Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

More documents

Recommendations

Info

ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI S druge strane, podaci NVO Astra beleže da je za period 2005—2007, putem SOS telefona izvršena identifikacija 128 žrtava i to 2005 — 59, 2006 — 44 i 2007 — 25 136 . Za isti period podaci Službe navode: 2005 — 53, 2006 — 62 i 2007 — 60 žrtava. S obzirom na ove nedoslednosti u nalazima, moguće je pretpostaviti da je određeni broj žrtava detektovan od strane NVO Astra i kao takav predstavljen u podacima Službe. Ipak, taj procenat ne može biti veći od 10% s obzirom na angažman policije i drugih aktera u ovoj oblasti. Istraživanjem je utvrđeno da su u četiri slučaja centri za socijalni rad sami detektovali žrtve trgovine ljudima 137 , preciznije, stručnjaci centara za socijalni rad u Baču, Vrnjačkoj Banji, Aleksandrovcu i Kruševcu, koje posebno navodimo u težnji da imenujemo primere dobre prakse u postupanju. Ovo su jedini centri o kojima postoje precizni podaci o načinima detekcije. Stručnjaci Centra za socijalni rad Bač su kroz razgovor s majkom potencijalne žrtve saznali za mogućnost postojanja javne kuće u koju su potencijalne žrtve odlazile i slučaj prijavili policiji, čime su započeli proces zaštite dveju petnaestogodišnjakinja. Radnici Centra za socijalni rad Vrnjačka Banja su žrtvu detektovali kroz intervju a prema indicijama: porodično zlostavljanje i duže odsustovanje iz porodičnog okruženja. U slučaju Aleksandrovca i Kruševca, rad sa samom žrtvom i saradnja sa Centrom za socijalni rad Kruševac omogućili su radnicima Centra za socijalni rad iz Aleksandrovca da stranu državljanku uključe u sistem zaštite žrtava. Do odgovora o detekciji žrtava se došlo, pre svega, kroz dva pitanja: kako su žrtve došle do centra i da li su u centrima radili sa korisnicima za koje je postojala sumnja da su žrtve trgovine ljudima. Centri koji nisu prijavili slučajeve žrtava kao korisnika svojih usluga, dosledno su odgovarali da nikada nisu radili s korisnicima za koje postoji sumnja da su žrtve, dok sa centrima koji su sa žrtvama radili to nije slučaj. Ovaj podatak govori i o tome da stepen poznavanja fenomena trgovine ljudima, kao i posvećenost zaštiti žrtava, u potpunosti korelira sa brojem detektovanih žrtava trgovine ljudima od strane centara. S druge strane, dobijeni odgovori na pitanja o tome da li se centri angažuju u oblasti detekcije žrtava, ukazuju i na to da centri i ne prepoznaju svoju ulogu u ovom procesu — 86% ispitanika odgovara da nije angažovano u oblasti detekcije, dok se u oblasti identifikacije prepoznaju u 18% slučajeva. Moguće je, s obzirom na odgovore na druga pitanja koja se tiču Nacionalnog mehanizma upućivanja, da se ova razlika javlja zbog neusaglašenog tumačenja termina detekcija i identifikacija. U svakom slučaju, centri koji su tokom svog rada sa žrtvama trgovine ljudima sarađivali sa Službom za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima i učestvovali u edukacijama koje je organizovalo Ministarstvo rada i socijalne politike se ni u jednom slučaju nisu izjasnili da su angažovani u oblasti identifikacije. Iz retkih primera, od kojih je svakako najpotpuniji odgovor dao centar iz Novog Pazara, ali i prema svim izjavama iz svih upitnika, moguće je utvrditi da su učesnici u istraživanju izdvojili sledeće indikatore/informacije koji su im ukazali (ili bi im mogli ukazati) na to da se radi o žrtvama trgovine ljudima: prijava 136 Astra – Anti-trafficking Action, Dvogodišnji izveštaj, http://www.astra.org.rs/sr/pdf/biannual3.pdf, str. 33, str. 45. 137 Potrebno je istaći da postoji mogućnost detekcija žrtava od strane centara za socijalni rad, o kojima tokom istraživanja nisu prikupljeni podaci. 110
Zajednički program UNHCR, UNODC i IOM za borbu protiv trgovine ljudima u Srbiji o ilegalnom prelasku granice, podaci dobijeni od policije, informacije od Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima, odsustvo kontrole roditelja, odsustvo pravila unutar porodičnog sistema, neredovno pohađanje časova, loš uspeh u školi, neadekvatan izbor društva, vršenje krivičnih dela pod prinudom, pružanje seksualnih usluga, odlazak devojčica van granica, tragovi fizičkog nasilja. S obzirom na ulogu koju centri za socijalni rad u Srbiji imaju u sistemu socijalne zaštite, kao i razgranatost mreže i problematiku s kojom se svakodnevno sreću, bilo bi logično očekivati da preuzmu aktivniju ulogu u procesu detekcije žrtava trgovine ljudima. Osim pomenutog, pošto je sfera prekršaja protiv javnog reda i mira odavno prepoznata kao dragocen izvor informacija o (potencijalnim) žrtvama trgovine ljudima, bilo je od izuzetnog značaja utvrditi kapacitet/mogućnost za detekciju žrtava od strane sudova za prekršaje (posebno kada je reč o populaciji seksualnih radnica, osoba koje se odaju skitnjičenju i prosjačenju, kao i o populaciji potencijalnih žrtava). Gotovo da nema nijednog rada koji se bavi zaštitom žrtava trgovine ljudima a da ne pomene osobe koje se bave prostitucijom (najčešće žene), koje se kažnjavaju za prekršaj protiv javnog reda i mira, a ako su strane državljanke prinudno se udaljuju sa teritorije određene države, bez prethodnog utvrđivanja da li su možda žrtve trgovine ljudima. Ista je situacija i sa prosjačenjem (i skitnjičenjem), gde se kao izvršioci prekršaja vrlo često pojavljuju pripadnici marginalizovanih grupa, deca ili osobe sa invaliditetom. Upravo se na ovim saznanjima temelje i zahtevi međunarodnih organizacija da se prekršioci zakona u pomenutim situacijama ne kažnjavaju i ne proteruju sa teritorije zemlje u kojoj se nalaze dok se ne otklone sumnje u pogledu njihovog statusa žrtve. Jer, u ovom drugom slučaju mora im biti obezbeđen bar minimum pomoći i zaštite. Kako je policija ta koja se prva susreće sa mogućim žrtvama izvršiocima prekršaja, veliki su napori uloženi u edukaciju i senzibilizaciju pripadnika policije, naročito odeljenja za suzbijanje prekršaja protiv javnog reda i mira 138 . A Instrukcija o uslovima za odobrenje privremenog boravka stranim državljanima žrtvama trgovine ljudima iz 2004. 139 je uvela u njihov rad i tzv. klauzulu nekažnjavanja, odnosno daje uputstvo nadležnim organima (policijskim) da “ukoliko je žrtva trgovine ljudima ušla u zemlju na nedozvoljen način ili u njoj boravi na nezakonit način, pre pokretanja postupka utvrde činjenice i okolnosti koje isključuju ili umanjuju krivičnu i prekršajnu odgovornost žrtava trgovine ljudima (utvrđivanje elemenata sile, pretnje i prinude, odnosno krajnje nužde ili nužne odbrane)” 140 . U praksi su se policijski službenici uzdržavali od podnošenja zahteva za pokretanje prekršajnog postupka protiv lica koja su identifikovana kao 138 Međunarodna organizacija za migracije je realizovala projekat Jačanje kapaciteta Odeljenja za javni red i mir i suzbijanje trgovine ljudima u Srbiji, a deo tog projekta jeste i priručnik Prepoznavanje trgovine ljudima — zbirka tekstova koja nudi informacije i obrazloženja šireg konteksta za bavljenje ovim problemom (zaštita ljudskih prava), obaveza koje je Republika Srbija na ovom polju preuzela (međunarodno i domaće zakonodavstvo), znanja o samom fenomenu (prepoznavanje i razlikovanje od drugih bezbednosnih fenomena), ali i praktična uputstva i smernice za rad na polju identifikacije, upućivanja i zaštite žrtava trgovine ljudima. Vidi: I. Bandović, S. Jovanović, S. Mijalković, D. Ćuk Milankov, Prepoznavanje trgovine ljudima, IOM, Beograd, 2009. 139 Čije su odredbe inkorporirane u Upustvo za sprovođenje Zakona o strancima koje je izdao ministar unutrašnjih poslova. 140 Podsetimo da se instrukcija, odnosno sada pomenuto uputstvo, odnosi na strane državljane — žrtve trgovine ljudima, dok za domaće državljane posebnih uputstava na ovu temu nema. Ipak, postoje određena pravila, odredbe koje se odnose na institute koji su u instrukciji navedeni (sila, pretnja, krajnja nužda...), a koji umanjuju ili isključuju odgovornost lica koje je u pitanju. Naravno, da bi do toga došlo, neophodna je pravilna identifikacija, odnosno prepoznavanje žrtve trgovine ljudima. 111
Page 3 and 4:
ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOV
Page 5 and 6:
Zajednički program UNHCR, UNODC i
Page 7 and 8:
Page 9 and 10:
Page 11 and 12:
Page 13 and 14:
Page 15 and 16:
Page 17 and 18:
Page 19 and 20:
Page 21 and 22:
Page 23 and 24:
Page 25 and 26:
Page 27 and 28:
Page 29 and 30:
Page 31 and 32:
Page 33 and 34:
Page 35 and 36:
Page 37 and 38:
Page 39 and 40:
Page 41 and 42:
Page 43 and 44:
Page 45 and 46:
Page 47 and 48:
Page 49 and 50:
Page 51 and 52:
Page 53 and 54:
Page 55 and 56:
Page 57 and 58:
Page 59 and 60: Zajednički program UNHCR, UNODC i
Page 109: Zajednički program UNHCR, UNODC i
Page 161 and 162:
Page 163 and 164:
Page 165 and 166:
Page 167 and 168:
Page 169 and 170:
Page 171 and 172:
Page 173 and 174:
Page 175 and 176:
Page 177 and 178:
Page 179 and 180:
Page 181 and 182:
Page 183 and 184:
Page 185 and 186:
Page 188:
show all

Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?