Å UMARSKI LIST 8-9/1941

Taksa plaćena u gotovom. 

HRVATSKI 

ŠUMARSKI LIST 

BR. 8-9. KOLOVOZ-RUJAN 1941. 

UREDNIK D R ING. JOSIP BALEN

вдооооооосзоооооооос 

HRVATSKI uUMBI LIST 

IZDAJE HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 

Uređuje redakcioni odbor 

Glavni i odgovorni urednik: Dr. ing. Josip Baien. 


IZLAZI SVAKOG PRVOG U MJESECU NA Z-4 ŠTAMPANA ARKA 

Članovi REDOVNI, IZVANREDNI i POMAGAO H. S. D. dobivaju ga besplatno мкоа 

podmireni* članskog godišnjeg doprinoaa od IM Dio. 

POMLADAK («luden«) plaćaju godišnje 50 Dia, 

ClaooTl UTEMELJITELJI. DOBROTVORI 1 VELIKI DOBROTVORI datiraju ta 

nakon Jednokratnog doprinosa od 2.0M odnosno 6.000 odnoiao Sl.tM Din. 

Pretplata жа oečlanove iznosi godišnje 100 Din. 

ČLANARINA 1 PRETPLATA le ialju na ček H. S. D. »1.704 III na adresu Hrvatskog 

šumarskog druitva, Zagreb, Vukotlaovlćeva ulica 2. 

UREDNIŠTVO I UPRAVA nalazi se n Šumarskom domu. Zagreb. Vukotloovleova 

ulica 2. Teleloa M-72. 

ZA OGLASE PLAĆA SE: 

ZA STALNE oglase (inserate) kao i za Jraibene oglasa: 

l/i stranica 500 (petstotina) Din — i/* stranice 175 (stosedamdesetpot) Din. 

i/' stranice 300 (tristotlne) Din — t/e stranice 90 (devedeset) Din. 

Kod trokratnog oglaiivanja dale se 10%, kod šesterokratnog 20%, kod dvaeaeaterokrataog 

40% popusta. Porez na oglase kao i tabele zaračunava se posebno. 

659 

UPRAVA. 

SADRŽAJ 

Josipu Kozarcu o tridesetpetoj godišnjici njegove smrti. — Dr. 

Ljubo mir Maraković: Josip Kozarac kao umjetnik. — 

Dr. Josip Bal en: Josip Kozarac kao šumarski stručni pisac. 

— Ing. Pavle Fukarek: Prvi prilog poznavanju munike 

ili šmrca. — Saopćenja. — Književnost. — Iz društva. — 

Promjene u službi. — Zakoni i naredbe. — Oglasi.

H R VAT SKI 


GOD. 6y KOLOVOZ—RUJAN 1941. 

JOSIP KOZARAC 

rodjen je 18. III. 1858. u Vinkovcima. Tu je polazio pučku školu i gimnaziju. 

Šumarske nauke završio je u Beču (1875. do 1879.) na Visokoj školi za kulturu 

tla. Službovao je kao šumarski vježbenik u Vinkovcima 1880. do 1885.; kao upravitelj 

kr. državne šumarije u Lipovljanima 1888. do 1895.; kao kr. šumarnik u 

Vinkovcima 1895. do 1906. Od 1896. do 1898. bio je urednikom šumarskog Lista. 

Umro je u Koprivnici 21. VIII. 1906. u 48 godini života. Pokopan je na vinkovačkom 

groblju. 

335

JOSIPU KOZARCU 

O TRIDESETPETOJ GODIŠNJICI NJEGOVE SMRTI 

(ZUR ERINNERUNG AN JOSIP KOZARAC ANLÄSSLICH SEINES 

35. TODESTAGES) 

• 

Šumsko gospodarstvo, pa bilo ono makar kako maleno, vezano je 

za život ljudskih koljena. Sto u šumi uzgaja jedno koljeno, rijetko će 

kada dorasti, da to uživaju njegova djeca. Redovno će, možda, istom unučad 

moći uživati napore svojih djedova. Takva je, eto, bit i narav šumskoga 

gospodarstva. 

Imajući pred sobom vječno pomladjivanje naroda, a onda i vječno 

javljanje potreba, napori u šumskom gospodarstvu oko uzgajanja, njege 

i čuvanja šuma, najvidljiviji su primjer čistoga i vedroga altruizma, čiste 

ljubavi za svoj narod, za njegova naredna pokoljenja, a onda i ljubavi 

za održavanje i obnavljanje najljepšega dara božjega — šume. 

Ime Josipa Kozarca, negdanjeg skromnog šumara u Lipovljanima, 

poznatoga i proslavljenoga hrvatskog književnika, vezano je duboko i 

jako za naše šumsko gospodarstvo. Svojim pronicljivim umom uvidio je, 

što znači promišljeno uzgajanje i održavanje šume u našoj Posavini, a 

poglavito hrasta; brojkama je nastojao izraziti gubitke, koje trpi šumsko 

gospodarstvo, kad mu se ne posvećuje dužna i potrebna pažnja; obrazloženim 

opažanjima biologa, kojemu je u ono vrijeme malo 1 ravna bilo i u 

velikom stranom svijetu, upozoravao je na teške posljedice neracionalnoga 

šumskoga gospodarstva uopće, a u prvom redu u našem Misiru, u 

našoj Posavini. Imajući za uporište bogato znanje u svim granama šumarstva, 

davao je promišljene prijedloge za što bolje gospodarenje u 

slavonskoj šumi, u prvom redu za provadjanje onakovih uzgojnih mjera, 

koje će osiguravati život hrasta u Posavini, a st time će osiguravati i bogate 

prinose. 

U stručnim raspravama, koje piše u našem Šumarskom Listu i u 

stranim stručnim časopisima, na njemačkom i madjarskom, iznosi svoja 

gledišta poglavito iz područja uzgajanja šuma, koja mu pronose ime i u 

stranom svijetu, a koja pronose i ime našemu narodu. Kad brani svoje 

poglede, koji se uvijek temelje na stručnim dokazima, nesavitljiv je kao 

punodrvni slavonski hrast, a otmjen u izlaganju kao pravi sin naše bogate 

Šokadije. 

Listajući Šumarski List tamo od 1885. pa sve do 1906. susrećemo često 

ime Josipa Kozarca, koji je svojim jakim perom punio njegove stranice. 

336

Od god. 1896.—1898. uredjuje iz Vinkovaca Šumarski List; napušta 

uredništvo, kad mu se je zdravlje počelo lomiti. Godine 1898. nagovaraju 

ga drugovi i prijatelji da ide u mirovinu u Zagreb i da pored uredništva 

Šumarskog Lista preuzme i tajništvo šumarskog društva. Medju šumarima 

se i danas priča o Kozarčevom odgovoru: »Prenesite mi Vinkovce u 

Zagreb, pa ćemo se laglje pogoditi«. Nije htio napustiti svoj kraj, svoju 

posavsku šumu. 

Zaustavljamo^ se na godini 1906. U broju 9 javlja Šumarski List, da 

se je ugasio život Josipa Kozarca. U broju 11 iste godine, u izvještaju o 

XXX. redovitoj skupštini hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, ondašnji 

tajnik Andrija Borošić, sa dubokim bolom u duši, obavještava hrvatske 

šumare o njegovoj smrti ovako: »A najveći gubitak zadesio nas je 

smrću nikada neprežaljenoga druga, slavljenog hrvatskog književnika a 

začasnog člana našega društva, Josipa Kozarca, kr. državnog šumarnika, 

koji je svojim zlatnim perom u velike obogatio i našu knjigu šumaricu«. 

Mi se s dubokom zahvalnošću sjećamo Josipa Kozarca o tridesetpetoj 

godišnjici njegove smrti. U njemu gledamo svoga pravoga čovjeka, i čovjeka 

uma i čovjeka srca: duboko poznavajući čimbenike, koji su u narodno-gospodarskom 

životu od bitnoga utjecaja na narodni život i njegovu 

budućnost, davao je svojim stručnim raspravama promišljene smjernice 

za uzgoj najskupocjenijih naših vrsta šumskoga drveća — hrasta i jasena; 

osjećajući što je potrebno za preporod našega sela, isklesavao je u svojim 

djelima lijepe knjige likove, koji će ostati vječno svježi i vječno 

mladi, kao što se i život našega sela vječno osvježava i vječno pomladjuje. 

Pisana riječ je živi glas; kao nevidljivi duh ona se kreće po zemlji. 

Ona je živa misao onoga, koji se je, možda i davno, preselio u vječnost. 

Ljudski se životi gase i granitni spomenici, polagano ali sigurno, 

nestaju — ali ostaje čovjekova misao, koja se knjigom prenosi od koljena 

na koljeno. Djela i misli Josipa Kozarca ostati će trajno medju nama. 

Neka je svjetla i trajna uspomena Josipu Kozarcu! 

Hrvatsko šumarsko društvo 

Hrvatski Šumarski List 

337

Dr LJUBOMIR 

MARAKOVIČ: 

JOSIP KOZARAC KAO UMJETNIK 

(JOSIP KOZARAC ALS SCHRIFTSTELLER) 

Kad je pred tri godine izišla zbirka odabranih južnoslavenskih novela 

u njemačkom prijevodu, premda su u njoj bila imena, koja su ušla 

već u svjetsku književnost, ipak je njemačka kritika »otkrila« u toj čitavoj 

zbirci kao najdragocjeniji i najizabraniji prilog Kozarčevu novelu »T r i 

dana kod sin a«. Bez sumnje je kod toga sudjelovala činjenica, da se 

danas posvuda, pa i u njemačkoj književnosti, naglašuje značenje seljačkog 

života i povezanosti sa zemljom. Možda je donekle mjerodavna 

bila i činjenica, da je Kozarac tu prikazao čisti: primitivni; život pravog 

seljačkog življa (u svezi sa životom grada) — dok je drugdje stranca 

privlačilo više šarenilo balkanske egzotike, te je miislio, da će i ovdje naći 

nešto slično. A bez sumnje je mnogo značio i Kozarčev zdravi pogled 

na taj seljački život, bez sentimentalne raznježenosti, bez bolesne želje 

za senzacijama kao kod onih drugih, koji su spomenuti. Ali se ipak sud 

njemačke kritike nije ticao samo sadržaja i sadržine iz piščeva gledanja 

na stvar, nego baš i same umjetničke vrijednosti te male, ali značajne 

pripovijetke. Jer smo je čitali svi nekad u čitankama, čitali smo je, vjerojatno, 

prerano a da bismo pravo mogli prosuditi njezinu ljepotu, a kasnije 

nam se činila kao »previše poznata«. Moram doduše priznati, da se lično 

meni duboko utisnuo u dušu lik i sedamdeset-godišnjega starca, seoskog 

postolara, i sina mu Ivana, odvjetnika, i njegove gospođe i! male Vikice, 

sve to još iz V. razreda gimnazije kada sam prvi put čitao tu pripovijetku. 

A mislim, da bi i! drugi, kad bi se malo pobliže ispitali, osjetili, da su im 

još u duši ti ljudi onako živi istiniti, kako ih je s nekoliko majstorski 

opaženih i nabačenih crta isklesao Josip Kozarac. Ali! što je naročito 

snažno u toj, kako bi se obično reklo, »neznatnoj stvarčici«, to je neobično 

izoštren smisao za zbiljnost i s tilm u vezi izvrsna kompozicija pripovijetke. 

Budući da se ograničio na sama tri dana, pisac ne mora ubrzavati pripovijedanja, 

ne mora stvarati prenaglih skokova nii nerazumljivih kratica u 

radnji. Sat po sat prati on pažljivo svoga putnika, i o svakoj gotovo minuti 

smije dati računa. Tako i mora biti!, ako hoće da zbiljski dokaže, kako 

je sin poslom preopterećen, te jedva uhvati koju minutu, da progovori 

s ocem, kojega već pet godina nije vidio, i kojega voli iskreno sinovljom 

ljubavi. Ali ta potreba, da uzastopce slijedi sve što se događa, daje ovdje 

Kozarcu istiniti ritam života, puls zbivanja, kakav rijetko osjećamo kod 

naših pripovjedača i kojim Kozarac postizava konačni sjajni efekat ove 

pripovijetke: poprijeko između ubrzanog, grozničavog, vrtoglavog tempa 

u gradskoj jagmi za radom i zaradom i između tihog, polaganog, promišljenog 

rada i života u mirnoj seoskoj zabiti. A gdje se Kozarac uspeo 

do vrhunca umjetničke zrelosti, to je prizor rastanka oca i sina. Kozarac 

je potpuno zaboravio, da je drugdje negdje govorio o pokvarenosti grada, 

o popravljanju sela, o modernim tekovinama za selo i o zdravijem životu 

za grad: on ovdje vidi samo ljude, i to ljude, od kojih nitko nije a priiori 

dobar ni a priori loš, nego naprotiv. Nije ovdje — kao drugdje — možda 

338

žena kriva, što svojom neumjerenom željom za sjajem.i raskošju goni 

muža na sricanje, a sama rasipa. Sve, što radi, radi ona radi njihova 

zajedničkog položaja, radi njihova ugleda u društvu i bolje zarade svoga 

muža. A ni mala Vikica nije nikakvo prokšeno ni razmaženo gradsko čudovište, 

nego samo dijete, koja silom prilika »živi u umjetnoj atmosferi 

gradskog odgoja« te se zgraža, kako djed »ništa ne zna«, ali odmah iza 

toga svojim nepokvarenim srcem i naivnim djetinjim žarom tješi: starca, 

da će on »sve to već naučiti«. Kozarac je ovdje sačuvao ničim nenatrunjen 

osjećaj za najdublju tragiku: tragiku neotklonive sudbinske povezanosti!, 

na kojoj se ne da ništa izmjeniti. Samo stari djed na rastanku ne želi 

nikad više vidjeti kako to krhko dijete kljukaju znanjem dok gladno 

čeka, kad će se vratiti otac s jedne od bezkrajnih sjednica. A sinu zahvalno 

odbija onih trideset forinti, što mu ih je ovaj mjesečno slao. Mnogo 

je to značilo za oca, a sinu će donijeti možda samo jedan sat počinka na 

dan, pa ipak... Pa ipak, kad ga već ne može da rodi na novi, drugi život, 

neka mu dade bar mrvu drugoga, odmornijega i ljepšeg života. »I na 

to se starac i sin isplakaše padnuvši jedan drugom oko vrata. A kad se 

isplakaše, odoše svečane i mučeći do kolodvora, odakle za čas dva željeznica 

odnese starca onomu svetomu, rodnom pragu, koji nam je to 

miiliji što je bliži čas, kad ćemo se zanavijek s njime rastati.« Kozarac 

možda ni sam nije osjećao, koliki je velik bio u tom času kada, završujući 

ovu sjajnu pripovijetku, nije pomišljao na život, nego na smrt. Jer ta nas 

misao uvije rješava uskoće, tjesnoće, mučnine i tegobe života i njegovih 

zahtjeva. Starac je doduše nazvao grad »Sodomom i Gomorom« — ali 

nije proklinjao nikoga i ništa. Istina, on tvrdi, da je »zgriješio« protiv 

sina, kad ga je »tjerao da uči«, ali odmah iza toga kaže, da ga je htio 

učiniti sretnim. A sreća — to je onaj najdublji problem, kod kojega se 

ljudi najteže razumiju, i zato se bez prigovora i odgovora otac i sin 

rastaju šuteći — ali s v e č an o. Kozarac nije uzalud toliko volio Shakespearea, 

a bez sumnje je čitao i Goetheova »Fausta«, i ako o tom nigdje 

ne govori: oni su ga naučili, da je sreća najveća iluzija ljudskoga života. 

I kad se spozna ta istina — najbolja je šutnja. 

Sam pisac za čudo nije pravo poznavao vrijednosti ovoga dragulja, 

što ga je dao hrvatskoj književnosti. U svojoj toliko puta pretiskivanoj 

autobiografiji nastoji protumačiti, šta je sve htio kazati svojim većim 

pripovijetkama i šta ga je na to navelo, da ih napiše, a zatim zaključuje: 

»moji su ljubimci med mojim pripovijestima: Tri ljubavi i Mira 

K o do 1 i ć e v a, —novel« bez tendencije, ispjevane po onoj Radičevićevoj 

»da zagudim, da mi srcu odlane u grudi...« Ostalih crtica (Slavonska 

šuma. Naš Pilip, Dona Ines i t. d.) ne ću ovdje nil spominjati, to su sitne 

sličice, napisane, da ispune prazninu onih većih.« I premda kaže, da ih 

»ne će ni spominjati«, navodi bar neke od njih. a »Tri dana kod sina« za 

čudo uopće i ne spominje. Da je Kozarac volio svoje »Tri ljubavi«, razumljivo 

je, jer su to intimne uspomene iz mladosti. Ali rijetko je kojemu 

piscu uspjelo, da takvim, većinom nezrelim, doživljajima dade pravi sjaj 

poezije i dubljinu, koju oni vjerojatno nisu ш imali. Rijedak je slučaj Flauberta, 

koji kroz cio svoj život nije mogao pregorijeti svoje dječačke ljubavi, 

koja je učinila bezpredmetnim sve, što je kasnije u tom, smjeru 

doživio. Tomu osjećaju zahvaljujemo jedan od najjačih i najistinskijih romana 

svjetske književnosti. A Kozarčeve »Tri ljubavi« nisu od toga i 

takva kova. 

339

A što se tiče »Mire Kodolićeve«, čudno je, kako Kozarac u potpunom 

previđa i tek ako očitu tendenciju. A tomu je bez sumnje razlog taj, što 

je on tendencijom smatrao svoju borbu za konkretne, materijalne ili, 

blaže rečeno, realne potrebe života: ono čim je on htio, poput svoga 

zemljaka Reljkovića, Slavonca popraviti, ogaditi mu njegove mane i prikazati 

mu život ljepši, bolji, sretniji, kakav bi mogao imati, kada bi htio 

pokušati glas svoga zabrinutog duboko zamišljenog pripovijedača. Kozarac 

nije birao svoje šumarsko zvanje samo zato, što je volio divnu, otajstvenu 

slavonsku šumu, nego i naročito za to, što mu je to zvanje omogućivalo 

da živi na selu, da bude među narodom, da ga upozna sve dublje 

i sve bolje, i da ga, obogaćen tim znanjem, uzmogne podići i usrećiti. 

Ali kod »Mire Kodolićeve« je nešto drugo. Tu se Kozarac bori! za 

pravo žene kao individua u modernom društvu. Bori se čak toliko, da 

dolazi do — za onda kod nas svakako nečuvenog — zaključka: rastave 

braka. Kako to, da je Kozarac zaboravio, da je i ovdje i te kako tendenciozan? 

On je zaboravio, da je Kodoliea teško opteretio — možda i preko 

mjere, a Vukovića možda i suviše idealizirao. A zaboravio je to, jer mu 

je bila na umu gotovo isključivo Mira Kodolićeva i! njezina sudbina. Možda 

mu je pri tom lebdio pred očima lik koje zbiljske žene, koju je poznavao. 

Mirina je figura svakako jedna od najživotnijih, što ih je stvorio Kozarac. 

Možda se baš tome ima zahvaliti, da je upravo u »Miri Kodolićevoj« jedna 

od umjetnički najfinijih, artistički najistančanijih slika, što ih je stvorio 

Kozarac: »Noć je bila vedra, topla, kada se Vuković gluhim ulicama vraćao 

u svoj dvorac; pravilne sjene kuća prostirale se po širokoj ulici kao 

smeđa paučina, utkana u svjetlu svilu mjesečine ...« Prema neobičnoj, 

odabranoj ljepoti ove slike i Ojalski je svojim ugođajima prirode dosta 

konvencionalan, a da i ne govorimo o Novaku, Kumičiću i Kovačilću, koji 

imaju drugih prednosti, ali istančanosti u slikanju ovako uz put, bez namjere, 

da se mnogo opisuje, nema kod njih — nema je sve do Leskovara. 

No iipak je zaplet i rasplet pripovijetke očito udešen prema temi: žena 

treba da obrazovanjem razvije svoj individualitet, pa će tek onda moći 

prosuditi, da li je muž dostojan, da joj bude drug u životu. Ta tema, koja 

nema ništa manje faktično značenje za život od onih, gdje Kozarac govori! 

o mrtvim i živim kapitalima, o svjetlu i tmini slavonskoga svijeta, o 

strastima i lošim navikama Tene i Biser Kate, o prednostima »službe 

zemlji« i bezsmislenošću činovničkog gradskog života — znači također 

tendenciju. 

A ipak Tena nije ništa manje zanimljiv lik od Mire Kodolićeve, niti 

je njezin pad i njezin preporod u tolikoj mjeri »tendenciozan«, da ne bi 

bio zanimljiv i uvjerljiv. Što, u toj pripovijetki, inače tako punoj životne 

istine, smeta, to je nagomilavanje stvarnih problema, koje pisac ne može 

ni izdaleka obraditi, koliko bi trebalo. »Tena« bi morala biti ili veoma 

opsežan, krupan roman, ili čitav niz pripovijesti o pojedinim pitanjima, 

kojih se pisac samo usput dotakao. Ali previše jasno tematski konstruktivna 

kompozicija »Mrtvih Kapitala« čini se da pokazuje, da Kozarčev 

talenat nije bio prikladan za izvođenje djela duga daha, dok ga majstorski 

sastav kraćih pripovijesti kao »Tri dana kod sina«, »Oprava« i đr. 

svrstavaju u prvi red naše novelistike. Tko zna, nije li i bolest, pa preopterećenost 

poslom u zvanju i drugo koješta skrivilo, da se nije mogao zadubsti 

u izradu većih djela? Fragmentarni oblik »Živih Kapitala«, kako je 

objavljen poslije piščeve smrti, čini se da bi bio dokaz za to. Kozarac nije 

340

imao to svoje djelo gotovo »u glavi«, nego je pripovijedao na mahove 

ono, što bi mu u taj čas bilo u duhu najizraženije. A da li bi bio našao dovoljno 

vremena i strpljivosti, da sve to skladno i umjetnički uravnoteženo 

poveže i izgladi, to ne znamo. Svakako je u tom pogledu znamenita podloga 

za studij Kozarčeva rada onaj oblik »Tene«, kako je sada objavljen 

tiskom u njegovim »Sabranim djelima«, prema piščevu prvotnom rukopisu. 

Tu su izneseni i svi pojedini Kozarčevi popravci i promjene teksta. 

Iz njih se vidi, koliko je Kozarac bio savjestan u biranju najljepšega izraza, 

u traženju najplastičnije riječi, naročito kada je trebalo da ocrta samu 

svoju Tenu i ljttde oko nje. Jer oo je tu Tenu volio, on je nije opravdavao, 

ali ju je razumio, on ju je osudio, ali i podigao. Ljubav prema svom slavonskom 

življu, koji je toliko volio, te mu je ta ljubav utisnula pero u 

ruke, da piše »tendenciozna« — kako on kaže — djela, učinila je, da je 

tako stručno i tako vjerno opažao i one sitne crtice u tipovima, u djelovanju 

i u mišljenju svojih Slavonaca, od kojih je satkao tako živi i »vječnoženski« 

lik Tene. A od tih se crtica i sastoji život. Koliko god Kozarac 

opravdano prigovara sam sebi »tendenciju« t. j. nerazmjerno jako isticanje 

praktičnog, konkretnog poblema, kojim hoće da pouči, toliko on nije 

svjestan istine, da je unatoč svemu tomu tako bliz životu i da mu je sam 

život dao njegove najjače i najljepše inspiracije. A to je u umjetnosti 

najvažnije. 

341

Dr JOSIP BALEN (Zagreb): 

JOSIP KOZARAC KAO ŠUMARSKI 

STRUČNI PISAC 

(JOSIP KOZARAC ALS FORSTMANN) 

I. 

Osamdesetih godina prošloga vijeka stajalo je šumsko gospodarstvo 

srednje-evropskih država još uvijek dobrim dijelom pod jakim utjecajem 

čiste empirije odnosno praktičnoga gospodarenja. Pored toga i 

suviše su se često ponavljale zasade o što većoj zemljišnoj renti. Oledaio 

se je na šumsko gospodarstvo najčešće onako, kako se gleda na obična 

poduzeća. Još nije bilo dublje prodrlo pravilno shvatanje ni o životu 

šume, nii o njezinoj važnosti za čovječanstvo i mimo važnosti s obzirom 

na davanje drveta. Još nije bilo kako treba rašireno uvjerenje, da je život 

šume veoma složen i da ovisi od mnogih čimbenika. Nije još u najviše slučajeva 

bilo duboko u duši, ni nosioca šumarske nauke a ni praktičnih 

šumarskih radnika, uvjerenje, da je šuma jedan poseban i veoma složen 

organizam, podvrgnut mnogim utjecajima a onda i mnogim promjenama. 

Sistematsko proučavanje staništa, a to znači proučavanje utjecaja, koji 

vrše na šumu, na njezin postanak i njezin život, vremenske prilike i prilike 

zemljišta, jedva da je bilo u pravome početku. Zapaženi izuzetak čini u to 

vrijeme prof. Qayer, koji 1880. godine izdaje »W a 1 d b a u«, djelo 

o uzgoju šuma, u kome i podrobnije i dublje od svojih predšastnika ii suvremenika 

ispituje uvjete, od kojih ovisi raširenje drveća; iznosi zahtjeve 

pojedinih vrsta drveća u pogledu klimatskih prilika i u pogledu zemljišta; 

ispituje odnos prema svjetlosti, razloge koji utječu na oblik debla, na trajanje 

života drveća, na međusobne odnose drveća, na razmnožavanje 

— i t. d. 

Poslije Qayera javlja se devedesetih godina Rus M o r o z o v, 

koji je proučavanjem života biljmh zajednica otvorio nove vidike šumarskoj 

nauci i udario sigurnije temelje šumskom gospodarstvu, upravo njegovom 

najhitnijem dijelu, pomlađivanju i uopće uzgajanju šuma. Na tim 

temeljima počiva i naš današnji rad. 

Hrvatsko šumsko gospodarstvo onoga vremena stajalo je, razumije 

se, pod utjecajem susjeda. Svršavajući škole, koje su bile, izravno ili neizravno, 

u sferi tekovina njemačke šumarske nauke, nisu se naši šumari 

u glavnom odvajali ni u svome praktičnom radu, a nii u svojim pisanim 

radovima od svojih učitelja. Vidimo to na svakom koraku u našem Šumarskom 

Listu onoga vremena. 

Josip Kozarac je udario svojim putem. 

Svršivši šumarske nauke na čuvenoj bečkoj visokoj školil, prateći 

nauku Oaverovu, a prije svega prateći pojave u životu posavske šume, 

čitajući nepisane zakone prirode, Kozarac je prije svega šumar 

— biolog. Počevši od 1885. pa do njegove smrti 1906., nalazimo 

u »Šumarskom Listu«, u bečkom časopisu »Forst und Jagdzeitung« te u 

mađarskom »Erdeszeti Lapok« brojne njegove radove. Svoje gledanje 

342

na šumu jasno iznosi u ocjeni Borggreveovog djela o uzgoju šuma: 

»...jer je šumogojstvo eminentno prirodna znanost, 

na koju najraznovrstniji prirodni faktori u p 1 i v a j u, 

sa kojima šumar danomice računati mora, a da si 

uzmogne protumačiti ome pojave, koje su skopčane 

sa šumskim rastom od prve mladosti pa sve do 

sječe.« 

Bacit ćemo pogled na Kozarčeve rasprave odnosno na predmete, 

koje je obrađivao.* 

II. 

Kozarac je svoju glavnu pažnju obratio uzgajanju hrasta. 

Dolazeći na prostranim staništima u Posavini, nalazeći tu svoj optimum, 

dajući drvo vanredno velike vrijednosti, koje se je brzo pročulo u stranom 

svijetu, hrast je u gospodarstvu Hrvatske u drugoj polovici prošloga 

stoljeća zauzeo jedno od najvidnijih mjesta. Hrast je postao u to doba 

radi svojih osobina jedan od najvrednijih proizvoda Hrvatske, i s obzirom 

na unutarnju, i s obzirom na izvoznu trgovinu. Izvanredne osobine hrasta 

sa naših posavskih staništa jamčile su, da će naš hrast i u buduće, ako 

ga budemo imali, biti jedna od naj skupocjenijih vrsta u naše m šumskom 

gospodarstvu. 

Prateći život u šumi, Kozarac je stao uviđati, da je počelo nestajati 

hrasta iz posavskih šuma. On je vidio i uzroke za- to: 

U vrijeme rada Kozarčeva, osamdesetih godina, a i prije njega, velika 

je potražnja za hrastovom dužicom. Razumljivo je, da je to iz dana 

u dan smanjivalo areal naših starih hrastovih šuma. A kad je došla potražnja 

piljene robe, taj se je areal još više smanjivao. 

Prostranstvo hrastovih šuma mnogo ovisi i od čovjeka. Kozarac je 

vidio, da hrast, prirodno pomlađen u smjesi s drugim vrstama drveća, zaostaje 

u razvoju, pa da ga druge vrste, prije svega brijest i jasen, potiskuju 

I ako se čovjek ne umiješa u tu životnu borbu, nestaje hrasta sa njegovog 

prirodnog staništa, ma da mu je ponik bio gust i bujan. 

Širenje i održavanje hrasta ima i drugih neprijatelja. Tu je u prvom 

redu krčenje šuma sa plodnih zemljišta: potrebe za uzgajanjem veće količine 

žita, šećerne repe, konoplje, lana i hmelja potiskuju hrast. 

Analizirajući posavska staništa, na kojima rastu pored hrasta još i 

druge vrste, dolazi Kozarac do zaključka, da su od prvorazredne 

važnosti fizičke i, kemijske osobine zemljišta a 

onda i klimatske prilike. 

Da bi mogao svoje mišljenje o uzgajanju hrasta u Posavini što više 

kontrolirati, me izmiče mu ni orno, što se o uzgoju hrasta govori i piše u 

stranoj šumarskoj književnosti, poglavito o uzgajanju čuvenoga hrasta u 

Spessartu u Njemačkoj. To mu služi kao oslonac, kada daje smjernice za 

naše gospodarenje u slavonskim hrasticima. 

Videći, da u mnogim branjevinama u Posavini gotovo i nema hrasta 

već je sve zauzeo jasen i brijest, iznosi Kozarac u raspravi »K p i t a n j u 

o pomlađivanju posavskih hrastika« dokaze, zašto je tome 

tako. Kozarac je uočio da je prije svega stepen vlažnosti zemljišta onaj, 

koji određuje, g d j e je hrastu pravo mjesto, odnosno gdje 

* V. »Š u m a r s k i L i s t« od 1885.—1906. i B a 1 e n, Josip Kozarac, Zagreb, 1936, 

343

će se i hrast i jasen dobro osjećati ili pak gdje će 

b i t i p r a v o mjesto samo jasenu. Fizičke osobine zemljišta, 

prije svega voda, određuju ovdje uvjete za 

dolaženje pojedinih vrsta, a to opet ima bitni utjecaj 

i na kakvoću i na količinu proizvodnje. 

Prema tome svaki utjecaj čovjeka, koji pogoduje fizičkim promjenama 

u zemljištu, utječe i na veličinu hrastovoga areala u Posavini. Tako, 

primjerice, suviše prostrane sječe na čisto, kad je uklonjeno sve granato 

stabalje, sa dobro razvijenim krošnjama, koje služe kao jake sisaljke, pomažu 

uzdizanje podzemne vode, a onda često izazivaju i samo zabarivanje. 

1 tako postepeno i nečujno nastaju onda i smetnje, i fiziološke i mehaničke, 

koje su na putu širenju hrasta. 

Imajući pred očima, da je potrebno pod svaku cijenu osigurati hrastu 

budućnost, jer to traže interesi narodnoga gospodarstva, Kozarac iznosi 

prijedloge o mjerama, koje valja poduzimati, da se zaista osigura njegovo 

pomlađivanje na posavskim staništima a s time, da se osigura i vrijedna 

proizvodnja. 

Kozarac je uočio i važnu činjenicu, da hrast u mješovitoj 

sastojini, osobito u zajednici s jasenom, daje najbolji 

uspjeh. U vezi toga postavlja i načelo, kakva ta zajednica treba da 

bude. Imajući pred očima prilike staništa, prije svega uviđajući važnost 

fizičkih osobina zemljišta, predlaže mjere za uzgajanje hrasta. Na temelju 

toga i poslije ispitivanja strukture posavskih branjeviina traži, da 

treba »postaviti sve na svoje m j e s t o« a to znači: g d j e je 

zemljište po svojim fizičkim osobinama sposobno 

za hrast ii za jasen, treba pomoći hrastu; gdje je 

zemljište radi obilja vode sposobnije za jasen nego 

za hrast, treba odabrati gredovitija, ocjeditija mjesta za 

hrast; gdje od prirode ne dolazi hrast radi suviše 

velike vlage, tu ga ne treba ni forsirati, jer je to 

stanište za jasen. 

Gledajući danomice, kako se u posavskim hrasticima ne gospodari 

dobro, jer im se ne osigurava pomlađivanje, Kozarac proučava vodostanje 

u tim šumama i predlaže mjere, za načine pomlađivanja. Za osnovicu mu 

služi činjenica, što u jednim šumama leži voda 6 do 7 mjeseci, dok su 

druge uopće izvan dohvata povodnje. 

Prateći život hrasta i njegov razvitak, Kozarac je prvi uočio i ispitao 

utjecaj t. zv. »feil jele šume« •— vrsta, keje dolaze osim hrasta na posavskim 

staništima. On je ustvrdio, da je u posavskoj sastojini 

hrast — aristokracija, dok su brijest, jasen, topola i 

druga bijela šuma — parije. On dokazuje, kako je potpuno nepravilno 

učenje, da treba već od prve mladosti uzgajati čiste hrastove 

šume. Ističući mnoge korisne utjecaje »bijele šume« na uzgoj i razvijanje 

hrasta, dolazi do jasnih zaključaka, prema kojima treba urediti pomlađivanje 

u posavskim šumama, a to znači: hrastu uvijek treba daje 

glava slobodna, a podnožje treba da mu čuvaju parije. 

Kozarac nije u svojim radovima ove vrste obradjivao samo pitanje 

pomlađivanja hrasta, što je svakako jedan od najvažnijih momenata u 

životu posavskih šuma. On je uočio i važnost čišćenja i proređi 

vanj a. Imajući pred očima činjenicu ; da se na bogatim posavskim staništima 

brzo i bujno razvija mješovit podmladak, jer pored hrasta dolazi 

344

tu i t. zv. »bijela šumi,« pa znajući da se samo u mješavini s »bijelo" 1 šumom« 

razvija hrast u materijal osobite vrijednosti, ispitivanjem prilika u 

šumi opredjeljuje Kozarac vrijeme, kad treba zahvatiti u šumu, drugim 

riječima: kad je treba pročistiti odnosno prorediti, da se i hrastu — 

aristokrati, i bijeloj šumi — parijama omogući izvršenje 

onoga zadatka, kojj im pripada. 

Kozarčevom oku nisu izmakle ni druge pojave u posavskim šumama. 

U stranim časopisima, njemačkim i mađarskim, pisalo se je 1891—1892 o 

t. zv. poznom h r a s t u (0. tardiflora odnosno Q. tardissima.) I Kozarac 

posvećuje pažnju toj temi ispitujući prednosti toga hrasta u našim 

posavskim šumama. On traži, da se izvediu pokusi i istraživanja 

idaj.e konkretne prijedloge za istraživački rad 

u t o m p r a v c u. Ti prijedlozi čekaju još i danas da se na njih odgovori. 

Nisu Kozarcu izmakle ni strane vrste drveća, koje su se u ono doba 

počele unositi u većoj mjeri u naše šume, a to su američki jasen 

i kanadska topola. Njegova predviđanja o važnosti ovih dviju vrsta 

potvrđuju uspjesi, koje te dvije vrste, u određenim prilikama, pokazuju na 

našim staništima. 

III. 

Pored uzgojnih prilika u posavskim šumama Kozarac je budno pratio 

i unovčenje hrastovih šuma. No i u raspravama ove vrste ima redovno 

pred očima u prvom redu ono, što je važno i sa uzgojnog- gledišta. 

Stranci su otkrili vrijednost naše hrastovine, koja je u polovini prošloga 

stoljeća postala čuvena ii po velikim dimenzijama i po fmoći žice i po 

lakoradnosti i po elastičnosti. Kad je rezana građa od naših hrastova prodrla 

u svijet, zauzela je naša hrastovina svoje pravo mjesto. Pored hrastovine 

dolazi na svjetsko tržište jasenovima i brestovima, pa Kozarac i 

njim a obraća pažnju. 

Poslije Danhelovsky-a (1873) Kozarac je najdublje ušao u pitanje 

unovčavanja hrastovine. Ni poslije njega nema nikoga, tko bi to pitanje 

dublje proučio. Kao pravi istančani analizator opazio je, da na vrijednost 

hrastovih sastojina u Posavini utječu tri glavna čimbenika: smjesasastojine, 

obrast sastojine i stanje tržišta odnosno potražnja. 

Analizom navedenih čimbenika dolazi do zaključka, koji je od 

osobite važnosti i za uzgajivača: v e ć il p o s t o t a k hrasta u s a s t o- 

jini diže cijenu po jutru, veći postotak bijele šume 

diže cijenu po stablu (po hrastu). Analizirajući dalje dolazi do 

zaključka, da postotak hrasta može bilti u sastojini najviše 

60 do 70%. Gdjejepostotakhrastaveći od 70%, t u o n 

zaostaje u kakvoći. Prema tome hrast postizava svoju 

najveću vrijednost u mješovitoj sastojini određene 

struktur e. 

Analizom vrijednosti, koja se postizava unovčenjem hrasta, dolazi 

Kozarac do zaključka, da hrastovinu treba unovčavati! po mogućnosti što 

više kao robu za pilanu a ne kao za dužice. A baš je roba za dužicu u ono 

vrijeme progutala mnogo hrastova vanredne kakvoće. 

Prateći cijenu tzv. »bijele šume,« a poglavito jasenovine, upozorava 

Kozarac na ulogu njezinu, pa stavlja šumarima na dušu, da ne uzgajaju 

na posavskim stan isti m u svakom slučaju čisti hrast. 

»S u u m c u i q u e — svakom svoje — kaže Kozarac, a to znači da 

345

jasen ima svoja staništa, a hrast svoja, jer će se »izvrsno napred u- 

jući jasen uvijek bolje isplatiti, negoli zakržljali 

hrast.« Osim toga i ovom .prilikom upozorava na činjenicu, 

da se najljepši hrastovi o d g a j u j u jedino u 

smjesi s bijelom š iu m o m. 

IV. 

Kao svestrano obrazovan šumar Kozarac je pisao i o drugim pitanjima 

šumskoga gospodarstva. 

Znajući da je šuma nezamjenljiva za život čovjekov il uopće u kućanstvu 

prirode, posvećuje mnogo pažnje pitanju, koje je još i danas otvoreno 

u mnogim našim krajevima. A to je pitanje pustošenja 

šume. Nedovoljna, po njegovom mišljenju »plitka kultura« razlog 

je, da čovjek sa toliko malo ispravnoga shvatanja gleda na šumu. Izgleda 

da čovjek ne shvata što radi, jer uništava ono, što mu je priroda poklonila, 

a što mu je neophodno potrebno za život. Samo takvom krivom shvatanju 

ima se zahvaliti, da se šuma smatra kao »zahvalna blagajna,« 

odakle 'še može uzimati, a ne treba platiti ni kamate. A da se zaista dođe 

do toga »nađu se kojekakvi razlozi, kao što su prestarost, 

suho vrhostHrulostšumei napadaj crvanadrv o«. 

Obuhvatajući naš sveukupni problem poljoprivrede i šumarstva upravo 

vapije, kako je prijeko potrebno svu našu proizvodnju (podvostručiti — 

dakle prije svega poboljšati i pašnjake i livade, a onda neće biti potrebno 

krčenjem smanjivati površinu šuma. Gledajući šu m u sa privatno-gospodarskoga, 

sa socijalno političkoga i sa etičkoga gledišta, smatra da je »povećanje 

drugih kultura na račun šumskoga tla na štetu ne samo blagostanja 

uopće, nego naročito i na štetu svakog pojedinog vlasnika, bio tai 

posjednikom šuma ili se bavio poljodjelskom produkcijom, pa je pravo 

razmjerje uvjet i posljedica napredka obiju grana narodnoga gospodarstva.« 

Drugim riječima: treba u poljoprivredi više i smišljenije raditi, pa 

neće trebati dugo posizati za šumskim zemljištem odnosno neće trebati 

otimati šumi zemljište, koje je ona zauzela. 

Svoju tvrdnju obrazlaže Kozarac uspjelim citatima E. M. Andta: 

»Sad će u mnogim zemljama ona ista sjekira, k o j a s i- 

j e č e šumu, p o d s i j e c a t i sam narod,« pa W. Richla: »U n i- 

štite šumu, pe ste uništili historijsko građansko društvo. 

Čovjek ne živi osamom kruhu. Akoi ne budemo 

uvijek trebali drva, ali šumu ćemo ipak trebati. Ako 

namine bude od nužde onaj su hara k, daogrijemo vanjskauda 

našega tijela, ipak nam j e potrebna ona svježa 

zelen šumska, da nam r a z g r i j e dušu.« 

Kozarac osobito ističe utjecaj šume na zaštitu poljoprivrednih kultura 

i smatra, da bez šume ne bi bilo moguće održati ljudska naselja a ni 

plodnost zemljišta na podnožju brda. Prema tome šuma ima jaki udjel u 

renti, koju daju poljoprivredne kulture, jer ih ona zaštićuje. Šumi pripada 

barem toliki udjel, koliki pripada onima, koji o b- 

djelavaju zemlju. 

. 

346

Kozarac je ozbiljan analizator pojedinih pojava u šumskom gospodarstvu. 

Za sve traži dokaze, pa su mu zato i zaključci bez prigovora ali 

odmjereni i suhi. 

Ozbiljnog analizatora vidimo i u njegovim pripovijetkama. Daje odgovor 

na postavljeni! problem. 

Ali ipak, kad u svoji m pripovijetkama govor: o šumi, ne može zatajiti 

sve one mnoge utiske, koje je danomice primao radeći u slavonskoj 

šumi. On osjeća život šume kroz vjekove, osjeća, da je šuma zajednica 

života i da je harmonija glavna osobina te najsavršenije zajednice, pa sve 

to iznosi i biranim riječima. Razglabanje biocenotskih odnosa, što je devedesetih 

godina i! kasnije produbljivao Moro zov, nalazimo i kod 

našega Kozarca, pa i nehotice dolazimo do zaključka, da su 

ova dva velika u m a. koja su se, kako Kozarac u Šumarskom Listu spominje, 

sastala u posavskoj šumi, imala mnogo zajedničkih pogleda na život 

šume. 

Suhi analizator, gledajući koliku ulogu ima šuma u gospodarstvu narodnom, 

smatra je sveopćim narodnim blagom, čija se vrijednost 

ne može izraziti brojkama. 

Svoje shvatanje o šumi izražava Kozarac zanosnim riječima, kojima 

je teško naći premca: 

»S v a t k o, tko ima dušu i srce, nalazu neiscrpljive 

pobude u toj nenatkrivljivoj izložbi majke prirode — 

i slikar i glazbenik i filozof ne mogu proći šumo m, a 

da ne obogate maštu ili znanje s novim pronalaskom.« 

»P o n o s n o i m a e s t e t i č n o d i ž e s e o n a u s v o j o j ö g r o rali 

o s t i visoko nad obični nivo, dijeleći svoje darove na 

sve strane, ne

lng. PAVLE FUKAREK 

(Sarajevo): 

PRVI PRILOG POZNAVANJU MUNIKE 

ILI SMRČA 

[PINUS HELDREICHÜ CHRIST VAR. LEUCODERMIS 

(ANTOINE) MARKGRAF1 

(ERSTER BEITRAG ZUR KENNTNIS DER PANZERKIEFER) 

Medu šumskim drvećem Balkanskog poluotoka ističu se u prvom 

redu neke četinjače. To je na prvom mjestu Pančićeva omorika 

(Picea omorika Pančić), zatim motika ili bugarski b j e 1 a 

mura (Pin us peuce Qrisebach), a onda m u n i! k a ili s m r č 

(P ii n u s H e 1 dr e i c h ü Christ var), kojoj su namijenjeni ovi redci. 

Pančićeva omorika proučena je, može se reći, gotovo u tančine. 

0 njoj imamo vrlo mnogo pisanih podataka i nekoliko značajnih monografija 

starijeg i novijeg datuma, a postoje i daljnja nastojanja, da se 

njeno poznavanje i proučavanje obuhvati sistematski 

0 mol i ci nalazimo isto tako vrlo mnogo pisanih podataka, a što 

je najglavnije, ona je iscrpno i pregledno obrađena u monografiji profesora 

Dimitrova. 1 Prema tome daljnje njeno proučavanje olakšano je samim 

time, što su svi! važniji podaci o njenom rastu i osobinama skupljeni 

i pregledno obrađeni na jednom mjestu. 

Sa munik/om nije u potpunosti isti slučaj. Od godine 1863, kada 

se je u botaničkoj literaturi pojavio prvi opis ove, u ono vrijeme nove i 

zanimljive vrste bora na Balkanskom poluotoku, nije se smanjilo zanimanje 

za nju do današnjih dana. U toku njenog daljnjeg proučavanja nižu 

se opisi njenih staništa i osobina po gotovo svim botaničkim časopisima 

i knjigama, koje se bave proučavanjem flore balkanskih zemalja. Pojavljuju 

se i veće rasprave i radovi!, u kojima nalazimo značajne podatke 

o zanimljivom pridolaženju ove vrste u najvišoj šumskoj regiji visokih 

planina Balkanskog poluotoka. Među prvima, koji su munici posvetili 

mnogo pažnje, bili! su znameniti botaničari Dr. Günther Beck, F r a- 

n,j o F i a 1 a, šumar Geschwind i Karlo M a 1 у. U novije vrijeme 

doprinjeli su mnogo upoznavanju ovog drveta prof. Dimitrov, Stoj 

a n o v i S t e f a n o v, pa Dr. Müller, Dr. Markgraf i drugi. Kad bismo 

htjeli nabrajati sva botanička djela i rasprave, koje obrađuju mimiku, 

morali bismo sastaviti popis od preko dvije stotine pisaca i djela. Već 

time, što su ovi podatci porazbacani na toliki! broj rasprava i djela, vrlo 

je teško upoznati se i samo sa onim, što je najvažnije ustanovljeno i istraženo 

za ovu vrstu drveća i što je, možda, najpotrebnije da se zna o njenim 

osobinama. 

Možda je ovaj posao bio do sada zanemaren iz razloga, što većina 

šumarskih stručnjaka smatra mimiku kao drvo sporedne važnosti. Ona, 

1 Т. Dimitrov — Molika — Pinus Pence Griseb. Monografija. Preveo sa bugarskog 

tog. 0. Krstić, Skoplje 1933. U izdanju: »Balkanske privredne biblioteke«. 

348

navodno, nema nikakve naročite vrijednosti za šumarstvo a jedino značenje 

ima kao botanička rijetkost naših šuma. Na temelju njenog sporog 

rasta i relativno teškog uzgajanja došlo se je do tih na prvi pogled ispravnih 

zaključaka. Međutim, kod toga su zaboravljeni njeni nevjerojatno 

skromni zahtjevi na dobrotu tla, odnosno njene sposobnosti, da raste i da 

se razvija na takvim zemljištima i u takvim nadmorskim visinama, gdje 

ostalo šumsko drveće ili uopće ne uspijeva ili se razvija u kržljave i bezvrijedne 

oblike. 

Danas, kada je problem pošumljavanja Krša postao neobično važan, 

jer su posljedice ogoljavanja vrlo teške, vrijednost munike, na određenim 

staništima, pojavljuje se u sasvim drugom vidu. Za pošumljavanje viših 

planinskih predjela, u kojima nastanak gologa Krša ima najteže posljedice, 

nema možda prikladnijeg drveta od munike. Isto tako ii mnoge druge 

sterilne površine Krša najbolje će se i najsigurnije pošumiti sa ovom 

vrstom. Zaštita od usova (lavina), na koju se kod nas danas još ne obraća 

nikakva pažnja, pokazati će pravu vrijednost munike. Prema svemu tome 

treba s punim pravom ovoj vrsti drveća u buduće posvetiti mnogo veću 

pažnju. 

Namjera mi je, da u nekoliko priloga prikazem pregledno dosadašnje 

rezultate istraživanja i opažanja o ovoj vrsti drveća. Kao prvi prilog 

uzeo sam pitanje geografskog raširen ja, koje ima 

kasnije poslužiti kao osnova za daljmje proučavanje i upoznavanje. Već 

samo pitanje utvrđivanja areala munike dovodi nas do važnih zaključaka 

o ekologiji ove vrste, o ćemu će biti i ovdje govora. 

Ostala pitanja, koja se odnose na ovu vrstu, obradit ću u narednim 

prilozima. 

* 

Da bi se temeljito upoznali sa ovom vrstom drveća, potrebno je na 

prvom mjestu, da se upoznamo sa njenim naučnim i narodnim nazivima, 

a na taj način ukratko i sa historijatom njenog otkrića. 

Prvi naučni latinski naziv ovome drvetu dao je švicarski botaničar 

Christ. On je, proučavajući porodicu borova, našao u herbaru B o i s- 

siera primjerke jedne vrste bora, koje je na tesa.lskom Olimpu 

sabrao botaničar Th. Heldreich i označio imenom »P i n u s Pinaster? 

Ait« Cr ist je odmah vidio, da se ovdje radi o jednoj sasvim 

novoj vrsti i dao se je na njeno proučavanje. Rezultate tih svojih proučavanja 

objavio je 1863 godine u raspravama švicarskog prirodoslovnog 

društva u Bazelu (Crist 1). Novu vrstu nazvao je u počast njenog 

pronalazača Pinus H e 1 d r e i c h ü - C h r i s t. 

U isto vrijeme sakupljao je bilje i sjemenje za bečke botaničke 

vrtove Franjo Maly u Krivošijama i na Orjenu i ovdje je naišao na 

velike sastojine jednog njemu do tada nepoznatog bora. Sakupivši grančice 

i češere toga drveta, donio ih je sa sobom u Beč. Za to se je zainteresirao 

poznati botaničar A n t o i ne i uzeo je te grančice i češere na proučavanje. 

An to ine je smatrao, da ima pred sobom novu do tada još 

neotkrivenu vrstu pa joj je dao naučno ime prema svjetloj boji njene kore 

Pinus 1 epco d er mi s. (A ntoi n e 2). 

Nešto kasnije iza članka, koga je o tom drvetu napisao Antoine, piše 

Crist (3) da je njegov Pinus Heldreichü samo jedna forma u mladosti 

ovoga po Antoine-u opisanog drveta, i smatra, da je to drvo jedna vari- 

349

jacija crnog bora, ispravljajući mu naziv u Pinus Laritio var 

leucodermis. 

Iza toga se je u upotrebi zadržao Antoineov naziv Pinus leucodermis 

i danas ćemo naći najviše opisa i podataka o tome drvetu pod 

tim nazivom. Tome je možda najviše doprinjeo u ono vrijeme jedan od 

najboljih poznavaoca flore Balkanskih zemalja, Dr. G. Beck, koji se tim 

nazivom služi u svim svojim vrlo značajnim radovima. I sam je B e ck (4) 

kod svog prvog susreta s tim drvetom na planini Prenju mislio, da je pronašao 

jednu novu, botaničku vrstu. U prvom izvještaju sa ove ekskurzije 

maziva on to drvo Pinus P r e n j a, no kasnije ispravlja sam taj naziv 

pošto je ustanovio, da je to isto ono drvo koje je već prije našao F r. 

M a 1 у na Orjenu. 

Češki botaničar E d. Forma nek (5) proučavajući floru Epira naišao 

je na planini Pindu na neke borove, koji su mu se učinili zanimljivi. 

Prema mjestu nalaza nazvao ih je imenom Pinus P i n d i c a i objavio 

je njihov opis. Materijal, koji je sabrao Formanek prilikom svojih putovanja, 

pregledao je Dr. V and as (6) i među ostalim ustanovio, da su 

grančice od Pinus Pindica u herbaru — grančice običnog crnog 

bora, a nikako neke nove nepoznate vrste. 2 Na istom mjestu na planini 

Pindu sabrao je grančice i češere ove Formanekove Pinus Pindica i botaničar 

S i n t en i s. Pregledom je ustanovljeno, da ovi primjerci Sinteni'sa 

potječu od prave munike (Sintenis — Iter thessalicum 1896 

Nr. 962!). Kasnije se je ustanovilo, da na istom staništu na planini Pindu 

raste i crni bor i munika, pa postoji mogućnost, da je Formanek zaista 

našao pravu mun'iku (što bi odgovaralo i narodnom! nazivu koga je zabilježio), 

ali da je pogriješkom u herbar sabrao grančice običnog crnog bora. 

Prema tome neki autori uzimaju i ovaj Formanekov naziv kao sinonim 

za muniku. (Vidi o tome još Novak [7] i Adamović [8]). 

Botanički naziv Pinus magellensis Schouw odnosi 1 se na 

jednu vrstu klekovine (Pinus montana Mili.), koju je Schouw (9) pronašao 

na planini Monte Majela u srednjoj Italiji. Među ostalim zabilježio 

je Schouw, da je na planini Monte Polliho u južnoj Italiji našao jednu vrstu 

bora, koju nije znao, da li da je pribroji k svojem Pinus magellensis-u ili 

k crnom boru. 8 " Na planini Monte Pollino našao je kasnije Bi agio 

Longo (10) sastojine prave munike, pa su prema tome neki talijanski 

botaničari (F i o r i 11) smatrali, da je munika već prije bila poznata 

Schouwu, samo što ju ovaj nije dobro označio. 

Najnovija istraživanja Dr. Markgrafa (12) pokazla su, da ta 

vrsta ima dvije jasno istaknute varijacije. Jedna se od tih varijacija ističe 

i sa nekim razlikama u građi češera a onda i time, što je mnogo bržeg 

rasta. Za naziv vrste uzima Markgraf Christov naziv Pinus H e 1 d r e i- 

c h i i pošto je taj stariji od Antoine-ovog, pa prema tome ima prvern^ 

2 Dr Vatrdas piše o tirn primjercima iz Formanekovog herbara slijedeće: »Pinus 

pindica Form, a tyipica P. migrieante Host, non diversa, cum P. leueodermi Ant. hon 

confundenda.« 

3 Originalni primjerci Pinus magellensis, koje sam imao prilike vidjeti u herbaru 

Muzeja u Sarajevu (Dörfler-Herbarium normale No 4097 leg. G. Rigo) nemaju sa našom 

mimikom ništa zajedničkog i bez sumnje pripadaju jednoj vrsti klekovine. (Pinus 

montana Mili). 

350

stvo. 4 Varijaciji, koja i m a brži rast (apofise češera plosnate), a koja je 

utvrđena do sada samo na tri staništa, daje ime var. ty/pica — smatrajući 

da ona odgovara primjercima, koje je Heldreich prvi put našao. Za 

ипе druge varijacije uzima Antoineov naziv — var. leucodermis. 

Ovu nomenklaturu preuzeo je i F i t s c h e u (13) u najnovijem izdanju 

Beissnerove knjige o koniferama. Prema tome je naziv naše muinike, one 

varijacije, koja ima sporo prirašćivanje i koja dolazi općenito u svim staništima, 

Pinus Heldrei'chii Christ, var. 1 eiu cod e r m i s 

(An t o i n e) M g i. 

U literaturi Nijemaca nalazimo također više raznih naziva za to 

drvo. Najčešće se tu susrećemo s nazivom Panzerkiefer ili P a n- 

Slika 1. 

Karakteristična ispucalost kore mimike (Hranisava). 

Foto: Fukarek 

zerföhre — prema gotovo pravilno poredanim višekutnim pločama 

na koril, koje kod tog drveta izgledaju slične viteškom oklopu. (Vidi sliku 

br. 1). Kod Nijemaca su u upotrebi negdje još i nazivi — W e i s s r i n- 

d i g e Kiefer (bjelokori bor), Seh langenhau t-K i e f e r (zmijokori 

bor) ili H e 1 d• r e ii cjh s K i e f e r (Heldraihov bor). 

Narodni naziv Bugara za to drvo je — crna m u r a, za razliku od 

molike (Pinus Peuce Orisb), koja je bjela mura. Ova razlika u nazivima 

osniva se na boji krošnje (iglica), koja je kod munike, iz daljine gledana, 

tamnija nego krošnja molike. 

Talijani ovaj svoj bor iz Kalabrije i Bazilikate nazivaju — i 1 p i n o 

1 a r i c a t o, pravije P i ö c a (prema B. Longo 10). 

ispravniji. 

1 Ovo je već Hayek (90) naglasio i u svojim radovima usvojio ovaj naziv kao 

351 

ч *

Zanimljivo je, da je literatura zabilježila više raznih narodnih naziva 

toga drveta u Grčkoj. Za područje Olimpa izgledaju svi ti nazivi 

manje više slični, te su oni možda, radi teškoće jezika krivo zabilježeni. 

Christ (1) bilježi (prema navodu Heldreich-a) naziv — rhemoaga; 

Boissier (14) (također prema navodu Heldreich-a) — rem tala, a 

prema M a i r e et Petit men gin u (15) ovaj je naziv — rompolo. 

Na planini Pindu zabilježio je Formanek narodni naziv za svoju Pinus 

Pindica — rh obol os, a Maire et Petitmeng in sličan naziv 

za muniku — r o b u o 1 o. 

Markgraf (12) je u Albaniji zabilježio dva narodna naziva za 

muniku. Na mjestu, gdje rastu obje varijacije zajedno, narod ih dobro 

razlikuje i za svaku ima poseban naziv. Var. t у p i c a nazivaju — p i s h 

ekuqe — crveni bor, avar. leucodermis — pischebardhe — 

bijeli bor. Dr. Bošnjak zabilježio je. da Arnauti na našoj teritoriji nazivlju 

muniku — g v e n. 

Narodni naziv toga drveta u našim krajevima je različit. Pančić 

(16) je prvi zabilježio njegov naziv -— »munika« sa napomenom, da 

narod u Crnoj Gori pod tim imenom to drvo vrlo dobro razlikuje. Naziv 

»m u n i k a« najčešće je kod nas u upotrebi. Iz Pančićevih radova prenesen 

je u stručne knjige, te je tako taj naziv došao u stručnu upotrebu. 

Tomu nazivu slični su još neki lokalni! nazivi, primjerice mulika (Sandžak) 

i muljika (Orjen). Iz iste osnove potječu nazivi moljika i 

mol je vi na, koje je zabilježio Beck. Naziv munika ili još bolje 

m u n j i k a, koji se također čuje, dade se vrlo lahko dovesti u vezu sa munjom 

— gromom. Nije isključeno, da je narod tim nazivom nazvao to 

drvo htijući istaknuti česte udarce gromova u ovo istaknuto i smolom bogato 

drvo. 4a Šumarski savjetnik Belamarić čuo je od seljaka u Hercegovini, 

da se to drvo zove muljika zbog njegove kore, koja je svjetlo sive 

boje kao riječni mulj. U Hercegovini je češći naziv za to drvo — smrč 

ili smrčika i prema njemu nastali, su neki mjesni nazivi kao: Smrčeva 

kosa, Suva smrčevina itd. Naziv munika, osobito naziv mulika ima 

svoju nezgodnu stranu u tome, što je vrlo sličan nazivu molike (Pinus 

Peuce Grisb), i s ovom se može vrlo lahko zamijeniti. Petrović (17) piše, 

da se to drvo na Koritniku jednostavno naziva — bor, doćim crni bor 

je tamo — pitomi bor. 5 Bošnjak saopćuje u pismu, da to drvo u Prokletijama 

takođe zovu samo — bor, ali se čuje još i naziv »1 uč e v i n a«. Košanin 

(26) bilježi, da taj bor na Sar planini (Seoce) zovu »c r n i b o r«, 

jer je molika tamo »bijeli bor«, a pravog crnog ili bijelog bora tamo 

uopće nema. * 

Prelazeći na daljnja izlaganja vrijedno je da se upoznamo sa geografskim 

raširenjem i! staništima ovoga bora. S time u vezi potrebno je 

prethodno istaći neke glavne i općenite karakteristike raširenja i pridolaska 

ove vrste. 

* a Vidi o tome i članak — Đ. Orlić — U zubačkim i krivošijskim planinama — 

u Hrvatskom planinaru 1938. str. 320. Za crni bor poznat je naziv lučika, koji je u 

upotrebi kod Hercegovaca. 

5 Dr. Petrović je zabilježio također, da munikove češere na Koritniku zovu 

bočke. Raspitkivao sam se u Hercegovini za neki slični ili posebni naziv za češere munike, 

ali sam mogao doznati, da tamo za to nemaju nikakav poseban naziv, nego 

češere zovu šišarice ili šešarke, isto kao i one crnog i drugih borova. 

352

Kao osnova poznavanja raširenja munike mogu nam odlično poslužiti 

zanimljiva istraživanja Dr. Koša ni na (18). Ko sanira je u više 

rasprava iscrpno obradio vegetaciju tzv. tercijernog bilja, tj. bilja i šumskog 

drveća, koje potječe još iz tercijerne vegetacije našeg kopna. On 

stavlja ovdje na prvo mjesto oba naša endemna bora — muniku i moli 

k u. Sjeverna granica njihovog areala primaknuta je obalama Jadranskog, 

Jonskog i Egejskog mora i proteže se po planinskom lancu, kome 

je početak na Čvrsnici i Prenju u Hercegovini te »ide sjevernom Crnom 

Gorom (planina Sinjavina) 6 , prelazi Prokletije nešto malo istočnije od 

Žljeba, polovi Šar planinu i ide na jug do Peristera, gdje skreće na istok 

i prelazi vijencem Nidže na Pirin, Rilo i Rodope.« Za samu muniku važe 

ove granice sa manjim izmjenama i nadopunama, koje su nastale otkrićem 

novih staništa, sve do Peristera. Odavde se prekida ova granica tako, 

da izvan područja, koje je tako ograničeno sa istoka i sjevera i koje se od 

Peristera odnosno Galičice pruža na jug do ispod planine Pinda imamo 

dvije sasvim odijeljene skupine staništa, i to skupinu na Pirimu i Ali Botušu 

u Bugarskoj i skupinu

Anomaliju u tom pogledu čine staništa u Sandžaku kod Plevalja I 

staništa kod Negbina u Srbiji. Ova se staništa nalaze u čisto kontinentalnim 

predjelima, pa stoga, kao i zbog drugih razloga, nisu unesena u ovaj 

areal. 0 ovim staništima bit će još posebno govora. 

Južna i zapadna granica areala jele (Abies pectinata Mili) 

ismrče (Pi c e a excelsa Lk.) na Balkanskom poluotoku gotovo 

se poklapa sa sjevernom odnosno istočnom granicom areala munike. 

Odnos ovih areala vrlo zanimljiv. Staništa munike u sjevernom i istočnom 

dijelu svog protezainja sastaju se sa staništima jele odnosno smrče. 

Takav slučaj imamo, primjerice, na sjevernim i istočnim granicama planina 

Prenja i Čvrsnice u Hercegovini. Oranica između ovih areala nije 

oštra i izrazita. Unutar areala jele odnosno smrče nailazimo još na pojedine 

skupine rnunika, ali tu ti tolikoj mjeri prevladavaju mlađe otpornije 

i bolje prilagođene vrste, jela ili smrča, a poglavito bukva, koja čini glavnu 

vrstu u tim šumama, da o nekim izrazitim staništima munike ovdje ne 

možemo govoriti. Muniku nalazimo ovdje samo još ondje, gdje se uslijed 

osobina zemljišta nisu mogle naseliti spomenute vrste. Lijep primjer za 

to pružaju nam 1 i staništa na planini Bjelašnici (Hranisava), gdje munika 

tvori jedan isprekidani uzani pojas na gornjoj granici visoke šume, na 

strmim kamenitim rebrima il na stijenama, koje se gotovo okomito ruše 

sa vrha planine. Nekoliko skupina munike na stijenama, koje su postepeno 

već zauzele smrča i donekle bukva, sasvim je potisnuto i pokazuje jasan 

prijelaz u čista smrčeva staništa. 

Prema ovome izilazi, da munika nalazi optimalne uvjete uspijevanja 

i naseljavanja u prelaznim kontinentalno mediteranskim 

(submediteranskim) predjelima. Ovakva staništa su visoke 

planine uz samu morsku obalu i oni planinski predjeli, koji se nalaze iznad 

dubokih riječnih dolina mediteranskih pritoka. Glavna karakteristika staništa 

munike su spomenuti odnosi prema mediteranskim saobraćajnicama 

tj. prema riječnim dolinama, koje su otvorene prema Mediteranu. Ova 

zanimljiva činjenica, i ako poslije kraćeg razmatranja jasno upada u oči, 

nije bila tako jasna mnogim istraživačima. Glavni je razlog bio za to, 

što su se kroz literaturu uporno provlačili mnogi netočni navodi o staništima, 

pa se tako nije mogla dobiti jasna i pregledna slika o raširenju 

munike. Tako nalazimo još i u skorašnjem vrlo zapaženom članku Dr. 

Markgrafa (12) naveden priličan broj ovakvih netočnih staništa. 

Saževši sve ovo, što je ukratko rečeno o staništima munike, dobivamo 

jasnu sliku njenog raširenja. Ako se poslužimo priloženom skicom 

staništa (vidi s 1 i k u b r. 2) vidimo, da su gotovo sva staništa skupljena 

oko većih rijeka, pritoka Jadranskog i Jonskog mora, dakle u poriječjima 

rijeka: Neretve, Morače, Cijevne, Bijelog i Crnog Drina, Mati, Arsena, 

Semena, Vojuše i Škumbe. Staništa na planinama Pirinu i Ali Botušu u 

Bugarskoj spadaju u istu kategoriju staništa, pošto se il ona nalaze nad 

dolinom rijeke Strume, pritoke Egejskog mora. Druga kategorija staništa 

bila bi ona, koja se nalaze u planinama, koje se gotovo neposredno uzdižu 

sa morske obale. Ovamo spadaju staništa na Orjenu, Lovćenu u Akrokeraunskim 

planinama kod Valone, na Olimpu i staništa u Kalabriji i Basilikati 

u Južnoj Italiji. 

U prvu kategoriju staništa spadaju planine oko srednjeg toka rijeke 

Neretve, ogranci Prenja, Čvrsnice i Čabulje. Ovdje je utjecaj mediteranskih 

struja jasan i očit. Stanište na planini Preslici, nad Neretvinim pri- 

354

tokom Trešanicom, i stanište iznad sela Orušće u planini Visočici, svojom 

ekspozicijom 1 jasno pokazuju smjer, odakle dolaze struje iz Neretvine 

doline. Na najsjevernijm staništima, na planini Hranisavi, dopiru vjetrovi 

i tople struje iz doline Neretve preko nižeg Ivanjskog sedla i preko blagih 

padina Žepske planine. Analogno ovim odnosima staništa oko doline 

Slika 2. 

rijeke Neretve, nalazimo sličan raspored u slivovima rijeka Morače i 

Cijevne, a naročito je ovaj odnos karakterističan za poriječje Crnog i 

Bijelog Drima. 

Ovako postavljen odnos staništa munike ispada nam još jasniji, kada 

uspravimo netočno navedena njena staništa, što ćemo i učiniti na kraju 

ovoga priloga. 

355

Potrebno je ipak naglasiti, da je današnje raširenje munike pod velikim 

utjecajem čovjeka; osim toga i druge otpornije vrste šumskog drveća 

igraju kod toga značajnu ulogu. 0 tome će biti govora u jednom od narednih 

priloga. 

Konačno, radi boljeg upoznavanja staništa, treba istaknuti relativno 

strogu vezanost munike za vapnenu podlogu. Na svim staništima, na kojima 

sam do sada imao prilika promatrati mimiku a to su hercegovačke 

planine Prenj, Čvrsnica, Visočica, Preslica; bosanska Hranisava te crnogorske 

planine Durmitor, Snijavina, Moračka Brda i Komovi — ona dolazi 

na podlozi od trijadičkih i jurskih vapnenaca i dolomita. I prema podatcima 

u literaturi 1 , njena staništa u drugim planinama vezana su na 

vapnenac. K. M. MiiMer (19) drži, da je mimika mnogo strožije vezana 

za vapnenu, nego molika (Pinus Pence Grisb) za silikatnu podlogu. Iznimku 

čini samo mali broj staništa munike, koja dolaze na silikatu. Na 

ovim staništima, u najmanju ruku, munika pokazuje smanjenu vitalnost. 

Tako na pr. na planini Galičici u Macedoniji, prema jednom pismenom 

saopćenju T. Soške, nađen je na silikatu samo jedan njezin »fertilni 

šib«. Prema Dr. Petroviću (17) munika na silikatnoj podlozi raste i 

na Devetku u Nerodimskom srezu, te kod Cerovačkog Vrha u okolini 

Ošljaka. Također i Dr. Bošnjak saopćuje (pismeno), da na Čaf-Boru 

dolazi na silikatnoj podlozi. Zanimljivo bi bilo ispitati ova staništa i usporediti 

ih sa onima u najbližoj okolici, koja se nalaze na vapnencu. Dr. P e- 

trović zaključuje, da je mimika »krečna biljka«, ali da može izuzetno 

doći i na silikatnoj podlozi. 

Što se tiče njenog visinskog prostiranja valja ukratko reći, da se 

njena stabla nalaze već u visini od cea 900 do cea 1800 metara nadmorske 

visine. Donja granica njenih sastojina nije jasno izražena. Nju nalazimo 

kao pojedinačna stabla ili manje skupine u bukovim submontanim šumama, 

a na mjestima i u društvu sa grabom i drugim vrstama Carpinetuma. 

Njene sastojine pretežno čiste ili sa vrlo malo primjesa drugih 

vrsta nalazimo tek na gornjoj granici prirodnih visokih šuma. Optimum 

i glavno prostiranje ide od cea 1000 do 1600 metara. Na planinama Preriju 

i Čvrsniici munika tvori pojas između bukovih subalpinskih šuma i pojasa 

klekovine. Ove sastojine su jednolične i sa vrlo malo primjesa, grmlja ili 

drveća. Gornja granica njenog dopiranja također nije jasno izražena. 

Iznad njenih zatvorenih sastojina nalazimo je u grupama ili pojedinačno 

sa klekovinom ili na otvorenim položajima i u visinama do 1800 metara. 

Prema Hayeku (90) dopire munika na sjevernoj strani! planine Olimpa 

gotovo do 2500 m. nadmorske visine. 

I. OKOLINA RIJEKE NERETVE 7 

/. Bjelašnica planina u Južnoj Bosni (jugozapadno od Sarajeva) 

Na ovoj su planini dva veća staništa munike, koja su međusobno 

jasno odjeljena i prilično udaljena. Između njih nalazi se poveće područje 

visokih šuma (Lanište — Lapov dol), u kojem nema ni jednog stabla munike. 

To je potrebno istaknuti!, jer neki autori oba ova staništa označavaju 

kao jedno pod nazivom »Bjelašnica planina«. Osim razlike u lokalitetima, 

7 Ovu grupu staništa označuje Markgraf (12) sa nazivom »Stamgebiet der Narenta 

(Neretva) im der Herzegowina und Bosnien«. 

356

ekspoziciji i nadmorskoj visini, ova dva staništa razlikuju se međusobno 

i jasno istaknutim ekološkim, a naročito sociološkim odnosima. 

a) Hranisava planina. Pod tim nazivom poznat je sjeverni 

dio planine Bjelašnice, koji se strmo ruši, gotovo okomitim stijenama, na 

šumski predjel Mehinu Luku. Ovdje se staništa mimike nalaze u uskom, 

samo mijestimiice proširenom isprekidanom pojasu, na gornjoj granici 

visoke šume, ispod spomenutih okomitih zidova planine. Ovaj pojas isprekidan 

je točilima kamenja i plazmama usova (lavina). Lokaliteti staništa 

su: ispod Male Hranisave (iznad lovačke kuće Mehina Luka), Crvene Stijene 

ispod Velike Hranisave (Hadži-Hasanovog vrha), nekoliko manjih 

skupina unutar visoke šume jele, bukve i smrče iznad Paljike, i konačno 

Slika 3. 

Stanište mimike na planini Preslici. 

Foto: Fukarek 

na vapnenačkim stijenama Kozjače. Ovo stanište na Kozjaci utvrđeno je 

danas kao najsjevernije stanište munike — 43°44'45" sjeverne širine. Ta 

je staništa otkrio svojevremeno ornitolog Reiser (vidi Kerner 20), 

a F i a 1 a (21) ih označuje kao »nedaleko od Opančaca:* jedan circa 6 km 

dugi šumski pojas, koji se sastoji iz starih stabala, gotovo bez podmlatka.« 

Opančak je jedna istaknuta glavica u gornjoj visoravni planine, 

dosta udaljena od ovih staništa tako, da ovaj naziv može dovesti do zablude. 

Stanište na Kozjaci, prema jednom primjerku u herbaru zemaljskog 

muzeja u Sarajevu (leg. H. Ritter), označeno je i! nazivom »stijene iznad 

vrela Kradenika«, što odgovara oznaci šireg lokaliteta. 

* Točno bi bilo: Ojpančak. Pisac. 

357

) Preslica planina. Stanište na ovoj planini spada u sjeverozapadni 

hercegovački dio planine Bjelašnice, koji pada spram doline potoka 

Trešanice, jednog od pritoka rijeke Neretve, Ono se nalazi u stijenama 

Visa ii Pieševca, iznad sela Brđani (blizu istoimene stanice na željezničkoj 

pruzi Sarajevo—Mostar). Ove stijene nalaze se ispod velikog područja 

jelovih i bukovih šuma, te prema tome na relativno niskom položaju. 

Glavni dio staništa nalazi se na grebenu Qolog Brda. Ovo stanište je jedno 

od najlakše pristupačnih staništa; od željezničke stanice može se do njega 

doći za nepun sat laganog hoda. Međutim, na veliku žalost, ovo je stanište 

sigurno jedno od najopustošenijih. Qotovo po cijelom području stoje pa- 

Slika 4. 

Mlade mutiike na grebenu Qolog Brda (Preslica). 

Foto: log. Fu'karek 

njevi i leže podpaljena i oborena stabla. Teren je opustošen intenzivnom 

pašom toliko, da nigdje nema traga nekom podmlatku. Na sjevernoj strani 

Golog Brda i Pieševca te nešto u strmim nepristupačnim stijenama, sačuvalo 

se je još nekoliko manjih skupina. Prema pričanju mještana, ovdje 

je nekad mimika tvorila velike i lijepe sastojine, kojih danas nema. Na 

njihovom mjestu, gdje teren nije strm i plitak, naselila se je bukva, a pod 

gusto sklopljenim bukovim sastojinama naći ćemo još gdjegdje po koji 

neistrunuli panj munike. Prema jednoj fotografiji iz H em pel-Willi 

e lm a (22) na strani 160, može se zaključiti, da su tu rasla lijepa i visoka 

stabla još u nedavnoj prošlosti. 

358

2. Visočica planina 

Na ovoj planini sigurno je utvrđeno do sada samo jedno stanište i 

to u Bijelim Stijenama (Borova Qlava 1643 m) iznad sela Grušča blizu 

Dugog Polja. To je stanište prvi put označio F i a 1 a (23) prema usmenom 

saopćenju Reilsera. Stanište se nalazi u strmim, prema sjeverozapadu 

eksponiranim stanijenama vapnenca i rastrošenog dolomita. U 

zapadnom produženju ovog staništa nadovezuju se manje skupine muneke 

i crnih borova unutar bukove sastojine (predio Humac iznad sedla Krstac). 

Na istom mjestu, kod Fiale (23), nalazimo (također prema saopćenju 

Reiser a) navedeno il stanište »u zidinama Lađanice dola«. Ovdje 

je, navodno, Reiser našao »primjerak« munike odnosno »samo jedno 

Slika 5. 

Stanište munike u Bijelim stijenama na planini Visočiei. 

Foto: Fukarek 

drvo između hiljada crnih borova«č (Vidi i Fiala 21). Uzaludno sam 

tragao za ovim primjerkom i obašao sam cijeli predjel oko doline Lađanice, 

no munike tamo, nažalost, nisam nigdje našao. Moguće je, da je ona 

tu nekad rasla, pa je u međuvremenu posječena. Iz tog razloga ovo stanište 

treba označiti za sada još kao sumnjivo, dok se eventualno ne nađu 

neki sigurniji dokazi. 

3. Prenj planina 

Na ovoj planini nalaze se sigurno najljepše sastojine munike. Prema 

Bečku (24), koji ju je tu prvi pronašao i! proučio, tvori ona ovdje jedan 

značajan pojas vegetacije u najvišoj šumskoj zoni, koji se proteže gotovo 

359

kontinuirano oko cijele planine, isprekidan samo mjestimice okomitim stijenama. 

Već Beck bilježi gotovo sva glavna staništa na ovoj planini! i njenim 

ograncima. Tako spominje Borašmcu (leg. Degen) Bjelašnicu, Veliku 

Kapu, TIsovicu, Kantar, Prenj, Četinje, Herac, Lupoglav, Zelenu 

Qlavu, Polica, Glogovo i! dolinu potoka Bijele. Fiala (21) još dodaje 

k ovim staništima i stanište na Riječici (Lešini) iznad varošice Ostrošca, 

a Petratschek (25) navodi lokalitete probnih stabala munike u 

Bukovom Lazu i Dubokom Potoku (?) u dolini potoka Idbra. 

Prema navodima staništa, koje je naveo Beck, izgledalo bi, da munika 

na ovoj planini pokriva samo njene vrhove i najviše planinske kose. 

Međutim kod Bečka su samo označeni glavni predjeli, u kojima dolaze 

staništa munike, pa je potrebno pojedina staništa točnije označiti. Na Zelenoj 

Glavi, najvećem vrhu planine, nema nigdje ni jedne jedincate 

munike. 

Da bi dobili što pregledniju sliku rasporeda staništa munike na ovoj 

planini, poslužit će nam priložena skica (Vidi sliku b r. 6.). Na ovoj 

skici označena su sva staništa munike, koja su do sada poznata u predjelima 

oko rijeke Neretve. Staništa na planini Prenju, a isto tako i ostala 

staništa, označena su, prema zabilješkama na terenu, bez nekog naročito 

točnog premjeravanja. Za našu potrebu, za upoznavanje samog rasporeda 

ii karaktera njenih staništa, ovakvo označavanje može podpuno zadovoljavati. 

Da bi se lakše i preglednije moglo na skici pratiti ova staništa u 

savezu sa opisom u tekstu, povezali smo ih u više izrazitih skupina. Te se 

skupine nižu na sjevernoj strani planine, od istoka prema zapadu, zatim 

prelaze na južnu stranu planine i idu od zapada na istok pa se konačno 

vežu za početnu skupinu. 

a) Boračka Draga. U zapadnom produženju doline, u kojoj leži Boračko 

jezero, nastavlja se duboko u planinu usječeni fluvio-glacijalni prodor 

Boračke Drage. Oko nie se nižu staništa munike: Breza, Boračka 

Mera, Vodeni Kuk, Lišaj, Rudo Polje (Rudi! Doći, Ruda Lastva?), Brdnici 

Somine, Ravna Planina, Crvenica, ispod Poslušnika i ispod Samograda. 

Ova staništa u luku okružuju Boračku Dragu od istoka prema zapadu. 

b) C r n o Polje — Jezerce. Nastavljajući se na staništa u sti* 

jenama Boračke Drage nalaze se i unutar subalpinske bukove šume, koja 

pokriva veliki! dio kraške visoravni Crnog Polja, pojedine veće skupine 

munike. Nekoliko takvih skupina nalazi se oko planinarske kuće »Prijatelja 

Prirode« iznad vrela Čezme. Na Crnopoljskom Osobcu i prema sedlu 

Prevorcu (Prijevorac), zatim od Bunar Lokvice na Tvrđi, na Poslušniku 

i na Borašnilci nalazimo vrlo lijepo razvijene munikine sastojine manjega 

prostranstva. Na Osobcu (2026), na njegovim južnim i zapadnim padinama, 

u Vlasnom Dolu i Velikim Barama nastavljaju se sastojine munike 

(dobro očuvane i gotovo bez ikakvih stranih primjesa) i, protežu se prema 

Jezercu, gdje se razbijaju u nekoliko manjih skupina (Stolovi, padine Taraša; 

»Izgorjela koliba«). 

c) Konjička Bijela. Između Borašnice i Velike Kape kao u 

nekom pravilnom luku okružuju strme stijene izvorište i gornji tok potoka 

Konjičke Bijele. Ove stijene su obrasle gotovo na cijelom svom protezanju 

većim i manjim sastojinama munike. Počevši od padina Borašnice 

— staništa se protežu ispod Tvrđe (Zubca), Osobca, u Skoku, Sačmaliu 

ispod Taraša, u Rakovom Lazu, pod Velikom Motikom u Mlječnom Dolu, 

360

Slika 6. 

36 L

ispod Velike Kape, ispod kote 1830, na Dudića Kukovima i nastavljaju se 

preko Ploče u Pasje Doline. Iz zidova Osobca, Taraša i Velike Motike 

munika prelazil na gornju visoravan planine i ovdje tvori nekoliko krasnih 

sastojina. koje graniče sa borom — klekovinom. 

d) Konjička Bjelašnica — Ti sovica — Id bar Najveći 

i najljepši kompleks sastojina mimike nalazi se na jugozapadnim 

padinama Konjičke Bjelašnice iznad doline Tisovice (vidi sliku 10). Ove 

sastojme vežu se preko Tisovice i gornjeg Idbra sa sastojinama oko Crnih 

Kosa, ispod Cetinia i Međuprenja. Staništa su ova: ispod Podotiša, iznad 

Ivrde Vode na Bjelašnici, ispod Gradine, na glavicama u dolini Tisovice 

Slika 7. 

Stare mimike iznad Lučina u planini Prerija. 

Foto: Dr. Radivoje Simonović 

ispod Kantara, Vrela za Kantarom (samo nekoliko osamljenih stabala) i 

u dnu Tisovice. Na K. Bjelašnici oko Pasjih Dolina i oko stanova Bjelašnica 

(na kamenitim glavicama unutar bukove šume), kota 1520, kota 

1559, Borova Olava, (okolo starih stanova velika množina niskih od stoke 

obrštenih razasutih primjeraka), Smrč, na putu sa Bjelašnice u Rapte, 

Djevojački Kuk, zatim prelaze preko Gornjih Tonatišta, Zmijhica, Bukovog 

Laza ispod Tisovice, obuhvataju gornji tok Idbra te prelaze preko 

Crnih Kosa, Gole Glavice, Točila, Grebena ispod Cvitinja (Cetini a) na 

Letukin Grad, Letukino Obi je, Međuprenj (Milanova koliba), u Gvozdinama. 

Burin Klis (Risovac), Suvu Smrčevinu i Veliki Stog. Ponešto odijeljeno 

od ovog niza dolazi: munika na strmim stijenama Rječice i Lisine 

(Lešine) iznad doline potoka Idbra. 

362

I 

e) Glogovo — Luč i ne. U ovoj grupi! staništa munika dolazi 

u strmim stranama gornjeg toka potoka Mostarske Bijele, ma Preniskom 

Gvozdu, na padinama Heraća i u dolini Lučine na mnogo mjesta (vidi 

sliku 7). Na Glogovu, iznad stare lovačke kolibe, munika tvori lijepu 

sastojinu, koja se penje gotovo do vrha Velikog Prenja (vidi sliku kod 

Maly-a 27) i prelazi na strane, koje su okrenute Lučinama. Na raskršću 

puteva, koji vode sa Glogova u Tisovicu i u Lučine, nalazi se jedna veća 

sastojina munike, u kojoj su sva stabla vrlo karakterističnoe sabljastog 

rasta. U gornjem dijelu doline Lučina, na padinama Lupoglava i Galica, 

Slika 8. 

Munikova sastojina na Velikom Preriju. Debla pokazuju sabljast rast usljed pritiska 

snijega. 

Foto: Dr. Radivoje Simonović 

mumika dolazi u malim skupinama na izloženim nepristupačnim 

stijenama. 

f) Poljica — Pri tres — Gruča — Bijele Vode. Ova 

su staništa na južnoj strani planine vrlo zanimljiva, ali su radi svoje teže 

pristupačnosti još slabo proučena. Od istočnih padina Lupoglava prelaze 

manje skupine (i tzv. samice — osamljena stabla) na Borni Do, Poljica, 

prelaze u Strmi D6 na stanove Kosovac, oko provalije Pritres, uspinju se 

na padine Kapljuca i Velike Babe, prelaze ispod Male Vršine na Ploče i 

stanove Gruča te preko vrela Ledenice, Rive (kota 1635), Domazetove 

kolibe pokraj Jezera uspinju se na Kamenac i Plavac i prelaze na Bijele 

Vode. Na Bijelim Vodama okružuju stanove Obalj i preko Prevorca i 

Siverdija spajaju se sa staništima Boračke Drage. 

363

4. Porim i Prislab planina 

Ova staništa nadovezuju se na ona u planini Prenju ispod Bijelih 

Voda. Neki autori ih pribrajaju masivu Prenja, a neki ih opet izlučuju 

kao posebne. Ona se nalaze na jednoj međuplanini, koja čini prelaz 

između Prenja i mostarskog Veleža. U blizini njihovoj nalazi se veliki 

šumski! masiv Crna Gora, u kome nema staništa munike, iako bi! mnogi 

lokaliteti odgovarali zahtjevima ove vrste.* Staništa na Porimu i Prislab 

planini, prema tome, vrlo su zahvalna za proučavanje. Njih je otkrio 

V a n d a s (28), kasnije ih bilježe D i m i t i z (29) i drugi sa naznakom 

Rujišta i Velike Drage. 

5. Čvrsnica planina. 

Staništa na ovoj planini, koja se proteže iznad doline rijeke Neretve, 

zapadno od planine Prenja, bilježi prvi Beck (30). Kod njega nalazimo 

Slika 9. 

Borašnica i strme njene strane koje padaju spram Bijele. Mimika prekriva gotovo 

cijelu stranu (Prenj planina). 

Foto: Fukarek 

posebno označene pojedine dijelove ove planine: Plasu, Mamicu, Muharnicu 

i Malu Čvrsnicu. Kasnije je utvrđeno, da na Mamici nema muinike. 

Fiala (31) označuje nova staništa u Maloj Čvrsnici i to Smrčevu Olavu, 

Vezoviea stan, Daviidovića stan i pri dnu Jelenka (»pod Jelenkom«). Iz 

pripovijedanja pastira doznao je Fiala, da su »onuda bile oveće šume« od 

vrste Pinus leucodermis, koje su planinštaci posjekli za gorivo i građu 

svojih koliba. Bošnjak (32) označuje staništa Masna Luka, Međuplasa 

i Plasa »u suvislim šumama, u pojasevirna širokim više od 200 m (Masna 

Luka). Pojedinačno i u malim skupinama prelazi i 1800 m, i svuda po 

Velikoj i Maloj Čvrsnici i Plaši.« Zanimljivo je njeno prildolaženje sa 

mediteranskom vrstom — Salvia officinalis na Javorku u Plaši. 

* Ovo pitanje treba još proučiti, naročito zbog toga što je Crna Gora jedan 

prašumski, prilično neispitani, kompleks. 

364

Prema priloženoj skici dolazi staništa na masivu Plaše — na Plasa 

grebenu, Lolinjaku, pod lokvom Crepuljom, oko stanova Jagre na Braniče 

vcu, na putu za Drijenč, u točilima i stijenama Drijenča, na Ravnom 

Drijenču (oko lovačke kolibe) u Klapavicama, na južnim» padinama Velikog 

Sljemena, na vrelu Zastolju, na Malom Sljemenu prema Raulji, na 

Raulji — i protežu se preko Muharnice u Valu pod Velikim Velincem. Na 

skici nisu označena staništa u Muharnici, pošto još nisu detajtiije pregledana 

il istražena. 

U prodoru Dive Graboviee nastavljaju se ova staništa sa Plasa grebena 

i idu strmim padinama preko vrela Jelenka ispod Oštrovače i Drinjače 

na Strmenicu, gdje nailazimo na prekrasne visoke eksemplare i 

dalje po strmim stranama ispod Hajdučkih Vrata, ispod Lokve pod Vel. 

Slika 10. 

Sastojina muoike u stranama Konjičke Bjelašnice nad Tisovicom (Prenj planina) 

Foto: Fukarek 

Viliincem, ispod Velikog Kuka prelaze na Medžed, Dubravu, Preslicu i na 

strme strane Paljike. Oko planinarskog doma H. P. D. »Bjelašnice« pod 

Velikim Viiincem, muniku nalazimo kao osamljeno i uslijed jakog vjetra, 

koji tu vlada, kao nisko i nešto zakržljalo drvo (Kulidžanov i Spasin stan). 

U Maloj Čvrsnici staništa su pod Jelenkom, u Težovnici oko Lokve Vijarak, 

zatim oko Vejzovića i Davidovića stana, te otuda prelaze u strme 

stijene, koje se ruše u dolinu Drežanke. Ovdje se nalazi jedno od najinteresantnijih 

staništa u terasama Strmoglavnice i na Kozlovom vratu. U 

stijenama, koje se nastavljaju prema sjeverozapadu od Strmoglavnice 

(Borova Olava, Oruđe, Draga), nalazimo muniku na više mjesta sve do 

365

visoravni Bara. Ova staništa (na slici označena isprekidanom linijom) 

nisu još detaljno pregledana. 

Na sjevero-zapadnim padinama planine prema jezeru Blidinja, munika 

tvori vrlo prostrane i lijepe sastojine u Mrcinoj Dragi i na Pržulji 

iznad Masne Luke. U smjeru prema Sovičkim Vratima nalazimo je još 

Slika 11. 

Mimika u dolini Tisovice na Prcnj planini. 

Slika 12. 

Munika ispod stijena Male Hranisave. 

Foto: Fukarek 

na nekoliko mjesta (Risovac, a vjerojatno i na Orolovom Kuku, što još 

treba sigurno utvrditi). 

6. Čabulja planina 

Na ovoj planini, koja se nadovezuje na planinu Čvrsnicu, od koje 

je odijeljena dolinom Drežanke, nalazi se nekoliko većih staništa munike. 

Ova je staništa prvi otkrio Beck (24), alii uz to otkriće nije naznačio 

366

pojedine lokalitete. Istom Handel-Mazzetti (33) označava stanište 

Runjeva Kosa u najgornjem dijelu Drage, koje pripada ovoj planini. D r. 

Bošnjak (34) spominje Veliku Vlainju iznad doline Drežanke, a D r. 

Siraonović (pismeno) stanište Krkovaču. U stijenama, koje se uzdižu 

iznad Drežanke, na ovoj planinu nalaze se veće skupine nekih četimjara, 

koje bi, po svoj prilici, mogle biti munike. Do njih je vrlo teško doći i bit 

će potrebno, da se bolje ispitaju. Ova staništa, zbog nesigurnosti o njihovom 

položaju, označena su na skici isprekidanom linijom. (Široka Točila, 

Laštve, Nad Vilinim Poljem više Vrda). 

Slika 13. 

Mlada munika u zatravnjenom točila Male Hranisave 

Foto: Fukarck 

U ovom pregledu dat je u kratkim crtama popis svih do sada poznatih 

staništa munike na planinama Bjelašnici, Visočici, Prenju, Čvrsnici 

odnosno u području rijeke Neretve. Kod nabrajanja pojedinih staništa 

izostavljeni su detaljni podaci o visinskom položaju, ekspoziciji, karakteru 

sastojine, pratiocima itd., pošto je to jedno opširno pitanje, o kome će 

bitil govora u jednom od narednih priloga. U vezi sa ovim staništima 

treba istaći zanimljivu činjenicu, koja se je već i Bečku (35) učinila 

značajnom: da u planinama Veležu, Crvnju, Leliji, Zelengori, Volujki i 

Maglicu, premda su i! one u glavnom izgrađene od trijadičkih i jurskih 

vapnenaca, nema ni jednog staništa munike. Ove nabrojane planine protežu 

se između munikinih staništa u okolini rijeke Neretve i njenih staništa 

u sjevernoj Crnoj Oori na Durmitoru i Sinjavini Ova činjenica još 

je jedan od značajnih dokaza, koji govore u prilog tvrdnji, da se s t a- 

367

ništa munike nalaze u jasnoj ovisnosti od mediteranskih 

struja, koje dolaze dolinama većih rijeka 

u k o p n o. 

Zanimljivo je, da na planini Veležu kod Mostara, koja se nalazi nad 

dolinom rijeke Neretve, nema nigdje ni jednog stabla munike. Ovome je 

glavni razlog, što su povoljna staništa, strme i okomite stijene, u kojima 

bi se mogla naseliti munika, okrenute sjeveru. U ostalim prirodnim staništima 

munika, kao eminentno drvo svijetla, zauzima južne i jugozapadne 

ekspozicije, pa prema tome na ovoj planini ne nalazi povoljne 

uvjete za naseljavanje. Pitanje, koje bi se ovdje moglo postaviti, da li 

je ona nekada možda i rasla na ovoj planini, vrlo je teško riješiti!. Utjecajem 

čovjeka i paše mnoga su se njena staništa znatno izmijenila i suzila, 

pa prema tome ne bi bilo nemoguće, da je i sa planine Veleža vremenom 

iskorijenjena. 

Slika 14. 

Munika u. točilu Drijenča u planini Čvrsnici. 

Foto: Suljagić 

II. PRIMORSKE PLANINE U OKOLICI BOKE KOTORSKE. 

/. Planina Orjen 

Na ovoj planini nalaze se klasična staništa, u kojima se je F r a n j o 

Maly prvi puta susreo sa sastojinama ovoga drveta. Antoine (2), 

prema pričanju F. Maly-a, označuje ova staništa sa nazivom »Krivoš 

i i e«, d i s t r i k t Risano (Risan), na planinil B j e 1 o j Gori i 

O r j e n u, gdje munika čini lijepe sastojine i odatle prelazi i u Crnu 

Goru. D r. V a n d a s nešto kasnije spominje staništa na Gubaru, a prema 

njemu Fiiala (21) i Beck (4) označuju daljnja staništa na grebenima 

368

Prase, Vučijeg Zuba i Gnjile Grede, (Beck (4) osim toga navodi Jastrebicu, 

Štirovnik, Subru i jugozapadne obronke planine, otkuda munika 

prelazi sve do Konjskog u Hercegovinu, dok se na drugoj strani protežu 

njene sastojine sve do Nenovog polja u Crnu Goru. Adamović (36) 

dodaje spomenutim 'staništima još i Pazuu, Zubački Kabao, Svitavac i 

Bugainju Gredu, a A. 0 1 i v a (37) Dobrošticu i također (pismeno) staništa 

na Maloj Subri, Orjenskoj Lokvi, Borovniku i Crljenoj Gredi. Prema 

tome staništa rnunike pokrivaju sve grebene i kose ove planine. Ova staništa 

su, sigurno, među svima jedna od najzanimljivijih i mjima bi bilo 

vrijedno posvetiti posebnu pažnju kod istraživanja.* 

2. Planina Lovćen 

Na ovoj planini nalazi se samo jedno stanište munike i to na vrlo 

strmim i nepristupačnim strminama -grebena Štilrovnika. Tu je muniku 

otkrio još godine 1868. botaničar T. Pichler (vidi Pit to ni 38) i pri 

tome zabilježilo, da to drvo ovdje sačinjava prostrane sastojine, a mještani 

da sijeku i snose njegovo drvo za ogrijev u Kotor. U točnost ovoga 

navoda posumnjao je Beck (30). On je, vjerojatno na temelju putnog 

izvještaja P a nč i ć a (39), koji je za planinu Lovćen od borova zabilježio 

samo crni bor, smatrao, da je ovo stanište pogriješno zabilježeno. Prošlo 

je zatim dosta vremena dok se je ovo putanje raščistilo. Tek Adamović 

(40) ispravlja nepotrebnu sumnju Bečka, pošto se je sam uvjerio, da na 

toj planini sigurno raste munika. Ada m o v i ć, međutim, nije više tu 

našao neke prostrane sastojine, nego samo još circa 200—250 stabala 

munike na vrlo strmim padinama planine, koje su gotovo nepristupačne 

ljudskoj nozi. Ovaj srazmjerno mali broj stabala, i još k tome na jednom 

od vrhova planine, koji leži van uobičajenih planinskih puteva, mogao je 

vrlo lako umaći pogledima istraživača. U novije vrijeme ovo potvrđuje i 

Rohlena (41). 

III. SJEVERNA CRNA GORA I PODRUČJE RIJEKE MORAČE 

/. Planina Durmitor 

Za ovu planinu postojao je već od ranije jedan sumnjiv podatak o 

pridolaženju nekog bora, navodno molike, na sjevernim njenim obroncima. 

Kod Roleoe (42) nalazimo zabilježeno, prema jednom usmenom 

saopćenju Reis er a, koji! je opet to saznao od mještana, da na obroncima 

oko Male Crne Gore, iznad kanjona potoka Sušice, u stijenama, 

raste molika (Pin us peuce Grisb.). Prema jednoj bilješci — sam 

Reiser kasnije primjećuje, da se to odnosi na muniku, pošto ona dolazi 

i u susjednim planinama, Sinjavini i Morač'kim Brdima. Međutim, do po- 

* Prema jednom elaboratu izrađenom za te predjele (još iz 1910. god.) vidi se, 

da munika dolazi i na mjestima zvanim Privor, Kakspna Greda, Duge, Dobri Dd, Glavica 

više Ledenice (više Ade) i pod Gubarom. U gospodarskoj osnovi ove su šume zajedno 

sa dijelovima Štirovnika, Jastrebice i Gubara predviđene kao servitutne šume 

sa probirnom sječom i proredama bukve. Dio tih šuma na Praši, Vučjem Zubu, Jastrebici 

(Kršljivi mramor), Međugorju, Boroviku i Buganji Gredi uzet je kao zaštitne 

šume, a u manjem dijelu predviđa se sječa bukve probirnom sječom u svrhu prodaje. 

Riješenjem (banske uprave u Cetinju (br. 21255/34) proglašen je veći dio ovih 

šuma kao »stalno zaštitu e.« 

369 

f

tvrde jedne ili druge pretpostavke nije došlo ni do današnjih dana. Kroz 

to područje prolazili su mnogi botaničari, ali nisu nigdje ništa zabilježili 

o nekoj naročitoj vrsti bora, premda bi im to istaknuto drveće svakako 

moralo pasti u oči. Na stranama iznad potoka Sušice, u strmim stijenama, 

raste obični crni bor, od koga je danas, nakon »g ospodarenj a« 

jedne firme, kako sam mogao doznati, ostalo vrlo malo primjeraka na 

životu. 

Međutim, na suprotnoj, južnoj strani planine nalazi se jedno sigurno 

utvrđeno stanište mimike u blizini! katuna Dobri Do, ispod Žute (Boljske) 

Grede, u klancu Kliještina, iznad doline potoka Komarnice (Dragišnica), 

jednog pritoka rijeke Pive. Ovo je stanište otkrio D r. Bošnjak (43). 

Iste godine (1934.) naišao sam i ja na to stanište (vidi F u k a r e k 44) 

prilikom uzaludnog traganja za Pančićevom omorikom u Drobnjacima. 

2. Planina Sinjavina (Sinjajevina) 

Već u radovima geologa Hasse rta (45) nalazimo zabilježeno, 

da u najvišoj zoni ove planine dolazi! primorski Pin us hale pen sis 

u velikim sastojinama. Ovaj podatak za ovu mediteransku vrstu, na tako 

visoikom planinskom staništu, bio je odmah jasan nekim botaničarima 

(vidi Roh lena 42), da se mora odnositi ili na muniku ili na crni bor. 

Nešto kasnije otkriva Reiser (46) na toj planini veće sastojine 

muniike i prema tome je potvrđeno, da se je Hassertov navod o alepskom 

boru odnosio na muniku. I. B o š n j a k (43) spominje ova staništa i označuje 

ih »pod Jablanovim Vrhom na vrh Lipova, po okomitim stranama, 

koje se sa lijeva ruše u potok Plašnicu«. 

Ovom staništu treba pridodati još dva sigurno utvrđena staništa u 

sjeverozapadnom dijelu planine. Ta se staništa nalaze na Borovoj Olavi 

i Ćulavu u blizini katuna Mileee, iznad doline Štitarice. Stanište u gornjem 

dijelu Bistrice u Mišovića Borju zabilježio sam prema pismenom 

saopćenju ing. Velimira Jakića iz Plevalja. 

3. Moračke planine 

Spomenuti geolog Hassert (45) zabilježio je također, da alepski 

bor »u visini od 1650 m. iznad mora potiskuje bukve, i na Sinjavini susjednom 

području Somine planine«. Istovremeno, kada je otkrio staništa 

mimike na planini Sinjavini, zabilježio je Reiser (46) njena staništa i 

u Gornjoj Moračil. Točnije podatke u literaturi o ovim staništima za sada 

još nemamo. Jedna skupina tih staništa nalazi se oko Babjeg Zuba, Stola 

i Torina. Ovdje, između Moračkog Gradišta i Oble Glave te na suprotnim 

južnim padinama, oko Dedovog Dola, nalaze se vrlo lijepe sastojine 

munike, prilično očuvane, sa snažnim il. izgleda, vrlo starim stablima. 

Prema pričanju pastira — ove se sastojine protežu dalje na sjevernoj 

strani planine, ispod Babjeg Zuba, a na južnoj strani ispod Stola i u Kokorincu. 

Druga grupa staništa nalazi se na suprotnoj strani iznad Morače, 

u predjelu oko Moračke Kape. Veća staništa nalaze se ovdje ispod Gradine 

i oko katuna Jovur. Ove sastojine su, na žalost, u velikoi mjeri, u 

ono doba kada sam ih obilazio, bile uništene. Danas vjerujem da su tamo 

jedva preostali pojedini primjerci munike. Naročito je veliko uništavanje 

ovih sastojina oko katuna Jovur, gdje sam naišao na mnoštvo svježih 

panjeva, a mogao sam i utvrditi, da su kolibe stočara građene isključivo 

od drveta munike. Na Somini planini, u kojoj nisam bio, zabilježio sam 

370

stanište prema Hassertovom podatku. Stanište ispod Manitog Jezera i 

Piperske Lukavice zabilježeno je prema pričanju mještana i prema vlastitom 

opažanju, ali za veće udaljenosti. U ovom planinskom kompleksu 

vidio sam na više mjesta, na primjer u Grlu ispod Vragodola i u Bljušturnim 

dolovima, sastojine nekih visokih četinjača, za koje, zbog velike 

udaljenosti, nisam mogao sigurno utvrditi, da li su munike ili obični crni 

borovi. 

\ 

4. Planina Bjelasica 

Staništa u ovoj planira otkrivena su tek u najskorije vrijeme. Ona 

se nalaze u sjevernom dijelu u tzv. Bjelopoljskoj Bjelasici, koja je mnogo 

manje posjećivana nego što je to slučaj sa južnim i jugozapadnim dijelom 

planine oko Kolašina i Biogradskog jezera, koji je i relativno dobro istražen. 

U južnom dijelu planine, koja se ovdje sastoji u glavnom iz silikatnog 

kamenja, nije nađeno do sada nikakvo stanište muiike. Staništa na ovoj 

planini nalaze se na vapnencima, kojih ima u sjevernom njenom dijelu, 

a otkrio ih je Novak (47) na mjestima Lastve, Bardov do, Novakov do 

i Čukari. Ova se staništa nalaze oko 20 km na jugu od varošice Bijelo 

Polje. Prema izjavi šumarskog savjetnika Belamarića — nalaze se ova 

staništa u blizini velikog pašnjaka Omar. 

Za područje sjeverne Crne Gore navedene su četiri planine, u kojima 

se nalaze staništa munike. U svim tim planinama, sigurno, postoje 

još neka nepoznata staništa, koja bi trebalo istražiti. I na plaiinama, koje 

se nadovezuju ma ovo područje, primjerice na Maganiku i Kameniku, 

prema prilikama terena mogla bi se pronaći! nova staništa munike. Na 

žalost, ove planine još su vrlo slabo istražene, pa se s toga konačna riječ 

o staništima munike u tom području ne može još dati. Prema jednom 

saopćenju ing. V. Jakića ima vrlo mnogo munike i u Rovačkim Brdima 

kod Kolašina. 

IV. PODRUČJE RIJEKE CIJEVNE 

/. Komovi 

O ovim staništima prvi javljaju Beck i Szyszytowicz (48). 

Beck, koji je pregledao i proučio botanički materijal, koga je Szyszytowicz 

sabrao u tim krajevima, utvrdio je staništa munike ma Humu 

Orahovskom 8 iznad naselja Korita, na padinama planine Cebese, kod sela 

Mokrog u izvorištu rijeke Tare, kod Katuna (Katuny) na planini Širokar 

i u šumi Peručici. 

Spomenuti geolog H a s s e r t (45) navodi, da na Komovima dolazi 

srednjeevropska limba (P. cembira), što se sigurno ima odnositi na 

muniku, kao što je to bio slučaj sa njegovim navodom alepskog bora na 

planini Sinjavini. 

Kod jezera Rikavac u blizini staništa na Širokaru nalazi se jedno 

novo stanište munike (između planine Kokure i kote 1434), koje bi trebalo 

još istražiti i sigurno utvrditi. Drugo novo stanište u ovom području 

nalazi se na Planinici iznad Vučijeg potoka, sjeverno od staništa Širokar, 

na mjestu zvanom Binđa. Ovdje mimika dolazi u stijenama k jugu okrenutim, 

u uskom pojasu iznad mješovite šume bukve i jele. 

Beck et Szyszytovicz bilježe: »in pasouis Livady montis Hum Orahovski«. 

371 

4

Stanište munike u šumi Peručici, koje navode Beck i Szyszytowicz, 

izgleda da je pogriješno zabilježeno. B. Miloj ević (49) 

•navodi, da u »južnoj podgorini Komova, u dolini Peručice, koja je okrenuta 

J. I., četinara uopšte nema; listopadna šuma ovdje dopire do visine 

od 1600 m i graniči se neposredno sa travnim regionom.« R oh 1 e na (41) 

bilježi jedno stanište molike (P. peuce Q r i s b.) u vilsokom gorju, na 

desnoj obali riječice Peručice. Negdje u istom području na Komovima 

»otkrilo« je Roh lena srednjeevropski Larix dec id u a, te prema 

tome njegovi ostali podatci ne smiju se uzeti za potpuno sigurne. Na 

mjestu ispod katuna Carine, iznad doline potoka, od kojeg se nešto niže 

stvara riječica Peručica, nalazi se jedna grupa nekih borova, do kojih 

nisam mogao bliže doći!, nego sam ih samo iz daljeg promatrao. Ti bi 

borovi mogli biti munike; za svaku sigurnost trebalo bi ovo stanište »u 

šumi Peručica« još bolje istražiti. 

Na sjevernim padinama Komova, između vrhova Kučkog i Vasojevićkog 

Koma, u Međukomlju, iznad doline Ljubaštice, otkrili su D r. R. 

Simonović i Dr. J. Poljak (50) jedno sasvim novo stanište munike. 

Markograf (12) u ovo područje broji i stanište na planini Mojanu 

(prema Baldacci kod Bečka), zatim »jugoistočni masiv Cemdola« 

odnosno Cijevne (također prema Baldacciu, koji ovdje muniku 

zove »pino«) i gorski lanaic Parun u sjevernoj Albaniji (prema Nopca 

51). Ovim staništima potrebna je jedna sigurna revizija. 

V. PODRUČJE BIJELOG I CRNOG DRIMA 

U prelaznom području k slivu Bijelog Drima (sliv rijeke Ibra) nalaze 

se staništa munike na planini Zeletinu kod sela Kuti, iznad Kutske 

rječice, koje navodi D. Petrović (17). Na planinskom lancu Trojan 

spominje pridolazak munike Schwerin (52) prema saopćenju Dr. 

Schutt a, a D r. Bošnjak potvrđuje ovo stanište pismeno, sa naznakom, 

da oko karaule Trojan, u visini od cea 2000 metara, munika tvor? 

čitave šume, a neki njeni primjerci su ogromnih dimenzija. Na planini Rusuliji, 

prema Dr. Kušanu (53), dolazi munika u klancu Žljebu na najpristupačnijim 

i strmim mjestima!. Na iistoj planini spominje D. Petrović 

(17) stanište na Četi. 

Dr. Urban (54) bilježi, da raste i na Maja Popadiji u visini cea 

1650 metara, pod sedlom Karaula. (Prema Dr. Bošnjaku ovdje raste 

sporadično). Dr. Bošnjak (pismeno) saopćuje također i stanište Zastan 

pod Maja Rosit, koje su otkrili D r. R. Simonović i D r. J. 

Poljak. 

Za sjeveroistočne Prokletije (prema Košaninu: »Rugovsko - meto>hijske 

planine«) navodi D r. Bošnjak (55), da je u njima »veliko bogatstvo 

munike«, te spominje 'stanište na Štediimu, u uvali između Rusulije 

i Alinice, u tzv. »Vilinskom Kršu« (po albanski »Krš Zanovet«), gdje 

munika (Bošnjak je naziva muljika) dolazi u zajednici sa molikom. I. 

Rudsky (56) spominje također obilno pridolaženje munike u ovim planinama. 

K. Maly (57) navada staništa: Jezerce Cirk kod Vušanja, iznad 

doline Šala na Maja Kakinjes kod Abata (leg. F. Barcata cum Dr. 

Patsch). 

372

J a v o r k a (58) bilježi staništa na Maja Hekurave i to prema Dragobiju, 

u dolini Valbone (u visini od 1600—2000 m.), oko jezera »l'kiemi 

ponarit«, te staništa Bungaj i Kolgecaj. 

Hayek (59), prema botaničkom materijalu, koga je skupio D ö r f- 

1 e r, označuje stanište munike iznad »Bješka mase«, iznad pojasa bukve 

(od 1800 m na više), u planini Kakinji (Maja Kakiš), zatim (Hayek 60) 

blizu Gusinja u gornjoj šumskoj regiji Fuša Rudnices. 

Prema D. Petroviću (17) staništa munike obrazuju u planinama 

oko Peći: veliki luk. Staništa se tu nižu počevši od Qolog Brda ma planini 

Žaru (jugoistočno od Dečana), preko »Jedova idući za Pločicu«, u Rugovskoj 

Klisuri prema selu Štupelju, na južnoj strani brda iznad sela Kućišta, 

na Maja Vjelokuti, za tim (prema Stevi Ivanoviću kod D. P e t r o- 

v i ć a) u riječici Sušici na Bjelopačkom kamenu, na Haranovom Vrhu, (na 

već spomenutoj Četi kod Žljeba u Maja Rusoliji), ispod Belega na putu, 

koji vodi iz Metohije za Ibar i Tutin, te konačno kod Crvenih Voda, gdje 

se završava ovaj luk. 

Nova staništa u ovom području navada Novak (47) — i to na Vaganici 

u Djevojačkom Kršu, na Čakoru i u Kotlovima iznad Pećke Bistrice. 

Dr. Bošnjak (55) je isto tako vidio u Rugovskoj Klisuri, na desnoj 

strani iznad riječice Bistrice, iznad jedne sastojine molike (P. peuce 

Grisb.) »visoko gore« neke borove bijele kore, za koje misli da bi mogli 

biti munike, (možda stanište prema selu Štupelju prema D. Petroviću). 

U centralnim Prokletijama mimika dolazi prema Dr. Biošnjaku 

(pismeno) još u Bogičevićskim Kršima i na Čaf-Boru (ovdje pojedinačno 

na silikatnoj podlozi i u društvu sa molikom). Bošnjak nalazi mimiku 

i u šumi manastira Dečana, ali misli, da je ona ovdje kulturom unesena. 

Na Berimu kod Cečeva. sjeveroistočno od Peći (30 km zapadno od 

Kosovske Mitrovice), prema saopćenju Ktošanina, nalazimo kod 

Mark grafa (12) zabilježeno jedno, nešto osamljeno i! odjeljeno stanište. 

Isto stanište potvrđuje i D. Petrović (17) sa naznakom, da se 

nalazi na Savinoj Vodi kod Berims'kog Kamena, iznad sela Cečeva. 

D. Ptrović (17) piše, da je vidio nekoliko stabala ovoga bora i 

»na Devetku spram rečice Topila« u Nerodiimskom kotaru, a također mu. 

se čini, da kod sela Baca, u gornjem toku rijeke Ibra, na mjestu Borovaru, 

dolazi nekoliko mladih borova, koji bi mogli biti munike ili crni borovi. 

Ova staništa zahtijevaju da se još ispitaju i sigurno utvrde. 

Na ova nabrojana staništa nadovezuju se u južnom produženju staništa 

na planinama Paštriku, Koritniku, Dalici (Djalici) i Korabu, koja su 

već poznata i Ko š an imu. Prema D. P e t r o v i ć u (17) ima najviše 

ovoga bora kod Prizrena na planini Koritniku, gdje obrazuje prostrane 

šume u visinama do 2000 m. nad morem, spuštajući se do 1200 m. iznad 

sela D. Rapče. 

J a v o r k a (58) navodi ova staništa: M. Koritnik — iznad potoka 

Ljuma na »Podbregja« (nadm. vis. cea 1700 m.), zatim M. Djalica Ljums 

iznad Bičaja (cea 1900 m.) te M. Korab — iznad Radomira (cea 1400) 

(1 e g. K ü m m e r 1 e). Na Korabu je našao muniku, prema Markgraf u, 

(12) i D imo n i e. 

Staništa na Djalici (Qjaliqua e Lumes) potvrđuje Markgraf (12) 

i Maly (57). 

U Šar planini, koja se nadovezuje istočno na planinski, lanac Paštrik—Korab, 

nalaze se također staništa munike, koja nalazimo spomenuta 

373

к 

već kod Košanina (61). Markgraf (12) označuje planinu sa »Schar-Dagh.« 

Tu se spominje stanište na brdu Ošljak. Iz radova I. Rudskog (62) vidimo, 

da je tu, u stvari, nekoliko staništa i to: iznad Prevalca, predjel 

»Popovo Prase« iznad sela Mušnikova (u visini od 1450-1800 m). u okolini 

Sevca (Struge, Bele Vode, Berova Glava u visini od 1350-1600 m.), zatim 

na zapadnoj padini Ošljaka, na južnoj strani Kodža-Balkana iznad Virova 

(ove padine »obrasle su skoro do vrha starom, dobro očuvanom munikovom 

šumom«). Konačno spada ovamo stanište na prevoju Virova, gdje se 

nalazi mimika u skupinama sa smrčom i drugim vrstama. T. S o š k a 

(pismeno) pribraja ovamo još stanište na Ostrovici (Sevce) kod Prizrena 

(serpentin) i stanište na planini Koprivniku. 9 ! 

VI. SLIVOVI RIJEKA MATI, ARSENA, ŠKUMBE I SEMENA 

Markgraf (12) veže sa skupinom staništa na Koritni'ku, Jalici i 

Korabu staništa u istočnoj Mirditi u Albaniji. Ova staništa pripadaju slivu 

rijeke Mati odnosno, njene pritoke Fandi, pa je to razlog, da se i ona navedu 

odvojeno. Ovamo spadaju staništa u Mnela-gorju, koja je, prema 

Apfelbeck u (63), pronašao Winegut sabirajući neke Coleoptere. 

1 Markgraf (12) potvrđuje ova staništa. Na nešto južnije položenoj 

planini Mal i Šenjitu (Mal i Sheit — Sveto Brdo) kod Oroša nalazi muniku 

Apfelbeck, gdje raste grupimice (»horstweise«) u strmim stjenama. 

Već od prije spominje No pc sa (64) šume limbe (P. cembra — 

»Zirbelkiefer Waldungen«) na Malil Šenjt-u i u Skaljanima. Ovo stanište 

potvrđuje Maly (57) prema materijalu, koga je skupio Apfelbieck, 

a također i Markgraf (12), vjerojatno na osnovu vlastitoga istraživanja. 

Bornmüller (65) bilježi u ovom području stanište munike na 

Čaf e Štogutu kod Bucaja u distriktu Škreli, gdje ova dolazi u strmim 

stijenama, na gornjoj granici šume (cea 1400 m. nadm. vis.). 

Markgraf (12) navodi i stanište na planini Kumra e Lures istočno 

od Mal i Šenjita. 

9 U ovom pregledu data su staništa prema geografskom kriteriju. Većina autora 

uzima u obzir i administrativno političke, državne i druge granice, što nikako ne odgovara 

potrebama biljne geografije. Iz tih razloga je kadkada vrlo teško po mjesnom 

nazivu odrediti točno neko stanište. Uslijed pomanjkanja detaljnih karata ovih predjela, 

navedena staništa, na žalost, nisam mogao sistematski srediti uz najbolju volju. 

Ovom prilikom želim upozoriti na vrlo dobre geografske karte raširenja pojedinih 

vrsta drveća u Macedoniji, koje su izradili ing. H. Em i Drag. S. Petrović, i na kojima 

su označena pojedina staništa munike. 

Drag. S. Petrović, u saopćenju o površinama šuma Južne Srbije (Šumarski list 

1935. sv. 8 i 9—10 str. 379 i 463) daje ove podatke za muniku: 

Površina čistih — mješovitih sastojina 

Kotar Nerodimski — ha 56 ha 

„ Gorski 970 „ — „ 

Šarnplaninski 521 „ 160 „ 

Pećski 92 „ 76 „ 

Is točki 144 „ — „ 

Odnosno, svega skupa 1.727 ha čistih i 292 ha mješovitih sastojina munike. (Kod 

mješovitih sastojina označena je površina, koju munika zauzima u dotičnoj smjesi. 

374

U slivnom području rijeke Arsena raste munika, prema Markgraf 

u (12) na planini Mal i D a j t i t istočno od Tirane. 

U slivu rijeke Škumbe dolazi na Mal i Shpatitu južno od Elbasana 

(također prema Mark graf u 12). 

U slivu rijeke Semena Markgraf nabraja staništa na planini Tomoru, 

istočno od Berata, na Qur i Topit planini, blizu Ohridskog jezera, 

na visoravni Gjonomadhe zapadno od Korče 10 te konačno na planini Qaiičici, 

jugoistočno od Ohridskog jezera, gdje ju je našao iKošanin, a 

T. S ošk a saopćuje, da je tu nađen samo jedan fertilni šib ovoga drveta. 

VII. AKROKERAUNSKE PLANINE 

Prvi podatak o pridolaženju munike u ovim planinama je interesantan 

navod Baldacc,i-a (66), prema kome ovdje, Па brdu Kiore, »P i- 

nus Mughus« tvori »visoke šume« (boschi) Bal da cei (67) piše o 

tome na drugom mjestu, da klekovina »Pinus Mughus constituit Silvas in 

m. Kiore e. 1. d. Logara usque ad nunmum (Acroceraunia)!« Adamov 

i ć (68) je među prvima posumnjao u ovaj Baldacci-ev podatak o rastu 

klekovine i smatra, da bi se mogao odnositi! samo na mimiku. Na prevoju 

Logara, tik uz brdo Kiore, nalazi se stanište munike, koje Markgraf citira 

prema Novaku (Repe rt. B e i h. 45 (1927) 4 Ann. 3) i koje je 

godine 1930. stavljeno pod zaštitu, te prema tome i Baldacciev navod o 

klekovini ima se smatrati kao navod o mimici. 

VIII. PODRUČJE RIJEKE VO.IUŠE 

Planina Pind u Epiru 

Za ovu planinu vezan je nalaz Formanekove Pinus pindica. 

Premda je Vandas (vidi naprijed) doveo u pitanje posebnu vrstu ovoga 

bora, kasnije su Haussknecht (69) i S e n t e n i s na ovoj planini sabrali 

za herbar primjerke prave mimike. Maiire et Petitmengin 

(15) nalaze, da ovdje mimika raste u društvu s crnim borom. Prema tome 

više autora potvrđuju sigurnost i tačnost ovih staništa, koja se nalaze na 

prevoju Zvgos, zatim na brdu Sina u Malakasi, odmah do prevoja Zygos. 

K ovim staništima treba pridodati i nešto zapadnija staništa na brdu 

Kuruna u Nemerika gorju, na bivšoj grčko-albanskoj granici i staništa kod 

Papingona, u planinama južno od Konice, koja prema Baldacci-u citira i 

potvrđuje Ma r k g r a f (12). 

Primijetiti treba, da M a i r e et Petitmengin (15) spominju na 

Pindu i stanište »iznad Said Pasche«, koje poslije nije više potvrđeno. 1 

Haussknechtov navod staništa » in m. Peristeri supra Chalici«, koji 

je poslužio kao osnova netačnom navodu, da na rnacedonskom Perisieru 

istočno od Prespanskog jezera također raste munika, odnosi se na jedan 

predio u planini Pindu, koji nosi! ovaj naziv. 

IX. PLANINA OLIMP U TESALIJI 

Na ovoj planini našao je botaničar H e 1 d r e i c h prvi puta ovo drvo 

već u godini 1851, te su prema tome staništa na ovoj planini najprije poznata. 

H e 1 d r e ic h, odnosno Christ, Boi ssier i drugi, kojima je 

10 Prema jednom podatku Bourcata u Revue de Geograf. 10 (1922) 53 (citirano 

prema Markgrafu 12). 

375

H e 1 d r e i c h poslao grančice ovoga zanimljivoga drveta, i koji su prvi 

pisali o tome nalazu, na žalost, ne spominju nikakve točnije lokalitete 

staništa munike na ovoj planinu. A d a m o v i ć (8) također spominje samo 

velike šume munike na planini Olimpu. Tek kod H a у e k a (70) nalazimo 

točno označene pojedine lokalitete staništa, koje je on u zajednici sa 

Handel Mazzetti-em iobašao i istražio. Staništa su, prema tome: 

na južnim padinama planine, iznad regije jele, iznad Sparnosa Т) 11 . Steno 

udolini Mavroiongo (H. M.), na putu za Kalyvia, u visini od 700—1300 m., 

(H. M.), na padinama spram doline Enipeo (H.), u dolini Enipeo iznad Ag. 

Dionysios (H. M.), na usponu za Maltu (H. M.), na istočnoj padini vrha 

Skala Ш. M.). na Kalyvia Vrissula oko 1800 m. (H. M.). Također i prema 

jednoj fotografiji! iz knjižice M. Kure-Lemont Oiympe — Paris 

et Neuchätel 1923. navodi Hayek stanište munike u gornjem dijelu 

doline Xerolakki. 

X. PIRIN I ALI BOTUŠ PLANINA 

Jedina staništa munike istočiije od rijeke Vardara nalaze se na planinama 

Pirinu i Ali Botušu u Bugarskoj. 

Već Velenovsky (71) postavlja pretpostavku na temelju jedne 

dobivene grančice nekog bora, da negdje na Rodopama ili na Trojanskom 

Balkanu raste »b o s am s k a P i n u s leucodermi s.« Sam on, na žalost, 

nije proslijedio ovim tragom tako, da je to pitanje ostalo otvoreno. 

A damo vic (72), naprotiv, nakon botaničkog istraživanja nekih bugarskih 

planina naročito ističe, da mimika u ovim planinama nigdje ne dolazi. 

Tek godine 1924. objavljuju Stojanov i Stefanov (73) sigurne podatke 

o pridolaženju munike na bugarskim planinama 11 '*. U jednoj raspravi 

Dimi t rova (74) nalazimo za Pirin planinu navedena staništa: El 

Tepe; oko rijeke Benderice (Bansko), oko izvorišta Bjele-rjeke (Mekonijsko), 

Džindžiricit i Suhidol (Bansko). Kod M. Müllera (19) nalazimo 

u jednoj detaljnoj mapi unesena ova staništa munike na planini Pirinu. 

Također i Paskov (88) daje iscrpan popis i opis ovih staništa. O pridolaženju 

munike na planini Ali Botušu nalazimo iscrpne podatke kod S t o- 

j an ova (89). Zanimljivo je uzgred istaknuti, da su ova bugarska staništa 

poznata tek od 1924. god. a ograničena su samo na dvije planine, pa 

su i pored toga bugarski učenjaci svojim radovi m a obogatili literaturu 

vrlo značajnim prilozima i mnogo doprinijeli za poznavanje ove vrste. 

XI. JUŽNA ITALIJA 

U prvim se je vremenima istraživanja i proučavanja munike i njenih 

staništa držalo, da to drvo dolazi samo na malo planina Balkanskog poluostrva. 

Postepenim otkrivanjem novih staništa širio se je poznati areal 

munike na Balkanskom poluotoku. Kao najzapadnije njeno stanište smatra 

se stanište Runjeva Kosa na planini Čabolji п Hercegovini, koje je otkrio 

Hande 1-M a z z e 11 i (33). Međutim godine 1905. otkriva B i a g i o 

Longo (10) njena staništa u Kalabriji i Basilikati, na najjužnijem dijelu 

11 Staništa koja je otkrio Hayek, označena su sa (H.), a koja je otkrio Handel- 

Mazzetti sa (H. M.). 

11 a Ova je staništa otkrio šumar K. Baikušev još 1897. godine prema 

P ask ovu (88). 

376

Apeninskog poluotoka. Ovo otkriće daje jak dokaz u prilog hipotezi o 

tercijernoj povezanosti kopna Balkanskog i Apeninskog poluotoka. 

Prema Fioriu (11) mimiku su u njenim [talijanskim staništima 

stariji botaničari smatrali nekom drugom vrstom i tako je označavali 

Tako iu je S c h o u w doveo u vezu sa svojim već spomenutim Pinus m a - 

gellensis, Tenore (1846) i Biondi (1880) smatraju je jednim varietetom 

Pinus nigriicansa, a Parlatore (1867) i Te r raci a in o (1890) 

kao Pinus laritio. 

B. Longo (10) navada njena staništa u planinama: La Spina kod 

Laurie u Basilikati, na Monte Pollinu, na planinama Orsomarso il na Monte 

Montea u Kalabriji, Na planini Monte La Spina stanište je Campo dal 

Qaldo, a na M. Pollina staništa: Pietra del Castello, Porta di! Pollino, Dolcedorme 

sur Serra della Ciavole, Sera Crispo, Piano del Carpino i Piano 

di Pollino. 

Ova staništa spominju u svojim radovima Fiori (11), Adamov 

i ć (75) i W. L ü d i (76). I Dr. Markgraf, prema materijalu, koga je 

dobio izravno sa svih ovih staništa, od taljanskih šumara, potvrđuje pridolazak 

i istovjetnost ovog drveta sa balkanskom munikom. 

* 

Prema dosadašnjim istraživanjima i poznavanju munike izlazi, da je 

ona raširena samo na Balkanskom i u najjužnijem dijelu Apeninskog poluotoka. 

To se, svakako odnosi na njena prirodna staništa. Međutim postoje 

u literaturi neki navodi, da to drvo raste i u Maloj Azijii. Tako navada 

Schwerin (52), da je dobio sjeme »bjelokorog bora (Pinus Heldreiehu 

Christ)« od Dr. Karla B o 11 e-a, koje je navodno potjecalo iz 

Male Azije. Točan lokalitet ili neki drugi! podatak, koji bi se odnosio na 

stanište drveća, sa kojih je sakupljeno to sjeme, nije mogao Schwerin 

doznati. Iz toga razloga sumnja i sam u istinitost navedenog porijekla 

toga sjemena. Izgleda, da je to sjeme skupljeno negdje na Olimpu, pa je 

uslijed neke pomutnje označeno, da potječe iz Male Azije. Drugi podatak 

o staništu munike u M. Aziji nalazimo kod prof. Bernharda (77), koji 

piše, da mu je botaničar S t ö g e r s saopćio, da je vidio ovaj bor gdje 

raste na planini Murat Daglu. Na žalost, spomenuti Stögersjeu međuvremenu 

umro, pa se ovaj podatak nije mogao ispitati točnije. Iz jednog 

opširnog članka istog Bernharda (78), u kome obrađuje raširenost 

vrsta borova u Maloj Aziji, moglo bi se zaključiti, da munika tamo nigdje 

ne dolazi. Pokušao sam ovo pitanje riješiti, pa sam se obratio s upitom izravno 

na turske šumare, no, na žalost, nisam do danas o tome dobio nikakvog 

odgovora. Vjerujem, da su oba gornja navoda o pridolaženju munike 

osnovana na pogriješnom opažanju ili na zamjenjivanju geografske 

oznake, pa stoga držim, da se navod o pridolaženju munike u Maloj Aziji 

ima za sada odbaciti. 

I o netačnim staništima munike, od kojih su se neka uporno provlačila 

kroz literaturu i tako spriječavala točan pregled raširenja ovo drveta, 

vrijedno je kazati nekoliko riječi. U nedavno izašlom djelu botaničara 

Markgrafa (12), iz koga su crpljeni glavni podatci o staništima munike 

u Albaniji, nalazi se zabilježen priličan broj ovakvih netačnih sta.- 

ništa, pa je potrebno to ispraviti. 

Prvo stanište, kc.je Markgraf navodi u svom popisu staništa — 

stanište na planini Vitorogu kod Donjeg Vakufa u srednjoj Bosni — 

377

otkrio je navodno ornitolog Reiser. U blizini šumarske kuće Ljuša na 

ovoj planini vidio je Reiser neke borove, koje isprva smatra munikama. 

Ovaj podatak za to stanište nalazimo zabilježen kod Bečka (24). Međutim 

je kasnije sam Reiser utvrdio, da su njegove munike na planini 

Vitorogu obični, — Pious nigra. Ispravak Reiserov naveli su. već Ginzberger 

i Maly (79), pa je to stanište time brisano. 

Stanište munike na planini Vranu, koja leži sjeverno od planine 

Čvrsnice u Hercegovini, prvi spominje Beck (30). Međutim Beck piše 

da »i na Vran planini, i to u području Veliki Vraffl, na sjevernim obroncima 

dolaze neki borovi, koji su po svim izgledima munike«. Prema tome 

Beck nije mimiku na toj planini vidio, nego ju je negdje iz daljine, vjerovatno 

sa obronaka planine Čvrsnice, promatrao. Zapravo je vidio neke 

borove, za koje nije ni sam bio siguran da li su doista munike. Ovu planinu 

kao stanište munike nalazimo zabilježenu i kod nekih drugih autora, 

ali se oni uvijek pozivaju na Beck ove podatke i ostavljaju ih bez komentara. 

Jednom prilikom obašao sam dio planine Vrana, ali tamo nigdje 

nisam naišao na muniku. U predjelu Veliki Vran nalaze se veće grupe 

klekovine (Pinus Mughus), koje iz daleka gledane liče na neke visoke 

sastojine konifera. Prema tome ovo stanište treba označiti kao nesigurno 

i eventualno sačekati sigurnije podatke o tome. 

Navod Kernera (80) da »u Bosni ležećoj planini Crnoj Gori« 

raste munika, također nije tačan. Planina Crna Qora u Bosni leži na priličnoj 

udaljenosti od slivnog područja Neretve, i na njoj, sasvim sigurno, 

nema mi jedne jedincate munike. Ovaj navod osnovin je vjerojatno na 

pogriješnoj oznaci planine, a odnosi se na Crnu Goru (Jelovinu), a to je 

dio podgorja planine Prenja u Hercegovini. Da li se taj podatak može odnositi 

i na predio Crnu Goru kod Ziemlja u blizini munikinih staništa na 

Porin i Prislab planini, ne može se sigurno kazati, pošto, navodno, u ovom 

području nema nigdje munike. 

Nymano v (81) podatak, da munika raste na planini Romaniji!, daleko 

je od svake točnosti. Iz samog tog podatka, pošto je navedeno da 

se Romanija planina nalazi! u Hercegovini, a Prenj planina u Južnoj Bosni, 

izilazi, da je pogriješno naznačen. Na planini Romaniji istočno od Sarajeva 

dolaze samo crni i bjeli borovi. 

Isto tako i Gross i Kneucker (82) daju nam jedan neobičan 

podatak o staništu munike. Oni su muniku, navodno, vidjeli u stijenama 

iznad rijeke Vrbasa, nad putem koji vodi iz Jajca u Banja Luku. Ova 

dva botaničara sudjelovali su na jednoj ekskurziji bečkog botaničkog 

društva po Bosni i Hercegovini, pa su smatrali, da je munika opće raširena 

u tim tzv. ilirskim krajevima. Na osnovu te pretpostavke oni su borove, 

koji su sigurno crni borovi, ali nešto neobičnijeg rasta u vapnenastim 

stijenama nad Vrbasom, smatrali za munike. 

I u području planine Maglica, na jugoistočnoj granici Bosne i Hercegovine, 

navodi se medu ostalim 1 i jedno stanište munike. Raniji istraživači 

ovoga područja (Beck) naročito su naglašavali pomanjkanje staništa 

munike u planinama, koje se nalaze između njenih staništa okolo 

Neretve i njenih staništa u Crnoj God. To se odnosi na planine Crvanj, 

Leliju, Zelen Goru, Volujak, a također i na Maglić. Dr. Bošnjak (83) 

izvještava sa jedne ekskurzije u područje planine Maglica, da tamo muniku 

sam nije nigdje vidio. Međutim nešto kasnije, na drugom mjestu 

(Bošnjak 43) piše, da su njegovi planinarski drugovi Dr. Simonović 

378

i Dr.-Poljak našli mimiku u Vali, između planine Volujka i Maglilća. Ovo 

stanište trebalo bi da se nalazi negdje na strmim stijenama iznad potoka 

Suhe sjeverno od Trnovičkog jezera. Meni je taj predjel vrlo dobro 

poznat i obašao sam gotovo sva mjesta, gdje bi! se eventualno mogla zadržavati 

munika. Na žalost, nigdje tamo nisam vidio muniku, a borovi, 

koji rastu u stijenama Ploča i Makaza kod sedla Prijevora na podgorini 

planine Maglica, obični su crni borovi. Iz pisanja Dr. Simonovića izgleda, 

da je i ovdje slučaj sa zamjenom crnog bora i munike. Ovo stanište 

prema tome nije potpuno sigurno, te bi ga trebalo ponovno istražiti. 

I borovi, koji se nalaze na Stocu iznad Sutjeske, u blizini Suhe, nisu 

munike nego su, sasvim sigurno, obični crni borovi. 

Planina Golešnica kod Velesa u Macedonijil također se spominje 

među staništima munike, te ju nalazimo zabilježenu i među staništima 

kod Mark grafa (12). Prvi podatak o nekom pridolaženju munike na 

ovoj planini nalazimo kod Maly-a (57). Na temelju jednog češera, uz 

koga je bilo označeno mjesto nalaza »Alibegica na planini Golešnici«, 

koga je donjeo sa jedne naučne ekskurzije Apfelbeck, naveo je Maly 

ovo stanište. Košanin, koji je dobro poznavao ovu slikatnu planinu i nigdje 

na njoj nije našao muniku. posumnjao je u ovaj podatak i upozorio Maly-a 

na mogućnost neke griješke. Na temelju toga upozorenja utvrdio je Maly, 

da je stvarno taj, po Apf e lbecku sabranu češer, pogrješno etiketiran 

i da ga je ovaj vjerovatno negdje sabrao u sjevernim Prokletijama, gdje 

je također prolazio za vrijeme te iste ekskurzije. Ovaj ispravak objavio 

je Maly (84) u Glasniku Zemaljskog Muzeja, pa je prema tome ovo 

potpuno kontinentalno stanište munike brisano. 

Prema jednoj bilješci Beck (30) pretpostavlja, da bi regija četinara 

na planinama Bertiscusu i Peristeru u Macedoniji mogla biti sastavljena 

od munike. I Haussknechtov podatak staništa munike na »Peristeri 

supra Chalici« izgleda, kao da potvrđuje ovu predpostavku. Kako 

smo vidjeli naprijed. Haussknechtovo stanište »P e r is t e rj« 

nalazi se na gorju Pind u Epiru. Na samom Peristeru u Macedoniji, koji 

je izgrađen iz silikata i pragorja, pronašao je Griisebach velike sastojine 

svoje Pin us peuce — molike, a kasnije je sigurno utvrđeno, 

da ovdje na ovoj planini nigdje ne dolazi munika. 

Kad je već riječ o molici, treba ispraviti i neke netačne navode o 

raširenju toga drveta. Ing. S. Radulović u jednom zapaženom članku 

o molici (86) piše da se »na planinama Bosne gube najsjeverniji) po-* 

sljednji tragovi toga drveta«. Za to navodi, da »postoje radovi Karla 

Maly-a (Glasnik zem. muzeja za B. i H.) Dr. J. Pančića i drugih. 

Koliko je meni poznato. K. M a 1 v, a mi P a n č i ć ni itko drugi nije tako 

nešto napisao. Najsjevernija staništa molike nalaze se negdje u području 

Komova i u okolici Šekulara kod Berana Prema tome molike nema nigdje 

u Bosni niti do nje dopire, a ing. Radulović je vjerojatno moliku zamjerilo 

sa munikO' m u pogledu ovoga podatka. 12 

* 

12 Naknadno sam ustanovio da istu pogriješku čini D i mit rov u svojoj raspravi 

o M o 1 i c i, a također i K. M. Müller (19), pa bi bilo možda vrlo potrebno ovo 

pitanje raščistiti. 

379

Na početku ovoga priloga naglašeno je posebno značenje nekih 

kontinentalnih staništa munike. Ta se staništa ističu između ostalih nekim 

svojim naročito karakterističnim osobinama, pa im stoga treba posvetiti 

il posebnu pažnju. 

Jedno takvo čisto kontinentalno stanište navodi se za planinu Murtenicu 

u Srbiji, u zlatiborskom kotaru. O ovom staništu piše prvi P a n - 

č i ć (16) i to, da raste »u Velikoj Murtenici ispod Ziatibora drvo, koje 

naš narod i u Crnoj Gori razlikuje pod imenom munike. Ono je opisano 

pod imenom Pinus leuoodernis«. Na drugom mjestu piše Pančić (85), 

da je on našao »dva divlja grma ovog drveta u blizini sela Negvina«, a 

od mještana je doznao, da to isto drvo raste u velikoj množini na susjednoj 

planini Murtenici. D r. A damo vic (68) nešto kasnije obilazi ove 

krajeve i piše, da je uzaludno pretražio cijelu Murtenicu; u njoj nije našao 

nil jedno jedino drvo munike, nego veliko mnoštvo običnih crnih borova. 

Prema tome Pančića su mještani krivo obavijestili misleći valjda da je 

mimika isto što i obični crni bor. Murtenica planina prema tome otpada 

kao stanište munike, a ostaje samo lokalitet kod sela Negvina (Negbine). 

Na tome mjestu, gdje je Pančić vidio svoja dva »divlja grma« munike, 

našao je A dam o vi ć još samo jedno drvo. Drugo je bilo u međuvremenu 

posječeno. I samom Adamoviću ovaj nalaz munike na jednom tako 

niskom (700 m nad morem), čisto kontinentalnom staništu izgledao je 

neobičan. S obzirom na to, da nema nigdje u blizini većih prirodnih sastojina 

munike i! da su nađena navodno samo dva njena stabla (još k tome 

na rubu jedne oranice), zaključivao je, da je ovo drveće poniklo iz sjemena, 

koga su ovamo donijele ptice. Ornitolog Reiser je za potvrdu 

ove mogućnosti ustanovio, da je sjeme munike iz izmetina ptice krstokljuna 

(Loxia curvirostra L.) zadržalo klijavost. 

Ovo zanimljivo stanište bilo bi vrijedno da se dalje istražuje. Mogao 

sam doznati, da je prije nekoliko godina (1935 g.) i ovo jedino preostalo 

stablo munike posječeno. 

I Košanin (18) je zabilježio jedan zanimljiv podatak o jednom 

drvetu munike na Zlatiboru. On piše, da jedno drvo munike na toj 

planini služi seljanima kao zapis. To znači, da od tog drveta praznovjerni 

prolaznici otsjecaju pojedine komadiće, koji im onda služe kao 

amajlije protiv »uroka« ili za neke druge vračbine. Po svoj prilici to drvo 

nije bila munika, već prije crni bor. Mogao bi biti to> il jedan od onih 

»zlatnih borov a«, koji se spominju na Zlatiboru. Sasvim je sigurno, 

da to drvo više tamo ne postoji, pošto mi o njemu dobri poznavaoci šuma 

i flore te planine nisu znali ništa kazati. Moguće je to isto ono drvo, koje 

je i Pančić otkrio. 

Konačno nam preostaju jedino još tako zvana sandžačka staništa 

munike. Prvi put nalazimo zabilježeno kod Bečka (30), da postoje, 

prema pričanju Reisera, staništa munike u Donjim Matarugama kod Plevalja. 

Sam B e c.k smatra, da su ova, kao i ona po Pančiću otkrivena staništa 

u Srbiji, još nesigurna i da ih treba još preispitati. Kasnije pišu o 

tim staništima Oinzberger i Maly (79), da se nalaze »u sjevernoj 

Crnoj Gori, kod Plevalja u Sandžaku Novi bazar«, ali ne spominju uz to 

ništa podrobnije. Tek kod Aschers ona i Graebnera (87) nalazimo 

bliži podatak, da prema izjavi V. Čurčića raste munikovo »jedno jedino 

veliko drvo iznad manastira Dubovice na visoravni Donje Mataruge«. 

Iza ove bilješke ne nalazimo o tim staništima ništa više zapisano u litera- 

380

turi. Markgraf (12), vjerojatno zbog male sigurnosti, ispušta ovo stanište 

iz svoga popisa. D. Petrović (17) puše također, da u Sandžaku 

nije nigdje naišao na mimiku. 

Vjerovatno bi ovo stanište palo sasvim u zaborav, da u najskorije 

vrijeme nije donjeo kustos sarajevskog muzeja D. S e r g i j e v s k i jednu 

grančicu i dva češera sa jednog drveta bora iz Sandžaka. Pregledom je 

utvrđeno, da ova grančica i češeri potječu od jednog drveta munike. 

Mjesto, gdje raste ovo drvo, nalazi se u blizini sela Ljutići, na visoravni 

Donje Mataruge, nedaleko spomenutog manastira Dubovice. Prema fotografiji 

toga drveta, koju je sa sobom donio Sergijevski, vidi se, da je to 

visoko drvo, neobično jako razvijene krošnje, koja u mnogome odstupa 

od tipične krošnje munike. Sabrani češeri pokazuju također neka manja 

odstupanja od češera munike sa hercegovačkih staništa. Zanimljivo je, 

da je i ovdje slučaj sa samo jednim osamljenim drvetom. Mještani su 

pričali Sergijevskom, da su prije bila u blizini još dva mlada primjerka, 

ali da ih je neko posjekao. 

Ing. Velimir Jaki ć, u vezi s ovim staništem, saopćuje ml, da 

u Kamenoj Oori i kod sela Obarda, nedaleko od Donjih Mataruga, ima 

također po jedno drvo munike. 

Iz do sada sakupljenih podataka O' pridolaženju munike na kontinentalnim 

staništima, mogu se izvući zanimljivi zaključci. U prvom redu 

je zanimljivo, da na svim- staništima dolazi samo po jedno ili dva osamljena 

stabla. Sitne morfološke razlike češera, naročiti rast i eventualno 

neke anatomske razlike, koje još nisu istražene, dovode do zaključka, da 

se možda ovdje radi o nekoj varijeteti ili o nekoj klimatskoj 

formi munike. Pitanje, da li su nekoć na tim mjestima postojale 

veće sastojine toga drveta, ili je možda točna Adamovićeva predpostavka 

o prenosu sjemena po pticama, nije još riješeno. Sva ta pitanja 

čekaju buduća istraživanja i rješavanja. 

* 

Iz ovoga pregleda staništa i iz priložene skice (SI. 2) dade se pregledno 

upoznati današnje geografsko raširenje munike. Uslovljenost pridolaska, 

klimatski, edafski, i ekološki faktori, razlogom su, što je današnji 

areal munike razbijen u veliki broj malih otoka. 0 njenom geološkom 

porijeklu i razvoju postoje različite teorije. Postoji hipoteza, da 

je razvojni centar munike prije glacijalne periode bio negdje u planinama 

sjeverne i srednje Albanije. Za vrijeme glacijacije munika se je povlačila 

bliže mediteranu, a nastankom ponovne toplije klime vraćala se je najlakšim 

putevirna, kroz doline rijeka, natrag na svoja stara staništa. Zanimljivo 

je usporediti nekadašnje protezanje diluvijalnih glečera i današnja 

staništa munike. U gotovo svim planinama, u kojima se nalaze 

današnja staništa mimike.^ nađeni su tragovi glečerskih cirkova i morena 

(primjerice u planinama Čvrsnici, Prenju, Durmitoru, Sinjajevini, Komovima, 

Zeletinu i Prokletijama). Upravo na tim odsjecima, gdje sp se protezali 

ledenici, nalazimo najljepše i najprostranije (u koliko ih nisu ljudi 

i stoka oštetili) sastojine munike. Ove i još mnoge zanimljive činjenice 

nisu do danas istražene i njima treba posvetiti osobitu pažnju. 

Možda je za nauku zanimljiv historijat i razvoj ovih staništa munike, 

ali za nas je najvažnije današnje stanje, u kojima se nalaze ta sta- 

381

ništa. Rješenjem ministarstva šuma jl rudnika broj 30723/36 od 15-1-1937 

na osnovu §§ 121 i 126 Zakona o šumama 13 određena je zabrana sječe 

stabala munike »s razloga, što je ta vrsta drveća u prirodu dosta rijetka«. 

Sječa stabala munike dozvoljava se samo u naučne svrhe ili iz šumskouzgojnih 

razloga a i u tom slučaju mogu se sjeći samo defektna (za život 

nesposobna) stabla. Međutim, munika se mjestimice sječe nemilice. Neka 

njena staništa nisu danas ništa drugo, mego panjišta. S obzirom na pridolaženje 

ove vrste na takvim terenima, gdje osim nje gotovo ni jedno 

drugo drvo ne može pružiti tlu sigurniju zaštitu, nije,ni čudo, što se na 

mjestima gdje su posječena stabla munike, stvaraju počeci bujica i vododerina. 

Možda je danas k r a j m j e v r i j e m e, da se pvo 

drvo zaštiti jakim mjerama, ne samo zbog toga, što 

je prirodna rijetkost, nego da bi se zaštitilo i ono 

zemljište, na kome o n o r a s t e. 

LITERATURA 

1. Christ H. — Uebersicht der Europäischen Aibietineen (Pinus Lin.) — Naturf. Gess. 

Basel III. (1863), str. 549. 

2. Antoine F. —• Pinus leucodcrmis Ant. — Österreichische Botanische Zeitschrift XIV 

(1864), str. 366. (Isto u posebnom izdanju (1865) sa 2 fotografije). 

3. Christ M. —• Beiträge zur Kenntniss europäischer Pinus-Arten Flora. N. F. 1867, 

str. 83. (Regensburg). 

4. Beck Dr. Q. — Flora von Südbosnien -und der angrenzenden Herzegowina — Annai. 

d. naturh. Hofmus. II. 1887, str. 60 (38). 

5. Formanek Dr E. — Zweiter Beitrag zur Flora von Serbien, Makedonien und Thessalien 

—• Verhandlungen des naturforsch. Vereines Brunn 1896, str. 9 i 20. 

6. Vandas Dr. C. — Reliquiae Formanekianae Brunae 1909, str. 533. 

7. Novak Dr. F. — Pinus pindica a Pinus magellensis —• Rozpravy II. Tfidy Češke 

Akademie. Ročnik XLIV (1934) č. 18. 

8. Adamović Dr. L. —• Die Panzerföhre in Pindus Gebiete. — Österrechicsche Botan. 

Zeitschr. 1906, str. 487. 

9. Schoiuw J. — Les Coniferes d Italie, sous les raports geographiques et historiques. 

Ann. d. Se. Nat. (Bot.) Ser. III T. III (1845), str. 233. 

10. Longo B. — Intorno al Pinus leucodermis Ant. Annali di Botanica Vol. V. Fase. 2 

(1907), str. 115—131, sa nekoliko fotografija. 

11. Fiiori Adriano — II Pino Laricato — L'Alpe — Rivista forest. Italiana. Ann. XVIII 

(1931), str. 40- 

12. Markgraf Dr. F. — Die Panzerkiefer — Mitteilungen der Deutschen Dendrolog;- 

schen Gesellschaft 43 (1931), str. 250. 

13. Fitschen J. — Handbuch der 'Nadelholzkunde, Berlin 1930, str. 402. 

14. Boissier E. — Flora orientalis. Vol. V. 1884, str. 697. 

15. Maire R. et Petitmengin M. — Etude des Plantes Vasculaires recoltees en Grece 

(1904). Nancy 1907, str. 234. 

16. Pančić Dr. J. — Flora kneževine Srbije — Beograd 1874, str. 638. 

17. Petrović S. D. — O šumskom drveću u Južnoj Srbiji. — Šumarski List (1934), 

str. 471 

18. Košanin N. — Geološki i geografski momenti u razviću flore Južne Srbije. — Zbornik 

radova posvećen J. Cvijiću — Beograd 1924. 

13 Vidi Šumarski list br. 3/4 1938. str. 201. — Zabrana sječe stabala Pančićeve 

omorike i mimike. 

382

19. Müller K. M. —' Pines pence und Pinus leucodermis in ihren bulgarischen Wuchsgöbieten. 

—- Mitteilungen aus d. Staatsforstverwalt. Bayerns 1928, s.tr. 76. 

20. Kerner A. — Schedae ad floram eksiccatam Austro-Hungaricam VI. (1893i), str. 105. 

21. Fiala F. — Zwei interessante Nadelhölzer des bosnischen Waldes — Wissenschaftliche 

Mitteilungen aus Bosnien und d. Herzegowina Bd. I. (1893, s. 570. 

22. Hempel Q. und Wilhelm K. —• Die Bäume und Sträucher des Waldes. Knjiga I., 

str. 158 (sa više slika). 

23. Fiala F. —• Botanički prilozi. — Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 

Knjiga И. (1892), str. 187. 

24. Beck Dr. Q. — Flora von Bosnien, der Herzegowina und des Sandžak Novi pazar. 

— Wissensch. Mitteilungen aus B. u. H. 9 (1904), str. 410. 

25. Petratsehek — »Bosnien und die Herzegowina auf. d. Millenium Ausstellung ji 

Budapest« — str. 272 i dalje. 

26. Košanin Dr. N. — Četinari Južne Srbije — Glasnik skopskog naučnog društva knj. 1. 

sv. 1. (1925), str. 249. 

27. Maly K. — Dendrologisohes aus Ilirien — Mitteilungen d. Deutschen Dendrol. Gesellschaft 

Nr. 42. (1930), str. 134. 

28. Vandas Dr. K. — Neue Beiträge zur Kenntnis der Flora Bosniens und der Herzegowina 

— Sitzungsbericht d. k. böhm. Gess. d. Wiss. (1890i), str. 280. 

29. Dimitz L. — Die forstliche Verhältnisse und Einrichtungen Bosnien und d. Herzegowina. 

30. Beck Dr. G. — Die Vegetationsverhältnisse der Illyrischen Länder (1901), str. 353. 

31. Fiala F. —• Prilozi flori Bosne i Hercegovine — Glasnik Zem. Muzeja u Đ. i H. 

1896. sv. 8 i 4, str. 318. 

32. Bošnjak Dr. K. —• Iz Hercegovačke flore. — Glasnik Hrvat, prirodoslov. društva 

God. XLI—XLVIHI (1936), str. 18. 

33. Handel-Mazzetti Dr. H. — Eine botanische Reise in Bosnien und d. Herzegowina. 

—• Sonderaibdr. aus d. XV. Jahrber. d. Naturwissen. Orientvereins Wien 1910, 

str. 21. 

34. Bošnjak Dr. K. — Cafoulja planina. — Hrvatski planinar 1935, str. 99. 

35. Beck Dr. G. — Die alpine Vegetation der südbosnisch-herzegowinischen Hochgebirge. 

— Verhandl. d. K. zoolog.-'botan. Gess. in Wien 1888, str. 788. 

36. Adamović .Dr. L. — Die Pflanzenwelt Dalmatiens. Leipzig 1911, str. 115. 

37. Oliva A. — Botanička ekskurzija na planinu Subru —• Hrvat, planinar 1940, str. 109. 

38. Pittoni J. C. — Thomas Pihler's Reise nach Dalmatien und Montenegro im Jahre 

1868. — Österreichische Boten. Zeitschrift. 1869, str. 155. 

39. Pančić Dr. J. — Botanische Bereisung von Montenegro im Jahre 1873. Österreichische 

Botan. Zeitschrift 1874, str. 84. 

40. Adamović Dr. L. —• Die Panzerföhre im Lovćengebirge. — Magyar, botan. Lapok 

1908, str. 200. 

41. Rohlena J. —• Fünfter Beitrag zur Flora von Montenegro. — Aus dem botan. Inst. 

d. Böhm. Univers, in Prag II — 433. Sitzungsber. 1911 (1912) str. 113. 

42. Rohlena J. — Ueber der Verbreitung der Pinus peuce Gris. in Montenegro. Allgemeine 

Botanische Zeitschrift 1907, str. 75. 

43. Bošnjak Dr. K. — Prilog poznavanju durmitorske vegetacije. — Acta Bofanica 

Vol. X. (1935) str. 17. 

44. Fukarek P. — Picea omorika Panč., njena vrijednost u šumarstvu i pitanje njenog 

areala. Šumarski List 1935, str. 504. 

45. Hassert Dr. K. — Beiträge zur physischen Geographie von Montenegro. Ergänzungsheft 

Nr 113 zu i»Petermans Mitteilungen« 1895, str. 166. 

46. Reiser Otmar — Materialien zu einer Ornis Balcanica. Bd. IV. — Montenegro. 1896, 

str. 28. 

383

47. Novak Dr. F. — Pirn Heldreichii Christ stationes novae. — Presfia. Včstnik československe 

botaničke společnosti v Praze. Vol. XI. (1932). 

48. Beck Dr. Q. et Szyszytowicz Dr. I. —• Plantae ä Dre Ign. Szyszylowick in itinere 

per Cernagoram et in Albania adjecemte anno 1886 lectae. — Rospr. i Spraw. 

Wydz. matem. przyr. Akad. Umiejet. Tom. XIV. Krakov (1888), str. 46. 

49. Milojević B. 2. — Komovi. — Glasnik geografskog društva sv. XIX (1933), str. 61. 

50. Poljak Dr. J. — Komovi. — Hrvatski planinar 1932. Sv. 2. str. 39. 

51. Nopcsa. — Geographie und Geologie Nordalbaniens. — Geolog. Hung. 3 1929. 

52. Schwerin Dr. F. — Botanische und forstliche Mitteilungen über Koniferen. — Mitteilungen 

d. Deutsch. Dendrol. Gesellsch. 1929. str. 164. 

53. Kušan Dr. F. — Nalazišta runolista u sjeveroistočnim Prokletijama. Hrvatski planinar 

1936, str. 20. 

54. Urban Dr. S. — Na vrhovima Prokletija. — Hrvatski planinar 1938, str. 60. 

55. Bošnjak Dr. K. — Botanička ekskurzija u Prokletije. — Priroda XXVM 1937, str. 12. 

56. Rudski I. — Botaničke znamenitosti Štedima u Crnoj Gori. — Priroda XXV (1935), 

str. 107 (sa jednom slikom). , 

57. Maly K. —• Saopštenja o dešavanju nekojih Pinus-vrsta na 'balkanskom poluostrvu. 

Glasnik Zem. Muzeja u B. i H. XXXII 1920, str. 212. 

58. Javorka Dr. A. — Additamenta ad floram Albaniae VII. Anthophyta. Magyar Tudomänyos 

Akademia Balkän-kutatäsai. III. 1926. St 219. 

59. Hayek Dr. A. —• Zweiter Beitrag zur Kenntnis der Flora von Albanien. Denkschrift. 

d. K. Akademie d. Wissensch. in Wien. Mat.-natw. Bd. 99 1924, str. 108. 

60. Hayek Dr. A. — Beitrag zur Kenntsnis der Flora des Albanisch-Montenegrinischen 

Grenzgebiete. — Denkschrift d. k. Ak. d. W. Mat. natw. Bd 94. 1917. str. 132. 

61. Košanin N. —• 0 vegetaciji severoistočne Aribanije. — Glasnik Srpskog Geografskog 

Društva Sv. 3 i 4 1914, str. 20. 

62. Rudski I. —• O vegetaciji planine Ošljaka. — Glasnik Hrvatskog Prirodoslovnog 

društva 1929—1936, str. 125. 

63. Apfelbeck V. — Neue Koleopteren gesammelt während einer Forschungsreise nach 

Albanien und Monitenegro. Sitzungsberichte der K. Akademie d. Wissenschaften 

Mth.-natw. Klasse Bd. CXVI. Abt. I. 1907, str. 20. 

64. Nopcsa F. —• Das Katholische Nordalbanien. — Foldrajzi Közlemenyek. Budapest, 

godina ? str. 44. 

65. Bornmüller J. — Zur Flora von Montenegro, Albanien und Mazedonien. — Magyar 

Botanika! Lapok XXXII. (1933), str. HO. 

66. Baldacci A. - Itenerari Albanesi. — Bolletino dela Societä Geografica Italiana. 

Fase. VI, VII, Villi. Roma (1900), str. 687. 

67. Baldacci A. — Rivista critica della collezione botanica fata nel 1892 in Albania. — 

Malpighia Anno 1894, str. 76. 

68. Adamović Dr. L. — Die Pflanzengeographische Stellung und Gliederung der Balkanhalbinsel. 

—• Denkschrift d. Math.-Naturwis. KI. d. Akad. d. Wissenschaft. 

Bd. LXXX. (1907), str. 436. 

69. Haussknecht C. — Syrnbolae ad floram graecam. — Mittheilungen d. Thüringischen 

botanischen Vereins N. F. Х1И. (1897), str. 222. 

70. Hayek Dr. A. — Ein Beitrag zur Kenntnis der Vegetation und der Flora des thessalischen 

Olymp. — Beihefte zum Botanischen Centraltolatt Bd. XLV. (1928), 

Abt. II, str. 236. 

71. Velenovsky J. — Flora Bulgarica. — Supplementuro I. (1898), str. 360. 

72. Adamović Dr. L. —• Die Verbreitung der Holzgewächse in Bulgarien und Ostrumelien. 

Denkschrift, d. K. Akad. d. Wissensch. Math.-natw. Kl. Bd. 84. (1909), 

str. 635. 

73. Stojanov N. i Stefanov B. — Flora na Blgarija. Sofia (1924), str. 58. 

384

74. Dimitrov T. —• Isledvane na sjemenni material! ot bora Pinus leucodermis Ant. — 

Godišnjik na Sofijskija Universitet (1927), str. 256. 

75. Adamović Dr. L. — Die Pflanzengeographische Stellung und Gliederung Italiens. 

Jena 1933. 

76. Lüdi Werner — Beitrag zur regionalen Vegetationsgliederung der Appeninhalbinsel. 

Ergebnisse der Intern. Pflanzgeogr. Excurs. 1934. Bern 1939, str. 212. 

77. Bernhard R. — Fagus orientalis Lipsky im Taurus. — Mitteil. d. Deutschen Dendr. 

Gesellschaft. 1938, str. 22. 

78. Bernhard R. — Die Kiefern Kleinasiens. — Mitteil. d. Deut. Dendr. Gesellschaft. 

1931, str. 29'—50. 

79. Ginzberger Dr. A. u. Maly K. — Exkursion in die iHyrisehen Länder 1906, str. 114. 

80. Kerner — Schedae ad floram excisskatam austro-hungaricam. Vienae 1881—1898. 

81. Nyman —• Conspectus florae Europae. Supplement II. 1889—1890, str. 283. 

82. Gross L. u. Rneucker A. — Unsere Reise nach Istrien, Dalmatian, Montenegro, der 

Hercegovina und Bosnien. Allgemeine Botanische Zeitschrift No. 11. 1900, str.56. 

83. Bošnjak Dr. K. — Na nepoznatim i poznatim stazama u Crnoj Gori. Hrvatski planinar 

1932, str. 300. 

84. Maly K. — Ispravak k' mojem radu: Saopštenja o dešavanju nekojih Pinus-vrsta 

na balkanskom poluostrvu. — Glasnik Zem. Muzeja s B. i li. 1923, str. 162. 

85. Pančić Dr. J. Dodatak »Flori Kneževine Srbije« 1884, str. 215. 

S6. Radulović Ing. S. — MoLka na planinama Nidže-Kožuf. — Šumarski List. 1939, 

tor. 7, str. 373- 

87. Ascherson P. u. Graebner P. — Synopsis der Mitteleuropäischen Flora 2. Aufl. Bd. I. 

Leipzig 1913, str. 330. 

88. Paskov I. — Razprostranenieto na černata mura (P. leucodermis) v Pirin-planina. 

— Gorski Pregled god. XVIII (1932) str. 31S. 

89. Stojanov N. —• Vrhu rastitelnostta na pl. Ali Botuš. Godiš, na Sofijsk. Univ. Fiz. m. 

fakultet, kn. XVII. 1920. 

90. Hayek Dr. A. — Die Panzerföhre u. ihr Vorkommen auf dem thessalischen Olymp. 

— Centralblatt für das gesamte Forstwesen 1926. Heft 5/6, str. 143. 

ZUSAMMENFASSUNG 

Zu den seltenen Holzarten der Balkanhalbinsel gehört auch die Panzerkieier. 

Angaben -und Abfassungen über die Panzerkiefer, ihre Standorte, Wachstumsart und 

Eigenschaften finden wir in verschiedenen — meist ausländischen — Zeitschriften und 

Büchern zerstreut. Der Autor nahm sich vor, dies ziemlich umfassende Material über 

die Erforschung dieser Holzart in einigen Beiträgen zu ordnen, zu erweitern und übersichtlich 

klarzulegen, dies umsomehr, da die Panzerkiefer wegen ihrer geringen Ansprüche 

auf den Standort eine wichtige Rolle in der Karstaufforstung spielen wird. — 

Der Zweck dieser Beiträge ist, endlich ein klares und übersichtliches Bild über die 

Verbreitung und Eigenschaften dieser interessanten Holzart zu bekommen. 

An erster Stelle bringt dieser Beitrag die Geschichte der Entdeckung dieses 

Baumes und die Namen, die dieser in der wissenschaftlichen Literatur erhalten hat. — 

Der erste Entdecker der Panzerkiefer war der Botaniker Theodor Held reich, 

der sie auf dem Berge Olymp vorfand. Dr. H. Christ, ein schweizer Botaniker, 

gibt ihr die erste wissenschaftliche Beschreibung und den Namen Pinus H e 1 d - 

reichii. — Etwas später entdeckt diese Baumart Franz Maly auf dem Orjen 

Gebirge und Franz Antoine gibt ihr die wissenschaftliche Beschreibung, sowie 

den Namen Pinus leucodermis. Nachher bekam die Panzerkiefer die Namen 

Pinus p r e n j a nach Günther Beck und Pinus p ia d i c a nach Eduard 

Formanek. 

385

Nach neuzeitlichen Forschungen Dr. Markgrafs hat die Panzerkiefer zwei 

Variationen, die sich nach mehreren Merkmalen unterscheiden und zwar, eine Variation, 

die dem Funde Heldreichs auf dem Olymp, die andere dem Funde Malys. 

auf dem Orjen Gebirge entspricht. Markgraf gibt als genau und richtig dieser Art 

den Namen Pinus Heldreichii Christ und den Variationen die Namen: — 

typica Markgraf und — 1 e u c o d e r m i s (Antoine) Markgraf. 

Ferner ist die Verbreitung der Panzerkieler im geographischen Sinne dargestellt, 

wobei die Aufzeichnungen K o š a n i n s und anderen erwähnt sind, die schon früher 

den Zusammenhang der Standorte dieser Holzart mit klimatischen und geologischen 

Faktoren und anderen Vorgängen bestätigten. Besonders wird die Abhängigkeit der 

Standorte vom Einflüsse der mediteranen feuchten Luftströmmungen, die durch tiefe 

Täler der grossen Flüsse ins Land eindringen, betont. Karakteristisch für die Standorte 

der Panzerkiefer ist die Tatsache, dass diese im überwiegenden Falle die Hänge 

erwähnter Flusstäler streichen. 

Der Verfasser teilt die Standorte der Panzerkiefer in folgende Gruppen: 

I. Stromgebiet der Neretva und Umgebung 

II. Das Gebirge in der Umgebung von Kotor 

III. Nord-Montenegro und das Gebiet des Flusses Morača 

IV. Flussgebiet der Cijevna 

V. Flussgebiet des schwarzen und weissen Drim 

VI. Flussgebiet der Mati, Arsen, Skumba und Semeni 

VII. Das Akrokeraunische Gebirge bei Valona 

VIII. Flussgebiet der Vojuša 

IX. Olymp Gebirge in Thessalien 

X. Pirin und Ali-Botosch Gebirge im Bulgarien 

XI. Süd-Italien, Calabrien und Basilicata. 

In diesem Beitrage wird festgestellt, dass in der Literatur einige Gegenden als 

Standorte der Panzerkiefer unrichtig angegeben sind. An erster Stelle kommt hier in 

Frage das Vorkommen der Panzerkiefer in dem Gebirge von Klein-Asien (beziehungsweise 

Murat-Dagh Gebirge). — Der Autor ist der Meinung, dass die bestehenden Angaben 

sehr zweifelhaft sind und demnach kann er diesen die Richtigkeit nicht zusprechen. 

Unrichtig sind auch die Standorte der Panzerkiefer auf dem Gebirge Vitorogin 

Mittelbosnien (nach Reiser bei G. Beck), Vran Gebirge (nach Beck), 

Crna gora in Bosnien (nach Kerne r), Romania Gebirge östlioh von Sarajevo- 

(nach N y m a n), das Flusstal des Vrbas zwischen Jajce und Banja Luka (nach 

Gross und Kneuder), das Maglić Gebirge (nach Dr. Simonović und Dr. Pol jak 

bei Dr. Bošnjak) und das Gebirge Golešnica bei Veles (nach Apfelbecik bei 

M a J y). 

Besondere Aufmerksamkeit widmet der Verfasser den ausschliesslich kontinentalen 

Standorten der Panzerkiefer. Nach Angaben Dr. Pančić sind in der Nähe des 

Dorfes Negbine am Rande des Murtenica Gebirges in Serbien zwei Stämme der Panzerkiefer 

vorgefunden, die in der Zwischenzeit, leider, gefällt sind, welches die Erforschung 

dieses Standortes ziemlich erschweren wird. Einzelne Stämme der Panzerkiefer 

findet man noch immer in Sandžak (bei den Dörfern Ljutići und Obrade, und' 

in der Kamena gora) vor. Das einzelne Vorkommen dieser Stämme ist sehr merkwürdig 

und es wird einer gründlichen Erforschung dieser Gebiete benötigen um gültige 

Schlüsse betreffs dieser Standorte zu ziehn. — Zum Schlüsse wird die Notwendigkeit 

betont, die einzelnen Standorte der Panzerkiefer unter Naturschutz zu stellen, 

zwecks Schonung und Erhaltung dieser seltenen und hochinteressanten Holzart. 

^^ 

Der Verfasser 

386

SAOPĆENJA 

PRILOG POVIESTI NAŠEGA ŠUMARSTVA 

Dobrotom predsjednika ogulinske imovne općine g. Josipa Fröhlicha iz Brinja 

dobio sam dva naredna štampana priloga, koji se odnose i na povijest našega šumarstva 

i koje ovdje priopćujem. 

NARODU KRAJIŠKOM LIEPI I LJUBEZNI POZDRAV! 

U starinstvu domovine naše bila su sretna vremena, kad su stari Bani naši narod 

svoj u sabore sazivali, te kao otci s diecom svojom' o sreći domovine Ijubezno se 

dogovarali. Tieh liepšieh i čestitieh vremenah odavna je već nestalo bilo, jer nastadoše 

zla vremena, u kojima smo takove Banove imali, koji nit od našeg roda ni plemena, 

već tudjini nemilostivi biše, koji s nami mi u nasern jeziku govoriti neznadoše. 

Raduj se, mili narode naš, jer od kada smo opet iza tolikieh zalah jedno dobro 

naše, Bana Jelačića, stekli, ogramulo je žarko sunce domovini našoj, vratja nam se 

sreća i razvija krila naša slava starodavna. 

Kad je dični glas i k vami, vitežki krajišnici, doletio, da je milost carska svietlog 

Bana Jelačića na to visoko dostojanstvo podigla, uzigrala su junačka serca vaša, 

jer znala je sirotna krajina, da je i njoj opet sunce ogramulo, i da je ona otca zadobila, 

koji će se za nju pobrinuti znati. 

I zaista u toj nadi, vitežki narode krajiški, ti se prevario nisi, jer perva je briga 

našeg Bana bila, da izlieči gerdne rane tvoje. Sazvao je dakle kako sa svieh stranah 

domovine naše tako i iz krajine zastupnike i drugu uglednu gospodu, te pretresavši 

molbe tvoje, učinio je u propisih vaših takove promiene, da će vam sve potežkoće 

vaše s jumačkieh ramenah spasti, i da ćete i vi u svakoj struci blagostanja napriedovati 

moći. 

Nove ove propise primio je sabor jednodušno, i šalje ih po priloženoj molbi njih 

Veličanstvu milostivom caru i kralju našem na previšnje potverdjenje, koje moćna zaštita 

naša svietli Ban će takodjer naskoro izraditi znati. 

Polaštice ovieh novieh propisali za krajinu uvidit ćete iz sliedećih točkah: 

1. Stupit ćete i vi kao dio našieh kraljevinah na ustavno polje, to jest, zakoni i 

propisi za vas neće se kao dosad bez vas satvarati, nego pošiljat ćete na sabor ovaj i 

odsele svake godine zastupnike svoje, da se o sreći i potrebi domovine naše s ostalom 

bratjom i s svietlim Banom svojim posavietovati možemo. Neće dakle moći svatko 

komu na um pane bez vašeg znanja propise vam krojit, da pod njima stenjete vi i 

potomstvo vaše. 

2. Narodni jezik naš uvodi se u sve poslove službene; zato neće trebat dieci vašoj 

tudje jezike učiti, već u školah koje će se bolje urediti u svom jeziku sve učiti, 

što će njoj na korist služit, i moći će tako sve časti postignuti. Kod poglavarstva i sudišta 

ne ćete kroz tudja usta govoriti, koja istinu nikada pravo ne tolkuju. 

3. Neće vam se izvan u vojničkoj službi, po vojničkom prepisu, (t. j. po Tereziani) 

suditi. 

4. Ukidaju se potežkoće iztiečuće iz reškriptah bivšeg Hofkriegsratha. 

5. Zemlje vaše podpuna će vlastitost vaša biti, kojom baratati možete, kako 

vami drago, samo tri rali da podkućnice bude. 

6. Obćinski pašinci vlastitost su obćinah, kojom obćine vladat budu mogle. 

7. Iz deržavnih šumah dobivat ćete i vozit smieti svaki dan od ležećeg derva, 

a bukovinu i ljeti sieći. 

8. Špekulacija s sumarni neće smieti bez privoljenja obćinah počimat se. 

9. Gradju i dasku dobivat ćete što se lakše bude moglo. 

387

10. Branjevine odredit će obćine u šumi. 

11. Imat ćete beaplatnu žirovinu i pašu po šuman i po proplancih. 

12. Kod prodaje i promiene gruntah moći će se kontrakt i kod kumpanie 'bez 

regimenta učiniti. 

13. Vinograde smije svatko zasadjivat na svojoj zemlji kako kome drago. 

14. Posljednji član jedne kuće more i zemljišta u testamentu kom mu drago 

ostaviti. 

15. Tergovini i zanatu more svatko bez ušterba vojničke službe podati se. 

16. Mladež, more bez zaprieke nauke učiti. 

17. Osim zemljišta more svaki krajišnik zgrade i blago i sve drugo imati. 

18. Dioba će se i na tri rali zemlje dopustjati, (bez da treba kao dosad najmanje 

tri čoeka ma svakoj strani biti; samo ima se svaki obvezati kad na njega red dojde, 

da će svoju službu odslužiti, 

. 19. Dioba neće na regiment ići. Sub numeri prestaju. 

20. Kako rat prestane i mir se povrati, neće se više vojnik krajiški na više nego 

samo na četiri godine u soldate upisivati, jer uvodi se kapitulacia od četiri godine. 

21. Svi vojnici vadit će se onda samo na kocke, tako da se nikom krivo učiniti 

neće. 

22. Svatko more miesto sebe u vojnike i zamienika stavit. 

23. Vojska krajiška neće "se više bez dozvoljenja sabora umnožiti. 

24. Krajina neće odsele više vojnikah nego i druge pokrajine carstva na vojnicu 

slati, već po razmierju dušah, od koliko dušah jedan vojnik se iz drugieh pokrajinah 

slao bude, od toliko i iz krajine. 

25. Svaki vojnik dobit će mondur, i na straži i u drugoj službi plaću kao i regulaš. 

26. Krajiški vojnici moći će i na 15 danah na stražu ići, da onda kod kuće mirni 

budu. 

27. Carska rabota posve ukida se. 

28. Obćinska rabota također ukida se. Obćine imat će same svoje poslove obveršivati. 

29. Krajina će odsele zavisit samo od njih Veličanstva cara austrianskog, pa od 

svog bana, regimenta i kumpanie. iNeće trebati dakle krajišniku izvan ako samo kod 

cara milost traži, u Beč od nemila do nedraga prošnje slati, već kad potežkoću kakvu 

ima, kojoj drugacie odoljeti nije, a on štap u šake, pa do bana svoga! Jer kod bana 

vodit će jedno verhovno saboru odgvorno poglavarstvo sve poslove krajiške, kod koga 

će za krajinu samo takove osobe postaviti se, koje su u krajini služile, i tamošnja obstojateljstva 

podpuno poznadu, da nebuđe kao dosad da vam onaj sudi, koji vas ni vaše 

zemlje nikada ni vidio, dakle ni potežkoće vaše znao nije. 

30. Kod regimentah vodit će poslove pod predsiedničtvom oberstara verhovnom 

deržavnom vieću odgovorno regementsko vieće. 

31. Kod kumpaniah vodit će poslove pod predsiedničtvom kapetana kumpaninsko 

praviteljsko vieće, u kom će sidjeti i glasovati pet prisežnieh starešinah. 

32. Sve častnike izim savietnikah kod deržavnog vieća naimenuje Ban, ove posljednje 

nj. Veličanstvo. 

33. Sudišta će se po načinu porotah urediti. 

34. Priedlozi za časti oficirske imat će se od svieh štopskih oficirah podpisivati. 

35. Svi poslovi vaši kod poglavarstvah i sudištah obavljat će se javno, jer svatko 

uviditi može, da ono što je pravo, kriti se ne treba. 

36. Dalnje polaštice prikopljene su u posebnih zaključkih saborskih od §. 1 do 

§. 32. 

Osim toga svega nastavit će se viećanje o još nekojih poieškoćah krajiških, o 

školah, tridesetnicah, sudištih, svešteničkoj plaći, ženidbi oficirskoj bez kaucie i t. d„ 

388

dokle samo drugi važni poslovi se obave, dotični odbori svoje operate izrade, i sabor 

se opet sazove. 

Iz ovog svega vidite vi, bratjo krajišnici, na koliko se proteže brižljivost dobrog 

Bana vašeg i želja sabora ovog vas sretne i zadovoljne vidjeti. 

Zato mila bratjo, čuvajte se onakovieh ljudih, koji za navratiti vodu na magjarske 

inline, narod bune, i proti našem ljubljenom Banu i saboru laži razprostiru, 

čuvajte se onih, koji vas na to nagovaraju, da se poglavarstvu svome nepokorite, jer 

mila bratjo, samo medju gorskom zvieradi poglavarstva 1 nije, i zato poglavar je tu 

onaj, tko je jači, lija zecu, vuk lisici, medvieđ obodvoma. 

Od ovih gore izbrojenih polašticah uvesti će se posebnom zapoviedi na vaša poglavarstva 

od strane svietlog Bana našeg sve što se uvesti može odmah, te sve drugo 

kako potverdjenje od njih Veličanstva dojde. Ako bi vam jošter isto na sercu ležalo, 

odkrit ćete moći to svake godine na obćem saboru, gdie ćemo se razgovarat i savjetovat 

kao bratja s bratjom, dieca jedne majke s otcem svojim Banom Jelačićem. 

:Iz priložene molbe na njihovo Veličanstvo uvidit ćete, kako se tužimo pred carskim 

prestoljem, na nepravedna nasertanja ljutieh našieh nepriateljah Magjarah, koji 

su bili milostivog cara tako obmamili, da je na neprestano klevetanje njihovo glas se 

bio već raznio, da je obće ljubljeni Ban naš časti svoje lišen, zato gdie neće da izda 

domovinu svoju pod magjarski jaram, već vieran caru vieran je i domovini svojoj. 

Premda se viest ova potverdila nije, ipak žalostju je serca naša napunilo, da se toli 

vriedni muž i poglavar naš od naših nepriateljan tako bezobrazno napada, i zato izjavismo, 

da mi dok je i jednom junaku u domovini našoj glasovitoj glava na ramenu, 

da mi onoga ostaviti nećemo, koji je muževnom odvažnostju dobnu našem ako treba 

zertvovat se odlučio, da mi onog ni u ikakvoj biedi ostavit nećemo, koji nas u sreći 

svojoj ostavio nije. 

Bog živi svietlog Bana našeg, jedinu moćnu zaštitu našu, diku i otca domovine 

naše, Bana Jelačića! 

U Zagrebu 'dana 10. serpnja 1848. 

OD STRANE ZASTUPNIKA« KRAJIŠKIH 

na saboru trojedne kraljevine. 

POSEBNI ZAKLJUCKI SABORSKU 

na prošnje krajiške dosad na saboru pretresane. 

§. 1. Uslied §. 13. novog ustava krajiškog prosto je krajišnikom gorski kesten u 

deržavnoj šumi bezplatno kupiti, izim branjenicah bujad kositi i roviti. 

§. 2. Proplanci u šumah smatraju se kao šuma ista, i zato na njima paša, košenje 

i rov bujadi bezplatno se dozvoljava. 

§. 3. Izvoženje ležećih dervah iz šumah dozvoljava se za svaki dan u nedielji. 

§. 4. Siečenje bukove gradje i ljeti se dopušta. 

§. 5. Marva nefcrajišnikah nipošto se bez dozvoljenja obćinah u šume ni obćinske 

pašince krajiške na pašu puštati ne smije. 

§. 6. Krajišnici mogu s privolienjem obćinah i regimentskog poglavarstva gdie 

to okolnosti nuždno čine, stanove imati i graditi. 

§. 7. Izkerčeni okrajci šumski izvan hunkah, mogu se krajišnikom pripisati. 

§. 8. Lugari nesmiju bez dovoljnoga uzroka poradi šumskog kvara, kad im se 

svidi, kuće preiskavati. 

§. 9. Pečeti (cedulje) na pašu i žirovinu ukidaju se. 

§. 10. Na vlastitoj zemlji mogu krajišnici šume podizati. 

§. 11. Ženidbe se imadu krajišniku ne kao dosad, već kod okružnog kumpaninskog 

poglavarstva dopustjati. 

389

§. 12. Ciena .morske soli obaljena je posebnim člankom saborskim na cienu 

kako je u Dalmacii. 

§. 13. Predprege (Vorspann) imadu se u arendu dati. 

§. 14. Siečenje i izvoženje dervah za oficire, činovnike, svetjenike, škole, pisarne, 

straže i t. d. neka se u arendu dade. 

§. 15. Krajišnici nijesu ni za plaću dužni pod moraš na javno dielo kakovo ići, 

nego sve što se je dosad carskom robotom delalo, imade se ucienice privatnim osobam 

povieriti, koje će dijelo za pogodjenu plaću iz deržavne kase (graditeljskog fonda) 

učiniti. 

§. 16. Pravo bezplatnoga dervarenja, paše, žirovine, proteže se na sve stanovnike 

ц krajini. 

§. 17. Krajišnici mogu bez obične pratnje vojničke na kordunu na svoje zemlje ići. 

§. 18. Obćinski magazini, gdie to obćine zahtievaju, mogu se ukinuti, žito i magazini 

prodati, i iz ti eh novacah shodne fundacie po želji obćinah «činiti. 

§. 19. Mierne zemlje slunjskieh ikrajišnikah na kordunu nek im se kao pravedna 

stečevina predadu i porezu podvergnu. 

§. 20. Tamničare (reštance) koji pod sudom stoje, neka hrani deržava. 

§. 21. Žitni 'dugovi, koje su siromašni krajišnici dužni, nek im se poklone. 

§. 21. Dugovi, koje je Francezka za krajiške žitelje Austrii predala, nek se 

deržavnom vleću poviere, da ih ono onim kojim spadaju, izplati. 

§. 22. Naknade već ustanovljene za požare od turske strane uzročene, nek se 

priličnim putem izposluju. 

§. 23. Cieniocem kvarovah nek plati onaj dangubu, koji je kvar učinio. 

§. 24. Služeći krajišnici nek nadalje o trošku deržavnom liefce dobivaju. 

§. 25. U službi nemoćni (invalid) 1 postanim krajišnikom i unteroficirom, koji su 

dugo služili, neka se primierna podpora dade. 

§. 26. Svi siromašni krajišnici imadu pravo u toplicah perve banovačke regimente 

bezplatno u obćinskom kupalištu kupati se. 

§. 27. Straženje na kordunu ima se bolje urediti, i gdie je moguće, broj poštah 

umaliti. 

§. 28. Krajiški kapitali (Grenzvermögens, Grenzbildungs, Religions, Arbeits und 

sonstige Fonds) neka se našem domaćem deržavnom vieou na uipravljanje predadu, 

tako isto da se u Beču ležeće obćinske i cerkvene glavnice izplate i u našoj domovini 

na kamate dadu. 

§. 29. Izpisane zemlje nek onaj, tko ih je izpustio, opet si pripisati dati more. 

§. 30. Izplatjenje mondura kog su krajišnici sami nabavili, i u Italiu ponieli, nek 

se po bečkom ministeriu što skorie izposluje. 

§. 31. Mierenje zemaljsko (Kataster) ima se što prie moguće bude učiniti. 

§. 32. Krajina rnagjarskoga ministeria nepriznaje, nit priznati hoće. 

Opazke. O daljnjih poteškoćah krajine nastavit će sabor viećanje svoje, naime o školah, 

harmicah, plaćanju svega svešteničtva, o sudištih, ženidbe oficirah i 

činovnikah bez kaucie, o šumskom gospodarstvu i t. d. odmah kad dotični 

odbori operate svoje sastave, i odgodjeni sabor ovaj se opet sazove. 

Priopćio: Ing. Z. Turkalj 

390

ŠUMARSTVO U HRVATSKOM NOVINSTVU 

Hrvatsko novinstvo prati i rad našeg »Hrvatskog šumarskog lista«. Ne samo 

bilješkom o izašlom ibroju, nego i ovećim izvadcima i osvrtima. Tako dnevnik »Hrvatski 

narod« od 15. kolovoza, te dnevnik »Hrvatsko gospodarstvo« (Zagreb, Frankopanska 

ulica 24) u broju od 5. kolovoza. 

Od suradnje šumarskog značenja istaknuti je: 

1. Prikaze o imovnim općinama povodom zaključaka ovih, da predaju cjelokupnu 

svoju imovinu državi, državnom eraru uz osiguranje obskrbe potrebnim drvetom 

iz ovih i drugih šuma. 

Na prvom je mjestu izjava ministra šumarstva i rudarstva g. ing. Ivice Frkovića 

suradniku »Hrvatskog naroda«, koja je tiskana u broju 28. srpnja. Prikazavši postanak 

imovnih općina, njihovu bit, poteškoće s kojima se mnoge imovne općine već desetljećima 

bore g. ministar je naglasio: »Imovne su obćime jednodušno odlučile, da svoj 

posjed dadu u vlastništvo države, pa su tako spremile bolji put i za budućnost svojih 

šuma i za mogućnost pokrića svojih potreba na drvu. Ta je odluka od epohalne važnosti 

za čitavo naše šumsko gospodarstvo, ali ona ima i svoje šire značenje. Predstavnici 

naših imovnih obćina, svi ljudi iz najširih narodnih slojeva, jasno su očitovali 

svoju jaku i čvrstu vjeru u svoju državu. Država će primiti i šume imovnih obćina 

pod svoje okrilje, svojim će ugledom ona zajamčiti pokriće narodnih potreba jednako 

i na najbolji način. Osim toga sama činjenica, da je u zaključivanju prevladala svijest 

o društvenoj pravdi, jer će moći drvo dobiti svi građani zemlje, pokazala je shvaćanje 

našeg naroda o zajednici potreba, zajednici probitaka i probitcima zajednica.« Izjavu 

g. ministra prenijeo je u cijelosti i dnevnik »Hrvatsko gospodarstvo« u broju od 

30. srpnja. 

O imovnim općinama donijeli su članke i zagrebački dnevnici »Novi list« (u br. 

od 7. VIII.), te »Hrvatski glas« (u br. od 21. V'IIL). U članku »Hrvatskog glasa« naglašena 

je i pozitivna uloga, koju su imovne općine odigrale u hrvatskom narodu do 

današnjeg dana pošumljavanjima, izgradnjama u svom 1 gospodarstvu, kupovanjem veleposjedničkih 

šuma, kao i doprinosima za opće kulturne i gospodarske svrhe u što je 

isplaćena U današnjoj vrijednosti svota od 650 milijuna Kuna. 

2. U »Hrvatskom gospodarstvu« izašla su i dva članka s netočnostima o našim 

šumama. Te netočnosti, a koje dovode do krivih zaključaka, nalaze se u člancima 

»Bogatstvo Hrvatske u šumama« >(u broju od 11. srpnja), te »Problemi drvarske industrije« 

(u broju od 12. srpnja). To su netočnosti statističkog značenja, podaci o našim 

šumama, o njihovom sastavu i njihovoj konkretnoj proizvodnji. 

Iz prvog članka izlazi, da imademo povoljan razmjer dobnih razreda, naročito 

u Bosni. Taj odnos za Bosnu prikazan je kao 

33,15% šuma u starosti do 40 godina, 

25,33% » » od 41—80 godina, te 

41,52% » » • preko 80 godina. 

Težište ovog odnosa leži u tome, da je poredaj dobnih razreda povoljan obzirom na 

iskorištavanje, jer preko 40% svih šuma zrelo je, odnosno blizu zrelosti za sječu. 

Preko 7% bilo bi tih šuma više nego li je normala. U apsolutnom iznosu to znači 

110.000 ha s najmanje 10,000.000 (deset milijuna) m 3 drveta spremnog odmah za sječu! 

Stvarni je omjer pak sasvim drugi: 

do 40 godina starosti imade 46%, 

od 41—80 » » » 26%, a 

preko 80 »> » » 28%. 

Dakle najstariji dobni razred imade za 5% manje površine nego li bi normalno trebalo 

biti. To su podaci iz statistike šuma za 1938. god., a tko i malo pozna bosanske šume, 

391

priznat će realnost ovih podataka. Za šume Hrvatske razlike su nešto blaže, ali opet 

previsoko označene. 

Drugi je članak izjava Franje Baričevića, drvnog veleobrtnika i potpredsjednika 

Industrijske komore u Zagrebu. U tom je članku nespretna formulacija podataka o 

prirastu i sječivoj drvnoj masi: »Na području Nezavisne Države Hrvatske imademo 

oko četiri milijuna hektara šuma. Oko 14 milijuna prostornih metara morao hi iznositi 

godišnji prirast drva, da je naše šumsko gospodarstvo do sada bilo vođeno na temelju 

razumne gospodarske politike. Mi, međutim sječemo godišnje samo oko šest do sedam 

milijuna prostornih metara, a da pri tome ne diramo u glavnicu, odnosno da sječemo 

samo godišnji prirast.« U ovoj izjavi kondicional »morao bi« gubi se pred milijunskim 

brojkama. Tvrdnja pak, da se sječom od sedam milijuna m 3 ne dira u glavnicu, već 

da se sječe samo prirast, smjela je. Inače se naglašuje potreba organiziranja prodaje, 

naročito za malu industriju, a o tome je bilo riječi i u »Šumarskom listu« već 1935. god. 

(u br. 9.—10. u članku log. O. Piškorića: Kojim putem?). 

3. U dobrom prikazu »Gorski Kotar — regionalna jedinica hrvatskog gospodarstva« 

(»Hrv. gosp.« od 17. VII.) naročito je naglašena važnost šuma za taj kraj, u 

kojem se razvio »posebni tip seljaka, koji je seljak i radnik, jer vidimo da obrađivanje 

zemlje samo upotpunjuje njegovo uzdržavanje. Težište je njegova prihoda i aktivnosti 

u drvnom veleobrtu«. Ovaj se članak može dobro upotriebiti kod rada na provedbi 

misli upravljanog gospodarstva i za Gorski Kotar, kao jednu »regionalnu jedinicu hrvatskog 

gospodarstva, a potom i za osnovu sveukupnog gospodarskog života Hrvatske. 

O primjeni smjernica upravljanog gospodarstva (dirigirane, planske privrede) 

u šumarstvu pisano je i u »Hrvatskom glasu« (od 14. VIII., a prenijelo »Hrvatsko 

gospodarstvo« u br. od 15. VIII.), koji je napisan povodom uzakonjenja Državnog ureda 

za šumske proizvode u okviru Ministarstva šumarstva i rudarstva (u Zakonskoj odredbi 

o podjeli ministarstva na odjele i o djelokrugu odjela). 

4. Članci izašli u zagrebačkom »Notvom listu«: »Šume u Posavini« (dne 31. VII.), 

te »Nastaje doba rada i reda« (dne 1. VIII.) informativnog su značaja. Prvi uglavnom 

prikazuje zem. zajednicu Posavski Bregi, a drugi šumarstvene prilike u kutinskom 

kotaru naglašujući: »Stalne amnestije za šumske štete su zabrinjavale, jer je to bila 

stalna neprilika za naše šume, za čije odgajanje je potrebno dugi niz godina.« Jednakog 

je značenja i članak »O našim planinskim pašnjacima« tiskanom u »Hrvatskom glasu« 

od 27. VII. 

5. Državni tajnik g. Ing. Mirne Rosandić u obliku razgovora sa suradnikom 

»Hrvatskog gospodarstva« (dne 31. VII.) prikazao je važnost gradnja cesta, koje se 

vrše iz navjere od 280 milijuna Kuna na području Like, odnosno Velebita: Gračac— 

Obrovac, Gospić—Karlobag, Perušić—Štirovača—Jablanae, od Vratnika preko Malog 

Halana do ceste Gračac—Obrovac, te drugih manjih, kako za lokalne potrebe, tako i 

za opću korist, jer će tim cestama biti olakšan pristup najljepšim predjelima Like i 

Velebita, te tako neposredno promiče putničarstvu u ovim od prirode divnim krajevima. 

»Ovi radovi vršit će se u režiji ministarstva šumarstva i rudarstva, kako bi se 

režijski troškovi što više smanjili, da bi narod od toga imao što veće zarade. Ja sam 

uvjeren, da su ovi radovi pravi put boljim i ljepšim danima naše ispaćene Like i da 

će u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Lika biti preporođena, jer će gospodarski oživjeti 

i predstavljati napredan dio naše Nezavisne Domovine«, završio je g. državni tajnik. 

6. Na dan obljetnice smrti Josipa Kozarca sve dnevno novinstvo donijelo 1 je 

članke u kojima je Kozarac prikazan kao književnik i u kojima je naglašena njegova 

vrijednost kao šumarskog stručnjaka. Ovim člancima, kao i predavanjima na državnoj 

krugovalnoj postaji osvježen je ovaj svijetli lik i dan poticaj za njegovo dublje proučavanje. 

P. 

392

STANJE DRVNIH ZALIHA U ŠUMAMA KRIŽEVAČKE IMOVNE OPĆINE.* 

Povodom odgovora kolege g. ing. Fraučiškovića na primjedbe kolege g. ing. Logera 

(vidi Šumar. List broj 6 i 7 ех 1941.) glede umanjivanja drvnih zaliha u našim 

šumama, ponukan sam, da iznesem kretanje drvnih zaliha šuma imovne općine križevačke 

od njezina postanka do danas. 

Drvne zalihe ustanovljene su: 

1. Prigodom segregacije 1874. god. 2,727.656 ГОз 

2. Prigodom sastavka osnova 1889. god. 3,008.366 m 3 . (Ovdje nema drvne zalihe 

naknadno kupljenih šuma: Medjuvodje preko Ilove i Lipovca). 

3. Prigodom sastava osnova 1929./31. god. 4,326.46 m 3 (Ovdje je već uračunata 

i zaliha Medjuvodja i Lipovca). 

4. Osnove iz 1929./31. radi nekih kardinalnih pogriješaka — ne u računskom 

pogledu t. j. možda radi pogriješno ustanovljene drvne zalihe — stavljene su van snage 

i pristupijeno je sastavu novih osnova. 

Prema dobivenim podatcima U god. 1939. ustanovljena je drvna zaliha sa 4 milijuna 

462.268 m 3 . Od zalihe, ustanovljene godine 1939., odpada na hrastovinu iznad 

50 cm. prs. promjera 496.959 m 3 . 

Ovdje je još istaknuti, da — opreza radi — u navedenoj zalihi nije uzeta u račun 

zaliha sastojina ispod 20 god. starosti, koja se nalazi na površini od 11.971 k. j. 

U god. 1929. kupila je imovna općima od zagrebačke nadbiskupije posjed u Prečecu 

cea 450 k. j. (To su sastojine ispod 2 god. i nisu uzete u gornji račun). Nadalje je 

kupila u god. 1930. posjed u Lendavi u površini od 6.717 k. j. za iznos od 26,000.000 Din. 

Niti drvna masa tih šuma nije и gornjem računu. 

Sve što je prikupljeno, kupljeno je od prihoda, koji su dobiveni prodajom drva 

iz matičnih šuma. 

Dakle, uzevši u obzir, da u zalihi ustanovljenoj 1929. nije uračunata zaliha sastojina 

ispod 20 godina i onih kupljenih u Prečecu i Lendavi, i ako se i to uzme u račun, 

slijedi, da imovna općina križevačka ima danas u svojim šumama 

više nego dvostruko veću drvnu z a 1 i h u, od one koju je. dobila 

prigodom segregacije i pored svega toga, što je tri puta provedena revizija katastra 

pravoužitnilka, pa i t. zv. djelfoenicima podijeljeno selišno pravo u jednakom iznosu, 

kao i temeljnim zadrugama. 

No treba naglasiti da ovo nikako ne znači, da bi se iz gornje konstatacije mogao 

izvesti zaključak, kako je stanje šuma imovne općine križevačke normalno t. j. da je 

normalna drvna zaliha, ali svakako znači veliki napredak u gospodarstvu. Za taj napredak 

je svakako najzaslužniji, što valja i ovdje istaći, dugogodišnji ravnatelj ove 

imovne općine, gosp. Ante Mark, šum. nadzornik u mirovini. 

Ing. V. Radošević 

RIBARSTVO I ŠUMARSTVO 

1. 

Jcš godine 1897. pisao sam u Šumarskom Listu opširno, kako bi se imalo urediti 

ribarstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. Godine 1906. proglašen je zakon o slatkovodnom ribarstvu 

u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, i počelo se raditi oko rješavanja toga pitanja. 

Bila su imenovana županijska povjerenstva za priznavanje 

prava ribolova i jedno takovo zemaljsko povjerenstvo. Izašla je i provedbena 

naredba. Vlasnici ribolova prijavljivali su svoja prava i doprinijeli dokaze. 

* Bili bismo iskreno zahvalni i ostalim našim drugovima, kad bi nam javili stanje 

drvnih zaliha u svome području. 

Uredništvo. 

393

Erar i velika imanja predložila su vrlo lijepo izradjene nacrta voda, za koje su tražili 

priznanje prava ribolova i gruntovne izvatke kao i katastralne listove. Vodile su se rasprave 

na licu mjesta kod općina, kotarskih oblasti i županija. Napokon su neka županijska 

povjerenstva donesla i odluke o priznanju prava ribolova. 

Kod zemaljskog povjerenstva za priznanje prava ribolova 

trebalo je tada taj materijal srediti te osnovati i voditi katastar ribolovnih prava. 

Ali upravo ovdje je zapelo. Kod zemaljske vlade nije bilo ribarskog referenta koji bi taj 

materijal sredjivao. 

Bilo se je uobičajilo u ono doba, da pravnici, koji su bili po volji ili po nevolji premješteni 

iz provincije vladi u Zagreb, dobivaju kao prvi posao ribarski katastar. 

Svaki od ove gospode je znao dobro, da će se za 2—6 mjeseci osloboditi toga posla. 

Pravili su se t. zv. »š i b e r i«, spisi su se ili vraćali na kakovogod nadopunjenje ili su se 

spremali u »skontrum« — a to znači u ormar, da tamo čekaju nasljednika. Kroz godine 

se je ormar punio dok se do vrha nije napunio. U to je nastupilo ratno i poratno 

razdoblje, kad se uopće nije više mislilo na ribarstvo. Istom 1925. godine pokušao je savjetnik 

B., da pokrene ribarsko pitanje i spasi ostatke ribarskog katastra ali se nije gotovo 

nijedno sresko načelstvo odazvalo tome pozivu. 

Tek godine 1930. odlučio je tadanji šef poljoprivrede kod banske uprave R., kao 

pasionirani ribić, da sredi ribarstvo. Pozvao me je na suradnju, u koju sam se rado 

odazvao."' Kad smo tražili onaj čarobni ormar sa ribarskim katastrom, našli smo ga 

prazna. Da li je istina ili je to bio samo dobar izgovor, nije ustanovljeno — govorilo 

se je, da je neki suludi i pokojni podvornik sve spinse o ribarstvu prodao, jer je bio 

uvjeren, da više ne će trebati. 

Jednog dana spazih, kako kažnjenici nose iz podruma sabornice u košarama spise 

u peć za centralno grijanje pa podjoh da izbliza vidim, kakvi su spisi. Vidio sam, da su 

to bili slučajno spisi baš županijskog povjerenstva za priznanje ribolova a onda i neki 

drugi spisi od povjestne važnosti. Spasio sam sve, i ribarske spise; lijepo sam ih sortirao 

i spremio. Bilo je tu starih povelja i osobito lijepih nacrta ribjih voda kr. ravnateljstva 

šuma u Zagrebu. Za sebe sam sačuvao popis svih prijava prava ribolova iz 

godine 1906. do 1908. 

Povjerenstvo za priznanje prava ribolova, koje je bilo imenovano 

po novom ribarskom zakonu iz godine 1937. u banovini Hrvatskoj i koje radi 

sada za cijelu Nezavisnu Državu Hrvatsku, služi se u glavnom tim popisom kao dokazom, 

da su vlasnici ribolova prijavili svoje pravo po starom ribarskom zakonu. 

2. 

Danas se radi po spomenutom ribarskom zakonu od 1937., toji je, u glavnom, 

dobar. 

Ribarska referada povjerena je kotarskom gospodarskom 

izvjestitelju i u tom leži razlog, što do danas nije uspjelo 

urediti to pitanje. Zar nije pir i rod no, da ribarsko gospoda 

r s tv o vod'i šumar, koji upravlja šumama, u kojima izviru 

rijeke i potoci, koji upravlja i lovom, koji ima lugare i čuvare 

lova i može uspješno zaštititi i ribolov? 

* Poznato nam je, da se je pisac ovih redaka spremio stručno u inozemstvu da 

bude ribarski referent kod Hrvatske-Slavonske-Dalmatinske zemaljske vlade. Pošto, 

međutim, ondašnja zemaljska vlada nije smjela ozbiljno ulaziti u tu »zajedničku državnu 

stvar« morao je otići u Bosnu. Tamo je uspješno kao šumar radio preko 20 godina na 

poslovima ribarskim. 

Uredništvo. 

394

Kotarski gospodarski izvjestitelj na kotaru ima i previše posla sa raznim granama 

seljačkog gospodarstva i ne može se uspješno baviti još i sa ribarstvom, koje ie,. 

barem ono gdje su pastrve, najčešća u šumi, izvan njegova dohvata. 

On vrlo često nema kada ni da pročita, a kamo li da prouči i da se bavi ribarskim 

pitanjem, odnosno organizacijom ribarstva. Iz iskustva znam, da se ribarski izvjestitelj, 

agronom, kad je požurivan za rješavanje spisa o ribarstvu, opravdava sasvim 

ispravno, da je preopterećen drugim poslovima i da ne može svršavati sve poslove, 

koji se od njega traže. A to se mora i uvažiti. 

O tom je već pisano i u Šumarskom Listu godine 1938. kada smo upozorili šumarske 

inženjere, da se posvete ribarskoj struci, jer je ribarstvo blizu šumarstvu upravo 

kao i lovstvo. 

Mislim, da bi gospodarski stručnjaci bili vrlo zahvalni kolegama šumarima, da oni 

preuzmu brigu za ribarstvo. Sigurno nema gotovo ni jednog gospodarskog izvjestitelja 

koji bi bio za to ljubomoran na šumara, što mu uzima tu suvišnu brigu. Ovo je gola 

istina, koja nikoga ne boli i ne vrijedja. Za samo ribarstvo bi ovako rješenje bilo sretno i 

korisno. U resoru ministarstva seljačkog gospodarstva mogla bi ostati ribogojilišta kao 

zavodi, ako to ministarstvo želi.""Ministarstvo šumarstva kupovalo bi od tih ribogojilišta 

potreban nasad. 

Sa mal'Oi dobre volje dalo bi se to sve urediti. Nije važno kojem ministarstvu će 

spadati ribarstvo već je važno gdje ima više izgleda za napredniji i korisniji rad i uspjeh. 

Glavni je posao čuvati, gajiti i pametno uživati! 

Iskusili smo, kako nema koristi, da se sa ribogojilišta donosi mladj (mala ribica) 

i sa velikim troškovima nasadjuje u potoke; dok se sa velikim troškom vrši to 

nasadjivanje, na drugoj se strani upravo nerazumno riba uništava a osobito u doba 

mrijestenja. Ne može vlast toliko ribe nasaditi, koliko je mogu krivolovci potamaniti. 

Jedan čuvar ribolova u cijelom kotaru ne može mnogo sačuvati. Ali svi lugari i 

čuvari lova mogu ipak nešto O branit i. Kako su nesavjesni politički 

upravni činovnici režima, kioji su, srećom, prošli, skrivili uništavanje šuma i lova, skrivili 

su i uništavanje ribe. »Strah šumu čuva«, on mora da čuva lov i ribolov. Šumari 

zajedno sa ozbiljnim upravnim činovnicima im o g u i moraju 

sačuvati otvoreno narodno prirodno blago, šumu, divljač 

i ribu. 

Iskrena želja jednog ribarskog športaša za što uspješnijim radom na polju ribarstva 

rodila je upravo originalnu ideju. On je predložio, da se jednom državnom 

športskom savezu povjeri organizacija i uprava ribarstva 

u cijeloj državi. 

Nije baš skromno odvažiti se na takav posao, koji zadaje brige i šumaru, koji 

radi baš u sredini, o kojoj je riječ. 

Svi pravi ribari, oni od zanata kao i oni športaši, žele, da se pristupi ozbiljnom' 

radu oko zaštite i unapredjivanja ribarstva. Oni ne pitaju u koji će to resor spadati, 

oni žele samo to, da se po zakonu odmah otpočne sa radom. 

Ovo sam napisao zato*, jer sam doznao, da će se gorski potoci staviti pod šumarski 

nadzor i upravu. To bi bila, možda, polovična mjera. Mislim da je pravo urediti 

jednom to cijelo pitanje; imamo iskustvo, koje nas jasno upućuje, kako treba raditi. 

Na O'vo svoje mišljenje čuo sam već primjedbu, kako nije vjerojatno, da bi ribarstvo 

bolje napredovalo i uspijevalo u rukama šumara, jer da šumari nisu mogli sačuvati 

ni šume ni lova. Morao sam na to odgovoriti, da zato nisu odgovorni šumari, 

već mnogi bivši narodni zastupnici, koji su svim silama radili protiv zaštite i šume i 

lova (kao i ribolova) samo zato, da na uništavanju narodnoga imetka steku što veću 

popularnost. A danas je, hvala Bogu, to i takvo vrijeme prošlo. 

M. D. 

395

ŠUMSKO GOSPODARSTVO U SLOVAČKOJ 

»Gardista«, dnevni list, što izlazi u Bratislavi, u svome broju od 6. ožujka o. g. 

osvrće se na šumsko gospodarstvo Slovačke. 

Ni za nas nisu bez interesa podatci u tome članku: 

Šume su najveće bogatstvo Slovačke, čija se vrijednost penje iz dana u dan. 

Dužnost je i države i svakoga šumoposjednika, da u svome interesu gospodari sa šumom 

kako treba. U tom pogledu treba da još mnogo uče šumoposjedniei slovački, kaže 

taj list. 

Prema brojidbenim podacima ministarstva poljoprivrede, čitava je površina Države 

3,805.485 ha, a od toga je šume 1,458.738 ha, dakle 38,33%. Mnoga zemljišta, koja 

su dosad pod poljoprivrednnm obradom, postepeno se pošumljavaju, tako, da će za 

koju godinu biti pola Slovačke pod šumom. 

Državnih šuma ima danas 383.654,69 ha, općinskih 152.278,95 ha, a privatnih 

513.054.24 ha. 

Državne i veće privatne šume imaju gospodarstvene osnove. Gospodarstvo 

općinskih i urbarskih šuma, čija je površina iznad 50 ha, pod državnim je nadzorom; 

manjim šumama upravljaju sami pojedinci bez svakoga nadzora. 

Godišnja je proizvodnja drveta: 2,482.518 m 3 četinjavog i 

2,441.173 rn 3 lisnatog drveta 

a ukupno 4,899.687 m 3 

Najveća je proizvodnja u župi Zvolen, gdje se godišnje siječe preko 1 mil. m 3 

lisnatog drveta. 

Po površini se slovačke šume dijele ovako: 

manjih od 50 ha ima u ukupnoj površini 138.005 ha 

od 50 do 500 ha 

421.394 ha 

a preko 500 ha 

899.339 ha 

U prvoj je skupini veći dio (91,857.80 ha) privatnih šuma, u drugoj skupini su većinom 

šume koje se zajednički iskorišćavaju, (232,416.82 ha), dok u trećoj skupini državne 

šmr.e zauzimaju 381,826.10 ha. 

Po vrstama drveća imamo ove podatke: 

smreka: 28, 1%, jela 11.8%, bijeli bor 6.3%, ariš 0.9%, hrast 11.6°/o, bukva 31.7°/o, 

druge listače 9.6°/o. 

Po uzgoju ima: visokih šuma 84.2%, 

srednjih 6.9%, 

i izdanačkih 8.9%. 

U državnim šumama je gospodarstvo intenzivno, a tako i kod većih privatnih 

šumskih posjeda. Manje, zajedničke i privatne šume daleko su od dobroga gospodarenja, 

jer se državni nadzor proteže danas samo na određivanje godišnjega etata i na 

kontrolu, da li su sječine pošumljene. Zbog toga propada mnogo vrijednosti: mnogo 

gradjevnoga drveta ide u ogrijev, a mnogo vrijednoga materijala propada u šumi. 

Ministarstvo poljoprivrede želi, da i u ovim šumama uvede valjano gospodarenje. 

Prema tim namjerama posjednik bi dobio potrebnu količinu ogrijeva, koja bi se proizvela 

i podijelila pod nadzorom države, a ostalo drvo, sposobno za prodaju, prodala 

bi osoba, kojoj je povjeren nadzor — dok bi šumovlasnik dobio samo novce. Na taj 

način će mnogo više drveta biti i za domaću industriju i za izvoz. 

Na sličan način će trebati postupati i sa onim malim privatnim šumama, koje 

nisu pod nadzorom države. One danas daju samo ogrijev, pa je prema tome i tu potrebna 

intervencija države. 

Priopćio: B. 

* 

396

Sjednica povjerenstva za polaganje državnih stručnih izpita činovničkih vježbenika s 

fakultetskom spremom. 

Dne 16. kolovoza ove godine održana je u ministarstvu šumarstva i rudarstva 

sjednica izpitnog povjerenstva za državne stručne izpite činovn. vježbenika s fakultetskom 

spremom. Predsjedavao je šum. savjetnik g. ing. Mihovil Markić. 

Povjerenstvo je odobrilo pristup izpitu sliedećim kandidatima: 

MHić ing. Žarku, Lakić ing. Ivanu, Krpan ing. Jurju, Potočić ing. Zvonimiru, 

Pavletić ing. Franji, Mihaljević ing. Bartolu, Zgorelec ing. Pavlu, Emrović ing. Borivoju, 

Hrženjak ing. Ferdi, Lukačić ing. Petru, Severinski ing. Vladimiru, Šandrovčan ing. 

Miji, Georgijević-Špiler ing. Emilu, Belonin ing. Nikoli, Renko ing. Stanislavu i Schank 

ing. Johannu. 

Prema tome ima u svemu 17 pravodobno prijavljenih kandidata. 

Što se tiče razporeda samog izpita odredjeno je u smislu postojećih propisa 

sliedeće: 

Izpit počima dne 20. studenoga ove godine. Toga će se dana održati sjednica povjerenstva 

i prijavljivati kandidati u zgradi Šumarskog doma (Vukotinovićeva 2). 

Izrada pismenih zadataka održat će se u toku 21. i 22. studenog, dakle u svemu dva 

dana. Ustmeni izpit će se održavati od 24. dio 26. studenog, odnosno u svemu 3 dana, u 

koliko naravno ne nastupe kakovi razlozi, uslied kojih će se ustmeni izpit morati produljiti. 

Terenski se izpit predvidja za dane 27. do 29. studenog, dakle u svemu 3 dana. 

Kao objekt terenskog izpita izabran je kompleks Maceljske gore, napose šumski posjedi 

baruna Ottenfelsa, Filipa Deutscha sinova i Krapinske tvornice pokućtva d. d. 

Izpiti pismeni i ustmeni obavit će se u prostorijama Šumarskog doma u Zagrebu 

(Vukotinovićeva 2). 

KNJIŽEVNOST 

DVIJE PUBLIKACIJE »SILVAE ORBIS« 

1. 

Međunarodna središnjica za šumu (Internationale Forstzentrale, Le Centre international 

de Sylciculture, The International Forestry Centre) u Berlinu preuzela je između 

ostaloga, i zadatak, da proučava najvažnija šumarska pitanja sa međunarodnoga 

gledišta i da objelodanjuje rezultate toga rada. Tome zadatku udovoljava publikacijama, 

koje izdaje pod naslovom »Silvae Orb is« — šume svijeta. Manje stvari izilaze 

od studenoga 1940. u časopisu »I п t e rs у 1 v a«, koji izlazi svaka tri mjeseca, dok 

samostalne publikacije »Sylvae Or to is« izilaze u slobodnim, rokovima. 

Što se tiče predmeta, koji se obrađuju u izdanjima »Sylvae O r b i s«, zanimljiv 

je zaključak međunarodnoga šumarskog kongresa u Budimpešti iz 1936. god., a prema 

kome je potrebno, da se obrade, između ostaloga, poglavito pitanja o uređivanju 

maloga šumskoga posjeda, o p o š u m 1 j i v a n j u g o 1 j e t i, o z a- 

drugarstvu u šumskom gospodarstvu, o šumskom sjemenju te o 

šumskim pašnjacima. 

397

Međunarodna središnjica za šumu razdijelila je svoj program na 

tri odjela: 

I. odjel — šuma (temeljna biološka i ekološka pitanja) — obrađuje 1. tlo, 

2. botaniku, 3. zoologiju 4. metereologiju; 

II. odjel — šumarsko-tehnički radovi (tehnička pitanja u najširem 

smislu riječi, koja izilaze iz bioloških i gospodarskih strana šumskoga gospodarstva — 

obrađuje 5. uzgoj šume, 6. uređenje šume, 7. iskorišćavanje šume; izvoz drveta, i iskorišćavanje 

nuzgrednih proizvoda, 8. uporabu drveta 9. uređenje bujica 10. pošumijavanje 

goleti; 

Ш. odjel — gospodarenje sa šumom, — obrađuje 11. šumarskopolitička 

pitanja, 12. gospodarenje sä privatnim Sumama, 13. drvno tržište, 14. kulturno 

značenje šume. 

Središnjica daje najšire mogućnosti privatnoj inicijativi. Radove svojih suradnika 

štampa u svescima »S у 1 v a e O r b i s«. 

Geslo je središnjice: promičba šumarstva na svim područjima. 

2. 

Pied nama su dva sveska »S i 1 v a e Or bis« i to: 

a) Repertoire international des periodique forestiere (Franz Orünwoldt) i 

b) La Legislation sur le reboisement des terrains incultes (Dr Qeza Lunoz). 

Ad a) Prva publikacija (200 str. 8°) iznosi popis časopisa i drugih povremenih 

izdanja, koja obraduju razna šumsko-gospodarska pitanja i iznose u jasnom pregledu 

čitavu današnju šumarsku djelatnost u svijetu. 

U uvodu nalazimo veoma zanimljive napomene. Ako utporedimo broj časopisa sa 

brojem štampanih knjiga, brzo ćemo doći do zaključka, da je broj knjiga nesrazmjerno 

manji od broja časopisa. Dok je, primjerice, godine 1938. broj tiskanih knjiga iznosio 

jedva nešto preko 250, dotle je broj časopisa u užem smislu iznosio oko 400, a u širem 

smislu 1256. Ovaj broj časopisa pokazuje, da se godišnje u njima 

tiska barem 8000 radova iz područja šumarske struke. Za 

to upravo časopisi pokazuju, kako se izgrađuje šumarstvo u potonjim decenijima. Radi 

toga je pregled časopisa u obliku bibliografije veoma potreban i znači korisnu novinu 

u šumarstvu. 

Kao vodič služila je misao, da prilikom izbora pojedinih časopisa treba uzeti 

sve ono, što zanima šumara. Za to su u ovoj publikaciji napomenuti i oni časopisi, koji 

se ne odnose baš na šumu. Tako je s obzirom na povezanost sa šumom, obraćena osobita 

pažnja i časopisima, odnosno povremenim izdanjima, koji govore o divljači i o 

zaštiti prirode. U zemljama, u kojima nema šumarskih časopisa, uzeta su obzir povremena 

izdanja o šumi, odnosno o šumskom gospodarstvu. 

Gradivo je u ovoj publikaciji obuhvaćeno ovako: 

1. Najprije su navedeni časopisi koje izdaju međunarodne ustanove, a onda časopisi 

raspoređeni su kontinentima, odnosno zemljama, kolonijama i dominionima, u 

kojima izlaze. 

2. Časopisi pojedinih zemalja navedeni su abecednim redom. 

3. Posebno je izrađen indeks abecednim redom, pa indeks geografski. 

4. Za svaki časopis, ukoliko je to bilo moguće, navedeni su svi potrebni podaci: 

naslov, ustanova, koja ga izdaje, uredništvo i urednik, tiskara, godina osnivanja, način 

izlaženja, oblik, cijena i t. d. 

Ova će publikacija dobro poslužiti svakomu, tko prati ili želi pratiti rad u šumskom 

gospodarstvu u svijetu, jer su časopisi i druga povremena izdanja najbolje 

ogledalo toga rada. 

A d. to) Druga publikacija (264 str., 8o) od velikoga je interesa za šumarsku struku, 

jer nema pitanja u šumarstvu, koje bi više zanimalo i stručnog čovjeka i najšire 

398

narodne slojeve, nego što je privođenje kulturi zapuštenih zemljišta odnosno pošumljavanje 

ogoljenih površina. Sigurno je, da je veliki dio golijeti nastao zbog nepažljivoga 

rada čovjekova, zbog njegovoga nemara i njegovoga neznanja. Qolijeti se stvaraju i 

danas, negdje brže a negdje sporije, već prema stanišnim prilikama i izravnom ili neizravnom 

radu čovjekovom. 

Današnje doba, međutim, mnogo radi u pravcu stvaranja uvjeta za što bolji 

život čovjekov. Pošumljavanje je na prvom mjestu ono, koje na najvidniji način pokazuje 

težnju čovjekovu za ostvaranje tih uvjeta. Vraćane proizvodnji površina, koje 

danas ne daju koristiti čovjeku, ili ih daju u neznatnoj mjeri, pripada među kulturne 

radove prvoga reda. Nije potrebno naročito isticati javni interes, za koji je vezano 

pošumljavanje, jer je općenito poznata uloga, koju ima šuma za čovječanstvo: utvrđivanje 

zemljišta, osobito strmina, koje se obrušavaju, uređenje režima voda, uređenje 

bujica, zaštita kulturnih zemljišta protiv usova, zaštita naselja i plodnih zemljišta u 

dolinama, uređenje močvarnih zemljišta, zaštita kultura od vjetrova, vezanje živoga 

pijeska, zaštita protiv erozije itd. U savezu s time poznate su činjenice, da uništiti 

šumu znači isto što i razarati, a pošumljavati znači isto što i 

stvarati bogatstvo. Činjenica je, da je pošumljavanje najizrazitije izražavanje 

altruističkih težnja čovjekovih, jer od toga rada ima najveće koristi samo buduće pokoljenje. 

Prema tome uništavanje šume vidljiv je znak egoizma, jer redovno donosi 

neposredne koristi samo onome, koji uništava šumu. 

S obzirom na opću važnost pošumljavanja, donosili su češće međunarodni kongresi 

svoje zaključke ističući važnost pošumljavanja za čovječanstvo uopće. 

Zakonodavstvo svih prosvijećenih država obraća veliku pažnju pošumljavanju. 

Jedne države imaju posebne zakone baš za pošumljavanje, a druge u zakonu o šumama 

predviđaju sve što treba uraditi za pošumljavanje. 

Imajući pred očima sve ove momente, u ovoj su publikaciji razrađena ova pitanja: 

1. Na kojim površinama treba pošumljavanjem izvesti poboljšne mjere? 

2. Što je u pojedinim zemljama propisano, da se izvedu poboljšni radovi (pošumljavanje, 

asanacije, drenaža, uređenje bujica i t. d.). 

3. Koje mjere dolaze u obzir, da se pomognu posjednici zemljišta radi pošumljavanja 

Ш radi kakvih drugih poboljšnih mjera na njihovim zemljištima (pomoć u novcu 

i pomoć u naravi). 

4. Koje su mjere propisane za čuvanje i zaštitu pošumljenih zemljišta, da bi se 

ta zemljišta zaštitila protiv novoga ogoljavanja. 

Svako od ovih pitanja razrađeno je u posebnom poglavlju; oslonac za to razrađivanje 

nalazi se u zakonskim odredbama pojedinih zemalja. 

Prilikom razrađivanja prvoga pitanja istaknuta su zemljišta, koja su određena 

za zaštitne šume; posebno su istaknuti živi pijesci, a poslije toga su razmotrena 

druga zemljišta — zemljišta iscrpljena i napuštena, golijeti 

i čistine, iscrpljeni pašnjaci 1 , paljevine, određene površine 

poljoprivrednih zemljišta, gdje treba podići šumu, uzgajanje 

drveća po red puteva i po međama, uzgajanje vjetrobrana. 

U drugom poglavlju izlaže se uloga, koju država preuzima za izvođenje poboljšnih 

mjera. Ta je uloga utvrđena zakonima. Razne države imaju vrlo raznoliko zakonodavstvo. 

Posebno se ističe uloga uzadruženih vlasnika zemljišta, poselbno obaveza 

pojedinaca a posebno pogodnosti, koje država daje pošumljivaču ogoljenoga zemljišta; 

posebno je istaknut rok, u kome valja izvoditi pošumljavanje i t. d. 

U trećem poglavlju izlažu se načini, na koje država pomaže radove oko pošumljavanja. 

To je prije svega davanje pomoći u novcu i naravi, onda davanje izrađenih 

osnova za rad, upravljanje radovima oko pošumljavanja, promlčba pošumljavanja i odgajanja 

naroda. 

399

U četvrtom dijelu istaknute su mjere oko zaštite zemljišta, koja su određena za 

pošumljavanje, kao i onih, na kojima je izvršeno pošumljavanje. 

U petom dijelu su opće napomene o zakonskim mjerama u raznim državama, a 

koje se odnose na pošumljavanjt. 

Ovo djelo daje vrlo lijep prikaz o zakonodavstvu, koje se odnosi na pošumljavanje 

zapuštenih zemljišta. Kulturna nastojanja pojedinih naroda, i u Evropi i na drugim 

kontinentima, dolaze u navodima zakonskih odredaba u ovome radu do punoga 

izražaja. Njima se možemo i mi obilno koristiti -u svome nastojanju, da zakonskim 

mjerama osiguramo uspostavu, a onda i održavanje proizvodnje na staništima, gdje ;e 

dosad nije bilo. 

B. 

IZ DRUŠTVA 

UPLATA ČLANARINE I UPISNINE U MJESECU LIPNJU GODINE 1941. 

Redoviti članovi: Antoljak Rudi, Zagreb Din. 120.— za god. 1940. i upis; Balen 

Josip, Zagreb Din. 100.— za god. 1941; Dropučić Stjepan, Našice Din. 120.— za god. 

1941. i upis; Dragosavljević Stevo, Vrbanja Din. 120.— za god. 1941. i upis; Daić Matija, 

Zagreb Din. 100— za god. 1941; Grahovac Petar, Zagreb Din. 50.— za I. polg. 

1941; Gremer Milan, Vinkovci Din. 120.— za god. 1941. i upis; Pihler Milan, Zagreb 

Din. 100.—• za god. 1941; Radošević Josip, Zagreb Din. 100.— za god. 1941; Stivičević 

Nikola, Vinkovci Din. 100.— za god. 1941; Spiranac Mirko, Sv. Ivan Zelina Din. 100.— 

za god. 1941; Straser Rudi, Topusko Din. 50.— za I. polg. 1941; Schank Johan, Nemila 

Din. 120.— za god. 1941. i upis; Šulentić Ferdinand, Spačva, Din. 120.— za god. 1941. 

Članovi pomlatka: Pintarić Konrad, Petrovaradin Din. 30.— za I. polg. 1941. 

Pretplata za Šumarski List: Našička tvornica tanina i paropila, Zagreb Dinara 

100.— za god. 1941. 

UPLATA ČLANARINE I UPISNINE U MJESECU SRPNJU 1941. 

Redovitih članova: Ambrinac Josip, Zagreb Din. 220.— za god. 1940, 1941. i upis; 

Bilić Dragutin, Tomislavgrad Din. 50.— za H. polg. 1941; Birt Vjekoslav, Kloštar Ivanić 

Din. 100.— za god. 1941; Belecki Nikola, Makarska Din. 100.— za 1941; Dorčić Dragomir, 

Gospić Din. 120.— za god. 1940. i upisnina; Drnić Milan, Podsusjed Din. 100.— 

za god. 1941; Horvat Ivo, Zagreb Din. 48.— za I. polg. 1941; Heim Johan, Oriovac 

Din. 100.— za god. 1941; Jelenić Ivo, Vinkovci Din. 220.— za god. 1940 i 1941; Ježić 

Miroslav, Mostar Din. 100.— za god. 1941; Jenić Božidar, Derventa Din. 100.— za god. 

1941; Korica Vladimir, Okućani Din. 100.— za god. 1941; Lončarić Stjepan, Lipovljani 

Din. 100.— za god. 1941; Loger Lavoslav, Zagreb Din. 60.— za I. polg. 1941; Mahovlić 

Josip, Zagreb Din. 50.— za II. polg. 1941; Novak Aleksander, Glina Din. 100.— za god. 

1941; Perušić Andrija, Zagreb Din. 50.— za II. polg. 1941; Radimir Dragutin, Zagreb 

Din. 100.— za 1941; Rohr Petar, Našice Din. 220.— za 1940, 1941. i upis; Slović Zvonimir, 

Ogulin Din. 100.— za 1941; Strapajević Đuro, Gospić Din. 120.— za 1941 i upis. 

Izvanrednih članova: Tvrtković Stjepan, Travnik Din. 50.— za I. polg. 1941. 

Članova utemeljitelja: Vladimir Bosiljević, Vojni Križ, Din. 1.000.— za II. obrok. 

400

Članova pomlatka: Cividini Rudolf, Zagreb Din. 50.— za 1941; Mirth Karlo, 

Zagreb Din. 25.— za II. ipolg. 1941; Hladiš Ivan, Vukovar Din 25.— za II. polg. 1941. 

Pretplata za Šumarski List: Pavić Mirko, Banjaluka Din, 50.— za I. polg. 1941; 

Ravnik Fran, Sarajevo Din. 100.— za god. 1941; Ravnateljstvo šuma brodske imovne 

općine Vinkovci, i za -njenih 11 šumskih uprava Din. 600.— za II. polg. 1941; Vučković 

Dušan, Cetinje Din. 100.— za god. 1941; Ravnateljstvo šuma petrovaradinske imovne 

općine u Hrvatskoj Mitrovici.n Din. 100.— za god. 1941. 

PROMJENE U SLUŽBI 

Imenovani su: 

Ing. Luka Podni 1 e, za šumarskog vježbenika kod državne šumarije u Tomislavgradu; 

Ing. Cvjetlko Ivančan, šumarski nadzornik 5. grupe za ravnatelja šuma đurđevačke 

imovne općine u Bjelovaru; 

Ing. Đuro Š k 1 e b a r, diplomirani inžinjer šumarstva u Zemunu, za šumarskog 

vježbenika kod ravnateljstva šuma petrovaradinske imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici; 

Ing. Danijel Despot, građevinski inženjer, Zagreb, za tehničkog višeg pristava 

7. grupe kod odjela za šumarstvo ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu; 

Stjepan Š a r č e v i ć, za oficijala 8. grupe kod ravnateljstva državnih šuma u 

Zagrebu ; 

Dane P r p i ć, honorarni službenik središnjice za ogrijev Min. šuma i rudnika u 

Zagrebu, za oficijala 9. grupe kod odjela za šumarstvo istog ministarstva u Zagrebu; 

Ing. Spol jarić Vladimir, šumarski vježbenik u Jasenovcu za upravitelja iste 

šumarije; 

Ing. Adolf R o ž i ć, šumarski vježbenik 8. grupe kod ravnateljstva šuma đurđevačke 


Lovro Orlić, zvaničnik 3. grupe, ravnateljstva državnih šuma u Vinkovcima 

za akcesistu 10. grupe kod istog ravnateljstva; 

Bozo Zdunić, za tehničkog vježbenika kod ravnateljstva državnih šuma u 

Gospiću; 

Ing. Muhamed S u r u 1 i z, šumarski vježbenik ravnateljstva šuma gradiške imovne 

općine u Novoj Gradiški za šum. pristava 8. grupe, kod istog ravnateljstva. 

Ing. Kazimir B r a j k o v i ć, dnevničar zvaničnik, kod ravnateljstva državnih 

šuma ,u Mostaru, za tehničkog vježbenika kod istog ravnateljstva; 

Smail Id r izb e g o v ić, lugar II. grupe zvaničnika, za oficijala 9. grupe kod 

državne šumarije u Vitezu; 

Milan Knežević, biv. tehnički inspektor 5. grupe kod ravnateljstva državnih 

šuma u Sarajevu, za savjetnika IV. grupe 1. stepena kod istoga ravnateljstva; 

Ing. Vsevolod A 1 a b o v s k i, šumarski pristav 8. grupe kod ravnateljstva šuma 

imovne općine ogulinske u Ogulinu, preuzet je u državnu službu Nezavisne Države 

Hrvatske od odsjeka za šumarstvo banske uprave na Cetinju; 

401

Promaknuti su: 

Ing. Stjepan Š kopač, za šumarskog ravnatelja 4. grupe 1. stepena kod ravnateljstva 

šuma gradiške imovne općine u Novoj Gradiški; 

Ing. Josip Z a 1 u š k i, za šumarskog višeg pristava 7. grupe i upravitelja državne 

šumarije jamenske u Moroviću; 

Ing. Petar Valentić, za šumarskog savjetnika 4. grupe 1. stepena kod odjela 

za šumarstvo ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu; 

Ing. Ivan Grbac, za šumarskog savjetnika 3. grupe 2. stepena kod ravnateljstva 

državnih šuma u Banjaluci; 

Zlatko Lukičić, za računskog višeg kontrolora 5. grupe kod odjela za šumarstvo 

ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu; 

Halil Osmanagić, za šumarskog povjerenika 6. grupe kod državne šumarije 

u Zepcu; 

Premještena su: 

Ing. Mafcso Hr an ilovi ć, kotarski šumar 4. grupe 2. stepena od kotarske 

oblasti u Zagrebu, za šumarskog nadzornika u istom svojstvu kod odjela za šumarstvo 

ministarstva šuma i ruda u Zagrebu; 

Ing. Ljufoomir S t j e p a n o v i ć, šum. pristav 7. grupe od državne, šumarije SokolO'Vae, 

za šum. višeg pristava 6. grupe i upravitelja državne šumarije u Banjaluci; 

Ing. Julije Hut er er, šum. pristav 8. grupe od državne šumarije ц Travniku, 

kod državne žutnarije u Han-Pijesku; 

Ing. Stanislav Urumović, kotarski šumar б. grupe od kotarske oblasti u Delnicama, 

za višeg pristava kod ravnateljstva državnih šuma u Mostaru; 

Vladimir P e ć a r i ć, zvaničnik 3. grupe od ravnateljstva šuma u Zagrebu za oficijala 

9. grupe kod ravnateljstva državnih šuma u Banjaluci; 

Ing. Josip J o z i ć, šumarski ravnatelj 4.' gruipe 2. stepena od ravnateljstva đurđevačke 

imovne općine u Bjelovaru, za šumarskog savjetnika 4. grupe 1. stepena i 

taksatora ravnateljstva državnih šuma u Vinkovcima; 

Ing. Ante Dobrić, šumarski nadzornik 5. grupe od pododsjeka banske vlasti u 

Splitu za šumarskog nadzornika 4. grupe 2. stepena i upravitelja državne šumarije u 

Karlovcu; 

Ing. Dragutin Čepelak, šumarski vježbenik od državne šumarije u Brčkom, 

kod ravnateljstva državne šumarije u Vinkovce; 

Ing. Tomo L u c a r i ć, šumarski vježbenik od državne šumarije u Vinkovcima, 

za šumarskog vježbenika i upravitelja državne šumarije u Brčkom; 

Ing. Josip Pšorn, kotarski šumar 6. grupe od kotarske oblasti na Sušaku, kod 

kotarske oblasti u Virovitici u istom svojstvu; 

Ing. Gustav Štiglmajer, šumarski pristav 8. grupe od šumarije križevačke 

imovne općine u Garešnici kod odjela za šumarstvo ministarstva šuma i ruda u Zagrebu 

; 

Ing. Vladimir Filipović, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma 

u Vinkovcima, kod Kotarske oblasti -u Iloku; 

Ing. Franjo Kalac, šumarski pristav 8. grupe od ravnateljstva državnih šuma 

u Sarajevu za upravitelja državne šumske manipulacije u Vojniću; 

Ing. Vladimir Severinski, šumarski vježbenik od državne šumarije u Garešnici 

za upravitelja državne šumarije u Virovitici; 

Ing. Josip Herman, kotarski šumar 4. grupe 2. stepena od kotarske oblasti u 

Virovitici za šumarskog nadzornika u istom svojstvu kod ravnateljstva državnih šuma 

u Tuzli; 

Ing. Zvonimir Car, šumarski sisi pristav 7. grupe od državne šumarije u Virovitici 

k ravnateljstvu državnih šuma u Tuzli; 

402

Ing. Ante Sprečkić, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u 

Mostaru, za upravitelja državnih šuma u Olovu; 

Ing. Salih D j e r z i ć, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije u Varešu, 

za upravitelja državnih šuma u Carevoj Ćupriji; 

Ing. Mustafa M e h i ć, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u Zavidovićima, 

za upravitelja državnih šuma u Vozući; 

Ing. Juraj Bakranin, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije u 

Otočcu, za upravitelja državne šumarije u Graeanici; 

Ing. Tugomil Rogina, šumarski pristav 8. grupe od šumarije brodske imovne 

općine u Cerni, za upravitelja državne šumarije u Teslicu; 

Ing. Stefan Su šee, šumarski vježbenik od državne šumarije u Bihaću, za upravitelja 

državne šumarije u Bjeljini; 

Ing. Stjepan Maček, šumarski pristav 8. grupe od odjela za šumarstvo ministarstva 

šuma i rudnika u Zagrebu, za upravitelja državne šumarije u Zvorniku; 

Ing. Husein Ima novi ć, šumarski vježbenik od državne šumarije u Srednjem, 

za upravitelja državne šumarije u Tešnju; 

Ing. Ljubomir Gavran, šumarski nadzornik 5. grupe od državne šumarije u 

Teslicu, u istom svojstvu kod ravnateljstva državnih šuma u Banjoj Luci; 

Ing. Mladen Mrzi jak, šumarski vježbenik od ravnateljstva šuma križevačke 

imovne općine u Bjelovaru, za upravitelja državne šumarije u Bosanskoj Gradiški; 

Ing. Franjo B a 1 z a r, šumarski vježbenik od državne šumske manipulacije u 

Carevoj Ćupriji, za upravitelja državne šumarije u iRujevcu; 

Ing. Vlado Supek, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u Turbetu, 

za upravitelja državne šumske manipulacije u Bosanskom Novom-. 

Ing. Rudolf Amtoljak, šumarski vježbenik od odjela za šumarstvo ministarstva 

šuma i ruda u Zagrebu, za upravitelja državne šumarije u Bosanskoj Krupi; 

Ing. Ivan Rebac, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u Mostaru, 

za upravitelja državne šumarije u Bihaću; 

Ing. Ljudevit Rilke, šumarski vježbenik od ravnateljstva šuma gradiške imovne 

općine u Novoj Gradiški, za upravitelja državne šumarije u Sanskom Mostu; 

Ing. Ivan Heim, šumarski pristav 8. grupe od šumarije gradiške imovne općine 

u Oriovcu, za upravitelja državne šumarije u Drvaru; 

Ing. Makso S t a n j k o v i č, šumarski pristav 8. grupe od prometne uprave državne 

šumske željeznice Usora Pribinić, za upravitelja državne šumarije u Šipovu; 

Ing. Antun F a b i j a n, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u Zavidoviću, 

za upravitelja državne šumarije u Glamoču; 

Ing. Ante Lovrić, šumarski viši pristav 7. grupe od ravnateljstva državnih šuma 

u Zagrebu, za taksatora državnih šuma u Sarajevu; 

Ing. Fabijan Jurković, šumarski nadzornik 4. grupe 2. stepena od ravnateljstva 

državnih šuma u Gospiću, za režijskog referenta državnih šuma u Sarajevu; 

Ing. Hilmija D u b r a v i ć, kotarski šumar 8. grupe, od kotarske oblasti u Fojnici 

u istom svojstvu kod ravnateljstva državnih šuma u Sarajevu; 

Ing. Krešimir Reicherze r, šumarski pristav 8. grupe od gradiške imovne 

općine u Novoj Kapeli, za upravitelja državne šumarije u Ilidži; 

Ing. Nikola Brkljačić, šumarski vježbenik od križevačke imovne općine u 

Sv. Ivanu Zatonu, za upravitelja državne šumarije u Okruglici; 

Ing. Džemil Krehić, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u 

Sarajevu, za upravitelja državne šumarije u Rogatici; 

Ing. Franjo Janković, šmarski vježbenik od državne šumarije u Novoj Gradiški, 

za šumarskog vježbenika kod državne šumarije u Foči; 

403

Ing. Mijo Lip ie an in, šumarski vježbenik od šumarije gradiške imovne općine 

Sumetlica Begovica, Nova Gradiška, za šumarskog upravitelja državne šumarije u 

Varešu; 

log. Vinko Gaste, šumarski pristav 8. grupe öd ravnateljstva državnih šuma u 

Sarajevu, za upravitelja državne šumarije u Zenici; 

Ing. Ante Mijić, šumarski vježbenik od kotarske oblasti Hvar, za upravitelja 

državne šumarije u Žepču; 

Ing. Igo Oraš, šum. nadzornik 5. grupe od šumarije otočke imovne općine u 

Vrbovinama, u istom svojstvu kod ravnateljstva državnih šuma u Mostaru; 

Ing. Ante D u i ć, kotarski šumar 7. grupe od koparske oblasti u Delnicama 1 za šumarskog 

višeg pristava kod ravnateljstva državnih .šuma u Mostaru; 

Ing. Ćemal P i z v a n b e g o v i ć, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije 

u Stocu, za upravitelja državne šumarije u Konjicu; 

Ing. Valter Muck, v. d. ravnatelja 4. grupe 2. stepena od ravnateljstva otočke 

imovne općine u Otočcu, za šumarskog nadzornika u istom svojstvu i upravitelja državne 

šumarije u Prozora; 

Ing. Mijo B a 1 a i ć, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije u Krasnu, 

za upravitelja državne šumarije u Ljubuškom; 

Ing. Dragutin Bilić, šumarski vježbenik od državne šumarije u Tomislavgradu 

za upravitelja državne šumarije u Turbetu; 

Ing. Josip 2 e ž e 1 i ć, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u Dragancu, 

za upravitelja državne šumarije u Bileću; 

Ing. Josip K a t i ć, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije u Otoku, 

za upravitelja državne šumarije u Ljubinju; 

Ing. Petar Lukačić, šumarski vježbenik od državne šumarije u Karlovcu, za 

upravitelja šumarije stajske imovne općine u Karlovcu; 

Ing. Tomislav Vuković, šumarski vježbenik, od državne šumarije u Bosanskoj 

Dubici, za upravitelja šumarije II. banske imovne općine u Dubici; 

Ing. Josip J e z o v š e k, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u 

Mostaru, za upravitelja šumarije II. banske imovne općine u Dvoru; 

Ing. Fedor Polkovnikov, šumarski vježbenik od državne šumarije u Vlasenici, 

kod ravnateljstva križevačke imovne općine u Bjelovaru; 

Ing. Branimir Ga vranić, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u 

Drvaru, kod ravnateljstva križevačke imovne općine u Bjelovaru; 

.Ing. Mirko Perčić, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u Sarajevu, 

za upravitelja šumarije krievačke imovne općine u Sv. Ivanu Žabnu; 

Ing. Stjepan Mikša, šumarski nadzornik 4. grupe 2. stepena od ravnateljstva 

državnih šuma u Tuzli, za upravitelja šumarije ikriževačke imovne općine u Bjelovaru; 

Ing. Josip Lipovac, šumarski vježbenik od povjerenstva za likvidaciju ekspropriiranih 

šuma u Delnicama, za upravitelja šumarije križev. imov. općine u Garešnici; 

Ing. Marijan Tomac, kotarski šumar 7. grupe od kotarske oblasti u Iloku, za 

upravitelja šumarije otočke imovne općine u Korenici; 

Ing. Mirko Muzin i ć, šumarski viši pristav б. grupe od državne šumarije u 

Potocima, za upravitelja šumarije otočke imovne općine u Vrbovinama; 

Ing. Eduard Š o 1 i ć, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije u Bihaću, 

za upravitelja šumarije ogulinske imovne općine u Plaškom; 

Ing. Stjepan M i h a 1 i ć, kotarski šumar 7. grupe od kotarske oblasti u Petrinji, 

za upravitelja šumarije ogulinske imovne općine u Ogulinu; 

Ing. Vladimir Majstorović, šumarski nadzornik 4. grupe 2. stepena od ravnateljstva 

šuma petrovaradinske imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici, za šumarskog 

nadzornika u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma križevačke imovne općine u 

Bjelovara; 

404

Ing. Danilo Trumić, šumarski nadzornik 5. grupe od ravnateljstva šuma petrovaradinske 

imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici, za šumarskog nadzornika ,u istom 

svojstvu kod ravnateljstva šuma đurđevačke imovne općine u Bjelovaru; 

Ing. David Vuksanović, šumarski viši pristav 6. grupe od šumarije petrovaradinske 

imovne općine ,u Kamenici, u istom svojstvu kod ravnateljstva državnih 

šuma u Vinkovcima; 

Emil Tornić, nađoficijal 7. grupe od ravnateljstva šuma petrovaradinske imovne 

općine u Hrvatskoj Mitrovici u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma gradiške imov. 

općine u Novoj Gradiški; 

Adam Res an ovi ć, nađoficijal 7. grupe od ravnateljstva šuma petrovaradinske 

imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma brodske 

imovne općine u Vinkovcima; 

Dragutin Pečenovski, oficijal 8. grupe od ravnateljstva šuma brodske imovne 

općine u Vinkovcima, u istom tsvojstvu kod ravnateljstva šuma petrovaradinske imovne 

općine u Hrvatskoj Mitrovici; 

Slavko L e ž a i i ć, oficijal 9. grupe od ravnateljstva šuma petrovaradinske imov. 

općine u Hrvatskoj Mitrovici, u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma ogulinske imov. 

općine u Ogulinu; 

Petar Matijević, nadlugar I. grupe zvaničnika od državne šumarije u Gospiću, 

za akcesistu 10. grupe kod ravnateljstva državnih šuma u Gospiću; 

lug. Stjepan Beraković, šumarski vježbenik od šumarije otočke imovne općine 

u Otočcu, u istom svojstvu kod šumarije petrovaradinske imovne općine u Ogru; 

Ing. Miroslav K o c h, kotarski šumar 7. grupe od kotarske oblasti na Rabu, u 

istom svojstvu kod ravnateljstva državnih šuma u Gospiću; 

Ing. Ivan Radetić, šumarski vježbenik od državne šumarije u Novom Vinodolu, 

za upravitelja državne šumarije u Drežnici; 

Ing. Bogumil Čop, upravitelj šumarije ekspropriiranih šuma u Gerovu 7. grupe, 

u istom svojstvu za upravitelja državne šumarije u Otočcu; 

Ing. Franjo Košćak, šumarski vježbenik od državne šumarije u Prozoru za 

upravitelja šumarije petrovaradinske imovne općine u Moroviću; 

Ing. Mirko Gregačević, šumarski vježbenik od šumarije II. banske imovne 

općine u Dubici, za upravitelja državne šumarije u Kosinju; 

Ing. Milan Androi ć, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u 

Mostaru, za upravitelja državne šumarije u Donjem Lapcu; 

Ing. Josip Doga n, šumarski pristav 8. grupe od ravnateljstva državnih šuma 

u Sarajevu, za upravitelja šumarije brodske imovne općine u Cerni; 

Ing. Petar Go rupi ć, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u Jasenovcu, 

za upravitelja šumarije brodske imovne općine u Starim Mikanovcima; 

Ing. Branko Jindra, šumarski vježbenik od kotarske oblasti u Požegi, za 

upravitelja šumarije brodske imovne općine u Trnjanima; 

Ing. Ivo Navrati!, šumarski viši pristav 6. grupe od ravnateljstva državnih 

šuma u Sarajevu za taksatora u istom 1 svojstvu kod ravnateljstva šuma petrovaradinske 

imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici; 

Ing. Hinko Run je, šumarski nadzornik 6. grupe 2. stepena od ravnateljstva 

državnih šuma u Vinkovcima, u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma petrovaradinske 

imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici; 

Ing. Nikola Loparić, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u Konjicu, 

u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma petrovaradinske imovne općine u Hrvatskoj 

Mitrovici; 

Ing. Dragan Tonković, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma 

u Vinkovcima, za upravitelja šumarije petrovaradinske imovne općine u Moroviću; 

405

Ing. Viktor Ržehak, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u 

Banjoj Luci, za 'upravitelja državne šumarije u Krasnom; 

Ing. Cvjetko Kras oj ević, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma 

u Vinkovcima, za upravitelja državne šumarije petrovaradinske imovne općine u Klenku. 

Ing. Eduard Foreyt, šumarski pristav 8. grupe od šumarije đurđevačke imovne 

općine u Pitomači, u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma đurđevačke imovne općine 

u Bjelovaru; 

Ing. Vinko Lacković, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u 

Tuzli, za upravitelja šumarije đurđevačke imovne općine u Pitomači; 

Ing. Seid Kreso, šumarski vježbenik od državne šumarije u Višegradu za šum. 

vježbenika kod ravnateljstva šuma gradiške imovne općine u Novoj Gradiški; 

Ing. Muhamed S urni iz, šumarski vježbenik od državne šumarije u Rogatici, 

za šum. vježbenika kod ravnateljstva gradiške imovne općine u Novoj Gradiški; 

Ing. Mihajlo Androšević, šumarski vježbenik državne šumarije u Lipovljanima, 

za upravitelja šumarije gradiške imovne općine u Oriovcu; 

Ing. Mladen Novakov i ć, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma 

u Mostaru, za upravitelja šumarije gradiške imovne općine -u Novoj Kapeli; 

Ing. Hrvoje F ran c išk o v i ć, šumarski vježbenik od kotarske oblasti u Travniku, 

za upravitelja šumarije gradiške imovne općine u Banovoj Jarugi; 

Ing. Franjo Kr eč, šumarski vježbenik od kotarske oblasti u Virovitici, za upravitelja 

šumarije gradiške imovne općine u Okučanima; 

Ing. Josip Markunović, šumarski pristav 8. grupe od državne šumarije u 

Fojnici za upravitelja šumarije gradiške imovne općine Šumetlica-Begovica, sa sjedištem 

u Novoj Gradiški; 

Ing. Vladislav Belt ram, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije 

u Vrbanji, za upravitelja šumarije otočke imovne općine u Otočcu; 

Ing. Bernard H ruska, kotarski šumar 8. grupe od kotarske oblasti u Požegi, 

•°.a sjedištem u Kutjevu, za upravitelja državne šumarije u Vrbanji; 

Ing. Dušan Kl ep a c, šumarski vježbenik od odjela za šumarstvo ministarstva 

šuma i rudnika u Zagrebu, za upravitelja državne šumarije u Stocu; 

Ing. Marko Topic, sximarski nadzornik 5. grupe od ravnateljstva državnih šuma 

u Tuzli, u istom svojstvu kod ravnateljstva državnih šuma u Banjaluci; 

Dragutin M a j n a r i ć, manipulativni činovnik 9. grupe od šumarije ekspropniranih 

šuma u Delnicama, za oficijala kod ravnateljstva šuma I. banske imovne općine 

u Glini; 

Ing. Đuro Strapajević, šumarski savjetnik 4. grupe 1. stepena od odjela 

za šumarstvo i rudarstvo u Zagrebu, za šumarskog savjetnika 3. grupe 2. stepena i 

ravnatelja državne lugarske škole u Otočcu; 

Ing. Josip Mahovlić, šumarski nadzornik 5. grupe od odjela za šumarstvo 

ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu, za šumarskog ravnatelja 4. grupe 1. stepena 

kod ravnateljstva državnih šuma u Gospiću; 

Josip C e z n e r, kotarski predstojnik 4. grupe 1. stepena od kotarske oblasti u 

Travniku, za šumarsko-pravnog savjetnika iste grupe i stepena kod ravnateljstva drž. 

šuma u Banjaluci; 

Zlatko VI ah in i ć, manipulativni vježbenik od ravnateljstva državnih šuma u 

Gospiću kod ravnateljstva državnih šuma u Zagrebu; 

Ing. Franjo Presećki, kotarski šumar 8. grupe od kotarske oblasti u Metkoviću, 

za šumarskog pristava iste grupe kod ravnateljstva šuma u Zagrebu; 

Ing. Zvonimir Car, šumarski viši pristav 7. grupe od ravnateljstva državnih 

šuma u Tuzli, za upravitelja državne šumarije u Virovitici; 

406 

i

ilng. Bogdan Z a s t a v n iko v i ć, šumarski nadzornik 5. grupe od državne šumarije 

u Bosanskom Petrovcu, za šumarskog nadzornika iste grupe kod ravnateljstva 

šuma gradiške imovne općine u Novoj Gradiški; 

Ing. Tomo Bikčević, šum. vježbenik od ravnateljstva šuma brodske imovne 

općine u Vinkovcima za upravitelja državne šumarije u Bosanskom Petrovcu; 

Ing. Nikola Šepić, šumarski viši pristav 7. grupe od državne šumarije na 

Mljetu, iste grupe kod ravnateljstva državne šumarije u Mostaru; 

Mihovil J ergo vi ć, akcesista 10. grupe od ravnateljstva otočke imovne 

općine u Otočcu, za oficijala 9. grupe kod odjela za šumarstvo ministarstva šuma i 

rudnika u Zagrebu; 

Ing. Rafael M o 11, šumarski viši pristav 7. grupe od šumarije brodske imovne 

općine u Rajevu Selu, u istom položaju kod ravnateljstva državnih šuma ,u Tuzli; 

Ing. Franjo K a 1 a c, šumarski pristav 8. grupe od državne šumske manipulacije 

u Vojniću, za upravitelja šumarije brodske imovne općine u Rajevom Selu; 

Ing. Vladimir Severinski, šumarski vježbenik od državne šumarije u Virovitici, 

za upravitelja državne šumske manipulacije u Vojniću; 

Ljuba Prpić, manipulativni vježbenik od odjela za šumarstvo ministarstva 

šuma i rudnika u Zagrebu, kod ravnateljstva državnih šuma u Gospiću; 

Ing. Aleksander Balkovski, šumarski viši pristav 7. grupe od ravnateljstva 

državnih šuma u Tuzli, za šumarskog višeg pristava iste grupe kod ravnateljstva šuma 

gradiške imovne općine u Novoj Gradiški; 

Ing. Petar Komljenović, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih 

šuma na Sušaku, kod ravnateljstva državnih šuma u Mostara; 

Ing. Vladimir J e 1 a č a, šumarski vježbenik cd ravnateljstva državnih šuma na 

Sušaku, kod ravnateljstva državnih šuma u Sarajevu; 

Ing. Branko Kraljić, šumarski vježbenik od ravnateljstva državnih šuma na 

Sušaku, kod kotarske oblasti u Metkoviću; 

Ing. Nikola B r k 1 j a č i ć, šumarski vježbenik od državne šumarije u Okruglici, 

za upravitelja šumarije križevaeke imovne općine u Svetom Ivanu Žabnu; 

Ing. Mirko Peršić, šumarski vježbenik, od šumarije križevačke imovne općine 

u Sv. Ivanu Žabno, za upravitelja državne šumarije u Okruglici; 

Ing. Stanislav Unumović, šumarski viši pristav 6. grupe od ravnateljstva drž. 

šuma u Mostaru, za kotarskog šumara iste položajne grupe kod kotarske oblasti u Irigu; 

Ing. Valter Muck, šumarski nadzornik 4. grupe 2. stepena od državne šumarije 

u Prozoru, u istom svojstvu kod ravnateljstva šuma petrovarađinske imovne općine 

u Hrvatskoj Mitrovici; 

Milan Adžija, manipulativni vježbenik, od ravnateljstva državnih šuma na 

Sušaku, kod ravnateljstva državnih šuma u Gospiću; 

Emanuel Samardžija, akcesista 10. grupe od ravnateljstva državnih šuma 

u Gospiću, u istom svojstvu kod kotarske oblasti u Bileću. 

Otpušteni su: 

Ing. Gavrilo MTVOŠ, šumarski vježbenik kod državne šumarije u Jasenku; 

Ing. Žarko Dimit r ij ević, šum. viši pristav 7. grupe kod brodske imovne 

opčine u Trnjanima; 

Ing. Milan Sola ja, šumarski viši pristav 7. grupe kod ravnateljstva šuma II. 

banske imovne općine u Petrinji; 

Ljuban J a s ić, oiicijal 9. grupe kod ravnateljstva šuma II. banske imovne općine 

u Petrinji; 

Ing. Svevlad Tregubov, šumarski pristav 8. grupe kod ravnateljstva državnih 


407

Ing. Miron Jevdjenić, šumarski vježbenik kod ravnateljstva šuma u Banja- 

Luci; 

Img. Svetozar Nestorović, šumarski viši pristav 6. grupe kod ravnateljstva 

šuma ogulinske imovne općine u Ogulinu; 

Ing. Zaharije Babić, šumarski nadzornik 5. grupe kod ravnateljstva državnih 


Ing. D o r d e S t o j a d i n o v i ć, šum. vježbenik kod ravnateljstva šuma đurđevačke 

imovne općine u Bjelovaru. 

Ing. Gavrilo Mrvoš, šumarski vježbenik kod državne šumarije u Jasenku; 

Ing. Žarko Dimitrijević, šum. viši pristav 7. grupe kod brodske imovne 

općine u Trnjanima; 

Ing. Milan Š o 1 a j a, šumarski viši pristav 7. grupe kod ravnateljstva šuma II. 

banske imovne općine u Petrinji; 

Ljuban Jasić, oficijal 9. grupe kod ravnateljstva šuma II. banske imovne 

općine u Petrinji; 

Ing. Svevlad Tregubov, šumarski pristav 8. grupe kod ravnateljstva državnih 


Ing. Miron Jevdjenić, šumarski vježbenik kod ravnateljstva šuma u Banja 

Luci; 

Ing. Svetozar Nestorović, šumarski viši pristav 6. grupe kod ravnateljstva 

šuma ogulinske imovne općine u Ogulinu; 

Ing. Zaharije Babić, šumarski nadzornik 5'. grupe kod ravnateljstva državnih 


Ing. Dorđe S t o j a d i n o v ić, šum. vježbenik kod ravnateljstva šuma đurđevačke 


Zahvalili su se na državnoj službi: 

Ing. Marijan To mac, šumarski viši pristav 7. grupe i upravitelj šumarije otočke 

imovne općine u Korenici; 

Ing. Mihajlo Ivanov, kotarski šumar 8. grupe kod kotarske oblasti u Prijepoliu. 

Umirovljeni su: 

Ing. Sava B elan ovi ć, šumarski ravnatelj 4. grupe 1. stepena kod ravnateljstva 

petrovaradinske imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici; 

Ing. Ilija Lončar, šumarski ravnatelj 4. grupe 1. stepena kod ravnateljstva 

državnih šuma na Sušaku; 

Ing. Marin Kelez, šumarski savjetnik 4. grupe 1. stepena kod ravnateljstva državnih 

šuma na Sušaku; 

Ing. Alfons Kauders, šumarski savjetnik 3. grupe 2. stepena odjela za šumarstvo 

ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu; 

Ing. Marko Še ib et i ć, šumarski savjetnik 4. grupe 1. stepena kod ravnateljstva 

šuma petrovaradinske imovne općine u Hrvatskoj Mitrovici; 

408

ISKAZ 

prodanog materijala izrađenog u režiji na području ravnateljstva šuma 

u Gospiću na dan 26. srpnja 1941. godine. 

'o 

As 

'5 б. 

•§5 

i 

2 

3 

4 

5 

11 

12 

13 

14 

15 

16 

17 

19 

20 

21 

24 

25 

26 

27 

28 

29 

30 

31 

32 

33 

34 

35 

36 

37 

38 

45 

46 

47 

48 

49 

50 

51 

52 

53 

54 

55 

Državna 

šumarija 

rt 

a. 

o 

ЈХ 

Ravna Gora 

Fužine 

a 

3 

м 

O 

Novi- 

Vinodol 

Drežnica 

Vrhovine 

Jela 

trupci 

m 3 

250 

200 

200 

200 

250 

250 

250 

250 

250 

250 

250 

250 

250 

250 

250 

240 

150 

130 

300 

300 

300 

300 

200 

250 

250 

300 

300 

400 

400 

400 

400 

500 

500 

500 

500 

300 

300 

20J 

200 

200 

200 

celulozno 

drvo 

prm. 

30 

30 

30 

30 

30 

30 

30 

30 

39 

30 

30 

30 

30 

30 

30 

30 

30 

30 

40 

40 

40 

40 

30 

30 

30 

40 

40 

60 

60 

60 

60 

60 

60 

60 

60 

40 

40 

30 

30 

40 

40 

Cijena 

isklična 

trup. | cei. 

dostalna 

trup. 

cei. 

Kuna 

220 

270 

270 

270 

240 

240 

270 

270 

270 

270 

250 

250 

210 

210 

210 

270 

210 

210 

220 

220 

220 

220 

220 

200 

200 

220 

220 

170 

170 

170 

160 

160 

160 

160 

160 

220 

220 

210 

220 

220 

220 

70 

80 

80 

80 

75 

75 

80 

80 

80 

80 

75 

75 

75 

75 

75 

80 

75 

75 

75 

75 

75 

76 

75 

75 

75 

75 

75 

75 

75 

75 

70 

70 

70 

70 

70 

75 

75 

75 

75 

75 

75 

362.50 

415.50 

411.50 

418.50 

331.50 

384 50 

367 — 

367.- 

365.50 

365.50 

261.— 

261.— 

210.50 

212 — 

211.- 

421.50 

382.- 

375.50 

270.— 

270.— 

270 — 

270.- 

262.59 

242.59 

242.59 

235.50 

235.50 

171.— 

171.— 

171.— 

166.50 

166 50 

166.50 

166.50 

166.50 

257.- 

257.— 

211.— 

221.- 

221.— 

221 — 

80 

80 

80 

90 

85 

85 

80 

80 

85 

75.50 

75.50 

76 

76 

76 

80 

75 

80 

75 

75 

75 

75 

76.15 

76.15 

76.15 

80.50 

80.50 

75.50 

75 50 

75.50 

70.20 

70.20 

7020 

70.20 

70.20 

75 

75 

75.50 

75.50 

75.50 

75.50 

Željeznička stanica 

na koju gravitira 

izvoz 

Lokve 

n 

V 

n 

n 

V 

n 

Moravice 

Skrad 

Vrata 

и 

Vrbovsko 

Ћ 

п 

п 

Gomirje 

п 

n 

Ogulin 

n 

Novi-Vinodol 

Ogulin 

И 

п 

V 

Lička Jesenica 

Т) 

Vrhovine Pl. Jez. 

Rudopolje 

« 

Udalj. od 

želj. stan. 

km. 

9.5 

8.5 

8.5 

85 

17.5 

17.5 

17.5 

17.5 

17.5 

17.5 

6 

6 

22.5 

22.5 

22.5 

8 

7 

9 

11 

11 

14 

14 

10 

17 

17 

12 

12 

29 

29 

29 

41 

41 

41 

41 

41 

6 

6 

13 

7 

6 

6 

410

Redni broj 

skupine 

Državna 

šumarija 

Jela 

celulozno 

trupci 

drvo 

m 5 

prm. 

isklična 

trup. cej. 

Cijena 

dostalna 

trup. cei. 

Kuna 

Željeznička stanica 

na koju gravitira 

izvoz 

Udalj. od 

želj. stan. 

km. 

56 

57 

58 

59 

60 

Plitvička 

Jezera 

250 

250 

400 

400 

250 

50 

50 

60 

60 

40 

220 

220 

220 

220 

220 

75 

75 

75 

75 

75 

228 — 

227 — 

227.- 

227.— 

247.— 

76 

76 

75 

75 

75 

Javornik 

rt 

rt 

rt 

Ostrožice Pl. Jezera 

5 

5 

5 

5 

21 

63 

64 

Otočac 

300 

300 

50 

50 

180 

180 

75 

75 

181- 

181.- 

75.50 

75.50 

Senj 

23 

23 

76 

77 

Kosinj 

200 

200 

40 

40 

170 

170 

70 

70 

171.- 

171.— 

70 

70 

Jablanac 

V 

48 

48 

Gospić, dne 7. kolovoza 1941. 

Ravnateljstvo. 

Broj: 4219/1941. 

Kotarska oblast u Vel. Gorici. 

OGLAS 

dražbe hrastovih stabala. 

i 

Na osnovu odobrenja bivšeg- odjela za šumarstvo Banske Vlasti Banovine 

Hrvatske broj: 6243/1941. od 22-111-1941. ovime se daje na znanje 

da će se kod kotarske oblasti u Vel. Gorici dana 5. (peti) rujna 1941. u 

11 sati prije podne održavati javna pismena dražba 90 komada hrastovih 

stabala z. z. Okuje procjenjenih na 133 m 3 hrastove građe I. II. i III. razreda, 

te 134 komada pragova. 

Isklična cijena je 77.840.— Dinara. 

Pobliži dražbeni uvjeti mogu se vidjeti u uredu ove oblasti za vrijeme 

uredovnih sati. 

Kotarski predstojnik: 

Kraljić, v. r. 

411

OGLAS 

prodaje 6.000 m 3 trupaca četinjača. 

Kod ravnateljstva državnih šuma u Sarajevu, soba broj 35-36, održat će se 

na osnovu riešenja ravnateljstva šuma broj 21603./41. a na temelju § 51. zakona o 

šumama i čl. 47—52. uredbe M. s. 268./36. na dan 6. rujna 1941. godine u 11 sati po 

odredbama zakona o državnom računovodstvu prva dražba u skraćenom roku za 

prodaju oko 6.000 m 3 četinjastih pilanskih trupaca izrađenih u režiji državne šumarije 

Srednje. 

Četinjasti trupci prodaju se u 6 (šest) skupina po l.OOO m 3 , a svaka skupina 

čini poseban dražbeni objekat. 

Izklična ciena za ove trupce određuje se sa din 330.—• po 1 m 3 postavno vagon 

želj. postaja Ivančici. Fond za pošumljavanje uključen je u prednjoj cijeni. 

Uslovi za ovu prodaju mogu se vidjeti svakog radnog dana .u režijskom odsjeku 

ovog ravnateljstva. 

Jamčevina u iznosu od din. 33.000.— za svaku skupinu polaže se u gotovom ili 

u obveznicama novčanih zavoda Nezavisne Države Hrvatske, koje niesu pod stegom, 

na blagajni ovog ravnateljstva, najdalje do 10 sati na dan dražbe. 

Pismene ponude imaju biti zapečaćene u kuverti sa oznakom: '»Ponuda za 

kupnju četinjastih trupaca kod državne šumarije Srednje« i 

dostavljene najkasnije do 11 sati na dan dražbe obično. Učestvovati na dražbi može 

svako lice, koje je sposobno za vršenje pravnih poslova. 

Propisno bi'ljegovane ponude za pojedinu skupinu sa din 200.— u taksenim markama 

i sa priloženom namirom o položenoj jamčevini, treba da sadrže izjavu, da su 

ponuđaču uslovi dražbe poznati i da pristaje da se po njima nadmeće. 

Dostalac snosi troškove raspisa ove dražbe. 

Ravnateljstvo drž. šuma Sarajevo 

Broj: 21603./41. 

N A S I 

tvornica tanina i 

ZAGREB, Maru 

Sve vrste 

c к 

paropila 

1 i ć e v t r 

tvrd 

OGLASI 

A 

d. d. 

g 18. 

o g i me k og drva 

Đurđenovac, Ljeskovica, Andrijevci, 

PILANE: 

Novoselec-Križ, Karlovac, Klenak, 

Podgradci, Zavidovići, Begovhan 

Tvornica tanina , parket a, bačava : ĐUR ĐENOVAC 

Impregnacija p ra g ova i stupova : K A R L O V A C 

Tvornica sanduk a i 1 j u š en e robe : P O D C R A D C I 

412 

.

35. ZAGREBAČKI 

ZBOR 

PRVI MEĐUNARODNI SAJAM 

U NEZAVISNOJ DRŽAVI 

HRVATSKOJ 

6.-15. IX. 1941. 

Uobičajene povlastice. 

413

Službena tečajnica zagrebačke burze 

ođ 2. travnja 1941. 

V 

r 

s t a đ r V a 

ođ 

Din 

đo 

Drvo 

Hrastovina 

Cijena po m 3 

Ispiljeni polovnjaci . 

Neokrajčane piljenice 

Okrajčane piljenice 

Listovi (Feullieta) 2 ni 

Četvrtače (Chevrona) . 

. . . П. 

. . . III. „ 

čistače (Qoar) I. \rste 1.— na više . . 

II. „ 1.- „ „ . . . 

bočniee (Sur dosse) I. vrste . . . 

„ „ н. „ . . . 

. . . blistače (Quartier) I. vrste . . . 

II. „ . . . 

bočniee (Sur dosse) I. vrste . . . 

И. „ . . . 

I. „ 25-95 „ 7—12 „ . . . 

I. ,, blistače 1.00 m i više 

I. vrsti bočniee 1.00 m i više 

. . . od 50 cm dnlj. na više . . . . 

. . . 1000 kom. 36/1. 4-6 M . . . . 

. . . I. vrste od br. Vi—З 1 /» . . . . 

700 

300 

150 

2000 

3500 

1400 

1300 

1700 

1400 

1400 

1200 

1800 

1500 

1600 

1400 

1300 

1500 

1600 

1500 

1200 

900 

3800 

60 

60 

900 

460 

20) 

3000 

4000 

2000 

1700 

2001) 

1700 

1800 

1500 

2500 

2000 

2000 

1700 

1500 

1700 

1900 

1700 

1600 

1100 

5000 

100 

80 

P. St. utov. 

Ш 

» 

п 

n 

ш 

м 

Bukovina 

Okrajčane piljenice . 

Neokrajčane piljenice. 

Okrajčane piljenice . 

Neokra,čane piljenice. 

Jasenovi ,, . . . 

Meko 

Piljeno koničasto drvo 

Piljeno paralelno drvo 

. . . I. „ „ . . . . . . 

. . . I. 

. . . I. , 

đ гv o : Merkantilna tesana građa: . . . 

. . . I.—III. „ 

300 

1000 

900 

900 

800 

500 

550 

1000 

800 

300 

600 

650 

850 

400 

1200 

1100 

1100 

1000 

750 

700 

1500 

600 

500 

550 

750 

1000 

n 

* 

» 

> 

Cijena po komada: 

Hrastovi brz stupovi 

Hrastovi želj. pragovi 

Bokovi željez. pragovi 

Hrastova skretnička gr 

Gorivo 

Drveni u g a 1j . 

10 „ , 

250 ,, 15/25 „ 

220 „ 14/20 „ 

180 ,, 13/18 „ 

. . . 250 „ 15/22 , 

drvo 

Cijena po 10.000 kg: 

14000 

13000 

2268 

1854 

2106 

1710 

17000 

16000 

* 

ш 

par. vag. Novska 

par. vag. Novska 

(Uredovno određene 

cijene) 

Urednik Dr Ing. Josip Balen. — Izdalo Hrvatsko šumarsko društvo u Zagrebu, 

Vukotinovićeva ulica 2. — Tisak Narodne tiskare, Zagreb, Kaptol 27. — Za tiskaru 

odgovara Rudolf Vedo, Zagreb, Kaptol 27.

IZVJEŠTAJ 

HRVAT SKOG 

ŠUMARSKOG DRUŽTVA 

O RADU 

U GODINI 1940/41. 

ZAGREB 1941. 

TISAK NARODNE TISKARE U ZAGREBU, KAPTOL 27

' 

• 

- 

/

POZIV 

NA REDOVITU GLAVNU GODIŠNJU SKUPŠTINU 

HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŽTVA 

Prema zaključku sjednice družtvenog odbora od 5. svibnja 1941. 

godine pod toč. 11. sazivam redovnu glavnu godišnju skupštinu Hrvatskog 

šumarskog društva za dan 14. rujna 1941. godine. 

Skupština će se održati u Zagrebu u prostorijama društva »Merkur« 

Perkovčeva ul. br. 1. (pored Šumarskog Doma) s početkom u 9 

(devet) sati prije podne. 

Dnevni red skupštine jest ovaj: 

1. Rieč predsjednika. 

2. Izvještaj upravnog i nadzornog odbora o radnoj godini 1940/41. 

uz prethodni izbor zapisničara skupštine. 

3. Rasprava o proračunu za godinu 1942. 

4. Promjene u upravnom odboru. 

5. Izbor mjesta za narednu glavnu skupštinu. 

6. Eventualije. 

Priedloge za glavnu skupštinu treba predložiti tako, da budu u tajničtvu 

družtva najkasnije do 13. rujna o. g. u 12. sati. 

U Zagrebu, 23. kolovoza 1941. 

Predsjednik 

Hrvatskog šumarskog društva: 

Ing. A. Abramović, s. r. 

Dopust za državne činovnike, te povlastica na željeznici zamoljeni su sa strane 

nadležnih ministarstava. 

3

ČLANOVI GLAVNE UPRAVE 

HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŽTVA U ZAGREBU 

Počasni predsjednik: 

Ing. Bogoslav Kosović, pomoćnik ministra šuma i rudnika u m. Zagreb. 

Predsjednik: 

Ing. Ante Abramović, pročelnik odjela za šumarstvo ministarstva š. i r. 

Zagreb. 

Po> d p r e d s j e d n ic i 1 : 

Ing. Petar Ostojić. savjetnik ministarstva š. i r., Zagreb. 

Ing. Čedomil Koludrović, šumarski nadzornik, Split. 

Ta jnilk: 

Ing. Vladimir Bosiljević, šumarski pristav Vojni Križ. 

Poslovn'i tajnik: 

Ing. Oskar Piškorić, šumarski pristav ministarstva š. i r. Zagreb. 

Blagajnik: 

Oskar Dremil, šumarski savjetnik u m. u Zagrebu. 

Odbornici: 

Ing. Petar Prpić, šumarski ravnatelj u m. Zagreb. 

Ing. Ivan Asančaić, šumarskar savjetnik Djakovo. 

Ing. Rasim Bećiragić, ravnatelj šuma u Sarajevu. 

Ing. Dane Bulat, šumarski savjetnik Mostar. 

Ing. Makso Fischer, ravnatelj šuma brodske imovne općine Vinkovci. 

Ing. Ivan Godek, šumarski pristav ministarstva š. i r. Zagreb. 

Ing. Josip Jozić, šumarski savjetnik Vinkovci. 

Ing. Krešimir Katie, šumarski nadzornik ministarstva š. i r. Zagreb. 

Ing. Ilija Lončar, ravnatelj šuma u m. Sušak. 

Ing. Mihovil Markić, šumarski savjetnik ministarstva š. i r. Zagreb. 

Ing. Petar Matković, šumarski! vježbenik Split. 

Ing. Milan Rosandić, državni tajnik Zagreb. 

Ing. Stjepan Škopac, ravnatelj šuma gradiške imovne općine Nova 

Gradiška. 

5

Zamjenici 

odbornici: 

Ing. Rudolf Antoljak, šumar, vježbenik i upravitelj šumarije Bos. Krupa. 

Ing. Zvonko Badovinac, viši šumarski pristav Zagreb. 

Ing. Drago Kajfež, šumarski! savjetnik Zagreb. 

Ing. Mirko Medaković, šumarski savjetnik Zagreb. 

Ing. Božidar Petračić, šumarski pristav Vinkovci 

Ing. Pero Valentić, šumarski nadzornik Zagreb. 

• • ' : . . " . • : • . . 

Nadzorni odbor: 

Ing. Mihovil Pećina, šumarski savjetnik Zagreb. 

Ing. Vilim Piršić, ravnatelj državnih šurna Vinkovci. 

Milan Drnić, šumarski savjetnik u m. Podsusjed. 

Zamjenici nadzornog odbora: 

Ing. Miihovil Mujdrica, šumarski savjetnik ministarstva š. i r., Zagreb. 

Ing. Halid Muftić, šum. savjetnik ministarstva š. i r. Zagreb. 

Urednik Hrvatskog Šumarskog Lista: 

Dr. Ing. Josip Balen, sveučilišni profesor Zagreb. 

. • - 

.

IZVJEŠTAJ 

upravnog i nadzornog odbora o minuloj radnoj 

godini 

I. TAJNIČKI IZVJEŠTAJ 

predložen 64. (II.) redovnoj glavnoj godišnjoj skupštini Hrvatskog 

šumarskog družtva dne 14. rujna 1941. godine. 

Prva puna godina rada Hrvatskog dfuštva prošla je. Godina dana, 

koja je naročito važna za nas Hrvate, koji nakon osam stoljeća dočekasmo 

Nezavisnu Državu Hrvatsku. Jedna godina svjetskog viienja, koja 

je držala i velik broj naših članova pod vojničkim oružjem, pa ni rad 

družtva nije onakav kakav bi bio u vremenu mirnog rada na stručnome 

poslu. Ali ono što je radjeno, radjeno je za dobro družtva, za dobro 

struke, za dobro Hrvatske. 

Prema zaključku potonje glavne skupštine (koja je održana dne 

15. kolovoza 1940. godine) ova skupština trebala se održati u Splitu. 

Zbog vanrednih prilika ovlastio je upravni odbor na svojoj sjednici od 

5. V. o. g. društvenog predsjednika, da sam odluči o mjestu i danu saziva 

glavne skupštine. Tako se skupština održava u Zagrebu na dan 14. rujna. 

Iz družtvenog rada minule radne godine t. j. od prošle skupštine do 

kraja mjeseca kolovoza o. g., istaći nam je: 

1. Na redovnoj glavnoj godišnjoj skupštini od 15. kolovoza 1940. 

god. izabran je upravni odbor, koji će prema čl. 22. družtvenih pravila, 

vršiti upravu društva kroz dvie godine. Medjutim već tokom ove godine 

došlo je do promjena: a) Obzirom, da je tajnik Ing. Vladimir Bosiljevič 

bio uslijed premještanja i rata otsutan iz Zagreba, to nije mogao obavljati 

tekuće tajničke poslove. Stoga je upravni odbor na sjednici od 15. 

prosinca 1940. god. zaključio, da se vršenje tajničkih poslova povjeri! 

Ing. Oskaru Piškoriću, kao poslovnom tajniku, koji je i preuzeo ove 

poslove 1. ožujka o. g. b) Na sjednici upravnog odbora od 5. svibnja o. g. 

zahvalio se na uredništvu »Hrvatskog šumarskog lista« Ing. Petar Prpić. 

Uredništvo Šumarskog lista odbor je povjerio prof. Dr. Josipu Balenu. 

Ove promiene predlažu se skupštini pod posebnom točkom dnevnog 

reda. 

2. Prema zaključku potonje skupštine izvršen je popravak, našeg 

družtvenog doma. Raspoložive pričuve za ovu svrhu, koja je iznosila 

okruglo 191.000 Dinara, obnovljena je ulična i dvorišna fasada društvenog 

doma. Ova je obnova temeljita, jer je stara žbuka obijena u cjelosti 

do opeke, a zatim je izvršeno ponovno žbukanje i bojanje. Radove je 

izvršio gradjevni poduzetnik Stanko Hauptfeld. Podroban obračun utro- 

7

ška usliedit će u blagajničkom izvještaju za god. 1941. No time nije još 

dovršen cieli popravak, jer treba obnoviti naličje na drvenini prozora 

s dvorišne strane. 

Od ostale gotovine preporučilo se upravnom odboru, da jie uloži u 

vriednu nekretninu. U obzir je došao jedan mali posjed s kućom na moru 

u Kaštel Kambelovcu, ali radi nastalih prilika ovaj kup sada ne može 

doći u obzir. 

3. Na 1. kolovoza o. g. Hrvatsko šumarsko družtvo preuzelo je od 

pripremnog odbora Saveza šumarskih družtava cieli arhiv i imovinu 

biv. Jugoslovenskog šumarskog udruženja. Ovom predajom primilo je 

Hrvatsko šumarsko družtvo i Kereškenjijevu zakladu. Novčano stanje 

bit će prikazano u blagajničkom izvještaju za god. 1941. 

4. Tokom prošle radne godine osnovan je svega jedan klub šumara 

Hrvatskog šumarskog društva i to u Splitu. 

5. Najjača afirmacija Hrvatskog šumarskog društva jest njegov 

stručni časopis »Hrvatski šumarski list«. Osnovan pred 65 godina, naš 

Šumarski list jest ujedno i najstariji hrvatski stručni časopis. 

»Hrvatski šumarski list« nije samo najjača afirmacija našeg družtva, 

nego i hrvatskog šumarstva. On odlazi! diljem ciele Europe i tako su 

stručnjaci ove upoznati s naš'ilm radom, našim problemima preko sadržaja 

glavnih članaka, koji su tiskani u njemačkom ili francuskom jeziku. 

Šumarski lilst time vrši ujedno i narodno-promičbenu ulogu, a naročito 

od tada, od kada je i u naslovu istaknuto, da je to hrvatski šumarski 

list. 

Prije rata list je izlazio redovito, kako su se članovi mogli sami 

uvjeriti Redovno ilzlaženje bit će i u buduće. Sadržaj mu je prema 

stigloj suradnji, budući da nastojanje urednika za širu i sistematsku 

suradnju kod kolega nailazi nažalost na slabi odziv. Suradnju u listu 

ne znači isticanje piščeve osobe, nego je ono slika našeg doba, našeg 

rada, naših nastojanja. Samo one stvari, koje su zabilježene u šumarskom 

listu, ostat će trajno zabilježene i pristupačne u svako doba. Možda 

će po koja stvar poslužiti neposredno praksi našim nasljednicima makar 

ta bila i u službenim izvještajima. Ali i najbolji službeni izvještaji 

nestat će u brdu spisa i samo slučajno mogu biti spašeni od propasti i 

ostati pristupni onome, kome će biti potrebni. 

Pored pomaganja lista svojom suradnjom, članovi bi ga trebali 

materijalno pomoći i za nj raditi 1 . Redovna članarina društva razumljiva 

je sama po sebi. Članarina danas sa svojini godišnjim iznosom od 100 

Kuna pokriva tek 70% današnjeg troška šumarskog lista. U prvom polugodištu 

1941. god. pojedini broj Šumarskog lista stajao je 12,67 dinara 

uz nakladu od 800 komada. Uz veću nakladu pojedini broj bi bio jeftiniji, 

jer se troškovi sloga razdiele na veći broj, a oni eine glavni dio 

tiskanja. Članovi bi mogli i trebali pomoći list sakupljanjem pretplatnika 

i slanjem oglasa. Zar nije žalosno, da su od 2.000 pilanara i trgovaca 

drvetom krajem 1940. god. njih samo petorica bili pretplatnici »Hrvatskog 

šumarskog lista«? Zar ih ne bi moglo biti 400 t. j. skoro toliko, 

koliko i družtvenih članova? Kada bi bilo više takovih pretplatnika, list 

bi donosio i naročiti materijal, koji bi udovoljavao neposredno njihovim 

potrebama, ali koji bi! ujedno bio od koristi i samim šumarima a naročito 

danas u doba režije. Druga je mogućnost slanja oglasa o prodajama, koje 

se vrše kod pojedinih šumarskih ustanova. S oglasima su u vezi i izvje- 

8

staji o izvršenim prodajama, jer su one orijentacija za one, koji izlažu 

prodaji svoj izr.adj.eni materijal. 

6. Pitanje muzeja u toku je razmatranja. Činjetiica je, da je muzej 

u današnjem svom stanju mrtav i bez svrhe. A morao bi biti! stalna izložba 

šumarstva, šumarstva kako prošlosti tako i sadašnjosti. Da muzej 

oživi, potrebne su mu u prvom redu veće prostorije, a zatim stručno 

vodstvo. Kako je muzej od općeg i šumarskog i kulturnog značenja, to 

je razumljivo, da tu zadaću naše društvo može vršiti samo uz doličnu 

materijalnu pomoć Države. 

7. U ime pomoći iz društvenih redovitih sredstava isplaćeno je 

udovama po proračunu za 1940. god. 1.800 Dinara, a üz sredstava za 

1941. god. 500.— dinara Klubu studenata šumarstva. Iz Kereškenjijeve 

zaklade nije ništa isplaćivano, jer društvo nije njome raspolagalo. 

8. Sa strane društva naročito je bilo poticano rješenje imovnih 

općina, zatim priznanje godina kolegama — šumarskim inžinjerima, vrijeme, 

koje su proveli kao razni dnevničari i nadničari, zatim je potaknuto 

deputatnog drveta za šumarske službenike kod upravnih vlasti, Medjutim 

naglasiti je, da je većina članova upravnog odbora i na odlučujućim mjestima 

tako, da ovi neposredno izvršuju ono, za što bi u drugom slučaju 

trebali davati možda inicijativu. 

9. Dne 21. kolovoza o. g. pala je 35-a obljetnica smrti Josipa Kozarca. 

Družtvo se pobrinulo, da ova obljetnica ne prodje nezapažena u 

hrvatskoj javnosti. U tu svrhu priredjena su dva predavanja na državnoj 

krugovalnoj postaji i to o Kozarcu kao umjetniku (po Dru Lj. Marakoviću) 

i o Kozarcu kao šumarskom piscu (po Dru. J. Balenu). I dnevno 

novinstvo odazvalo se upozorenju društva na ovu obljetnicu i u svojim 

novinama donielo prükaze o Josipu Kozarcu kao hrvatskom književniku 

i kao šumarskom stručnom piscu. »Hrvatski šumarski list« nažalost nije 

mogao donietii cielii jedan svezak kao »Kozarčev« t. j. svezak u kojem 

bi pored prikaza piščeve ličnosti bio prikazan po koji isječak slavonske" 

šume, naročito hrastika. Zamoljena suradnja nije stigla. 

10. Konačno nekoliko statističkih podataka: 

a) Broj članova na dan 31. kolovoza iznosio je: redovitih 411 izvanrednih 

15, pomladka 36, utemeljitelja 10, dobrotvora 5, dakle u svemu 

477 članova. 

b) »Hrvatski šumarski list« tiska se u nakladi od 800 primjeraka. 

Pored nabrojenim članovima list se još otprema pretplatnicima (njih 48), 

u zamjenu za druge časopise (26 kom.) te u ime poklona 6 komada. Zamjena 

s inozemnim časopisima tokom prošle godine nije bila redovita. 

c) Društvena knjižnica imade 1.716 svezaka knjiga. Minule godine 

knjižnica je povećana za 15 svezaka, a u toku je kupnja još nekoliko 

šumarskih djela stranih stručnjaka. Iz knjižnice posudjeno je svega 250 

knjiga. Krajem 1941. god. izradit će se dopuna kataloga naše knjižnice, 

koji je izradjen i izdan 1935. godine. 

d) Administracija društva očituje se u 1.170 primljenih i rješenilh 

spisa. 

U Z a gr e biu, 31. kolovoza 1941. 

Tajnik: 

Ing. Vladimir Bosiljević, s. r. 

9

Stanje imovine zaklada 

Hrvatskog šumarskog društva koncem godine 1940. 

A. Stanje imovine: 

Tek. 

broj 

P r e d m e t 

Vrijednost 

koncem god. 

1940. 

Opaska : 

Dinara 

P 

A. A k t i v a 

1 

Blagajaičko stanje u gotovom novcu . . . . 

1.783 

50 

291.465 

54 

2 

18.680 

55.000 

40.000 

3 

Nekretnina : Zgrada „Šumarski Dom" . . . 

2,450.000 

4 

10.840 

Sbroj : . . . . 

2,867.769 

04 

5 

Depozit za popravak „Šumarskeg Doma" . . 

107.264 

27 

Ukupna aktiva: • . . 

2,975.033 

31 

B. Pasiva 

1 

Dug 

2,975033 

31 

B. Stanje zaklada: 

1 

2.526 

64 

U Zagrebu 31. prosinca 1940. 

Predsjednik: 

Ing. Ante Abramović 

Nadzorni odbor : 

Ing. Mihajlo Mujdrica 

Ing. Halid Muffić 

Blagajnik : 

Oskar Dremil 

11

Broj: 692-1941. 

IZVJEŠTAJ 

NADZORNOG ODBORA HRVATSKOG ŠUMARSKOG 

DRUŽTVA U ZAGREBU SASTAVLJEN 

DNE 26. KOLOVOZA 1941. GODINE 

Potpisani članovi nadzornog odbora H. Š. D. pregledali su danas 

cjelokupno blagajničko poslovanje Hrvatskog šumarskog družtva počam 

od poslijednje škontracije dne 13. kolovoza 1940. god. do danas i to: 

Sve račune, knjige, vrijednosne papire, knjige fondova i uložnice, 

kontrolirali blagajnu i ispitali blancu za budžetsku godinu 1940. i sve pronašli 

u potpunom redu. 

Cjelokupni izdaci nisu prekoračili budžetom predvidjene sume. 

Stanje Borošićeve literarne zaklade Kuna 2.676.52. 

Zagreb, 26. kolovoza 1941. godine. 

Nadzorni odbor: 

Ing. Halid Muftić, v. r. 

Blagajnik: 

• 

Oskar Dremil, v. r. 

Ing. Mihajlo Mujdrica, v. r. 

14

NAČELA HRVATSKOG USTAŠKOG 

POKRETA 

1. —• Hrvatski narod jest samosvojna narodna (etnička) jedinica. On je narod 

sam po sebi, te u narodnosnom smillu nije istovjetan s ni jednim drugim narodom, niti 

je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda. 

2. — Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat, pod kojim se je pojavio 

u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1.400 godina došao u današnju svoju 

postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. Toga imena ne može i ne smije zamijeniti 

nikakvo drugo ime. 

3. —• Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena 

svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno 

ime Hrvatska. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti s ni jednim drugim 

imenom. 

4. — Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala 

njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su posebna pokrajinska imena 

imale dijelom još prije dolaska Hrvata, a druga su pokrajinska imena nastala poslije, 

nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema 

prava da bilo koju od tih pokrajina svojata za sebe. 

5. — Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao kao potpuno slobodan 

narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom 

za uvijek učinio. 

6. — Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao potpuno izgrađen (organiziran) 

ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolasku osnovao svoju 

vlastitu državu sa svima obilježjima državnosti. 

7. —. Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi 

narodi živjeli još potpuno nesređeni (neorganizirani), hrvatski je narod održao kroz 

sve vjekove pa do konca svjetskoga rata, a nije je se kao ni prava na nju, nikada, pa 

ni koncem svjetskog rata, bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, 

ili to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskoga rata tuđinska 

sila spriječila, da dalje vrši svoja vrhovnička (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi 

Hrvatsko}. 

8. — Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj 

vlastitoj Državi Hrvatskoj na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, 

t. j. svoju potpuno samostalnu i Neezavisnu Hrvatsku Državu opet uspostaviti. 

Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sretstvima, pa i silom, oružja. 

Hrvatski narod ne vežu nikakve međunarodne niti državopravne obveze iz sadašnjosti, 

niti iz prošlosti, koje nisu u potpunoj suglasnosti sa ovim načelima, niti će se 

na takove u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obazirati. 

9. — Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako 

pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se 

oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino 

u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja ne smije i ne može biti sastavnim 

dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne 

tvorevine. 

10. — Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet) po kome on jedini 

ima vladati u svojoj državi i upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima. 

1


11. — U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj 

Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga 

naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države 

odlučivati ni jedan strani narod, ni država. 

12. — Seljaštvo nije samo temelj i izvor svakoga života, nego ono i samo po 

sebi sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti 

u Hrvatskoj Državi. 

I kraj toga svi stališi hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući 

i ostali stališi u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju 

ne samo svoj korijen i porijetlo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. 

Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije 

hrvatskoga porijekla, ni krvi, već je doseljeni stranac. 

13. — Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u Hrvatskoj Državi vlasništvo 

su naroda, te je on jedini vlastan s njima raspolagati i s njima se koristiti. 

Prirodna bogatstva hrvatske Domovine, napose njezine šume i rude ne mogu 

biti predmetom privatne trgovine. 

Zemlja može biti vlasništvo samo onoga, koji je obrađuje sam sa svojom obitelju, 

t. j. seljaka. 

14. —• Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest 

dužnost. Stoga u Hrvatskoj Državi rad označuje stupanj vrijednosti svakoga pojedinca 

i ima predstavljati temelj cjelokupnoga narodnog blagostanja. 

Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego samo dužnosti prema narodu 

i državi, koje jedino daju svakome pravo na obezbjeđeni život. 

15. — Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je na odgovornost. Svatko, 

tko u ime naroda ili Države vrši javne poslove bilo kakove vrsti, odgovara sa svojim 

dobrom i sa svojim životom za sva djela i propuste. 

Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem svake djelatnosti u 

pose'bničkom (privatnome) životu svakog pojedinca, člana hrvatskoga naroda. 

16. — Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i 

vjerskom obiteljskom životu, njegove gospodarske snage u seljačkom gospodarstvu, 

zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u sređbotvornim 

(organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama. 

Prosvjetni i kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj 

darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju nauke, znanosti i prosvjete. 

Veleobrt, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica u sveukupnom 

seljačkom i općem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje 

časnoga rada, te vrelo dostojnoga života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne 

imovine u rukama glavničara (kapitalista). 

17. — Skladno gajenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana 

narodnog života, zadaća je svih pregnuća javnoga rada i držvne vlasti kao takove, jer 

one daju potpuno jamstvo opstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadanjih i 

budućih pokoljenja cjelokupnog hrvatskog naroda, te opstojnosti i sigurnosti Nezavisne 

Države Hrvatske. 

Na ovim načelima temelji hrvatski ustaški pokret svoj rad i borbu, te kroči otvoreno 

i odvažno naprijed k cilju, t. j. k potpunom oslobođenju hrvatskoga naroda i uspostavi 

samostalne i nezavisne Države Hrvatske. 

Dano u Glavnom ustaškom stanu dana 1. lipnja godine 1933. 

2 

Ustaški Poglavnik 

Dr. Ante Pavelić v. r.

Zakoni, pravilnici, normativna rješenja 

(1) 

ZAKONSKA ODREDBA 

o državnoj vladi Nezavisne Države Hrvatske. 

I. ODSJEK. 

Sastav 

vlade. 

§ 1. 

Državnu vladu Nezavisne Države Hrvatske sačinjavaju: predsjednik vlade, podpredsjednik 

vlade i ministri. 

Kao posebna ustanova u sklopu državne vlade postoji zakonodavno povjerenstvo 

s predsjednikom na čelu, koji je po činu ministar. 

§2. 

Predsjednika vlade, potpredsjednika vlade i ministre imenuje i skida Poglavnik. 

Odredbe o njihovom imenovanju i skidanju supotpisuje predsjednik vlade. 

Predsjednik vlade, podipredsjednik i ministri prije nastupa službe polažu pred 

Poglavnikom zakonom propisanu prisegu, podpisuju iskaz imovine svoje i svoje obitelji 

te izjavu, pozivom na ustašku (prisegu, da se cijeloga vremena dok god budu vršili 

dužnosti službe, povjerene im po državi, neće baviti nikakvim drugim privrednim poslom, 

i da neće primati nikakve nagrade i naplate u bilo kojem obliku, osim plaće, koju 

im država za rad podjeljuje. 

§3. 

Državna vlada donosi svoje odluke u sjednicama, kojima predsjeda Poglavnik, 

njegov zamjenik ili predsjednik odnosno podpredsjednik vlade. 

II. ODSJEK. 

Nadležnost. 

§4. 

Državna vlada vrši državnu upravu, koja se obavlja u: predsjeđničtvu vlade, 

podpredsjedničtvu vlade i u slijedećim ministarstvima: ministarstvu vanjskih poslova, 

ministarstvu hrvatskog domobranstva, ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja, ministarstvu 

unutarnjih poslova, državnoj riznici, ministarstvu prometa i javnih radova, ministarstvu 

nastave, ministarstvu zdravstva, ministarstvu seljačkog gospodarstva, ministarstvu 

obrta, veleobrta i trgovine, ministarstvu šumarstva i rudarstva te ministarstvu 

udružbe. 

§ 5- 

U nadležnost ministarstva svakoga za svoj djelokrug spadaju poslovi oko ustrojstva 

državnih oblasti, ustanova i poduzeća, vrhovno vođenje cjelokupne državne uprave 

i vrhovni nadzor nad upravnim oblastima, njihovim ustanovama, poduzećima i organima; 

pripremanje prijedloga zakona i zakonskih odredaba kao i poslovi, koji su im 

posebnim zakonskim odredbama određeni. 

§ 6. 

Naročito spadaju u nadležnost: 

1. predsjedničtva vlade: održavanje jedinstvenosti i istosmjernosti u 

upravi i u odlukama vlade; predhodni prijedlozi Poglavniku o svima zakonskim 1 odredbama; 

supotpisivanje svih rješenja Poglavnika, kojih izvršenje ne spada u nadležnost 

samo pojedinog ministra; obća državna brojidba (statistika), državna izvještajna 

služba, državna promičba (propaganda) i u suradnji s ministarstvom domobranstva 

3


postrojavanje krugovalne (radio)-službe; blagajna kod predsjednika vlade i računarski 

dvor. 

2. ipo-dpredsjedničtva vlade: vršenje onih poslova, koje mu Poglavnik 

odnosno predsjednik vlade naročito povjeri. Podpredsjednik je zakoniti zamjenik predsjednika 

vlade. 

3. ministarstva vanjskih poslova: zastupanje i predstavljanje države 

u inozemstvu, zastupanje probitaka (interesa) državljana i državnih pripadnika u 

inozemstvu, međunarodni ugovori, diplomatska i konzularna služba te izvještajna 

služba os inozemstvu. 

4. ministarstva hrvatskog domobranstva: .ustrojstvo, uprava i 

zapovjedništvo kopnene, pomorske i zračne vojske i svih sredstava narodne obrane; 

vojna nastava, vojno zdravstvo, vojno sudstvo za sve pripadnike domobranstva, oružničtva, 

a za kažnjiva djela, koja se progone po službenoj dužnosti i za cjelokupno 

osoblje javnog prometa i krugovalne službe; postrojavanje i nadzor zrakoplovnog prometa; 

suodluSivanje sa ministarstvom prometa i javnih radova kod osnivanja i izgradnje 

državnih željeznica, cesta i luka, osnivanje i odobravanja izgradnje privatnih željeznica; 

suodluSivanje kod postrojavanja pošta, brzojava i brzoglasa (telefona); suodluSivanje 

s ministarstvom unutarnjih poslova u obćim pitanjima državnog javnog 

reda, mira i sigurnosti, a s predsjedništvom vlade u postrojavanju krugovalne (radio)- 

službe, te stegovna vlast nad cjelokupnim osobljem javnoga prometa i krugovalne 

službe. 

5. ministarstva pravosudja i bogoštovlja: uprava cjelokupnog 

pravosuđa uključivo upravnog suda s izuzećem vojnih sudova; državna tužiteljstva, 

kazneni zavodi, nadzor nad odvjetnicima, međunarodna pravna pomoć, prema potrebi 

suradnja u pripremi zakonskih odredaba iz nadležnosti drugih ministarstava, uređivanje 

položaja i pravnih odnosa svih vjeroispovjesti i njihovog svećenstva, vjerski poslovi 

javno-pravnog značaja. 

6. ministarstva unutarnjih poslova: briga za javni red i poredak, 

za osobnu i imovinsku sigurnost, za javno ćudoređe; sva unutarnja uprava, u koliko 

nije pojedinim zakonskim odredbama izričito predana u nadležnost drugih ministarstava; 

rasna politika, državljanstvo, državno pripadnićtvo, zavičajnost, očevidnost građana, 

nadzor nad tiskopisima i slikopisima, nad društvima skupštinama i sastancima; oružničtvo 

osim ustrojstva, stege, nastave i uprave, te nadzor nad samoupravama. 

U nadležnost ministarstva unutarnjih poslova spadaju i svi oni državni poslovi, 

koji se ni po kojem zakonskom propisu, a ni po sličnosti posla ne mogu uzeti da spadaju 

u nadležnost kojeg drugog ministarstva. 

7. državne riznice: sastav državnog proračuna i završnih računa; uprava 

s državnim primitcima i izdatcima; očevidnost cjelokupne državne imovine, uprava one 

državne imovine, koja nije pridržana pojedinim zakonskim odredbama drugim ministarstvima, 

novac, pjeneznica, državna navjera (kredit), zastupstvo državnih stvarnih 

probitaka, javne zaklade, državni monopol, popis zemljišta (katastar), nadzor nad gospodarenjem 

samoupravnih tijela, srećke, Hrvatska državna banka i nadzor nad novčarstvom. 

8. ministarstva prometa i javnih radova: državni promet; postrojavanje, 

uprava i iskorišćavanje državnih željeznica; nadzor nad pomorskim i riječnim 

brodarstvom; nadzor nad pomorskim ribarstvom; određivanje, odnosno odobravanje 

cijena na svim željeznicama i brodovima, koji vrše javni promet; briga za 

uzdržavanje luka, u sporazumu s ministarstvom domobranstva te obrta, veleobrta i 

trgovine; osnivanje i izgrađivanje državnih željeznica, cesta i luka; osnivanje i odobravanje 

izgradnje privatnih željeznica; nadzor nad prevozom robe i putnika kopnenim, 

4

Zakoni, pravilnici, normativna 

rješenja 

vodenim i zračnim putem u suradnji s ostalim ministarstvima, u koja ti poslovi zasjecaju; 

ustrojstvo, uprava i iskorišćivanje pošte, brzojava i brzoglasa u sporazumu s ministarstvom! 

domobranstva; javni radovi: osnivanje, izgradnja i uzdržavanje svih državnih 

zgrada, cesta, mostova i ostalih građevina, nadzor nad izgradnjom i uzdržavanjem 

samoupravnih i posebničkih građevina, nadzor nad gradnjom samoupravnih i 

ostalih cesta (puteva), određenih za javnu uporabu; radovi vodopisni (hidrografski), 

sreditbeni (regulationi), poboljšnji (melioration!) i vodoobskrbni, zatim iskorišćivanja 

vodnih snaga i nadzor nad istima,; radovi odnosno nadzor nad munjostrojarskim i parnim 

uređajima, državna izmjera; u suradnji s ministarstvom domobranstva osnivanje 

i izgradnja državnih željeznica, izgradnja i uzdržavanje luka; nadzor nad gradnjom i 

iskorišćivanjem samoupravnih i posebničkih željeznica i prevoznih sredstava preko rijeka 

i jezera, suradnja u cestovnom redarstvu; nadzor nad javnim radovima samoupravnih 

tijela i radom privatnih inžinjera, arhitekata i građevnih poduzetnika. 

9. ministarstva nastave: cjelokupna nastava izuzev niže i srednje 

stručne nastave, briga i nadzor nad naučnim, književnim i umjetničkim društvima, ustanovama 

i picsvjetnim zavodima; školske knjige i tiskanice, nadzor nad svima zakladama 

sporazumno s ministarstvom, koje upravlja zakladom; Hrvatska državna tiskara. 

10. ministarstva zdravstva: ustrojstvo sveukupne zdravstvene službe, 

vrhovni nadzor nad svim zdravstvenim poslovima, zavodima i ustanovama, nad ljekovitim 

vrelima i kupalištima; društvovno (socijalno) zdravstvo; nadzor nad liječničkim 

i ljekarničkim komorama, ljekarnama, zdravstvenom nastavom i odgojem zdravstvenog 

osoblja; nadzor nad odgojem naroda u pogledu zdravstva i zdravlja; briga o izvršenju 

zdravstvenih zakonskih odredaba i naredaba; suzbijanje zaraznih bolesti; proizvodnja 

i nadzor nad posebničkom proizvodnjom ljekova i cjepiva. 

11. ministarstva seljačkog gospodarstva: poljodjelstvo, stočarstvo, 

ribarstvo, živinarstvo i zemljišno-pravni poslovi, napose: uprava i unapređivanje 

svih grana poljskog gospodarstva, biljne proizvodnje i peradarstva; niža i srednja gospodarska 

nastava, poljsko-gospodarski zavodi i ustanove javnoga značaja, poljskogospodarska 

navjera (kredit), poljsko-gospodarska brojdba (statistika); uzgoj svih domaćih 

životinja (govedarstvo, konjarstvo, svinjarstvo, ovčarstvo, kozarstvo i sitno stočarstvo) 

stočarske postaje i zavodi za primijenjeno živinoznanstvo (zoologija); zdravstvo 

i liječenje svih domaćih životinja, nadzor nad prometom stoke i stočnim proizvoda; 

zemljišna preinaka (agrarna reforma), poboljšavanje zemljišta, naselivanje (kolonizacija), 

spajanje i zaokruživanje posjeda (komasacija), zemljišne zajednice, kućne 

zadruge i seljačko zadrugarstvo; nužni prolazi i poljsko redarstvo. 

12. ministarstva za obrt, veleobrt i trgovinu: gospodarska politika; 

obrt i veleobrt, trgovina unutarnja i vanjska, promicanje ovih privrednih grana; 

niža i srednja struč. nastava za obrt, veleobrt i trgovinu, zaštita veleobrtnog vlasnietva; 

mjere i utezi, carinska politika, poštanska štedionica, čekovni i klirinški promet; u 

suradnji s državnom riznicom; novčarstvo, burze, osiguravajuća društva; putničarstvo 

(turizam); u suradnji s ministarstvom seljačkog gospodarstva i udružbe prehrana i 

obskrba; nadzor i određivanje visine nadnica i cijena živežnim namirnicama sa svrhom 

suzbijanja skupoće; suradnja s ministarstvom domobranstva te prometa i javnih rado, 

va u pitanjima izdavanja dozvole za osnivanje parobrodarskih poduzeća, nadzor nad 

njima, pomorskog i riječnog redarstva, te očevidnosti i nadzora svih vozila. 

13. ministarstva šumarstva i rudarstva: uprava svih državnih i 

ostalih šuma, koje po zakonskim propisima spadaju pod državnu upravu; nadzor nad 

svim ostalim šumama u pogledu uprave i iskorišćivanja; pošumljivanje, uređivanje 

bujica, lov, lovno i šumsko redarstvo; nadzor nad rudarskim pravima, uprava državnih 

5


rudnika i nadzor nad rudarskim posebničkim poduzećima i bratimskim blagajnama; 

niža i srednja šumarska i rudarska nastava; rudarsko redarstvo. 

14. ministarstva udružbe: nadzor nad svima javnim društvima, odobrenje 

osnivanja novih i usklađivanje rada i zadaća pojedinih društava radi obćih probitaka; 

briga za uboge, nemoćnike i sirotčad, čovjekoljubna društva i ustanove, društvovno 

osiguranje u suradnji s ministarstvom zdravstva, zatim posredovanje rada, nadzor 

nad radom i radničkim ustanovama, posredovanje u službovnim i radnim odnosima 

i sporovima; određivanje najnižih nadnica i plaća, suzbijanje skupoće; izseljeništvo; 

tjelesni uzgoj mladeži i šport. 

16. zakonodavnog povjerenstva: izradba, supotpisivanje, tumačenje 

i objavljivanje svih zakona i zakonskih odredaba; usklađivanje odredaba, provedbenih 

i drugih naredaba, propisnika i uputa pojedinih ministarstava međusobno i s postojećim 

zakonskim propisima; izdavanje Narodnih novina, zbornika zakona i naredaba. 

III. ODSJEK. 

Ustrojstvo ministarstava. 

§ 7- 

Pojedine grane državne uprave mogu se odredbom Poglavnika spojiti u jedno 

ministarstvo, a isto tako i iz postojećeg ministarstva izlučiti i pridodati drugom ili osnovati 

novo ministarstvo. 

§8. 

Svaki ministar je samostalan poglavar svoga ministarstva. 

Prema potrebi može Poglavnik imenovati i ministre bez lisnice s posebnim zadaćama. 

§ 9- 

Kod sebe ili kod pojedinog ministarstva može u iznimnim slučajevima Poglavnik 

na prijedlog predsjednika vlade imenovati državne tajnike, koji u pravilu vrše dužnost 

pomoćnika ministra za sve ili za nekoliko upravnih grana. Državnom tajniku može se 

povjeriti vršenje dužnosti poglavara jednog odjela umjesto odjelnog predstojnika ili 

drugi državni poslovi. On je izvan grupa činovničkog zakona. 

§ 10. 

Odsutnog ministra zamjenjuje drugi ministar, kojega na prijedlog predsjednika 

vlade odredi Poglavnik. Dok se odsutnom ministru ne odredi zamjenik, redovite poslove 

vrši državni tajnik, koji vrši poslove pomoćnika ministra, ako takav postoji. 

§ 11. 

Ministarstva se dijele prema granama državne uprave na odjele, a ovi prema 

potrebi na odsjeke i pododsjeke. 

Podjela ministarstava na odjele vrši se zakonskom odredbom. Podjelu odjela na 

odsjeke i pododsjeke kao i raspodjelu poslova u njima propisuje ministar prapisnikom. 

Odjelom upravlja odjelni predstojnik. Odjelni predstojnici su činovnici, a imenuje 

ih Poglavnik na prijedlog odnosnog ministra. 

Pročelnike odsjeka i pododsjeka imenuje odnosni ministar. 

§ 12. 

Radi pravilnog, brzog i jednoličnog rada državne uprave predsjednik vlade izdaje 

odredbe o unutarnjem poslovanju u svima ministarstvima. 

Ministri mogu svaki u svome ministarstvu osnovati vijeća stručnjaka u svrhu 

savjetovanja i pomoćne ustanove. 

§ 13. 

Svi službeni spisi ministarstva izdaju se pod podpisom ministra ili u njegovo ime 

pod podpisom službenika, koji je ovlašten na podpis. 

6


Državno 

IV. ODSJEK. 

ravnateljstvo. 

§ 14. 

Za osobito važne i opsežne poslove državnog i narodnog života mogu se odredbom 

Poglavnika osnovati posebna državna ravnateljstva. 

Na čelu svakog državnog ravnateljstva stoji državni ravnatelj, kojega imenuje 

Poglavnik na prijedlog predsjednika vlade. 

Državni ravnatelj sudjeluje u ministarskom vijeću samo, ako se radi o predmetima, 

koji se odnose na poslove odnosnog ravnateljstva ili koji su s tim poslovima u neposrednoj 

vezi. 

§ 15. 

Državna ravnateljstva neodvisna su od ma kog ministarstva i podložna su izravno 

pri-dsjedničtvu vlade. 

Državna ravnateljstva su pravne osobe javnog i privatnog značaja. 

Sviiko državno ravnateljstvo ima svoj samostalni proračun u kome uz druge 

svoi'j prnode iskazuje kao prihod svotu, koju dobiva iz općeg državnog proračuna za 

svoje s>vthe. 

§ 16. 

Poglavnik određuje odredbom svakom državnom ravnateljstvu prigodom osnutka 

djelokrug i ovlasti. Unutar tih ovlasti može državno ravnateljstvo u sporazumu s predsjednikom 

vlade izdavati naredbe, potrebne za obavljanje poslova, za koje je osnovano. 

Sve državne i samoupravne oblasti dužne su državnim ravnateljstvima u njihovom 

radu pružati svaku pomoć. 

V. ODSJEK. 

Odgovornost ministara, državnih tajnika i državnih 

ravnatelja. 

§ 17. 

Ministri i državni ravnatelji odgovorni su Poglavniku. 

Poglavnik može optužiti ministre, državne 4:ajnike i državne ravnatelje za povrjedu 

zakona učinjenu « službenoj dužnosti. Za štete, koje ministri, državni tajnici i 

državni ravnatelji učine drugima povrjedom svoje službene dužnosti, odgovaraju s državom 

solidarno. 

§ 18. 

Ministri, državni tajnici i državni ravnatelji mogu biti optuženi kako za vrijeme 

trajanja svoje službe tako i za deset godina poslije njenog prestanka. 

§ 19. 

U svim slučajevima, u kojima je za kažnjivo djelo, za koje ministar odnosno državni 

tajnik i državni ravnatelj odgovara, određena kazna u postojećim zakonima, ministar 

odnosno državni tajnik i ravnatelj kaznit će se kaznom, koju ti zakoni određuju. 

Ako za kažnjiva djela, za koja ministar odnosno državni tajnik i državni ravnatelj 

odgovara, nisu predviđene u postojećim zakonskim propisima kazne, kaznit će se 

zatvorom do 5 godina. 

Ministar odnosno državni tajnik i državni ravnatelj, koji bude osuđen na kaznu 

zatvora, gubi sposobnost za javna zvanja na deset godina, računajući od dana pretrpljene 

ili oproštene kazne. 

7


§20. 

U kaznenu odgovornost za kažnjiva djela, koja ova zakonska odredba predviđa, 

ministar odnosno državni tajnik i ravnatelj odgovoran je i građanski za štetu nanesenu 

državi. 

§21. 

Ministrima i državnim tajnicima sudi po postojećim propisima stol sedmorice u 

Zagrebu. 

§ 22. 

Osuda stola sedmorice je odmah izvršna. Ona se saobćuje predsjedniku vlade 

radi izvršenja. 

VI. ODSJEK. 

Prelazile i zaključne odredbe. 

§23. 

Predsjednik vlade će odlučiti, koje je ministarstvo nadležno za provedenje već 

postojećih zakona, odnosno zakonskih odredaba, ako nastane dvojba uslijed diobe pojedinog 

postojećeg ministarstva ili izmjene njegove nadležnosti. 

U ostalim slučajevima ovlašćen je, u slučaju potrebe, davati obvezna tumačenja 

predsjednik zakonodavnog povjerenstva. 

§ 24. 

Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u »Narodnim novinama«, 

a tim danom prestaju vrijediti sve njoj protivne odredbe. 

Provedenje povjerava se predsjedničtvu vlade. 

U Zagrebu, dne 24. lipnja 1941. 

Poglavnik: 

Dr. Ante Pavelić, v. r. 

Broj CLXVIII-499-Z. p.-1941. 

Predsjednik 

Zakonodavnog povjerenstva: 

Dr. Milovan Žanić, v. r. 

(2) 

ZAKONSKA ODREDBA O IZMJENI ZAKONSKE ODREDBE O DRŽAVNOJ VLADI 

NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE 

§ 1. 

U §-u б. toe. 7. zakonske odredbe o državnoj vladi Nezavisne Države Hrvatske 

od 24. lipnja 1941. tor. CLXVIII-499 Z. p. 1941. brišu se riječi: »i nadzor nad novčarstvom«, 

pa se mjesto toda dodaje točkazarcz i iza toga riječi: »poštanska štedionica, 

čekovni i klirinški promet, novčarstvo, burze, osiguravajuća društva, sve to u suradnji 

s ministarstvom za obrt, veleobrt i trgovinu«. 

U istom paragrafu, u točki 12. brišu se riječi: »poštanska štedionica: čekovni i 

klirinški promet; u suradnji s državnom riznicom: burze, osiguravajuća društva«. 

Mjesto toga dolaze riječi: »suradnja s državnom riznicom u pitanjima poštanske 

štedionice, čekovnog i klirinškog prometa, novčarstva, burze, osiguravajućih društava«. 

U §-u 11. stavci trećoj riječi: »odjelni predstojnik« i »Odjelni predstojnici« zamjenjuju 

se riječima: »pročelnik odjela« i »Pročelnici odjela«. 

8


rješenja 

§2. 

Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. 

U Zagrebu, dne 2. srpnja 1941. 

Poglavnik 

Nezavisne Države Hrvatske: 


Broj CLXXXII-584-Z. p.-1941. 

Predsjednik 

Zakonodavnog povjerenstva: 

Dr. Milovan Zanić, v. r. 

(3) 

ZAKONSKA ODREDBA O PODJELI MINISTARSTVA NA ODJELE I O 

DJELOKRUGU ODJELA 

§ 1. 

Predsiedničtvo vlade ima: 

1. Glavno tajničtvo predsjedničtva vlade, u djelokrug kojeg spada: 

1. uređenje poslovanja predsjedničtva i podpredsjedničtva-vlade te pomoćni 

uredi,; 

2. briga oko održavanja jedinstvenosti i jednosmjernosti u upravi i u odlukama 

vlade; 

3. osobni uredi predsjednika i potpredsjednika vlade; 

4. osobni odnosi za službenike: a) Poglavnikovih ureda, b) ureda predsjedničtva 

i podpredsjedničtva vlade, c) Računarskog dvora, d) Hrvatske državne tiskare i e) 

krugovalne službe osim stegovne vlasti nad njenim službenicima, i 

5. sastav prijedloga i izvršenje proračuna za Poglavnikove urede, za predsjedničtvo 

i podpredsjedničtvo vlade i za Računarski dvor. 

II. Državni izvještajni i promičbeni ured, u koji spada: obća državna izvještajna 

služba i promičba, suradnja s ministarstvom unutarnjih poslova kod osnivanja i nadzora 

svih tiskopisa u granicama zakona o porabi tiska te nadzora slikopisa (filma); u suradnji 

s ministarstvom hrvatskog domobranstva ustroj krugovalne službe, čuvajuć u 

krugovalnom radu u pogledu obćenitog pravca suglasje s ministarstvom nastave. 

III. Ured obće državne brojitbe, koji prikuplja, sređuje i objavljuje podatke obće 

državne brojitbe i u tu svrhu surađuje sa svim ministarstvima, državnim i samoupravnim 

oblastima, ustanovama, zavodima i poduzećima. 

IV. Blagajna kod predsjedničtva vlade, koja vrši poslove propisane zakonskom 

odredbom od 8. svibnja 1941. broj LXVM-104-Z. p.-1941. 

Na čelu državnog izvještajnog i promičbenog ureda, ureda obće državne brojitbe 

i blagajne kod predsjedničtva vlade stoje pročelnici, koji su neposredno pod predsjednikom 

vlade. 

Kod predsjedničtva vlade postoji kao posebna državna oblast »Računarski dvor«. 

Pod ipredsjedničtvom vlade kao posebna državna ustanova stoji »Hrvatska državna 

tiskara«, osnovana zakonskom odredbom od 28. travnja 1941. broj XXXVI-51-Z. 

P.-1941. 

Ministarstvo vanjskih poslova dijeli se na tri odjela i to: 

I. otoci, 

II. političko-pravni, i 

III. konzularno-gospodarski 

9


§ 2. 

U I. odjel (obći) spada: tajničtvo ministra, ustroj struke, protokol, ceremonijal, 

diplomatske povlastice, diplomatske putne izprave, odlikovanje stranih državljana, 

osobni odnosi službenika, glasnička služba, sastav prijedloga proračuna i njegovo izvršenje, 

računarsko-gospodarstveni poslovi, briga za zgrade, našastar ministarstva i predstavničtava 

u inozemstvu, šifra, prijevodna pisarna i ovjerovljivanje službenih i posebničkih 

pisama i izprava. 

U II. odjel (političko^ravni) spadaju: politički odnosi s inozemstvom, međunarodni 

ugovori i nagodbe, političko povjerenstvo za održavanje granica; u suradnji s 

ministarstvom udružbe briga za Hrvate u inozemstvu; obavještavanje inozemstva i 

naše javnosti o vanjskoj politici Nezavisne Države Hrvatske, podržavanje veza s inozemnim 

i domaćim novinstvom, pregled stranog novinstva, izradba obavijesti (biltena), 

arhiv izprava, izdanja (publikacije) o našoj zemlji, obavještavanje o radu ministarstva 

i naših predstavničtava, promičba u inozemstvu, podržavanje kulturnih veza s inozemstvom, 

primjena propisa međunarodnog, građanskog i upravnog prava u pogledu eksteritorijaliteta, 

konzularnog prava, ratne štete, pravna pomoć i pravna zaštita naših državljana 

i državnih pripadnika pred inozemnim sudovima i upravnim oblastima, pravna 

pitanja u vezi s prestankom Jugoslavije, praćenje razvoja međunarodnog prava i davanje 

mišljenja o svim međunarodnim pravnim pitanjima. 

U III. odjel (konzularno-gospodarski) spada: primjena ugovora i nagodbi o nastanjivanju, 

vize putničkih izprava, počastni konzuli i strani konzularni zastupnici, 

egzekvature i patentna pisma, tražbine u inozemstvu i cjelokupna privreda u vezi s inozemstvom, 

privredna pitanja međunarodnog značaja; u suradnji s nadležnim ministarstvima 

međunarodni promet i putničtvo; u suradnji s ministarstvom udružbe izseljeničtvo 

i useljeničtvo, družtvovna pitanja i zaštita naših radnika u inozemstvu. 

§ 3. 

Ministarstvo hrvatskog domobranstva ima: 

Obći odjel ministarstva hrvatsko« domobranstva; 

giavni stožer domobranstva s odjelima: ofočim, operativnim, etapnim, odjelom za 

ustrojstvo, odjelom za očevidnost, nastavnim odjelom, odjelom za ratnu povijest, prometnim 

odjelom i odjelom za predvojničku i poslijevojničku naobrazbu; 

upravni i glavni stožer, i 

glavno računarsko nadzorničtvo. 

Samo ministarstvo hrvatskog domobranstva dijeli se na osam odjela i to: 

I. odjel (osobni); 

II. -odjel (popunitbeni); 

III. odjel (pravosudni); 

IV. od'jel (zdravstveni); 

V. odjel (za konjarstvo i veterinu); 

VI. odjel (za naoružanje i tehničku opremu ; 

VII. odjel (vojno-gospodarski i upravni); 

VIII. odjel (narodna zaštita). 

U djelokrug Obćeg odjela ministarstva hrvatskog domobranstva spadaju: svi predmeti 

vojničkog značaja, koji su izvan djelokruga glavnog stožera ili pojedinih odjela 

ministarstva; pripremanje prijedloga Poglavniku, službeno obćenje ministra sa stranim 

vojnim predstavnicima i vojničkim osobama и zemlji i inozemstvu, sa stranim diplomatskim 

predstavnicima kao i s glavnim ustaškim stanom, u koliko toi spada u djelokrug 

ministarstva hrvatskog domobranstva; službeno obćenje ministra sa svim ministarstvima, 

građanskim oblastima i osobama u pitanju, koja nemaju vojnički značaj; sva 

10


pitanja »Vojne Krajine«, u koliko ne spadaju u djelokrug glavnog stožera ili pojedinih 

odjela ministarstva; pitanja i poslovi obće naravi za oružničtvo; praćenje novinstva u 

zemlji i inozemstvu s osvrtom na pitanja, koja zanimaju hrvatsko domobranstvo.; podržavanje 

veza s novinskim i promičbenim ustanovama u državi i u inozemstvu; promičba 

u hrvatskom domobranstvu i suradnja s ministarstvima i ustanovama u promičbi 

o pitanjima, koja se odnose na hrvatsko momobranstvo; briga za sgrade, u kojima su 

smješteni Vojskovodja i ministarstvo hrvatskog domobranstva kao i za uredjaj u tim 

zgradama; svi poslovi novčano-gospodarstvene naravi za cjelokupno ministarstvo hrvatskog 

domobranstva. 

Glavnom stožeru domobranstva kao organu Vojskovođie i ministra domobranstva 

za zapovijedanje cjelokupnom oružanom silomi pripadaju: poslovi obćeg vodjenja 

i zapovijedanja; uskladjivanje prijedloga zakona, zakonskih odredaba i naputaka 

pojedinih odjela ministarstva; očevidnost i osobna pitanja glavno-stožernih častnika; 

uredništvo »Vjestnika vojnih naredaba i zapovijedi«; sva pitanja, koja se odnose na 

obranu države i pripremanje naroda, države i cjelokupne oružane sile za obranu; proučavanje 

i izkorišćivanje cjelokupnog prometa u vojničke svrhe u slučaju rata i suradnja 

s ministarstvom prometa i javnih radova u pitanjima javnog prometa, pomorstva, 

pošte, brzojava i brzoglasa; krugovalna služba vojske; proučava državu u vojničko-zemljopisnom, 

privrednom i veleobrtnom pogledu; proučavanje unutarnjih prilika 

u državi i utjecaj ovih na hrvatsko domobranstvo; razmještavanje i prevoženje dijelova 

domobranstva; uskladjivanje svih poslova za pripremu države za rat u materijalnom i 

privrednom pogledu; proučavanje i očevidnost prometnih sredstava, obrta i veleobrta 

za ratne potrebe; brojitba vojnih obvezanika, stoke, vozila, cjelokupnog tvoriva (materijala) 

i naoružanja; izradba propisa ustrojbe hrvatskog domobranstva; predradnje 

za izvršenje spreme (mobilizacije); izradba tajnog ključa i njegova uporaba za cijelo 

ministarstvo, tajno pismo (kriptografija); četna nastava s izradbom pravila i propisa 

za nju; nastava u vojničkim školama, izobrazba glavno-stožernih častnika, stožerna 

putovanja i vojne vježbe; davanje smjernica za predvojničku i poslijevojničku naobrazbu; 

vojna stručna književnost i povijest, ratni arhiv i vojni muzej. 

Upravni glavni stožer kao pomoćni organ ministrov u sporazumu s glavnim 

stožerom domobranstva nadzire skupnu vojnu upravu i gospodarstvo i izdaje smjernice 

za ustrojstvo vojne uprave: nadzire predradnje za obću privrednu spremu, očevidnost 

sirovina i njihovu razdiobu, izkorišćivanje obrta, veleobrta i trgovine u vojničke 

svrhe; u suradnji s mjerodavnim ministarstvima nadzire plansku privrednu upravu, podizanje 

i uskladjivanje poljoprivrede s obćim državnim probitcima; predlaže ustroj 1 

preuredjenje novih ili postojećih privrednih poduzeća i ustanova; prati privredne prilike 

u susjednim zemljama, 

Na čelu glavnog stožera domobranstva i upravnog glavnog stožera stoje glavari. 

U djelokrug glavnog računarskog nadzorničtva spada: nadzor nad cjelokupnim 

računskim i gospodarstvenim poslovanjem za sve odjele ministarstva i svih zapovjedničtava 

četa, zavoda i ustanova hrvatskog domobranstva. 

U djelokrug I. odjela (osobno«) spadaju svi osobni poslovi, očevidnost, prijedlozi 

za imenovanja, za udjelbu u miru i ratu, činored, promaknuća, umirovljenja i odlikovanja 

svih djelatnih, pričuvnih i umirovljenih častnika prema prijedlozima glavnog stožera, 

vrhovnog nadzorničtva, zapovjedničtva vojnih sborova, zračne sile, oružničtva i 

mornarice odnosno pročelnika odjela ministarstva, vodjenje sposobnih svih častnika; 

poslovi vojničkih dušobrižnika, vojničkih glasbi i uredjivanje osobnog dijela »Vjestnika 

naredaba i zapovijedi«; poslovi propisa o časti i poštenju. 

11


U djelokrug II. odjela (popunitbenog) spada: novačenje, razpodjelba i brojitba 

novaka; očevidnost obveznika (pričuvnika osim častnika); očevidnost stoke i svih vrsti 

vozila u državi. 

U djelokrug III. odjela (pravosudnog) spada: izradba prijedloga svih vojno-sudbenih 

kaznenih i stegovnih zakona, zakonskih odredaba, naredaba i naputaka; nadzor 

nad cjelokupnim vojnim sudovanjem i vojnim kaznenim zavodima; osobni poslovi 

pravosudnog osoblja osim onih, koji pripadaju I. odjelu (osobnom); upravmopravni 

poslovi. 

U djelokrug IV. odjela (zdravstvenog) spada: izradba prijedloga zakonskih odredaba 

i naputaka, koji se odnose na zdravstvenu službu u domobranstvu; nadzor nad 

cjelokupnom zdravstvenom i ljekarničkom službom hrvatskog domobranstva; osobni 

poslovi za zdravstveno i Ijekarničko osoblje osim onih, koji spadaju u djelokrug I. 

odjela; zdravstvena brojitba. 

U djelokrug V. odjela (za konjarstvo i veterinu) spada: izradba prijedloga zakona, 

zakonskih odredaba, naredaba i naputaka, koji se odnose na konjarstvo i veterinarsku 

službu u domobranstvu; nadzor nad cjelokupnom veterinarskom službom hrvatskog domobranstva; 

obskrba domobranstva konjima i uzdržavanje ovih u mirno doba; podpomaganje 

uzgoja konja u državi u suradnji s ministarstvom seljačkog gospodarstva; 

osobni poslovi za osoblje veterinarske službe osim onih, koji spadaju u djelokrug I. 

odjela i brojitba iz područja konjarstva i veterinarske struke. 

U djelokrug VI. odjela (za naoružanje i tehničku opremu) spada: proučavanje, 

uzorkovanje, očevidnost i nadzor nad izradbom cjelokupnog naoružanja i tehničke 

opreme, njihova razpodjela i uskladištenje; izradba tehničkih propisa za nabavu cjelokupnog 

naoružanja i tehničke opreme; izradba prijedloga zakonskih propisa i naputaka 

za naoružanje i tehničku opremu; priprema i izvršenje (proračuna za naoružanje i tehničku 

opremu; nadzor nad zavodima i radionicama u pogledu naoružanja i tehničke 

opreme; nadzor nad proizvodnjom, uvozom, prodajom i prijevozom oružja, streljiva, baruta 

i eksploziva; očevidnost obrta i veleobrta, koji zasijeca u oružno-tehničku struku i 

tehničku opremu domobranstva i tehničko provodjenje nabava i svih radnja iz ovog 

odjela osim izplata i likvidacije računa. 

U djelokrug VII. odjela (vojno-gospodarskog i upravnog) spadaju: osobni poslovi 

častnika i dočastnika upravnog glavnog stožera, intendantskih, gospodarskih i 

skladištnih osim onih poslova, koji spadaju u djelokrug I. odjela; stručna nastava, školovanje, 

izobrazba i usavršavanje osoblja vojno-gospodarstvene i upravne struke; ustrojstvo 

ove struke i njenih stručnih zavoda i ustanova; privredna i novčana pitanja obće 

naravi i predradnje za sastav proračuna hrvatskog domobranstva; u suradnji s glavnim 

stožerom predradnje za privrednu spremu i za ustrojstvo gospodarskog dijela domobranstva; 

odžavanje veza s mjerodavnim ministarstvima u pitanjima gospodarske i privredne 

struke; .očevidnost sirovina i suradnja pri razdiobi ovih; predradnje za prelaz 

stanovitih grana veleobrta na ratnu proizvodnju u slučaju potrebe; izkorišćivanje obrta, 

veleobrta i trgovine u vojničke svrhe i suradnja u planskom upravljanju, podizanju, uskladjivanju 

poljoprivrede s obeim državnim probitcima; sva pitanja koja se odnose na 

obskrbu hrvatskog domobranstva; odijevanje i opremanje domobranstva; vojni i častnički 

odjevni i opremni zavodi, ustanovljenje mirovina i pripomoći častnika, dočastnika, 

legionara, udovica i sirotčadi, kao i invalidnina; novčani poslovi, izpitivanje i nadzor 

nad računarskim poslovima i glavna blagajna i nadzor nad 1 izgradnjom vojnih građevina; 

uprava i nadzor nad uzdržavanjem vojničkih nastanbenih zgrada, zemljišta i drugih 

objekata domobranstva, koji služe u vojničke svrhe; očevidnost cjelokupnog gradjevinskog 

osoblja hrvatskog domobranstva, nadzor nad njihovom izobrazbom i njegovim 

podmladkom. 

12


rješenja 

U djelokrug VIII. odjela (narodna zaštita) spada.: izdavanje smjernica i nadziranje 

priprema za organiziranu zaštitu napadaja iz zraka, za sprječavanje i odstranjivanje 

svih neposrednih i posrednih opasnosti, ratnih i prirodnih nesreća te za uklanjanje njihovih 

štetnih posljedica za narodni život, gospodarstvo i promet na cjelokupnom području 

Nezavisne Države Hrvatske, ustroj i rad narodne zaštite; provedba i nadzor nad 

samozaštitom; ustroj i rad javnih služba sigurnosti i pomoći narodne zaštite; ustroj i 

rad vatrogastva; izpitivanje, propisivanje i nadzor nad proizvodnjom, uvozom, prodajom 

sredstava za potrebe narodne zaštite; priprema razseljavanja u izvanredno, a osobito u 

ratno vrijeme; propisivanje i nadzor nad izradbom skloništa i zaklona; propisivanje 

mjera za veleobrt u pogledu narodne zaštite kao i nadzor nad tim mjerama; izobrazba 

i vježbe obveznika narodne zaštite, osnivanje, uzdržavanje i rad škola, izobrazbenih vojarna, 

vojarna, vježbališta i domova narodne zaštite; obskrba, oprema, nadzor i rad svih 

ustanova, zavoda, ureda, uredjaja i jedinica narodne zaštite. 

Na čelu oibćeg odjela ministarstva hrvatskog domobranstva, glavnog računarskog 

nadzorničtva i svih drugih odjela stoje pročelnici. 

Ministarstvu domobranstva su izravno podredjena: zapovjedničtva vojnih sborova, 

vojno-sbonnih područja, zapovjedničtvo zračnih sila, zapovjedničtvo mornarice; vojne 

škole, ustanove i zavodi izvan sastava zapovjedničtva, vojnih sborova i vojno-sbornih 

područja, zračnih sila i mornarice; zapovjedničtvo Vojne Krajine, zapovjedničtvo oružničtva, 

zapovjedničtvo narodne zaštite, zavodi i ustanove narodne zaštite i zapovjedničtvo 

predvojničke i poslijevojničke naobrazbe. 

Nadležnost ministarstva hrvatskog domobranstva u pogledu oružničtva odnosi se 

na ustrojstvo, stegu, vojničku nastavu, obskrbu i upravu. 

Vojna uprava se vrši po sbornim područjima, a njeni su organi sborni uredi župa i 

kotarski vojni uredi. Područja ovih se redovito podudaraju s područjima velikih župa 

odnosno kotara, 

§4. 

U ministarstvu pravosudja i bogoštovlja osniva se samo jedan odjel i to pravosudno-ibogoštovni, 

koji će se propisnikom po § 17. ove zakonske odredbe podijeltti na 

odsjeke, a prema potrebi i na pododsjeke. 

U pravosudno-bogoštovni odjel spada tajničtvo ministra, unutarnje poslovanje 

ministarstva, osobni odnosi za sve osoblje osim karnostnih poslova za pravosudno 

•osoblje; sastav prijedloga proračuna za ministarstvo, njegove ustanove i zavode; izvršenje 

proračuna, briga za smještaj ureda, sudova i zavoda, uzdržavanje sgrada i računarsko-gospodarstveni 

poslovi; sudbeno-upravni poslovi redovitih i šerijatskih sudova, 

državnih tužitelj stava (odvjetničtva) i upravnih sudova; vrhovni nadzor nad upravom 

sudova i državnih tužiteljstva (odvjetničtava), karnostni izvidi u pogledu pravosudnog 

osoblja, poslovi po zakonu o odvjetnicima, pravna mišljenja u gradjanskim i kaznenim 

pitanjima na zahtjev drugih ministarstava i mišljenja o njihovim zakonskim osnovama 

gradjansko-pravne naravi, poslovi pozakcnjenja, posinjenja, gradjanskog braka, mjestni 

sudovi, poslovi oko izdavanja krivaca i ostali poslovi medjunarodne pravne pomoći u 

gradjansko-pravnim i u kaznenopravnim stvarima; zemljištne knjige, izradba nacrta 

zakona, zakonskih odredaba, naredaba i propisnika iz nadležnosti ministarstva pravosudja 

i bogoštovlja; prikupljanje i sredjivanje brojitbenih podataka o radu sudova u 

gradjansko-pravnim i kaznenopravnim stvarima; suradnja sa zakonodavnim povjerenstvom 

na njegov zahtjev; ustroj i uredjenje kaznenih i sličnih zavoda, nadzor nad 

radom tih zavoda i nad sudskim zatvorima, pripremanje odredaba o uvjetnom dopustu 

i pomilovanju kažnjenika; uredjivanje položaja i pravih odnosa svih vjeroispovijesti i 

njihovog svećenstva te vjerski poslovi javno-pravnog značaja. 

13


§5. 

Ministarstvo unutarnjih poslova dijeli se na obći odsjek, koji stoji izravno pod 

ministrom i-na dva odjela i to: 

I. upravni i 

II. ravnateljstvo za javni red i sigurnost. 

U obći odsjek spada: tajničtvo ministra, osobni poslovi za sve službenike ministarstva, 

unutarnje poslovanje ministarstva, računarsko-gospcdarstveni poslovi, briga 

za smještaj ureda i ustanova, uzdržavanje sgrada, našastar i nabave, sastav prijedloga 

proračuna i njegovo izvršenje i pomoćni uredi. 

U upravni odjel spadaju: svi poslovi vrhovne unutarnje uprave osim onih, koji 

spadaju u ravnateljstvo za javni red i sigurnost, poslovi državljanstva, državne pripadnosti, 

zavičajnosti i rasno-politički; državna sigurnost, promet oružjem i razprskavajućim 

tvarima (eksplozivima); redarstveni nadzor nad tiskopisom i slikopisom (filmom), 

družtvima, skupštinama i sastancima; javne knjige o gradjanskom stanju stanovničtva; 

ustrojstvo i uredjenje oblasti unutarnje uprave, gradova i cbćina, nadzor nad njihovim 

radom i poslovanjem, pripremanje prijedloga zakona, zakonskih odredaba, naredaba i 

propisnika iz područja unutarnje uprave; ovjerovljivanje pečata i podpisa oblasti unutarnje 

uprave, gradova i obćina; oružničtvo, u koliko se ne tiče ustrojstva, stege, nastave 

i uprave; poslovi, za koje se ni po izričitom zakonskom propisu, a niti po sličnosti 

posla ne može uzeti, da spadaju u djelokrug kojeg drugog ministarstva. 

U ravnateljstvo za javni red i sigurnost spada: ustroj i uredjenje cjelokupne redarstvene 

službe u državi, ustrojstvo i uredjenje svih redarstvenih oblasti u državi, vršenje 

vrhovne redarstvene nadzorne vlasti izuzev rješavanja u molbenom tečaju; središtnja 

politička i kriminalna očevidnost; družtvovna pitanja, u koliko spadaju u djelokrug 

redarstva; željezničko i granično redarstvo, nadzor nad cjelokupnim redarstvenim 

osobljem u pogledu vršenja službe i ocjene; briga za smještaj državnih redarstvenih 

oblasti, ustanova, zavoda i organa; uzdržavanje sgrada zapremljenih po državnom redarstvu; 

redarstveno naoružanje, uniformiranje i oprema; redarstvena stručna nastava; 

uprava redarstvenih zaklada. 

Ravnateljstvo za javni red i sigurnost suradjuje u svim pitanjima javne sigurnosti 

sa ustaškom nadzornom službom. 

§6. 

Državna riznica dijeli se na obći odsjek, koji izravno pod ministrom, i na četiri 

odjela i to: 

I. za državni proračun i računovodstvo, 

II. za državne prihode, 

III. za državne monopole i 

IV. za državnu imovinu, navjeru i dugove. 

U obći odsjek spada: tajničtvo državnog rizničara; ustrojstvo i uredjenje financijalnih 

oblasti, ustanova i zavoda te nadzor nad njima; osobni odnosi službenika državne 

riznice, njenih oblasti, ustanova i zavoda; mirovine svih grana državne uprave; pravni 

poslovi iz djelokruga državne riznice, u koliko ne spadaju u nadležnost državnog zastupničtva; 

pripremanje nacrta, zakonskih odredaba, naredaba i propisnika iz djelokruga 

državne riznice; unutarnje poslovanje, gospodarstveni poslovi državne riznice i financijalna 

stručna nastava. 

U odjel za državni proračun i računovodstvo spada: izradba prijedloga državnog 

proračuna i njegovo izvršenje, sastav završnih računa, javne zaklade, ukupna računovodstvena 

služba, pjeneznica; nadzor nad odredjivanjem iprihoda svih samoupravnih 

tijela i odobravanje samoupravnih proračuna osim slučajeva, gdje je posebnim zakonskim 

propisom drugačije odredjeno. 

14

zakoni, pravilnici, normativna 

rješenja 

U odjel za državne prihode spadaju: svi poslovi, koji se odnose na odmjeru, ubiranje 

i nadzor državnih izravnih, neizravnih poreza i državnih pristojbi; carine izuzev 

carinske politike; vodjenje popisa zemljišta (katastar) i katastralna očevidnost; financijalna 

straža 

U odjel za državne monopole spadaju: svi poslovi, koji se odnose na proizvodnju, 

preradbu i prodaju monopolskih predmeta te pravni poslovi, koji se na to odnose. 

U odjel za državnu imovinu, navjeru i dugove spada: očevidnost cjelokupne državne 

imovine; uprava državne imovine i poduzeća, koja nisu pridržana pojedinim zakonskim 

propisima za druga ministarstva; državna navjera i dugovi; srećke, novac, 

Hrvatska državna banka; u suradnji s ministarstvom za obrt, veleobrt i trgovinu: poštanska 

štedionica, čekovni i klirinžki promet, novčarstvo, burze, osiguravajuća društva. 

Kao posebna ustanova državne riznice za zastupanje državnih stvarnih probitaka 

postoje državna zastupničtva, kojima je ustrojstvo i djelokrug propisan zakonskom odredbom 

o državnim zastupništvima. 

§7. 

Ministarstvo prometa i javnih radova dijeli se na obći odsjek, koji stoji izravno 

pod ministrom, i na tri odjela i to: 

I. za željeznice, autopromet i brodarstvo, 

II. za pošte, brzojav i brzoglas i 

III. za javne radove. 

U obći odsjek spada: tajničtvo ministra, unutarnje poslovanje ministarstva, izradba 

prijedloga proračuna za ministarstvo i njegovo izvršenje; sastav prijedloga zakona, 

zakonskih odredaba, uredaba i propisnika u stvarima, koje se odnose na djeloknug 

odsjeka; osobni poslovi za osoblje ministarstva i računarsko-gospodarstveni poslovi, u 

koliko se odnose na samo ministarstvo. 

U odjel za željeznice, autopromet i brodarstvo spada: ustrojstvo, uprava i izkorišćivanje 

državnih željeznica, automobilskog prijevoza i brodova; ustrojstvo i uredjenjs 

državnih prometnih oblasti, ustanova, zavoda i poduzeća te nadzor nad njima; odredjivanje 

odnosno odobravanje cijena na svim željeznicama i brodovima, koji vrše javni 

promet; u sporazumu s ministarstvom domobranstva i ministarstvom obrta, veleobrta i 

trgovine osnivanje državnih željeznica i luka; suradnja s istim ministarstvima pri osnivanju 

i izgradnji posebničkih željeznica i pri izdavanju dozvola za osnivanje parobrodarskih 

poduzeća; u suradnji s ministarstvom domobranstva, unutarnjih poslova i ministarstva 

za obrt, veleobrt i trgovinu nadzor nad posebničkim prometnim poduzećima, 

koja vrše prijenos putnika i robe kopnenim vodenim i zračnim putem; nadzor nad pomorskim 

i riječnim brodarstvom, lučko redarstvo; briga za uzdržavanje luka; službovni 

odnosi osoblja državnih prometnih oblasti, poduzeća, ustanova i zavoda osim stegovne 

vlasti; sastav prijedloga proračuna za državne prometne oblasti, (poduzeća, ustanove i 

zavode te izvršenje tih proračuna; računarsko-gospodarstveni poslovi; uskladjivanje 

posebničkih prometnih poduzeća za prijevoz robe i putnika s državnim poduzećima radi 

izključenja utakmice štetne za državne probitke; prometna, željeznička i pomorska niža 

i srednja nastava; u suradnji s ministarstvom vanjskih poslova medjunarodna željeznička, 

autobusna i parobrodarska prometna i pristojbena politika; izradba prijedloga 

zakona i zakonskih odredaba; propisivanje naredaba i propisnika; pravni poslovi, koji 

se odnose na pitanja iz djelokruga odjela. 

U odjel za pošte, brzojav i brzoglas spada: sveukupni poštanski promet i briga 

za sve poslove, koji stoje u vezi s poštanskom službom; u sporazumu s ministarstvom 

domobranstva gradjenje i uzdržavanje brzojavnih i brzoglasnih pruga i uredjaja; 

ustrojstvo žične i bezžične brzojavne i brzoglasne službe; cjenici (tarife) za medjunarcdni 

i unutarnji poštanski, brzojavni i brzoglasni promet; izradba te propisivanje nare- 

15


daba i propisnika, koji se odnose na pitanja poštanskog, brzojavnog i brzoglasnog unutarnjeg 

i medjunarodnog prometa i službe; službovni odnosi za sve službenike državnih 

pošta, brzojava i brzoglasa osim stegovne vlasti; ustroj i uredjenje poštanskih, brzojavnih 

i brzoglasnih oblasti, poduzeća, ustanova i zavoda te nadzor nad 1 njima; poštanska 

brzojavna i brzoglasna stručna nastava; sastav prijedloga proračuna za svu državnu 

poštansku, brzojavnu i brzoglasnu službu, za sve odnosne oblasti,poduzeća, ustanove 

i zavode, izvršenje proračuna; računarsko-gospodarstveni poslovni i pravni poslovi 

i pravni poslovi njegovog djelokruga. 

U odjel za javne radove spada: ustroj i uredjenje državnih oblasti, ustanova, zavoda 

i poduzeća te nadzor nad njima; osobni odnosi svih službenika državnih tehničkih 

oblasti, ustanova, zavoda i poduzeća osim stegovne vlasti; izradba prijedloga zakona i 

zakonskih odredaba te propisivanje naredaba i propisnika, koji se odnose na pitanja 

javnih radova; sastav prijedloga proračuna za državne tehničke oblasti, ustanove, zavode 

i poduzeća te izvršenje tih proračuna; računarsko-gospodarstveni poslovi; osnivanje, 

izgradnja i uzdržavanje svih državnih sgrada, cesta, mostova i ostalih državnih 

gradjevina; u suradnji s ministarstvom domobranstva, a u sporazumu s ministarstvom 

obrta, veleobrta i trgovine, izgradnja državnih željezničkih pruga, željezničkih pristupnih 

putova i luka; u suradnji s ministarstvima domobranstva, unutarnjih poslova i ministarstva 

Za obrt, veleobit i trgovinu nadzor nad posebničkim poduzećima, koja vrše 

prijevoz putnika i robe kopnenim putem; nadzor nad izgradnjom i uzdržavanjem samoupravnih 

i posebničkih gradjevina; nadzor nad gradnjom samoupravnih i ostalih cesta 

i putova odredjenih za javnu uporabu; radovi vodopisni, sreditbeni, poboljšni i vodoobskrbni, 

u koliko zakonskom odredbom nisu izuzeti; izkrišćivanje vodnih snaga i nadzor 

nad njihovim iskorišćivanjem; radovi munj oštroj arski i parni, nadzor nad munjostrojarskim 

i parnim uredjajima; nadzor nad gradnjom i izkorišćivanjem samoupravnih 

i posebničkih željeznica i prijevoznih sredstava preko rijeka i jezera; nadzor nad javnim 

radovima samoupravnih tijela i radom posebnika (privatnih) inžinjira, graditelja i 

gradjevnih poduzetnika; zemljištna izmjera (izradba zemljištnog katastra); pravni poslovi, 

koji se odnose na stvari iz djelokruga ovog odjela; u suradnji s ministarstvom) 

unutarnjih poslova cestovno redarstvo. 

Predsjednik vlade se ovlašćuje, da naredbom uzme pod svoj neposredni nadgled 

osobito važne javne radove. 

§ 8. 

Ministarstvo nastave dijeli se na obći odsjek, koji stoji izravno pod ministrom, 

i na pet odjela i to; 

I. za visoko školstvo, znanstvene zavode, umjetnost i književnost, 

II. iza srednje školstvo, 

III. za žensko školstvo, 

IV. za pučku nastavu i 

V. za promicanje prosvjete. 

U obći odsjek spada; tajničtvo ministra, osobni odnosi službenika ministarstva, 

Hrvatskog državnog ureda za jezik; pravni poslovi, izradba nacrta zakona, zakonskih 

odredaba, naredaba i propisnika; prosvjetne zaklade, obće smjernice za tjelesni odgoj 

u nastavnim zavodima; suradnja s predsjedničtvom vlade i ministarstvom unutarnjih 

poslova u cenzuri slikopisa (filma); školske knjige i tiskanice, sastav prijedloga 

proračuna i njegovo izvršenje; računarsko-gospodarstveni poslovi; suradnja s ostalim 

ministarstvima u pogledu stručnog školstva i obća prosvjetna brojitba. 

U odjel za visoko školstvo, znanstvene zavode, umjetnost i književnost spada; 

briga za sve visoke škole, znanstvene ustanove, umjetničke škole, ustanove, zavode 1 

družtva; osobni odnosi službenika takvih škola, ustanova i zavoda; kulturne veze sa 

16


sličnim školama, ustanovama i zavodima u inozemstvu; znanstveni kongresi, umjetnička 

i književna družtva, brojitbeni i računarsko-gospodarstveni poslovi visokih i umjetničkih 

škola, znanstvenih i umjetničkih zavoda i ustanova. 

U odjel za srednje školstvo-spadaju: gimnazije, učiteljske i gradjanske škole; 

osobni odnosi službenika takvih škola; 

računarsko-gospodarstveni, brojitbeni, upravni i nadzorni poslovi, koji se odnose 

na te škole. 

U odjel ,za žensko školstvo spada briga za odgoj ženske školske mladeži u ženskim: 

gradjanskim, srednjim i stručnim školama i nastavnim zavodima; podnošenje 

izvješća mjerodavnim ministarstvima o zapaženim i utvrdjenim nedostatcima ženskog 

školskog odgoja i nastavnog (plana kao i predlaganje potrebnih mjera, da se ženske 

tjelesne i duševne osobine sačuvaju i pravilno razvijaju. 

U odjel za pučku nastavu spadaju: niže i više pučke škole, škole za defektnu 

djecu; osobni odnosi službenika takvih škola, računarsko-gospodarstveni, brojitbeni, 

upravni i nadzorni poslovi, koji se odnose na te škole. 

U odjel za promicanje prosvjete spada uskladiivanj.e i promicanje prosvjetne 

djelatnosti pojedinaca i prosvjetnih družtava mimo škole; promičba narodnih prosvjetnih 

zadataka tiskopisom, slikopisom, kazalištnim dobrovoljačkim i pjevačkim priredbama. 

Kao posebna ustanova ministarstva nastave, koja je izravno pod ministrom nastave, 

postoji: Hrvatski državni ured za jezik osnovan zakonskom odredbom od 28. 

travnja 1941. broj XXXIV-46-Z. p. — 1941. 

§9. 

Ministarstvo zdravstva ima obći odsjek, koji stoji izravno pod ministrom i odjel 

za zdravstvo. 

U obći odsjek spada: tajničtvo ministra, unutarnje poslovanje ministarstva, osobni 

odnosi službenika, polaganje stručnih izpita liječnika, zubara, zubotehničara i drugoga 

osoblja zdravstvene službe, pravna pitanja, koja se odnose na djelokrug ministarstva, 

sastav prijedloga proračuna i njegovo izvršenje, računarsko-blagajničko-gospodarstveni 

poslovi, izradba prijedloga zakona, zakonskih odredaba, naredaba i propisnika, koji se 

odnose na zdravstvo te zdravstvena brojitba. 

U odjel za zdravstvo spada: nadzor nad radom svih liječnika i drugog osoblja 

zdravstv. službe, ustrojstvo i nadzor liječničkih, ljekarničkih komora i ostalih družtava 

liječnika, ljekarnika i osoblja zdravstvene službe; stručna pripravna liječnička služba, 

podjeljivanje prava na naslov liječnika specijalista, škole i tečajevi za stručno usavršavanje 

liječnika i drugog osoblja zdravstvene i družtvovne službe, osnivanje, uzdržavanje, 

proširivanje, uredjivanj.e i nadzor nad bolnicama, lječilištima, ambulantama i 

drugim zdravstvenim ustanovama i zavodima, dozvole za izkorišćivanje ljekovitih vrela, 

rudnih i klimatskih lječilišta i nadzor nad njma; briga o porastu pučanstva u koliko 

se odnosi na zaštitu žena u trudnoći, babinjarna i dojenju te dojenčadi i djece do 6 

godina; zdravstvena zaštita školske djece; briga oko uzdržavanja i liječenja duševno 

bolestnih i zaostalih te odpuštenih iz ludnice; liječenje piću odanih osoba (alkoholičara) 

i skrb za neizlječive; davanje stručne ortopedske pomoći sakatima i kljastima; suzbijanje 

zaraznih i družtvovnih bolesti, nadzor nad narodnom hranom i živežnim namirnicama, 

razkužba, zdravstvo sela, naselja, tvornica, radionica i poslovnica; zdravstveno prosvjećivanje 

naroda; u suradnji s ministarstvom prometa i javnih radova obskrba pitkom 

vodom, poduzimanje javnih radova u svrhu promicanja zdravstva po selima i naseljima; 

nadzor nad posebničkim radovima, odobravanje gradjevnih osnova za državne, 

samoupravne i poeebničke gradjevine u zdravstvenom pogledu i u pogledu obskrbe 

vodom; izpitivanje i nadziranje pitke vode, kupalištne i odpadne vode; nadziranje radne 

17


i slobodne atmosfere; osnivanje, držanje i nadziranje ljekarna, suodlučivanje kod odobravanja 

drogerija i nadzor nad njima; odobravanje lijekova i ljekovitih specijaliteta, 

nadzor nad prometom i prodajom lijekova, ljekovitog bilja, otrova i narkotika; preizpitivanje 

(retaksacija) recepata, proizvodnja lijekova biološkog podrijetla i kemijskog 

sastava; zdravstveni savjetodavni odbor; suradnja: s ministarstvom udružbe u poslovima 

družtvovnog osiguranja, s ministarstvom šumarstva i rudarstva u poslovima bratimskih 

blagajna i s ministarstvom prometa i javnih radova u poslovima bolestničkih 

fondova državnih željeznica. 

Kao posebna ustanova ministarstva zdravstva postoje: Državni zavod za proizvodnju 

lijekova i Zavod za izpitivanje lijekova, a za higijenske poslove, bakterioložkoepidemioložke 

radove, zdravstvenu nastavu i tehničke asanacije ustanovit će se potrebne 

ustanove, djelokrug i ustrojstvo kojih će se propisati posebnom zakonskom odredbom. 

§ 10. 

Ministarstvo seljačkog gospodarstva dijeli se na obći odsjek, koji stoji izravno 

pod ministrom, i na tri odjela i to: 

I. poljodjelski, 

II. zemljištno-pravni i 

III. lodjel za živinarstvo. 

U obći odsjek spadaju: osobni poslovi svih službenika ministarstva, računovodstvo 

o sredstvima godištnjeg proračuna i sredstvima svih zaklada, koje su pod nadzorom 

ministarstva; pomoćni uredi ministarstva. 

U odjel poljodjelski spada: 

a) poljodjelstvo: ratarstvo, livadarstvo, pašnjarstvo, planinsko gospodarstvo, voćarstvo, 

vinogradarstvo, povrćarstvo, cvjećarstvo, vinarstvo, suzbijanje biljnih štetnika 

i bolesti, osiguranje plodina i životinja, državna gospodarska imanja, gospodarske pokusne 

i nadzorne postaje, gospodarske srednje i niže škole i tečajevi, gospodarske 

kućanske škole i tečajevi, gospodarska 'promičba, izdavanje i nadzor nad izdavanjem 

gospodarskih tiskopisa, gospodarska brojitba, proučavanje i ustroj seljačkih gospodarstava, 

poboljšavanje (melioracija) zemljišta, nadzor župskih i kotarskih agronoma, 

seljačko zadrugarstvo, kotarske pripomoćne zaklade i gospodarska navjera; 

b) stočarstvo: govedarstvo, ovčarstvo, kozarstvo, mljekarstvo, svinjarstvo, konjarstvo, 

peradarstvo, kunićarstvo, pčelarstvo i svilarstvo; osnivanje i nadziranje stočarskih 

postaja i zavoda za primijenjeno živinozinanstvo (zoologiju), promicanje i nadziranje 

stočarstva, stočarsko zadrugarstvo, sve to u suradnji s odjelom za živinarstvo; 

e) ribarstvo i ribnjačarstvo; ribarsko redarstvo uz pripomoć organa pomorskih, 

redarstvenih i financijalnih oblasti, oružničtva te šumarskih i lovnih zaštitnih organa; 

ribarsko zadrugarstvo; zavodi i ustanove za promicanje ribarstva; u suradnji s ministarstvom 

za obrt, veleobrt i trgovinu unovčenje i preradba morske lovine. 

U zemljištno-pravni odjel spadaju: poslovi zemljištne preinake (agrarne reforme), 

naseljivanja i preseljivanja (unutarnje kolonizacije i repatrijacije), u koliko izričito ne 

spadaju u nadležnost Državnog ravnateljstva za ponovu i Zavoda za kolonizaciju; nadzor 

nad poslovanjem zemljištnih zajednica i plemićke obćine Turopolje, u koliko ove 

ne podpadaju pod nadzor ministarstva šumarstva i rudarstva; urbarske zajednice u 

Medjimurju, krajiško pravoužitničtvo, spajanje i zaokruživanje posjeda (komasacija), 

kućne zadruge, poljsko redarstvo, nuždni prolazi, poslovi po urbarskim propisima, u 

koliko ne spadaju u nadležnost sudova. 

U odjel za živinarstvo spada; suzbijanje stočnih zaraza, nadzor nad živinarskim 

oakterioložkim zavodima i diagnostičkim postajama, držanje i evidencija pasa, higijena 

živežnih namirnica animalnog podrijetla, promet stokom, veterinarske konvencije, granične 

živinarske postaje, dozvole za izvoz i uvoz stoke i stočnih proizvoda; briga oko 

18

Zakoni, pravilnici, normativna riješenja 

izvršenja živinarsko-redarstvenih odredaba; liječenje stoke, veterinarske ambulante, 

nabava lijekova i instrumenata, podkivačke škole, izobrazba pomoćnog osoblja, veterinarska 

promičba i brojitba. 

Kao posebna ustanova pod nadzorom ministarstva seljačkog gospodarstva postoji 

Zavod za kolonizaciju, osnovan zakonskom odredbom od 4. svibnja 1941. broj 

UV-Sb-Z P.-1941. 

§ 11. 

Ministarstvo obrta, veleobrta i trgovine dijeli se na dva odjela i to: 

I. za gospodarsku politiku i 

II. za vanjsku trgovinu. 

U odjel za gospodarsku politiku spadaju ovi poslovi: tajničtvo ministra; unutarnje 

poslovanje ministarstva, njegovih ustanova i zavoda; osobni odnosi službenika ministarstva, 

njegovih ustanova i zavoda; sastav prijedloga proračuna i njegova pro- 

\edba; računarsko-gospodarstveni poslovi ministarstva, ustanova i zavoda; izdavanje 

dozvola za- osnivanje veleobrtnih poduzeća; carineko-pristojbena (tarifna) pitanja, koja 

se odnose na privredna poduzeća; carinska politika; nadzor nad stručnim radom 

privrednih poduzeća nad nabavljačkim i potrošačkim zadrugarstvom, nad stručnim 

ustrojbama i zajednicama (družtvima, savezima) veleobrtnika, obrtnika i trgovaca te 

privrednim komorama; unutarnja trgovinska politika; prehrana i obskrba; nadzor u 

pogledu stručnog rada privrednih ustrojbi trgovaca; uredjenje domaćeg tržišta; izložbe 

i sajmovi (velesajmovi) u zemlji; javna skladišta; suradnja s državnom riznicom u 

pitanjima poštanske štedionice, čekovnog i klirinžkog prometa, novčarstva, burze, osiguravajućih 

družtava, porezne, trošarinske i pristojbinske politike; u suradnji s državnom 

riznicom osnivanje, likvidacija i nadzor nad javnim i posebničkim novčarskim 

ustanovama i zavodima; vodjenje putnične politike; ustroj putnične službe u zemlji i 

inozemstvu; sklapanje putničnih ugovora s drugim državama u suradnji s ministarstvom 

vanjskih poslova i vodjenje putnične promičbe; putnične priredbe i izložbe u zemlji i 

inozemstvu u suradnji s predsjedničtvom vlade; u suradnji s ministarstvom domobranstva 

i sporazumno s ministarstvom prometa i javnih radova odobravanje osnutka i 

nadzor nad radom prometnih poduzeća, koja obavljaju prijevoz putnika i robe samovoznim 

(motornim) vozilima; očevidnost i nadzor nad takvim vozilima; suradnja u 

cestovnom redarstvu s ministarstvom unutarnjih poslova; suradnja s ministarstvom 

domobranstva, prometa i javnih radova pri osnivanju i izgradnji državnih željeznica, 

cesta i luka, pri osnivanju i izgradnji posebničkih željeznica i izdavanju dozvola za 

osnivanje parobrodarskih poduzeća; nadzor nad parobrodarskim poduzećima u pogledu 

njihovog trgovačkog poslovanja; suradnja s stalim nadležnim ministarstvima u pitanjima 

prijevoza putnika i robe kopnenim, vodenim i zračnim putem; davanje poticaja 

u pomorskoj politici i pomorskom redarstvu; nadziranje, izpitivanje i žigosanje plemenitih 

kovina i mjerila; odobravanje rada postajama za izpitivanje mjerila i buradi, izpitivanje 

i žigosanje električnih brojila te nadzor nad njima; ustroj i razvitak stručne 

obrtne, veleobrtne i trgovačke nastave; nadzor nad svim javnim i posebničkim stručnim 

školama i tečajevima obrtnog, veleobrtnog i trgovačkog smjera; stručno nastavna politika; 

izradba prijedloga zakonskih odredaba, naredaba i propisnika, koji se odnose na 

poslove ministarstva. 

U odjel za vanjsku trgovinu spada;' uredjivanje izvoza, uvoza i provoza; državne 

posredovne mjere na tržištu u vezi s vodjenjem vanjske trgovine u suradnji s ostalim 

nadležnim oblastima; uredjivanje plaćevnog prometa s inozemstvom u vezi s uvoznom 

i izvoznom trgovinom u suradnji s državnom riznicom; vodjenje trgovinskih pregovora 

i provedba trgovinskih ugovora i sporazuma u suradnji s ministarstvom vanjskih poslova; 

suradnja s ministarstvom prometa i javnih radova kod vodjenja trgovinsko- 

19


prometne politike, riječnog i željezničkog prometa; privredno-izvještajna služba na 

području vanjske trgovine; suradnja u vodjenju carinske politike; imenovanje gospodarskih 

predstavnika (atašeja) u inozemstvu i nadzor nad njima, suradnja u predmetima 

iz nadležnosti ostalih ministarstava, u koliko se ovi odnose na uvoz, izvoz i provoz; 

izradba prijedloga zakonskih odredaba, naredaba i propisnika, koji se odnose na 

vanjsku trgovinu. 

Kao posebne ustanove ovog ministarstva postoje; ured za nadzor i odredjivanjc 

cijena i nadnica, patentni ured, zavod za promicanje obrta i veleobrta i za tehnoijiko 

izpitivanje sirovina i proizvoda i Hrvatski državni družtvovno-gospodarski zavod. 

Ustrojstvo i djelokrug svih ustanova propisuje se posebnim zakonskim odredbama, 

u koliko za pojedine ustanove nije to već učinjeno. 

§ 12. 

Ministarstvo šumarstva i rudarstva dijeli se na dva odjela i to: 

I. za šumarstvo i 

II. za rudarstvo i 

U I. odjel (za šumarstvo) spada: tajničtvo ministra, nadzor i briga oko izvršavanja 

propisa zakona o šumama, imovnim obćinama. zemljištnim zajednicama, o plemenitoj 

obćini Turopolje, o izvlaštenim šumama, o lovu, o uredjenju bujica; osobni odnosi 

službenika šumarske struke; briga i nadzor nad izvršavanjem svih drugih propisa, koji 

su u vezi sa šumskim gospodarstvom; šumskn redarstvo, sastav prijedloga zakona, zakonskih 

odredaba, naredaba i propisnika, koji se odnose na šumarstvo; izdavanje načelnih 

odluka o provodjenju šumsko-gospodarske politike, šumarska niža i sredja nastava, 

nadzor nad lugarskim školama, tečajevima i lugarskim izpitima, brojitba šumskog 

gospodarstva, promičba šumarstva, šumsko zadrugarstvo', popis šumskih površina; 

vrhovni nadzor nad gospodarenjem u svim šumama; vrhovna uprava u gospodarenju 

državnim šumama i onima, koje su uzete u državnu upravu, s naročitim obzirom na izkorišćivanje 

u vlastitoj režiji i izkorišćivanje tih šuma; postavljanje stručne šumarske 

uprave u nedržavnim šumama, odredjivanje sjedišta i obsega šumarija i šumskih ravnateljstava, 

spajanje šumarija i šumskih ravnateljstava; davanje ovlaštenja šumarskim 

inžinjirima; promet, veleobrt i trgovina drvetom, vrhovna uprava i nadzor nad šumskoveleobrtniitn 

poduzećima, uprava državnih veleobrtničkih šumskih poduzeća; izdavanje 

uputa za izradbu i preizpitivanje gospod'arskih osnova za sve šume, nadzor nad izvodjenjem 

svih radova oko izradbe gospodarskih osnova, odobravanje gospodarskih 

osnova i odstupanje od propisa gospodarskih osnova, zaokruživanje (arondacija) te 

spajanje i zaokruživanje (komasacija) šumskih površina; izvršavanje zakonskih propisa 

o kolonizaciji, koji su u vezi sa šumarstvom; obskrba pučanstva ogrjevnim drvetom; podizanje 

i održavanje gradjevina i gradjevinskih naprava, koje su u vezi s uredjenjem, 

nadzorom, osiguranjem, čuvanjem, upravom i režijskim, izkorišćivanjem šuma; poboljšnji 

radovi na šumskim zemljištima (melioracije); uredjenje bujica, pošumljivanje krša i 

drugih šumskih zemljišta, čuvanje prirodnih šumskih ljepota; podizanje, čuvanje i uredjivanje 

šumskih nasada u okolini izletišta, kupališta, lječilišta, i u narodnim perivojima; 

lov, lovno redarstvo; cjelokupna računarsko-gospodarstvena sužba i nadzor nad njom 

kod svih šumarskih ustanova; sastav i izvršenje proračuna; uprava i razpolaganje sa 

svim zakladama šumskog gospodarstva; nadzor nad imovinom i novčanim poslovanjem 

u državnom šumskom gospodarenju; izračunavanje šumsko-gospodarske koristi (rentabiliteta); 

izdavanje propisa o računarsko-gospodarstvenom poslovanju, koje se odnosi 

na šumsko gospodarstvo. 

Kao posebne šumarske ustanove u sklopu odjela za šumarstvo postoje: 

Državni ured za šumske proizvode i Državni zavod za šumarska iztraživanja i 

pokuse, kojima se djelokrug propisuje zakonskom odredbom. 

20

ч 

Zakoni, pravilnici, normativna riješenja 

U odjel za rudarstvo i kovinarstvo spada: obći nadzor i briga oko izvršavanja rudarskih 

propisa i onih o tekućem gorivu i zemnim plinovima; postavljanje stručne rudarske 

uprave, briga za sveukupno rudno blago, koristno kamenje i rijedke zemlje; iztraživanje, 

izkorišćivanje, oplemenjivanje i preradba rudnog blaga; vrhovni tehnički, redarstveni 

i trgovački nadzor nad svim rudarskim i kovinarskim poduzećima i poslovima; 

uprava državnih solana, državnih rudarskih i kovinarskih poduzeća i poduzeća za naftu 

i zemni plin; izdavanje rudarskih prava za iztraživanja i izkorišćivanja; izdavanje dozvola 

za preradbu rudarskih i kovinarskih proizvoda, nafte zemnih plinova i rudnih voda, 

kao i dozvola za uredjaje toj svrsi namijenjene; odredjivanje cijena rudarskim i kovinarskim 

proizvodima; propisivanje i ubiranje rudarskih pristojbi i prihoda od državnih rudarskih 

i kovinarskih poduzeća; znanstvena geološka i druga snimanja, te izpitivanje 

zemlje, koristnog i irudnog blaga; briga za pravilnu razpodjelu rudnih goriva, rudarskih 

i kovinarskih proizvoda i odpada; sigurnost, družtvovna i zdravstvena zaštita rudarskog 

osoblja; zaštita imovine i rudnog blaga rudarskih poduzeća, vlastnika zemljišta i javnih 

probitaka; nadzor nad bratimskim blagajnama u suradnji s ministarstvom zdravstva; 

rudarska brojitba (statistika), rudarska niža i srednja nastava, davanje dozvola ovlaštenim 

inžinjirima, izdavanje dozvola za poslovanje posebničkih kamenoloma i redarstveni 

nadzor nad njima; službovni odnosi svega osoblja državne rudarske uprave i državnih 

rud'arskih i kovinarskih poduzeća; pripremanje zakonskih odredaba i propisnika, 

koji se odnose na rudarstvo, koristno kamenje, rijedke zemlje, naftu, zemne plinove i 

rudne vode; sastav i predlaganje proračuna državnih rudarskih oblasti i ustanova, rudarskih 

i kovinarskih poduzeća te njihovo izvršenje; računarsko-gospodarstveni poslovi; 

unutarnje poslovanje i pravni poslovi, koji se odnose na rudarstvo; nadzor nad 

prvcmolbenim rudarskim oblastima; rješavanje žalbi protiv odluka prvomolbenih rudarskih 

oblasti i rudarsko redarstvo. 

Kao posebne rudarske ustanove i zavodi usklopu odjela za rudarstvo i kovinarstvo 

postoje: zavod za iztraživanje zemlje; zavod za izpitivanje rudarskih i kovinarskih 

proizvoda; ured za razpcdjelu rudarskih i kovinarskih proizvoda; ured za prodaju državnih 

rudarskih i kovinarskih proizvoda. Ustroj i djelokrug poslovanja ovih ustanova i 

zavoda propisat će se zakonskom odredbom. 

§ 13. 

Ministarstvo udružbe dijeli se na obći odsjek, koji stoji izravno pod ministrom, 

i dva odjela i to: 

I. družtvenog osiguranja, zaštite i skrbi i 

II. družtvovnih poslova. 

U obći odsjek spada: tajničtvo m;inistra i službovni odnosi osoblja ministarstva, izradba 

prijedloga proračuna i njegovo izvršenje, računarsko-gospodarstveni poslovi, unutarnje 

poslovanje ministarstva i obći pravni poslovi. 

U odjel družtvovnog osiguranja zaštite i skrbi spada: briga za djecu, mladež, sirotčad 

i nezakonitu djecu davanjem pravne zaštite i stvarne (materijalne) pomoći; zaštita 

obitelji, briga za uboge i nemoćne; čovjekoljubna družtva i ustanove te nadzor nad 

njima, suradnja s ministarstvom obrta, veleobrta i trgovine kod prehrane i obskrbe pučanstva, 

družtvovno osiguranje i državni nadzor nad svim ustanovama, koje provode 

osiguranje radnika i namještenika, posredovanje rada i nadzor nad uredima rada, gradnja 

obiteljskih stanova, briga za ratne i vojne nemoćnike, u suradnji s ministarstvom 

vanjskih poslova briga za izseljeničtvo, družtvovna brojitba (socijalna statistika) u suradnji 

s odjelom družtvovnih poslova. 

U odjel družtvovnih poslova spada: nadzor nad javnim družtvima, odobrenje osnivanja 

novih Javnih družtava, uskladjivanje rada i zadaća javnih družtava radi obćih 

probitaka, nadzor nad radom i uskladjivanje odnosa izmedju posloprimaca i poslodavaca. 

21


staležko-prosvjetni uzgoj i proučavanje družtvovnih odnosa, uporaba slobodnog vremena 

izvan rada, staležke postrojbe (sindikati posloprimaca, poslodavaca i slobodnih zvanja) 

i nadzor nad njima, posredovanje i nadzor nad rješavanjem službovnih i radnih odnosa 

i sporova, nadzor nad radničkim ustanovama i radnim sudovima, odredjivanje najnižih 

nadnica I plaća, suzbijanje skupoće, tjelesni uzgoj mladeži i šport. 

§ 14. 

Ustrojstvo zakonodavnog povjerenstva propisat će se propisnikom predsjednika 

toga povjerenstva u suglasju s predsjednikom vlade. 

Ministarstva podnose zakonodavnom povjerenstvu svoje izradiene prijedloge za 

tona i zakonskih odredaba s pozivom na pribavljeno predhodno odobrenje Poglavnika. 

Ovakovo odobrenje pribavit će svako ministarstvo prije izradbe prijedloga zakona odnosno 

zakonske odredbe, koja se podnosi zakonodavnom povjerenstvu. 

§15. 

Pročelnici odjela i onih odsjeka, koji stoje izravno pod ministrom, odgovorni su 

osobno ministru za poslovanje odjela odnosno odsjeka, koji su im povjereni. 

Pročelnici odjela i onih odsjeka, koji stoje izravno pod ministrom, sastaju se najmanje 

dva puta mjesečno na sjednicu pod predsjedničtvom nadležnog ministra radi razpravljanja 

o načelnim pitanjima, koja po naravi stvari traže skladno i istosmjernost te 

radi poduzimanja potrebnih mjera za što bolji, pravilniji i koristniji rad u ministarstvu. 

Ovim sjednicama prisustvuju prema potrebi i pročelnici ostalih odsjeka i pododsjeka. 

Zapisnik svake ovakve sjednice dostavlja se u prijepisu glavnom tajničtvu predsjedničtva 

vlade. 

§ 16. 

Odjeli i oni odsjeci, koji stoje izravno pod ministrom, vrše poslove svoga djelokruga 

samostalno. Odjeli i takvi odsjeci imaju svoju pismaru, potrebne pomoćne ustanove 

i uručbeni zapisnik. Ovo vrijedi i za urede predsjedničtva vlade. 

Odjeli (uredi) s njihovim odsjecima i podosjecima kao i pomoćnim ustanovama 

tvore jedinstvenu cjelinu u ustrojstvu svakog ministarstva. 

§17. 

Podjela odjela (ureda) na odsjeke i pododsjeke, broj perovodnih, stručnih i drugih 

činovnika kao i broj pomoćnog i podvornog osoblja u ministarstvu ustanovljuje se propisnikom 

o poslovanju pojedinog ministarstva. Ove propisnike izdat će pojedina ministarstva 

s odobrenjem predsjednika vlad'e u roku od mjesec dana nakon stupanja na 

snagu ove zakonske odredbe. 

Odsjekom odnosno pododsjekom upravlja pročelnik, koji se odredjuje odlukom 

ir redova viših perovodnih odnosno stručnih činovnika. 

Za poslovanje odsjeka odnosno pododsjeka odgovoran je pročelnik odsjeka pročelniku 

odjela, a pročelnik pododsjeka pročelniku odsjeka. 

§ 18. 

Razpored perovodnih, stručnih i ostalih činovnika kao i pomoćnog i podvornog 

osoblja po odjelima (uredima) i odsjecima, koji stoje izravno pod ministrom, vrši se odredbom 

ministra, a razpofed po ostalim odsjecima, pododsjecima i pomoćnim ustanovama, 

odredbom pročelnika odjela (ureda). 

§ 19. 

Svi poslovi iz zakonskih odredaba: 1. za gradnju glavnih državnih cesta sa suvremenim 

kolovozima od 16. svibnja 1941. br. C-197-Z. p. — 1941., 2. o velikim javnim radovima 

od 24. svibnja 1941. broj CXXI-259-Z. p. — 1941. i 3. za izvršenje velikih melioracionih 

i regulacionih radova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. svibnja 1941. broj 

22

Zakoni, pravilnici, normativna rješenja. 

CXXII.-260-Z. p. 1941. prelazi u redoviti djelokrug ministarstva prometa i javnih radova, 

a ravnateljstva osnovana tim zakonskim odredbama dokidaju se. 

Dokida se ured za vanjsku trgovinu osnovan naredbom bivše banske vlasti оЗ 

21. rujna 1940. broj 52.17-VII-1940. 

Isto tako se dokidaju privredni inspektorat ministarstva hrvatskog domobranstva 

i sve posebne državne samostalne ustanove, ustrojene poslije 10. travnja 1941. odredbama 

ministarstava, u koliko se ovom zakonskom odredbom ne predvidja njihovo dalnje 

postojanje. 

§20. 

Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama, 

kojim danom prestaju vrijediti svi propisi njoj protivni. 

Propis u zakonskoj odredbi o državnoj vladi od 24. lipnja 1941. broj CLXVIII. 

499-Z. p. — 1941., koji se odnosi na Hrvatsku državnu tiskaru i propisi u zakonskoj odredbi 

o Hrvatskoj državnoj tiskari od 28. travnja 1941. broj XXXVI-51-Z. p. — 1941. 

mijenjaju se i odredjuje se, da Hrvatska državna tiskara spada u djelokrug predsjedničtva 

vlade. 

Provedba ove zakonske odredbe povjerava se predsjedničtvu vlade i svim ministarstvima, 

a njeno mjerodavno tumačenje predsjedniku zakonodavnog povjerenstva. 

U Zagrebu, dne 9. kolovoza 1941. 

Poglavnik 


Broj CCXXXV-1.037-Z. p. — 1941. 

Predsjednik zakonodavnog povjrenstva ministar: 


(4) 

ZAKONSKA ODREDBA O VELIKIM ŽUPAMA. 


§ 1. 

Velika župa je državna upravna oblast na odredjenom državnom području. 

§2. 

Broj, područje i sjedišta velikih župa propisuje se zakonskom odredbom. 

§3. . 

Na čelu velike župe stoji veliki župan. 

Veliki župan je pouzdanih vlade i vodi cijelu građansku upravu u velikoj župi. 

Njega imenuje Poglavnik. 

Veliki župan je izvan činovničkih grupa predviđenih o činovnicima i na njega se 

ne odnose propisi zakona o činovnicima u pogledu starosti. 

Odgovornost velikog župana jednaka je odgovornosti ministra. 

Beriva velikog župana ustanovljuju se posebnom odredbom Poglavnika. 

§4. 

Velika župa kao oblast je vlasna u svome djelokrugu ili na poziv nadležnog ministarstva 

izdavati u granicama zakona za svoje područje naredbe i naloge svim podčinjenim 

upravnim vlastima. 

§ 5. 

Župa kao drugomolbena državna upravna vlast rješava konačno sve upravne 

stvari, koje po postojećim propisima rješavaju u prvoj molbi kotarske oblasti, ispostave, 

gradska poglavarstva i mjesne državne redarstvene! oblasti. 

23


Kao prvoimolbena oblast rješava sve one upravne stvari, koje su joj naročitim zakonima 

ili zakonskim odredbama dodijeljene u nadležnost kao prvomolbenoj oblasti. 

§ 6. 

Veliki župan imenuje i premješta unutar župe pomoćno uredsko i podvorničko 

osoblje velike župe, kotarskih oblasti i općina kao i takovo osoblje područne stručne 

uprave sve do uključivo IX. grupe, u granicama proračuna. Do redovnog proračuna vršit 

će to prema brojnom stanju, koje će na prijedlog velikog župana odrediti nadležno 

ministarstvo. 

§ 7. 

Grad Zagreb je izuzet iz područja i djelokruga velike župe Prigorje i podređen 

je neposredno državnoj vladi. 

§8. 

Velikog župana zamjenjuje u svima poslovima podžupan. 

Podžupan mora biti svršeni pravnik sa najmanje deset godina upravne službe, a 

razvrstava se po propisima zakona o činovnicima počam od III. grupe 2. stepena. 

§9. 

Za vršenje poslova ima velika župa potreban broj stručnih činovnika i potreban 

hroj pomoćnog osoblja. 

§ 10. 

Nadležno ministarstvo može u stručnoj upravi uzadružiti dvije ili više velikih župa. 

§ 11- 

Sredstva za pokriće potreba velike župe određuje se državnim proračunom. 

Do redovmo'g proračuna stavljat će ministarstvo narodnog gospodarstva, 

za državne financije, velikoj župi na raspolaganje potrebna financijalna sredstva. 

odjel 

§ 12. 

Dan početka poslovanja svake velike župe proglasit će se u Narodnim novinama. 

§ 13. 

Upravne stvari, koje su započete i u tečaju do dana početka poslovanja 

župe kod sadašnjih drugomolbenih oblasti, ima se kod tih oblasti dovršiti. 

velike 

§ 14. 

Provedba ove zakonske odredbe povjerava se svim nadležnim ministarstvima. 

Autentično tumačenje ove zakonske odredbe povjerava se predsjedniku zakonodavnog 

povjerenstva pri Poglavniku. 

§ 15. 


Odredba § 8. stavka druga, u koliko se odnosi na potrebno vrijeme dosadanje upravne 

.službe, ne će se primjenjivati kroz rok od dvije godine. 

U Zagrebu 10. lipnja 1941. 

Broj: CLIX-345-Z. p. 1941. 

Ministar unutarnjih poslova: 

Dr. Andrija Artuković, v. r. 

Poglavnik: 

Dr. Ante Pavelić, v. r.


1. Zagorje 

2. Prigorje 

3. Bilogora 

4. Pokupje 

5. Gora 

6. Livac i Zapolje 

7. Baranja 

8. Vuka 

9. Posavje 

10. Modruš 

11. Vinodol i 

Podgorje 

Varaždin 

Zagreb 

Bjelovar 

Karlovac 

Petrinja 

Nova Gradiška 

Osijek 

Vukovar 

Brod na 

Ogulin 

Senj 

Savi. 

Velike 

(5) 

župe: 

12. Gacka i Lika 

13. Krbava i Psat 

14. Sana i Luka 

15. Usora i Soli 

16. Bribir i Sidraga 

17. Pliva i Rama 

18. Lašva i Glaž 

19. Cetina 

20. Vrhbosna 

21. Hum 

22. Dubrava 

ч 

Gospić 

Bihać 

Banja Luka 

Tuzla 

Knin 

Jajce 

Travnik 

Omiš 

Sarajevo 

Mostar 

Dubrovnik 

ZAKONSKA ODREDBA O PROMJENI POJEDINIH SLUŽBENIH NASLOVA U 

DRŽAVNOJ I SAMOUPRAVNOJ SLUŽBI. 

§1. 

Naslovom »ravnatelj« kao oznakom službeničkog položaja u državnoj i samoupravnoj 

službi mogu se služiti samo državni ravnatelji, kojih je položaj propisan zakonskom 

odredbom o državnoj vladi (broj CLXVIII-499-Z. p, 1941. od 24. lipnja 1941.). 

Svim ostalim državnim i samoupravnim službenicima, kojima je po dosadašnjim 

zakonskim propisima odnosno mjerodavnim upravnim odredbama pripadao naslov »ravnatelj«, 

mienja se taj naslov u naslov »upravitelj«. 

§2. 

Državni odnosno samoupravni službenici, kojima je povjereno vodstvo pojedinog 

odsjeka, pododsjeka, odnosno pomoćne ustanove ministarstva, državnog ravnateljstva, 

samostalne državne odnosno samoupravne ustanove ili oblasti, dobivaju naslov »nadstojnik«. 

§3. 

Ova zakonska odreba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama, 

kojim danom prestaju vdediti njoj protivne odredbe. 

U Zagrebu, dne 16. kolovoza 1941. 

Poglavnik 



Broj: CCLVIII-1099-Z. p. 1941. 

Predsjednik zakonodavnog povjerenstva ministar: 


(6) 

Na prijedlog ministra šuma i ruda propisujem i proglašujem 

ZAKONSKU ODREDBU 

o razrješenju svih dugoročnih šumskih ugovora. 

§ 1. 

Svi postojeći dugoročni ugovori za iskorišćavanje glavnih i sporednih proizvoda 

državnih šuma kao i šuma imovnih općina, ako nijesu u cijelosti ispunjeni, razrješuju se. 

25


Dugoročnim ugovorima smatraju se u smislu ove zakonske odredbe svi oni ugovori, 

koji su sklopljeni na dulji rok od dvije godine dana. 

§ 2. 

Obračuni šumske pristojbe (takse) sa svim ostalim pristojbama za već posječeno 

drvo kao i za izvršeno iskorišćenje nuzgrednih šumskih proizvoda u koliko nijesu do 

sada sastavljeni i izvršeni, imadu se sastaviti i izvršiti u roku, kojega će odrediti 

ministar šuma i ruda. 

§ 3. 

Uređaji, građevine i prometna sredstva s voznim parkom, koja su podignuta radi 

iskorišćavanja glavnih i sporednih šumskih proizvoda putem dugoročnih ugovora, ne 

smiju se uklanjati, a ugovorna stranka koja ih je podigla, ima ih do dalje odredbe 

održavati u upotrebljivom stanju. 

§ 4. 

Ugovorne stranke nemaju prava na bilo kakovu naknadu štete zbog razrješenja 

usiovora po ovoj zakonskoj odredbi. 

§ 5. 

Provedba ove zakonske odredbe povjerava se ministru šuma i ruda. 

§ б. 


U Zagrebu 16. svibnja 1941. 

Poglavnik: 


Broj: ХСП-183 Z. p. 1941. 

Ministar šuma i ruda: 

Ing. Ivica Frković, v. r. 

(7) 

Na prijedlog ministra šuma i ruda propisujem i iproglašujem 


o stavljanju izvan snage odobrenih šumsko-uređajnih osnova i godišnjih drvosječnih i 

uzgojnih prijedloga, kao i o zabrani čistih sječa u šumama visokog uzgoja. 

§ 1. 

Ovlašćuje se ministar šuma i ruda da može sve vrste odobrenih šumsko-uređajnih 

osnova, kao i još neprovedene godišnje drvosječne i uzgojne prijedloge stavljati 

izvan snage, ako se utvrdi, da su odredbe ovih osnova i prijedloga protivne državnim 

interesima ili temeljnim zasadama znanosti o naprednom šumskom gospodarstvu. 

§ 2. 

U šumama visokog uzgoja može se dozvoliti čista sječa samo na onim šumskim 

površinama, koje će ministarstvo šuma i ruda izlučiti za kolonizaciju. 

§ 3. 

Proti rješenju ministarstva šuma i ruda, koje se izda na temelju ove zakonske 

odredbe, nije dozvoljena tužba na upravni sud. 

§ 4. 

Ministar šuma i ruda propisat će svojim naredbama sve, što je potrebno za izvršenje 

ove zakonske odredbe. 

26


§ 5. 


U Zagrebu dne 16. svibnja 1941. 

Poglavnik: 


Broj ХСШ-184 Z. p. 1941. 

Ministar šuma i ruda: 

Ing. Ivica Frković, v. ir. 

(8) 

U pitanju isplate jednokratne pripomoći režijskom osoblju po zakonskoj odredbi 

LXXX-141 Z. p. 1941. na temelju mišljenja državne riznice od 25. srpnja 1941. br. 

27.149- 1941. 

ODLUČUJEM 

da se namještenicima i radnicima kod državnih i imovinskih šumskih režija, državnih 

i imovinskih šumskih željeznica, koji su se nalazili na radu prije 1. svibnja 1941. 

god. ima isplatiti jednokratna pripomoć i to: 

1. Namještenicima, koji dobivaju mjesečnu nagradu, u visini jednomjesečne 

nagrade. 

2. Namještenicima i radnicima, koji primaju tekuću dnevnicu, u visini 30 dnevnica. 

3. Namještenicima i radnicima, kojima se zarada isplaćuje samo za dane kada 

rade, ima se isplatiti jednokratna pripomoć i to: 

a) onima, koji su primljeni na rad prije 1. lipnja 1940. god. u visini jednomjesečne 

zarade; 

b) onima, koji su primljeni na rad u vremenu od 1. lipnja 1940. god. do 1. siječnja 

1941. god. u visini od 50% jednomjesečne zarade; 

c) onima, koji su primljeni na rad u toku mjeseca siječnja 1941. god. u visini od 

40% jednomjesečne zarade; 

d) onima, koji su primljeni na rad u toku mjeseca veljače 1941. god. u visini od 

i0% jednomjesečne zarade; 

e) onima, koji su primljeni na rad u toku mjeseca ožujka 1941. god. u visini od 

.'0% jednomjesečne zarade; 

f) ionima, koji su primljeni na rad u toku mjeseca travnja 1941. god. u visini od 

(0% jednomjesečne zarade. 

Za obračun jednomjesečne zarade pod 3 ima se računati 25 nadnica. 

Namještenici i radnici, koji su prekinuli rad svojom odlukom, pa su kasnije opet 

stupili na rad, vrijeme za određivanje jednokratne pripomoći ima se računati od dana 

ponovnog nastupa rada. 

4. Radnici kojima se rad obračunava po jedinici mjere (akord) ili po slobodnoj 

pogodbi, nemaju prava na ovu jednokratnu pripomoć. 

5. Kao osnov za obračun jednokratne pripomoći prema točki 1, 2 i 3, služi vis'na 

nagrade, dnevnice ili nadnice, koja bi imenovanim pripadala za mjesec lipanj 1941. god., 

pri čemu se izuzimaju sva ostala primanja bilo u novcu ili naravi (kao paušali, kilometraže, 

stanarine, itd.). 

Zagreb, 30. srpnja 1941. 

Broj 12688 M. Š. 1941. 

27 

Ministar šumarstva i rudarstva: 

Ing. Frković, v. r.


(9) 

Na prijedlog ministra šuma i ruda propisujem i proglašujem 


o središnjici za orjev. 

§ 1. 

Središnjica za ogrjev prelazi iz djelokruga ministarstva narodtiog gospodarstva, 

odjela za trgovinu, obrt i industriju u djelokrug ministarstva šuma i ruda, odjel za 

šumarstvo. 

§ 2. 

Ministar šuma i ruda propisat će provedbenom naredbom sve potrebno za preuredjenje 

i poslovanje središnjice za ogrjev. 

§ 3. 


Zagreb, dne 30. travnja 1941. 

Broj: XLVIII-72 Z. p. 1941. 

Predsjednik zakonodavnog 

povjereništva pri Poglavniku: 


Poglavnik: 


Na osnovi §-a 2. zakonske odredbe o središnjici za ogrjev od 30. travnja 1941. 

broj XLVIH-72-Z. p.-1941. propisujem ovu 

PROVEDBENU NAREDBU 

Cl. l. 

Središnjica za ogrjev samostalan je ured u sklopu ministarstva šumarstva i rudarstva, 

kome stoji na čelu pročelnik, imenovan po ministru šumarstva i rudarstva iz 

redova šumarskih stručnjaka ovoga ministarstva. 

Potrebno stručno, pomoćno i podvorno osoblje središnjice propisuje i imenuje 

ministar šumarstva i irudarstva. 

Cl. 2. 

Središnjica za ogrjev posluje po propisima ove naredbe. Ona u svome radu ne 

podleži propisima o državnom računovodstvu. Nadzor nad računarskim poslovanjem 

središnjice za ogrjev vrši ministar šumarstva i rudarstva. 

Cl. з. 

Zadatak je središnjice za ogrjev da ispituje i utvrdjuje poitrebe potrošača na 

ogrjevu, da utvrdjuje razpoložive količine ogrjeva i da vrši njegovu raspodjelu na ona 

područja i mjesta, koja se ne mogu obskrbljivati iz svoje okolice. 

Cl. 4. 

U izvršenju svoga zadatka središnjica za ogrjev: 

a) može kupovati, prodavati i proizvoditi ogrjev; 

b) može prisilno odkupljivati razpoložive količine ogrjeva po maksimiranim 

cij enama; 

c) održavat će stalnu vezu s ustanovama za obskrbu onih mjesta, koja se ne 

mogu obskrbljivati ogrjevom iz svoje okolice i brinut će se za podmirenje njihovih 

potreba; 

28


d) suradjivat će s mjerodavnim državnim ustanovama i poduzećima kao i s posebničkim 

trgovačkim i veleobrtnim postrojbama. 

Cl. 5. 

Središnjica za ogrjev može se poslužiti pravom prisilnog od'kupa razpoloživih 

količina ogrjeva, kadgod se za to ukaže potreba, a osobito: 

1. kad vlastnici razpoloživih količina ogrjeva uskrate prodaju iz slobodne ruke 

ili po maksimiranim cijenama; 

2. kad središnjica za ogrjev nadje za potrebno da izvrši prisilan odkup radi 

pravilne raspodjele ogrjeva na pojedina područja i mjesta. 

Kao razpoložive smatraju se sve količine ogrjeva, koje prelaze potrebu za grijanje 

vlastitih stanbenih i radnih prostorija, za potrebe veleobrtnog pogona kao t za 

pripadnost (deputat) u ogrjevu vlastitih namještenika, a sve to za vrijeme od godine 

dana. 

Cl. ;б. 

Središnjica za ogrjev vrši prisilan odkup putem nadležne kotarske oblasti (izpostave)i 

ili gradskog poglavarstva. Na nalog središnjice za ogrjev ove oblasti dužne su' 

u roku od 48 sati izdati odluku a prisilnom odkupu one količine, koju označi središnjica 

za ogrjev; uručiti odmah odluku vlastniku ogrjeva i brinuti se, da se prisilno odkupljene 

količine ogrjeva odmah predaju središnjici za ogrjev, odnosnoi osobi, koju one odredi. 

Predaja se vrši postavno vagon, brod ili šlep. Utovar u vagon, brod ili šlep uredit 

će središnjica za ogrjev, odnosno osoba, koju ona odredi, a upravna oblast pružit će 

pri tome potrebnu pomoć. 

U slučaju prisilnog odkupa ogrjeva, koji nije utovaren u vagon, šlep ili brod, 

padaju svi troškovi prijevoza ogrjeva i utovara na teret vlastnika ogrjeva i odbijaju se 

od odkupnine. 

Cl. 7. 

Sve količine ogrjeva od jednog vagona (10.000 kg) i veće imaju se prijaviti središnjici 

za ogrjev. 

Pod dužnost prijave podpada ogrjev, čim je od radnika preuzet. 

Količine, kioije nisu prijavljene u roku odredjenom ovom naredbcm, mogu se oduzeti 

bez naknade u korist središnjice za ogrjev. 

Cl. 8. 

Na prijavu u smislu čl. 7. obvezani su proizvoditelji, odnosno preradjivači, trgovci, 

zatim sva javna i privatna skladišta i osobe, kojima je ogrjevni materijal povjeren na 

čuvanje ili uskladištenie, kao i sve druge osobe (fizičke ili pravne), koje raspolažu količinama 

ogrjeva, od jednoga vagona i više. 

Pod proizvoditeljima razumijevaju se i one fizičke i pravne osobe, koje u proizvodnom 

području kupuju ogrjev na malo, a odpremaju u količini od najmanje jednog 

vagona. 

Prijava se podnosi u dva primjerka središnjici za ogrjev, koja će jedan primjerak 

dostaviti nadležnoj kotarskoj oblasti (izpostavi) odnosno gradskom poglavarstvu. 

Prijava se smatra pravovremeno dostavljenom središnjici za ogrjev, ako se u odredjenom 

rciku preda preporučeno na poštu. 

Svaka prijava ogrjeva podnosi se na propisnoj tiskanici po obrascu, koji propisuje 

središnjica za ogrjev. Tiskanica se dobiva bezplatno kod nadležne kotarske oblasti 

(izpostave) odnosno gradskog poglavarstva. 

Prijava sadržava: ime vlastnika,, vrst ogrjeva, količinu, smještaj prema toku proizvodnje 

i utovarnu postaju, od koje će se ogrjev odpremati. Isto tako treba označiti 

općinu i kotar, na području kojega se nalazi prijavljeni ogrjev. 

29


Poduzeća, koja imadu više podružnica ili manipulacija, odnosno pogona, timadu 

prijavu podnijeti za svaku jedinicu posebno. 

Osim toga ima podnosilac prijave naznačiti i obrazložiti u opazci, koje količine 

i vrsti ogrjeva treba za vlastite potrebe, pod kojima se razumijevaju one označene a 

čl. 5. 

Količine svega ogrjeva imaju se točno izkazivati prema stanju na dan podnošenja 

prijave. 

Cl. 9. 

Prijava se vrši svaki mjesec najkasnije do trećeg dana u mjesecu, a izvan toga 

roka, ako se tokom mjeseca količina poveća, a vlastnik želi, da mu se izda odpremna 

dozvola, kao i u slučaju, čim se količina poveća za 50 vagona iznad već prijavljene 

količine. 

Cl. 10. 

Oduzimanje neprijavljenih količina ogrjeva vrše kotarske oblasti (izpostave) odnosno 

gradska poglavarstva na nalog središnjice za ogrjev. 

Odluku o oduzimanju neprijavljene količine, odnosno količine, koju naznači središnjica 

za ogrjev, dužna je spomenuta upravna oblast donijeti u roku od 48 sati po primitku 

zahtjeva središnjice za ogrjev. 

S oduzetim količinama ogrjeva postupa se kao sa zapljenjenom robom. Oduzeti 

ogrjev predaje se središnjici za ogrjev, odnosno osobi, koju ona odredi. 

Kotarske oblasti (izpostave), odnosno gradska poglavarstva dužna su središnjici 

za ogrjev, odnosno osobi, koju ona odlredi, pružiti ptrebnu pomoć, da se zapljenjene 

zalihe što brže prevezu na utovarnu postaju i utovare u vagon, šlep ili brod. 

Troškove prijevoza i utovara snosi središnjica za ogrjev. 

Protiv odluke upravnih oblasti o prisilnom odkupu i oduzimanju neprijavljenih 

količina ogrjeva ima stranka pravo utoka u redovitom postupku. Utok ne zadržava 

izvršenje odluke. 

Cl. 11. 

Državne i posebničke željeznice, parobrodarska družtva, i sva ostala poduzeća 

za prijevoz robe ne smiju primati ogrjev, a isto tako nitko ne smije njima predavati 

na prijevoz bez odpremne dozvole, koju izdaje središnjica za ogrjev. 

Cl. 12. 

Molba za izdanje odpremne dozvole sadržava: vrst ogrjeva, količinu, način odpreme 

(željeznicom, šlepom, brodom, barkom, teretnjakom), ime i prezime (naslov) i 

prebivalište pošiljača, utovarnu postaju ili mjesto, ime i prezime (naslov) i prebivalište 

primaoca, odredištnu postaju ili mjesto, ime i prezime (naslov) i prebivalište molioca, 

ime i prezime (naslov) i prebivalište vastnika ogrjeva, koji je količinu prijavio. 

Cl. 13. 

Molbu za izdanje odpremne dozvole za prijevoz ogrjeva podnosi središnjici za 

ogrjev vlastnik ogrjeva, koji je količinu prijavio ili kupac. 

Prije izdanja odpremne dozvole, molitelj je dužan platiti u ime upravnih troškova 

iznos, koji će središnjica za ogrjev povremeno odrediti, (čl. 23.). 

Cl. 14. 

Odpremna dozvola sadržava ove podatke: tekući broj izdanja, prebivalište pošiljača 

ogrjeva, naslovnika, kome se drvo odprema, rok, unutar kojega ima uslijediti 

odprema, vrst i količinu ogrjeva izraženu po težini, utovarnu i iztovarnu postaju, dan, 

mjesec i godinu izdanja, pečat središnjice za ogrjev i podpis ovlaštenog službenika, 

30


Odpremna dozvola je izprava, koja dokazuje, da s obzirom na obskrbu i pravilnu 

razpodjelu ogrjevom nema zapreke izvozu odredjene količine ogrjeva s dotičnog 

područja, a ne zamjenjuje ni u kom pravcu izprave, koje izdaju šumsko-redarstvene 

oblasti, niti se s njom dokazuje zakonitost stečenja ogrjeva. 

Cl. 15. 

Središnjica za ogrjev ispitat će u svakom pojedinom slučaju opravdanost molbe 

za izdanje odpremne dozvole, te može izdanje dozvole bezprizivno uzkratiti, ako smatra, 

da bi izdanje odpremne dozvole bilo štetno po opće probitke, a napose po pravilnu 

obskrbu pojedinih mjesta ogrjevom. 

Cl. 16. 

Tovarnom listu mora se priložiti odpremna dozvola zajedno s njenim dvopisom. 

Utovarna postaja označi! će na izvorniku i dvopisu (kopiji) odpremne dozvole utovarenu 

količinu, pirebiljegovati d'ozvolu svojim dnevnim žigom i dostaviti izvornik odpremne 

dozvole bez odlaganja izravno* središnjici za ogrjev. Dvopis odpremne dozvole prati 

pošiljku. Istovarna postaja nakon izvršenog prijevoza prebiljegovat će svojim dnevnim 

žigom dvopis odpremne dozvole i odmah ga dostaviti središnjici za ogrjev. 

Ostala poduzeća, koja se bave prijevozom robe bez tovarnog lista, oznaćit će 

prigodom utovara robe utovarenu količinu na izvorniku i dvopisu odpremne dozvole 

i poslati izvornik središnjici za ogrjev. Dvopis odpremne dozvole prati pošiljku, a po 

izvršenom prijevozu dnžan je prijevoznik i dvopis poslati odmah središnjici za ogrjev 

uz potvrdu na njemu, da je prijevoz izvršen. 

Ostale osobe, koje prevoze ogrjev, postupati će ovako: obćinsko poglavarstvo u 

području, s kojeg se tovari ogrjev, potvrdit će izvozniku na izvorniku i dvopisu oüpremme 

dozvole količinu utovarenog ogrjeva i dan utovara, pa će izvornik odmah 

poslati središnjici za ogrjev, dok dvopis dostavlja izvoznik. 

Tko se zateče pri prijevozu s dvopisom na kome nije naznačena utovarena količina, 

smatrat će se, da vrši prijevoz bez odpremne dozvole. Prijevoz seljačkim kolima 

može se vršiti bez odpremne dozvole. 

Cl 17. 

Odpremna dozvola vrijedi samo za osobu, kojoj je izdana i samo za onu vrst 

ogrjeva, koji je u njoj naznačen. Ona se može upotrijebiti samo- jedanput, što vrijedi i 

za slučaj, ako je ona samo djelomično izkorišćena. 

Osim produženja roka vrijednosti odpremne dozvole ne mogu se na već izdanoj 

odpremnoj dozvoli vršiti nikakvi izpravci ili promjene. Produženje roka vrijednosti 

dozvolit će se samo, ako molba za produženje roka stigne središnjici za ogrjev unutar 

roka vrijednosti odpremne dozvole. 

Cl. 18. 

Sve osobe, koje na dan sklapanja zaključniee o prodaji ogrjeva imaju prijavljenu 

količinu ogrjeva od najmanje 50 vagona (500.000 kg), dužne su za svaku količinu prodanoga 

ogrjeva podnijeti zaključnicu (ugovor) o prodaji na odobrenje središnjici za 

ogrjev. Isto tako dužni su zaključnicu (ugovor) podnijeti na odobrenje svi oni, koji na 

dan sklapanja ugovora nemaju prijavljenu količinu od 50 vagona, ali će na dan izvršenja 

ugovora na osnovi ostalih svojih prijašnjih ugovora o prodaji biti dužni dobaviti 

najmanje 50 vagona. 

Ostale osobe, koje nemaju prijavljenu količinu ogrjeva od 50 vagona, niti će na 

dan dobave po zaključnici, za koju se traži odpremna dozvola, biti dužne na osnovi 

ostalih prijašnjih ugovora dobaviti najmanje 50 vagona, dužne su tražiti odobrenje 

ugovora o prodaji, samo ako prodana količina prelazi 5 vagona. 

Spomenuti pravni poslovi nemaju pravne valjanosti, dok ih središnjica za ogrlev 

ne odobri, 

31


Cl. 19. 

U mjestima, gdje bi se pojavila osobita oskudica na ogrjevu, može središnjica 

za ogrjev propisati provedbu racioniranja potrošnje ogrjeva i odredit prisilnu nabavu 

lignita uz ogrjevno drvo. 

CL 20. 

Prilikom prodaje ogrjeva središnjica za ogrjev ima pravo računati do 2% providbe. 

Isto tako pripada joj možebitna razlika izmedju nabavne i prodajne cijene. 

Cl. 21. 

Prihodi središnjice za ogrjev služit će za pokriće njenih osobnih i stvarnih izdataka; 

za proizvodnju ogrjeva, te za potpore u svrhu pojeftinjenja ogrjeva, koji se prodaje 

puteni obćinskih ustanova za obskrbu kao i za pokriće možebitnih gubitaka u poslovanju 

središnjice za ogrjev. 

Sredstva središnjice za ogrjev ulagat će se na tekući račun kod Štedionice Nezavisne 

Države Hrvatske ili kod Poštanske štedionice Nezavisne Države Hrvatske. 

Odluku o upotrebi ovih sredstava izdaje pročelnik središnjice. 

Cl. 22. 

Ogrjevom u smislu ove naredbe smatra se ogrjevno drvo svih vrsti, pilanski 

odpadci meki i tvrdi, drveni briketi, piljevina, tvrdo celulozno drvo, svi drvni odpadci, 

koii služe za loženje te drvni ugalj. 

Cl. 23. 

Središnjica za ogrjev može za izvršenje ove naredbe izdavati bliže odredbe u 

granicama svoga zadatka, a naročito o načinu prijavljivanja zaliha o izd'avanju odpremnih 

dozvola, te odred'jivati visinu upravnih troškova, koji terete stranku. 

Cl. 24. 

Kotarske oblasti (izpostave), gradska i obćinska poglavarstva i redarstvene oblasti 

dužne su u izvršenju ove naredbe suradjivati sa središnjicom za ogrjev, voditi nadzor 

nad izvršenjem propisaa ove naredbe i izvršivati naloge središnjice za ogrjev. 

Cl. 25. 

Tko se ogrješi to propise ove naredbe, kaznit će se novčanom kaznom do 5.000 

Kn, u koliko djelo nije teže kažnjivo po kaznenom zakonu. 

Novčane kazne izriču po prijavi središnjice za ogrjev nadležne obće upravne 

oblasti. 

Cl. 26. 

Stupanjem na snagu ove naredbe prestaju vrijediti: naredba broj 60.122-VH. od 

22. listopada 1940., naredba broj 74.070-VII 1940. od 21. studenoga 1940. kao i uredba 

o centrali za ogrev M. S. 1347 od 9. listopada 1940. te svi propisi protivni ovoj 

naredbi. 

Cl. 27. 

Ova naredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. 

Zagreb, dne 24. srpnja 1941. 

Broj 458-Z. P.-1941. 

Ministar šumarstva i rudarstva: 

Ing. Ivica Frhović, v. r. 

32

Domaća stručna djela iz područja Šumarstva 

1. 

2. 

s. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

16. 

16. 

17. 

18. 

19. 

20. 

21. 

22. 

23. 

24. 

26. 

26. 

27. 

28. 

29. 

30. 

31. 

32. 

33- 

34. 

35. 

36. 

37. 

38. 

39. 

40. 

41. 

42. 

43. 

44. 

45. 

Pisac 

Agić 0. 

Balen J. đr. 

и 

n 

n 

• 

1« 

1» 

Balen-Sagadin 

Borošić-Sarnavka 

Čeović Ivo ing. 

Demić K. C. 

Fink F. 

П 

n 

» 

п 

Hufnagi-Ves. MU. 

Levakorić A. đr. 

Mađarevio S. ing. 

Marinović M. dr. 

i* 

tt 

» 

Markić M. ing. 

Nenadić Đ. dr. 

i» 

Petračić A. dr. 

Petrović D. dr. 

Setinski V. dr. 

i 

Ugrenović A. dr. 

« 

• 

• 

» 

Veseli D. 

i* 

i» 

n 

n 

Ш 

n 

* 

Zoričić M. dr. 

N « • 1oi 

knjige 

Bilinstvo za lug. osoblje 

0 proređama 

Pril. poznav, medit. soma 

Naš goli krä 

Pogl. na šumarstvo Bugarske 

Šumski rasadnici 

Josip Eozarac 

Morozov. Nauka o šumi I. 

Zakon o šumama 

Zbornik šum. zakona i propisa 

Lovstvo 

Badne mašine za obrado drveta 

Kubični sadržaj klada 

Površina neobrub. dasaka 

Površina sređnjača (centreplanks) 

Prerač. engl, stopa i palaca 

Kubature popruga (frizera) 

Praktično uređivanje šuma 

Đendrometrija 

Naše šume 

Privredni značaj lova 

Šum. privredna geografija 

Značaj šuma u privr. i kult. 

životu naroda 

Osnovi nauke o upravi šumama 

0 imovnim općinama 

Bačun vrijednosti šuma 

Uređivanje šuma 

Uzgajanje šuma 

Šum. i š. privreda u Makedoniji 

Bujice (litografirano) 

Vodno graditeljstvo u gosp. 

i šumarstvu I 

Pola stoljeća šumarstva 

Zakoni i propisi o šumama i p. 

Iskorišćavanje šuma П 

III 

IV 

Zaštita šuma 

Geodezija 

Lovstvo i ribarstvo 

Šumarska botanika 

Eađenje ćumura 

Sistematika šum. drvlja 

Povj. crtice o šum. Bos. i Herc. 

Sušenje četin. šuma 

Tumač Zakona o lovu 

Nabavlja se kod 

pisca. Vinkovci 

„ Zagreb, Rockefellerova 41 

„ 

в 

« 

n 

H. Š. D. Zgb. Vukotinovićeva 2 

pisca. Zagreb. Rockefellerova 41 

Tiskara Narodnih Novina. Zgb. 

Ministarstvo šuma i rudnika 

Tipografija d. d. — Zagreb 

Drvotržac — Zagreb, Praška 6 

* 

n 

» 

t» 

» 

H. Š. D. Vukotinovieeva 2 

n 

pisca. Zagreb. Palmotićeva 68 

„ Bgd. Novopazarska 48 I 

n 

Kr. Srpska Akademija. Beograd 

pisca. Bgđ. Novopazarska 48 I 

„ Zgb. Derenčinova 29 i 


« 

pisca, šumarski fakultet. Zagreb 

и 


Udruž. stud. šum. Zgb. Vukot. 2 

Zavod za vodno graditeljstvo 

Zagreb. Vukotinovićeva 2 


Tipografija d. đ. Zagreb 

D. Tomičić Zgb. Tehn. fakultet 

i, 

» 

pisca. Sarajevo. Bolnička 15 

n 

1» 

n 

1* 

» 

rt 

I» 

Tiskara Nar. Novina — Zagreb 

Din 

Cijeni > 

za 

stuđ. 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

16 — 

16.- 

4— 

— 

članovi 

60.- 

nečian. 

za 

član. 

društ. 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

70.— 

15 — 

50.— 

50.- 

100 — 

60 — 

60.- 

16.— 

60.- 

50 — 

60- 

80.- 

60.- 

45- 

20.- 

20- 

5- 

25.- 

20.- 

100.- 

70.— 

120- — 

60 — 25 — 25.- 

300.- 220 — 250.- 

(П pet rata) 

10 — — 

140- 

- 

10- 

100.- 

120- 

100 — 

10- 

65- 

70.- 

200.- 

120— 

140 — 

100.— 100.— 

u 4 ral e) 

— 

{lanovi 

60 — 70.- 

nežl. 

70.— 

— 

— 

— 

55- 

— 

— 

100.— 

140.— 100 — 

140.— 100 — 

30- 26.— 

40.- 35.— 

30 — 25.— 

25- 20- 

15.— 12- 

10- 8.- 

15.— 12.— 

10- 8.— 

96.- — 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

__ 

— 

—

INDUSTRIJA ORUŽJA 

BOROVNIK I VRBANIĆ 

ZAGREB, Jurišićeva 9 kod Glavne pošte 

Telefon 24-5-67 

Preporoda evoj cij. gg. lovcima avoje prvorazredne paške, pištolje i eav lovački pribor. 

PREUZIMAMO ive a paškaraki zanat laaijecajnće popravke oroija te izvršajemo eve 

najsavjeanije. — Izradjajemo lovačke paške po specijalnim narudžbama — Prodajemo najlolidnju 

lovačka municija. — Dajemo savjete i informacije a pogleda lovačkog oroija. 

Preuzimamo prepariranje raznih životinja 

Šumska Industrija 

Filipa Deutsch» Sinovi 

Vrhovčeva uUca 1 ZAGREB Telefon broj 30-47 

Parna pilana u Turopolju. 

Export najfinije hrastovine. — Na skladišta ima velike količine potpuno sohe hrastove 

građje svih dimenzija 

Utemeljeno godine 1860. Utemeljeno godine 1860. 

K R N Dl] A 

gospodarska i šumarska Industrija d. d. 

u Zagreba 

Uprava gospodarstva i šumarstva 

NAŠICE, SLAVONIJA 

Proizvodi i eksportira svekolike 

gospodarske i Šumske proizvode

Å UMARSKI LIST 8-9/1941

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?