Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ... Zastita zrtava i prevencija trgovine ljudima - UN.GIFT.HUB - UN ...

20.10.2014 Views

ZAŠTITA ŽRTAVA I PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA U SRBIJI socijalne i zdravstvene zaštite i to kroz direktan kontakt sa različitim institucijama na teritoriji cele Republike Srbije. Aktivnosti u oblasti rešavanja građanskopravnog statusa pre svega podrazumevaju pomoć u dobijanju dokumenata: izvod iz matične knjige rođenih, potvrda o državljanstvu, prijava prebivališta, izvod iz katastra, poreska prijava, dozvola boravka za korisnike strane državljane, lična karta, zdravstvena knjižica, evidentiranje u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, evidencija u nadležnom centru za socijalni rad, svedočanstva, pasoš ili putni list, ostalo (pomoć u rešavanju izbegličkog statusa, potvrda o plaćanju poreza, vlasnički list...).” Prema iskustvu NVO Atina, 30% korisnica programa kroz ovaj vid asistencije dokumenta dobija po prvi put u životu. U specifičnim situacijama, kada su žrtve zabrinute za svoju bezbednost, nalaze se u izuzetno teškim prilikama ili nemaju gde da se vrate posle izbavljenja iz situacije trgovine ljudima, pomoć u obezbeđivanju smeštaja (kroz smeštaj u Privremenu kuću, dostupna prihvatilišta ili alternativni smeštaj) je od izuzetnog značaja za dalji tok procesa integracije. Uz obezbeđivanje smeštaja se svakako podrazumeva i pomoć u obezbeđivanju hrane, odeće, higijenskih sredstava i svih drugih osnovnih sredstava za život (nezavisno od samog mesta gde je žrtva smeštena). Želju za nastavkom školovanja, prema iskustvu osoba aktivnih u pružanju direktne pomoći, žrtve najčešće izražavaju tek u fazi uključivanja u dugoročne programe, kada su uspešno završene faze rehabilitacije/stabilizacije. U tom periodu se korisnice programa posebno interesuju i aktivno učestvuju u traženju posla i uspevaju da posao zadrže duže od tri meseca. 121 Potrebe žrtava su vrlo često i: ponovno uspostavljanje kontakta s porodicom (ili makar viđanje porodice), uspostavljanje odnosa poverenja sa decom (nekada tek viđanje deteta, ukoliko je starateljstvo povereno nekom drugom), rad na jačanju samopouzdanja za uspostavljanje novih vršnjačkih i/ili partnerskih odnosa. S obzirom na to da samo dovoljno fleksibilni programi individualizovanog pristupa imaju mogućnost da uoče (i provere) i druge potrebe žrtava tokom faze socijalnog uključivanja (osim onih koje u svakom sistemu spadaju u set standardnih aktivnosti), navodimo i viđenje samih identifikovanih žrtava: Mnogo mi znači da imam džeparac da izađem s drugaricama na piće uveče. Kad sam došla u program, vodili su me da mi kupe garderobu i cipele i uvek smo birali ono što se njima sviđa, mislim da to nije u redu. One su išle sa mnom da vidim braću i sestre i pomogle mi da izbavimo sestru od muža koji ju je tukao... ... i tako i meni ima ko da dođe na roditeljski sastanak. Kada se radi o deci koja su najviše izložena riziku od trgovine ljudima, 121 Iskazano interesovanje korisnica za nastavak školovanja i uključivanje na tržište rada, na primer, odmah po izbavljenju, pojedini profesionalci ne povezuju sa uočenom potrebom žrtava za ispunjavanjem očekivanja neposrednog socijalnog okruženja, nastalom kao posledica prethodne izloženosti nasilju, gubljenju kontrole nad sopstvenim životom i stresa i nepoverenja zbog ulaska u potpuno novo okruženje. Ovo ima za posledicu odustajanje od pružanja određene vrste usluga i tumačenje ponašanja žrtve kao nesaradnje, o čemu je bilo svedočanstava tokom istraživanja. 102

Zajednički program UNHCR, UNODC i IOM za borbu protiv trgovine ljudima u Srbiji zaposleni u Svratištu o potrebama dece navode sledeće: Žele samo da ih više ne tuku i ne teraju da rade ono što oni ne žele. Voleli bi da mogu da idu kod doktora i da idu u školu, da nose čistu garderobu, kao i sva druga deca. ... sok od jagode i “milka” čokoladu. Nekada žele samo da prežive dan. Najčešće se razmatranja potreba dece koja žive i rade na ulici kreću u pravcu garantovanja bezbednosti i rešavanja najosnovnijih potreba (hrana, piće, odmor, igra, sigurno mesto za spavanje), što naročito govori o uslovima u kojima ta deca žive. Malo stariji korisnici Svratišta izražavaju i potrebu da imaju ličnu kartu, posao, da su samostalni, da imaju svoju porodicu i da im deca budu sigurna. Iz priloženog može da se sagleda (makar delimična) slika o tome da, bez obzira na prethodna iskustva i znanja, sami profesionalci nikada ne mogu potpuno precizno unapred da znaju šta je u konkretnom slučaju najbolji pristup i koje je sve aktivnosti potrebno sprovesti kako bi se žrtva (korisnik programa) osećala zaštićenom i kako bi program zaista kreirao efekte kojima nominalno teži. Zasnovano na procenjenim potrebama samih žrtava, ali i postojećim standardima u oblasti zaštite, ostale važne dimenzije programa za direktnu asistenciju uključuju obavezu punog poštovanja ljudskih prava žrtava 122 , kao i sledećih principa i vrednosti u svakom pojedinačnom slučaju asistencije: DOBROVOLJNOST: Iako se princip dobrovoljnosti podrazumeva, moguće ga je dovesti u pitanje u svakom trenutku u kom ne postoji realna alternativa ponuđenoj asistenciji ili programu pomoći. PUNA INFORMISANOST: Neophodno je da žrtve u svakom trenutku imaju sve potrebne informacije o tome šta se u Republici Srbiji podrazumeva pod statusom žrtve trgovine ljudima, o svom statusu u istražnim radnjama, pretkrivičnom i krivičnom postupku, mogućnostima i ograničenjima programa i aktivnosti koji se nude, kao i mogućim posledicama neprihvatanja programa. PARTICIPATIVNOST I PUNA SLOBODA ODLUČIVANJA: Da bi se žrtvama omogućila puna participacija u procesu donošenja odluka koje ih se tiču, neophodno je da profesionalci u ovoj oblasti u potpunosti prevaziđu stereotipna shvatanja, izbegavaju tumačenje, suđenje i moralisanje. U svakom drugom slučaju će se puko pristajanje žrtve na unapred kreirane uloge i očekivanja manifestovati kao lažna participacija. S tim u vezi u potpunosti stoji i obaveza pružalaca usluga da žrtvama omoguće da slobodno odlučuju o stvarima koje se tiču njih i toka programa socijalnog uključivanja. SOLIDARNOST, SARADNJA I UVAŽAVANJE: Osim važnosti poštovanja ovih principa između samih žrtava u programima pomoći, neophodno je da svaka reakcija i aktivnost pružalaca usluga bude formulisana tako da zadovoljava ove 122 Pod ovim se podrazumeva poštovanje prava imenovanih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i relevantnim konvencijama. 103

Zajednički program <strong>UN</strong>HCR, <strong>UN</strong>ODC i IOM za borbu protiv <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong> u Srbiji<br />

zaposleni u Svratištu o potrebama dece navode sledeće:<br />

Žele samo da ih više ne tuku i ne teraju da rade ono što oni ne žele.<br />

Voleli bi da mogu da idu kod doktora i da idu u školu, da nose čistu garderobu,<br />

kao i sva druga deca.<br />

... sok od jagode i “milka” čokoladu.<br />

Nekada žele samo da prežive dan.<br />

Najčešće se razmatranja potreba dece koja žive i rade na ulici kreću u<br />

pravcu garantovanja bezbednosti i rešavanja najosnovnijih potreba (hrana, piće,<br />

odmor, igra, sigurno mesto za spavanje), što naročito govori o uslovima u kojima<br />

ta deca žive. Malo stariji korisnici Svratišta izražavaju i potrebu da imaju ličnu kartu,<br />

posao, da su samostalni, da imaju svoju porodicu i da im deca budu sigurna.<br />

Iz priloženog može da se sagleda (makar delimična) slika o tome da, bez<br />

obzira na prethodna iskustva i znanja, sami profesionalci nikada ne mogu potpuno<br />

precizno unapred da znaju šta je u konkretnom slučaju najbolji pristup i koje<br />

je sve aktivnosti potrebno sprovesti kako bi se žrtva (korisnik programa) osećala<br />

zaštićenom i kako bi program zaista kreirao efekte kojima nominalno teži.<br />

Zasnovano na procenjenim potrebama samih žrtava, ali i postojećim standardima<br />

u oblasti zaštite, ostale važne dimenzije programa za direktnu asistenciju<br />

uključuju obavezu punog poštovanja ljudskih prava žrtava 122 , kao i sledećih<br />

principa i vrednosti u svakom pojedinačnom slučaju asistencije:<br />

DOBROVOLJNOST: Iako se princip dobrovoljnosti podrazumeva, moguće<br />

ga je dovesti u pitanje u svakom trenutku u kom ne postoji realna alternativa<br />

ponuđenoj asistenciji ili programu pomoći.<br />

P<strong>UN</strong>A INFORMISANOST: Neophodno je da žrtve u svakom trenutku imaju<br />

sve potrebne informacije o tome šta se u Republici Srbiji podrazumeva pod statusom<br />

žrtve <strong>trgovine</strong> <strong>ljudima</strong>, o svom statusu u istražnim radnjama, pretkrivičnom i<br />

krivičnom postupku, mogućnostima i ograničenjima programa i aktivnosti koji se<br />

nude, kao i mogućim posledicama neprihvatanja programa.<br />

PARTICIPATIVNOST I P<strong>UN</strong>A SLOBODA ODLUČIVANJA: Da bi se<br />

žrtvama omogućila puna participacija u procesu donošenja odluka koje ih<br />

se tiču, neophodno je da profesionalci u ovoj oblasti u potpunosti prevaziđu<br />

stereotipna shvatanja, izbegavaju tumačenje, suđenje i moralisanje. U svakom<br />

drugom slučaju će se puko pristajanje žrtve na unapred kreirane uloge<br />

i očekivanja manifestovati kao lažna participacija. S tim u vezi u potpunosti<br />

stoji i obaveza pružalaca usluga da žrtvama omoguće da slobodno odlučuju o<br />

stvarima koje se tiču njih i toka programa socijalnog uključivanja.<br />

SOLIDARNOST, SARADNJA I UVAŽAVANJE: Osim važnosti poštovanja<br />

ovih principa između samih žrtava u programima pomoći, neophodno je da svaka<br />

reakcija i aktivnost pružalaca usluga bude formulisana tako da zadovoljava ove<br />

122<br />

Pod ovim se podrazumeva poštovanje prava imenovanih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i relevantnim konvencijama.<br />

103

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!