikovanih žrtava nisu maloletne osobe, kao i na činjenicu da 90% žrtava prema statistici Službe za koordinaciju nije posedovalo sva neophodna dokumenta za ostvarivanje nekog od prava iz sistema podatak dobijen istraživanjem — da centri ne prepoznaju svoju ulogu (i/ili nemaju obavezu) u obezbeđivanju neophodnih dokumenata žrtvama jasno govori da je, pod tim okolnostima, punoletnim žrtvama onemogućen pristup svim navedenim uslugama socijalne zaštite. Tako da, i bez obzira na institut voditelja slučaja koji bi, po prirodi stvari, trebalo da omogući centrima koordinaciju u svakom pojedinačnom slučaju pružanja pomoći, bez dosadašnje prakse uključivanja organizacija građanskog društva, koje svoju ulogu primarno i vide u obezbeđivanju održivog socijalnog uključivanja žrtava (koga, jasno je, ne može biti bez obezbeđivanja svih potrebnih dokumenata i/ili prikupljanja svih potrebnih dokumenata zarad ostvarivanja nekog od prava iz sistema), sistema zaštite žrtava u Republici Srbiji, kao i koordinacije u sistemu pružanja zaštite ne bi bilo. Prema dobijenim podacima je takođe moguće utvrditi da centri za socijalni rad koji su do sada bili uključeni u pružanje pomoći identifikovanim žrtvama trgovine ljudima, svoje kapacitete i ulogu u sistemu pružanja usluga procenjuju znatno ambicioznije i, rekli bismo, odgovornije. Od centara za socijalni rad čiji su odgovori tokom istraživanja dobijeni, za aktivniji angažman u procesu zaštite žrtava (što navodimo, takođe, kao primere dobre prakse) spremni su centri iz: Kraljeva, Šapca, Kruševca, Novog Pazara, Zvornika, Sremske Mitrovice, Vrnjačke Banje i Novog Sada. O angažmanu centara u oblasti rehabilitacije/primarnog zbrinjavanja svedoče i iskazi samih radnika pomenutih centara: “Planiranje i obezbeđivanje usluga i mera za zaštitu od trgovine odvija se u skladu sa standardima rada centra za socijalni rad na zaštiti korisnika. Organizovana je konferencija slučaja gde su pozvani stručnjaci iz drugih ustanova, posebno zdravstene zaštite, urađena je kontrola i podrška na planu zdravstvenog statusa. Takođe je poseban značaj dat merama porodičnopravne zaštite, zbrinjavanju žrtve u Prihvatilište i pravne zaštite koje druge službe pružaju (zastupanje, angažovanje advokata i sl.). Vođen je sudski postupak zbog trgovine ljudima gde je žrtva bila zastupana na sudu, a učinilac je osuđen. Žrtva je bila smeštena prvo u institucionalni oblik zbrinjavanja, a kasnije, uz podršku NVO, u sigurnu kuću.” Iz svega navedenog, a posebno zaključujući na osnovu broja angažovanih centara, jasno je da je za potrebe kreiranja održivog sistema socijalnog uključivanja žrtava neophodno formulisanje jasnih nadležnosti centara u domenu rehabilitacije/primarnog zbrinjavanja svih identifikovanih žrtava, kao i pružanje pomoći u pribavljanju neophodnih dokumenata za uključivanje u taj i druge sisteme 124
Zajednički program UNHCR, UNODC i IOM za borbu protiv trgovine ljudima u Srbiji pomoći (zdravstvena zaštita, obrazovanje, tržište rada pre svih). U tom smislu se preporučuje mapiranje centara za socijalni rad i ustanova socijalne zaštite s kapacitetima za identifikaciju žrtava i urgentan prijem i punoletnih žrtava u gradovima/opštinama posebno izloženim fenomenu trgovine ljudima. 160 Važno je napomenuti da je potrebno koristiti iskustva iz procesa standardizacije usluga u socijalnoj zaštiti 161 čiji je cilj izgradnja trajnih institucionalnih rešenja u ustanovljavanju i razvoju sistema kvaliteta u socijalnoj zaštiti, što je od ključnog značaja za održivo socijalno uključivanje žrtava trgovine ljudima u Republici Srbiji. Tokom ovog procesa su tako doneti i minimalni standardi za prihvatilišta za žrtve trgovine ljudima, koji mogu da budu jasna smernica u procesu odabira potencijalnih prihvatilišta za urgentno zbrinjavanje žrtava trgovine ljudima u RS. S druge strane, s obzirom na neveliki broj identifikovanih žrtava godišnje, jasno je da je osnaživanje postojećih kapaciteta najučinkovitiji (pa i najisplativiji) metod primarnog zbrinjavanja/rehabilitacije žrtava. Dosadašnje iskustvo samih žrtava govori u prilog tome da je dvadesetčetvoročasovna dostupnost usluga (kvalitetnog) savetodavnog rada i psihološke pomoći ključna za uspešno savladavanje izazova pred kojima se žrtve u ovom procesu nalaze, a posebno uzimajući u obzir psihički status žrtava neposredno nakon izlaska iz situacije trgovine. “Komunikacijski obrasci žrtava trgovine ljudima proističu iz specifičnog emotivnog stanja u kojem se nalaze nakon izloženosti ovom tipu nasilja. Psihički status, naravno, varira u zavisnosti od uzrasta, vrste nasilja koje je osoba trpela, vremena izloženosti nasilju, prethodnog iskustva itd. Ipak, većina karakteristika specifičnih za izloženost trgovini ljudima su zajedničke.” 162 Autorka teksta dalje imenuje te karakteristike: generalizovana nepoverljivost prema ljudima, strah (kako od odmazde tako i od odbacivanja), potreba za ispunjavanjem očekivanja neposrednog socijalnog okruženja, nagle i česte promene raspoloženja, nizak nivo frustracione tolerancije, odloženo ispoljavanje simptoma traumatizovanosti, internalizacija krivice za doživljeno nasilje, davanje šturih izveštaja o preživljenom, negiranje pretrpljenog nasilja i stresnosti preživljenog iskustva, davanje kontradiktornih izjava. Programi kratkoročne pomoći/reintegracije, osim pomenutih aktivnosti iz faze rehabilitacije, podrazumevaju i veću fleksibilnost pružalaca usluga u cilju osnaživanja žrtava za potpuno preuzimanje kontrole i odgovornosti. Ova faza bi tako podrazumevala obezbeđivanje finansijskih sredstava žrtvama za kupovinu hrane, odeće, prevoz, medicinske usluge i slično (umesto samog obezbeđivanja usluga). Takođe, u ovoj fazi bi žrtvama bila neophodna pomoć za potpuno uključivanje u sisteme, kao i praćenje njihove uključenosti (upis u škole, uključivanje na tržište rada i praćenje procesa). 160 Prema podacima o identifikovanim žrtvama dobijenim od Službe za koordinaciju, a prema opštinama porekla žrtava/eksploatacije žrtava, kao i zbog potreba za delimičnim izmeštanjem žrtava sa teritorija na kojima su regrutovane i na kojima je vršena eksploatacija, procena je da bi to mogli da budu gradovi/opštine: Beograd, Novi Sad, Kraljevo, Niš, Šabac i Subotica/ Sombor. 161 Više o ovom procesu može se videti na sajtu Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu: http://www.zavodsz.gov.rs/index. php?option=com_content&task=view&id=131&Itemid=143. 162 D. Ćuk Milankov, “Komunikacija sa žrtvama trgovine ljudima”, u: A. Galonja, J. Mihajlović (ur.), Prepoznavanje trgovine ljudima, IOM, Beograd, 2009, str. 109—115. 125
- Page 73 and 74: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 75 and 76: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 77 and 78: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 79 and 80: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 81 and 82: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 83 and 84: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 85 and 86: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 87 and 88: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 89 and 90: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 91 and 92: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 93 and 94: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 95 and 96: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 97 and 98: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 99 and 100: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 101 and 102: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 103 and 104: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 105 and 106: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 107 and 108: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 109 and 110: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 111 and 112: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 113 and 114: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 115 and 116: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 117 and 118: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 119 and 120: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 121 and 122: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 123: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 127 and 128: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 129 and 130: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 131 and 132: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 133 and 134: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 135 and 136: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 137 and 138: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 139 and 140: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 141 and 142: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 143 and 144: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 145 and 146: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 147 and 148: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 149 and 150: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 151 and 152: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 153 and 154: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 155 and 156: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 157 and 158: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 159 and 160: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 161 and 162: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 163 and 164: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 165 and 166: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 167 and 168: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 169 and 170: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 171 and 172: Zajednički program UNHCR, UNODC i
- Page 173 and 174: Zajednički program UNHCR, UNODC i
Zajednički program <strong>UN</strong>HCR, <strong>UN</strong>ODC i IOM za borbu protiv <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong> u Srbiji<br />
pomoći (zdravstvena zaštita, obrazovanje, tržište rada pre svih). U tom smislu<br />
se preporučuje mapiranje centara za socijalni rad i ustanova socijalne zaštite s<br />
kapacitetima za identifikaciju žrtava i urgentan prijem i punoletnih žrtava u gradovima/opštinama<br />
posebno izloženim fenomenu <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong>. 160<br />
Važno je napomenuti da je potrebno koristiti iskustva iz procesa standardizacije<br />
usluga u socijalnoj zaštiti 161 čiji je cilj izgradnja trajnih institucionalnih<br />
rešenja u ustanovljavanju i razvoju sistema kvaliteta u socijalnoj zaštiti, što<br />
je od ključnog značaja za održivo socijalno uključivanje žrtava <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong><br />
u Republici Srbiji. Tokom ovog procesa su tako doneti i minimalni standardi za<br />
prihvatilišta za žrtve <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong>, koji mogu da budu jasna smernica u procesu<br />
odabira potencijalnih prihvatilišta za urgentno zbrinjavanje žrtava <strong>trgovine</strong><br />
<strong>ljudima</strong> u RS.<br />
S druge strane, s obzirom na neveliki broj identifikovanih žrtava godišnje,<br />
jasno je da je osnaživanje postojećih kapaciteta najučinkovitiji (pa i najisplativiji)<br />
metod primarnog zbrinjavanja/rehabilitacije žrtava.<br />
Dosadašnje iskustvo samih žrtava govori u prilog tome da je<br />
dvadesetčetvoročasovna dostupnost usluga (kvalitetnog) savetodavnog rada i<br />
psihološke pomoći ključna za uspešno savladavanje izazova pred kojima se žrtve<br />
u ovom procesu nalaze, a posebno uzimajući u obzir psihički status žrtava neposredno<br />
nakon izlaska iz situacije <strong>trgovine</strong>.<br />
“Komunikacijski obrasci žrtava <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong> proističu iz specifičnog<br />
emotivnog stanja u kojem se nalaze nakon izloženosti ovom tipu nasilja. Psihički<br />
status, naravno, varira u zavisnosti od uzrasta, vrste nasilja koje je osoba trpela,<br />
vremena izloženosti nasilju, prethodnog iskustva itd. Ipak, većina karakteristika<br />
specifičnih za izloženost trgovini <strong>ljudima</strong> su zajedničke.” 162 Autorka teksta dalje<br />
imenuje te karakteristike: generalizovana nepoverljivost prema <strong>ljudima</strong>, strah<br />
(kako od odmazde tako i od odbacivanja), potreba za ispunjavanjem očekivanja<br />
neposrednog socijalnog okruženja, nagle i česte promene raspoloženja, nizak<br />
nivo frustracione tolerancije, odloženo ispoljavanje simptoma traumatizovanosti,<br />
internalizacija krivice za doživljeno nasilje, davanje šturih izveštaja o preživljenom,<br />
negiranje pretrpljenog nasilja i stresnosti preživljenog iskustva, davanje kontradiktornih<br />
izjava.<br />
Programi kratkoročne pomoći/reintegracije, osim pomenutih aktivnosti<br />
iz faze rehabilitacije, podrazumevaju i veću fleksibilnost pružalaca usluga<br />
u cilju osnaživanja žrtava za potpuno preuzimanje kontrole i odgovornosti.<br />
Ova faza bi tako podrazumevala obezbeđivanje finansijskih sredstava žrtvama<br />
za kupovinu hrane, odeće, prevoz, medicinske usluge i slično (umesto samog<br />
obezbeđivanja usluga). Takođe, u ovoj fazi bi žrtvama bila neophodna pomoć za<br />
potpuno uključivanje u sisteme, kao i praćenje njihove uključenosti (upis u škole,<br />
uključivanje na tržište rada i praćenje procesa).<br />
160<br />
Prema podacima o identifikovanim žrtvama dobijenim od Službe za koordinaciju, a prema opštinama porekla žrtava/eksploatacije<br />
žrtava, kao i zbog potreba za delimičnim izmeštanjem žrtava sa teritorija na kojima su regrutovane i na kojima je<br />
vršena eksploatacija, procena je da bi to mogli da budu gradovi/opštine: Beograd, Novi Sad, Kraljevo, Niš, Šabac i Subotica/<br />
Sombor.<br />
161<br />
Više o ovom procesu može se videti na sajtu Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu: http://www.zavodsz.gov.rs/index.<br />
php?option=com_content&task=view&id=131&Itemid=143.<br />
162<br />
D. Ćuk Milankov, “Komunikacija sa žrtvama <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong>”, u: A. Galonja, J. Mihajlović (ur.), Prepoznavanje <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong>,<br />
IOM, Beograd, 2009, str. 109—115.<br />
125