Å UMARSKI LIST 3-4/2008 - HÅ D

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA 

KAKAV MIRAZ NUDE NAŠE STRUKE EUROPSKOJ UNIJI 

Malo je vremena do trenutka kada će se naše struke naći pred odlukom kako hrvatske šume, 

šumarstvo i preradu drva prilagoditi velikoj europskoj obitelji. Kakav stav zauzeti i što treba oštro 

naglasiti kako ne bi izgubili ono što je nama, ali istovremeno i EU bitno kao dobar predložak. 

U petoj brzini u kojoj se nalaze sva povjerenstva imenovana od mjerodavnih za pregovore 

pristupa EU, pa tako i povjerenstva naših struka, može se dogoditi i pogreška, ali važno je da 

se ne pogriješi u osnovnim načelima koja čine hrvatske šume posebnima i zasigurno najboljima 

u europskome prostoru. 

Kao prvo, većina je hrvatskih šuma prirodnoga sastava. To se ponajprije odnosi na 98 % svih 

državnih šuma kojima upravljaju Hrvatske šume d.o.o. i koje zapremaju od sveukupnih šuma u 

Hrvatskoj 78 %. Hrvatska šumarska struka ima veliku tradiciju. Zbog izuzetnoga položaja 

Hrvatske u europskome prostoru, te u vezi s povijesnim zbivanjima njezin prostor je u jednome 

dijelu zaposjednut (Turci) dok u drugome dijelu ima svoju političku samostalnost jer Hrvatski 

sabor djeluje od XIII. stoljeća neprekidno do danas. Povlačenjem Turaka u XVII. stoljeću 

šumarski stručnjaci koji se ponajprije školuju u Austriji, Slovačkoj i Češkoj, a kasnije u nas 

(Križevci), započinju sa stručnim radom u prašumama kojima je u ono vrijeme bila pokrivena 

gotovo čitava Hrvatska. Uvedena je oplodna sječa s prirodnom obnovom, uzgojem šuma i 

potrajnim gospodarenjem, danas prihvaćenim općim šumarskim načelom preuzetim od zaštitara 

okoliša (Rio de Janeiro 1992.) kao održivi razvoj. 

Šumarska struka, gospodareći šumama u Hrvatskoj preko 250 godina, izgospodarila je 

prirodne šume s preko 100 šumskih zajednica uvjetovanih reljefnim i klimatskim raznolikostima, 

opskrbljujući istovremeno preradu drva sa sirovinom primjerene kakvoće i održavajući u 

potpunosti sve općekorisne funkcije šuma. Hrvatske šume služe u potpunosti općoj zaštiti prirode 

i značajno su sudjelovale u stvaranju šest nacionalnih parkova i isto toliko parkova prirode 

sa šumom kao osnovnim fenomenom. 

Hrvatske šume po strukturi sastavljene su pretežito od danas vrlo tražene bjelogorice (hrastovi 

lužnjak i kitnjak, obična bukva, plemenite listače) i predstavljaju neprocjenjiv ekološki i 

gospodarski kapital. Degradirane šume koje nalazimo u Sredozemlju Hrvatske, posljedica su 

utjecaja civilizacija smjenjivanim u tome prostoru više tisuća godina. Današnje šumarstvo teži 

sredozemnim staništima vratiti samoniklu vegetaciju. 

Kolege i ostali koji pregovaraju s predstavnicima EU o šumama, morali bi postići takav 

rezultat koji ne dozvoljava promjenu prirodnosti hrvatskih šuma, kao i ostala svojstva koja su 

uvjetovala dodjelu FSC cerifikacije Hrvatskim šumama d.o.o. Ukratko EU treba prihvatiti 

osnovna načela Zakona o šumama Republike Hrvatske (prirodno pomlađivanje, općekorisne 

funkcije, potrajno gospodarenje, održavanje šumske zajednice primjerene staništu, primjenu 

odgovarajuće mehanizacije prilikom pridobivanja drva). Tijekom pregovora potrebno je izbjeći 

zamke onih koji u hrvatskim šumama vide samo isplativu koncesiju. 

Uz očuvane hrvatske šume, preradi drva nudi se eldorado sirovine visoke kakvoće uz 

povoljnu položajnu rentu i očekivanu pomoć u kapitalu koji bi se trebao brzo oploditi, pa se tu 

ne očekuju velika pregovaranja oko ulaska u EU. 

Sa stajališta zaposlenosti, drvna sirovina hrasta lužnjaka šumskoga bazena Spačve, osigurava 

primjerice 9350 radnih mjesta u preradi drva. U posljednje vrijeme sve zanimljiviji postaje 

šumski i pilanski otpad kao energetsko drvo, što povećava mogućnost daljnje zaposlenosti. U 

čitavoj Hrvatskoj, mogućnosti razvoja pogona prerade drva zaista su velike, a uspjeh ovisi o 

inventivnosti i stručnosti onoga koji pokreće posao. 

Prof. dr. sc. Branimmir Prpić 

Naslovna stranica – Front page: 

Divlji kesten (Aesculus hippocastanim L.) u cvatu 

Horsechestnut in blossom 

(Foto – Photo: M. Harapin) 

Naklada 1865 primjeraka

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CODEN SULIAB 

ŠUMARSKI LIST 

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 

Journal of the Forestry Society of Croatia – Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins – Revue de la Société forestière croate 

1. Dalibor Bakran, dipl. ing. 

2. Davor Beljan, dipl. ing. 

3. Dr. sc. Miroslav Benko 

4. Stjepan Blažičević, dipl. ing. 

5. Mr. sc. Miroslav Brnica 

6. Davor Butorac, dipl. ing. 

7. Mr. sc. Zoran Đurđević 

8. Prof. dr. sc. Ivica Grbac 

9. Dubravko Hodak, dipl. ing. 

Uređivački savjet: 

10. Hranislav Jakovac, dipl. ing. 

11. Mr. sc. Petar Jurjević, 

predsjednik 

12. Čedomir Križmanić, dipl. ing. 

13. Mr. sc. Josip Malnar 

14. Dr. sc. Josip Margaletić 

15. Ivan Matasin, dipl. ing. 

16. Akademik Slavko Matić 

17. Vlatko Petrović, dipl. ing. 

Urednički odbor po znastveno-stručnim područjima 

.Šumski ekosustavi 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja 

Šumarska fitocenologija 

Urednici znanstvenih grana: 

Prof. dr. sc. Jozo Franjić, šumarska botanika 

i fiziologija šumskoga drveća 

Izv. prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, dendrologija 

Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje 

šumskoga drveća 

Izv. prof. dr. sc. Nikola Pernar, šumarska pedologija 

i ishrana šumskoga drveća 

Izv. prof. dr. sc. Marijan Grubešić, lovstvo 

.Uzgajanje šuma i hortikultura 

Akademik Slavko Matić, urednik područja 

Silvikultura 


Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i biologija šuma, 

bioklimatologija 

Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture 

Dr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu 

Izv. prof. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma, 

urbane šume 

Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, mikoriza i alelopatija 

Izv. prof. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i rasadničarstvo, 

Izv. prof. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode, 

hortikultura 

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, 

općekorisne funkcije šuma 

.Iskorištavanje šuma 

Prof. dr. sc. Ante Krpan, urednik područja 

Iskorištavanje šuma 


18. Dragomir Pfeifer, dipl. ing. 

19. Prof. dr. sc. Branimir Prpić 

20. Emilija Seidl, dipl. ing. 

21. Krunoslav Szabo, dipl. ing. 

22. Dražen Štrković, dipl. ing. 

23. Branko Trifunović, dipl. ing 

24. Oliver Vlainić, dipl. ing. 

25. Zdravko Vukelić, dipl. ing. 

Doc. dr. sc. Dragutin Pičman, šumske prometnice 

Prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija 

u šumarstvu 

Prof. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva 

Doc. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu, tehnologija drva 

4.Zaštita šuma 

Dr. sc. Miroslav Harapin, urednik područja 

Fitoterapeutska sredstva zaštite šuma 


Prof. dr. sc. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija, 

integralna zaštita šuma 

Izv. prof. dr. sc. Boris Hrašovec, šumarska entomologija 

Izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić, zaštita od sisavaca 

(mammalia) 

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari 

5.Izmjera i kartiranje šuma 

Izv. prof. dr. sc. Renata Pernar, urednik područja 

Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu 


Doc. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma 

Dr. sc. Vlado Kušan, izmjera terena s kartografijom 

Doc. dr. sc. Anamarija Jazbec, biometrika u šumarstvu 

6.Uređivanje šuma i šumarska politika 

Izv. prof. dr. sc. Juro Čavlović, urednik područja 

Uređivanje šuma 


Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi, marketing u šumarstvu 

Dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika 

Prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstvu 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum. informatika u šumarstvu 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., staleške vijesti, 

bibliografija, šumarsko zakonodavstvo, povijest šumarstva 

Članovi Uređivačkog odbora iz inozemstva 

Prof. dr. se. Vladimir Beus, Bosna i Hercegovina 

Dr. se. Konrad Pintarić, prof. em., Bosna i Hercegovina 

Prof dr. se. Vjekoslav Glavač, Njemačka 

Prof dr. se. Milan Saniga, Slovačka 

Prof dr. se. Emil Klimo, Češka 

Dr. se. Martin Schneider-Jaeoby, Njemačka 

Doc. dr. se. Boštjan Kosir, Slovenija 

Prof dr. se. Iztok Winkler, Slovenija 

Glavni i odgovorni urednik – prof. dr. sc. Branimir Prpić 

Tehnički urednik – Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. 

Lektor – Dijana Sekulić-Blažina 

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. 

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, Slovačkoj 

i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim 

zemljama zavisno o odluci uredništva. 

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr. 

Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, »Šumarski list« 

smatra se znanstvenim časopisom te se na njega primjenjuje 0-ta stopa PDV (članak 57. g.)

SADRŽAJ – CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 442 (001) 

Idž o j tić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pe rna r, Ž. K ušan, Đ. List, M. Gra h o va c-Tremski: 

Intenzitet zaraze žutom i bijelom imelom na području Uprava šuma podružnica 

Zagreb i Koprivnica 

Intensity of Infection with Yellow Mistletoe and White-berried Mistletoe on the Area 

of the Forest Administrations Zagreb and Koprivnica 107 

UDK .30.Č304.,«(00„ 

Goglia , V., J. Žgela, I. Đukić: Učinkovitost antivibracijskih rukavica: I dio 

The Effectiveness of Anti-Vibration Gloves: Part I 115 

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS 

UDK 630* 923 + 231 + 242 + 245 

Mat i ć, S., D. D elač: Uzgojni zahvati kao mjera povećanja vrijednosti privatnih šuma 

u Gorskom kotaru 

Silvicultural Treatments as a Method of Increasing the Value of Private Forests in Gorski Kotar 121 

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 272 

Grgur ević, D.: Suzanin perivoj 

Suzana’s Park 147 

UDK 630* 972 

Krpan, A. P. B.: Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet i Zavod za šumarske tehnike 

i tehnologije u Bolonjskom procesu 

University of Zagreb – Faculty of Forestry and Department of Forest Engineering 

in the Bologna Process 157 

UDK 630* 156 + 132 

Konjevi ć , D., U. Kie r dorf, Z. J a n icki, A. Slavica , K. Severin: 

Jelen fratar – jedinstvena pojava u jelena običnoga 

Red Deer Hummel – a Unique Feature in a Red Deer Stag 171 

ZAŠTITA PRIRODE: Arač, K.: Vjetruša (Falco tinnunculus L.) 176 

Kranjčev, R.: Vodopad na Šičkom potoku, Ljubovka, Raskoš rododendrona, 

Planinska oskoruša, Patuljasti badem 177 

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA: 

Be zak, K.: Kako zaštiti i potrajno gospodariti šumama? a? 

181 

AKTUALNO: Frković, A.: Endemi flore na poštanskim markama 183 

KNJIGE I ČASOPISI: 

Glavaš, M.: Atlas šumskih oštećenja 185 

Grospić, F.: L’Italia forestale e montana 186 

PRIZNANJA: 

Jakovac, H.: Prva i treća nagrada “Gorančica 2007” šumarniku Alojziju Frkoviću 189 

Ivančević, V.: Pjesnik mr. sc. Nikola Segedi 191 

UMIROVLJENI ZNANSTVENICI: 

Ivanković, M.: Dr. sc. Joso Gračan 193 

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA: 

Grospić, F.: Crkveni gaj kod Karlobaga 197 

IZ SVIJETA GLJIVA: 

Kranjčev, R.: Gljiva sluznjača 200 

O PORIJEKLU NAZIVA A ŠUMSKOGA DRVEĆA 

Rešetar, I.: Javor – Ácer L. 1753. Aceraceae Juss. 1789. 201 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA: 

Jakovac, H., J. Dundović: 40. EFNS (Oberwiesenthal, Njemačka, 2. do 8. ožujka 2008.) 202 

Delač, D.: Zapisnik 1. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a 206 

IN MEMORIAM: 

Ivančević, V.: Mile Tomljanović (1957 – 2005) 218 

Kapec, D.: Vladimir Babić (1913 – 2008) 219 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI 

UDK 630* 442 (001) 

ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114 

INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM IMELOM NA PODRUČJU 

UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA ZAGREB I KOPRIVNICA 

INTENSITY OF INFECTION WITH YELLOW MISTLETOE AND WHITE-BERRIED 

MISTLETOE ON THE AREA OF THE FOREST ADMINISTRATIONS 

ZAGREB AND KOPRIVNICA 

Marilena IDŽOJTIĆ1, Milan GLAVAŠ1, Marko ZEBEC1, Renata PERNAR1, 

Željka KUŠAN2, Đurđica LIST3, Mirjana GRAHOVAC-TREMSKI3 

SAŽETAK. Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske 

šume d.o.o. Zagreb. Intenzitet zaraze žutom imelom (Loranthus europaeus 

Jacq.) istražen je za: 1. hrast kitnjak na području šest šumarija UŠP Zagreb i 

dvije šumarije UŠP Koprivnica; 2. hrast lužnjak na području sedam šumarija 

UŠP Zagreb i dvije šumarije UŠP Koprivnica. Za iste UŠP istražen je intenzitet 

zaraze bjelogoričnom bijelom imelom (Viscum album L. ssp. album) poljskog 

jasena, običnog bagrema, gorskog javora i crne johe. 

Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka 

žutom imelom za tri gospodarske jedinice UŠP Zagreb. Iz gospodarskih osnova 

izrađena je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara. Podaci su 

analizirani a kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost navedenih parametara 

i intenziteta zaraze žutom imelom kitnjaka i lužnjaka ka. 

K l j u č n e ri j e č i : žuta imela, bijela imela, 

lužnjak, 

kitnjak, poljski jasen, 

Hrvatske šume d.o.o., intenzitet zaraze 

1. UVOD – Introduction 

U Hrvatskoj su do sada provedena opsežna istraživanja 

žute (Loranthus europaeus Jacq.) i bijele imele 

(Viscum album L.) na području kojim gospodare Hrvatske 

šume d.o.o. Zagreb. Te dvije vrste imela su polunametnice 

koje dolaze na različitim domaćinima (Barn 

e y i dr. 1998, Heg i 1981), a rasprostranjene su u 

kontinentalnom dijelu naše zemlje (I d žo jt i ć 2003, 

I d ž o j ti ć i K o g e l n i k 2003, I džo j t i ć i dr. 2006a, 

Zeb e c i I d ž o jt i ć 2006). Istraživanje intenziteta zaraze 

žute imele do sada je u Hrvatskoj provedeno na 

području Uprava šuma podružnica (UŠP) Bjelovar, 

Našice, Nova Gradiška, Osijek, Požega i Vinkovci za 

vrste Quercus robur L., Q. petraea (Matt.) Liebl., Q. 

2 

3 

Izv. prof. dr. sc. Marilena Idžojtić; prof. dr. sc. Milan Glavaš; 

Marko Zebec, dipl. ing.; izv. prof. dr. sc. Renata Pernar; 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; idzojticŽsumfak.hr 

Željka Kušan, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, 

Uprava šuma podružnica Zagreb 

Đurđica List, dipl. ing., Mirjana Grahovac-Tremski, dipl. ing.; 

Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma 

podružnica Koprivnica 

cerris L., Q. frainetto Ten., Q. pubescens Willd., Q. rubra 

L. i Castanea sativa Mill. (I džo j t i ć i dr. 2005a, 

2006b, 2006c, 2007a, 2007b, 2007c). Na području istih 

UŠP provedena su i istraživanja intenziteta zaraze bjelogoričnom 

bijelom imelom (V. album ssp. album) za 

vrste Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica 

Marshall, Robinia pseudoacacia L., Populus alba L., P. 

nigra L., P. tremula L., P. ×canadensis Moench, Salix 

alba L., Prunus avium (L.) L., Pyrus pyraster Burgsd., 

Juglans nigra L., Tilia cordata Mill., Acer campestre 

L., Carpinus betulus L. i Quercus petraea. Intenzitet 

zaraze obične jele (Abies alba Mill.) jelinom imelom 

(V. album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.) istražen je na 

području UŠP Delnice, Gospić, Senj, Ogulin, Karlovac, 

Zagreb, Bjelovar, Koprivnica i Našice te Nacionalnog 

parka Plitvička jezera (Id ž o j t ić i dr. 2003, 2005b 

i 2008). Osim prethodno navedenoga, imele su u Hrvatskoj 

istražene i s drugih gledišta (E t ti ng e r 1889, 

Klepac 1955, Domitrović 2003, Babić 2004, 

P e r n a r i dr. 2005, 2007). 

107

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, Ž. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114 

2. PODRUČJE I METODE ISTRAŽIVANJA – Research Area and Methods 

3. REZULTATI – Results 

Rezultati su prikazani posebno za UŠP Zagreb i 

UŠP Koprivnica, a unutar tih uprava šuma podružnica 

posebno za žutu i bijelu imelu. 

3.1. UŠP Zagreb 

3.1.1. Žuta imela na kitnjaku 

Na hrastu kitnjaku žuta imela praćena je na području 

šest šumarija: Dugo Selo, Novoselec, Popovača, Samobor, 

Zagreb i Zlatar. Ukupno je pregledano 11 gospodarskih 

jedinica, 98 odjela i 15.168 stabala, od kojih je 

na 14,2 % zabilježena imela (tablica 1). Zaraza manja 

Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare 

Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Zagreb i Koprivnica, 

za žutu imelu i bjelogoričnu bijelu imelu. Domaćini 

na kojima su te imele praćene bili su: hrast kitnjak 

(Quercus petraea), hrast lužnjak (Q. robur), poljski 

jasen (Fraxinus angustifolia), gorski javor (Acer 

pseudoplatanus) i crna joha (Alnus glutinosa). 

Za UŠP Zagreb istraživanje je provedeno na području 

deset šumarija: Dugo Selo, Kutina, Lipovljani, Novoselec, 

Popovača, Remetinec, Samobor, Velika Gorica, 

Zagreb i Zlatar, a za UŠP Koprivnica na području 

pet šumarija: Ivanec, Kloštar Podravski, Križevci, Repaš 

i Sokolovac. Izabrani su odsjeci stariji od 30 godina, 

koji su zatim dijagonalno pregledani, u formulare 

su upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih stabala, 

te o broju grmova imele na zaraženim stablima. 

Prebrojavanje je rađeno okularnom metodom (prostim 

okom i dalekozorom), a obavili su ga djelatnici navedenih 

šumarija tijekom zime 2002/03. 

U tablicama 1 i 2 prikazan je broj pregledanih odjela 

i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim 

jedinicama za žutu imelu na kitnjaku, odnosno 

lužnjaku za područje UŠP Zagreb. Isto to prikazano 

je za područje UŠP Koprivnica u tablicama 4 i 5. 

Za bijelu imelu podaci o pregledanim odjelima i stablima 

prema šumarijama, gospodarskim jedinicama i domaćinima 

prikazani su u tablici 3 (UŠP Zagreb), odnosno 

tablici 6 (UŠP Koprivnica). 

Kartiranje je napravljeno za UŠP Zagreb na osnovi 

digitaliziranih granica gospodarskih jedinica i rezultata 

istraživanja. U programu ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen 

je tematski sloj (karta) u kojemu je na razini 

odsjeka prikazana prostorna raspodjela intenziteta zaraze 

lužnjaka u jednoj, odnosno kitnjaka u dvije gospodarske 

jedinice. Pregledani odsjeci u kojima imela nije 

zabilježena prikazani su sivom bojom, dok su nepregledani 

odsjeci prikazani bijelom bojom. 

Za kitnjak i lužnjak iz gospodarskih osnova izrađena 

je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara 

u pregledanim odsjecima UŠP Zagreb. Baza sadrži podatke 

o bonitetu, ekspoziciji, starosti, sklopu i srednjoj 

nadmorskoj visini. Podaci su obrađeni u StatSoft, Inc. 

(2001), kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost navedenih 

parametara i intenziteta zaraze žutom imelom. 

od 5 % bila je u GJ Popovačka Garjevica, Šumarije 

Popovača (2,1 %) i GJ Limbuš Sava, Šumarije Zagreb 

(3,3 %), dok je između 5 i 10 % zaraženih stabala bilo u 

GJ Zelinske šume, Šumarije Dugo Selo (5,2 %) i u GJ 

Popovačke prigorske šume, Šumarije Popovača (6,5 %). 

Zaraza veća od 10 % utvrđena je u GJ Javorac, Šumarije 

Samobor (13,8 %), GJ Marča, Šumarije Novoselec 

(16,0 %), kao i u GJ Markuševačka gora, Šumarije 

Zagreb (19,8 %), dok je zaraza veća od 20 % zabilježena 

na području GJ Tepec-Palačnik-Stražnik, Šumarije 

Tablica 1. UŠP Zagreb, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak 

zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. 

Table 1 Forest Administration Zagreb, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments, 

number of examined trees and percent of infected trees, according to f to forest offices and management units. 

Broj pregledanih odjela 

Šumarija Gospodarska jedinica 

Broj pregledanih stabala Zaraženih stabala 

Number of Examined 

Forest Office Management Unit 

Number of Examined Trees Infected Trees % 

Compartments 

Dugo Selo Zelinske šume 

3 

382 

5,2 

Novoselec 

Popovača 

Samobor 

Veliki Jantak 

Popovačke prigorske šume 

Javorac 

1 

11 

2 

75 

2.731 

29 

22,67 

6,5 

13,8 

Marča 

Popovačka Garjevica 

Tepec-Palačnik-Stražnik 

5 

20 

3 

294 

2.267 

37 

16,0 

2,1 

21,6 

Zagreb 

Zlatar 

I, 

Sljeme-Medvedgradske šume 

Markuševačka gora 

Limbuš Sava 

Zlatarske prigorske šume 

9 

28 

6 

4 

88 

1.041 

5.317 

329 

155 

15.168 

22,5 

29,2 

3,3 

23,9 

14,2 

108

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pemar, Z. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 107-114 

Samobor (21,6 %), GJ Sljeme-Medvedgradske šume. 

Šumarije Zagreb (22,5 %), GJ Veliki Jantak, Šumarije 

Novoselec (22,7 %) i GJ Zlatarske prigorske šume. 

Šumarije Zlatar (23,9 %). Na zaraženim stablima prosječno 

su bile dvije imele, a najveći broj imela na jednom 

stablu bio je 18 u odjelu 21, GJ Markuševačka 

gora. Šumarije Zagreb. 

Na slikama 112 prikazanje intenzitet zaraze i prostorni 

raspored pregledanih odsjeka kitnjaka za GJ Markuševačka 

gora i GJ Sljeme-Medvedgradske šume. Šumarije 

Zagreb, u kojima je zabilježena značajna zaraza 

žutom imelom. 

Slika 2. UŠP Zagreb: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih 

odsjeka kitnjaka za GJ Sljeme-Medvedgradske 

šume, Šumarija Zagreb. 

Figure 2 Forest Administration Zagreb: intensity of infection and 

the spatial arrangement of examined subcompartments of 

sessile oak in the Management Unit Sljeme-Medvedgradske 

šume, Forest Office Zagreb. 

3.1.2. Žuta imela na lužnjaku 

Slika 1. UŠP Zagreb: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih 

odsjeka kitnjaka za GJ Markuševačka gora, Šumačju 

sedam šumarija: Dugo Selo, Kutina, Novoselec, Po- 

Na hrastu lužnjaku žuta imela praćena je na podrurija 

Zagreb. 

povača, Remetinec, Velika Gorica i Zagreb. Istraživanje 



je provedeno za 10 gospodarskih jedinica i 103 odjela, 

sessile oak in the Management Unit Markuševačka gora, na uzorku od 7.713 stabala. Od ukupnog broja pregledanih 

stabala 9,2 % bilo je zaraženo imelom (tablica Forest Office Zagreb. 

2). 

Tablica 2. UŠP Zagreb, Loranthus europaeus na Quercus robur. broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak 

zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. 

Table 2 Forest Administration Zagreb, Loranthus europaeus on Quercus robur.' number of examined compartments, 

number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units. 

Šumarija 

Forest Office 

Dugo Selo 

Kutina 

Novoselec 

Popovača 

Remetinec 

Velika Gorica 

Zagreb 

Z 

Gospodarska jedinica 

Management Unit 

Duboki Jarak 

Cmovščak 

Rutinske nizinske šume 

Žutica 

Veliki Jantak 

Popovačke nizinske šume 

Obreški lug 

Stupnički lug 

Turopoljski lug 

Limbuš Sava 



Compartments 

1 

10 

4 

14 

7 

13 

12 

23 

15 

4 

103 

Broj pregledanih stabala 

Number of Examined Trees 

178 

486 

139 

1.155 

550 

669 

523 

2.792 

1.008 

213 

7.713 

Zaraženih stabala 

Infected Trees % 

10,7 

5,4 

5,0 

3,3 

8,4 

9,6 

16,83 

11,50 

7,74 

7,51 

9,1 

109

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pemar, Z. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 107-114 

Do 10 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u 

GJ Žutica (3,3 %) i GJ Veliki Jantak (8,4 %) Šumarije 

Novoselec, zatim u GJ Kutinske nizinske šume. Šumarije 

Kutina (5,0 %), slijede GJ Cmovšćak, Šumarije 

Dugo Selo (5,4 %), GJ Limbuš Sava, Šumarije Zagreb 

(7,5 %), GJ Turopoljski lug. Šumarije Velika Gorica 

(7,7 %) i GJ Popovačke nizinske šume. Šumarije Popovača 

(9,6 %). Između 10 i 20 % zaraženih od pregledanih 

stabala bilo je u GJ Duboki Jarak, Šumarije Dugo 

Selo (10,7 %), GJ Stupnički lug (11,5 %) i GJ Obreški 

lug (16,8 %), Šumarije Remetinec. Prosječni broj imela 

na stablu bio je 2, dok je najveći broj bio 12 (odjel 31 d, 

GJ Kutinske nizinske šume. Šumarija Kutina). 

Na slici 3 prikazan je intenzitet zaraze i prostorni 

raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za GJ Stupnički 

lug. Šumarije Remetinec, za koju je na uzorku od 2.792 

stabla zaraza bila 11,5 %. 

Slika 3. USP Zagreb: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih 

odsjeka lužnjaka za GJ Stupnički lug, Šumarija Remetinec. 



pedunculate oak in the Management Unit Stupnički lug, 

Forest Office Remetinec. 

3.1.3. Bijela imela 

Na području UŠP Zagreb, zaraza bijelom imelom 

praćena je za sljedeće vrste potencijalnih domaćina: 

poljski jasen, gorski javor i crna joha (tablica 3). 

Na području šumarije Lipovljani pregledana su 

3.072 stabla poljskog jasena, od kojih je na 2,5 % 

zabilježena bijela imela, a na području Šumarije Kutina, 

na uzorku od 812 stabala, 7,3 % bilo je zaraženo bijelom 

imelom. Zaraza stabala gorskog javora i crne johe 

praćena je na području GJ Markuševačka gora, te je 

za gorski javor iznosila 3,5 %, a za crnu johu 29,7 %, 

ali na razmjerno malom uzorku. 

Tablica 3. UŠP Zagreb, Viscum album: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema 

šumarijama i gospodarskim jedinicama. 

Table 3 Forest Administration Zagreb, Viscum album.- number of examined compartments, number of examined trees and 

percent of infected trees, according to forest offices and management units. 

Domaćin 

Host 

Fraxinus 

angustifolia 

Acer 

pseudoplatanus 

Alnus glutinosa 

Šumarija 

Forest Office 

Kutina 

Lipovljani 

Zagreb 



Kutinske nizinske 

šume 

Josip Kozarac 

Markuševačka 

gora 

Broj pregledanih 

odjela 

Number of 

Examined 

Compartments 

16 

32 

1 

1 


stabala 

Number of 

Examined Trees 

812 

3.072 

57 

37 


Infected 

Trees % 

7,3 

2,5 

3,5 

29,8 

3.1.4. Analiza stanišnih i sastojinskih parametara 

3.1.4.1. Hrast kitnjak 

Istraženi odsjeci nalazili su se na različitim ekspozicijama, 

koje su za analizu bile podijeljene u četiri grupe: 

1. N, NE, NW; 2. S, SE, SW; 3. E; 4. W. Na svim tim 

ekspozicijama bilo je odsjeka zaraženih od 0 do 80 % i 

nije postojala pravilnost koja bi ukazivala na međuovisnost 

ekspozicije i zaraze imelom. Nadmorska visina odsjeka 

bila je od 130 do 750 m. Odsjeci zaraženi više od 

40 % bili su na n.v. između 350 i 700 m. Nije uočena 

korelacija između nadmorske visine i zaraze imelom. 

Bonitet istraženih odsjeka kitnjaka bio je od I do IV/V 

Odsjeci boniteta I i I/II bili su zaraženi 0-22 %, boniteta 

I/II-III 0-60 %, dok su odsjeci slabijega boniteta bili 

zaraženi od 0 do 80 %. Korelacija, međutim nije signifikantna. 

Starost analiziranih odsjeka bila je od 30 do 

110


140 godina. Svi odsjeci stari do 60 godina bili su zaraženi 

0–40 %, a na starijim je odsjecima imela zabilježena 

na 0–80 % pregledanih stabala. S povećanjem starosti 

postoji trend povećanja intenziteta zaraze imelom, 

ali međuovisnost nije signifikantna. Odsjeci uključeni u 

istraživanje imali su potpuni, nepotpuni ili prekinuti 

sklop, no nije utvrđena međuovisnost ovoga čimbenika i 

zaraze imelom. 

3.1.4.2. Hrast lužnjak 

Većina istraženih odsjeka lužnjaka nalazi se na ravnom 

terenu. Analizirani odsjeci nalaze se na nadmorskoj 

visini 95–140 m. Obzirom na razmjerno male razlike 

u nadmorskoj visini, nema značajne međuovisnosti 

toga parametra i intenziteta zaraze lužnjaka žutom 

imelom. Bonitet odsjeka bio je od I do III. Nije utvrđena 

korelacija između boniteta i zaraze imelom. Starost 

analiziranih odsjeka bila je između 30 i 160 godina, a 

70 % odsjeka staro je između 60 i 140 godina. Zaraza 

iznad 20 % zabilježena je samo za odsjeke starije od 

110 godina, međutim sve do starosti od 120 godina ima 

i odsjeka u kojima imela nije prisutna, odnosno s povećanjem 

starosti odsjeka postoji trend povećanja njiho- 

ve zaraze imelom, ali međuovisnost nije signifikantana. 

Sklop je u analiziranim odsjecima bio u rasponu od 

potpunog do prekinutog, međutim nije utvrđena korelacija 

zaraze imelom i toga parametra. 

3.2. UŠP Koprivnica 

3.2.1. Žuta imela na kitnjaku 

Na hrastu kitnjaku žuta imela praćena je na području 

dvije šumarije (Križevci i Sokolovac), 4 gospodarske 

jedinice i 9 odjela, na uzorku od 460 stabala. Od 

ukupnog broja pregledanih stabala 7,8 % bilo je zaraženo 

imelom. 

Intenzitet zaraze imelom različit je za pojedine gospodarske 

jedinice unutar navedenih šumarija (tablica 4), 

a u svima je iznosio manje od 10 %. Od tri pregledane 

gospodarske jedine Šumarije Križevci najveća ja zaraza 

bila u GJ Kalnik-Kolačka (9,7 %), a nešto manja u GJ 

Križevačke prigorske šume (7,0 %) i u GJ Jazmak-Kosturač-Buk-Drobna 

(3,5 %,). U GJ Polum-Medenjak, Šumarije 

Sokolovac zaraženo je bilo 6,5 % pregledanih 

stabala kitnjaka. Na zaraženim stablima prosječno su 

bile 3 imele, a najveći broj imela na jednom stablu bio je 

11 (odjel 80, GJ Kalnik-Kolačka, Šumarije Križevci). 

Tablica 4. UŠP Koprivnica, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala 

i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. 

Table 4 Forest Administration Koprivnica, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments, 


Šumarija 

Forest Office 

Križevci 

Sokolovac 

I, 



Jazmak-Kosturač 

Buk-Drobna 

Križevačke prigorske šume 

Kalnik-Kolačka 

Polum-Medenj ak 



Compartments 

1 

3 

3 

2 

9 



29 

200 

185 

46 

460 



3,5 

7,0 

9,7 

6,5 

7,8 

3.2.2. Žuta imela na lužnjaku 

Na hrastu lužnjaku žuta imela praćena je na području 

dvije šumarije (Križevci i Repaš), 3 gospodarske 

jedinice i 21 odjela, na uzorku od 1.817 stabala. Od 

ukupnog broja pregledanih stabala 11, 9 % bilo je zaraženo 

imelom (tablica 5). 

Najmanja zaraza, 2,1 % zabilježena je u GJ Repaš- 

G. Greda, Šumarije Repaš. U obje pregledne gospodarske 

jedinice Šumarije Križevci zaraza lužnjaka bila je 

iznad 20 % (GJ Jazmak-Kosturač-Buk-Drobna 22,1 %, 

GJ Križevačke prigorske šume 22,3 %). Na zaraženim 

stablima prosječno su bile 4 imele, a najveći broj imela 

Tablica 5. UŠP Koprivnica, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala 

i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. 

Table 5 Forest Administration Koprivnica, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments, 


Šumarija 

Forest Office 

Križevci 

Repaš 

I, 



Jazmak-Kosturač 

Buk-Drobna 

Križevačke prigorske šume 

Repaš-G. Greda 

21 



Compartments 

9 

4 

8 

1.817 



678 

206 

933 

11,9 



22,1 

22,3 

2,1 

111


na jednom stablu bio je 20 (odjel 32, GJ Jazmak-Kosturač-Buk-Drobna, 

Šumarija Križevci). 

3.2.3. Bijela imela 

Na području UŠP Koprivnica, zaraza bijelom imelom 

praćena je za obični bagrem i poljski jasen (tablica 

6). Zaraza bagrema bila je 3,7 % na području GJ Križevačke 

prigorske šume, Šumarije Križevci, na uzorku 

od 191 stabla i jednom imelom na svakom zaraženom 

stablu, te 30,8 % na području GJ Polum-Medenjak, Šumarije 

Sokolovac i prosječno 5 imela na zaraženim stablima, 

ali na uzorku od samo 26 stabala. U GJ Svibovica, 

Šumarije Kloštar Podravski 34,0 % od 97 pregledanih 

stabala poljskog jasena bilo zaraženo imelom, s prosječno 

15 imela na zaraženim stablima, a najveći broj 

imela na jednom stablu bio je 24. 

Tablica 6. UŠP Koprivnica, Viscum album: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, 

prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. 

Table 6 Forest Administration Koprivnica, Viscum album: number of examined compartments, number of examined trees 

and percent of infected trees, according to forest offices and management units. 

Domaćin 

Host 

Fraxinus 

angustifolia 

Robinia 

pseudoacacia 

Šumarija 

Forest Office 

Kloštar 

Podravski 

K„.evc, 

Sokolovac 



Svibovica 

Križevačke 

prigorske šume 

Polum-Medenj ak 

4. RASPRAVA I ZAKLJUČAK 

Usporedbom podataka intenziteta zaraze, vidimo da 

je lužnjak nešto zaraženiji na području UŠP Koprivnica 

(11,9 %) nego UŠP Zagreb (9,2 %), dok je za kitnjak 

obrnuto, odnosno zaraženih je od pregledanih stabala 

na području UŠP Zagreb 14,2 %, a na području UŠP 

Koprivnica 7,8 %. Stanje zaraženosti žutom imelom za 

dvije istražene UŠP možemo usporediti i s rezultatima 

prethodnih istraživanja u drugim podružnicama (Idžojtić 

i dr. 2005a, 2006b, 2006c, 2007c). Za hrast lužnjak 

veća zaraza nego u UŠP Koprivnica zabilježena je samo 

u UŠP Požega (13,7 %). Slična zaraza kao za Za- 

greb i Koprivnicu bila je u UŠP Nova Gradiška (10,5 

%) i Osijek (10,1 %), dok je manji intenzitet zaraze bio 

u UŠP Vinkovci (7,6 %), Bjelovar (7,1 %) i Našice (1,7 

%), u kojoj je do sada zabilježena najmanja zaraza 

lužnjaka žutom imelom u Hrvatskoj. Intenzitet zaraze e 

hrasta kitnjaka bio je veći nego u UŠP Zagreb samo u 

UŠP Našice (17,8 % zaraženih od pregledanih stabala), 

dok je slična zaraza bila u UŠP Požega (13,3 %). U ostalim, 

do sada istraženim podružnicama, zaraza kitnjaka 

bila je manja nego u UŠP Koprivnica (Osijek 7 %, 

Nova Gradiška 4,6 % i Bjelovar 3 %, što je do sada najmanja 

zaraza kitnjaka žutom imelom u Hrvatskoj). 

Prema prethodno navedenim istraživanjima, prosječno 

je na zaraženim stablima lužnjaka i kitnjaka bilo dva 

grma žute imele. Isto toliko grmova prosječno je zabilježeno 

na lužnjaku i kitnjaku na području UŠP Zagreb, 

dok je u UŠP Koprivnica taj broj nešto veći (četiri grma 

imele na lužnjaku i tri grma na kitnjaku). 

Na poljskom jasenu bijela imela prisutna je na 3,5 % 

pregledanih stabala u UŠP Zagreb (zajedno za Šumarije 

112 


odjela 

Number of 

Examined 

Compartments 

2 

3 

1 


stabala 

Number of 

Examined Trees 

97 

191 

26 


Infected 

Trees % 

34,0 

3,7 

30,8 

Discussion and Conclusion 

Lipovljani i Kutina). Prosječno su na zaraženim stablima 

bila 3 grma imele, a najviše je zabilježeno 47 grmova. 

Veća zaraza zabilježena je u prethodnim istraživanjima 

(Idžojtić i dr. 2006b, 2007c) samo za UŠP Nova 

Gradiška (7,3 %, Šumarije Jasenovac, Novska i Stara 

Gradiška), gdje je na jednom stablu zabilježeno 60 grmova 

imele, što je i najveći zabilježeni broj za tu vrstu 

do sada u Hrvatskoj. Manja zaraza bila je u šest šumarija 

UŠP Vinkovci (Cerna, Gunja, Ilok, Otok, Vinkovci i 

Vrbanja), gdje je iznosila 2,7 %, dok u Šumariji Slatina, 

UŠP Našice nije zabilježena. 

U prethodnim je istraživanjima također praćena 

međuovisnost intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka 

žutom imelom i stanišnih i sastojinskih parametara. Utvrđena 

je pozitivna korelacija između starosti i zaraze 

žutom imelom, ali ista, kao niti u ovim istraživanjima, 

nije bila signifikantna. Također je utvrđeno da su sastojine 

lošijeg boniteta bile više zaražene nego sastojine 

boljeg boniteta, a isto tako da su sastojine sa gustim i 

potpunim sklopom bile manje zaražene od onih s nepotpunim 

i prekinutim sklopom. Na području istraživanja 

u ovome radu te su međuovisnosti bile manje 

izražene. Istraženi sastojinski i stanišni parametri 

zajedno s nizom drugih čimbenika vezanih uz ekologiju 

i biologiju žute imele, njenih domaćina, kao i ptica 

koje su vektori njenog širenja, imaju veći ili manji utjecaj 

na rasprostranjenost te imele, odnosno intenzitet 

zaraze na pojedinom području i domaćinu. To su 

složeni ekološki odnosi za čije je tumačenje potreban 

multidisciplinarni pristup, a ovo je istraživanje i to e 

jedan doprinos.


5. ZAHVALA – Acknowledgement 

Na podršci i odobrenju ovoga istraživanja zahvaljujemo 

Službi za ekologiju šuma Hrvatskih šuma d.o.o. zahvaljujemo na odobrenju korištenja kartografskih 

pl. ing. Voditelju UŠP Zagreb, mr. sc. Stjepanu Petrešu, 

Zagreb i rukovoditelju Službe mr. sc. Petru Jurjeviću, podloga i ustupanju potrebnih podataka iz gospodarskih 

osnova. Zahvaljujemo djelatnicima svih šumarija 

kao i prethodnim voditeljima UŠP Zagreb, Darku Vuletiću, 

dipl. ing. i UŠP Koprivnica, Anti Stankoviću, di- koji su na terenu bilježili podatake. 

7. LITERATURA 

ArcView GIS 2002: Environmental Systems Research 

Institute, Inc., version 3.3. 

Babić, D. 2004: Stanje kemijskih elemenata u iglicama 

obične jele (Abies alba Mill.) zaražene bijelom 

imelom (Viscum album ssp. abietis L.) na području 

GJ Litorić, Šumarije Vrbovsko. Sveučilište u 

Zagrebu, Šumarski fakultet, diplomski rad, 31 pp. 

Barney, C. W., F. G. Hawksworth, B. W. Geils 

1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path. 

28: 187–208. 

D om i t ro v i ć , D. 2003: Istraživanje utjecaja bijele 

imele (Viscum album ssp. abietis L.) na prirast 

stabala obične jele (Abies alba Mill.) u Gorskom 

kotaru. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, 

diplomski rad, 26 pp. 

E t t i n g e r, J. 1889: Upliv imele (liepak, Loranthus europeus) 

na prirast drva. Šum. list XIII: 169–172. 

H e g i, G. 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, 

Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 

504 pp. 

Idžojtić, M., R. Pernar, M. Glavaš, M. Zebec, 

D. Diminić 2008: The incidence of mistletoe 

(Viscum album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.) 

on silver fir (Abies alba Mill.) in Croatia. Biologia 

(Bratislava) 63 (1): 81–85. 

Idžojtić, M., M. Zebec, R. Pernar 2007a: Intenzitet 

zaraze hrasta kitnjaka (Quercus petraea 

/Matt./ Liebl.) žutom imelom (Loranthus europaeus 

Jacq.) u Hrvatskoj. 2. hrvatski botanički 

kongres, Zagreb, 20.–22. rujna 2007. Knjiga sažetaka, 

25–26 pp. 

Idžojtić, M., M. Zebec, J. Medak 2007b: The incidence 

of yellow mistletoe (Loranthus europaeus 

Jacq.) on sweet chestnut (Castanea sativa 

Mill.) in northwest Croatia. International Workshop 

on Chestnut Management in Mediterranean 

Countries: Problems and Prospects. 23–25 October 

2007, Bursa, Turkey. Abstract book, 18 p. 

Idžojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, 

J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak 2007c: 

Žuta i bijela imela na području Uprava šuma podružnica 

Našice i Osijek. Šum. list 3–4: 125–135. 

I d ž o j t i ć , M., M. K o ge ln i k , J. F r a n j i ć , Ž. 

Škvorc 2006a: Hosts and distribution of Vis- 

References 

cum album L. ssp. album in Croatia and Slovenia. 

Plant Biosystems 140 (1): 50–55. 


P. Be u k , I. P rg i ć 2006b: Intenzitet zaraze žutom 

i bijelom imelom na području Uprava šuma 

podružnica Vinkovci i Nova Gradiška. Šum. list 

9–10: 399–409. 


B. Bradić, D. Husak 2006c: Žuta imela (Loranthus 

europaeus Jacq.) i bijela imela (Viscum 

album L.) na području Uprave šuma podružnice 

Bjelovar. Šum. list 3–4: 101–111. 

Id ž oj t i ć , M., R. P e r nar, Z. L i s jak , H. Z d e lar, 

M. Ančić 2005a: Domaćini žute imele (Loranthus 

europaeus Jacq.) i intenzitet zaraze na području 

Uprave šuma podružnice Požega. Šum. 

list 1–2: 3–17. 


M. Dasović, N. Pavlus 2005b: Zaraza obične 

jele (Abies alba Mill.) bijelom imelom (Viscum 

album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.) u 

Hrvatskoj. Šum. list 11–12: 559–573. 

I dž oj t ić , M. 2003: Domaćini i rasprostranjenost bjelogorične 

bijele imele (Viscum album L. ssp. album) 

u Hrvatskoj. Šum. list 9–10: 439–447. 

Idž ojt i ć , M., M. K o ge ln i k 2003: Hosts of mistletoes 

in Croatia and Slovenia. In: Abstract book of 

the International Symposium on Vegetation in SE 

Europe, Otočec, Slovenia, May 29–31, 2003, 26 p. 

Idžojtić, M., R. Pernar, Ž. Kauzlarić, M. Abramović, 

D. Janković, M. Pleše 2003: Intenzitet 

zaraze obične jele (Abies alba Mill.) 

imelom (Viscum album L. ssp. abietis /Wiesb./ 

Abrom.) na području Uprave šuma podružnice 

Delnice. Šum. list 11–12: 545–559. 

Kl ep ac , D. 1955: Utjecaj imele na prirast jelovih šuma. 

Šum. list 79: 231–243. 

Pernar, R., M. Bajić, M. Ančić, A. Seletkovi 

ć, M. I d ž o j t i ć 2007: Detection of mistletoe 

in digital colour infrared images of infested fir 

trees. Periodicum Biologorum 109 (1): 67–75. 

P e r n a r, R., M. B a j i ć , D. Vu l e t i ć, M. I d ž o j t ić , 

M. Ančić, A. Seletković 2005: Aerial high 

resolution imaging of the mistletoe for the asses- 

113

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, Ž. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114 

ment of forest decline in fir stands. International STATSOFT, INC. 2004: STATISTICA (data analysis 

Society for Photogrammetry and Remote Sen- software system), version 7. www.statsoft.com. 

sing Symposium. In: Heipke C., K. Jacobsen & Zebec, M., M. Idžojtić 2006: Hosts and distribu- 

M. Gerke (ed.): High resolution Earth Imaging tion of yellow mistletoe, Loranthus europaeus 

for Geospatial Information; Vol. XXXVI, part Jacq. in Croatia. Hladnikia 19: 41–46. 

I/W3, Hannover 17. – 20. 05. 2005., Germany. 

SUMMARY: The intensity of infection of different hosts with yellow mistletoe 

(Loranthus europaeus Jacq.) and white-berried mistletoe (Viscum album 

L. ssp. album) was carried out in the area administered by Hrvatske šume 

d.o.o. (Croatian Forests Co.Ltd.), in the area of 10 forest offices of the Forest 

Administration Zagreb and 5 forest offices of the Forest Administration Koprivnica. 

The investigated hosts were: sessile oak (Quercus petraea /Matt./ 

Liebl.), pedunculate oak (Q. robur L.), narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia 

Vahl), common locust (Robinia pseudoacacia L.), sycamore (Acer pseudoplatanus 

L.) and black alder (Alnus glutinosa /L./ Gaertn.). In the selected 

subcompartments older than 30 years, through a diagonal survey the number 

of infected and non-infected trees, as well as the number of mistletoe plants 

on infected trees was registered. The intensity of infection was very different 

in the individual compartments, management units and forest offices. The 

spatial distribution of the intensity of infection of the sessile and pedunculate 

oaks with yellow mistletoe in three management units was shown. 

In the area of the Forest Administration Zagreb from the total number of 

examined sessile oak trees 14.2 % were infected with yellow mistletoe. On the 

average on each of the infected trees there were 2 mistletoe plants, and the largest 

number on one tree was 18. The largest infection was noted in the Management 

Unit Zlatarske prigorske šume, of the Forest Office Zlatar (23.9 %). In 

the area of the Forest Administration Koprivnica 7.8 % of the examined sessile 

oak trees were infected with yellow mistletoe. On the infected trees there were 

3 mistletoe plants on the average, and the largest number of plants on one 

tree was 11. In the Management Unit Kalnik-Kolačka, of the Forest Office 

Križevci, there was the largest infestation (9.7 %). 

In the area of the Forest Administration Zagreb, yellow mistletoe was observed 

on 9.2 % of the examined pedunculate oak trees. On the infected trees there 

were 2 mistletoe plants on the average, and the highest number of plants on one 

tree was 12. The largest infestation was found in the Management Unit Obreški 

lug, of the Forest Office Remetinec, where 16.8 % of the examined trees were 

infected. Yellow mistletoe was present on 11.9 % of the examined pedunculate 

oak trees in the area of the Forest Administration Koprivnica. On the average 4 

mistletoe plants were growing on the infected trees, and the maximum number 

of plants counted on one tree was 20. The most infected management unit was 

Križevačke prigorske šume, of the Forest office Križevci, 22.3 %. 

For the sessile oak a data base of stand and habitat parameters was made 

out of the management facts (elevation, site quality, exposure, age and crown 

closure). The data were analyzed in order to establish whether there is a correlation 

between the mentioned parameters and the intensity of yellow mistletoe 

infestation. 

Out of the total number of examined narrow-leaved ash trees in the area of 

Forest Administration Zagreb (Forest Offices Lipovljani and Kutina), 3.5 %, 

were infected with white-berried mistletoe, with an average of 3 mistletoe 

plants per infected tree; the largest number of plants per tree was 47. 

K e y w o rd s : yellow mistletoe, white-berried mistletoe, pedunculate oak, 

sessile oak, narrow-leaved ash, Croatian Forests Co.Ltd., intensity of infection 

114

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 115-119 

UDK 630* 304 + 964 (001) 

UČINKOVITOST ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA: I DIO 

THE EFFECTIVENESS OF ANTI-VIBRATION GLOVES: PART I 

Vlado GOGLIA*, Josip ŽGELA**, Igor ĐUKIĆ* 

SAŽETAK: Izlaganje vibracijama većeg intenziteta kroz duže razdoblje 

često vodi trajnim oštećenjima dijelova organizma te trajnoj nesposobnosti 

za rad. Taj je problem prisutan i kod mnogih poslova u šumarstvu. Mnoge se 

aktivnosti provode s ciljem da se izbjegnu posljedice izlagana vibracijama. 

Jedna od mjera zaštite od pretjeranog izlaganja vibracijama koje se prenose 

na ruke je i korištenje antivibracijskih zaštitnih rukavica. Ocjena učinkovitosti 

zaštite uporabom antivibracijskih rukavica je složena procedura i često ne 

daje očekivane rezultate. Na tržišu je široka ponuda antivibracijskih rukavica 

različitih prizvođača te je izbor onih koje će najbolje štititi radnika odgovoran 

i složen zadatak. Ocjenu kvalitete rukavica moguće je donijeti primjenom 

postupka ispitivanja istih po proceduri koja je propisana međunarodnim normama 

ISO 10819-1996 i EN ISO 10819-1996 te nacionalnom normom HRN 

ISO 10819-2000, ili ispitivanjem istih u stvarnim- pogonskim uvjetima. Prednosti 

i nedostaci oba načina ispitivanja se obrazlažu u ovome radu. 

K l j u č n e ri j e či : ergonomija, vibracije, antivibracijske rukavice, ispitivanje 

UVOD – Introduction 

Izlaganje rukovatelja mehaniziranim sredstvima ra- jednu od najrizičnijih djelatnosti, kako po povredama 

da vibracijama visoke razine, može imati po njega tra- na radu, tako i po profesionalnim oboljenjima. Profegične 

posljedice. To je problem s kojim se susreću sionalna oboljenja izazvana utjecajem vibracija u šustručnjaci 

zaštite na radu u svim industrijskim grana- marstvu su posebice izražene. Stoga ne čudi čitav niz 

ma. Kako je prema statističkim podacima vidljivo, tre- aktivnosti kako u Hrvatskim šumama d.o.o., tako i na 

ba mu prići s pozornošću. Posljedice izloženosti preko- Šumarskom fakultetu, usmjerenih prema smanjenju 

mjernoj razini vibracija uzrokom su više od 13 % sveu- posljedica izloženosti vibracijama. Da bi se ispravno 

kupnih profesionalnih oboljenja u Republici Hrvatskoj izabrale mjere zaštite, ponajprije treba poznavati priro- 

(K a ci an , N., 1999). Šumarstvo se nažalost kao indu- 

- 

du vibracija koje se prenose na ruke, kao i osjetljivost 

strijska grana prema statističkim podacima svrstava u 

rukovatelja. 

OSJETLJIVOST SUSTAVA ŠAKA – RUKA NA VIBRACIJE 

Hand-arm system vibration sensitivity 

ma dijela ljudskog organizma, multiplicira posljedice. 

To je samo po sebi razumljivo, posebice u slučaju su- 

stava šaka-ruka preko kojega se uglavnom vibracije iz- 

ravno prenose na tijelo rukovatelja. Isto tako stručnoj 

je javnosti poznata činjenica da je sustav šaka-ruka 

Opće je poznata činjenica da svaki dio ljudskog organizma 

ima različite prirodne frekvencije. Izloženosti 

vibracijama čija se frekvencijska karakteristika može 

naći u rezonantnom području s vlastitim frekvencija- 

* Prof. dr. sc. dr. h. c.Vlado Goglia, mr. sc. Igor Đukić, najosjetljiviji na vibracije u frekvencijskom rasponu 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

6-16 Hz (Goglia, 1997; Suchomel, J. i Slancik, 

Mve r. t o sp ši . Jo u s n i s p k Ža g2 e 5 l , a p , p H . r 4 v 2 a 2 ts , k ešu -1 m 0 e0 0 d 0 .o .o a . greb 

M. 2005). Uz frekvencijske karakteristike, razumljivo 

Lj. F. Vukotinovića 2, HR-10000 Zagreb je da su od velikog značaja još dva parametra za ocjenu 

115

V. Goglia, J. Zgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTTVIBJIACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 115-119 

opasnosti izlaganja vibracijama. To su: 

- razine vibracija ili intenzitet i 

- vrijeme izlaganja. 

Stvarni intenzitet vibracija treba promatrati uzimajući 

usporedno u obzir frekvencijsku karakteristiku i 

razinu vibracija unutar relevantnog frekvencijskog 

spektra. Stoga međunarodna norma ISO 5349-1-2001 

nalaže da se u izvješću o mjerenju vibracija obavezno 

navedu vrijednosti vrednovanih ubrzanja po osima. 

Vrednovanje ubrzanja sukladno se Annexu A iste norme 

izračunava prema relaciji: 

Procjene sveukupne izloženosti vibracijama koje se 

prenose na ruke, sukladno se preporukama međunarodne 

norme ISO 5349-1-2001 obavlja vektorskim 

zbrojem komponenata ubrzanja u pojedinim osima, te 

se izračunava prema relaciji: 

2 2 2 

(2) 

Dnevna izloženost, na osnovi koje se procjenjuju 

rizici izlaganja, uključuje i vrijeme izlaganja te se prema 

preporuci izračunava iz relacije: 

hwšx,y,z) Đt(W,,a,,f (1) 

gdje je: WjČi faktor vrednovanja ubrzanja u i-toj terci; 

a;„ je intenzitet ubrzanja vibracija u toj istoj terci u 

mlsČ. Tijek vrijednosti faktora vrednovanja fFČ,; u frekvencijskom 

rasponu zanimljivom sa stajališta izloženosti 

vibracijama (6,3 do 1250 Hz) pokazuje si. 1. 

AČ) = a,Č (4) 

gdje je: Tukupno vrijeme dnevnog izlaganja vibracijama 

intenziteta a;,Č dok je TČ frekventno vrijeme 

(raspoloživo vrijeme od 8 A odnosno 28800 s). Ukoliko 

se tijekom radnoga dana mijenja razina vibracija ili 

se mijenja njihova frekvencijska karakteristika, valja 

dnevnu izloženost izračunati iz relacije: 

1 Č 

Č(8)=JČIČ.v/-7:. (5) 

Slika 1. Krivulja vrijednosti faktora vrednovanja Wjjj za vibracije prenesene na ruke 

Figure 1 Frequency-weighting curve WjČi for hand-transmitted vibration 

gdje je: a;,„ sveukupna izloženost 

vibracijama (rezultantni vektor) 

za i-tu operaciju, AČje broj i-te 

operacije, a TJe vrijeme trajanja te 

iste operacije. 

Imajući na umu sve ranije rečeno, 

dnevna se izloženost može izračunati 

prema relaciji: 

Č(8): 

1 (a L+«AČi+«L)-Či+(«, L2 +«AČ2 +«L2)-Č2 +- + («, hwxN Č ČhwyN Č ČhwzN) ČN (6) 

SMANJENJE DNEVNE IZLOŽENOSTI 

Iz relacije (6) jasno proizlazi da se dnevna izloženost 

radnika može smanjiti na tri načina: 

1) organizacijom na radilištu tj. kombiniranjem radnih 

aktivnosti tijekom smjene 

1) smanjenjem vremena izlaganja 

3) prigušenjem vibracija u onom frekvencijskom rasponu 

u kojem su ruke najosjetljivije. 

116 

- Daily exposure reduction possibilities 

Sve se te mogućnosti smanjenja izloženosti vibracijama 

koriste. U ovome se radu razmatra treći način 

smanjenja dnevnog izlaganja vibracijama - smanjenje 

izlaganja prigušenjem. Kako je poznato, svi ozbiljniji 

proizvođači ručnih mehaniziranih sredstava rada ulažu 

velike napore kako bi prigušili vibracije koje nastaju 

radom pogonskog motora i alata. Prigušenje se obično 

ostvaruje prigušnim elastičnim amortizerim, kao i pri-

V. Goglia, J. Žgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 115-119 

gušnim materijalima na prihvatnim ručkama. Ukoliko 

je razina vibracija na prihvatnim ručkama i nakon mjerenja 

prije spomenutih prigušnih elemenata iznad dopuštene 

razine, radnicima koji rukuju takvim sredstvima 

sugerira se uporaba antivibracijskih rukavica. Međutim, 

treba istaći velik broj znanstvenika s rezervom gleda na 

učinkovitost njihove primjene (Koton, 2002). O njihovoj 

učinkovitosti stručna javnost je upoznata vrlo 

malo ili nikako. Kakve rukavice treba koristiti, rasprave 

su koje se vode dugi niz godina, a da se pravi čimbenici 

u tim raspravama uopće ne koriste. Pri izboru rukavica 

na raspolaganju stoji velik broj proizvođača koji 

kao prigušne elemente u rukavicama ugrađuju razne 

materijale. Učinkovitost pojedinih rukavica u prigušenju 

vibracija upitna je, te ju treba pobliže upoznati. 

No, prije nego li se pozabavimo ispitivanjem prigušnih 

svojstava rukavica, treba spomenuti koji su sve zahtjevi 

kojima rukavice moraju udovoljiti. Rukavice moraju 

biti gipke kako bi omogućile nesmetano rukovanje u 

svim uvjetima. Moraju imati dobra toplinsko-izolacijska 

svojstva, moraju pružati zahtijevanu razinu zaštite 

od mehaničkih povreda, te na kraju trebaju omogućiti 

prigušenje vibracija. 

Pozabavit ćemo se ovim posljednjim zahtjevom, 

iako treba naglasiti da i neki od prethodno spomenutih 

mogu izravno utjecati na izloženost vibracijama kao 

osjetljivost sustava šaka-ruka. Tako primjerice krute 

rukavice smanjuju prihvatnu silu, brzo umaraju rukovatelja, 

pa se sa sredstva kojim se ridcuje, na ruke rukovatelja 

prenose vibracije sve viših razina. Isto tako 

slabija toplinsko izolacijska svojstva omogućuju pothladivanje 

ruku rukovatelja te povećavaju njihovu 

osjetljivost na vibracije. 

ISPITIVANJE ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA - Antivibration gloves testing 

Ispitivanje prigušnih svojstava rukavica može se 

načelno provesti na dva načina: 

1) ispitivanje prigušnih svojstava u skladu s preporukama 

sadržanima u normama i 

2) ispitivanje u stvarnim - pogonskim uvjetima. 

adi) Metodu mjerenja i ocjenjivanja vibracijskog 

prijenosnog faktora antivibracijskih rukavica propisuju 

norme ISO 10819-1996 i EN ISO 10819-1996. Ista 

je norma na engleskom jeziku 2000. godine preuzeta 

kao hrvatska norma pod oznakom HRN EN ISO 

10819-2000. Normom se određuje metoda laboratorijskog 

mjerenja, analize rezultata mjerenja i izvještavanja 

o prigušnim svojstvima rukavica za vibracije koje 

se s prihvatnih ručki prenose na ruke rukovatelja u frekvencijskom 

rasponu od 31,5 do 1250 Hz. U normi se 

posebno naglašava da na razinu vibracija koje se 

prenose preko rukavice na ruku može utjecati velik 

broj utjecajnih parametara, pa se stoga rezultati 

dobiveni propisanom metodom ispitivanja ne mogu 

koristiti za ocjenu rizika po zdravlje rukovatelja 

uslijed izloženosti vibracijama. U uvodu se naglašava 

da je norma razvijena kao odgovor na rastuće zahtjeve 

za zaštitom ljudi od rizika prekomjernom izlaganju 

vibracijama koje se prenose na ridce. Isto se tako 

jasno naglašava činjenica da prema postojećim saznanjima 

ne postoje okolnosti u kojima su rukavice pokazale 

prigušna svojstva koja bi spriječila posljedice od 

vibracija. Prema svim dosadašnjim saznanjima, zaštitne 

rukavice ne osigiffavaju značajno prigušenje vibracija 

u frekvencijskom području ispod 150 Hz. Imajući 

na umu da su ruke najosjetljivije upravo u tom frekvencijskom 

području, samo je po sebi jasno da rukavice 

ne mogu pružiti zaštitu koju očekujemo. Štoviše, 

neki tipovi rukavica čak pojačavaju vibracije u najosjetljivijem 

frekvencijskom rasponu. Norma propisuje 

postupak mjerenja vibracija koje se prenose na dlan 

te ne daje uvid u prijenos vibracija na prste. Budući da 

se ocjena zaštite koju pružaju ridcavice može dati tek 

onda kada se utvrdi prijenosni faktor prema prstima, 

navodi se niKnost određivanja drukčijeg mjernog postupka 

kojim će se utvrditi i taj prijenosni faktor. 

Tijekom mjerenja operater se smješta na postolje 

elastično ovješeno, prima ručku sustava s mehaničkim 

pobuđivanjem. Shematski prikaz mjernog sustava dan 

je na si. 2. Tijekom mjerenja nadziru se i prihvatna i posmična 

sila, te ih u izvješću o rezultatima mjerenja treba 

navesti. Tijekom mjerenja treba održavati prihvatnu silu 

u rasponu 30 ± 5 jVte posmičnu silu u rasponu 50 ± 8 JV. 

Temperatura i vlažnost unutar prostora u kojemu se ispitivanje 

obavlja također su definirani (20 ± 5 "C; relativna 

vlažnost 70 %). Za ocjenu prigušnih svojstava 

Slika 2. Shematski prikaz sustava za ispitivanje antivibracijskih 

rukavica 

Figure 2 Schematic representation of the antivibration gloves testing 

system 

117

V. Goglia, J. Zgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTTVIBJIACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 115-119 

rukavica rabe se dva vibracijska spektra (M i H) kako 

to pokazuje si. 3. Kod svakog vibracijskog spektra istovremeno 

se mjere vibracije na referentnoj točki prihvatne 

ručke, kao i na dlanu operatera sa i bez rukavice. 

Na temelju rezultata mjerenja izračunavaju se vredcijskog 

spektra M je dovoljno da bude < 1, iako se 

radi o frekvencijskom rasponu značajnijem sa 

gledišta osjetljivosti ruku na vibracije. Za prijenosni 

faktor kod vibracijskog spektra H traži se da bude 

< 0,6. Traži se da rukavice pokažu znatno bolja 

prigušna svojstva kod viših 

frekvencija, iako se radi o području 

vrlo niske osjetljivosti sa 

stajališta sustava šaka-ruka. 

I. I za one rukavice koje udovoljavaju 

kriterijima koji se postavljaju 

za "antivibracijske rukavice", 

napominje se da to ne znači 

da će uporaba takvih rukavica 

otkloniti rizik izlaganja vibracijam. 

Samo po sebi se nameće pitanje 

svrsishodnosti takvih ispitivanja. 

Nedostatke propisane 

norme iznose u svojim radovima 

i drugi istraživači (Griffin, 

998; Hewitt, 1998; Dong et 

al. 2002; Reynolds, D. D. i 

Wolf, E. 2005). 

Slika 3. Spektri vibracija M i H tijekom ispitivanja antivibracijskih rukavica 

Figure 3 Spectra M and H during anti-vibration gloves testing 

novane vrijednosti ubrzanja vibracija, te se njihovim 

omjerom određuje prijenosni faktor za oba vibracijska 

spektra. Norma sugerira da se za "antivibracijske rukavice" 

ne mogu smatrati one koje ne udovoljavaju kriterijima: 

- prijenosni faktor za vibracijski spektar M < 1 

- prijenosni faktor za vibracijski spektar H < 0,6. 

Nakon što je provedeno ovo zasigurno složeno utvrđivanje 

vrijednosti prijenosnih faktora u normi, jasno se 

naglašava da udovoljavanje kriterijima ne podrazumijeva 

da će uporaba takvih rukavica otkloniti rizik 

izlaganja vibracijama. Treba istaknuti neke nelogičnosti 

sadržane u normi: 

1. Već se u Uvodu ističe da prema postojećim saznanjima 

ne postoje rukavice koje mogu učinkovito 

prigušiti vibracije. Ipak, propisuje se skup i kompliciran 

postupak ispitivanja njihovih prigušnih svojstava 

2. Prigušna se svojstva ispituju u frekvencijskom rasponu 

koji nije toliko zanimljiv sa stajališta rizika od 

izlaganja vibracijama, prijenosni faktor kod vibraad2) 

Mjerenje prigušnih svojstava zaštitnih rukavica 

u stvamim-pogonskim uvjetima podrazumijeva 

mjerenje vibracija na prihvatnim ručkama te na ruci 

rukovatelja onda kada se između ručke i ruke stavi 

zaštitna rukavica. Mjerenja se obavljaju u frekvencijskom 

rasponu koji je odličujući za procjenu rizika izlaganja 

vibracijama tj. u području najveće osjetljivosti. 

Ispitivanja se obavljaju na ručkama mehaniziranih 

sredstava rada na kojima rukavice i trebaju pokazati 

svoja zaštitna svojstva. Ispitivanja se obavljaju pri 

režimima rada koji su najzastupljeniji tijekom rukovanja 

određenim mehaniziranim sredstvom rada. Odnos 

između rezultantnih vektora vrednovanih ubrzanja dobivenih 

mjerenjem uz uporabu određenog tipa zaštitnih 

rukavica i bez njih služi kao mjerilo njihove prigušne 

učinkovitosti. Ovakva je metoda ispitivanja primijenjena 

pri ispitivanju rukavica na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu uz suradnju stručnjaka zaštite na radu 

Hrvatskih šuma d.o.o.. Ispitan je veći broj različitih 

tipova zaštitnih rukavica. Ispitivanjem su dobiveni vrijedni 

rezultati s kojima će stručna javnost detaljnije biti 

upoznata u drugom dijelu ovoga rada. 

Ispitivanje prigušnih svojstava antivibracijskih rukavica 

po procediffi koju propisuju međunarodne norme 

ISO 10819-1996 i EN ISO 10819-1996 te nacionalna 

norma HRN ISO 10819-2000, ne daju rezultate koji 

118 

ZAKLJUČAK - Conclusion 

se s pouzdanošću mogu koristiti za ocjenu kvalitete pojedinih 

tipova antivibracijskih rukavica. Takav zaključak 

sugeriraju i same norme kako je to u prethodnom 

tekstu i naglašeno. Nasuprot njima, mjerenje razine vi-

V. Goglia, J. Žgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 115-119 

bracija u pogonskim uvjetima na sredstvima rada na 

kojima će se određeni tip rukavica i koristiti, koji je 

razvijen na Šumarskom fakultetu u Zagrebu uz suradnju 

stručnjaka zaštite na radu Hrvatskih šuma d.o.o., 

zasniva se na znatno jednostavnijem postupku mjerenja 

i na realnijoj procjeni antivibracijskih svojstava zaštitnih 

rukavica. 

LITERATURA – References 

Goglia, V. 1997. Ergonomic parameters of forest 

mechanisation – measuring and evaluation problems. 

Mehanizacija šumarstva 22, 209–217. 

S u c h o m e l , J., M. S l a n c i k , 2005. Influence of some 

ergonomic criterims on modelling and optimization 

technology in forestry. Proceedings of 

the International Conference „Management of 

human potential in enterprises“, Zilina, 354–359. 

Kacian, N., 1999. Occupational diseases in Croatia, 

Work and Safety 3(1), 83–89. 

Koton, J., 2002. Prevention of hand-arm vibration 

syndrome by using antivibration gloves. Medycyna 

Pracy, 53, 423–431. 

G r iff n , M. J. 1998. Evaluating the effectiveness of 

gloves in reducing the hazards of hand-transmitted 

vibration. Ocupational and Environmental 

Medicine, 55, 340–348. 

Hewitt, S. 1998. Assessing the performance of antivibration 

gloves – a possible alternative to ISO 

10891-1996. Annals of Occupational Hygiene, 

42, 245–252. 

Dong, R. G., T. W. McDowell, D. E. Welkome, 

W. P. Smutz, A. W. Schopper, C. Warren, 

J. Z. Wu, S. Rakheja, 2003. On-the hand measurement 

methods for assessing effectiveness 

of anti-vibration gloves. International Journal of 

Industrial Ergonomics, 32, 283–298. 

Reynolds, D.D., E. Wolf, 2005. Evaluation of antivibration 

gloves test protocols associated with 

the revision of ISO 10819. Industrial Health, 43, 

556–565. 

ISO 10819-1996. Mechanical vibration and shock – 

Hand-arm vibration – Method for the measurement 

and evaluation of the vibration transmissibility 

of gloves at the palm of the hand. International 

Standard Organization, Geneva. 

ISO 5349-1-2001. Mechanical vibration – Measurement 

and evaluation of human exposure to hand 

transmitted vibration. Part 1: General requirements. 

International Standard Organization, Geneva. 

HRN EN ISO 10819-2000. Mehaničke vibracije i udari 

– Vibracije ruke – Metoda mjerenja i ocjenjivanja 

vibracijskog prijenosnog faktora rukavica 

na dlanu ruke (ISO 10819:1996; EN ISO 

10891:1996). Državni zavod za normizaciju i 

mjeriteljstvo, Zagreb. 

SUMMARY: Exposure to vibration of higher intensity over a longer period 

of time often causes permanent health damages. Occupational deseases play 

an important role in many activities in forestry, too. Among many protective 

measures taken against excessive exposure to hand-transmitted vibration is 

the use of anti-vibration gloves. The assessment of their efectiveness is a complex 

procedure which doesn't always yeald expected results. 

There is a number of anti-vibration gloves available nowdays and it is a 

very responsible taks to make the right choice. The vibration transmissibility 

of the anti-vibration gloves can be assessed by using measurement and evaluation 

procedures prescribed by ISO 10819-1996 and EN ISO 10819-1996 

as well as the National Standard HRN ISO 10819-2000, or by field-testing. 

The paper deals with advantages and disadvantages of these two assessment 

methods. 

K e y w ord s : ergonomics, vibration, anti-vibration gloves, testing 

119

120

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS 

UDK 630* 923 + 231 + 242 + 245 

Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 

UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI 

PRIVATNIH ŠUMA U GORSKOM KOTARU 

SILVICULTURAL TREATMENTS AS A METHOD OF INCREASING 

THE VALUE OF PRIVATE FORESTS IN GORSKI KOTAR 

Slavko MATIĆ*, Damir DELAČ** 

SAŽETAK: U radu su izneseni podaci o privatnim šumama Gorskog kotara 

koje zauzimaju 22 % od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta. Izneseni 

su temeljni stanišni podaci i podaci o šumskim zajednicama u kojima se 

one razvijaju, kao i strukturni pokazatelji koji daju realnu sliku njihovog današnjeg 

stanja. Iako su ove šume, za razliku od ostalih privatnih šuma kod 

nas, već 30 godina uređene, one još uvijek pokazuju sve slabosti koje su 

uočljive i u ostalim privatnim šumama (usitnjenost, mala drvna zaliha i dr.). 

Zbog toga valja istaći da je velika pogreška danas svrstavati ove šume e u raz- 

nodobne, jer su one u stvarnosti 60 % visoke regularne, 13 % panjače , a 27 % 

preborne šume. Opisani su uzgojni zahvati i drugi radovi koje u njima treba 

provoditi, kako bi im se povećala gospodarska i općekorisna vrijednost. Izneseni 

su podaci o strukturnim pokazateljima tih šuma na površini cijelog Gorskog 

kotara, koji ustvari na najbolji način ocrtavaju njihovo današnje stanje, 

posebno glede gospodarske i općekorisne vrijednosti. Opisani su zahvati njege 

i obnove koje treba provoditi u prebornim šumama putem prebornih sječa, 

kao i zahvati njege i obnove u regularnim šumama visokog i niskog uzgojnog 

oblika. Preporučeni su radovi njega i popunjavanje s plemenitim vrstama 

bjelogorice i crnogorice onih površina na kojima se danas događa prirodna 

sukcesija pionirskih vrsta drveća. Preporučene su i opisane one vrste drveća 

koje su prikladne za podizanje kultura plemenitih, brzorastućih i tržišno vrijednih 

vrsta bjelogorice i crnogorice na napuštenim pašnjačkim i drugim površinama. 

Posebno je istaknuta važnost organizacije radova na pridobivanju 

i plasiranju na tržište drva za bioenergiju nakon izvedenih zahvata njege, podizanja 

i obnove šuma. 

Ključne riječi: preborne šume, regularne šume, raznodobne šume, 

njega, pomlađivanje, pionirske vrste, šumske kulture, bioenergija. 


Gorski kotar je najšumovitiji dio Hrvatske. Gorani 

su oduvijek njegovali specifičan odnos prema šumi, 

znajući živjeti s njom i od nje, vodeći brigu o potrajnosti 

šumskoga kompleksa, shvaćajući ga uvjetom svoga 

boljitka i opstanka na tom području. 

* Akademik Slavko Matić, Hrvatska akademija znanosti 

i umjetnosti, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, Zagreb 

** Damir Delač, dipl. ing. šum., Hrvatsko šumarsko društvo, 

Trg Mažuranića 11, Zagreb 

Sve do početka izgradnje Lujzinske ceste Rijeka- 

Delnice-Karlovac, šume Gorskog kotara bile su pod 

slabijim utjecajem čovjeka. U to vrijeme su to bile pretežno 

prašume bukve s manjom primjesom jele (Klepac 

1953). Nakon dovršenja ceste 1809. počinje intenzivnije 

iskorištavanje šuma i to uglavnom bukovine, 

koja je u to doba bila gospodarski interesantnija 

vrsta drveća. Bukva se, uglavnom, koristila za proizvodnju 

drvenog ugljena i pepela, koji su se morskim 

putem transportirali u druge zemlje (Matić 1983). 

121

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 

Sječom bukovih stabala naglo se širi jela, te u omjeru 

smjese preuzima dominaciju nad bukvom, a ponegdje 

je skoro i istiskuje. Prema podacima Franciskov 

i ća (1938 i 1939) i Š a f ara (1968) vidljivo je da se 

u razdoblju od 1875. do 1938. godine na području šuma 

vlastelinstva Thurn-Taxis, koje je u to doba upravljalo 

s većim dijelom šuma Gorskog kotara, više sjeklo 

bukve nego jele. Isto tako iz tih podataka vidi se da je 

bukva dominirala u omjeru smjese tih sastojina. Šumarski 

stručnjaci toga doba, nemilice su sjekli bukvu, 

forsirajući uvijek i na svakom mjestu jelu i smreku. 

Sječa bukve i forsiranje četinjača u to je doba bio 

trend europskog šumarstva. To je vrijeme kada u zapadnoj 

Europi nestaju klimatogene šume bukve, jele i 

drugih vrsta drveća koje ustupaju mjesto, u ono vrijeme, 

gospodarski interesantnijoj smreki. Imajući u vidu 

današnje stanje jelovih prebornih šuma kod nas, koje je 

obilježeno sušenjem jele i agresivnim širenjem bukve, 

opravdano je upitati se da li bukva ponovno zauzima 

svoja staništa i u prirodnom procesu sukcesije, potpomognutom 

današnjim manje vlažnim stanišnim uvjetima, 

istiskuje jelu. 

Skoro 250-godišnja tradicija gospodarenja šumama 

u državnom vlasništvu, temeljena na planiranju po Gospodarskim 

osnovama, koje su provođene po stručno 

obrazovanim kadrovima, rezultiralo je visokim standardima 

u gospodarenju šumama, posebno na području 

naših prebornih šuma. 

Kvaliteta osnova gospodarenja u određenom razdokladu 

sa stupnjem razvoja šumarske zna 

blju bila j 

nosti toga vremena. Teško je i neobjektivno izvoditi 

zaključke o kvaliteti tih osnova samo usporedbom prvih 

podatka o inventarizaciji naših prebornih šuma, 

sadržanih u instrukcijama, šumskom redu s pripadajućom 

mapama, koje je 1765. izradio i prezentirao kapetan 

ingenieur J. C. Franzoni, s današnjim osnovama 

gospodarenja. Međutim, od toga je značajnije izvesti 

zaključak da je preko dva stoljeća duga tradicija organiziranog 

gospodarenja s prebornim i ostalim šumama 

imala značajan i pozitivan utjecaj na razvoj šumarske 

struke i gospodarenja šumama u Hrvatskoj. 

To je imalo utjecaja i na razvoj privatnih šuma, posebno 

u Gorskom kotaru, u kojima se već 30 godina 

izrađuju Programi gospodarenja, za razliku od većeg 

dijela privatnih šuma Hrvatske, koje su još uvijek neuređene. 

Želja nam je da privatne šume Gorskog kotara budu 

još kvalitetnije. To će se postići jedino onda ako se šumovlasnici 

upute u takve načine njege i obnove koji su 

prilagođeni današnjim stanišnim (klima, tlo, nagnutost 

terena) i strukturnim osobinama šuma, uvažavajući njihove 

gospodarske i općekorisne vrijednosti. Samo na 

taj način mogu unaprijediti šumsku proizvodnju i povećati 

vrijednost svojih šuma. 

OPĆI PODACI O STANIŠNIM UVJETIMA I ŠUMSKIM 

ZAJEDNICAMA GORSKOG KOTARA 

General data on site conditions and forest communities in Gorski Kotar 

122 

Gorski kotar, u užem smislu, proteže se na području 

9 općina i to: Vrbovsko, Ravna Gora, Brod Moravice, 

Skrad, Mrkopalj, Delnice, Lokve, Fužine i Čabar (slika 

1). Njegova ukupna površina je 1 273 km2 (127300 ha) 

od čega je 74 % površine obraslo šumama. 

Nalazi se u području visokog krša s prosječnom 

nadmorskom visinom od 700-900 m, s koje se izdižu 

planine do iznad 1500 m. Naglo i strmo se izdiže iznad 

Kvarnera, dok je prilaz iz unutrašnjosti blaži i postupičniji. 

Najniži dijelovi nalaze se uz rijeku Kupu oko 

250 m nv. 

Prema Pernaru (2001) geološku građu Gorskog 

kotara karakteriziraju naslage različitih starosti od karbona 

do holocena. U litološkom i pedogenetskom smislu 

najznačajnije stijene i matični supstrati su kredni i 

jurski vapnenci i dolomiti, trijaski dolomiti i vapnene 

breče. U litološki sastav glineno-pješčenjačke serije 

ulaze glineni škriljci, pješčenjaci i sitnozrni konglomerati. 

Na vapnenačkoj podlozi formira se smeđe tlo i smeđe 

ilimerizirano o tlo na vapnencima. U vrtačama dubo- 

ka, deluvijalna i ilimerizirana tla, a na krševitijim dijelovima 

crnica, posmeđena crnica i plitko smeđe tlo na 

vapnencu. 

Na miješanoj dolomitno-vapnenačkoj podlozi javljaju 

se plitka, smeđa tla i rendzine. 

Distrična smeđa tla, smeđe podzolasto tlo, podzol, 

su tla formirana na glinenim pješčenjacima, sitnozrnim 

konglomeratima s pješčenjacima krupnoga zrna. 

Prema Seletkoviću (2001) područje Gorskog kotara 

najvećim djelom pripada razredu snježno-šumske 

(borealne) klime i umjereno tople kišne klime s više područja, 

koje je prema Köppenu razvrstana u klimu tipa 

Cfsbx’’. To je umjereno topla kišna klima, nema sušnoga 

razdoblja, oborine su jednoliko razdijeljene na cijelu 

godinu, najsuši dio godine pada u toplo godišnje doba. 

Maksimumu oborine u početku toploga dijela godine 

pridružuje se maksimum u kasnoj jeseni, koji je veći od 

prvoga. Klima je kontinentalna s maritimnim utjecajem, 

s prosječnom godišnjom temperaturom od oko 7 ºC, 

gdje srednje mjesečne negativne temperature u siječnju 

–2 ºC, veljači –0,8 ºC i prosincu –0,5 ºC. Na mrazištima 

temperatura zna pasti i do –35 ºC (Zalesina 1968.). Ljeti 

su temperature najviše u dolini Kupe. Zime su duge,

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJEJIA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146 

Slika 1. Karta Gorskog kotara s pripadajućim općinama 

Figure 1 Map of Gorski Kotar with municipalities 

oštre i sa snježnim pokrivačem u prosjeku godišnje 106 

dana. Ljeta su kratka, svježa i vrlo ugodna. Vlage ima u 

izobilju (prosječna zračna vlaga 80 %) što pogoduje 

bujnosti šumskog pokrivača i čestoj magli. Prosječno 

padne oko 2000 mm oborina; Skrad 1670, Zalesina 

1886 mm, Delnice 2177 mm, Fužine 2710 mm, Platak 

3369 mm, a Lividraga gotovo 4000 mm. 

Područje Gorskog kotara je najvećim dijelom obilježeno 

s bukovim i bukovo-jelovim šumama koje su 

prostorno raspoređene u skladu s osobinama staništa. 

Na ovom mjestu donosimo temeljne podatke o najznačajnijim 

šumskim zajednicama Gorskog kotara. 

Brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio 

orvalae-Fagetum sylvaticae Ht. 1938) 

Brdska bukova šuma u Hrvatskoj smatra se optimumom 

bidcove šume kod nas (Vukelić i Baričević 

2003). U dinarskom području raste najčešće na smedem 

tlu na vapnencu i crnici na vapnencu. U sloju drveća 

prevladava edifikator bukva. U nižim područjima 

primiješani su još hrast kitnjak i obični grab, a u višim 

gorski javor, mliječ, obični jasen i gorski brijest. Sloj je 

grmlja često vrlo bogat. 

Bukova šuma s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae 

Ht. 1950) 

Acidofilna bukova šuma s rebračom pridolazi samo 

fragmentarno u Gorskom kotaru i to u oklolici Crnoga 

Luga i Broda na Kupi. 

Razvoj ove zajednice uvjetovanje silikatnom podlogom 

na kojoj se razvijaju smeđa kisela tla koja su na 

strmim nagibima podložna eroziji. 

U flomom sastavu prevladavaju biljke acidofilnih 

europskih bukovih i hrastovih šuma uz učešće nekih 

koje toj fitocenozi daju prijelazno obilježje prema acidofilnim 

šumama četinjača (Vukelić i Baričević 

2003). Na degradiranim staništima ove fitocenoze podižu 

se šumske kulture četinjača. 

Dinarska bukovo-jelova šuma (Abieti-Fagetum dinaricum 

Treg. 1957J 

Dominantna asocijacija na području Gorskog kotara 

koja uspijeva na vapnencima i dolomitima a gospodari 

se, odnosno njeguje i pomlađuje, prebomim načinom. 

Pravilnim gospodarenjem zadržava prebomu 

strukturu koja takvim sastojinama osigurava optimalno 

pomlađivanje i maksimalan prirast. Ovo je najraspro- 

123


stranjenija i najvrjednija preborna sastojina na području 

Gorskog kotara. 

Prema Vukeliću i Baričeviću (2001) ova asocijacija 

je u prvim istraživanjima nazvana Fagetum 

croaticum australe abietetosum (Horvat 1938), nakon 

toga i najčešće Abieti-Fagetum dinaricum, a u novijim 

radovima opisana je pod imenom Omphalodo-Fagetum. 

Razlozi tomu leže u činjenici što do danas neka 

pitanja nisu riješena na zadovoljavajući način, posebno 

kada je riječ o sintaksonomskoj problematici panonsko 

bukovo-jelove šume i asocijacije Abieti-Fagetum. 

Pridolaze na nadmorskim visinama od 600 do približno 

1100 m na karbonatnim supstratima, svim ekspozicijama 

i na raznim nagibima . 

Ova asocijacija ima veći broj subasocijacija, varijanta 

i facijesa. Glavne vrste drveća u ovoj asocijaciji 

(Abieti-Fagetum dinaricum) su: obična jela (Abies alba 

Mill), obična bukva (Fagus sylvatica L.), gorski javor 

( Acer pseudoplatanus L.) i gorski brijest (Ulmus 

glabra Huds.) 

Jelova šuma s rebračom (Blechno-Abietetum Ht. 

1950) 

Ova zajednica dolazi u visokogorskom pojasu, na 

onim prostorima gdje su stijene silikatnoga sastava. Na 

području Gorskog kotara nalazimo je u široj okolici jezera 

Lokvarka i Bajer, u Sungerskom lugu i Zalesini i u 

dolinama između Skrada i Ravne gore, na nadmorskim 

visinama od 670 do 950 m. 

Florni je sastav osobit zbog izrazito acidofilnih vrsta 

biljaka. U sloju drveća je jela, sloj grmlja nije izražen, 

a u prizemnom je rašću s najvišim stupnjem 

udjela paprat Blechnum spicant, po kojoj je asocijacija 

i dobila ime. 

Gorska smrekova šuma s pavlovcem (Aremonio- 

Piceetum abietis 

a 

Ht. 1950) 

Razvija se na dubokim, lesiviranim tlima tipa kalkokambisol, 

na terenima blagih reljefnih formi, u prostranim 

uvalama i u vrtačama. Takvi tereni su najčešće 

pod jakim utjecajem mraza na kojeg je smreka otporna, 

kao i na niže temperature zraka i povećanu vlažnost. 

U sloju drveća prevladava smreka koja daje glavno 

obilježje izgledu asocijacije i svojstvena je vrsta 

drveća. 

Jelova šuma s milavom (Calamagrostio-Abietetum 

Ht. 1950) 

U ovu zajednicu pripadaju jelove šume koje se razvijaju 

na kamenim blokovima i teškim edafskim prilikama. 

U usporedbi s drugim šumskim zajednicama ta zajednica 

zauzima redovito male površine, rijetko veće od 

10 ha, a najviše ih ima podno Risnjaka, u smjeru jugoistoka 

prema Crnomu lugu, kao i Park šuma Golubinjak. 

U sloju drveća je svojstvena i dominantna jela, a primiješane 

su pojedinačno smreka i lipa, prema kojima su 

izdvojene dvije subasocijacije: piceetosum u višim i 

tilietosum u nižim položajima terena (R a u š 1987). 

Pretplaninska bukova šuma s urezicom (Homogino 

alpinae-Fagetum sylvaticae /Ht. 1938/ Borh. 1963 

Na visini od 950 do 1500 metara bukva u dinarskim 

planinama u Hrvatskoj ponovno gradi snažan vegetacijski 

pojas. 

U sloju drveća prevladava bukva, primiješan joj je 

gorski javor. Sloj grmlja čine vrste pretplaninskoga pojasa, 

kao što su Salix grandifolia, Rubus saxatilis, Rosa 

pendulina i dr. Ova sastojina na nižim nadmorskim visinama, 

na manjim nagibima i tamo gdje postiže veće 

dimenzije ima gospodarski karakter, dok u višim i strmijim 

položajima ima zaštitnu ulogu. 

NEKI STRUKTURNI POKAZATELJI PRIVATNIH ŠUMA 

GORSKOG KOTARA 

Some structural indicators of private forests 

in Gorski Kotar 

Šume privatnih šumoposjednika u Hrvatskoj, na 

osnovi podataka Šumsko-gospodarske osnove Šumskogospodarskog 

područja Republike Hrvatske, zauzimaju 

površinu od 581 770 ha, što je 22 % od ukupne 

površine šuma i šumskih zemljišta u Republici Hrvatskoj, 

a koja iznosi 2 688 687 ha. Ukupna drvna zaliha u 

privatnim šumama Hrvatske iznosi 78 301 000 m3, što 

je 20 % od ukupne drvne zalihe cijelog šumsko-gospodarskog 

područja. Prosječna drvna zaliha je 163 m3/ha, 

a prirast 4,4 m3/ha ili 2,7 %. 

U tablici 1. i slici 2. prikazani su podaci o površinama 

državnih i privatnih šuma u Gorskom kotaru. Ovi 

se podaci odnose na privatne šume bivše općine Delni- 

124 

Tablica 1. Površina šuma bivše općine Delnice 

Table 1 Forest area of the former municipality of Delnice 

Vlasništvo 

Ownership 

Državne šume 

State forest 

Privatne šume 

Private forest 

Ukupno 

Total 

Obraslo 

Forested 

75297 

18228 

93525 

Površina šuma 

Forest area 

ha 

Neobraslo 

Non-forested 

82259 

23816 

106075


ce te općina Čabar i Vrbovsko. Od 

ukupne površine šuma i šumskog 

zemljišta koja iznosi 106 075 ha u privatnom 

vlasništvu je 22,5 % površine. 

U tablici 2. prikazana je površina šuma 

po gospodarskim jedinicama za tri 

navedene općine, kao i drvna zaliha po 

hektaru cmogoričnog i bjelogoričnog 

drveća. Iz tabhce je vidljivo daje ukupna 

prosječna drvna zaliha 148 mČ/ha, od 

čega se 42 mČ/ha ili 28 % odnosi na crnogoricu, 

a preostali 106 mČ/ha ili 72 % 

je bjelogorica. Najveća prosječna drvna 

zaliha nalazi se na području općine 

Čabar i iznosi 195 mČ/ha, a najniža drvna 

zaliha je u općini Vrbovsko i iznosi 

81 mČ/ha. 

Tablica 2. Površine i drvne zalihe privatnih šuma po gospodarskim jedinicama na području bivših općina Delnice, 

Čabar i Vrbovsko 

Table 2 Areas and growing stock of private forests by management units in the former municipalities of Delnice, 

Čabar and Vrbovsko 

Površina-Čre« 

Drvna zaliha - Growingstock 


Managemant unit 

Ukupna 

Total 

Obrasla 

Forested 

Crnogorica 

Conifers 

Bjelogorica 

Broadleaves 

Ukupno 

Total 

ha 

mČ/ha 

Petehovac 

Mrkopalj 

Risnjak 

Mala Višnjevica 

Dobra 

Fužine 

Kupa 

Općina - Municipality Delnice 

Sveta Gora 

Čabar 

Prezid 

Općina - Municipality Čabar 

Ribnjak 

Lukovdol 

Osojnik 

Općina - Municipality Vrbovsko 

Ukupno - Total 

1862 

2078 

1335 

1752 

2090 

1429 

1852 

12398 

2346 

1170 

1759 

5275 

753 

2508 

2881 

6142 

23815 

1367 

1093 

760 

1376 

1441 

870 

1434 

8340 

2025 

959 

1203 

4187 

590 

2241 

2868 

5699 

18226 

42 

34 

57 

69 

44 

29 

16 

41 

60 

102 

99 

81 

54 

18 

1 

13 

42 

151 

126 

109 

82 

133 

145 

147 

128 

141 

117 

68 

114 

41 

81 

64 

68 

106 

193 

160 

166 

151 

177 

174 

163 

169 

201 

219 

167 

195 

95 

98 

65 

81 

148 

U tablici 3 prikazana je ukupna drvna zaliha cmogorice 

i bjelogorice koja iznosi 2 691 863 mČ, kao i prosječna 

drvna zaliha po hektaru u iznosu od 148 mČ. Isto 

tako na slici 3. grafički su prikazane numeričke vrijednosti 

drvne zalihe po ha. 

Tablica 3. Ukupna drvna zaliha i zaliha po hektaru cmogoričnih i bjelogoričnih šuma 

Table 3 Total growing stock and stock per hectare of coniferous and broadleavedforests 

Crnogorica 

Conifers 

755924 

Bjelogorica 

Broadleaves 

m' 

1935939 

Drvna zaliha - 

Ukupno 

Total 

2691863 

Growing stock 

Crnogorica 

Conifers 

42 

Bjelogorica 

Broadleaves 

mČ/ha 

106 

Ukupno 

Total 

148 

125

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146 

Slika 3. Grafički prikaz numeričke vrijednosti 

drvne zalihe po hektaru 

Figures Graphic presentation of numerical 

value of growing 

stock per hectare 

Cmogorica - Conifers Bjelogorica - Broadleaves Ukupno - Total 

U tablici 4. prikazanje ukupni 10-godišnji prirast, 

kao i prirast po hektaru za cmogoricu i bjelogoricu u tri 

navedene općine. Ukupni prirast iznosi 803 540 m , a 

prosječni po ha 44 mČ, što godišnje iznosi 4,4 mČ/ha. 

Tablica 4. Desetogodišnji prirast i prirast po ha 

Table 4 Ten-year increment and increment per ha 

Općina 

Municipality 

Delnice 

Vrbovsko 

Čabar 

Ukupno 

Prirast - Increment 10 god. - Years mČ 

Cmogorica 

Conifers 

107440 

18130 

104430 

230000 

Bjelogorica 

Broadleaves 

329470 

109190 

134880 

573540 

Ukupno 

Total 

436910 

127320 

239310 

803540 

Cmogorica 

Conifers 

13 

3 

25 

13 

Prirast - Increment mČ/ha 

Bjelogorica 

Broadleaves 

39 

19 

32 

31 

Ukupno 

Total 

52 

22 

57 

44 

Slika 4. Desetogodišnji prirast cmogoričnih 

i bjelogoričnih šuma po 

ha 

Figure 4 Ten-year increment of coniferous 

and broadleaved forests 

per ha 

Cmogorica - Conifer Bjelogorica - Broadlived 


Na slici 4. danje grafički prikaz 

prirasta po vrstama drveća i po 

hektaru. 

U tablici 5. prikazan je ukupni 

10-godišnji etat po vrstama drveća 

za područje svake općine, godišnji 

etat po hektaru, kao i intenziteti 

sječe. Iz tablice je vidljivo da se 

ukupno u razdoblju od 10 godina 

posiječe 396 881 mČ, odnosno u 

prosjeku 22 mČ/ha, a intenzitet zahvata 

iznosi 15 %. 

126

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146 

Tablica 5. Ukupni desetogodišnji etat i godišnji etat po ha 

Table 5 Total ten-year cut and annual cut per ha 

Općina 

Municipality 

Delnice 

Vrbovsko 

Čabar 


Intenzitet - Intensity % 

Cmogorica 

Conifers 

61374 

10815 

50005 

122194 

16 

Etat - Cut 

Bjelogorica 

Broadleaves 

155648 

56365 

62674 

274687 

14 

Ukupno 

Total 

217022 

67180 

112679 

396881 

15 

Cmogorica 

Conifers 

1 

2 

12 

7 

16 

Etat - Cut 

Bjelogorica 

Broadleaves 

19 

10 

15 

15 

14 

Ukupno 

Total 

26 

12 

27 

22 

15 

Slika 5. Grafički prikaz etata po ha, po 

vrstama i ukupno. 

Figure 5 Planned cut per ha, per species 

and total 

Na slici 6. donosimo grafički 

prikaz usporedbe prirasta i etata po 

vrstama drveća i ukupno po hektaru. 

Iz prethodnih podataka i ovog 

grafikona vidljivo je da se od ukupnog 

10-godišnjeg prirasta koji iznosi 

44 mVha, sječe 22 mVha ili 50 %. 

Cmogorica - Conifers 

Bjelogorica - Broadleaves Ukupno - Total 

Slika 6. Grafički prikaz usporedbe prirasta i etata po hektaru 

Figure 6 Comparison of increment and cut per hectare 

127


U tablici 6. donosimo podatke o postotnim odnosima 

debljinskih razreda stabala promjera do 30 cm, od 31 do 

50 cm i 51 cm na više. Postotni odnos između debljinskih 

razreda ukazuje na stanje prebome strukture sastojine 

u odnosu na idealnu strukturu koja je određena postotnim 

odnosom 20 % : 30 % : 50 %. 

Prosječan odnos za sve sastojine u privatnom vlasništvu 

iznosi 44 % : 46 % : 10 %, što je daleko od idealne 

prebome strukture. Ovdje je nužno istaći da do ovakvog 

nepovoljnog odnosa, uz ostalo, dolazi i zbog toga 

što su u ovom slučaju sve sastojine svrstane u raznodobne 

i prebome. Činjenica je da od ukupne površine šuma 

u privatnom vlasništvu prebome šume zauzimaju oko 

30 % površine. Ostalih 70 % šuma po vrstama drveća i 

po stmktumim osobinama sastojina pripadaju regularnim 

šumama. 

Tablica 6. Postotni odnos učešća stabala po debljinskim razredima u privatnim šumama 

Table 6 Percentage of tree participation per diameter classes in private forests 

Vrsta drveća 

Tree species 


Bjelogorica - Broadleaves 


cm 

10-30 31-50 51< Ukupno - Total 

% 

50 

37 

44 

42 

50 

46 

8 

13 

10 

100 

100 

100 

Na slici 7. donosimo grafički prikaz postotnih odnosa 

učešća po debljinskim razredima za cmogoricu, 

bjelogoricu i ukupno. 

Slika 7. Grafički prikaz strukture po debljinskim razredima u privatnim šumama 

Figure 7 Graphic presentation of structure per diameter classes in private forests 

U tablici 7. donosimo podatke o postotnim odnosima 

debljinskih xsaiQ&a stabala cmogorice, bjelogorice i 

ukupno za prebome šume u vlasništvu države. Taj odnos 

je 17 % : 39 % : 44 %. Iako ni taj odnos nije idealan, 

ipak pokazuje da su te šume, za razliku od privatnih, blizu 

prebomoj stmkturi. 

Tablica 7. Postotni odnos učešća stabala po debljinskim razredima u državnim šumama 

Table 7 Percentage of tree participation per diameter classes in state forests 

Vrsta drveća 

Tree species 


Bjelogorica - Broadleaves 


128 

cm 

10-30 31-50 51< Ukupno - Total 

% 

10 

25 

17 

29 

49 

39 

61 

26 

44 

100 

100 

100


Slika 8. Grafički prikaz strukture po debljinskim razredima u državnim šumama 

Figure 8 Graphic presentation of structures per diameter classes in state forests 

Na slici 8. donosimo grafički prikaz postotnih odnosa 

učešća po debljinskim razredima cmogorice, bjelogorice 

i ukupno za prebome šume u vlasništvu 

države. 

NEKI STRUKTURNI POKAZATELJI PRIVATNIH SUMA 

NA POVRŠINI CIJELOG GORSKOG KOTARA 

Some structural indicators of private forests in the entire area of gorski kotar 

Prema Šumsko-gospodarskoj osnovi (Milković 

2006), šume privatnih šumoposjednika onog područja 

Gorskog kotara s kojim upravlja Uprava šuma podružnica 

Delnice, zauzimaju površinu od 22 380 ha. One su 

u skladu s Pravilnikom o uređivanju šuma razvrstane u 

raznodobne šume. Takva podjela, nažalost nije optimalno 

rješenje, posebno sa znanstvenoga i stručnoga kriterija, 

imajući u vidu konkretno stanje sastojina glede uzgojnog 

oblika, bioloških svojstava, ekoloških zahtjeva 

vrsta drveća koje tvore te šume. Navedene šume dijele 

se na šume sjemenjače površine 19 350 ha i panjače površine 

3 031 ha. 

Prema konkretnoj situaciji na terenu, ove šume, glede 

uzgojnog i strukturnog oblika, trebalo bi svrstati u 

regularne ili jednodobne sjemenjače visokog uzgojnog 

oblika, prebome sjemenjače visokog uzgojnog oblika 

te regularne panjače niskog uzgojnog oblika. To je nužno 

ako želimo u njima provoditi odgovarajuće uzgojne 

zahvate, postaviti realni cilj gospodarenja, održati i 

uvažavati načelo potrajnosti ili načelo održivog razvoja, 

kako bi primjenom odgovarajućih zahvata povećali 

njihovu kvalitetu, proizvodnost i vrijednost, te im osigurali 

prirodnost i vječnost. 

Uvažavajući navedena načela formirali smo tablicu 

br. 8, u kojoj smo prema podacima šumsko-gospodarske 

osnove dobili podatke za regularne šume visokog 

uzgojnog oblika, prebome šume i šume panjače. 

Na temeljem podataka navedenih u gornjoj tablici, 

možemo zaključiti da ukupna površina privatnih šuma 

u Gorskom kotam iznosi 22 380 ha, na kojoj se nalazi 

2 958 319 mČ drvne pričuve s prosječnom drvnom zalihom 

od 125 mČ/ha i prirastom od 3,9 mVha. 

Ako bi detaljnije analizirali tablicu 8. zaključili bi da 

regulame šume visokog uzgojnog oblika, bez sjemenjača 

meke i tvrde bjelogorice, zauzimaju površinu od 

10 547 ha, drvna zaliha iznosi 163 mČ/ha, ukupna drvna 

zaliha je 1 512 843 mČ, a prosječni prirast je 4,4 mVha. 

U ovu analizu nismo uzeli šume ostale tvrde i meke bjelogorice, 

jer su to šume u nastajanju u procesu prirodne 

sukcesije na golim površinama 

Prebome šume zauzimaju površinu od 6 085 ha, 

drvna zaliha iznosi 188 mČ/ha, ukupna drvna zaliha je 

1 087 185 mČ, a prosječni prirast je 4,4 mČ/ha. 

Šume panjače imaju površinu od 3 031 ha, drvna zaliha 

iznosi 62 mČ/ha, ukupna drvna zaliha je 216 459 mČ, 

a prosječni prirast je 2,6 mČ/ha. 

Iako smo svjesni da su temeljni podaci izneseni u 

Šumsko-gospodarskoj osnovi područja Republike Hrvatske, 

rezultat suvremenih, ali ipak ekstenzivnih metoda 

procjene stmktumih vrijednosti privatnih šuma, ipak 

smo uvjereni da su oni dobri pokazatelji na temelju kojih 

možemo planirati i izvoditi zahvate njege, obnove i 

planiranja budućeg gospodarenja. Na temelju ovih podataka 

možemo zaključiti da nam strukturni pokazatelji 

129

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 

Tablica 8. Površine, drvne zalihe i prirasti privatnih šuma po uzgojnim i strukturnim oblicima na području Gorskog kotara 

Table 8 Areas, growing stock and increment in private forests by silvicultural and structural forms in Gorski Kotar 

Vrsta šume 

Species forest 

Regularne šume visokog uzgojnog oblika 

Regular forest of high silvicultural form 

Sjemenjače bukve 

Seed forests of beech 

Sjemenjače bukve i smreke 

Seed forests of beech and spruce 

Sjemenjače smreke 

Seed forests of spruce 

Sjemenjače OTB 

Seed forests of other hardwood species 

Sjemenjače OMB 

Seed forests of other softwood species 

Sjemenjače crnoga bora 

Seed forests of black pine 

Preborne šume visokog uzgojnog oblika 

Selection forests of high silcivultural form 

Preborne šume jele i bukve 

Selection forests of fir and beech 

Preborne šume jele i smreke 

Selection forests of fir and spruce 

Panjače 

Coppices (low silvicultural form) 

Panjače medunca 

Coppices of pubescent oak 

Panjače bukve 

Coppices of beech 

Panjače OTB 

Coppices of other hardwood species 

Sveukupno – Overall 

Površina 

Area 

ha 

13264 

8505 

750 

1284 

1406 

1310 

9 

6085 

4937 

1148 

3031 

839 

1618 

574 

22380 

ukazuju na to da je današnja situacija u privatnim šumama 

ovog područja jednako loša i zabrinjavajuća kao i u 

ostalim privatnim šumama u Hrvatskoj. Privatne šume u 

Hrvatskoj izložene su permanentnoj devastaciji koja je 

počela od njihovog izdvajanja u privatno vlasništvo na 

osnovi Carskog patenta od 17. V. 1877. godine, a traje 

do današnjih dana (S t a rč e v i ć 1984 i 1992). 

Razloge postupnog propadanja tih šuma možemo 

tražiti u šumarskoj nestručnosti onih koji u njima izvode 

zahvate, raslojavanju sela, usitnjenosti posjeda, socijalnom 

statusu vlasnika, nesigurnosti privatnog vlasništva, 

dužini proizvodnog ciklusa, slaboj kontroli i 

sankcioniranju te nepoštivanju zakonskih propisa. 

Privatne šume na području UŠP Delnice su sve, u 

razdoblju od tri zadnja desetljeća, u cijelosti uređene, 

za razliku od ostalih privatnih šuma u Hrvatskoj. To im 

daje veliku prednost u odnosu na ostale, a i mogućnost 

da daljnjim stručnim radom, ponajprije na njezi, obnovi, 

planiranju i organizacijskim promjenama, povećaju 

svoju kvalitetu, proizvodnost i vrijednost. 

130 

Drvna zaliha 

Growing stock 

m3/ha 

126 

137 

179 

165 

92 

8 

172 

188 

173 

203 

62 

49 

94 

44 

125 

m3 

1652675 

1165185 

134250 

211860 

129352 

10480 

1548 

1087185 

854101 

233084 

218459 

41111 

152092 

25256 

2958319 

Prirast 

Increment 

m3/ha 

Međutim postoje objektivni razlozi koji otežavaju 

gospodarenje u tim šumama, a to su: 

Usitnjenost posjeda (prosječna površina čestice je s 

• 

predznakom dvije nule). 

Neriješeni imovinsko pravni odnosi, kao i nestimu- 

• 

lativni način rješavanja vlasništva, koji je spor i 

skup. 

Neusklađenost katastra kultura sa stvarnim stanjem 

• 

na terenu, kao i neusklađenost katastra i gruntovnice. 

Zbog gospodarenja na razini katastarske čestice 

• 

onemogućeno je bilo kakvo kompleksnije gospodarenje 

šumskim resursima. 

Predrasude vlasnika ka udruživanju u gospodarenju 

• 

(Zadruge) zbog negativnih iskustava u bližoj prošlosti. 

Bijeg mlađeg, vitalnijeg stanovništva iz ruralnih 

• 

prostora u gradove. 

3,5 

4,2 

5,8 

4,4 

3,1 

0,3 

3,1 

5,6 

5 

6,2 

2,6 

2,5 

3,6 

1,8 

3,9


Šumovlasnici, ponajprije udruga šumovlasnika, težište 

rada na povećanju kvalitete šuma trebali bi usmjeriti 

na ova područja, zahvate i druge aktivnosti: 

1. Zahvati njege i obnove u prebornim šumama putem 

prebornih sječa. 

2. Zahvati njege i obnova u regularnim šumama visokog 

i niskog uzgojnog oblika 

3. Njega i popunjavanje s plemenitim vrstama bjelogo- 

4. 

5. 

rice i crnogorice onih površina na kojima se danas 

događa prirodna sukcesija pionirskih vrsta drveća. 

Podizanje kultura plemenitih, brzorastućih i tržišno 

vrijednih vrsta bjelogorice i crnogorice na napuštenim 

pašnjačkim i drugim površinama. 

Organizacija pridobivanja i plasiranja na tržište drva, 

za bioenergiju, nakon izvedenih zahvata njege, 

podizanja i obnove šuma. 

ZAHVATI NJEGE I OBNOVE U PREBORNIM ŠUMAMA 

PUTEM PREBORNIH SJEČA 

Tending and regeneration treatments in selection forests by selection cuts 

U prebornoj šumi se po jedinici površine nalaze stabla 

obične jele i drugih vrsta drveća, koja su različitih 

visina i debljina, raspoređena u horizontalnoj stablimičnoj 

ili grupimičnoj strukturi kao i u tri sloja vertikalne 

strukture (M a t i ć 1994). U njoj su stabla raspoređena 

pojedinačno (stablimično) ili u manjim grupama 

(grupimično). U prebornoj šumi je profil sastojine 

ispunjen krošnjama, ima stepenast sklop, neprekidno 

pomlađivanje, neznatne oscilacije drvne mase, teži ka 

maksimalnoj proizvodnji na minimalnoj površini, istovremeno 

se izvode uzgojni postupci s obzirom na vrijeme 

i prostor te ona posjeduje biološku stabilnost i 

strukturnu labilnost (Amon 1944, Flury 1933, Leibundgut 

1945). 

Preborne šume u Europi i u Hrvatskoj isključivo nose 

obilježje obične jele, jer su preborna struktura i gospodarenje 

vezani s ekološkim zahtjevima i biološkim 

osobinama te vrste drveća. Preborno se može gospodariti 

samo s onim šumama u čijoj strukturi se nalazi obična 

jela, jer je to temeljna vrsta prebornih šuma i prebornog 

gospodarenja. Šume u kojima uspijeva obična jela 

nazivamo prebornim šumama zbog posebnosti strukture, 

načina gospodarenja i bioloških svojstava te vrste 

drva (Matić 1994, Matić et al. 1996). 

Preborno gospodarenje najviše odgovara čistim jelovim 

šumama ili šumama u kojima je jela prevladajuća 

vrsta, kao na primjer u mješovitim šumama jele i bukve, 

jele, bukve i smreke, jele i smreke. Stoga je razumljivo 

da se načelo prebiranja najviše razvilo u uređenim 

šumskim područjima koja obiluju jelovim sastojinama. 

Pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju sa 

smrekovim šumama, jer je smreka pionirska vrsta drveća 

koja se ne pomlađuje na klimatogenim staništima 

jele i bukve. Ona je prijelazna vrsta koja stvara uvjete 

za pridolazak jele i bukve te postupno nestaje iz omjera 

smjese takvih sastojina, jer se u njima na stabilnim stanišnim 

uvjetima (tlo) dobro ne pomlađuje. Ta vrsta široke 

ekološke valencije nastupa kao “treća” vrsta i pridolazi 

samo na onim manjim površinama u prebornoj 

šumi koje su iz bilo kojih razloga ostale duže razdoblje 

bez zastora krošanja i zbog toga su degradirale. Isto 

tako pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju s 

čistim bukovim šumama s obzirom na biološka svojstva 

bukve, čiji pomladak u najranijoj dobi ne može, 

kao pomladak jele, izdržati dugotrajnu zasjenu. Pomladak 

svih listopadnih vrsta drveća u našim šumama, pa 

tako i bukve, može najviše do dobi od četiri godine izdržati 

veliku i nepromijenjenu zasjenu. Ako se svjetlosni 

uvjeti ne promjene na veće vrijednosti pomladak 

propada (Matić et al. 1996, 1996a, Matić i Korpel 

1995, Šafar 1948). 

Kod stablimičnog rasporeda stabla različitih debljina 

i visina raspoređena su nejednolično u prostoru. 

Krošnje potpuno ispunjavaju sastojinski prostor, pa se 

u tom slučaju formira tipični preborni sklop. Mladi se 

naraštaj pojavljuje i razvija također pojedinačno, rjeđe 

u grupama. U ovom slučaju distribucija stabala po debljinskim 

stupnjevima poprima potpuni preborni oblik 

Liocourtove krivulje. Stablimičan preborni oblik karakterističan 

je za bukovo-jelove šume na krševitom 

terenu, na geološkoj podlozi vapnenca. Za grupimični 

preborni oblik karakteristično je grupiranje mladog naraštaja 

u grupe čiji je promjer od 0,5 do 1,5 visine najviših 

stabala u sastojini. Grupimični preborni oblik dolazi 

u sastojinama koja su na staništima blagog nagiba 

s dubokim, hranjivima bogatim i dovoljno vlažnim tlima, 

najčešće na silikatnoj, a ponekad i na dubljim tlima 

na vapnenoj geološkoj podlozi. 

Glede razdiobe stabala u prebornoj šumi dovoljna je 

okomita klasifikacija na nadstojna, srednjestojna i 

podstojna stabla. U nadstojnom su položaju stabla čije 

se krošnje slobodno razvijaju ili su pod neznatnim utjecajem 

krošanja susjednih stabala. To su ona stabla koja 

su se u oštroj međusobnoj konkurenciji definitivno izborila 

za prostor u tlu i iznad tla. U srednjestojnom su 

položaju stabla koja su odozgo jako zasjenjena, s malim 

visinskim prirastom i zastarčena, ali ne biološki otpisana 

stabla. Ova stabla konkuriraju susjednim i takmiče 

se za prostor konkurencijom, a kod povoljnih strukturnih 

promjena (sječa) izbore se za dominantan položaj u 

sastojini. Ostala su stabla u podstojnom prostornom položaju 

i ona najčešće dugo čekaju, što je omogućeno 

131


skijofilnošću jele da u određenom vremenu i strukturnim 

uvjetima pređu u gornje položaje u sastojini. 

Omjer smjese preborne šume ovisi o nizu čimbenika, 

a ponajprije o karakteristikama staništa i o načinu prebornog 

gospodarenja. Preborna šuma je mješovitog karaktera, 

u čijem omjeru smjese dominira obična jela, a 

uz nju je najzastupljenija obična bukva. Od ostalih vrsta 

u omjeru smjese obično pridolaze gorski javor, mliječ, 

obični i jasen, j gorski brijest i obična smreka. Smatra se 

kako je optimalan omjer smjese kada je zastupljenost 

obične jele od 60 do 80 %. Međutim preborno možemo 

gospodariti na jelovim staništima ukoliko se u omjeru 

smjese nalazi minimalno 10 % jele po drvnoj zalihi, a 

isto tako ako se u sastojini javlja brojniji ponik, pomladak 

i mladik jele. Ovo je posebno značajno za šume u 

privatnom vlasništvu, iz kojih je jela nestajala zbog pogrešnog 

gospodarenja (intenzivna sječa). 

Prebornim uzgojnim postupcima istodobno njegujemo 

i pomlađujemo, oblikujemo i održavamo prebornu 

strukturu te iskorištavamo zrela stabla i ona koja se moraju 

užiti iz opravdanih razloga. Važno je napomenuti da 

se preborno može sjeći u svakoj uređenoj i neuređenoj 

šumi, a preborno gospodariti i sjeći samo u prebornoj 

šumi, gdje obična jela ima učešće u strukturi sastojine. 

Karakteristična preborna struktura, uravnotežene 

preborne šume nije samo prirodni fenomen. Ona nestaje 

i moguće ju je trajno održati samo sistematičnim 

planskim šumskim gospodarenjem tj. sustavnim prebornim 

sječama. I uravnotežena preborna šuma s optimalnom 

strukturom, s vertikalnim sklopom, bez prebornih 

sječa, prepuštena nagomilavanju drvne mase i 

samoregulacijskim procesima postepeno osiromašuje 

stablima donje i srednje etaže i pretvara se u jednoslojnu 

strukturu s horizontalnim sklopom. 

Preborna šuma se ne može identificirati s prašumom, 

jer je ona proizvod prirode i gospodarenja. Preborna 

šuma je samo jedan stadij u razvojnom procesu 

prašume. Umjeće je šumara da gospodarske preborne 

šume trajno održava u optimalnom prebornom stadiju 

u kojima najviše dolaze do izražaja gospodarske i 

općekorisne funkcije šume. 

Odabiranje stabala za sječu ili doznaka stabala u 

prebornoj šumi je vrlo odgovoran i stručan posao, s kojim 

bi se trebao ispuniti cilj gospodarenja u prebornoj 

šumi, a to je: 

uzgajanje mješovitih prebornih sastojina koje osi- 

• 

guravaju kvalitetan prirast i stabilnost sastojine, 

obilan prirodni pomladak, 

staništa, 

• 

maksimalno 

postizanje najveće 

korištenje 

vrijednosti 

produkcijske 

proizvodnje. 

sposobnosti 

• 

Odabiranjem stabala za sječu i sječom u prebornoj 

šumi istodobno se provodi njega i pomlađivanje, formira 

preborna struktura, iskorištava šuma i održava njezi- 

132 

na higijena. Prema tomu gospodarenje u prebornoj 

šumi obuhvaća dvije skupine uzgojnih postupaka; 

njegu mladog naraštaja – pomlatka i mladika i prebiranje, 

u koje ide proreda te iskorištavanje zrelih stabal la 

(slika 9). Svi su postupci u prebornoj šumi vremenski i i 

prostorno koncentrirani te čine nerazdvojivu cjelinu 

(Matić i Skenderović 1992, Matić i dr. 2001). 

Ako izostane jedna od navedenih radnji, struktura se 

preborne sastojine poremeti, što utječe na prirast, pomlađivanje 

i stabilnost. 

Izvodeći doznaku stabala u prebornoj šumi nužno je 

imati u vidu ciljeve koje ta doznaka mora ispuniti, a to su: 

a. Stalno pomlađivanje. 

Prirodno pomlađivanje temeljni je preduvjet trajnog 

održavanja preborne strukture o kojoj ovisi opstojnost, 

produktivnost i stabilnost čitavog ekosustava. Dokazana 

je čvrsta povezanost između preborne strukture, ekoloških 

čimbenika i čimbenika pomlađivanja (Matić 

1979a, 1973, Matić et al 1996). Održavanjem preborne 

strukture utječe se na one ekološke čimbenike (svjetlo, 

vlaga, humus, ugljični dioksid) koji su odlučujući za 

kvalitetno prirodno pomlađivanje. 

b. Njega sastojine. 

Njegom u prebornoj sastojini osiguravamo budućnost 

stablima s pozitivnim odlikama, bez obzira u kojem 

se sloju sastojine ona nalazila. Dakle, i ovdje na 

neki način izabiremo stabla budućnosti, pomažemo im, 

uklanjamo iz njihove okolice stabla koja im smetaju, a 

to mogu biti i vrsna prekobrojna stabla. Istodobno se 

čisti u grupama pomlatka i mladika, a prorjeđuje u gru- 

tka i 

pama letvika i stupovlja, te e prebiru prekobrojna zrela 

stabala kao i stabala kojima je opao prirast. 

c. Stalno održavanje preborne strukture. 

Normalni broj stabala u debljinskim stupnjevima 

(uravnoteženo stanje) definiran je Liocourtovim zakonom. 

U slučaju “nesklada” s uravnoteženim stanjem to 

se regulira pravilno izvedenom doznakom, postupnim 

dovođenjem strukture sastojine u stanje blisko uravnoteženom. 

d. Iskorištavanje sastojine. 

Funkcija iskorištavanja preborne sastojine ostvaruje 

se kroz funkcije njege, stalnog prirodnog pomlađivanja 

i prebiranja zrelih i prekobrojnih stabala. Osim toga 

pravilo je doznačiti stabla zadnjeg, najvišeg debljinskoga 

razreda ili stabla čiji je prsni promjer dosegnuo 

sječivu zrelost (slika 9). 

e. Sanitarno-higijenska funkcija. 

Uz stabla koja doznačujemo kako bi ispunili navedene 

funkcije, doznakom vadimo i sva stabla koja su 

oštećena, deformirana, zaražena, rakasta, dvovrha, i sl. 

U normalnoj prebornoj sastojini siječemo onu drvnu 

masu koja je jednaka prirastu kumuliranom tijekom


jedne ophodnjice. Sječa se obavlja 

svake ophodnjice, a ona predstavlja 

razdoblje između dviju sječa na 

istoj površini i obično iznosi 10 godina. 

U normalnoj prebomoj šumi 

koja ima normalnu drvnu zalihu siječemo 

10 godišnji prirast drvne 

mase. U normalnim uvjetima to je 

25 % od ukupne drvne zalihe u sastojim. 

Ako je drvna zaliha veća od 

normalne, intenzitet sječe ne smije 

biti veći od 30 %, a ako je manja, 

možemo ga smanjiti do 15 %. To je 

i granični intenzitet ispod kojega 

ne bi trebalo ići, što znači da sa 

sječom trebamo pričekati da prođe 

još jedna ophodnjica, u ovom 

slučaju daljnjih 10 godina. Ukoliko 

bi intenzitet bio veći, bila bi ugrožena 

preboma struktura, a to znači 

i prirast, pomlađivanje i stabilnost 

prebome sastojine. Niži intenziteti 

od navedenih i sječe s takvim intenzitetima 

ne bi mogli održavati 

prebomu sastojinu u optimalnim 

uvjetima koji nam osiguravaju 

maksimalnu proizvodnju i optimalnu 

regeneraciju (Matić i Skenderović 

1992, Matić i Harapin 

1986, Matić i dr. 2006). 

U prebomim sastojinama u kojima 

je drvna zaliha niža od normalne, 

kao što je to slučaj u prebomim 

šumama privatnih šumoposjednika, 

nužno je izvoditi uzgojne zahvate 

zbog formiranja prebome stmkture, 

stimulacije prirodne ili umjetne obnove 

i uklanjana onih jedinki koje 

po svojoj kvaliteti, a i vrsti drveća, 

onemogućavaju ih usporavaju pomlađivanje 

poželjnih vrsta drveća. 

Slika 9. Uzgojni postupci u prebomoj šumi (prema: Hawley i Smith 1954. te Burschel 

i Huss 1997, promijenjeno) 

Figure 9 Silvicultural treatments in a selection forest (according to: Hawley and Smith 

1954, and Burschel and Huss 1997, changed) 

Slika 9. prikazuje distribuciju stabala s obzirom na promjer u uravnoteženoj 

prebomoj sastojim prije i nakon sječe. Sijeku se sva stabla čiji je prsni 

promjer veći od odabrane dimenzije zrelosti (x). Time se ispunjavaju 

funkcije pomlađivanja i iskorištavanja u prebomom gospodarenju. Medu 

srednje debelim stablima (y - x) doznakom se obavlja njega proredom. 

Medu tanjim stablima (prsni promjeri manji od y) obavlja se njega čišćenjem. 

Istodobno se doznačuju sva oštećena, deformirana i bolesna stabla. 

Postupci su prostorno i vremenski koncentrirani, a sastojina nakon sječe 

zadržava prebomu stmkturu. 

ZAHVATI NJEGE I OBNOVA U REGULARNIM SUMAMA VISOKOG 

I NISKOG UZGOJNOG OBLIKA 

Tending and regeneration treatments in regular 

high forests and coppices 

Regulame, jednodobne šume visokog uzgojnog 

oblika ili sjemenjače u posjedu privatnih šumoposjednika 

zauzimaju ukupnu površinu od 13 264 ha, s ukupnom 

drvnom pričuvom od 1 625 675 mČ, s prosječnih 

126 mČ/ha i prirastom od 3,5 mČ/ha. 

Na navedenoj površini dominantnu ulogu imaju bukove 

šume s površinom od 8 505 ha, drvnom pričuvom 

od 1 165 185 mČ, prosječnom zalihom od 137 mČ/ha i 

prirastom od 4,2 mČ/ha. 

Sjemenjače bukve i smreke te sjemenjače smreke 

zauzimaju površinu od 2 035 ha, s drvnom pričuvom 

od 346 110 mČ, prosječnom zalihom od 172 mVha i prirastom 

od 5,2 mČ/ha. 

133


Sjemenjače ostale tvrde i meke bjelogorice su sastojine 

u nastajanju i s niskim vrijednostima prosječne 

zalihe po hektaru. Te se površine nalaze u procesu prirodne 

sukcesije autohtone vegetacije na napuštenim 

poljoprivrednim površinama. Na njih se sustavno i postupno 

naseljavaju pionirske vrste, s tim da se u tome 

dugotrajnom procesu ispod pionirskih javljaju i klimatogene 

vrste, kao što je obična bukva. Zauzimaju površinu 

od 2 716 ha, drvna pričuva je 139 832 m3, prosječna 

zaliha 50 m3/ha i prirast od 1,7 m3/ha. 

Regularne sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače 

bukve, medunca i ostale tvrde bjelogorice zauzimaju 

površinu od 3 031 ha, drvna pričuva je 218 459 m3, 

prosječna zaliha je 62 m3/ha a prirast je 2,6 m3/ha. 

Kad je riječ o njezi i obnovi ovih regularnih šuma, 

posebno ćemo se osvrnuti na sastojine visokog uzgojnog 

oblika bukve, bukve i smreke te smreke, zatim na 

sastojine ostale tvrde i meke bjelogorice i na kraju govoriti 

o njezi i obnovi panjača bukve, medunca i ostale 

tvrde bjelogorice. 

Prema navedenim podacima bukove i smrekove 

sjemenjače imaju drvnu zalihu od 160 m3/ha, a ona je 

niža od onih koju je Klepac (1994) opisao za bukove 

preborne (raznodobne) šume koristeći se Colettovim 

normama. Za preborne bukove šume je prema Colettu 

norma 213 m3/ha, prema Klepcu je 200 m3/ha, a prema 

Instrukcijama od 1937. godine (Šurić) 218 m3/ha. Prema 

istim Instrukcijama minimalna drvna masa koja 

poslije sječe mora ostati u prebornim bukovim šumama 

iznosi 190 m3/ha. 

Koristiti Colettove normale u prebornim bukovim 

šumama je promašaj, i s biološkog i s ekološkog i gospodarskog 

stajališta. U to smo se uvjerili neposrednim 

pregledom Colletovih pokusnih ploha, prilikom posjete 

Belgiji, na kojima je izradio navedene normale. Autor 

tih normala, uz ostalo, nije uvažavao temeljne postulate 

koji vrijede za preborno gospodarenje, a što znači da se 

preborno može gospodariti s onom vrstom drveća koja 

dugo može podnositi zasjenu, a da pritom ne zastari i izgubi 

sposobnost daljnjeg kvalitetnog rasta i prirasta. Od 

svih naših autohtonih vrsta drveća to svojstvo ima samo 

obična jela. Colettove sastojine, koje smo pregledali, 

imaju dva sloja. Gornji sloj predstavljaju prezrela debela, 

granata i malobrojna bukova stabla, ispod kojih se 

nalazi donji sloj kojega čine zastarjele, za budućnost neperspektivne 

bukve malih visina dimenzija starijeg koljika 

i stupovlja. Pomlađivanje nije nazočno. Svaki idući 

zahvat izazivao bi lom stabala donje etaže. Usput budi 

rečeno, šumari Belgije danas se slabo sjećaju tko je bio 

Colette, a danas bukovim šumama gospodare po načelima 

regularnih šuma. 

134 

Bukove i smrekove sastojine koje su danas službeno 

svrstane u raznodobne, a s njima se do sada gospodarilo 

ne preborno nego prebornim sječama, imaju negativni 

trend razvoja jer idu u pravcu smanjenja drvne 

zalihe, izostanka prirodnog pomlađivanja, pada kvalitete 

stabala i smanjenja prirasta. Navest ćemo samo neke 

konkretne pokazatelje i radnje koje su utjecali na 

takvo stanje. 

Preborne sječe koje su se izvodile bez određenih 

ophodnjica nisu utjecale na poboljšanje pomlađivanja i 

kvalitete sastojine. Sječe nisu obavljane prema i u korist 

skupina stabala (stabala istih dimenzija ili istog 

razvojnog stadija površine manje od 0,01 ha) ili grupa 

stabala (površine 0,01–1,0 ha) koje su se tijekom vremena 

formirale. Pomlađivanje nije trajno, a što je temeljni 

uvjet za kvalitetno preborno gospodarenje. Nije 

obavljana njega pomlatka ni čišćenje mladika koje se 

obično izvode tijekom preborne sječe. Doznaka za prebornu 

sječu nije ispunjavala kriterije prebornoga gospodarenja. 

Kvaliteta stabala koja su ostajala nakon 

sječe je loša (krošnjatost, kvrgavost, rašljavost, upaljena 

kora i dr) i ukazuju na gospodarsku nesvrhovitost 

uporabe prebornog, odnosno raznodobnog gospodarenja 

u čistim bukovim šumama (Anić i dr. 2006). 

Uvođenjem regularnog gospodarenja, treba biti organizirano 

sastojinsko gospodarenje na malim površinama 

(svaka strukturna jedinica – poseban šumsko uzgojni 

tretman). Šumsko uzgojni postupci su prostorno 

razdvojeni na malim površinama, gdje je svaka strukturna 

jedinica poseban dio sastojine s posebnim šumsko 

uzgojnim tretmanom. Oni su prostorno odvojeni, a 

vremenski koncentrirani. 

Gospodarenjem oplodnim sječama na malim površinama 

s nešto dužim razdobljem pomlađivanja, postiže 

se biološka raznolikost bukovih i smrekovih šuma, jer 

takav način obnove omogućava, u dužem razdoblju, 

urod sjemena više vrsta drveća i opstanak njihovog mladog 

naraštaja. Osim toga ovim načinom pomlađivanja 

do punog izražaja dolaze općekorisne funkcije šuma, s 

obzirom da tlo nikad ne ostaje bez biljnog pokrova, a 

fond lisne površine je u svakom trenutku optimalan. 

Važno je uočiti razliku između oplodne sječe na malim 

površinama i preborne sječe i gospodarenja. Oplodne 

sječe primjenjuju se u regularnim sastojinama, gdje 

je dob vrlo bitna (pomladak bukve samo određeno kratko 

vrijeme izdrži zasjenu), a svjetlo je limitirajući čimbenik 

pojave i opstanka pomlatka i mladika. Kod prebornog 

gospodarenja jela je temeljna vrsta, čiji mladi 

naraštaj ima mogućnost nastanka i opstanka u minimalnim 

svjetlosnim uvjetima. Godine kod prebornog gospodarenja 

nemaju značajnu ulogu, jer jela dobro podnosi 

minimalne svjetlosne uvjete dugi niz godina, a u momentu 

poboljšanih uvjeta nastavlja normalni rast, što 

nije slučaj s ostalim vrstama koje s njom pridolaze u 

omjeru smjese. Zbog toga u prebornom gospodarenju 

u pr 

važnu ulogu imaju debljinski, i, a 

ne dobni razredi


Pomlađivanje u regularnim šumama obavlja se najčešće 

u 3 sijeka (pripremni, naplodni i dovršni) a rjeđe 

u 4 ili 5 sijekova, gdje se uvode naknadni sijekovi. Pripremni 

sijek izvodi se s intenzitetom do 20 %, a naplodni 

u godini dobrog uroda sjemena s intenzitetom 

od 50 %. Preostala drvna zaliha se sječe prema potrebi 

putem jednog ili dva naknadna sijeka, ili što je češći 

slučaj u jednom dovršnom sijeku. Vrijeme od pripremnog 

do dovršnog sijeka ili pomladno razdoblje u normalnim 

strukturnim i ekološkim uvjetima ne traje duže 

od 10 godina. U jednoslojnim sastojinama s vrlo slabo 

zastupljenom podstojnom etažom navedeni intenzitet 

sječe u pripravnom sijeku vrlo često dovodi do zakorovljenja 

tla i otežanog prirodnog pomlađivanja. Intenzitet 

relativnog užitnog svjetla koje dopire do tla s vrijednošću 

od preko 5 % dovodi do zakorovljenja. Optimalna 

vrijednost užitnog svjetla od 4 do 5 % omogućava 

dobru prirodnu obnovu bukovih šuma (Đuričić 

1994). Prema istom autoru pripremni sijek intenziteta 

preko 15 % dovodi do zakorovljivanja tla u bukovim 

jednoslojnim sastojinama. 

Radovi na njezi regularnih sastojina u Hrvatskoj 

imaju dugu tradiciju. Njega se izvodi tijekom cijelog 

života sastojine, odnosno do početka oplodnih sječa. 

Njega se sastoji od ovih faza: njega pomlatka nakon 

dovršnih sječa, čišćenje u razvojnom stadiju mladika i 

koljika, te njega proredom. 

Njega pomlatka nakon dovršnih siječa najčešće se 

izvodi jednokratno, čišćenje ili negativno odabiranje 

najčešće jednom ili dva puta i to do momenta maksimalnog 

visinskog prirasta sastojine. Tada se uočavaju 

stabla budućnosti, a to se u bukovim šumama događa u 

dobi od oko 30 godina. To je dob kad se može početi s 

njegom proredama. 

Prorede ili pozitivno odabiranje provode se od momenta 

kulminacije visinskog prirasta, pa do početka 

oplodnih sječa. Turnus ili vrijeme između dvije prorede 

je najčešće 10 godina. Prorjeđuju se normalne sastojine 

koje imaju normalnu drvnu zalihu. Proredom se sječe 

prosječni dobni prirast a intenzitet proreda se izračuna 

po formuli I=1/n x l00 (Matić 1989) gdje je I – intenzitet 

u % a n – dob sastojine koju prorjeđujemo izražena 

u desetljećima. Na taj način dobijemo intenzitete proreda 

koji u sastojini staroj 30 godina iznosi 33,3 %, a u 

100 godišnjoj sastojini 10 %. 

Način ili metoda prorede određuje se na osnovi biološko-gospodarske 

klasifikacije sastojine (De k a n i ć 

1962) gdje se drvna masa određena za proredu mora 

realizirati među dominantnim stablima (proizvodni dio 

sastojine) najmanje onoliko u postocima koliko taj dio 

sastojine sudjeluje u ukupnoj drvnoj zalihi. U podstojnoj 

sastojini možemo po potrebi sjeći najviše onoliko, 

koliko taj dio sastojine sudjeluje u postocima u ukupnoj 

drvnoj zalihi. 

Navedeni intenziteti i načini prorede osiguravaju 

regularnim sastojinama kvalitetan razvoj strukture sastojine 

i stojbine, a istovremeno je i put pridobivanja 

drva za preradu i za proizvodnju bioenergije. 

Sjemenjače ostalih tvrdih i mekih listopadnih vrsta 

pomlađuju se i njeguju istim načinom kao i sve druge 

regularne sastojine. 

Niske šume ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde 

bjelogorice pomlađuju se oplodnim sječama prirodnim 

ili umjetnim putem, gdje je cilj panjaču pretvoriti 

u šumu visokog uzgojnog oblika. Umjetni način obnove 

obavlja se poštujući prirodna načela koja se uvažavaju 

kod oplodnih sječa, s tim da se sjeme sije ili sadi, a 

isto tako sade se i sadnice. Panjače dobre kvalitete pretvaraju 

se u sjemenjače, a panjače na lošim tlima i loših 

strukturnih osobina i kvalitete obnavljaju se umjetnim 

putem, sadnjom odgovarajuće pionirske vrste drveća 

crnogorice ili bjelogorice. Kod toga je značajno formirati 

biološki raznolike mješovite mlade sastojine. 

Kod radova na obnovi vrlo je bitno sačuvati sva 

kvalitetna svojstva koje ima šumsko tlo, ponajprije njegovu 

plodnost, prirodnu strukturu i mikrobiološku aktivnost, 

uz dovođenje nove, mlade autohtone sastojine 

visokog uzgojnog oblika. To je jedino moguće prirodnim 

pomlađivanjem oplodnim sječama u dva ili više 

sijeka (pripravni, naplodni, naknadni i dovršni), ovisno 

o stanju sastojine i tla. 

Ukoliko je panjača prilikom radova na obnovi nepotpune 

i nesuvisle vodoravne strukture s praznim i s 

krošnjama matične sastojine nepokrivenim i manje 

više zakorovljenim površinama, nužno je na ta mjesta, 

u radovima na njezi popunjavanjem, unositi sadnice 

neke od pionirskih vrsta drveća (javori, jaseni, divlje 

trešnje, divlje kruške, brekinje, sremze, oskoruše, lipe 

breze, i dr.). Te pionirske vrste se od prirode pojavljuju 

u bukovim i medunčevim zajednicama, te istovremeno 

povećavaju njihovu biološku raznolikost i gospodarsku 

vrijednost. 

Napravili bi velike pogreške kad bi panjaču obnavljali 

čistom sječom uz sadnju neke od četinjača. Na tlima 

koja su formirana dugotrajnim utjecajem sastojine 

gdje su stvoreni stanišni uvjeti koji odgovaraju klimatogenoj 

bukovoj ili medunčevoj zajednici, alohtone 

četinjače ne bi izdržale konkurenciju autohtonih vrsta 

drveća, koje bi se ubrzo pojavile na tom staništu. Četinjače 

možemo saditi na degradiranim šumskim tlima 

koja su izgubila ona svojstva, koja matičnoj klimatogenoj 

sastojini pružaju optimalne uvjete za rast i razvoj. 

Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom 

cijele ophodnje panjače. U takvim panjačama razlikujemo 

ove faze njege: 

– reduciranje broja, ponajprije nekvalitetnih izbojaka 

na panju ili trijebljenje, 

135


njegu panjače čišćenjem 

njem, 

njegu panjače proredom 

njem. 

ili negativnim odabiraili 

pozitivnom odabira- 

Radove na njezi čišćenjem i pomlađivanjem obavljamo 

u panjačama na isti način, poštujući načela koja 

uvažavamo i u šumama sjemenjačama. 

NJEGA I POPUNJAVANJE S PLEMENITIM VRSTAMA BJELOGORICE 

I CRNOGORICE ONIH POVRŠINA NA KOJIMA SE DOGAĐA 

PRIRODNA SUKCESIJA PIONIRSKIH VRSTA DRVEĆA 

Tending and restocking with valuable broadleaved and coniferous species of those 

areas which are subject to natural succession of pioneer tree species 

U današnjim gospodarskim i socijalnim uvjetima u 

Hrvatskoj, uočava se sustavno smanjenje obradivih i 

povećanje napuštenih poljoprivrednih površina. Danas 

se u Hrvatskoj nalazi oko 300 000 ha napuštenih poljoprivrednih 

površina koje su prepuštene spontanom 

razvoju i prirodnoj sukcesiji šumskih vrsta drveća i 

grmlja. U tom prirodnom procesu postoje uočene zakonitosti 

gdje se prve javljaju pionirske vrste drveća, 

potom prijelazne, a na kraju tog ciklusa, koji može 

trajati više od 100 godina, javljaju se glavne ili klimatogene 

vrste. 

Te vrste dolaze na pripremljene stanišne uvjete u 

kojima su pionirske i prijelazne vrste drveća degradirano 

šumsko tlo, nepogodno za klimatogene vrste, pretvorile 

u šumsko tlo, koje je u stanju pedoklimaksa na 

kojima se uspješno mogu razvijati klimatogene vrste 

(hrastovi, bukva i jela). 

Poznavanje šumsko-uzgojnih svojstava pionirskih 

vrsta drveća, što znači poznavanje njihovih bioloških 

svojstava, ekoloških zahtjeva, gospodarskih i općekorisnih 

vrijednosti, postaje nužnost i temeljna pretpostavka 

uspjeha njihova uzgajanja. Elementi šumskouzgojnih 

svojstava su i fenološke osobine, osobine sjemena 

i plodova, što uz doradu rasplodnog materijala i 

utvrđivanje valjanosti šumskog sjemena, upotpunjuje 

neophodna saznanja o pionirskim vrstama drveća. 

Temeljne vrste drveća koje nose obilježje pionirskih 

su vrste iz roda joha, vrba, topola, breza i dr. Naše 

domaće, autohtone vrste drveća ostalih rodova, s izuzetkom 

rodova hrastova, bukve i jele, spadaju u prijelazne 

vrste drveća koje zajedno s pionirskim postupno 

osvajaju napuštena poljoprivredna i ostala zemljišta. 

Pionirske, prijelazne ili sporedne vrste drveća su 

vrste široke ekološke valencije glede onih ekoloških 

čimbenika koji su značajni za njihovo širenje i uspijevanje 

na određenim stojbinama. One imaju niz šumsko-uzgojnih 

osobina koje im daju prednost u odnosima 

s glavnim vrstama drveća, posebice glede pomlađivanja 

i rasta u prvim godinama života. To su vrste koje 

su često nazočne u strukturi naših klimatogenih šumskih 

zajednica koje tvore autohtone vrste kao što su 

hrastovi, obična bukva i obična jela. 

136 

Ako se pomlađivanje u klimatogenim šumskim zajednicama 

odvija u normalnim sastojinskim i stojbinskim 

uvjetima, postotak učešća pionirskih vrsta u omjeru 

smjese je relativno nizak. Ako ti uvjeti odstupaju od 

normalnih, njihovo učešće je tim veće. To se posebice 

odnosi na sastojine degradirane strukture zbog sušenja 

ili nekih drugih razloga, s poremećenim odnosima u tlu i 

na tlu, gdje se dogodilo zamočvarenje ili zakorovljavanje. 

Takva tla obično izgube svojstva koja obilježavaju 

šumsko tlo, pa su za jedno dulje vrijeme izgubljena za 

uspijevanje sastojina glavnih vrsta drveća, ali zato stoje 

na raspolaganju pionirskim vrstama drveća. 

Pionirske vrste drveća su poželjne u omjeru smjese 

svih naših klimatogenih šumskih zajednica, ali u jednom 

manjem postotku, zbog njihove raznolikosti koja je 

jedan od preduvjeta veće stabilnosti i produktivnosti. 

S obzirom na današnje dosta složene i nepovoljne 

ekološke uvjete za naše glavne vrste drveća koji se oslikavaju 

u sušenju i propadanju, značenje pionirskih vrsta 

drveća je sve veće. One su danas vrlo često ona “treća” 

vrsta koja zamjenjuje nestalu vrstu, kao što je to slučaj u 

prebornim šumama sa smrekom ili u nizinskim šumama 

s crnom johom, koje često zauzimaju mjesto i ulogu nestale 

obične jele ili nizinskog brijesta. 

One postaju nezamjenjive u biološkoj pripremi staništa, 

ako se radi o površinama unutar suvislih sastojina 

na kojima se dogodilo sušenje i degradacija šumskog 

tla. Stvaraju uvjete u tlu i na tlu za ponovni povratak 

glavne vrste drveća, kao i ponovno formiranje suvisle 

prirodne strukture tih sastojina. Isto tako proizvodnja 

drvne mase i općekorisnih vrijednosti na površinama 

gdje se sade, svakim danom je značajnija. 

Napuštene poljoprivredne i ostale površine nalaze se 

i u sustavu privatnih šumoposjednika u Gorskom kotaru, 

a one su podvrgnute prirodnoj sukcesiji i postupku 

postupnog osvajanja od pionirskih i prijelaznih vrsta. 

Iz strukture regularnih šuma visokog uzgojnog oblika 

privatnih šuma u Gorskom kotaru vidljivo je da se tu, 

uz ostale, nalaze šume tvrde bjelogorice s površinom od 

1 406 ha i prosječnom drvnom zalihom od 92 m3/ha, te 

šume ostale meke bjelogorice s površinom od 1 310 ha i 

prosječnom drvnom zalihom od 8 m3/ha. Vrijednosti


prosječne drvne zalihe po ha ukazuju nam da se tu radi o rice. U tu svrhu nužno je rabiti bjelogorične vrste iz roda 

divlje trešnje, kruške, jabuke te javora, jasena, lipe, 

površinama na kojima se događa sukcesija pionirske i 

prijelazne šumske vegetacije. 

mukinje, jarebike, oskoruše, brekinje, sremze, oraha i 

Da bi se povećala gospodarska i općekorisna vrijednost, 

biološka raznolikost te ubrzao razvoj tih šuma, smreke, ariša i bora. Izbor vrsta drveća ovisi o stani- 

dr. Od crnogoričnih vrsta u obzir dolazi vrste iz roda 

nužno je obavljati njege čišćenjem i njege popunjavašnim 

uvjetim koji vladaju na površini koja se tretira, 

njem s vrijednim vrstama drveća bjelogorice i crnogo- gdje tlo i klima imaju odlučujuću ulogu. 

PODIZANJE KULTURA PLEMENITIH, BRZORASTUĆIH I TRŽIŠNO VRIJEDNIH 

VRSTA BJELOGORICE I CRNOGORICE NA NAPUŠTENIM 

PAŠNJAČKIM I DRUGIM POVRŠINAMA 

Establishing cultures of valuable fast-growing and marketable broadleaved 

and coniferous species on abandoned pastures and other areas 

Da bi se privela šumskoj kulturi obešumljena šumska 

i napuštena poljoprivredna zemljišta, nužno je podizati 

kulture plemenite bjelogorice i crnogorice. Te 

vrste drveća, koje imaju pionirska i prijelazna svojstva, 

mogu dobro uspijevati u širokom spektru stanišnih 

uvjeta s obzirom na svojstva tla i na klimatske uvjete. 

Kako bi pravilno odredili vrstu koju ćemo saditi, moramo 

poznavati njena šumsko-uzgojna svojstva, što znači 

njihova biološka svojstva, ekološke zahtjeve, gospodarske 

i općekorisne vrijednosti. 

Te vrste drveća sposobne su da tijekom trajanja jedne 

ophodnje, odnosno njihovog gospodarskog životnog 

vijeka, stvore takve uvjete u, i na tlu, koji će ići u 

prilog uspijevanju neke od klimatogenih vrsta drveća 

(jela, bukva i hrastovi) 

Ovdje ćemo navesti samo one vrste koje mogu uspijevati 

u ekološkim uvjetima Gorskog kotara, a čija je 

tržišna vrijednost u našim i europskim uvjetima vrlo 

značajna. 

Od bjelogoričnih vrsta drveća preporučamo ove rodove 

i njihove vrste: 

Javori (Acer sp.) 

Gorski javor (Acer pseudoplatanus L.). Vrsta koja 

prema Pintariću (2002) u dobi od 90 godina postiže 

značajne dimenzije, s vrijednim deblom i visinama do 

32 m. Iako mu je prirast nešto niži od prirasta bukve, 

njegova vrijednost je nekoliko puta veća, pa ga uz ostalo 

i to svrstava među plemenite bjelogorice. Jednogodišnje 

sadnice se lako proizvode, dosegnu visinu oko 

30–40 cm pa se mogu odmah rabiti za podizanje šumskih 

kultura. Ako ga sadnimo u razmacima od 2 x 2 m u 

dobi od 100 godina, postigne obujam od 384 m3/ha i 

prirast od 7,0 m3/ha. Ima široku uporabu i visoku cijenu 

na tržištu. 

Javor mlječ (Acer platanoides L.). U mladosti raste 

brže nego gorski javor i dosegne visine preko 30 m. 

Obnova i način podizanja kultura slični su kao kod gorskog 

javora, prirast je nešto niži, kao i životna dob, visine 

i debljine. Ima široku primjenu u uporabi drveta, a 

vrijednost na tržištu mu je nešto viša od bukve. 

Javor gluhać (Acer obtusatum Kit.). Javlja se i u šumama 

jele i bukve na visokom kršu. Vrijedna vrsta za 

pošumljavanje viših krških područja. Osnivanje kultura 

javora obavlja se sadnjom 4 000–5 000 biljaka po ha. 

Jasen (Fraxinus sp.) 

Obični jasen (Fraxinus excelsior L.). Dolazi na staništima 

s vlažnim tlima u zajednicama koje su prilagođene 

dugom ležanju snijega. Čest je u smjesama s bukvom, 

gorskim javorom, mliječom, planinskim brijestom 

i jelom. Na dobrim staništima postiže visine preko 

40 m, a prsni promjer preko 100 cm. Najbolje ga je uzgajati 

do dobi od 60-80. g. kad postiže visinu oko 28 m, 

srednji prsni promjer 31 cm, obujam ukupne drvne mase 

od 623 m3/ha i prosječni dobni prirast od 5,3 m3/ha 

(P i nt a ri ć 2002). 

Uporaba njegovog drveta ima široku primjenu u gospodarstvu 

i solidnu tržišnu vrijednost. 

Kulture se podižu sadnjom 5 000–10 000 biljaka po 

hektaru (Matić 1994a). 

Lipe (Tilia sp.) 

Malolisna lipa (Tilia cordata Mill.) Raširena je skoro 

u cijeloj Europi, posebno u sjevernom i istočnom 

djelu. Doživi duboku starost i postiže velike promjere 

(100 do 300 cm). Na boljim staništima postigne visinu 

od 35–40 m i promjere preko 100 cm. Do 50 godina 

starosti su joj prinosi veći od bukve. Drvo ima široku 

primjenu. 

Velelisna lipa (Tilia platyphyllos Scop). Odgovara 

joj klima srednje i jugoistočne Europe. Podnosi hladnija 

klimatska područja od malolisne lipe i nema bitnije 

razlike u zahtjevima na klimu od nje. Na kvalitetnim 

staništima postiže visinu od 35 m i promjer oko 200 cm. 

Drvo ima slična tehnička svojstva kao i malolisna lipa. 

Pri podizanju šumskih kultura lipa sadi se i do 5 000 

biljaka po hektaru. 

137


Johe (Alnus sp.) 

Crna joha (Alnus glutinosa L.). Vrsta s vrlo širokim m 

okomitim i horizontalnim arealom. Rasprostire se u 

okomitom rasponu od nizinskih staništa do visinskih 

dijelova Alpa. Zbog širokog areala postoji mogućnost 

diferenciranja u klimatske rase različitih osobina. Posjeduje 

sposobnost brzog rasta i velikog prirasta te otpornosti 

na mraz. 

Crna joha u nas obilno pridolazi u nizinskim šumama 

Podravine, Posavine, Pokuplja i Podunavlja, u 

smjesi sa drugim vrstama ili tvori čiste sastojine. Prirodne 

sastojine uspijevaju na posebnim stojbinama 

koje su uvjetovane edafskim i hidrološkim čimbenicima. 

Uzgojno je sve interesantnija zbog ekološke konstitucije 

pionirske vrste, brzorastućih i meliorativnih 

osobina te mnogostruke uporabne vrijednosti drva. 

Ekološka konstitucija određuje crnu johu, uz poljski jasen, 

kao temeljnu vrstu za biološku pripremu u procesu 

obnove degradiranih nizinskih stojbina. 

U dobi od 60 godina postiže visine preko 35 m. Kulminacija 

tečajnog volumnog prirasta nastupa u 20. godini 

i iznosi oko 20 m3/ha. Do dobi od 50 godina na I. 

bonitetu proizvede oko 700 m3/ha. Drvo joj ima veliku 

primjenu posebno u proizvodnji namještaja. 

Kod nas se još javljaju bijela joha (Alnus incana L) i 

zelena joha (Alnus viridis/Chaih/Lam et D.C.) ali su im 

proizvodne mogućnosti i vrijednost drva na tržištu male 

pa nisu interesantne za podizanje šumskih kultura. 

Prilikom osnivanja šumskih kultura johe sadi se 

3 000–5 000 sadnica po ha. 

Breze (Betula sp.) 

Obična breza (Betula pendula Roth.). Postiže visine 

do 30 m i debljine do 60 cm prsnog promjera. Doživi 

starost do 100 godina. U Hrvatskoj obična breza najviše 

dolazi na Papuku, Psunju, Bilogori, Kalniku, u banijsko-kordunskoj 

regiji, Lici i Gorskom kotaru. Zbog 

svojih bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva ona je 

pionirska vrsta drveća koja osvaja izvanšumske površine 

i stojbine koje se prirodno pomlađuju unutar areala 

klimatogenih vrsta drveća. (Rauš i Matić 1994). To 

su ponajprije nekadašnje poljoprivredne površine, opožareni 

tereni, stojbine unutar areala hrasta kitnjaka i 

obične bukve, preborne šume jele i bukve i sl. 

Kad je u smjesi s drugim vrstama drveća rast joj je 

skroman. Brzi rast koji ima u mladosti usporava se, a u 

dobi od 40 godina je preraste smreka, a bukva u 60. godini. 

U dobi od 60-80 godina volumni prirast joj iznosi 

5 m3/ha krupnoga drva. 

U dobi od 80 godina postiže 26 m visine, 32 cm 

srednji prsni promjer, 389 m3/ha drvnog obujma i prosječni 

volumni prirast od 4 m3/ha. 

138 

Drvo breze ima široku uporabu kao stolarsko, tokarsko, 

rezbarsko drvo, furniri, celuloza, umjetna svila, 

ogrjev, energetsko drvo. Ikričavo drvo je jako traženo 

na tržištu. 

Prilikom osnivanja šumskih kultura obične breze 

sadi se 1 000–2 000 sadnica po hektaru. 

Trešnja (Prunus sp.) 

Trešnja divlja (Prunus avium L.). Prirodni areal 

divlje trešnje pruža se po cijeloj Europi, s izuzetkom 

dalekog sjevera. Izrazita je vrsta svjetla. U mladosti do 

dobi od 40 godina je brzorastuća vrsta drveća. Nakon 

toga usporava rast, da bi u dobi od 50–60 godina prestala 

s visinskim prirašćivanjem (P i nt ar i ć 2002). 

Na kvalitetnim staništima doseže visinu od i do 30 

m, prsni promjer od 40–50/60 cm i prosječni volumni 

prirast od godišnje 8 m3/ha. Drvo crvene boje spada 

među najljepše od svih vrsta drveća. 

Ima veliku cijenu na tržištu i vrlo je tražena za proizvodnju 

furnira posebno pri izradi namještaja. 

Ima tendenciju jakog grananja te je nužno obavljati 

njege rezanjem grana kad stablo dosegne prsni promjer 

od 10–15 cm. Prije toga treba raditi na formiranju krošanja. 

Prilikom osnivanja kultura dobro ju je saditi u manjim 

grupama i miješati s drugim vrstama drveća. Saditi 

oko 3 000 biljaka po hektaru. 

Sorbus sp. 

Od roda Sorbus kod nas pridolaze oskoruša (Sorbus 

domestica L.), jarebika (Sorbus aucuparia L.), brekinja 

(Sorbus torminalis /L./ Crantz), mukinja (Sorbus 

aria /L./ Crantz), mukinjica (Sorbus chamaemespilus 

/L./ Crantz) i mukinja planinska (Sorbus mougeotti 

Soy. Will. et Godr.). 

Od navedenih vrsta u Gorskom kotaru bi se s gospodarskog 

stajališta mogle podizati šumske kulture od 

ovih sorbusa: 

Jarebika (Sorbus aucuparia L.). Vrsta planinskih i 

brdskih šuma. Naraste do 20 m visine i prsnog promjera 

25–30 cm. S obzirom na stanište tolerantna je vrsta. 

U mladosti raste brzo, a nakon 20 godina oslabi. U Europi 

je vrlo cijenjana za izradu pokućstva. 

Brekinja (Sorbus torminalis /L./ Crantz). Kod nas 

dolazi od kitnjakovih šuma do šuma jele i bukve. Ettinger 

(1890) u Šumarskom listu navodi da je na šumsku i 

gospodarstvenu izložbu u Beču 1866. godine iz slunjske 

pukovnije poslan eksponat koluta brekinje promjera 

54 cm i starosti 194 godine. Danas u Hrvatskoj takvih 

primjeraka više nema. Drvo je brekinje velike gustoće, 

a kod nas se nekad koristilo u stolarstvu i tokarstvu, 

posebno je bilo cijenjeno zbog visokog sjaja i otpornosti 

na vitoperenje. Danas na europskom tržištu 

postiže vrlo visoku cijena, najviše služi za proizvodnju 

vrlo kvalitetnog namještaja.


Mukinja (Sorbus aria /L./ Crantz). Raste sporo do 

prosječne visine od 12 metara, rjetko postigne visinu 

od 20 m i prsni promjer do 40 cm. Drvo je velike gustoće 

i vrlo je trajno. Ima veliku uporabu u stolarstvu. 

Sorbuse možemo saditi u šumskim kulturama sadnjom 

3 000 sadnica po hektaru. 

Prunus sp. 

Sremza (Prunus padus L). Dolazi u nizinskim šumama, 

ali se u Središnjim Alpama penje do visine od 

1900 m, gdje postiže visine od 20 m i prsne promjere 

od 50 cm. Drvo je srednje gustoće, a nalazi uporabu 

kod finih stolarskih i tokarskih radova. 

U šumskim kulturama se sadi 3 000 biljaka po hektaru. 

Kruške (Pirus sp.) 

Divlja kruška (Pirus pyraster L). Do 15 m visoko 

drvo koje pridolazi gotovo u cijeloj Europi. Visinski 

doseže i do 1 500 m n.v. Drvo joj je teško, čvrst i trajno. 

Ima široku uporabu. Njezin furnir ima visoku cijenu, a 

tražena je kao stolarsko i tokarsko drvo. 

Kulture se osnivaju s 2 500 sadnica po hektaru. 

Orah (Juglans sp.) 

Crni orah (Juglans nigra L.) Drvo koje potječe iz 

Sjeverne Amerike gdje naraste do 50 m visine. Ugrožavaju 

ga kasni mrazevi, ali manje nego obični orah. Sjeme 

mu sazrijeva u listopadu i studenom i klijavost mu je 

50 % do 60 %. Traži duboka, plodna rastresita tla koja 

su drenirana. Osniva se sadnjom jednogodišnjih biljaka 

u razmacima sadnje biljka od biljke 0,75 m, a red od reda 

8 m. Ako se sade plodovi razmak između biljaka je 

0,5 m a redova 8 m. Plodove treba saditi u jesen bez skidanja 

vanjske ljuske. U dobi od 90 godina postiže promjer 

50 cm i visinu oko 30 m. Ukupna produkcija u tom 

periodu iznosi oko 1 120 m3/ha i to u dovršnom sijeku 

oko 450 m3/ha, a tijekom proreda 570 m3/ha s prosječnim 

volumnim prirastom oko 12,5 m3/ha. 

Drvo mu ima široku primjenu i visoku cijenu, kao i 

drvo običnog oraha. 

Pionirske, prijelazne ili sporedne vrsta drveća imaju 

značajnu ulogu u strukturi svih naših prirodnih šuma, a 

posebno su značajne za podizanje njihovih kultura radi 

dobivanja kvalitetnog i vrijednog drva. 

Njihova se uloga odnosi na pozitivan utjecaj kod 

biološke pripreme stojbine zamočvarene ili zakorovljene 

nakon sušenja glavne klimatogene vrste drveća. Isto 

tako one su značajne kod podizanja novih šuma pošumljavanjem 

na tlima koja su izgubila svojstva šumskog 

tla, gdje stvaraju uvjete za povratak klimatogene vrste 

drveća. 

S obzirom da se pionirske vrste drveća odlikuju svojstvima 

brzog rasta, njihova je uloga značajna kod proizvodnje 

drveta. Drvo tih vrsta nalazi primjenu u mehaničkoj 

i kemijskoj preradi kao i u proizvodnji energije. 

Podizanje energetskih šuma s kratkim ophodnjama i 

malim razmacima sadnje imati će sve značajnije mjesto 

u šumarstvu Hrvatske. 

Poznavanje šumsko-uzgojnih svojstava pionirskih 

vrsta drveća, postaje nužnost i pretpostavka uspješnog 

gospodarenja s tim vrstama drveća. 

ORGANIZACIJA PRIDOBIVANJA I PLASIRANJA NA TRŽIŠTE DRVA 

ZA BIOENERGIJU NAKON IZVEDENIH ZAHVATA NJEGE, 

PODIZANJA I OBNOVE ŠUMA 

Organizing the utilisation and marketing of timber for bioenergy after the 

applied tending treatments, establishment and regeneration of forests 

Hrvatsko šumarstvo ima velike mogućnosti proizvodnje 

i korištenja drva za bioenergiju. Danas posjeduje 

2 688 687 ha šuma i šumskog zemljišta, u kojima se nalazi 

397 963 000 m3 drvne zalihe s godišnjim prirastom 

od 10 526 000 m3, gdje se svake godine u zahvatima 

njege i obnove sječe bruto godišnji etat od 6 564 000 m3. 

Uz ovakve prirodne resurse i korištenje drvnog volumeg 

vo 

na, koji danas kao otpad ostaje u šumi, mogli i bi od današnjih 

1 300 000 m3 proizvesti oko 3 000 000 m3 drva 

za energiju (M a t i ć 2007). Ukoliko bi intenzivnije gospodarili 

primjenom novih saznanja hrvatske šumarske 

znanosti, mogli bi povećati etat na oko 7 300 000 m3, te 

zahvatima njege povećati količinu drva za bioenergiju na 

oko 4 200 000 m3. To je novi proizvod koji traži primjenu 

novih tehnologija u uzgajanju i iskorištavanju šuma. 

Ostvareni ili sječivi etat predstavlja neto volumen proizvedenih 

drvnih sortimenata posječenog godišnjeg etata. 

Razlika između bruto etata krupnog drva stabala iz 

kojega se izrađuju drvni proizvodi i ostvarenog neto 

sječivog etata količine proizvedenih sortimenata godišnje, 

drvni je materijal koji danas kao otpad ostaje u 

šumi, predstavlja količinu od 40 % bruto etata, a koji 

može dobro poslužiti za pridobivanje energije. 

Pojavom energetske krize, udio drva u energetskoj 

bilanci najrazvijenijih europskih zemalja, svakim danom 

sve više raste. Potreba za energijom je sve veća, tako da 

se tijekom prošlog stoljeća deseterostruko povećala. 

Danas kada je biomasa postala novi proizvod, tržišno 

vrijedan i tražen, hrvatsko šumarstvo se mora opredijeli- 

139


ti za intenzivnije gospodarenje, kako bi zahvatima njege 

i pomlađivanja šuma povećali njihovu kvalitetu, a istovremeno 

dobili tržišno vrijednu biomase za energiju. 

Privatni šumoposjednici Gorskog kotara raspolažu 

s oko 3 000 000 m3 drvne pričuve, godišnjim prirastom 

od oko 80 000 m3, godišnjim etatom od oko 40 000 m3 

od čega je 40 % ili 16 000 m3 drveta za energiju, koje 

danas najvećim dijelom ostaje u šumi i propada. Samo 

to je dovoljan motiv da se udruženi izbore za svoje 

mjesto na tržištu i uđu u lanac proizvođača bioenergije 

kako za domaće, tako i za inozemno tržište. 

ZAKLJUČNE NAPOMENE - Conclusive remarks 

Šume privatnih šumoposjednika u Hrvatskoj, zauzimaju 

površinu od 581 770 ha, što je 22 % od ukupne po-ske čestice onemogućava kompleksnije gospodarenje 

tastra i gruntovnice. Gospodarenje na razini katastarvršine 

šuma i šumskih zemljišta u Republici Hrvatskoj. 

Ukupna drvna zaliha u privatnim šumama Hrvatske iznosi 

78 301 000 m3 što je 20 % od ukupne drvne zalihe 

cijelog šumskogospodarskog područja. Prosječna drvna 

zaliha je 163 m3/ha a prirast 4,4 m3/ha ili 2,7 %. 

Šume privatnih šumoposjednika unutar područja s 

kojom upravlja Uprava šuma podružnica Delnice zauzimaju 

površinu od 22 380 ha. One su danas razvrstane 

u raznodobne šume, što nije dobar put za njihovo buduće 

gospodarenje. Imajući u vidu njihovo stanje glede 

uzgojnog oblika, bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva 

vrsta drveća koje ih tvore, s tim šumama bi trebalo 

gospodariti kao sa šumama visokog uzgojnog oblika ili 

sjemenjačama koje su regularne i preborne te šumama 

niskog uzgojnog oblika ili panjačama. Šume visokog 

uzgojnog oblika su regularne ili jednodobne sjemenjače 

koje imaju površinu od 13 264 ha i preborne sjemenjače 

s površinom od 6 085 ha. Šume niskog uzgojnog oblika 

su regularne panjače površine od 3 031 ha. 

Svrstavanjem tih šuma pod jedan nazivnik, raznodobnosti, 

uz ostalo, onemogućava se provođenje onih nužnih 

uzgojnih zahvata koji bi ih usmjerili u pravcu veće stabilnosti, 

produktivnosti i potrajnosti ili održivog razvoja. 

Na temelju iznesenih strukturnih pokazatelja, posebno 

drvne zalihe i prirasta ovih šuma, možemo zaključiti 

da je današnje stanje u privatnim šumama ovog 

područja jednako loše i zabrinjavajuće kao i u ostalim 

privatnim šumama u Hrvatskoj. 

Razloge takvog stanja možemo tražiti u šumarskoj 

nestručnosti onih koji u njima izvode zahvate, raslojavanju 

sela, usitnjenosti posjeda, socijalnom statusu 

vlasnika, nesigurnosti privatnog vlasništva, dužini proizvodnog 

ciklusa, slaboj kontroli i sankcioniranju te 

nepoštivanju zakonskih propisa. 

Objektivni razlozi koji otežavaju gospodarenje u 

tim šumama su: 

Usitnjenost posjeda (prosječna površina čestice je s 

predznakom dvije nule). Neriješeni imovinsko pravni 

odnosi, kao i nestimulativni način rješavanja vlasništva, 

koji je spor i skup. Neusklađenost katastra kultura 

sa stvarnim stanjem na terenu, kao i neusklađenost ka- 

140 

šumskim resursima. Predrasude vlasnika ka udruživanju 

u gospodarenju (Zadruge) zbog negativnih iskustava 

u bližoj prošlosti, te bijeg mlađeg, vitalnijeg stanovništva, 

iz ruralnih prostora u gradove. 

Šumovlasnici, ponajprije udruga šumovlasnika, težište 

rada na povećanju kvalitete šuma trebali bi usmjeriti 

na ova područja kroz zahvate i druge aktivnosti: 

Zahvati njege i obnove u prebornim šumama putem 

prebornih sječa. Zahvati njege i obnove u regularnim 

šumama visokog i niskog uzgojnog oblika. Njega i popunjavanje 

s plemenitim vrstama bjelogorice i crnogorice 

onih površina na kojima se danas događa prirodna 

sukcesija pionirskih vrsta drveća. Podizanje kultura 

plemenitih, brzorastućih i tržišno vrijednih vrsta bjelogorice 

i crnogorice na napuštenim pašnjačkim i drugim 

površinama. Organizacija pridobivanja i plasiranja na 

tržište drva, za bioenergiju, nakon izvedenih zahvata 

njege, podizanja i obnove šuma. 

Preborno gospodarenje najviše odgovara jelovim 

šumama ili šumama u kojima je jela prevladajuća vrsta, 

kao na primjer u mješovitim šumama jele i bukve, 

jele, bukve i smreke, jele i smreke. 

Odabiranjem stabala za sječu ili doznakom stabala u 

prebornoj šumi treba se ispuniti cilj gospodarenja, a to je: 

Uzgajanje mješovitih prebornih sastojina koje osiguravaju 

kvalitetan prirast i stabilnost sastojine, obilan 

prirodni pomladak, maksimalno korištenje produkcijske 

sposobnosti staništa, postizanje najveće vrijednosti 

proizvodnje. 

Sječom u prebornoj šumi istodobno se provodi njega 

i pomlađivanje, formira preborna struktura, iskorištava 

šuma i održava njezina higijena. Tu imamo dvije 

skupine uzgojnih postupaka, i to njegu mladog naraštaja 

– pomlatka i mladika i prebiranje, u koje spadaju 

proreda i iskorištavanje zrelih stabala. Svi su postupci 

u prebornoj šumi vremenski i prostorno koncentrirani 

te čine nerazdvojivu cjelinu. Ako izostane jedna od navedenih 

radnji, struktura se preborne sastojine narušava, 

što utječe na prirast, pomlađivanje i stabilnost. 

Izvodeći doznaku stabala u prebornoj šumi nužno je 

imati u vidu ciljeve koje ta doznaka mora ispuniti a to su:


Stalno pomlađivanje, njega sastojina, stalno održavanje 

preborne strukture, iskorištavanje sastojine, održavanje 

sanitarno-higijenske funkcije. 

U normalnoj prebornoj šumi, koja ima normalnu 

drvnu zalihu, siječemo 10 godišnji prirast. U normalnim 

uvjetima to je 25 % od ukupne drvne zalihe u sastojini. 

Ako je drvna zaliha veća od normalne, intenzitet 

sječe ne smije biti veći od 30 %, a ako je manja, možemo 

ga smanjiti do 15 %. To je i granični intenzitet ispod 

kojega ne bi trebalo ići, što znači da sa sječom trebamo 

pričekati da prođe još jedna ophodnjica, u ovom 

slučaju daljnjih 10 godina. Ukoliko bi intenzitet bio 

veći, a i manji, bila bi ugrožena preborna struktura, a to 

znači i prirast, pomlađivanje i stabilnost preborne sastojine. 

S pogrešno izvođenim intenzitetima ne bi mogli 

održavati prebornu sastojinu u optimalnim strukturnim 

uvjetima koji nam osiguravaju maksimalnu proizvodnju 

i optimalnu regeneraciju. Na žalost, to je danas jedan 

od značajnijih problema prebornog gospodarenja i 

prebornih šuma. 

Bukove i smrekove sastojine koje su danas službeno 

svrstane u raznodobne, a s njima se do sada gospodarilo 

nepreborno, nego prebornim sječama, imaju negativni 

trend razvoja. Takvim načinom gospodarenja 

smanjuju se drvne zalihe, izostaje prirodno pomlađivanje, 

pada kvaliteta stabala i smanjuje se prirast. 

Gospodarenje po regularnim načelima, u takvim sastojinama, 

treba biti organizirano na malim površinama 

(svaka strukturna jedinica – poseban šumsko uzgojni 

tretman). Šumsko-uzgojni postupci su prostorno 

razdvojeni na malim površinama, gdje je svaka strukturna 

jedinica poseban dio sastojine s posebnim šumsko 

uzgojnim tretmanom. Oni su prostorno odvojeni, a 

vremenski koncentrirani. 

Gospodarenjem oplodnim sječama na malim površinama 

s dužim razdobljem pomlađivanja, postiže se biološka 

raznolikost bukovih i smrekovih šuma, jer takav 

način obnove omogućava, u dužem razdoblju, urod sjemena 

glavne i ostalih vrsta drveća te opstanak njihovog 

mladog naraštaja. 

Pomlađivanje u regularnim šumama obavlja se najčešće 

u 3 sijeka (pripremni, naplodni i dovršni) a rjeđe 

u 4 ili 5 sijekova, gdje se uvode naknadni sijekovi. Pripremni 

sijek izvodi se s intenzitetom do 20 %, a naplodni 

u godini dobrog uroda sjemena s intenzitetom od 

50 %. Preostala drvna zaliha sječe se prema potrebi putem 

jednog ili dva naknadna sijeka ili što je češći slučaj 

u jednom dovršnom sijeku. 

Njega u regularnim šumama izvodi se tijekom cijelog 

života sastojine odnosno do početka oplodnih sječa. 

Njega se sastoji od ovih faza: njega pomlatka nakon 

dovršnih sječa, čišćenje u razvojnom stadiju mladika i 

koljika te njega proredom. 

Njega pomlatka nakon dovršnih sječa najčešće se izvodi 

jednokratno, čišćenje ili negativno odabiranje jednom 

ili dva puta i to do momenta maksimalnog visinskog 

prirasta sastojine. Tada se uočavaju stabla budućnosti, 

a to se u bukovim i smrekovim šumama događa u 

dobi od oko 30 godina. To je dob kad se može početi s 

njegom proredama. 

Niske šume ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde 

bjelogorice, pomlađuju se oplodnim sječama s ciljem 

pretvaranja panjače u šumu visokog uzgojnog oblika ili 

sjemenjaču. 

Napravili bi velike pogreške kad bi panjaču obnavljali 

čistom sječom uz sadnju neke od četinjača. Četinjače 

možemo saditi na degradiranim šumskim tlima 

koja su izgubila ona svojstva, koja matičnoj klimatogenoj 

sastojini pružaju optimalne uvjete za rast i razvoj. 

Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom 

cijele ophodnje panjače. 

U takvim panjačama razlikujemo ove faze njege: 

reduciranje broja nekvalitetnih i prekobrojnih izbojaka 

na panju ili trijebljenje, njega panjače čišćenjem ili negativnim 

odabiranjem i njega panjače proredom ili pozitivnom 

odabiranjem. 

U današnjim gospodarskim i socijalnim uvjetima u 

Hrvatskoj uočava se sustavno smanjenje obradivih i 

povećanje napuštenih poljoprivrednih površina. Te su 

površine prepuštene spontanom širenju manje vrijednih 

vrsta drveća i grmlja koje se prve javljaju i svrstavamo 

ih u pionirske vrste. Nakon njih spontano se javljaju 

prijelazne vrste, da bi se u tom 100-godišnjem ciklusu 

na kraju javile glavne ili klimatogene vrste (jela, 

bukva, hrastovi) 

Pionirske i prijelazne vrste drveća postupno degradirano 

šumsko tlo pretvaraju u šumsko tlo pogodno za klimatogene 

ili glavne vrste. Temeljne vrste drveća koje 

nose obilježje pionirskih su vrste iz roda joha, vrba, topola, 

breza i dr. Naše domaće, autohtone vrste drveća 

ostalih rodova, s izuzetkom rodova hrastova, bukve i jele, 

spadaju u prelazne vrste drveća. One zajedno s pionirskim 

vrstama postupno osvajaju napuštena poljoprivredna 

i ostala zemljišta. 

Da bi se povećala gospodarska i općekorisna vrijednost 

napuštenih poljoprivrednih površina, nužno je na 

njima osnivati šumske kulture sadnjom bjelogorične 

vrste iz roda divlje trešnje, kruške, jabuke te javora, jasena, 

lipe, mukinje, jarebike, oskoruše, brekinje, sremze, 

oraha i dr. Od crnogoričnih vrsta za sadnju u obzir 

dolazi vrste iz roda smreke, ariša i bora. Izbor vrsta drveća 

ovisi o stanišnim uvjetim koji vladaju na površini 

koja se tretira gdje tlo i klima imaju odlučujuću ulogu. 

Pionirske, prijelazne ili sporedne vrsta drveća imaju 

značajnu ulogu u strukturi svih naših prirodnih šuma, a 

posebno su prikladne za podizanje njihovih kultura radi 

dobivanja kvalitetnog i vrijednog drva. Drvo tih vrsta 

nalazi primjenu u mehaničkoj i kemijskoj preradi, 

kao i u proizvodnji energije. Podizanje energetskih šuma 

s kratkim ophodnjama i malim razmacima sadnje 

imat će sve značajnije mjesto u šumarstvu Hrvatske. 

141


Pojavom energetske krize, udio drva u energetskoj 

bilanci najrazvijenijih europskih zemalja svakim danom 

sve više raste. Cijela je Europa prihvatila drvo iz 

šume i svakim danom ga sve više traži kao značajan i 

obnovljiv izvor bioenergije. 

Iako hrvatsko šumarstvo danas na tom području radi 

tek prve i stidljive korake, ne postoji nikakav razlog 

da se šumoposjednici Gorskog kotara ne uključe u taj 

europski trend. Raspolažu s oko 3 000 000 m3 drvne 

pričuve, godišnjim prirastom od 80 000 m3, godišnjim 

etatom od 40 000 m3 od čega je 40 % ili 16 000 m3 drvo 

tanjih dimenzija pogodno za energiju, koje danas najvećim 

dijelom ostaje u šumi i propada. Samo to je dovoljan 

motiv da se udruženi izbore za svoje mjesto na 

tržištu i uđu u lanac proizvođača bioenergije, kako za 

domaće tako i za inozemno tržište. 

LITERATURA – References 

Ammon, V., 1944: Das Plenterprinzip in der schweizerischen 

Forstwirthschaft. 150 str., Bern-Leipzig. benika na prirodno pomlađivanje prebornih šu 

Matić, S., 1983: Utjecaj ekoloških i strukturnih čim- 

Anić, I., S. Matić, M. Oršanić, S. Mikac, M. ma jele i bukve u Gorskom kotaru. Glasnik za 

Blašković, 2006: Strukturni odnosi i šumskouzgojni 

postupci raznodobnim bukovim sastoji- 

M a t i ć , S., 1989: Intenzitet prorede i njegov utjecaj na 

šumske pokuse 21: Zagreb, str. 223–400. 

nama hrvatskih Dinarida, Glasnik za šumske pokuse, 

posebno izdanje, 5, Zagreb, str. 7–28. 

na hrasta lužnjaka. Glasnik za šumarske pokuse 

stabilnost, proizvodnost i pomlađivanje sastoji- 

Burschel, P., & J. Hus, 1997: Grundriss des Waldbaus. 

Parey Bucherlag, Berlin, 487 str. Matić, S., M. Oršanić, I. Anić, 1996: Neke karak 

25. Zagreb, str. 261–268. 

D e k a n i ć , I., 1962: Elementi za njegu mladih sastojina teristike i problemi prebornih šuma obične jele 

u poplavnom području posavskih šuma. Glasnik (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj. Šum. list CXX 

za šumske pokuse. knj. 15. Zagreb. str. 119–196. (3–4): 91–99, Zagreb. 

Ettinger, J., 1890: Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj 

i Slavoniji. Hrvatsko-slavonsko šumarsko me Hrvatske i njihovo mjesto u kompleksu šuma 

Matić, S., M. Oršanić, I. Anić, 1996a: Bukove šu 

družstvo, 193 str. 

središnje i jugoistočne Europe. U: B. Mayer (ur.), 

Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava, 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

Flury, Ph., 1933: Über die Wachstumsverhaeltnisse 

des Plenterwaldes. Zürich. 

i Šumarski institut u Jastrebarskom, str. 113–124, 

Fr a n c i sko v i ć , S., 1938 i 1939: Prilog proučavanju Zagreb. 

taksacionih elemenata u prebornim šumama. Šumarski 

list. Zagreb. 

M a t i ć , S., Š. K o r p e l , 1995: Silviculture of Beech 

Stands in Central and South-Eastern Europe. 6th 

Klepac, D., 1953: O šumskoj proizvodnji u fakultetskoj 

šumi Zalesina. Glasnik za šumske pokuse 

IUFRO beech symposium, Ukraine. 

Matić, S., J. Skenderović, 1992: Uzgajanje šuma. 

U: Đ. Rauš (ur.), Šume u Hrvatskoj, Šumar- 

11. Zagreb. str. 181–238. 

Klepac, D., 1994: Različiti modeli potrajnog gospodarenja 

u malim privatnim šumama. Zbornik ragreb, 

81–97, Zagreb. 

ski fakultet Zagreb i “Hrvatske šume” p.o. Zadova: 

Savjetovanje, Privatne šume u Hrvatskoj, 

M a t i ć , S., M. H a ra pi n , 1986: Uzgajanje i zaštita 

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zaghreb, 

str. 63–77. 

šuma. U: B. Prpić (ur.), Šumarstvo i prerada drveta 

Jugoslavije, str. 177–194, Beograd. 

Leibundgut, H., 1945: Waldbauliche Untersuchungen 

über den Aufbau von Plenterwaeldern. Mitt. 

Matić, S., 1994: Ekološke i gospodarske značajke revitalizacije 

privatnih šuma u Hrvatskoj. Zbornik 

d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchw. 

radova savjetovanja: Privatne šume u Hrvatskoj u 

Matić, S., 1973: Prirodno pomlađivanje kao faktor ozračju Helsinške konferencije o zaštiti i očuvanju 

Europskih šuma. HAZU, Zagreb, str. 39–61. 

strukture sastojina u šumama jele s rebračom 

(Blechno-Abietetum Horv.). Magistarski rad, 

M a t i ć , S., 1994a: Prilog poznavanju broja biljaka i 

146 str., Zagreb. 

količine sjemena za kvalitetno pomlađivanje i 

Mati ć , S., 1979a: Ekološke i strukturne karakteristike pošumljavanje. Šumarski list 3–4, Zagreb, str. 

prebornih šuma jele i bukve u Gorskom kotaru. 71–79. 

Drugi kongres ekologa Jugoslavije, str. 741–765, 

Zagreb. 

142


Matić, S., 2006: Natural management as an important 

factor of forest protection and survival. U: 

Diaci J. (ur.), Nature – Based Forestry in Central 

Europe. Alternatives to Industrial Forestry and 

Strict Preservation. Department of Forestry and 

Renewable Forest Resources-Biotechnical Faculty, 

19–26. Ljubljana . 

Matić, S., 2007: Zahvati njege i obnove kao način 

pridobivanja drva za energiju i povećanja kvalitete 

šuma u Hrvatskoj. U: S. Matić (ur.), Poljoprivreda 

i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih 

izvora energije. Zbornik radova znanstvenog 

skupa. HAZU – Znanstveno vijeće za poljoprivredu 

i šumarstvo. Zagreb, str. 17–40. 

Milković, I. 2006: Šumskogospodarsko područje 

Republike Hrvatske. Šumsko-gospodarska osnova. 

Uređajni zapisnik. Hrvatske šume d.o.o. 

str. 1–591. Zagreb. 

Pernar, N., 2001: Tla jelovih šuma u Hrvatskoj. U B. 

Prpić (ur). Obična jela u Hrvatskoj. Akademija 

šumarskih znanosti. Zagreb. str.107–121. 

Vukelić, J., D. Baričević (2003): Šumske zajednice 

obične jele u Hrvatskoj. U S. Matić (ur). 

Obična bukva u Hrvatskoj. Akademija šumarski 

znanosti. Zagreb. str. 87–1008. 

Pintarić, K. 2002: Šumsko-uzgojna svojstva i život 

važnijih vrsta šumskog drveća. Udruženje šumarskih 

inženjera i tehničara Federacije Bosne i 

Hercegovine, Sarajevo, str. 1–222. 

R au š , Đ, S. Ma ti ć, 1994: Istraživanje vegetacijskih 

i uzgojnih problema obične breze (Betula pendula 

Roth.) na području Požege i Slatine, Glas. 

šum.pokuse 30, Šumarski fakultet, Zagreb, str. 

337–360. 

S e l e t ko v i ć , Z., (2001). Klima i hidrološke prilike u 

dinarskim jelovim šumama u Hrvatskoj. U B. 

Prpić (ur). Obična jela u Hrvatskoj. Akademija 

šumarskih znanosti. Zagreb. str. 133–142. 

Starčević, T., 1984: Provođenje Zakona o šumama 

za šume na kojima postoji pravo vlasništva. Šumarski 

list 9–10. Zagreb. str. 447–449. 

Starčević, T., 1992: Neka iskustva u gospodarenju 

privatnim šumama. Šumarski list 6–8. Zagreb. 

str. 331–336. 

Š a f ar, J., 1968: Prilozi rješavanju problema o održavanju 

i pomlađivanju jela na području Gorskog 

kotara Šumarski list 92 (11–12): str. 439–451. 

SUMMARY: Privately owned forests in Croatia cover an area of 581,770 

ha, which is 22 % of the total area of forests and forestland in the Republic of 

Croatia. The total growing stock in private forests in Croatia amounts to 78 

301 000 m 3 , or 20 % of the overall growing stock of the entire forest management 

area. The average growing stock is 163 m3/ha and the increment is 4.4 

m 3 /ha or 2.7 %. 

Privately owned forests in the area managed by Delnice Forest Administration 

extend over 22,380 ha. These forests are presently classified into uneven-aged 

forests, which is not conducive to their future management. Bearing 

in mind their condition regarding the silvicultural form, biological properties 

and ecological requirements of the tree species participating in their formation, 

the management of these forests should follow the methods applied to forests 

of high silvicultural form or seed forests, which are regular and selection 

forests, and to coppices. Forests of high silvicultural form are regular or 

even-aged seed forests covering an area of 13,264 ha, while selection seed forests 

cover an area of 6,085 ha. Regular coppice forests are found over an 

area of 3,031 ha. 

Placing these different forest forms into a uniform uneven-aged class prevents, 

among other things, the application of those necessary silvicultural 

operations which are aimed at attaining better stability, productivity and sustainability, 

or sustainable development. 

Based on the above structural indicators, especially the growing stock and 

increment of these forests, we may conclude that the current condition of private 

forests in this area is equally bad and worrying as that of other private 

forests in Croatia. 

143


Such a situation may be attributed to a number of factors, such as, for 

example, the inexpert application of silvicultural treatments, the disintegration 

of rural environments, property fragmentation, the owners’ social status, the 

insecurity of private ownership, the length of the production cycle, insufficient 

control and sanctioning, and finally, the disobeyance of legal regulations. 

Some objective reasons for which these forests are difficult to manage are: 

– Fragmentation of property (the average size of a plot is preceded by two 

zeros). Unsolved ownership-legal relationships, as well as an unstimulating, 

slow and expensive system of solving ownership problems, 

– Disproportion between the cadastre of cultures and the real condition in 

the field, and the disproportion between the cadastre and the land registry, 

– Management at the level of cadastre units prevents the application of more 

complex management with forest resources, 

– Prejudices of forest owners towards pooling resources (Cooperatives) due 

to negative experiences from the recent past, 

– Movement of the younger, more vital part of the population from rural into 

urban areas. 

Forest owners and forest owners’ associations should direct their activities 

concerned with increasing forest quality toward the following fields, treatments 

and activities: 

– Tending and regeneration treatments in selection forests with selection 

cuts. 

– Tending and regeneration treatments in regular high forests and coppices. 

– Tending and restocking those areas subject to natural succession of pioneer 

species with valuable broadleaved and coniferous species. 

– Establishing cultures of valuable, fast-growing and marketable broadleaved 

and coniferous species over abandoned grasslands and other areas. 

Organizing timber harvesting and marketing, as well as utilization of timber 

for bioenergy after the forests have been tended, established and regenerated. 

Selection management is the most suitable method for fir forests or for 

those forests in which the fir is the dominant species, such as, for example, mixed 

forests of fir and beech, fir, beech and spruce, and fir and spruce. 

The management goals in a selection forest are accomplished by selecting 

and marking the trees to be cut. These management goals are: raise mixed selection 

stands which will ensure good quality increment, stand stability and 

plentiful natural new growth; use the productive site capacity to the maximum; 

and achieve the highest production values. 

Felling operations in a selection forest achieve multiple goals of tending 

and regeneration, forming the selection structure, utilizing forests and maintaining 

their hygiene. There are two groups of silvicultural procedures; tending 

of the young generation – young growth and young forest, and selection, 

which includes thinning and harvesting mature trees. All the procedures in a 

selection forest are temporally and spatially concentrated, thus creating an 

indelible whole. If any of the above activities is omitted, the structure of the 

selection forest will be disrupted and its increment, regeneration and stability 

will be affected. 

Tree marking in a selection forest should always take account of the goals 

for which this activity is undertaken. These goals are permanent regeneration, 

stand tending, continuous maintenance of the selection structure, stand 

utilization and maintenance of the sanitary-hygienic function. 

In a normal selection forest with normal growing stock, a 10-year annual 

increment is cut. Under normal circumstances, this is 25 % of the total gro- 

144


wing stock in the stand. If the growing stock is higher than normal, cutting intensity 

should not exceed 30 %. If it is lower, cutting intensity may be reduced 

to 15 %. This is borderline intensity which should not be exceeded. This means 

that cutting should be postponed until another cutting cycle is over, in this 

case another 10 years. Higher or lower intensities could endanger the selection 

structure, i.e. the increment, regeneration and stability of the selection 

stand. Inappropriately applied intensities cannot maintain a selection stand 

in the optimal structural conditions which will ensure maximal production 

and optimal regeneration. Regrettably, this is one of the most serious current 

problems in selection management and selection forests. 

Beech and spruce stands which have officially been classified as unevenaged 

stands and which have not been managed selectively but with selection 

cuts show a negative developmental trend. This kind of management results in 

decreased growing stock, absence of natural regeneration, reduced tree quality 

and lower increment. 

In such stands management based on regular principles should be organized 

over small areas (each structural unit – special silvicultural treatment) 

Silvicultural treatments are spatially divided over small areas. In other 

words, each structural unit represents a special part of the stand which requires 

a special silvicultural treatment. They are spatially separated but temporally 

concentrated. 

Management with shelterwood cuts in small areas with a longer regenera- 

tion period achieves biological diversity of beech and spruce forests. This type 

of regeneration enables, over a longer time period, a good yield of seeds of the 

principal and other tree species and the survival of their young generation 

Regeneration in regular forests is generally done in 3 cuts (preparatory, 

seed and final) and less frequently in 4 or 5 cuts, where subsequent cuts are 

introduced. The preparatory cut is undertaken with 20 % intensity and the 

seed cut with 50 % intensity in a good seed year. The remaining wood volume 

is cut as needed, either with one or two subsequent cuts or, more frequently, 

with one final cut. 

Regular forests are tended throughout the life cycle of the stand, that is, 

until the shelterwood cuts are applied. Tending consists of the following stages: 

tending of the young growth after the final cut, cleaning in the developmental 

stage of the young growth and saplings, and tending with thinning. 

Tending of the young growth after the final cut is usually done once only, 

while cleaning or negative selection is done once or twice until the moment 

the stand reaches its maximal height increment. At this stage future trees are 

identified, which in beech and spruce forests takes place around the age of 30. 

At this age stands may be tended with thinning. 

Coppices of beech, pubescent oak and other hard broadleaves are regenerated 

with shelterwood cuts. The goal is to convert a coppice into the forest of 

high silvicultural form or seed forest. 

Regenerating a coppice with clearcutting and planting conifer species is a 

serious mistake. Conifers may be planted in degraded forest soils which have 

lost the properties that provide the parent climatogenic stand with optimal 

conditions for growth and development. 

Coppices should be tended throughout the rotation period. 

The tending stages in a coppice include reducing the number of poor quality 

and superfluous shoots on the stump, tending coppices with cleaning or 

negative selection, and tending coppices with thinning or positive selection. 

In the current economic and social conditions in Croatia arable areas are 

systematically being reduced and the size of abandoned agricultural land is 

145


increasing. These areas are subjected to the spontaneous expansion of less valuable 

tree species and shrubs, classified as pioneer species. Being the first to 

occur, they are spontaneously followed by transitional species. The 100-yearlong 

process ends with the occurrence of principal or climatogenic species (fir, 

beech, oaks). 

Pioneer and transitional tree species gradually convert degraded forest 

soil into forest soil suitable for climatogenic or principal species. The basic 

tree species that bear the characteristics of pioneer species are those from the 

genera of alders, willows, poplars, birches and others. Domestic, autochthonous 

tree species from other genera, with the exception of the genera of oaks, 

beech and fir, belong to transitional tree species. Together with pioneer species, 

they gradually colonize abandoned agricultural and other lands. 

Forest cultures should be established on abandoned agricultural areas in 

order to increase their market and non-market values. These cultures are established 

by planting broadleaved species from the genera of wild cherry, pear, 

apple, as well as maple, ash, lime, whitebeam, rowan, service tree, wild 

service tree, bird cherry, walnut, and others. Coniferous species to be planted 

include species from the genera of spruces, larches and pines. 

The choice of the tree species depends on the site conditions that prevail in 

the treated area, where the soil and the climate have a decisive role. 

The pioneer, transitional or secondary tree species have an important role 

in the structure of all Croatian natural forests. They are particularly suitable 

for the establishment of cultures which supply good quality and valuable timber. 

Timber of all these species is applied in mechanical and chemical processing 

industries, and in energy production. The establishment of energy forests 

with short rotations and small planting distances will gain increasing importance 

in Croatian forestry. 

Due to the present energy crisis, the share of timber in the energy balance 

of the most developed European countries is constantly growing. Timber from 

forests has been accepted everywhere in Europe as an important and renewable 

source of bioenergy. 

Although the Croatian forestry is making initial, modest steps in this field, 

there is no reason that f forest owners in Gorski Kotar should not be included 

in this European n trend. They have at their disposal about 3,000,000 m 3 of groyield 

of about 40,000 m 3 , of which 40 % or 16,000 m 3 is wood of thinner di 

wing stock, the annual increment of 80,000 m 3 , and the prescribed annual 

mensions suitable for energy. At present, the major portion of this wood remains 

in the forest and perishes. This alone provides sufficient motive for the 

owners to pool forces, fight for their place on the market and join the chain of 

bioenergy producers for both the domestic and foreign markets. 

Ke y w o rds : selection forests, regular forests, uneven-aged forests, tending, 

regeneration, pioneer species, forest cultures, bioenergy 

146

STRUČNI ČLANCI 

UDK 630* 272 

PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155 

SUZANA’S PARK 

Dražen GRGUREVIĆ* 

SAŽETAK: Marko Marulić, veliki renesansni književnik “otac hrvatske 

književnosti” kako ga s pravom nazivaju, napisao je poznati spjev “Suzanu”, 

u kojemu je opisao perivoj ili vartal, žardin prvi puta u hrvatskoj književnosti. 

U njemu spominje i razno bilje koje raste u perivoju, također prvi puta u 

našoj literaturi. Taj nas napis svrstava u malobrojne europske narode koji su 

rano, u renesansi, opisali perivoj. 

Postavlja se pitanje odakle Maruliću nadahnuće za žardin, jer u njegovom 

gradu Splitu ili njegovoj okolici ugroženoj od Turaka takav vartal nije mogao 

postojati. Moguće su na njega utjecali kontakti s dubrovačkim renesansnim 

književnicima, odnosno poznavanje dubrovačkih perivoja, ponajprije Trstena, 

ali o tome nemamo potvrde, osim neizravni susreti s Petrom Hektorovićem 

koji je prijateljevao i dopisivao sa piscima iz Dubrovnika ka. 

Petar Hektorović, , hvarski književnik i Marulićev suvremenik opisao je 

svoj perivoj Tvrdalj, a on je jako sličan Suzaninu žardinu. 

Isto tako postoji mogućnost da je Marko Marulić za svojih putovanja u 

Italiju vidio neki renesansni perivoj i donio odgovarajuću literaturu. Imamo 

podatak da je u svojoj bogatoj knjižnici imao Crescenziev Ruralium Commodorum. 

Kako je u mladosti učio grčki vjerojatno je bio upoznat s Alkinojevim 

vrtom iz Odiseje. 

Moguć je i utjecaj Boccaccievog Dekamerona, koji je u uvodu trećeg dana 

opisao perivoj. 

Marulićev, odnosno Suzanin perivoj ostavio nam je dosta otvorenih pitanja 

glede struke, ali i velikana Marka Marulića. 

MARULIĆEVA “SUZANA” PRVI SPOMEN I OPIS PERIVOJA 

I NAZIVA BILJA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI 

IN HIS “SUZANA”, MARULIĆ MENTIONS AND DESCRIBES A PARK AND 

NAMES THE PLANTS FOR THE FIRST TIME IN CROATIAN LITERATURE 

Najpoznatije djelo napisao je na latinskom: De in- 

stitutione bene vivendi per exempla santorum – Ustanova 

o čestitom životu po primjerima svetaca. Tiskana 

je 1506. godine u Veneciji. 

U velikim europskim kulturnim središtima XVI. i 

XVII. stoljeća tiskano je više od 40 izdanja, a najmanje 

16 puta na latinskom. U XVII. stoljeću djelo je prevedeno 

na talijanski, njemački, francuski, portugalski i 

češki. 1 

Marko Marulić jedan je od najvećih hrvatskih 

književnika. Rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. 

godine, a umro 15. siječnja 1524. godine. Roditelji, 

otac Nikola i majka Dobrica imali su osim Marka još 

5 sinova i dvije kćeri. Marko Marulić je tipičan renesansni 

intelektualac, obrazovan i svestran pa ga 

bez razloga upoređuju s najvećim intelektualcima 

onog vremena. Svoje “libre” piše na hrvatskom i latinskom. 

* Dražen Grgurević, dipl. ing., krajobrazni arhitekt, 

Rooseweltova 29, Split 

Marulić M., Institucije I, Književni krug, Split 1986 (Opći podaci: 

D. Šimundža). 

147

D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 

Jedna je od uspješnica - najčitanijih knjiga toga 

vremena, a sveti Franjo Ksaverski ponio ju je za misionarenje 

u Indiju. Vratit ćemo se na njegovu književnost 

pisanu hrvatskim jezikom. Značajnija je, jer je u tadašnjoj 

opustošenoj Hrvatskoj bilo malo pismenih osoba. 

Od njegovih hrvatskih knjiga najznačajnija je Judita 

- Historija svete udovice Judit u versi hrvatski složene. 

Prvi je hrabro i vizionarski jezik nazvao hrvatskim, 

umjesto kako se tada i Augo poslije nazivao i slovinski i 

ilirski i dalmatinskim? 

I baš taj naum, poštenje i ljubav prema svom narodu, 

dao nam spjev Suzana, historiju od Suzane ... s prvim 

opisom perivoja u hrvatskoj književnosti, ali i spominjanje 

hrvatskih narodnih naziva bilja. Lijep opis perivoja 

ubraja nas u rijetke europske narode koji su u to 

vrijeme opisali uresni vrt. 

Navest ćemo najranije preteče Grke - Helene; Homerovu 

Odiseju, Talijane; Boccacciov Dekameron, F. 

Colonnu (?) Hypnerotomachia Poliphili (Sogno d'amore 

di Polifilio), Francuze, Guillame de Lorris i Jean de 

Meunga: Roman o ruži. 

Isto tako interesantni su za struku i nazivi bilja, koji 

su ostali isti u većini do danas. Očito je Marul bio poznavatelj 

flore, prvi hrvatski pisac koji ih je tako iscrpno 

rabio u književnosti. 

Spjev Suzana kasno je pronađen. Prvi put je objavljen 

u "Nevenu" 1855. godine, a 1856. tiska ga I. K. 

Sakcinski u ediciji Pjesnici hrvatski XV. vieka. 

Podloga Suzani (hebrejski Sošanak, ljiljan) je Biblija, 

knjiga o proroku Danijelu, kratka epizoda u 64 retka, 

koje je Marulić proširio na 780 dvanaesteraca.Č 

Kratki sadržaj je: Kreposna i prekrasna Suzana žena 

Joakina kupala se u perivoju i izazvala je pohotu dvojice 

"staraca" voajera, koji su joj zaprijetili ukoliko im se 

ne poda da će je optužiti za preljub. U to vrijeme to je 

bila osuda na smrt kamenovanjem. Spasio ju je dječak 

Danijel (Danilo) koji je opovrgao njihove optužbe. Događaj 

se zbiva u žardinu, perivoju ili vartlu, kako piše 

Marulić i po tome je posebno "Suzana" poznata. 

Imiše širok stan mramorjem sazidan. 

Iznutra ter izvan kolurju napisan. 

Doli pak nanizan klondami i sveden. 

Po klondah ulizan, lašćeć kako meden; 

Uza nj tarzan zelen mirisne travice, 

Srid nje zdenac studen prebistre vodice. 

Okolo stolice kamene stojahu. 

Nad njimi lozice sincu im činjahu; 

Kon njih se vijahu stabla perivoja 

Ka se zelenjahu, ne biše im broja. 

Novak P. S., Povijest hrvatske književnosti, svezak I, str. 57, 

"Marjan Tisak", Split 2004. 

Tomasović M., Susana, str. 9, "Ceres", Zagreb 2000. 

Slika 1. Marko Marulić, rad kipara Ivana Meštrovića 

Figure 1 Marko Marulić, work of the sculptor Ivan Meštrović 

A svaka njih hvoja voća puna biše, 

Sušnjaše jim foja kad vitar hlopiše; 

Totu bo rastiše varsti svake drevje. 

Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel'je; 

Čeprisi ter broje, ter varbe zelene. 

Zeleno i javorje, zgor loze vedene. 

Jabuke rumene i tkunje žutice, 

A kon njih sajene mendule slatčice; 

Pak smokve krivice i zamoršćice, kih 

Rado kljuju ptice kad zrilih vide njih. 

Orasi nakon tih, lišnjaci, koštanje, 

I kruške slaje svih i šipci ne manje, 

I ke na pecanje naranče nažimat, 

Al, rižuć na manje, općimo vazimat. 

Višnje ke budu imat žerak i sladak sok, 

Crišnje ke pojimat dobro je izid smok; 

I praskve kim ni rok targane da stoje, 

Jere jim sagnje bok kada dan pristoje; 

Da ne tako koje kladu gnjile na sto. 

Davno snete s hvoje, oskorušve su to. 

Biše jih stabal sto, ke kad isušahu. 

Sedam badanj i po punih namirahu. 

Tuj se još targahu šešerci visoko 

I ki jur čamjahu rogači nikoko. 

148


Zdol poljem nizoko miris slaji stase 

Ner besidom koko izreć se mogaše: 

Blažak se busaše s murtilon zelenom. 

Ruta uzhojaše i mažurana s njom. 

Jošće stranom jednom sve rusmarin biše. 

Malo niže pod kom red rusul restiše; 

Uz taj red grediše još jedan red žilji. 

Od kih snig ne biše, kad prem pade, bilji; 

Kaloper sa smilji, s garufli viole. 

Lica od berilji našvenih po stole. 

Lasa dir ki vole, ni pentiff na svit bil 

Toli hitre škole sve spengat ki bi umil. 

Mnju, bi trudno zbrojil zel'ja tere fruti 

Ali kad takov mnil vartal listo čuti. 

Na ki čalun spluti mogu se koluri 

Ki bihu tuj, tuti svitli, živi, puri? 

"Orasi nakon tih, lišnjaci, koštanje, 

I kruške slaje svih i šipci ne manje" 

Da bismo preveli starohrvatski i približili ga suvremenom 

jeziku, odnosno da bismo razumijeli "Suzanu", 

najbolje je posliKiti se izdanjem Marko Marulić: 

Judita, Suzana, Pjesme.Č 

Medu maiffolozima svojevremeno se raširilo mišljenje 

da je on opisao neki stari splitski perivoj "aktualizacija 

okoliša prebivališta junaka" "i to opće mjesto 

locus amoenus prenosi u zavičaj na okružje divnih 

splitskih perivoja"Č, stoje vjerojatno kasnije inspiriralo 

drugog genija velikog Tina Ujevića 

Zelenu granu s tugom žutog voća 

U kakvom starom spljetskom perivoju 

Lake ter azuri kad su bili sobom 

Tolike valiffi, stakmil da bi s ovom 

Razlikom lipotom ka se snesla biše 

U perivoju tom, ki tako cvatiše? 

Po njemu teciše vrućak vojen posrid, 

Kon koga pasiše stado pitomih črid; 

0 krajih, zad i sprid, ptičice pojahu, 

Svijajuć čaše gnjizd, u kih se plojahu. 

1 ki dohojahu: pravo je žardin saj, 

S čudom govorahu, niki zemaljski raj. 

Ako je slava taj žardina takova, 

Pravdene duše kaj jest, ali kakova?"* 

(79-140) 

Opis perivoja mogao bi biti samostalna pjesma kako 

piše M. Tomasović (u navedenom djelu pod 3). 

Kada čitamo o "žardinu", iK sve teškoće zbog nepoznavanja 

starohrvatskog jezika, imamo osjećaj da 

ulazimo u stari perivoj, ali više vartal, jer 

"Totu bo rastiše varsti svake drevje 

Podkimi sin biše, dubi, hrasti, jel'je" 

ili razne voćke: 

Slika 2. Jedan stari splitski perivoj 

Figure 2 An old Split park 

Tomasović M., Isto kao pod 3, str. 17, 18, 19. 

Slika 3. Strossmayerov perivoj (Đardin) u Splitu - Bilinićeva fontana 

prije "obnove". Možda je on inspirirao Tina Ujevića. 

Figure 3 Strossmayer's park (garden) in Split - Bilinić's Fountain 

before the "restoration". Tin Ujević may have found his 

inspiration here. 

Moramo nažalost reći, da je ovakav perivoj samo 

Marulova imaginacija, san o ljepoti i sretnijem životu 

koji nikada nije postojao u Splitu u to vrijeme, iako je 

europska civilizacija i kultura već duboko u renesansi. 

Razlozi supolitički i stručni. 

Najprije ćemo razmotriti političke razloge. Hrvatska 

je umanjena na "ostatke ostataka nekada slavnog hrvatskog 

kraljevstva" (Reliquiae Reliquiarum). Gradovi su 

bili samo oaze relativnog mira u moru turske opasnosti i 

zuluma. Izvan gradskih zidina nitko nije bio siguran. 

Stvaran mir između Venecije koja je gospodarila primorskim 

hrvatskim gradovima, s izuzetkom Dubrovnika, 

nikada nije postojao. Turci stalno upadaju na područje 

grada, dolazeći čak do zidina, odvodeći u roblje 

muškarce, žene i djecu, blago - stoku i paleći imanja. 

U tim teškim trenucima Marul piše "Molitvu suprotivu 

Turkom" i poslanicu papi Hadrijanu VI. koja je 

tiskana u Rimu 1522. godine pod naslovom: Epistole 

Domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. 

Pont. Max. de Calamitatibus ..J "Mi smo uznemirava- 

Marulić M., Judita, Suzana, Pjesme, Zora i Matica Hrvatska, Zagreb 

1970. 

Pavlović C, Idilska paradigma Marulićeve Susane, referat, Marulićevi 

dani 2000. 

Č Zbornik Marka Marulića 1450-1950, str 56, Zagreb 1950. 

149


ni svagdanjim upadima Turaka, bez prestanka nas zarobljavaju, 

jedne ubijaju, druge odvode u ropstvo, 

stvari nam pljačkaju, odvode stoku, pale sela i zaseoke; 

polja od kojih smo živjeli, bivaju koje opustošena, 

a koje ostaju pusta, jer su zarobljeni oni, koji su ih 

obrađivali, i mjesto voćem tmjem rode, svoj spas branimo 

samo bedemima, i zadovoljni smo, što se još opsjedaju 

i ne napadaju čak i gradovi naše Dalmacije, 

zbog nekog, ne znam kojega, prividnoga mirovnog 

ugovora. Štede se dakle samo gradovi, a sve je ostalo 

izloženo pljački i otimanjima." 

Svakako u takovom okružju nema mjesta žardinu, 

locusu amoenusu u kojem bi njegov vlasnik uživao u 

miru, ljepoti oplemenjene prirode i nadarbini svega 

onoga što priroda daje. Jasno, zbog velike površine (ali 

i stoke - čridi) takav perivoj bi mogao biti samo izvan 

grada, je u prenapučenom gradu, tadašnjem Splitu, 

stiješnjenom u zidine Dioklecijanove palače veličine 

215 X 180 m živjelo oko 5 000 stanovnika, a za kuge 

taj bi se broj prepolovio. Je li takav perivoj uopće mogao 

postojati sa stručnog gledišta i bez obzira na njegov 

smještaj? Zasigurno ne. Bio bi to ogroman vartal: 

"Kon njih se vijahu stabla perivoja / Ka se zelenjahu, 

nebiše im broja". 

Miješaju se čempresi, borovi, vrbe, dubi, hrasti, jele, 

zatim voćke: jabuke, dunje, bajami, smokve, orasi, 

lješnjaci, kesteni, kruške, šipci, naranče... ecc. razno 

mirisno i ljekovito bilje, kontinent i Sredozemlje, bilje 

koje jednostavno ne može zajednički uspijevati jer su 

različitih stanišnih zahtjeva i botaničkih svojstava. 

Pitanje je odakle Maruliću poznavanje bilja, bar po 

narodnim imenima. Jer jele rastu u kontinentu na većim 

nadmorskim visinama, vrbe uz vodu. Hrastovi (česmine) 

rastu i u primorju, lješnjaci u kontinentu kao i kesteni, 

pa i neko voće. Vjerojatno je on dolazio u kontakt sa 

seljacima i majstorima (drvodjelcima?), ali nisu isključeni 

ni njegovi izleti u unutrašnjost. 

Očito je hrvatskim nazivima bilja koje je u glavnini 

ostalo do danas obogatio botaniku i prvi je hrvatski 

književnik koji spominje bilje u svom djelu, pa bi ga 

mogli nazvati i ocem hrvatskih botaničkih naziva bilja. 

Ostaje pitanje odakle mu inspiracija za opis perivoja. 

Je li predložak pronašao u nekom dubrovačkom đardinu 

toga vremena? To bi značilo daje imao kontakte s 

Dubrovnikom i Dubrovčanima, što nije isključeno, ali 

podataka nemamo. Svakako najsličniji i najviše odgovara 

opisuje čuveno Trsteno, velikaške obitelji Gučetić, 

koje je podignuto u Marulovo vrijeme. 

Trsteno ima vrućac (potok), 90 "klonđi" (stupova) i 

dugu ođrinu, veliku površinu i bogatstvo bilja, koje je u 

izvornom stanju jako slično onom u Suzani: hrasti, borovi, 

čempresi, bogatstvo voća i samoniklog ljekovitog 

bilja, južnog voća koje se na području Dubrovnika uzgajalo 

već u XVI. stoljeću. Možda je bilo i "čridi" (sto- 

Slika 4. Platane u Trstenom (fotografija oko 1920. god.) 

Figure 4 Plane trees in Trsteno (photograph datingfrom about 1920) 

ke, blaga) jer se pretpostavlja da je Trsteno u početku 

bilo poljsko dobro. Na koncu i kamena ploča ugrađena 

u šetnici kraj dvorca 1502. godine je hvalospjev zarČmw 

Trsteno, isto kao što je Suzanin perivoj na neki način 

hvalospjev ljepoti prirode i čovjekovog rađa. Osjeća se 

dah renesanse, miris prirode i ljepota ljudskog umijeća. 

Slika 5. Trsteno (reprodukcija stare fotografije) Gučetićev ljetnikovac 

Figure 5 Trsteno (reproduction of an old photograph) Gučetić's 

summer residence 

150


Natpis glasi: 

Vicinis lavdor sed aqvis sospite ćelo 

Plvs placeo et cvltv spendidoris heri 

Haec tibi svnt hominvm vestiga certa viator 

Ars vbi natvram perficit apta rvdem 

Dičim se susjedima, no još više ponosim 

vodom, zdravim podnebljem i obradom 

svijetlog gospodara. Evo ti putniče 

očitih tragova ljudskog rada, gdje 

valjano umijeće usavršava divlju prirodu.Č 

Slika 7. Hanibal Lučić (1485-1553) portret 

Figure 7 Hanibal Lučić (1485-1553), portrait 

Slika 6. Perivoj Trsteno (detalj) Gučetićev ljetnikovac 1998. god. 

Figure 6 Trsteno Park (detail) Gučetić's summer residence in 1998 

(Foto: D. Grgurević) 

Drugi primjer bi mogli naći u Hvaru u perivoju vlastelina, 

renesansnog pjesnika, kanconijera Hanibala Lučića 

(1485-1553). Napisao je antologijsku Jur nijedna 

na svit vila i Robinju. Slavi Dubrovnik, a Dubrovčane 

proglašava čašću našeg jezika!Č 

Gradnja ljetnikovca započela je 1532. godineČ''. Tada 

je Marulić već davno bio pokojan. Ograđen četvrtasti 

perivoj ima ukrižene puteve i u sredini zdenac, stupove 

za odrinu i ljetnikovac u kojemu se pjesnik odmarao. 

Njegova površina je ipak premalena za Suzanin perivoj. 

Svakako primjereniji bio bi Tvrdalj Starograđanina 

Petra Hektorovića (1487-1572), pjesnika kultnog Riba- 

Ugrenović A., Trsteno, str. 46, JAZU, Zagreb 1953. 

Novak P. S., Isto kao pod 2, str. 67. 

Jurčić L, Pogled u razvoj hvarskih vrtova, referat (str 89). Simpozij 

povijesni utori, perivoji, parkovi...., Split 1998. 

Slika 8. Kruna zdenca u Lucićevom perivoju 

Figure 8 The crown of the well in Lučić' park 

Slika 9. Perivoj Hanibala Lučića - zimi 

Figure 9 The Park of Hanibal Lučić - in winter 

151

D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155 

nja i ribarskog prigovaranja koje je objavio 1586. godine 

u Mlecima. On sa ribarima Nikolom i Paskojem putuje 

3 dana hodočastiti Maruliću u Nečujam na Šolti. 

Zanimljiv je po mnogo čemu opis putovanja. Hektorović 

opisuje i svoj vrt: 

i stupe kamene, ki su pod lozami 

i voćke sajene višćimi rukami 

i koji dvisu se čepresi najviše 

i bazd i buse, š njimi tamariše 

kapare, žafrane od njih ne otklade 

smokve indiane s listjem ko obadi 

zatim jelsanine po stupih povite, 

žilje, rusmarine, oleandre cvite 

(Tko mi ga dobavi/ i čini saditi 

bog mu daj u slavi/ nebeskoj živiti. 

Meni počtovani (Don e Mavar posla toj 

s čeprisi, ke hrani/ gizdavi perivoj.) 

Hektorović je izvrstan poznavatelj bilja i njihovih 

svojstava, a neke od njih primjerice kao opuncije 

(smokve indijane) vjerojatno se prvi put spominju u literaturi, 

netom po otkriću Amerike. Hektorović posjećuje 

Dubrovnik, prijateljuje s Nikolom Nalješkovićem i 

Mavrom Vetranovićem, a ovaj mu daruje oleandere i 

čemprese. Mavro se razumije u hortikulturu (vrtlarstvo), 

a poznato je da je (P. Hektorović) o svojim nasadima 

pisao Mavru u jednoj do sada nepronađenoj pjesničkoj 

poslanici, umetnuvši u pismo “cvitak od narčiza 

(sunovrata) iz svog vrta. Mavro mu je odgovorio stihovima, 

radujući se uspjehu građenja Tvrdlja …”11 

Je li Petar Hektorović poveznica Marka Marulića i 

Dubrovčana, odnosno sa dubrovačkim renesansnim perivojima, 

među njima i Trstenom? Bilo bi jako čudno da 

jedan svestrani i učeni čovjek renesanse nije bio upoznat 

s Dubrovnikom, njegovom književnošću i općenito 

kulturom koja je bila poznata diljem Sredozemlja, pa i 

ondašnje Europe. Očito su naši (renesansni) književnici, 

umjetnici, znanstvenici, plemići i pučani bili povezani, 

imali su kontakte, ženili se… a to nam potvrđuje i 

Zadranin Petar Zoranić (1508–1569?) koji u svom roomanu 

Planine Marulića, pretvorio u pastira Marula i 

čiju Molitvu suprotiva Turkom parafrazira,12 12 a njegov 

Perivoj od slave inspiriran je Susaninim vrtom. 

Na žalost mi nemamo podataka izvora o Marulovoj 

vezi s Dubrovčanima, ali njegovi kontakti s Hektorovićem 

posebno opis perivoja pa i bilja u jednom i drugom 

vrtu daju naslutiti srodnost i utjecaje, iako je Suzanin 

žardin kontinentalniji (vrbe, jelje, hraste…) a nazivi 

u Hektorovića suvremeniji (stupi kameni). 

Dubrovnik su posjetili i drugi hrvatski književnici, 

među inima Splićani Jeronim Kavanjin, Ivan Dražić, a u 

11 Fisković C., Dalmatinska renesansna hortikultura, “Hortikultura” 

broj 2/1964, str. 9. 

12 Novak P. S., Isto kao pod 2, str. 74. 

13 Bošković I. Postoji li “Dubrovačka književnost”, Kritika, br. 

8/1969, str. 580. 

152 

XVIII. stoljeću Julije Bajamonti e c.c/Č pa nije isključen 

ni raniji Marulićev posjet. 

No, ako Mami nije bio upoznat sa kultiffom perivoja 

Dubrovnika tj. dubrovačkim vrtovima, a u Splitu takav 

"žardin” nije postojao iz razloga koje smo naveli, 

postavlja se pitanje odakle mu nadahnuće, inspiracija 

za Suzanin vrt. 

Ne znamo točno je li Marulić studirao ili uopće pohađao 

neku visoku školu, ali je poznato da je imao 

učitelje “od kojeg je naučio i osnove grčkog, a oni su 

bili najučeniji ljudi toga doba, toliko je napredovao u 

latinskoj književnosti da je gotovo kao dječak na opće 

divljenje održao prekrasan govor u pohvalu prevedrog 

dužda Nikole Marcella."" 

Ako je poznavao grčku književnost, onda je bio 

upoznat sa Homerovom Odisejom i opisom vrta kralja 

Alkinoja. 

Izvan dvorišta bašča od četiri jutra imade 

Blizu do vráta, a plôt je okô nje sa obje strâne; 

Tu su visoka stabla izrásla brsnata mnoga, 

Kruške, sladuni uz njih i jabuke sá krasnim plodom, 

I smokve slatke cvatu i masline brsnate k tome. 

Od voća svega se tog ne premiče zimi ni ljeti 

Ništa nit’ ikada gine, već c’jelu godinu traje. 

Zefir neprestano duše, te rastu i bujaju stabla. 

Kruška za kruškom zori, za jabukom jabuka zori, 

Jedan za drugim grozd i jedna za drugom smokva. 

Tu je Alkìnoja kralja plodòrodni zasađen voćnjak, 

Jedni se grozdovi suše u prisoju na mjestu ravnu 

- Dio je voćnjaka to, - a grozdove trgaju druge, 

Neke tiješte već, a sprijed su nezreli grozdi, 

Koji se trijebe tek, a neki se počinju cmjet. 

Na kraj voćnjaka toga u redu su gredice pune 

Povrća svakojakog, što njime vazda se kite. 

Dva su izvora ù tom voćnjáku, jedan po njèmu 

Svemu se lije, a drugi ispòd praga dvorišta teče 

Prema visokoj kući, gdje ljudi crpaju vodu. 

Takovi dari božanski u dvoru Alkìnoja bjehu.'Č 

(113-133) 

Sličnost je očita, samo sto je ovdje bašča od četiri 

jutra ra oko o 2,3 ha ili 23 000 mČ, dakle ograničene veliči- 

ne. U Alkinojevom vrtu rastu isključivo korisno – jestivo 

bilje, voćke i povrće: 

To su visoka stabla brsnata mnoga a 

Kruške, sladuni uz njih i jabu krasnim plodom 

a u Suzani: 

Totu bo rastiše varsti svake drevje, 

Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel’je 

Po njemu teciše vrućak vojen po sridi 

ili: 

a u Odiseji: 

Božičević F., Život Marka Marulića Splićanina, str. 31 i 33, 

Književni krug, Split 2000. 

Homer, Odiseja, str. 108–109, Matica Hrvatska, Zagreb 1960.


Dva su izvora u tom voćnjaku, jedan po njemu 

Svemu se lije, a drugi ispod praga dvorišta teče 

Suzanin perivoj je ipak vedriji, prirodniji, jer se u 

njemu 

... ptičice pojahu 

Svijajući čaše gnjizd, u kih se plojahu 

Marulić je posjedovao bogatu knjižnicu. 

Cvito Fisković bilježi da je u njoj imao dva primjerka 

- latinski izvornik i talijanski prijevod Ruralium 

Commodorum Libri XII od Bolonjca Crescenzia Pietra 

(1230-1320) (Petrus de Crescentiis).'*Č Ova temeljna 

knjiga srednjovjekovne poljoprivrede u XIV. i XV. 

stoljeću bila je prevedena na talijanski, francuski, njemački 

i engleski. 

U osmoj knjizi opisuje se perivoj, a opis tog perivoja 

iskoristio je G. Boccaccio (1313-1375) za predgovor 

u Dekameronu, uvod u III. dan: 'Č 

Slika 11. Sandro Botticelli (1445-1510). Proljeće 

Figure 11 Sandro Botticelli (1445-1510) - Spring 

Slika 10. Scena iz Dekamerona, ilustracija krajem XV. stoljeća 

(Francuska nacionalna knjižnica u Parizu) 

Figure 10 A scene from Decameron, illustration from the late 15 

century (the French National Library in Paris) 

"Svuda unaokolo i u svima pravcima u njemu protezale 

su se kao strijela ravne staze, pokrivene vinovom 

lozom, koja je te godine obećavala obilnu berbu 

grožđa i uz to, zajedno s drugim biljem što je u vrtu mirisalo, 

širila takav miris da se družini činilo da se našla 

između svih mogućih istočnjačkih mirisa. Zatim, te 

staze su sa obje pobočne strane bile zatvorene grmovima 

bijelih i crvenih ruža i jasmina, tako daje čovjek 

kroz onaj ugodni i mirisni hlad mogao ići svuda ne samo 

izjutra nego i kad sunce visoko odskoči a da mu ne 

dosađuje njegova pripeka. 

'* Fisković C, Isto kao pod 11, str. 3. 

'Č Enciclopedia universale dell' arte - Venezia - Roma 1971 str. 174. 

'Č Boccaccio G., Dekameron, uvod u III dan, str. 260, 261, 262, 

"Jugoslavija" Beograd 1966. 

Slika 12. Francuska minijatura iz XV. stoljeća prikazuje rad u 

vrtu prema pravilima (Ruralium Commodorum) 

Figure 12 French miniature from the 15 century depicts work in 

the garden according to rules (Ruralium Commodorum) 

153


Opisivanje koliko je i kakvih je sve biljaka imao taj 

vrt i kako one u njemu bijahu sređene bilo bi isuviše 

opširno. Ali, od sviju onih što uspijevaju u našem podneblju 

ne bijaše ni jedne jedine koje tamo ne bi bilo u izobilju. 

Na sredini pak vrta nalazila se livada s nježnom 

travom, čije zagasito zelenilo prekidaše tisuća raznovrsnih 

cvjetića. Ona je bila okružena veoma zelenim i sasvim 

požutjelim narančama i limunima koji su svojim 

plodovima, i sazrelim i nesazrelim, a i svojim cvjetnim 

granam u isti mah godili i oku i čulu mirisa. Nasred te livade 

bio je vodoskok od bijela mramora, remek-djelo 

kiparske umjetnosti. Iz njega je, ne znam da li pomoću 

prirodne ili umjetno podešene snage, kroz nekakvu figuru, 

koja je stajala na jednom stupu podignutom na 

njegovoj sredini, put neba šikljao toliko silan mlaz vode 

da je bio u stanju pokretati jedan mlinski kamen, a zatim 

je, uz ugodno pljuskanje, padao natrag u bistro korito." 

Kako je Marulić došao do knjiga? 

Imamo primjerice podatak da je za Svete godine 

1500 hodočastio Rimu.'Č Očito je Marul imao kontakte 

s "druge strane" Jadrana i literatura mu je bila dostupna. 

Ne samo literatura, već upoznavanje s kulturom i 

civilizacijom, kao uostalom i brojnim našim intelektualcima 

toga vremena. 

Suzanin perivoj nije samo literarna vizija zemaljskog 

raja, locus amoenus, već i inspiracija nastala na 

osnovi spoznaje u literaturi i viđenim ljetnikovcima 

(kako naslućuje i M. Tomasović u navedenom djelu 

pod 3, St. 20). Kojim ljetnikovcima, to je posebno pitanje 

koje ne isključuje renesansne perivoje u Italiji. Jer 

Marko Marulić renesansni je čovjek i živi u vrijeme 

procvata renesanse - rinascimenta u Europi koja ima 

snažan odjek i u Hrvatskoj. 

U to vrijeme u Firenzi bogata obitelj Medici gradi 

veličanstvene vile s perivojima. Mnoge od njih su kasnije 

preuređene, perivoji modernizirani u engleskom 

vrtnom izrazu, ali ostale su nam lunete - slike flamanca 

Justusa Utensa koji ih je naslikao po nalogu Ferdinanda 

I. Međicia. 

Ođ tih perivoja uz vile navest ćemo Poggio a Caiano, 

Villu Cafaggiola iz 15. stoljeća, zatim Villu u Carreggiu 

poznatu po obnovljenoj Platonovoj akademiji, 

Villu Međici u Fiesole i iznad svega Belvedere u Vatikanu 

od Donata Bramantea. 

Moguće je daje Marulić bio upoznat s ovim perivojima, 

iako su talijanski perivoji toga vremena bogatiji, 

s bazenima i kipovima, parterom od šimšira, temeljeni 

na teoretičarima poput L. B. Albertia, Francesca Colonne 

i posebno Sebastiana Serlia. 

U Suzani je opisan vrtal, dakle očit je utjecaj P 

Cresenzia, pa i L. B. Albertia, ali i Alkinojevog pa i 

' Runje P., O oporukama Marka Marulića i njegovom posjetu Rimu 

godine 1500 - CoUoqvia Maruliana VI, Split, Književni krug 

Split, 1992-6. 

Slika 13. Vila i perivoj Poggio a Caiano iz XV. stoljeća (preoblikovano 

u XIX. stoljeću 

Figure 13 Villa and park Poggio a Caiano from the 15 century 

(remodelled in the 19 century) 

Slika 14. Vila i perivoj Pratolino iz XVI. stoljeća (preoblikovano 

u XIX. stoljeću - vila Demidoff)) 

Figure 14 Villa and park Pratolino from the 16 century (remodelled 

in the 19 century) 

Slika 15. VilaPretaia 

Figure 15 Villa della Pretaia 

Boccaccievog vrta. Takvi su i ostali naši renesansni perivoji, 

jer su nastali u našim uvjetima. Ustvari, oni su 

samo po vremenu nastanka renesansni. 

Vjerojatno gaje nadahnulo i splitsko polje bogato 

potocima, pogotovo u usporedbi što bi moglo biti da 

nije turskog pustošenja. 

154


Slika 16. Detalj freske Livijine vile u Rimu - Primaporta. Možda 

je inspirirana Alkinojevim vrtom? 

Figure 16 A detail of the fresco in Livia 's villa in Rome - Primaport. 

Could it have been inspired by Alcinous's garden? 

Moguće je da je Marko kao mladić pohodio unutrašnjost, 

gdje je vidio hraste, jele, vrbe i razno voće 

koje tada nije uzgajano u primorju. 

Vjerojatan je dijalog s Petrom Hektorovićem i drugim 

znalcima perivoja. U svakom slučaju. Marko Marulić 

obogatio je našu književnost, ali i struku opisom 

perivoja, žardina ili vartla, kako ih naziva istoznačnicama 

koje su još u uporabi i nedovoljno objašnjene u 

Slika 17. Perivoj Vice Stj epovića Skočibube u Suđerđu na Šipanu 

iz druge polovice XVI. stoljeća 

Figure 17 Park of Vice Stjepović Skočibuha in Sučuraj on the 

island of Sipan from the second half of the 16 century 

(Foto: B. Šisić) 

lingvistici, odnosno struci. To su i nazivi bilja koji su u 

većini ostali do danas, pa bi ih glede semantike bilo vrlo 

interesantno objasniti. 

Marulićeva "Suzana" je san o ljepoti skriven u genima 

ovog naroda i želje da se ista ostvari kada sazriju 

uvjeti. U njoj su ostala otvorena pitanja i glede velikana 

Marulića, ali i o krajobraznoj struci. 

SUMMARY: Marko Marulić, a great Renaissance poet and "the father of 

Croatian literature", a title well deserved, wrote a famous poem "Suzana", in 

which he described, for the first time in Croatian literature, a park or a garden 

(vartal,jardin), together with a variety of plants growing in the park. 

With this poem, Croatia joined a small group of European nations in 

which a park was described as early as the Renaissance period. 

Where did Marulić find inspiration for the garden? At that time, there was 

no such vartan (garden) in his town of Split or its surroundings threatened by 

the Turks. 

He may have been infiuenced by contacts with Renaissance writers from 

Dubrovnik and by his knowledge of Dubrovnik parks and ofTrsteno in particular. 

However, there is no testimony of this, except for some indirect encounters 

with Petar Hektorović, who was friendly with and kept correspondence 

with writers from Dubrovnik. 

Petar Hektorović, a writer from Hvar and a contemporary of Marulić, 

described his park of Tvrdalj, which is very similar to Suzana's Garden. 

It is also possible that Marko Marulić saw a Renaissance park in the 

course of his travels to Italy and brought back relevant literature. According 

to some data, his rich library contained, among other valuable works, 

Crescenzi's Ruralium Commodorum. Since he learnt Greek in his youth, he 

was probably also familiar with Alcinous's garden from Oddyssey. 

The influence of Boccaccio's Decameron could also have played a role, 

since a park is described in the introduction to the third day. 

Marulić'spark, or Suzana's park,poses a number of open questions related 

to the profession, but also to the great poet himself. 

155

156

STRUČNI ČLANCI 

UDK 630* 972 

PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170 

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE 

TEHNIKE I TEHNOLOGIJE U BOLONJSKOM PROCESU 

UNIVERSITY OF ZAGREB – FACULTY OF FORESTRY AND DEPARTMENT 

OF FOREST ENGINEERING IN THE BOLOGNA PROCESS 

Ante P. B. KRPAN 

SAŽETAK: U radu je prikazan tijek i sadašnji doseg reforme visokoobrazovnog 

sustava na Šumarskom fakultetu, Zagreb kao čimbenika uključivanja 

Fakulteta u Europski prostor visokog obrazovanja (EHEA) i Europski istraživački 

prostor (ERA). Prihvaćen je trostupanjski obrazovni sustav te su izrađeni 

obrazovni programi za preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije 

u shemi 3 + 2 + 3 (2) odnosno 180 + 120 + 180 (120) ECTS bodova. 

Uspostavljena su tri preddiplomska studija i to Šumarstvo, Urbano šumarstvo, 

zaštita prirode i okoliša i Drvna tehnologija, po kojim se programima 

obrazuje već treća generacija studenata. Razvijeni su programi diplomskih 

studija Šumarstvo i Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša te programi 

Drvnotehnološki procesi i Oblikovanje proizvoda od drva. Diplomski studij 

Šumarstvo ima dva smjera i to: Uzgajanje i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem 

i Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu. 

Razvijen je poboljšani prijedlog doktorskog studija Šumarstvo s tri smjera 

(Uzgajanje šuma i lovno gospodarenje, Tehnike, tehnologije i menadžment u 

šumarstvu, Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje i zaštita šuma) te 

program doktorskog studija Drvna tehnologija. Specijalistički poslijediplomski 

studiji razrađeni su u deset programa. 

Ključne riječi: Šumarski fakultet, Zagreb, reforma visokoobrazovnoga 

sustava 

Reforma visokoškolskog obrazovnog sustava potaknuta 

je na ministarskoj konferenciji u Bolonji 1999. 

tzv. Bolonjskom deklaracijom i razrađivana na kasnijim 

konferencijama ministara Europske unije, koje se 

održavaju svake dvije godine. Bolonjska deklaracija je 

temeljni dokument za reformu visokoobrazovnog sustava 

u Europskom prostoru visokog obrazovanja 

(EHEA). Potpisan je od strane ministara obrazovanj anja 

29 europskih zemalja na ministarskoj konferencij iji u 

Dr. sc. Ante P. B. Krpan, redoviti profesor u trajnom zvanju. 

Šumarski fakultet Zagreb (do 31. rujna 2007.), Zavod za šumarske 

tehnike i tehnologije, Svetošimunska 25, HR-10 000 Zagreb. 

e-mail: krpanŽsumfak.hr 

Šumarski institut Jastrebarsko (od 1. siječnja 2008.). 

Znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, Pročelnik odjela za iskorištavanje 

šuma, Cvijetno naselje 41, HR-10 450 Jastrebarsko. 

Tel. ++ 385 1 6273 000, Fax ++ 385 1 6273 035 

1. UVOD – Introduction 

Bolonji 19. lipnja 1999. Hrvatska je prihvatila i potpisala 

dokument 2001. na ministarskoj konferenciji u 

Pragu. Time se je Hrvatska opredijelila za europski visokoškolski 

obrazovni sustav prediplomskog i diplomskog 

studija, a prihvaćanjem preporuka Berlinske ministarske 

konferencije iz 2003. o doktorskom studiju 

zaokružen je trostupanjski ciklus visokog obrazovanja 

– preddiplomski, diplomski i doktorski. Visokoškolski 

se obrazovni sustav reformira u cilju svrsishodnijeg 

obrazovanja i bržeg uključivanja kompetentnih i vještih 

mladih stručnjaka u privredne tokove i stvaranje 

vlastite karijere. Pri tome se u prvi plan stavljaju kriteriji 

izvrsnosti, kompetentnosti i mobilnosti. 

Okvir razvitka visokoobrazovnih i istraživačkih 

procesa na europskim prostorima, dat je u većem broju 

političkih i strukovnih odluka i dokumenata Europske 

157

A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170 

unije. Europsko vijeće zasjeda u Lisabonu u ožujku 

2000. godine, gdje predsjednici vlada zemalja članica 

Europske unije donose strateške ciljeve kojima će se 

povećati zaposlenost, osnažiti ekonomske reforme i 

društvenu koheziju u sljedećem desetljeću, a koji se temelje 

na znanju (“postati najkonkurentnija i najdinamičnija 

ekonomija na svijetu temeljena na znanju, sposobna 

za samoodrživi ekonomski rast s brojnijim i boljim 

radnim mjestima i većom društvenom povezanošću”). 

Strategija je razrađivana u brojnim preporukama, priopćenjima 

i akcijskim planovima, na temelju kojih su 

na najvišoj političkoj razini donesene Ključne smjernice 

u više dokumenata: Prema europskom istraživačkom 

prostoru, Europska povelja za istraživače, Kodeks o 

novačenju znanstvenika, Akcijski plan za mobilnost, 

Akcijski plan za znanost i društvo i Akcijski plan 3 %). 

Bolonjska reforma visokoobrazovnog sustava u Hrvatskoj 

na državnoj je razini određena Zakonom o znanstvenoj 

djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. te 

usmjerena podzakonskim aktima i odnosnim dokumentima 

Sveučilišta. U reformu doktorskih studija uključuje 

se Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski 

razvoj R. Hrvatske, koja donosi deset temeljnih 

načela za organizaciju doktorskih studija. Nacionalno 

vijeće za visoko obrazovanje Republike Hrvatske 14. 

srpnja 2006. donosi Načela za uspostavu poslijediplomskih 

doktorskih studija koja sadrže Opća načela, Načela 

studiranja i Organizacijska i financijska načela. 

Šumarski fakultet u Zagrebu najstarija je visokoobrazovna 

strukovna institucija jugoistočne Europe, 

koja korijene vuče iz Visokog gospodarsko-šumarskog 

učilišta osnovanog 1860. u Križevcima i Šumarske akademije 

zasnovane 1898. u Zagrebu. Od 1920. do 1960. 

djeluje u sklopu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu, a potom kao samostalni fakultet 

u okviru Sveučilišta u Zagrebu. Do danas je na Fakultetu 

diplomiralo 4580 studenata šumarstva i 1647 studenata 

drvne tehnologije. Akademske titule magistra znanosti 

i magistra specijalista stekla su 343 studenta, od 

kojih 246 u znanstvenom polju šumarstvo, a 97 u znanstvenom 

polju drvna tehnologija. Obranjeno je ukupno 

190 doktorata i to 139 u znanstvenom polju šumarstvo i 

51 u znanstvenom polju drvna tehnologija. Uvidom u 

povijesnu dokumentaciju Fakulteta razvidno je da su 

sve promjene nastavnih planova usmjerene ka usklađenju 

obrazovnog profila i potrebitih znanja u kontekstu 

rastućih zahtjeva struke i rastućih stručnih i znanstvenih 

spoznaja. Neposredno prije Bolonje (2000), na Fakultetu 

je provedena reforma uvođenjem modulnog sustava 

obrazovanja, nastala kao odgovor na zahtjeve za diferenciranim 

znanjima unutar struke. U najnoviju reformu 

obrazovnoga sustava bili su uključeni svi nastavnici Šumarskoga 

fakulteta putem rasprava i prijedloga na razini 

Zavoda. Povjerenstva su se pri izradbi prijedloga studija 

oslanjala na prethodno spomenute platforme te vlastita i 

druga iskustva, poglavito iskustva šumarskih fakulteta 

iz Njemačke, Austrije, Češke, Slovačke, Mađarske, Slovenije 

i drugih zemalja članica EU, u cilju dosizanja 

kompatibilnosti, kao nužne pretpostavke slobodnog kretanja 

subjekata u obrazovnom sustavu Europe. 

Posebnu vrijednost daje činjenica da su u reformu 

studija putem većeg broja radionica, osim stručnjaka sa 

Šumarskog fakulteta, uključeni stručnjaci Ministarstva 

poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva R. Hrvatske, 

članovi Akademije šumarskih znanosti i znanstvenici 

Šumarskog instituta Jastrebarsko. Šumarska 

operativa uključila se putem Hrvatskog šumarskog 

društva te menadžmenta i stručnih službi Trgovačkog 

društva Hrvatske šume d. o. o. Zagreb. Visokoškolski 

obrazovni sustav na Šumarskom fakultetu Sveučilišta 

u Zagrebu reformiran je na način da s su usustavljena tri 

obrazovna ovna stupnja prema shemi 3 + 2 + 3 (2) odnosno 

120 + 180 (120) ECTS bodova. 

2. STRUKTURA REFORMIRANOG STUDIJA NA ŠUMARSKOM FAKULTETU 

The reformed study structure at the Faculty of Forestry 

Na Šumarskom su se fakultetu do Bolonjske reforme Bolonjskom reformom su utemeljena tri stupnja visokoškolskog 

obrazovanja: preddiplomski, diplomski i 

u četverogodišnjem studiju obrazovala dva profila stručnjaka 

u zvanju diplomiranog inženjera: diplomirani inženjer 

šumarstva i diplomirani inženjer drvne tehnologije. na slici 1. 

poslijediplomski. Shema je strukture studija prikazana 

U poslijediplomskom sustavu obrazovali su se magistri 

znanosti, magistri specijalisti te doktori znanosti. 

2.1. Preddiplomski studiji – Undergraduate study 

Iz slike 1 vidljivo je da su na Šumarskom fakultetu 

izrađena i od strane Sveučilišta u Zagrebu prihvaćena tri 

programa preddiplomskih studija: Šumarstvo, Urbano 

šumarstvo, zaštita prirode i okoliša i Drvna tehnologija. 

158 

Obrazovni programi p preddiplomskih studija traju tri 

godine (6 semestara). Po semestru studenti moraju prikupiti 

30 ECTS bodova ili 180 ECTS bodova tijekom 

cijelog studija. Predmeti su obvezni i izborni, jednosemestarski 

s pridodanim vrijednostima ECTS bodova. 

Završetkom preddiplomskog studija stječe se stručni 

naziv prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea), 

stječu se kompetencije za individualni i timski

A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 157-170 

Slika 1. Struktura visokoobrazovnog sustava na Šumarskom fakultetu, Zagreb 

Fig. 1 Structure of the higher educational system at the Faculty of Forestry, Zagreb 

159


rad u privatnom poduzetništvu i stručnim zadaćama u tuje se u slobodi odabira izbornih predmeta na tri razišumarstvu, 

urbanom šumarstvu, zaštiti prirode i okoliša, 

drvnoj preradbi i obradbi te kompetencije za upis na fakultetu u Zagrebu, iz studija biotehnologije u Hrvatne: 

iz ostalih preddiplomskih programa na Šumarskom 

diplomske studije. Upis programa i tijek izvođenja programa 

definiran je Statutom Fakulteta i drugim aktima. ma u zemlji i inozemstvu. 

skoj te studija na ostalim fakultetima i visokim učilišti- 

Pokretljivost studenata u preddiplomskom studiju oči- 

Na Fakultetu su razvijeni programi diplomskih studija 

za obrazovni profil Šumarstvo, Urbano šumarstvo, 

zaštita prirode i okoliša te programi za studije Drvnotehnološki 

procesi i Oblikovanje proizvoda od drva. 

Diplomski studij Šumarstvo ima dva smjera i to: Uzgajanje 

i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem i Tehnike, 

tehnologije i manadžment u šumarstvu. Programi 

traju dvije godine ili 4 semestra uz sakupljanje 120 

ECTS bodova ukupno. Završetkom studija stječe se 

akademski naziv magistra inženjera (Mag. ing.) struke 

prema završenom programu (primjer: magistar inženjer 

šumarstva). Broj izbornih predmeta po semestru je 

znatno veći u odnosu na preddiplomski studij i pruža 

šire mogućnosti gradnje vlastitoga obrazovnog profila. 

Također je povećana mogućnost horizontalne i vertikalne 

pokretljivosti studenata prema domaćim i stranim 

obrazovnim institucijama. 

2.2. Diplomski studiji – Graduate study 

2.3. Poslijediplomski studiji – Postgraduate study 

2.3.1. Doktorski studiji – Doctoral study 

Studiji kod pristupnika razvijaju kompetencije i 

sposobnosti za upravljanje i donošenje samostalnih i 

timskih stručnih (poslovnih) odluka, sposobnost uključivanja 

u razvojne tokove struke te nastavak obrazovanja 

na doktorskim studijima. Završivši diplomski studij 

pristupnik je osposobljen za poslove veće složenosti 

u šumarstvu, od šumarije i revira kao najnižih 

šumarskih strukturnih jedinica do najviših na vertikalnoj 

skali, poslovi županijskih i republičkih institucija 

pod čijim je ingerencijama šumarstvo, inspekcijske 

službe, poslove i zadaće šumarskog poduzetništva, poslove 

i zadaće u razvojnim, znanstvenim i obrazovnim 

institucijama, poslove prometa šumskim proizvodima 

na domaćem i ino tržištu i prometa opreme, zadaće 

strukovne publicistike i medija vezanih za struku; poslove 

veće složenosti u urbanom šumarstvu i zaštiti 

šuma i prirode te preradbi i obradbi drva. 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ima dugu tradiciju 

u poslijediplomskom obrazovanju, najprije kroz 

izradbu i obranu doktorata, a u kasnijem razdoblju uspostavom 

magistarskih znanstvenih i specijalističkih studijskih 

programa. Prvi je doktorat na Fakultetu (Poljoprivredno-šumarski 

fakultet) obranjen 4. lipnja 1923. godine. 

Do tada su doktorati branjeni na inozemnim fakultetima 

ili na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 

u okviru kojega je od 1898. do 1918. djelovala Šumarska 

akademija. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 

do sada je ukupno obranjeno 190 doktorata. 

Na osamostaljenom Šumarskom fakultetu (od 1960.) 

usustavljen je poslijediplomski studij za šumarstvo i 

drvnu tehnologiju (za magistra znanosti i magistra specijalista 

te doktorski studiji) za više znanstvenih područja. 

Prvi je magisterij obranjen 31. 8. 1964., od kada su 

šumarskoj struci i znanosti na oba fakultetska smjera 

predana ukupno 343 magistara znanosti i magistara specijalizanata, 

od kojih na Šumarskom odsjeku njih 246. 

Poslijediplomski studijski programi smatraju se sastavnicom 

cijeloživotnog obrazovanja, posebno u smislu 

prijenosa novih znanstvenih spoznaja u tijeku visokokvalitetnoga 

istraživačkog i profesionalnog usavršavanja 

i njihovog pretakanja u praksu. 

Prema dosadašnjim iskustvima za poslijediplomske 

studije iskazuju interes sljedeći partneri: javni privredni 

sektor pri čemu se primarno misli na državno poduzeće 

za gospodarenje šuma u državnom vlasništvu (79 % svih 

šuma u Hrvatskoj) koje s više od 9500 zaposlenika obavlja 

djelatnost u više od 170 regionalno raspoređenih organizacijskih 

jedinica; državna administracija (upravne i 

inspekcijske službe MPŠVG – Ministarstvo poljoprivrede, 

šumarstva i vodnog gospodarstva i ureda državne 

uprave u županijama); privatni sektor predstavljen širokim 

rasponom šumarskih poduzetnika koji obavljaju uslužne 

djelatnosti u šumarstvu (izvođenje radova, trgovina, 

promocija..); interesna udruženja privatnih šumovlasnika; 

znanstvenoistraživački sektor i svi ostali kojima 

će ovakvo obrazovanje omogućiti povećanje konkurentnosti 

i unapređenje poslovanja njihovih tvrtki. 

Iako je o doktorskom studiju bilo govora i na rani- veza između Europskog prostora visokog obrazovanja 

jim ministarskim konferencijama (Bolonja 1999., Prag (EHEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA) te 

2001.), ministri iz 33 europske zemlje 2003. godine u nužnost uspostave trećeg ciklusa visokog obrazovanja 

Berlinu utvrđuju prioritete za ubrzano stvaranje jačih (doktorskog studija) u okviru Bolonjskog procesa. Pri 

160


tome su kao najvažniji prioriteti istaknuti: interdisciplinarnost, 

sustavan pristup osiguranju i unapređenju 

kakvoće visokog obrazovanja, pokretljivost studenata i 

istraživača te povezivanje u mreže izvrsnosti. 

“Doktorski programi su studiji trećeg ciklusa koji 

pretpostavljaju izvorno istraživanje za stjecanje akademskog 

stupnja doktora znanosti (dr. sc.). Doktorski 

su programi ključni za razvitak EHEA i ERA te predstavljaju 

vezu između ta dva procesa. Glavnu odgovornost 

za izobrazbu istraživača na različitim stupnjevima 

njihove karijere imaju sveučilišta. Ona moraju odgovoriti 

na izazove obrazovanja mladih istraživača, ne 

samo za potrebe akademskog tržišta, već i za potrebe 

ostalih sektora i tržišta radne snage poput industrije, 

poduzetništva, trgovine, javnih ustanova i organizacija, 

istraživačkih organizacija itd.” 

Rektori europskih sveučilišta donose 2003. u Grazu 

deklaraciju o Europi znanja i središnjoj ulozi sveučilišta 

u istraživanjima i na istraživanjima temeljenom visokom 

obrazovanju uz naglašavanje da kompetitivnost, 

konkurentnost i izvrsnost treba balansirati sa socijalnom 

kohezijom, odnosno uključivanjem što većeg 

broja ljudi u visoko obrazovanje. Dogovorena su temeljna 

načela na kojima će europska sveučilišta izgrađivati 

istraživačku i inovacijsku strategiju u duhu Europe 

znanja. 

Europska komisija u lipnju 2003. donosi, a Europsko 

vijeće i Europski parlament prihvaćaju Priopćenje 

o potrebi razvijanja istraživačke profesije i istraživačkih 

karijera. Briga za oblikovanje istraživačke karijere 

sastavni je dio doktorskog programa. Priopćenje donosi 

osnovne smjernice koje treba ostvariti doktorski program: 

povećati zapošljivost istraživača kroz razvijanje 

općih kompetencija i vještina koje su potrebne za zapošljavanje; 

preuređivanje strukture i organizacije doktorskih 

programa i uključivanje u Bolonjski proces; 

bolje organizirano osposobljavanje kroz doktorski program; 

sustavni razvoj supervizije i mentorstva; potpuno 

integriranje studenata doktorskih studija u istraživanje 

ali i otvaranje putova za dodatno profiliranje njihove 

karijere, ne samo unutar istraživanja; osigurati 

financiranje i odgovarajuća socijalna prava za studente 

doktorskih studija te organizirani pristup mobilnosti. 

Europska udruga sveučilišta (EUA) pokreće 2004. 

projekt o doktorskim programima u kojemu sudjeluje 

49 europskih sveučilišta iz 22 zemlje, članice EU. Na 

konferenciji EUA u Maastrichtu iste godine zacrtani su 

okviri institucijske politike u području doktorskog 

obrazovanja. Konferencija u Salzburgu 2005. razrađuje 

preporuke Doktorskog projekta EUA i zaključke iz 

Maastrichta donoseći deset temeljnih načela za organizaciju 

doktorskih studija: doktorski studij se treba temeljiti 

na stjecanju znanja kroz izvorno istraživanje; 

doktorski studij i razvitak istraživačke karijere treba 

biti sastavni dio institucijske strategije i politike; bogatu 

raznolikost doktorskih programa u Europi treba 

očuvati; doktorandi su istraživači u ranoj fazi profesionalne 

istraživačke karijere, odnosno profesionalci s 

odgovarajućim pravima; supervizija i procjenjivanje 

kandidata treba biti transparentno i temeljiti se na 

ugovornim odnosima u kojima se jasno definiraju prava 

i odgovornosti; doktorski programi trebaju nastojati 

ostvariti kritičnu masu ekspertize kroz stvaranje doktorskih 

škola ili mreže izvrsnosti; osposobljavanje treba 

trajati u pravilu 3–4 godine u punom radnom vremenu; 

inovativnu strukturu programa i razvitak općih 

kompetencija treba ostvarivati kroz interdisciplinarnost; 

povećati mobilnost, ukloniti brojne prepreke i 

osigurati odgovarajuće financijske instrumente za njezino 

provođenje; osigurati odgovarajuće financiranje i 

sustav za osiguranje kvalitete doktorskih programa. 

Konferencija održana lipnja 2006. u Beču raspravlja 

Povelju i Kodeks razvijajući instrumente za podržavanje 

doktorskih kandidata: jasno definirani ciljevi i 

projekt doktorskog istraživanja; plan osposobljavanja 

i plan supervizije za svakog doktoranda; obvezni dio 

programa kroz predmete i module; kolokviji i radionice 

vezane za istraživanja; osposobljavanje za opće vještine; 

institucionalizirano praćenje i vođenje kroz karijeru; 

sudjelovanje u organiziranju znanstvenih događanja 

i preuzimanje odgovornosti za dio posla (poster 

sekcije); sudjelovanje u tijelima koja donose odluke. 

U okviru reforme poslijediplomskih studija na Šumarskom 

su fakultetu izrađeni programi poslijediplomskih 

doktorskih studija te poslijediplomskih specijalističkih 

studija: doktorski studij Šumarstvo (dva smjera) 

i doktorski studij Drvna tehnologija te osam programa 

specijalističkih studija šumarstva i dva programa specijalističkih 

studija drvne tehnologije (slika 1). Za navedene 

je programe dobivena privremena dopusnica i po 

njima se trenutno provodi treći stupanj visokoškolskog 

obrazovanja. 

Uvažavajući primjedbe recenzenata i izvjestitelja 

za program doktorskog studija Šumarstvo te Načela za 

uspostavu poslijediplomskih doktorskih studija Nacionalnog 

vijeća za visoko obrazovanje Republike Hrvatske 

od 14. srpnja 2006. te ostalih domaćih i europskih 

smjernica, odlučili smo se za suštinsku reviziju prve 

verzije programa doktorskog studija, kako bi se što je 

moguće više približili europskim zahtjevima i principima 

obrazovanja doktoranata. Revizijom je predložen 

jedan doktorski studij Šumarstvo s tri smjera i to: 

– Uzgajanje šuma i lovno gospodarenje, 

– Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu 

– Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje i zaštita 

šuma. 

Doktorski studiji traju tri godine. Studenti ostvaruju 

ECTS bodove iz tri bodovne skupine. Prve se dvije bo- 

161


dovne skupine odnose na nastavu, iz kojih doktorant 

prikuplja 60 ECTS bodova ili 20 bodova po semestru, 

a treća na vannastavne aktivnosti iz kojih je dotorant 

dužan prikupiti 120 ECTS bodova. Prvu bodovnu skupinu 

čine predmeti obvezni za sve polaznike doktorskog 

studija, a drugu bodovnu skupinu čine izborni 

predmeti prema smjeru studija. 

U prvom semestru ovog studija slušaju se predmeti 

obvezni za sve smjerove studija te odabrani izborni 

predmeti smjera. U drugom i trećem semestru svi su 

predmeti izborni. Student je obvezan sakupiti 20 ECTS 

bodova/semestar, odnosno ukupno 60 ECTS bodova iz 

nastavne aktivnosti. Nastava se izvodi u obliku predavanja 

(do najviše 25 % satnice) te vježbi i seminara. 

Težište se pridaje samostalnom radu pristupnika kroz 

seminarske radove. U četvrtom, petom i šestom semestru 

student je obvezan u izvannastavnoj aktivnosti iz 

Treće bodovne skupine sakupiti 40 ECTS bodova/semestar 

ili ukupno 120 ECTS bodova. Pristupnik se odmah 

po upisu uključuje u znanstvenoistraživački rad 

na projektima s dužnošću objave rezultata istraživanja 

u vodećim strukovnim i znanstvenim časopisima. Tijekom 

četvrtog, petog i šestog semestra pristupnik boravi 

u inozemstvu, objavljuje radove, izrađuje i brani disertaciju. 

Mentor (supervizor) se izabire nakon prvog semestra. 

On kontinuirano vodi i usmjerava pristupnika 

za vrijeme cijelog tijeka studija prema unaprijed postavljenom 

programu. Pristupniku može biti određen i 

drugi mentor za izradbu same disertacije. 

Pristupnik je obvezan upisati najmanje 51 % izbornih 

predmeta iz programa odnosnog smjera doktorskog studija, 

a 49 % može izabrati iz drugih smjerova ili doktorskih 

studija domicilnog i drugih fakulteta i sveučilišta s 

bilateralnim ugovorom (uz konzultaciju s mentorom). 

Navedeni prijedlog programa doktorskog studija nalazi 

se u procesu evaluacije na Sveučilištu u Zagrebu. 

Visoku kakvoću smjerova doktorskog studija osigurat 

će kompetentni mentori i nastavnici, uključivanje pristupnika 

u znanstvenoistraživački rad na domaćim i 

međunarodnim projektima, odgovarajući prostori i 

oprema, maksimalno profiliranje prema vlastitim zahtjevima 

odabirom izbornih predmeta, kao i mogućnost 

pokretljivosti unutar poslijediplomskih studija domaćih 

2.3.2. Specijalistički studiji – Specialist study 

i stranih obrazovnih institucija. Reformom doktorskog 

studija doktorand postaje organska sastavnica obrazovnog 

i istraživačkog procesa u cilju ubrzanja stjecanja i 

kvalitete vlastitih kompetencija. Inozemne institucije s 

kojima Šumarski fakultet u Zagrebu (ili Sveučilište u 

Zagreb) imaju potpisane ugovore, pa prema tome i mogućnost 

suradnje su: BOKU, Beč, Austrija; Šlesko sveučilište 

Katovice, Poljska; Mendelov univerzitet za poljoprivredu 

i šumarstvo, Brno; Biotehniška fakulteta 

Univerze v Ljubljani, Slovenija te Šumarski fakultet 

Univerziteta u Sarajevu, BIH. 

Stjecanjem akademskog stupnja doktora znanosti 

doktoranti stječu kompetencije za samostalni i originalni 

znanstvenoistraživački rad, sposobnosti objektivne 

i kritičke evaluacije drugih znanstvenih projekata te 

daljnjeg znanstvenog i akademskog napredovanja i 

razvijanja vlastite karijere. Svrhovitost doktorskog studija 

na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 

ogleda se u potrebama šumarstva R. Hrvatske za doktorima 

znanosti, poglavito za održanje i razvoj znanstvenoistraživačkih 

i obrazovnih sastavnica u obrazovnoj 

i znanstvenoistraživačkoj vertikali (Šumarski fakultet 

Zagreb, Šumarski institut Jastrebarsko, veleučilišta 

i srednje šumarske škole) te djelovanje u proizvodnim 

i razvojnim službama šumarskih poduzeća i 

srodnih djelatnosti. Istraživači Šumarskog fakulteta u 

Zagrebu i Šumarskog instituta su u zadnjih 35 godina 

čvrsto integrirani u tehnološki razvoj šumarstva Hrvatske 

(sedam srednjoročnih programa istraživanja), osiguravši 

na taj način visokostručnu i znanstvenu osnovu 

gospodarenja šumama, kao i integriranje u svjetske 

trendove razvoja. 

Organizacija studija u punom radnom vremenu 

(full-time) predviđa dnevni 8-satni rad studenta na Šumarskom 

fakultetu u okviru kojega pohađaju nastavu, 

sudjeluju u znanstveno-istraživačkom radu na znanstvenim 

projektima te u izvođenju nastave na preddiplomskim 

i diplomskim studijima. Organizacija studija s dijelom 

radnog vremena (part-time) predviđa pohađanje 

nastave u okviru doktorskoga studija, sudjelovanje kao 

suradnik-istraživač na znanstvenim projektima Šumarskoga 

fakulteta ili srodnih fakulteta i znanstvenih institucija 

u zemlji i inozemstvu. 

Specijalistički studiji su namjenjeni daljnjoj izobrazbi 

operativnih stručnjaka. Svrhovitost poslijediplomskog 

specijalističkog studija ogleda se u potrebama šumarstva 

R. Hrvatske za takvim obrazovnim profilom, 

poglavito za djelovanje u proizvodnim i razvojnim službama 

šumarskih poduzeća i srodnih djelatnosti te u sve 

razvijenijem privatnom sektoru. Studij se temelji na 

znanstvenim spoznajama, a kod pristupnika razvija temeljne 

vještine i sposobnosti riješavanja složenih proizvodnih 

i razvojnih zadaća samostalno i u timskom radu. 

Kako se vidi na slici 1, za evaluaciju je ponuđeno 

ukupno deset programa specijalističkih studija, od kojih 

osam iz područja šumarstva i dva iz drvne tehnologije. 

Specijalistički studiji traju dvije godine odnosno četiri 

semestara. Tijekom studija pristupnik mora sakupiti 

120 ECTS bodova ukupno ili 30 ECTS bodova po semestru 

uz tjedno opterećenje od najviše 12 sati (180 sati/semestar). 

U prvom semestru slušaju se obvezni 

162


predmeti općeg značenja za studij. U drugom i polovici 

trećeg semestra svi su predmeti izborni. Pristupnik je 

obvezan upisati 51 % izbornih predmeta iz programa 

odnosnog studija, a 49 % izabire iz drugih studija domicilnog 

i drugih fakulteta i sveučilišta (uz konzultaciju 

s mentorom). Mentor se izabire nakon prvog semestra. 

U polovici trećeg i u četvrtom semestru pristupnik 

piše i objavljuje radove, izrađuje i brani specijalistički 

rad. Pristupnik je tijekom studija uključen u znanstveno-istraživački 

rad (projekte). 

Studij se uspostavlja na način koji osigurava horizontalnu 

i vertikalnu pokretljivost studenata. Horizontalna 

se pokretljivost odnosi na studije unutar biotehnologije, 

ostale studije na sveučilištima u R. Hrvatskoj te 

inozemstvu. Vertikalna se pokretljivost odnosi na prelazak 

na doktorske studije. Okončanjem studija pristupnik 

stječe kompetencije za samostalno i timsko riješavanje 

složenih i vrlo složenih proizvodnih i razvojnih strukovnih 

zadaća temeljeno na znanstvenim osnovama. 

3. POLOŽAJ ZAVODA ZA ŠUMARSKE TEHNIKE I TEHNOLOGIJE 

U BOLONJSKOM PROCESU 

The position of the Department of Forest Engineering 

in the Bologna Process 

Današnji Zavod za šumarske tehnike i tehnologije, 

jedan je od šest zavoda Šumarskog fakulteta Sveučilišta 

u Zagrebu, slijednik je Zavoda za iskorištavanje 

šuma, koji je oblikovan 1995. spajanjem triju srodnih 

katedri. Članovi su Zavoda bili aktivni čimbenici Bolonjske 

reforme. Svojim su predanim radom doprinjeli 

uspješnoj izradbi prijedloga programa prediplomskih, 

diplomskih i poslijediplomskih studija na Fakultetu. 

Nastavnici Zavoda nositelji su kolegija u svim obrazovnim 

programima reformiranog studija. Što je posebno 

važno i što ističemo, šumarskom je inžinjerstvu 

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu poklonjena velika 

pozornost kroz kreiranje posebnih obrazovnih programa, 

čiji su nositelji članovi Zavoda. Tako je saživio poseban 

obrazovni program diplomskog studija Šumarstvo, 

koji nosi naslov Šumarstvo – smjer: tehnike, tehnologije 

i menadžment u šumarstvu i koji je prikazan u 

tablici 

1. 

Tablica 1. Program diplomskoga studija Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu. 

Table 1 Graduate study of Forestry, programme: Technique, Technology and Management in Forestry. 

Obvezni predmeti 

Compulsory courses 

Pridobivanje drva II 

Logging II 

Mehanizacija pridobivanja drva 

Mechanisation of Timber Logging 

Menadžment i poduzetništvo 

u šumarstvu 

Management and 

Entrepreneurship in Forestry 

Šumarska politika 

i zakonodavstvo 

Forestry Policy and Legislation 

Izborni predmet 1 

Optional course 1 






Otvaranje šuma 

Planning of Forest Road Network 

Šumski proizvodi 

Forest Products 

Integrirana zaštita šuma 

Integrated Forest Protection 

Predavanja Vježbe Teren 

Lectures Laboratory Field work ECTS 

sati - classes dana - days 

I. semestar – 1st semester 

3 

3 

2 

2 

1 

1 

1 

13 

2 

2 

2 

2 

2 

2 

- 

- 

- 

- 

6 8 

II. semestar – 2nd semester 

2 

1 

1 

3 

3 

2 

- 

- 

- 

- 

2 

2 

2 

7 

7 

6 

4 

2 

2 

2 

30 

6 

4 

4 

Obvezni izborni predmeti 

Obligatory optional courses 

Uređivanje bujica 

Torrent Control 

Sociologija organizacije u šumarstvu 

Sociology of Organization in Forestry 

Osnove tehnologije drva 

Physical and Mechanical 

Properties of Wood 

Humanizacija rada u šumarstvu 

Humanisation of Work in Forestry 

Trgovina šumskim proizvodima 

Forest Product Trade 

Ergonomija šumskih strojeva 

Ergonomics of Forest Machines 

Osnove mehaničke preradbe drva 

Mechanical Technologies of Wood 

163


Silvikultura 

Silviculture 

Diplomski rad 

Graduate paper 








Projektiranje šumskih prometnica 

Design of Forest Roads 

Ekonomika šumarske tvrtke 

Forestry Firm Economics 

Marketing u šumarstvu 

Marketing in Forestry 

Digitalna kartografija u šumarstvu 

Digital Cartography in Forestry 

Okolišno prihvatljive tehnologije 

Enviromentaly sound Technologies 

Organizacija proizvodnje 

u šumarstvu 

Organization of Production 

in Forestry 

Uređivanje šuma 

Forest Regulation and Planning 

Diplomski rad 

Graduate paper 


2 

- 

1 

1 

1 

11 

2 

2 

2 

2 

2 

2 

2 

- 

6 

2 3 

- - 

- - 

- - 

- - 

6 9 

III. semestar – 3rd semester 

2 4 

1 1 

1 - 

1 - 

IV. semestar – 4th semester 

2 3 

2 3 

1 2 

- - 

5 8 

5 

5 

2 

2 

2 

30 

6 

5 

3 

3 

4 

5 

3 

18 

30 

Šumski požari 

Forest Fires 

Šumska protupožarna infrastruktura 

Forest Fire-Prevention Infrastructure 

Tehnologije gradnje šumskih 

prometnica 

Technology of Forest 

Road Construction 

Vrednovanje šumskih resursa 

Evaluation of Forest Resources 

Šumska biomasa za energiju 

Forest Biomass for Energy 

Planiranje tehnoloških operacija 

Planning of Technological Operations 

Tablica 2. Doktorski studij Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu Prva bodovna skupina – 

Metodološki (obvezni) kolegiji (13 ECTS) 

Table 2 Doctoral study in Forestry, programme: Techniques, Technologies and Management in Forestry the first point 

group – Methodological (compulsory) courses (13 ECTS) 

Predmeti – Courses 

Metode i tehnike znanstvenoistraživačkog rada 

Methods and Techniques of Scientific-Research Work 

Planiranje pokusa i statističko modeliranje 

Design of Experiments and Statistical Modelling 

Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu 

Remote Sensing and GIS in Forestry 

Ukupno 

Total 

20 

20 

24 

Opterećenje, sati – Load, hours 

Predavanja Vježbe Seminar 

Lectures Laboratory Seminars 

5 

5 

10 

10 

10 

10 

5 

5 

4 

ECTS 

4 

4 

5 

U okviru doktorskog studija Šumarstvo u Zavodu je 

razvijen program smjera doktorskog studija pod nazivom 

Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu. 

Program se sastoji od nastavnih (tablice 2 i 3) i izvannastavnih 

aktivnosti (tablica 4). Težište se daje izvannastavnim 

aktivnostima iz kojih doktorant treba sakupiti 

120 od ukupno 180 ECTS bodova. 

Na Zavodu su razvijena tri prijedloga programa 

specijalističkih studija od kojih su dva prošla evaluaciju, 

a treći je u postupku valorizacije. Odobreni su studijski 

programi Šumarske tehnike i tehnologije te Šumske 

prometnice. Treći je studijski program Menadžment 

i poduzetništvo u šumarstvu. 

164


Tablica 3. Doktorski studij Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu Druga bodovna skupina 

Izborni predmeti (47 ECTS) 

Table 3 Doctoral study in Forestry, programme: Techniques, Technologies and Management in Forestry 

point group – Optional courses (47 ECTS) 

the second 


Studij rada i vremena 

Work and Time Study 

Racionalizacija radova pridobivanja drva 

Rationalisation of Wood Harvesting Operations 

Upravljanje šumskim operacijama 

Forest Operations Management 

Kalkulacije troškova pridobivanja drva 

Cost Calculations of Harvesting Operations 

Vrhunske tehnologije pridobivanja drva 

High-tech in Forest Harvesting 

Marketing i trgovina šumskih proizvoda 

Marketing and Forest Products Trade 

Trgovačko pravo 

Commercial Law 

Pridobivanje drva i šumski okoliš 

Forest Harvesting and Enviroment 

Optimizacija šumske prometne infrastrukture 

Optimisation of Forest Road Infrastructure 

Primarno i sekundarno otvaranje šuma 

Primary and Secondary Forest Opening 

Računalno projektiranje šumskih cesta 

Computer Forest Road Design 

Tehnike i tehnologije izgradnje šumskih prometnica 

Techniques and Technologies of Forest Road Building 

Prominentne značajke drva 

Prominent Properties of Wood 

Menadžment u šumarstvu 

Management in Forestry 

Korporacijsko upravljanje 

Corporation Management 

Poslovna etika 

Business Ethics 

Tehnike mjerenja na šumskim strojevima 

Measurement Techniques on Forest Machines 

Tehnička i okolišna pogodnost strojeva 

Technical and Enviromental Suitability of Forest Machines 

Ergonomija u šumarstvu 

Ergonomy in Forestry 

Ukupno 

Total 

24 

24 

24 

24 

24 

12 

12 

12 

24 

24 

24 

24 

12 

24 

12 

12 

24 

24 


Predavanja Vježbe Seminar 

Lectures Laboratory Seminars 

6 

6 

6 

6 

6 

2 

4 

4 

8 

6 

8 

8 

4 

8 

4 

4 

6 

6 

8 

6 

4 

6 

6 

4 

- 

2 

6 

8 

8 

6 

6 

6 

- 

- 

8 

6 

10 

12 

14 

12 

12 

6 

8 

6 

10 

10 

8 

10 

2 

10 

8 

8 

10 

12 

ECTS 

5 

5 

5 

5 

5 

3 

3 

3 

5 

5 

5 

5 

3 

5 

3 

3 

5 

5 

U tablicama 5 i 6 daje se prikaz obrazovnih programa 

dvaju spomenutih specijalističkih studija razvijenih 

u okviru Zavoda. Evaluacija programa specijalističkog 

studija Menadžment i poduzetništvo u šumarstvu je u 

tijeku, pa ga, budući da evaluacija još nije dovršena, 

ovdje ne iznosimo. 

165


Tablica 4. Doktorski studij Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu – Treća bodovna skupina – 

izvannastavne aktivnosti (120 ECTS) 

Table 4 Doctoral study in Forestry, programme: Techniques, Technologies and Management in Forestry – the third point 

group – Extracurricular activities (120 ECTS) 

Znanstvena aktivnost i znanstveni radovi 

Scientific Ativity and Scientific Articles 

Vođenje znanstvenog projekta (za mlade znanstvenike) 

Conducting a scientific project (for young scientists) 

Sudjelovanje na domaćem znanstvenom projektu 

Participation in a domicile scientific project 

Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom projektu 

Participation in an international scientific project 

Objavljen znanstveni rad u časopisu a1 skupine 

Scientific work published in a journal cited in 1st group databases (CC, SCI, ...) 

Objavljen znanstveni rad u časopisu a2 skupine 

Scientific work published in a journal cited in 2nd group databases (CAB, Agricola, ...) 

Prezentacija na međunarodnom znanstvenom skupu (a3 skupina) 

Presentation at an international scientific meeting 

Poster na međunarodnom znanstvenom skupu 

Poster at an international scientific meeting 

Izlaganje na domaćem znanstvenom skupu 

Presentation at a domicile scientific meeting 

Poster na domaćem znanstvenom skupu 

Poster at a domicile scientific meeting 

Ostali članci (prema ocjeni voditelja studija) 

Other articles (evaluated by the study’s organizer) 

Obrana teme doktorske disertacije 

Defending doctoral thesis 

Patenti, knjige i dijelovi knjiga (prema ocjeni voditelja studija) 

Patents, books and parts of books (evaluated by the study’s organizer) 

Nagrade, priznanja i sl. (prema ocjeni voditelja studija) 

Awards, certificates and similar (evaluated by the study’s organizer) 

Znanstveno usavršavanje u inozemstvu (do 1 mj.) 

Scientific training abroad (up to 1 month) 

Znanstveno usavršavanje u inozemstvu (od 1 do 3 mj.) 

Scientific training abroad (from 1 to 3 months) 

Znanstveno usavršavanje u inozemstvu (više od 3 mj.) 

Scientific training abroad (more than 3 months) 

* A – prvi autor – first author, K – suautor – co-author 

Broj ECTS bodova 

No. of ECTS points 

15 

5 

5 

30 (A*), 15 (K*) 

20 (A), 10 (K) 

15 (A), 5 (K) 

10 (A), 4 (K) 

8 (A), 3 (K) 

6 (A), 2 (K) 

0-10 

10 

0-15 

0-10 

10 

20 

30 

Tablica 5. Program specijalističkoga studija Šumarske tehnike i tehnologije 

Table 5 Specialist study programme in Forestry Techniques and Technologies 


Predavanja Vježbe 

Lectures Laboratory 


Ukupno 

Total 

I. semestar – Obvezni predmeti – 1st semester – Compulsory courses 


s planiranjem pokusa 

Methods and Tech. of Scientific-Research Work 

with Experiment Planning 

Statističke metode i modeli u šumarstvu 

Statistical Methods and Models in Forestry 

Daljinska istraživanja s GIS-om 






Ukupno – Total 

30 

30 

40 

40 

40 

180 

20 

20 

16 

16 

20 

- 

10 

10 

12 

14 

20 

- 

Seminar 

Seminars 

- 

- 

12 

10 

- 

- 

ECTS 

6 

6 

6 

6 

6 

30 

166

A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 157-170 

II. semestar – Izborni predmeti – 2nd semester –Optional courses 

Šumski drvni proizvodi 

Forest Wood Products 

Šumski nedrvni proizvodi 

Forest Non-Wood Products 

Sječa i izradba drva 

Felling and Processing of Trees 

Privlačenje drva po tlu 

Ground-based Timber Extraction 

Marketing šumskih proizvoda 

Marketing of Forest Products 

Žičare i zračni transport drva 

Cable Yarding and Aerial Logging 

Daljinski transport drva 

Further Timber Transport 

Tehnička pogodnost šumskih strojeva 

Technical Suitability of Forest Machines 

Nepravilnosti drva 

Abnormalities and Defects of Wood 


18 

18 

18 

36 

18 

36 

36 

36 

18 

180 

7 

7 

10 

16 

8 

16 

20 

18 

10 

6 

6 

8 

10 

5 

10 

10 

18 

8 

- 

!/2 III. semestar - Izborni predmeti - ½ 3rd semester - Optional courses 



Logistika šumskih operacija 

Logistics in Forest Operations 

Kalkulacije troškova šumskih operacija 

Cost Calculations of Harvesting Operations 

Anizotropnost fizikalnih i mehaničkih značajki drva 

Anisotropy of Physical and Mechanical Properties of Wood 

Voda u drvetu i drvu 

Water in Trees and Wood 

Okolišna pogodnost šumskih strojeva 

Environmental suitability of Forest Machines 

Poduzetništvo i inovacije 

Entrepreneurship and Innovation in Forestry 

Ergonomija u šumarstvu 

Ergonomic in Forestry 


18 

18 

18 

18 

18 

18 

18 

18 

90 

10 

10 

8 

8 

8 

10 

12 

6 

- 

6 

6 

10 

10 

10 

8 

- 

12 

- 

'A III. semestar i IV. semes tar - ½ 3rda nd 4th semeste r 

Pisanje članaka, izrada specijalističkog rada 

Writing articles and preparation of thesis 



u 2. i 3. semestru studenti biraju najmanje 51% od navedenih predmeta, a ostatak iz drugih programa. 

* In 2nd and 3rd semester students choose a minimum of 51 % of the listed subjects, and the rest from other programmes. 

270 

270 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

5 

5 

- 

10 

5 

10 

6 

- 

- 

- 

2 

2 

- 

- 

- 

- 

6 

- 

- 

- 

- 

3 

3 

3 

6 

3 

6 

6 

6 

3 

30 

3 

3 

3 

3 

3 

3 

3 

3 

15 

45 

45 

120 

Tablica 6. Program specijalističkoga studija Šumske prometnice 

Table 6 Specialist study programme in Forest Roads 


Predavanja Vježbe 

Lectures Laboratory 


Ukupno 

Total 

I. semestar – Obvezni predmeti – 1st semester – Compulsory courses 


s planiranjem pokusa 

Methods and Tech. of Scientific-Research Work 

with Experiment Planning 

Statističke metode i modeli u šumarstvu 

Statistical Methods and Models in Forestry 

30 

30 

20 

20 

10 

10 

Seminar 

Seminars 

- 

- 

ECTS 

6 

6 

167

A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 157-170 

Daljinska istraživanja s GIS-om 






40 

40 

40 

16 

16 

20 

12 

14 

20 


180 - 

- 

II. semestar – Izborni predmeti – 2nd semester – Optional courses 

Primarno otvaranje šuma 

Primary Forest Opening 

36 18 18 

Sekundarno otvaranje šuma 

Secondary Forest Opening 

36 18 18 

Metodologije izmjere šumskih cesta 

Methodologies of Forest Road Measurement 

18 8 10 

Računalno projektiranje šumskih cesta 

Computer Design of Forest Roads 

36 14 22 

Tehnologije izgradnje šumskih prometnica 

Technology of Forest Road Building 

36 26 10 



18 10 6 

Osnove poslovanja u šumarstvu 

Bases of Forestry Business 

18 12 6 


180 

Vi III. semestar - Izborni predmeti - ½ 3rd semester - Optional courses 

Zakonske osnove planiranja, projektiranja 

i izgradnje šumskih cesta 

Legal Foundations of Planning, Design 

and Building Forest Roads 

Izrada studije otvaranja šuma 

Making a Forest Opening Study 

Žičare i zračni transport 

Cable Yarding and Aerial Logging 

Strojevi za izgradnju šumskih prometnica 

Machines for Building Forest Roads 

Menadžment poduzeća u šumarstvu 

Management in Forestry 


Pisanje članaka, izrada specijalističkog rada 

Writing papers and preparation of thesis 



90 

Vi III. semestar i IV. semestar - ½ 3rd and 4th semester 

36 

36 

18 

36 

18 

30 

14 

9 

18 

10 

6 

22 

9 

18 

8 

- 

12 

10 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

2 

- 

6 

6 

6 

30 

6 

6 

3 

6 

6 

3 

3 

- 30 

* u 2. i 3. semestru studenti biraju najmanje 51% od navedenih enih p predmeta, a ostatak iz drugih programa. 

In 2nd and 3rd semester students choose a minimum of % 51 of % t of the listed subjects, and the rest from other programms. 

270 

270 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

6 

6 

3 

6 

3 

15 

45 

45 

120 

4. ZAKLJUČAK - Conclusion 

168 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu uspješno je 

uključen u provedbu reforme visokoškolskog obrazovanja 

prema Bolonjskim zasadima. Izrađeni su obrazovni 

programi za preddiplomske, diplomske i poslijediplomske 

(doktorske i specijalističke) studije. Većina 

od njih prošla je proces evaluacije te se nalaze u fazi izvođenja. 

Međutim, moramo biti svjesni činjenice da je 

svaki sustav obrazovanja u neprekidnoj tranziciji. Iako 

smo se pri izradbi programa držali načela odgovornosti 

i savjesti, više je nego pouzdano da će se programi svih 

stupnjeva obrazovanja na Šumarskom fakultetu u vremenu 

sadašnjem i budućem morati stalno brusiti, i poboljšavati 

te ih na taj način svrsishodnim promjenama 

približavati zadanim ciljevima reforme, tj. da visokoobrazovne 

institucije brzo, uspješno i kvalitetno obrazuju 

mlade stručnjake, kompetentne nositelje razvoja 

struke i ekonomije na domaćin i europskim prostorima. 

Zavod za šumarske tehnike i tehnologije Šumarskog 

fakulteta u Zagrebu izborio se za časnu i odgovornu 

dužnost da na drugom i trećem stupnju obrazovanja 

razvije i nosi posebne obrazovne programe vezane za 

šumarsko inžinjerstvo.


Napomena autora 

Anon, 2007: Doktorski studij Šumarstvo – smjer: uzgajanje 

šuma i lovno gospodarenje; smjer: Tehnike, 

tehnologije i menadžment u šumarstvu; 

smjer: Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje 

i zaštita šuma. Rukopis. Šumarski fakultet 

Zagreb, 1–369. 

Anon, 2006: Preddiplomski i diplomski studij Šumarstvo. 

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet 

(ur. R. Pernar), 1–155. 

Anon, 2006: Preddiplomski i diplomski studij Urbano 

šumarstvo, zaštita prirode i okoliša. Sveučilište 

u Zagrebu, Šumarski fakultet (ur. M. Idžojtić), 

1–93. 

Anon, 2006: Preddiplomski studij Drvna tehnologija. 

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet (ur. 

Beljo Lučić), 1–79. 

Anon, 2006: Diplomski studij Drvnotehnološki procesi. 

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet 

(ur. Beljo Lučić), 1–57. 

Anon, 2006: Diplomski studij Oblikovanje proizvoda 

od drva. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet 

(ur. Beljo Lučić), 1–54. 

Anon, 2006: Doktorski studij Drvna tehnologija. Rukopis. 

Šumarski fakultet Zagreb, 1–104. 

A no n , 2006: Specijalistički studij Šumarske tehnike i 

tehnologije. Rukopis. Šumarski fakultet Zagreb. 

1–73. 

5. LITERATURA – References 

Ovaj je rad prezentiran na međunarodnom simpoziju 

“Položaj i perspektiva šumarskog inženjerstva”, Zalesina 

– Ravna Gora 14. travnja 2007. te je objavljen u 

časopisu Journal of Forest Engineering. Autor je mišljenja 

da je s člankom, koji obrazlaže Bolonjsku reformu 

na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 

preko Šumarskog lista nužno upoznati širi stručni publikum, 

jer je poznata činjenica da struka nije dovoljno 

upoznata s okvirom i razlozima za pokretanje Bolonjske 

reforme i samim dosezima iste na našem Fakultetu. 

Ove školske godine preddiplomske studije prema programima 

na našem Fakultetu završava prva generacja 

studenta po Bolonji. To potvrđuje činjenicu da, unatoč 

objektivnim i brojnim teškoćama u provedbi reforme, 

ona ipak teče. Pri tome najveća odgovornost leži na 

nastavnicima koji provode programe i njihovoj prilagodbi 

jasno postavljenim odrednicama Bolonjske reforme. 

Anon, 2006: Specijalistički studijManagement and 

Entrepreneurship in Forestry. Rukopis, Šumarski 

fakultet Zagreb, 1–52. 

Anon, 2006: Specijalistički studij Šumske prometnice. 

Rukopis, Šumarski fakultet Zagreb, 1–50. 

An o n , 2006: Specijalistički studij Organizacija proizvodnje. 

Rukopis, Šumarski fakultet Zagreb, 

1–52. 

An o n , 2006: Specijalistički studij Tehnologija drvnih 

materijala. Rukopis, Šumarski fakultet Zagreb 

(ur. Jambreković), 1–48. 

Anon, 2006: Doktorski studiji. . Nacionalna z zaklada za 

znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj 

Republike Hrvatske (ur. P. Lučin), Trg J. J. Strossmayera 

4, Zagreb, 1–168. 

Anon, 2004: Biomedicina i zdravstvo. Medicinska 

naklada, Zagreb, listopad 2004 (ur. Z. Lacković), 

1–383. 

Anon, 1998: Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 

1898–1998. Knjiga treća – Pola stoljeća 

drvnotehnološke nastave. Sveučilište u Zagrebu, 

Šumarski fakultet 1998 (ur. B. Ljuljka), 1–364. 

Anon, 1998: Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 

1898–1998. Knjiga druga – Sto godina sveučilišne 

nastave u Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu, 

Šumarski fakultet 1998 (ur. S. Matić), 

1–709. 

SUMMARY: The paper presents the past course and achievements of the 

reform of the higher educational system at the Faculty of Forestry of the University 

of Zagreb. The reform is part of the effort undertaken in order to include 

the Faculty in the European Area of Higher Education (EHEA) and the European 

Research Area (ERA). A three-cycle educational system has been 

adopted and the curricula for undergraduate, graduate and postgraduate studies 

have been devised on a 3 + 2 + 3 (2) or 180 + 120 + 180 (120) ECTS 

points basis. Three undergraduate studies have been established: Forestry, 

Urban Forestry and Wood Technology, whose programmes are already followed 

by two generations of students. The following graduate study program- 

169

A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170 

mes have been developed: Forestry and Urban Forestry, Nature and Environment 

Protection and Wood Technology Processes and Design of Wood Products. 

Graduate studies in the Forestry department contain two programmes: 

Silviculture and Forest Management with Wildlife Management and Techniques, 

Technologies and Management in Forestry. 

An improved proposal for doctoral study has been developed in the Forestry 

Department consisting of three programmes (Silviculture and Wildlife Management, 

Techniques, Technologies and Management in Forestry, and Urban 

Forestry, Nature Protection, Forest Management and Protection), as well 

as a doctoral study programme Wood Technology. Specialist postgraduate 

studies have been devised in ten programmes. 

Key words: Faculty of Forestry Zagreb, reform of higher educational 

system 

170

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 156 + 132 

Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175 

JELEN FRATAR – JEDINSTVENA POJAVA U JELENA OBIČNOGA 

RED DEER HUMMEL – A UNIQUE FEATURE IN A RED DEER STAG 

Dean KONJEVIĆ*, Uwe KIERDORF**, Zdravko JANICKI*, 

Alen SLAVICA*, Krešimir SEVERIN* 

SAŽETAK: Jeleni bez rogova, bilo da je riječ o potpunom nedostatku rogova 

ili zakržljalim rogovima u obliku kvrga, mogu se povremeno uočiti u 

raznim oblicima uzgoja jelenske divljači. U anglosaksonskoj literaturi ovakve 

se jelene naziva hummel. U ovome je radu predstavljen slučaj prividno bezrogog 

jelena (jelen fratar – sukladno tradicionalnom nazivlju u nas), odstrijeljenog 

tijekom razdoblja rike 1981. godine na području Sokolovca, Hrvatska. 

Jelen je procijenjen na 5 godina starosti, te je neposredno po odstrjelu vagnuo 

200 kg. Jelen je posjedovao mala rožišta s neznatnom količinom tkiva 

roga (kvrge). Nadalje je uočen nesrazmjer u visini između lijevoga (17 mm) i 

desnoga (35 mm) rožišta. Sukladno literaturi ova se pojava dovodi u svezu s 

kvantitativno ili kvalitativno nedostatnom ishranom tijekom prve godine života, 

kada se rožište razvija, rezultirajući njihovom nedostatnom razvijenošću. 

Kako rast rogovlja započinje tek kada rožišta dosegnu odgovarajuću visinu, 

nedostatna razvijenost rožišta ima za posljedicu potpunu bezrožnost ili pak 

nalaz zakržljalih rogova u obliku kvrga. No, i određeni drugi čimbenici mogu 

imati ulogu u genezi ovoga stanja. Činjenica je da rožišta u svome razvoju 

ovise o androgenim hormonima pa nedostatna količina ovih hormona ili pak 

nedostatna zastupljenost receptora za androgene smještenih na rogotvornoj 

pokosnici (engl. antlerogenic periosteum), može rezultirati nedostatnim razvojem 

rožišta i posljedičnom bezrožnosti. 

K l j u č n e ri j e č i : jelen fratar, rožište, rogovlje, nepotpuni razvoj 


Pod rogovljem podrazumijevamo koštane nastavke 

čeonih kostiju u mužjaka većine vrsta Jelena (kao i 

ženki irvasa i karibua, a samo iznimno i u ženki ostalih 

vrsta), a koji godišnje prolaze redovitu potpunu regeneraciju 

(Goss 1968, 1983). Shodno tomu, rogovlje 

predstavlja jedini primjer potpune regeneracije, histološki 

složenoga dijela tijela u sisavaca (L i 2003; 

Kierdorf i Kierdorf 2007). Sam proces u kojemu 

dolazi do rasta i odbacivanja rogovlja naziva se ciklu- 

Dean Konjević, dr. vet. med., prof. dr. sc. Zdravko Janicki, 

doc. dr. sc. Alen Slavica & Krešimir Severin, dr. vet. med.: 

Zavod za biologiju, patologiju i uzgoj divljači, Sveučilište u 

Zagrebu Veterinarski fakultet, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, 

tel.: 2390 - 156, e-mail: dean.konjevicŽvef.hr 

prof. dr. sc. Uwe Kierdorf: Zavod za biologiju, 

Sveučilište u Hildesheimu, Marienburger Platz 22, 31 141 

Hildesheim, Njemačka 

som rasta rogovlja, a sastoji se od četiri različite faze: 

rasta, konačne mineralizacije, skidanja čupe i odbacivanja 

rogovlja. Ciklus rasta rogovlja je periodična pojava 

koju u slučaju jelena iz umjerenih i arktičkih klimatskih 

područja regulira količina dnevnog svjetla (fotoperiod). 

Pri tome je poznata činjenica kako rogovlje 

jelena običnoga i jelena lopatara započinje svoj rast u 

proljeće, a rogovlje srnjaka u jesen (Bu ben ik 1990). 

Vrsna specifičnost jelenskog rogovlja u suglasju sa činjenicom 

kako na svijetu obitavaju 53 različite vrste 

jelena, osigurava čitav spektar raznih oblika i veličina 

rogovlja (P r ic e i dr. 2005). Rogovlje je povezano s 

koštanim nastavcima čeonih kostiju ili rožištima, koja 

predstavljaju ne samo fizičku i fiziološku vezu rogovlja 

i tijela, već osiguravaju i osnovu iz koje rogovlje raste. 

Sama uloga pokosnice u rastu rožišta i rogovlja poznata 

171

D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR - JEDINSTVENA ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 171-175 

je još od pionirskih istraživanja Hermana Hartwiga 

(Hartwig 1967; Hartwig i Schrude 1974). Presađivanje 

spomenute pokosnice, kasnije od strane G o s s a 

(1983) nazvane rogotvomom pokosnicom (engl. antlerogenic 

periosteum) na druge dijelove tijela urodilo je 

rastom ektopičnih rožišta i rogovlja, čak i u slučaju presađivanja 

na udaljene dijelove tijela poput prednjih 

nogu (Hartwig i Schrude 1974; Goss i Powell 

1985; Kierdorf i Kierdorf 2000). No tek su novija 

istraživanja potvrdila prethodne pretpostavke (Gruber 

1937) kako je upravo pokosnica vrha rožišta ta koja osigurava 

glavninu stanica odgovornih za produkciju novog 

rogovlja (Kierdorf i Kierdorf 1992; Kierdorf 

i dr. 1994; Li i dr. 2001; Kierdorf i dr. 2003; 

Li idr.2005). 

Pojava odraslih mužjaka jelena običnoga bez rogovlja, 

u anglosaksonskoj literaturi nazvanih hummel, povremeno 

je opisivana u prirodnom uzgoju jelenske divljači, 

ali i na jelenskim farmama (Lincoln i Short 

1969; Mitchell iParish 1970;Lincoln idr. 1973; 

Lincoln i Fletcher 1976; Lincoln 1984; Li i 

S utti e 1996). U našoj lovačkoj hteraturi, pojavu ovakvih 

jelena navodi Kesterčanek (1896), kada jelene, 

koji umjesto rogovlja imaju tek kvrge pokrivene kožom, 

naziva jelenima Iratrima. Iako ih opisuje, jedan od doajena 

hrvatskoga lovstva ne pruža nikakvo pobliže objašnjenje 

ove pojave. 

U ovome radu predstavljen je primjer jelena fratra 

iz prirodnoga uzgoja u kontinentalnom dijelu Republike 

Hrvatske. 

Naizgled bez rogovlja, 200 kg težak (žive vage) jelen 

obični odstrijeljen je početkom studenoga 1981. 

godine na području Sokolovca, Hrvatska. Starost jelena 

je sukladno stupnju istrošenosti zubala i općem dojmu 

(Wagenknecht 1979) procijenjena na 5 godina. 

Jelenje ispoljavao klasično ponašanje mužjaka za vrijeme 

rike, usprkos prividnom nedostatku rogovlja kao 

sekundarnih spolnih oznaka. Tijekom postupka po odstrjelu 

i odrobljavanja životinje uočen je nedostatak 

jednoga muda, nažalost nije zabilježeno i kojega. U 

ovome dijelu moramo naglasiti kako odrobljavanje životinje 

nije provodila osoba veterinarske naobrazbe, te 

shodno tome nismo u mogućnosti isključiti mogući 

PRIKAZ SLUČAJA - Case report 

jednostrani kriptorhizam (zaostajanje muške spolne 

žlijezde u trbušnoj šupljini). Detaljnim pregledom lubanje 

utvrđena je prisutnost manje količine koštanog 

tkiva roga na oba rožišta (razlog zbog kojega smo jelena 

prethodno nazivali prividno bezrogim). To postojeće 

tkivo roga bilo je oskudno razvijeno, uglavnom 

isključivo u razini vijenca te detaljno ulašteno (Slika 

1.). Nadalje, uočen je popriličan nerazmjer u visini lijevoga 

i desnoga rožišta. Pri tomu je visina lijevoga rožišta, 

mjereno savitljivom čeličnom vrpcom od točke 

gdje se rožište odvaja od nadočnog luka do vijenca, iznosila 

17 mm (Slika 2.). Visina desnoga rožišta, mjerena 

na isti način, iznosila je 35 mm (Slika 2.). 

Slika 2. Prikaz lijevog i desnog rožišta sa shematskim prikazom 

početne i završne točke mjerenja. Obratite pozornost na 

nesrazmjer u visini između lijevoga i desnoga rožišta. 

Figure 2 Left and right pedicle, with schematic model of measurement 

points. Note discrepancy in height between right 

and left pedicle. 

Slika 1. Lijevo rožište s malom s neznatno formiranim tkivom 

roga, u visini vijenca i detaljno ulašteno. 

Figure 1 A left cranial outgrowth exhibiting poorly developed 

pedicle with rather scarce antler tissue developed at the 

area of coronet and thoroughly polished. 

172

D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR – JEDINSTVENA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175 

RASPRAVA – Discussion 

Prema dostupnim podacima, jeleni fratri opisivani su 

pretežito u staništima lošijeg boniteta, te je shodno tomu 

ova pojava opisivana kao posljedica loših hranidbenih 

prilika (Li i S u tt i e 1996). Nasljedna komponenta je 

pritom odbačena, uslijed činjenice kako muški potomci 

ovakvih jelena redovito imaju rogovlje. Nije u potpunosti 

razjašnjena mogućnost vezanja ovog svojstva na recesivne 

gene, čime je mogućnost njihova ispoljavanja 

znatno umanjena. Većina jelena fratara opisivanih u literaturi 

ili uopće nije imala rožišta, ili su ona bila nedostatno 

razvijena, dosežući maksimalnih 20 mm visine. 

Sukladno takvom nalazu, Lincoln (1984) zaključuje 

kako nemogućnost izgradnje rogovlja u jelena fratara 

počiva zapravo u nemogućnosti izgradnje rožišta. U 

sklopu histoloških istraživanja takozvanog rogotvornog 

područja (vrh rožišta) jelena fratara, L i i S u t t i e 

(1996) uočavaju tanji stanični i vezivno-tkivni sloj rogotvorne 

pokosnice, naravno u usporedbi s normalnim 

jelenom. Razvoj samoga rožišta moguće je podijeliti u 

tri faze nazvane prema modelu okoštavanja: intramembranoznu, 

prijelaznu i modificiranu endohondralnu 

fazu (K i e r d o r f i dr. 1994; L i i Su t ti e 1994). Prijelaz 

iz intramembranozne u prijelaznu fazu te potom iz 

prijelazne u endohondralnu fazu zbiva se onoga trenutka 

kada rožište dosegne odgovarajuću visinu. U slučaju 

jelena fratara prikazanih od strane L i i Su t ti e 

(1996), rožište se pri visini od 15 mm još uvijek nalazilo 

u intramembranoznoj fazi okoštavanja, iako bi s 

obzirom na visinu rožišta ova faza u normalnog jelena 

već bila zamijenjena prijelaznom. U suglasju s navedenim 

istraživanjem Li i S u t t i e (1996) zaključuju 

kako je zapravo pravi razlog bezrožnosti u jelena fratara 

njihova nemogućnost pokretanja stvarnog rasta rožišta 

i zaokruživanja svih faza razvoja, prihvaćajući pritom 

nedostatnu ishranu kao uzrok ovog stanja. U 

našem slučaju, činjenica da je jelen u trenutku odstrjela 

težio 200 kg, zapravo nam i ne govori previše za ili 

protiv teze kako je nedostatna ishrana uzrok ovakvih 

stanja. Naime, rožišta se u jelena običnih razvijaju tek 

do nekih 5 mjeseci starosti, kada dovršavaju svoj rast 

(Fennessy i Suttie, 1985), vrijeme za koje mi ne 

možemo utvrditi njegov hranidbeni status. Doduše, 

specifičnosti lovstva i prirodnoga uzgoja divljači u Republici 

Hrvatskoj i srednjoeuropskim zemljama, temeljeni 

na procjeni kvalitete staništa za svaku pojedinu 

vrstu (određivanje boniteta), površine prikladne za uzgoj 

(lovnoproduktivna površina) i određivanju maksimalnog 

mogućeg broja određene vrste divljači (lovnogospodarskog 

kapaciteta), a sve to uz sustavnu provedbu 

zimske prihrane. Navedeno, uz poznavanje prosječne 

kvalitete staništa u Republici Hrvatskoj, zapravo 

osigurava prikladne prehrambene uvjete tijekom cijele 

godine. No, uz ishranu postoje i određeni drugi čimbenici 

koji također mogu biti uključeni u genezu ove nepravilnosti. 

Tako je primjerice za razliku od inzulinu 

sličnoga hormona rasta 1 (IGF-1), uloga androgenih 

hormona u razvoju rožišta i kasnijem rastu samoga rogovlja 

još uvijek nedostatno razjašnjena. No, ipak je 

sve očitije kako su androgeni odlučujući za rast rožišta. 

U slučaju ovdje prikazanog jelena fratra, nedostatak 

jednog muda ne bi trebao rezultirati značajnijim padom 

količine cirkulirajućih androgena. Naime, s obzirom 

da je ovdje riječ o parnim organima, vrijedi poznata 

činjenica da u nedostatku jednoga, drugi dio organskoga 

para preuzima i njegovu funkciju (nadoknađuje 

nedostatak). Također, ukoliko je predmetni jelen bio 

kriptorhid, postoji i mogućnost da mudo zaostalo u trbušnoj 

šupljini ipak zadrži određeni dio funkcija (produkcije) 

(za primjer kriptorhidnih jelena s otoka Kodiak 

vidi: Bubenik i dr. 2001; Veeramachaneni 

i dr. 2006). S obzirom na prikazane činjenice, kao jedan 

od mogućih uzroka navedenog stanja također se 

nameće i nedostatna zastupljenost receptora za androgene 

hormone na rogotvornoj pokosnici. 

Ki e r do r f i K ie r d o rf (2001) opisali su slučaj 

jednostrane bezrožnosti u jelena običnoga, procijenjenog 

na 5 do 6 godina starosti. Navedeni je jelen imao 

razvijeno rožište i lijevu granu roga (sa pet parožaka), 

dok je na desnoj strani lubanje imao samo zakržljalo 

rožište dužine 31 mm. Slično kao i u predmetnom slučaju, 

zaključeno je kako je najvjerojatniji uzrok jednostrane 

bezrožnosti nedostatna zastupljenost receptora 

za androgene hormone. 

Sljedeću zanimljivost ovoga slučaja predstavlja 

nesrazmjer u visini između lijevoga i desnoga rožišta. 

Naime, iako je poznato kako je asimetričnost lijeve i 

desne strane tijela zapravo normalna pojava, te da nikada 

nećemo naći dva potpuno istovjetna roga lijeve i 

desne strane, uočena dvostruka razlika u visini rožišta 

ne može se pripisat normalnoj asimetriji. Jedna od mogućnosti 

je i u takozvanom kontra-lateralnom učinku. 

Naime, izvještaji o takozvanom kontra-lateralnom učinku, 

gdje ozljeda primjerice lijeve noge uzrokuje nepravilnosti 

u rastu desne grane roga i pripadajućih struktura, 

relativno su česti u lovačkoj literaturi. Ipak, do 

danas ova pojava nije znanstveno potvrđena pouzdanim 

promatranjem dostatno velikog broja ozlijeđenih jelena. 

Uz navedeno, pokojni doajen svjetskog istraživanja 

jelenske divljači Anthony B. Bubenik postavio je pretpostavku 

o postojanju parnih centara za rast roga (AGC 

– kratica od engl. antler growth centre), po jedan centar 

za svaku stranu roga, odgovornih za takozvanu trofičku 

memoriju (Bubenik 1966). Ova je pretpostavka nekoliko 

puta testirana istraživanjima uloge živčanog sustava 

u ciklusu rasta roga (B u be ni k i dr. 1982, 1990). 

Danas najveću zapreku prihvaćanju ove pretpostavke 

predstavlja činjenica kako postojanje AGC-a nije nikada 

znanstveno potvrđeno. Do trenutka dok navedene poja- 

173


ve ne budu znanstveno prihvaćene ili odbijene, možemo Konačno, važnost jelena fratara u prirodnom uzgoju 

jelenske divljači leži u tome da je na temelju dostup 

samo zaključiti kako podrijetlo hormona (lijevo ili 

desno mudo, ili pak injekcijska aplikacija) nije od važnosti 

jednom kada se hormon nađe u krvi, te isto tako ne fejni potencijal za potomstvo, a posebice s obzirom na 

nih metoda praktički nemoguće procijeniti njegov tro 

može niti biti uzrokom kontra-lateralnog učinka. Shodno 

tomu, također je moguće zaključiti kako bi neznatna stojanja recesivnog gena odgovornog za bezrožnost. 

činjenicu kako nije potpuno isključena mogućnost po 

razlika u općenito nedostatnoj zastupljenosti receptora Što se pak tiče samih jelena fratara, oni s obzirom na 

za androgene hormone na rogotvornoj pokosnici mogla svoju bezrožnost nemaju nikakvu trofejnu, a samim 

rezultirati uočenim nerazmjerom u visini između lijevoga 

i desnoga 

time i vrlo malu ekonomsku vrijednost. 

rožišta. 

ZAHVALA – Acknowledgement 

Rad je potpomognut sredstvima projekta Ministar- živanja jelenske divljači”, šifra: 053-0532400-2399. 

stva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, 

Autori se nadalje zahvaljuju gosp. Milanu Žariću na 

pod nazivom: “Primijenjena biomedicinska istra- ustupanju jelenske 

lubanje. 

LITERATURA 

Paul Parrey Ver- 

Bubenik, A. B., 1966: Das Geweih. 

lag, Hamburg. 

Bubenik, G. A., A. B. Bubenik, E. D. Stevens, 

A. G. Binnington, 1982: The effects of neurogenic 

stimulation on the development and 

growth of bony tissues. Journal of Experimental 

Zoology 219, pp. 205–216. 

Bubenik, G. A., 1990: Neuroendocrine regulation of 

the antler cycle. U: Horns, pronghorns and antlers 

(Bubenik, G. A., A. B. Bubenik, ur.), Springer-Verlag, 

New York, pp. 474–487. 

Bubenik, G. A., J. P. Jacobson, K. D. Schams, 

L. Bartoš, 2001: Cryptorchidism, hypogonadism 

and antler malformations in black-tailed 

deer (Odocoileus hemionus sitkensis) of Kodiak 

Island. Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 47, pp. 

241–252. 

F e nn e s s y, P. F., J. M. Suttie, 1985: Antler growth: 

Nutritional and endocrine factors. U: Biology of 

Deer Production (Fennessy, P. F., K. R. Drew, 

ur.), Bulletin, 22, Royal Society of New Zealand, 

Wellington, pp. 239–250. 

Goss, R. J., 1968: Inhibition of growth and shedding 

of antlers by sex hormones, Nature, 220, pp. 

83–85. 

G o ss , R. J., 1983: Deer antlers: Regeneration, function, 

and evolution. Academic Press, New York. 

Goss, R. J., R. S. Powel, 1985: Induction of deer 

antlers by transplanted periosteum I. Graft size 

and shape. Journal of Experimental Zoology, 

235, pp. 359–373. 

Gruber, G. B., 1937: Morphobiologische Untersuchungen 

am Cervidengeweih. Werden, Wechsel 

und Wesen des Rehgehörns, Nachrichten von 

der Gesselschaft der Wissenschaften zu Göttin- 

174 

– References 

gen, Matematisch-Physikalische Klasse NF, 

Fachgruppe VI, 3, pp. 9–63. 

Hartwig, H., 1967: Experimentelle Untersuchungen 

zur Entwicklungsphysiologie der Stangenbildung 

beim Reh (Capreolus c. capreolus L. 

1758). Roux’ Archiv für Entwicklungsmechanik, 

158, pp. 358–384. 

Hartwig, H., J. Schrudde, 1974: Experimentelle 

Untersuchungen zur Bildung der primären Stirnauswüchse 

beim Reh (Capreolus capreolus 

L.). Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 20, pp. 

1–13. 

Kesterčanek, F. Ž., 1896: Lovstvo, Nakladom Kr. 

Hrv. – Slav. – Dalm. Zemaljske Vlade, Zagreb, 

str. 7. 

K i e r d o rf , H., U. Kierdorf, 1992: State of determination 

of the antlerogenic tissues with special reference 

to double-head formation, U: The biology 

of deer (Brown, R. D., ur.), Springer-Verlag, 

New York, pp. 525–531. 

Kierdorf, H., U. Kierdorf, T. Szuwart, U. 

Gath, G. Clemen, 1994: Light microscopic 

observations on the ossification process in the 

early developing pedicle of fallow deer (Dama 

dama), Annals of Anatomy, 176, pp. 243–249. 

Kierdorf, U., H. Kierdorf, 2000: Delayed ectopic 

antler growth and formation of a double-had 

antler in the metacarpal region of a fallow buck 

(Dama dama L.) following transplantation of 

antlerogenic periosteum. Annals of Anatomy, 

182, pp. 365–370. 

K i e r d o rf , U., H. Kierdorf, 2001: Unilateral antler 

growth in a red deer stag (Cervus elaphus). Zeitschrift 

für Jagdwissenschaft, 47, pp. 275–279.


K i e r d o rf, U., E. S t o ffe ls , D. S t o ff el s , H. 

Kierdorf, T. Szuwart, G. Clemen, 2003: 

Histological studies of bone formation during 

pedicle restoration and early antler regeneration 

in roe deer and fellow deer, Anatomical Record, 

273A, pp. 741–751. 

K i e r d o rf, U., H. K ie r d orf , 2007: Deer antler 

regeneration: new insights and concepts, U: 2nd 

International Symposium Game and Ecology 

Book of Abstracts (Janicki, Z., ur.), pp. 49. 

L i , C., J. M. S u t t i e , 1994: Light microscopic studies 

of pedicle and early first antler development in 

red deer (Cervus elaphus), Anatomical Record, 

239, pp. 198–215. 

Li, C., J. M. Suttie, 1996: Histological examination 

of the antlerogenic region of red deer (Cervus 

elaphus) hummels, New Zealand Veterinary 

Journal, 44, pp. 126–130. 

Li, C., A. J. H a r r i s , J. M. S u t t i e, 2001: Tissue 

interactions and antlerogenesis: New findings 

revealed by a xenograph approach, Journal of 

Experimental Zoology, 290, pp. 18–30. 

Li, C., 2003: Development of deer antler model for 

biomedical research, Rec. Adv. Res. Updates, 4, 

pp. 256–274. 

Li, C., J. M. S ut t ie , D. E. C l ark , 2005: Histological 

examination of antler regeneration in red 

deer (Cervus elaphus), Anatomical Record, 

282A, pp. 163–174. 

Lincoln, G. A., R. V. Short, 1969: The history of a 

hummel, Deer, 1, pp. 372–373. 

L i n c o l n, G. A., F. E. G ui n e s s, T. J. F l e t c h e r, 

1973: The history of a hummel. Part 3. Sons 

with antlers, Deer, 3, str. 26–31. 

Li n c o l n, G. A., T. J. F l e t c h e r, 1976: Induction of 

antler growth in congenitally polled Scotish red 

deer stag, Journal of Experimental Zoology, 

195, pp. 247–252. 

Li n c o l n, G. A., 1984: Antlers and their regeneration 

– A study using hummels, hinds and haviers. 

Proceedings of Royal Society of Edinburgh, 

82B, pp. 243–259. 

Mitchell, B., T. Parish, 1970: Are hummels bigger 

than stags with normal antlers?, Deer 2, pp. 

521–522. 

P r ic e , J. S., S. A l l e n , C. F a u c h e u x , T. A l t h - 

naian, J. G. Mount, 2005: Deer antlers: a 

zoological curiosity or the key to understanding 

organ regeneration in mammals?, Journal of 

Anatomy, 207, pp. 603–618. 

Veeramachaneni, D. N. R., R. P. Amann, J. P. 

Jacobson, 2006: Testis and Antler Dysgenesis 

in Sitka Black-Tailed Deer on Kodiak Island, 

Alaska: Sequela of Environmental Endocrine 

Disruption?, Environmental Health Perspectives, 

114, supplement 1, pp. 51–59. 

Wagenknecht, E., 1979: Altersbestimmung des 

Erlegten Wildes, 5 Aufl., J. Neumann-Neudamm, 

Melsungen. 

SUMMARY: Occasionally, antlerless red deer stags, showing complete 

absence of antlers or possessing only antler knobs, can be observed. In the 

English literature, antlerless red deer stags are referred to as hummels. In this 

paper we present the case of a red deer hummel shot during the ruting season 

of 1981, in the area of Sokolovac, Croatia. The stag was aged at 5 years and 

weighed approximately 200 kg (undressed). The stag possessed only small 

pedicles and almost completely lacked antlers. Only small knobs of antler 

bone were present bilaterally. Furthermore, a discrepancy in height between 

left (length 17 mm) and right (length 35 mm) cranial outgrowth was observed. 

In the literature, the occurrence of antlerless red deer stags is mainly attributed 

to under- or malnutrition during the first year of life when pedicle development 

takes place, and a resulting underdevelopment of the pedicles. 

Because growth of antlers (at a normal rate) only starts after the pedicles have 

reached a critical size, insufficient growth of pedicles will result in a completely 

antlerless condition or, as in the present case, in the formation of only a very 

small amount of antler bone. However, also other factors could result in insufficient 

pedicle growth. As pedicle growth depends on androgenic stimulation, 

low levels of circulating androgens or a low density of androgen receptors in 

the antlerogenic periosteum could lead to poor pedicle growth and in consequence 

to a complete or 

al 

almost 

ost co 

complete 

plete lack 

lack 

of 

of 

antler 

antler 

gro 

growth 

th. 

Key words: red deer hummel, pedicle, antler, incomplete development 

175

ZAŠTITA PRIRODE 

VJETRUŠA šFalco tinnunculus L.) 

Najrašireniji i najčešći predstavnik sokolovki. Naraste 

u dužinu oko 35 cm, s rasponom krila do 80 cm, do 

300 g težine. Mužjak na leđima ima smeđa perja 

prošarana crnim pjegama, prsa i trbuh su svijetlo smeđa, 

rjeđe prošarana crnim pjegama od leda. Glava i rep imaju 

karakterističnu plavo sivu boju, koja na repu završava 

sa širokom crnom prugom. Ženka i mlade ptice su tamno 

smeđe prošarane s crnim pjegama, a na repu imaju 

cmkasto smeđe pruge. Kod oba spola primarna letna 

pera na krilima su crne boje, a noge su žute s crnim pandama. 

Gnijezdi na području gotovo cijele Europe, osim 

krajnjeg sjevera Skandinavije i Rusije te Islanda. 

Naseljava otvorena područja s manjim nizovima stabala, 

rubove šuma, parkove i naselja. Ne radi vlastita 

gnijezda, nego zaposjeda napuštena gnijezda vrana, 

svraka, smještenih visoko na drveću u nizu (najčešće crnogorice) 

ili gnijezda golubova smještena u tomjevima, 

zvonicima ili napuštenim visokim zgradama. Gnijezdi 

od travnja do lipnja. Nese 3-6 (9) bijelih jaja s tamnim 

pjegama, veličine oko 40 mm. Na jajima sjedi ženka 

oko četiri tjedna. Mlade ptiće u gnijezdu hrane oba roditelja 

oko četiri tjedna. Kod donošenja hrane u gnijezdo 

mlade ptice se glasno javljaju. Hrane se sitnim sisavcima, 

manjim gmazovima, vodozemcima i kukcima koje 

Slika 1. Ženka vjetruše tijekom proljeća 

Slika 3. Svadbeni let 

Slika 2. Ženka vjetruše s karakterističnom bojom perja na tijelu i repu 

traži nakon zaustavljanja i treperenja 

(raširenih krila i spuštenog repa) 

u zraku na visini oko 10 metara. 

Kada opazi plijen, munjevito se 

obrušava i neposredno iznad tla ponovno 

širi krila, hvata plijen na tlu 

uz pomoć pandi. Vrlo rijetko pokušava 

napasti manje ptice u letu. 

U Hrvatskoj je gnjezdarica na 

čitavom području, često unutar naselja. 

Dio populacije seh se tijekom 

ožujka i travnja, te od kolovoza do 

listopada (kada dolaze i ptice sa sjevera 

Europe), a dio prezimljuje na 

području Hrvatske. 

Vjetruša je strogo zaštićena svojta 

u Republici Hrvatskoj. 

Tekst i fotografije: 

mr. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. 

176

Od naselja Zajci, na cesti Pazin-Vozilići, put nas 

vodi do nakraj malog naselja Floričići. Odavde se puteljkom 

spuštamo do obala i mosta na malom Sičkom 

potoku. Taj nam put otkriva mnoge karakteristične 

osobine tla i vegetacije ovog dijela Istre i priČa sliku 

jednog mnogima nepoznatog i prelijepog kutka Istre, u 

kojemu kraški potok s okolnim šumarkom tvori jedinstven 

prirodni prostor. 

Kad stignemo do starog kamenog mosta, šum vode 

upućuje nas na lijep vodopad tik do mosta. Voda pada s 

kamenog korita u polukružni prošireni prostor s desetak 

metara visine. U dnu proširenja je malo jezero s 

VODOPAD NA SICKOM POTOKU 

SI. 1. Most na Sičkom potoku 

mliječno bijelom vodom, okruženo zelenilom. Do jezerca 

se spuštamo preko šumarka, ne osobito sigurnom 

stazicom. S površine vode očituje se sva ljepota i grandioznost 

ovog prizora, u kojemu se osim vodopada 

najviše zamijećuju razno obojeni vodoravno položeni 

slojevi vapnenaca obasjani suncem. 

SI. 2. Vodopad Šičkog potoka u Istri 

Uz Sički potok u malim lokvama i oko njih puno je 

različitih životinja, na okolnom grmlju dugačak svlak 

Eskulapove zmije, a uz vodu manja populacija preslice 

i grmolikih primjeraka crnoga graba. 

U velikom planinskom masivu Biokova nalazimo 

veći broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta. Neke od 

njih rastu u višim područjima planine u okviru više biljnih 

zajednica. Biljka Ijubovka (Malcolmia sp.) nije rijetka 

na vapnenačkim planinskim kamenjarama koje se 

protežu do najviših planinskih vrhova Sv. Jure i Sv. Ilije 

te, dijelom, na točilima na južnoj strani planine. Tako, 

primjerice, biljku nalazimo u znatnoj množini neposredno 

na vrhu Sv. Ilija, oko planinarskog doma na 

Lokvi te na točilima iznad naselja Baškovići. Zanimljivo 

je istaći nazočnost Ijubovki srodne biljke stjenjače i 

na zidinama kule Glavaš na Dinari. 

Ljubovka je zeljasta biljka trajnica koja naraste do 

dvadesetak cm visoko. Pripada porodici križnica ili 

kupusnjača (Brasicaceae). Plodovi su razmjerno duge 

LJUBOVKA 

komuške s većim brojem sjemenaka, a cvjetovi su ružičaste 

boje. 

177

RASKOŠ RODODENDRONA 

U planinskim dijelovima Hrvatske, na vapnenačkoj 

podlozi raste planinska grmolika biljka sleč, alpska 

ruža ili dlakavi pjenišnik šRhododendron hirsutum L.). 

Raste najčešće iznad gornje granice šumske vegetacije, 

često u pojasu klekovine bora, primjerice na Risnjaku 

i Velebitu. Ističe se razmjerno velikim crveno ružičastim 

cvjetovima skupljenim u štitaste cvatove na vrhovima 

grančica. Prorijeđena je i zaštićena biljka hrvatske 

flore. 

Međutim, grmoliki rododendroni porijeklom iz 

Azije i drugih dijelova svijeta danas se uspješno koriste 

kao atraktivne hortikultume biljke. Nalazimo ih i u 

Hrvatskoj, od sjevernih do južnih dijelova, ali gotovo 

nigdje tako bujno razvijenih i takvom izboru boja kao, 

primjerice, u zapadnim dijelovima Europe, gdje osobine 

podneblja omogućuju ovim biljkama nesmetan rast 

tijekom cijele godine. Pravu raskoš oblika i boja, ali i 

izvanrednog umijeća oblikovanja, iskazuju, u mnogim 

dijelovima Španjolske, Francuske i Portugala. 

Jednu od najatraktivnijih hortikultumih postava rododendrona 

u Portugalu vidimo u gradu Bragi, uz jedno 

veliko svetište na velikim površinama parkova. Vjerujem 

kako je ovdje vještina oblikovanja i aranžiranja 

SI. 2. Na površinama parkova u Bragi u Portugalu 

SI. 1. Puna raskoš boja 

SI. 3. Dio parkova u Santiago de Compostela u Španjolskoj 

178

grmova rododendrona postigla najviši mogući stupanj. 

Uz široko i dugo stubište nižu se različiti oblici jedan 

za drugim. Nižu se i različite boje rododendrona od kojih 

je najčešća i najznamenitija crvena u mnogim nijansama. 

Rezidbom oblikovani grmovi kao da na sebi nemaju 

niti jednog lista, cijela površina prekrivena im je 

bezbrojnim cvjetovima. Ponekad su to osamljeni valjci 

ili stošci, crveni ili bijeli grmovi u svom prirodnom izgledu, 

bez rezidbe grana, ili su to prave zavjese ih kraći 

ili dulji zidovi rododendrona minuciozno pravilno oblikovanih 

strana, koji plijene pozornost svojom ljepotom. 

Malo podalje, uzgojeni nisko u mnogobrojnim i maštovito 

oblikovanim primjercima u parteru, različitih boja, 

pružaju gotovo nestvarnu shku na gustoj i pravilno šišanoj 

zelenoj tratini. To su, dakle, parkovi u kojima na najljepši 

mogući način dolazi do izražaja sva ljepota i raskoš 

boja ovih biljaka, koje u cijelom području predstavljaju 

prevladavajuće hortikultume elemente. 

Slično oblikovani rododendroni mogu se vidjeti i u 

drugim gradovima Portugala i Španjolske, poput Sevi- 

Ije, Toleda, Santijago de Compostela, Bilbaoa i dr 

Kad god dođem na vrh Sv. Gere u Žumberku i primaknem 

se dijelom obnovljenom zidištu istoimene stare 

crkvice, moju pozornost uvijek privuče staro stablo 

planinske oskoruše (Sorbus aucuparia L.). Naime, stablo 

raste uz ostatke tog crkvenog zida, a dio njegovog 

korijenskog sustava gusto je prepleo kameni zid, stvorivši 

gusti splet prepletenih debelih dijelova koji se i iznad 

zidišta granaju do metar uvis. Ova neobična i u nas 

PLANINSKA OSKORUŠA 

gotovo jedinstvena prirodna skulptura inače raširene i 

dobro poznate biljke naših gorskih šuma i šikara, priČa 

i prvorazredan estetski doživljaj. 

Moj susret s iznimno lijepim primjerkom planinske 

oskoruše dogodi mi se svaki put kada prolazim cestom 

od Fužinskog Benkovca prema FiČinama. Na kraju naselja 

Fužinskog Benkovca, oko kilometar u smjeru Fužina, 

s lijeve strane ceste, uz rub šume, ne mogu ne za- 

Sl. 1. Planinska oskoruša pored zida crkvice Sv. Gere 

SI. 2. Pojedinosti grananja korijena 

179

mijetiti stablo čija je krošnja tijekom jeseni gotovo crvena 

od mnoštva plodova. Iako su grane u proljeće pune 

mnoštva bijelih cvjetova, to ne pruža ni izdaleka tako 

privlačnu sliku kao ovo crvenilo plodova ujesen. 

SI. 3. Stablo planinske oskoruše kod Fužinskog Benkovca 

Patuljasti badem (Prunus tenella Batsch) je na tlu 

Hrvatske rijetka grmolika biljka krupnih crveno ružičastih 

cvjetova, koji nalikuju cvjetovima breskve ili 

badema. Grmovi mogu narasti do 120 cm visine. Pretpostavlja 

se kako je to samonikla biljna vrsta koja je 

kasnije korištena u hortikulturi. 

Patuljasti badem nazočan je u manjim populacija u 

istočnom dijelu Hrvatske, u Baranji. Najviše primjeraka 

nalazi se u okolici naselja Zmijovca u blizini katoličkog 

groblja. U naselju Zmijovcu uz glavnu cestu, ispred 

nekih kuća patuljasti badem raste kao ukrasna biljka. 

Uz još nekoliko osebujnih i rijetkih biljaka hrvatske 

flore, nekolicinu primjeraka nalazimo i na travnjaku na 

groblju u naselju Bilju. 

PATULJASTI BADEM 

SI. 2. Grančica s cvjetovima 

SI. 1. Naselje patuljastog badema u okolici Zmajevca u Baranji 


Dr. se. Radovan Kranjčev, prof. 

180

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA 

KAKO ZAŠTITI I POTRAJNO GOSPODARITI SUMAMA? 

O tom problemu zasjeda i Forum za šume Ujedinjenih 

naroda. Održivo upravljanje šumama nameće se 

kao jedan od ključnih čimbenika ne samo u kontekstu 

zaštite okoliša, već i u kontekstu ekonomskog i socijalnog 

razvoja ljudskog društva. Suma u ravnoteži, veza 

tradicije i tehnologije bio je moto XXII. lUFRO šumarskog 

kongresa, koji je održan u kolovozu 2005. godine 

u Australiji. 

Kongres je rezolucijama ukazao na područja istraživanja 

za koja se pretpostavlja kako bi mogla značajno 

pomoći boljem razumijevanju problema šumarstva, 

uključujući ispunjenje uravnoteženog pristupa očuvanju 

i potrajnom gospodarenju šumama. Prilagođavanje šuma 

na klimatske promjene, primjenu genetičkih izvora i biotehnologije 

za buduće potrajno gospodarenje šumama. 

Utjecaj stanovništva na šumarsku znanost i šumarstvo, 

povećanje vrijednosti produkcija šuma kroz tehnološke 

inovacije, uloga edukacije, komunikacije i kapacitet 

znanstvene grade koji jamči potrajno gospodarenje. 

Kako zaštiti i potrajno gospodariti šumama? Na to 

složeno pitanje možemo odgovoriti samo spoznajom o 

sveobuhvatnoj zakonitosti rasta i razvoja šuma. Samo 

spoznajom kako funkcionira šumski ekosustav. Treba 

uočiti pojave u šumi, prepoznati temeljna načela gibanja, 

a potom pronaći formulu koja oponaša rast šuma. 

Izvođenjem projekta istraživanja ekološko-gospodarskih 

tipova šuma Republike Hrvatske, postavljeno 

je preko 3000 ploha u svim šumskim zajednicama, na 

kojima su se obavile dendrometrijske izmjere sastojinske 

strukture. Izmjereno je na stotine tisuća visina i isto 

toliko izbušeno stabala radi utvrđivanja prirasta. Posječeno 

je preko tisuću stabala glavnih vrsta drveća radi 

totalne analize, kako bi se istražila zakonitost rasta i 

razvoja šuma. Metodom Poincareovih presjeka preslikana 

je dinamika rasta i prirasta stabla. Na presjecima 

su uočena periodična gibanja, godovi koji imaju zatvorenu 

petlju. Rast koji se iz godinu na godinu ponavlja, 

periodično je gibanje. Takvo gibanje može se preslikati 

točkama u faznom prostoru. Drugim riječima periodičnost 

nam daje mogućnost nadzora nad stabilnošću 

šume i praćenja potrajnog gospodarenja. 

Suma je kompleksni i kaotični nelinearni dinamički 

sustav. Definicija šume skovana je iz najnovijih znanstvenih 

spoznaja i teorija. Teorije nelinearnih dinamičkih 

sustava i teorije determinističkog kaosa. Teorija relativnosti, 

kvantna teorija i teorija determinističkog 

kaosa obilježila je proteklo 20. stoljeće. Deterministički 

kaos je znanost budućnosti, koji će omogućiti onaj mentalni 

pomak koji je potreban da ljudi shvate u kojoj mjeri 

je priroda deterministički sustav, podobna za iskorišćivanje, 

a u kojoj mjeri je ćudljiva i nepredvidljiva. 

Prema opće prihvaćenoj definiciji: Teorija determinističkog 

kaosa je kvalitativno proučavanje nestabilnog 

neperiodičnog ponašanja u determinističkim nelinearnim 

dinamičkim sustavima. 

Jedan fizičar je istakao: Relativizam je uklonio njutnovsku 

iluziju o apsolutnom prostoru i vremenu, kvantna 

fizika san o upravljivom postupku mjerenja, a kaos 

laplasijansku iluziju o determinističkoj predskazivosti. 

Tijekom potrage za formulom koja oponaša rastenje 

šuma, pristup je bio istovremeno redukcionistički i 

holistički. Izbor modela Logaritamske spirale i Zakona 

prigušenih sinusoidnih oscilacija bio je pun pogodak i 

odlučujući za daljnja proučavanja. Primjena nelinearnih 

jednadžbi, jednadžbi prigušenih i prisilnih gibanja 

(titraja) bio je redukcionistički pristup. Povezivanje 

suptilnih veza univerzalnih konstanata prirode, valnih 

amplituda, koeficijenata ili brojeva s rastom šume bio 

je holistički pristup. 

Znanstveni pogled holizmu došao je iz kvantne fizike, 

kada je fizičar Werner He is enb erg 1927. godine 

došao do poznatih relacija neodređenosti. Nakon otkrića 

čestično-valnog dualizma Louisa Da Brogliea, 

uslijedilo je i Heisenbergovo paradoksalno otkriće o 

nemogućnosti istovremenog mjerenja položaja i brzine 

subatomskih čestica. Utvrđujući kako se opažanja i 

sama pojava ne mogu međusobno razdvojiti, na dramatičan 

je način došao do zaključka kako odvojeni dijelovi 

u prirodi ne postoje. 

Sveobuhvatna je paradigma kako put modeliranja 

prirode vodi kroz diferencijalne jednadžbe. Ključ spoznaje 

rasta organske tvari nalazi se u logaritamskoj spirali 

i Zakonu prigušenih sinusoidnih oscilacija. Brzinu 

rasta šuma poput tajanstvene sedmice regulira konstanta 

fine strukture a. Fundamentalna je i bezdimenzionalna 

konstanta u kvantnoj fizici, a u rastu šuma igra ulogu 

atomske nerelativističke brzine. Kvadrat je elementarnog 

naboja u prirodnim jedinicama. Konstanta fine 

strukture a približno je 1/137 dio brzine svjetlosti. Plavozeleni 

klorofil a sastoji se od 137 atoma: Cjj Hj2 N4 

OJ Mg. Molekula klorofila u središtu ima atom magnezija 

koji listu daje zelenu boju. Na jesen kada lišće izgubi 

vodu ono postane žuto. 

181

u potrazi za tajanstvenom sedmicom uočene su 

suptilne veze koje postoje između broja atoma u klorofilu 

i rasta drveća. Umnožak perioda maksimalnih amplituda 

prirasta i recipročnog broja atoma u klorofilu 

daje koeficijente pulsacije debljinske i visinske stridcture. 

Svaka vrsta drveća ima svoj period prirasta, frekvenciju 

koja određuje brzinu rasta. 

Na visinski rast djeluje sila gravitacije kojom visinsko 

rastenje postaje prisilno. Brzina prisilnog visinskog 

rasta određena je kvadratom recipročnog broja 

atoma u klorofilu. 

Amplituda širenja krošnje, omjer je broja dana u 

godini i broja atoma u klorofilu. Omjer širenja grana 

određenje univerzalnom konstantom 2.664. Amplituda 

diKine debla je eigenvrijednost 4.669, njezina skalirana 

eigenvrijednost 4.090 amplituda je dužine krošnje, 

a njihov zbroj 8.759 amplituda je visinskog rasta. 

Omjeri veličina debla prema ograncima, ogranaka prema 

granama, grana prema grančicama, grančice prema 

izdancima, dolaze sve bliže i bliže broju 4.669, što se 

više približavaju vrhu stabla. Ovo udvostručenje poznato 

je pod imenom bifurkacija. Udvostručenje perioda, 

opće je prirodno načelo. Fizičar Mitchel F e i g e n - 

baum preslikavajući logističku jednadžbu, otkrio je 

prirodni dinamički model, matematički dokaz kaosa u 

prirodi. Na temelju čisto kvalitativnog modela Feigenbaum 

je dobio kvantitativno, numeričko predviđanje. 

Dinamički sustav, je onaj sustav kojem se stanje tijekom 

vremena mijenja, sidcladno s nekim pravilom ili 

postupkom koji zovemo dinamika. Brzina promjene, 

rasta i razvoja šuma može se izmjeriti i modelirati nelinearnim 

jednadžbama. To su kompleksne jednadžbe 

rasta i razvoja šume. Kompleksne jednadžbe prigušenih 

gibanja debljinske strukture i jednadžbe prisilnih 

gibanja visinske strukture. Koeficijent otpora rastu k 

jedini je nelinearni parametar u jednadžbama, a koji 

oscilira između vrijednosti Oil. Brzinu rasta pojedinog 

stabla ili sastojine modeliramo iteracijama koeficijenta 

otpora rastu. Jednostavno iteracijama, usklađujemo 

brzinu modela s brzinom rasta drveća. Na jednostavan 

način detektira se disipativna struktura šume, 

šuma u ravnoteži, blizu ravnoteže i struktiffa šume daleko 

od ravnoteže. 

Holistički pristup, ijedan od prvih razrađenih opisa 

samoorganizirajućih sustava bila je teorija disipativnih 

stridctura belgijskog kemičara i fizičara Ilya Prigoginea. 

Teorija disipativnih struktura govori o kretanju 

od reda prema neredu i sve većoj entropiji. Prema 

drugom zakonu termodinamike, dok entropija raste 

energija se gubi nepovratno. Rasipanje energije koja je 

nepovratna na molekularnoj razini prati suprotan proces 

uređenog kaosa na subatomskoj razini. Pojam disipativna 

uveo je kako bi objasnio koherentno ponašanje 

u sustavima daleko od stanja ravnoteže. Prema Prigogineu, 

disipativne strukture su otoci reda u moru nereda, 

održavajući i povećavajući svoj red na način da povećavaju 

nered svog okruženja. 

Svjetska monetama ekonomija je disipativna, disipativna 

je ekonomija Europske Unije, disipativna je 

ekonomija Republike Hrvatske, a ekonomija Hrvatskog 

šumarstva ovisi o disipativnoj strukturi šuma. 

Brzina rasta u jednadžbama označena je grčkim 

slovom "F, baš kao i Schrodingerova valna jednadžba. 

Schrodingerova jednadžba je linearna i preslikava trodimenzionalno 

subatomske titrajne sustave kao uzbiu"- 

kano more. 

Kompleksne jednadžbe rasta i razvoja šuma su nelinearne, 

preslikavaju rast i razvoj šuma u pet i više dimenzija. 

Rješenja su kompleksni brojevi koji preslikani 

u koordinatni sustav tvore dendrograme, u kojima 

okomiti smjerovi prikazuju amplitude ili multidimenzionalne 

vektore, a vodoravni smjerovi prikazuju prostor 

i vrijeme. Kompleksni brojevi topološka su dimenzija, 

a skupovi kompleksnih brojeva fraktalna dimenzija 

šume. Stabla u šumi su fraktali čija se učestalost 

može preslikati u koordinatni sustav. 

Integracijom kompleksnih brojeva dobiva se prirast, 

a daljnjom integracijom rast debljinske i visinske 

stridcture. 

Kompleksne jednadžbe rasta i razvoja šuma, suvremeni 

su alati za višedimenzionalno modeliranje sastojinske 

debljinske i visinske stridcture. Kvalitativni modeli 

za kvantitativno, numeričko predviđanje rasta i 

prirasta šuma, kvalitativni model za numeričko bonitiranje 

staništa, kvalitativni modeli za numeričku procjenu 

brzine rasta, dijagnozu vitalnosti i detekciju disipativne 

strukture sastojine. 

Za prirodoslovce, teorije ne znače ništa, ako nisu 

osnovane na prirodnim zakonitostima i poduprte odgo- 

182

varajućim brojčanim podacima. Kompleksnim preslikavanjem 

kompleksnim jednadžbama, numerički su 

preslikani svi podaci dendrometrijske izmjere sastojinske 

debljinske i visinske strukture. 

Integralni pristup kako postići višenamjensku svrhu: 

Intenzivno gospodarenje, ekstenzivno gospodarenje ili 

konzervacija bila je tema prvog dana XXII lUFRO 

šumarskog kongresa. Unutar pod-teme: Modeliranje 

multi-dimenzijske dinamike šuma u svrhu višenamjenskog 

gospodarenja, prezentiran je poster: KAKO RAS 

TE ŠUMA? 

Poster je shema rasta i razvoja sastojina hrasta lužnjaka 

(Quercus robur L.), redukcionistički i holistički 

opis razvoja jednog kompleksnog šumskog ekosustava. 

Kako zaštiti i potrajno gospodariti šumama ? Odgovor 

na ovo životno pitanje, sažet je u jednoj rečenici. 

Samo spoznajom o sveobuhvatnoj zakonitosti rasta 

i razvoja šuma, dijagnozom stanja šume, intenzivnom 

njegom, poštujući temeljne zakone prirode. 

Dr se. Karlo Bezak 

viši znanstveni siffadnik 

AKTUALNO 

ENDEMI FLORE NA POŠTANSKIM MARKAMA 

Hrvatske poštanske marke prema ocjeni filatelističkih 

stručnjaka uživaju visok ugled u zemlji i svijetu, 

0 čemu svjedoče brojna do sada primljena međunarodna 

priznanja i nagrade. Poštanske marke "su jedno od 

važnih obilježja državnosti, odraz cjelokupne kultiffe, 

čuvarice povijesne, prirodne i kulturne baštine jednog 

naroda" (Skoblar 2005.). Našim smo markama tijekom 

protekla nepuna dva desetljeća samostalnosti svijetu 

predstavili posebno naše prirodne ljepote i posebnosti. 

Medu potonje spada i najnovije, već deveto po 

redu izdanje prigodnih maraka na temu HRVATSKA 

FLORA, ovoga puta posvećeno flomim endemima: 

velecvjetnom kukurijeku, zvjezdastom oštrolistu i ljepljivoj 

kozjoj krvi. Riječ je o nizu od tri vrednote koje su 

Hrvatske pošte stavile u promet 20. ožujka 2008. u arcima 

od po 20 maraka i trima kometima od po 10 ma- 

Hrvatska flora - endemi; velecvjetni kukurijek. 

raka. Izdane su i tri maksimum karte te prigodna omotnica 

prvog dana (FDC). Tehnikom višebojnog offseta 

marke su tiskane u čakovečkoj Tiskari Zrinski u idcupnoj 

nakladi od 200.000 nizova (10.000 kometa). Marke 

su djelo poznatog zagrebačkog dizajnera Danijela 

Popovića,čijaje marka Gajetafalkuša na Svjetskoj 

filatelističkoj izložbi PhiloxFrance '99 osvojila treće 

mjesto u izbom najljepših maraka Europe. Nominalna 

vrijednost marke posvećene velecvjetnom kukurijeku 

je 1,80 kn, zvjezdastom oštrolistu 2,80 kn i ljepljivoj 

kozjoj krvi 3,50 kn. 

Prema tekstu s poštanskog prospekta, koji potpisuje 

Toni Nikolić, sve tri vrste su kao endemi zaštićene 

zakonom, od čega velecvjetni kukurijek zbog ugroženosti 

koja mu prijeti prekomjernim sabiranjem, a ostale 

dvije vrste zbog razmjerne rijetkosti i raširenosti na relativno 

malom prostoru (biljka 

ljepljiva kozja krv dolazi samo na 

Velebitu, Biokovu i Orjenu). 

Velecvjetni kukurijek (Hellehorus 

niger L. ssp. macranthus 

(Freyn Schiffner) poznata je biljka 

iz porodice Ranunculaceae (žab- 

Ijaci), koja se, vez visibabu, javlja 

medu prvim cvjetovima u našim 

gorskim šumama uz krpe starog 

snijega. U nekim ga našim krajevima 

stoga još zovu božićnjak i/ili 

snježnica. Sam rod Helleborus zastupljen 

je u hrvatskoj flori s 10 vrsta 

i više podvrsta, od kojih je velecvjetni 

kukiffijek jedna od najljepših 

vrsta ovoga roda. Riječ je o uspravnoj 

biljci visine 10 do 15 cm. 

183

gole stabljike, nerazgranjene ili razgranjene s po dva 

ogranka s prizemnim tamnozelenim kožnatim listovima 

koji prezimljuju. Iako je kukurijeke međusobno 

teško razlikovati, velecvjetni se odlikuje s jednim do tri 

krupna cvijeta, čiji su jajasti listovi ocvijeća izrazito bijeli. 

S vanjske strane su blijedomžičasti, a nakon cvatnje 

crvenkasti i/ili ljubičasti. U sredini cvijeta smješteno 

je 5-10 plodnih listova međusobno srasli svojim bazama. 

Iz njih se razvijaju plodovi, a čine ih crne, mrežasto 

naborane sjemenke. Biljka cvjeta vrlo rano, na 

prisojnim padinama već tijekom siječnja, većinom u veljači 

i ožujku. Prisjećam se da su mi kao dječarcu sa sela 

branih da u kuću, uz visibabe, donesem i rascvjetale kukurijeke, 

pravdajući zabranu "da će kokoši prestati nositi 

jaja". Ovo ne bez razloga. U podzemnim dijelovima 

i u prizemnim listovima velecvjetnog kukurijeka nalaze 

se dva vrlo otrovna glikozida, heleborin i heleborein, 

koji, ako ih se svježe uživa, mogu izazvati nesvjesticu. 

Hrvatska flora - endemi; zvjezdasti oštrolist. 

povraćanje, proljev, grčeve, ukočenost, pa i smrt kod 

čovjeka i životinje (Kušan 1956). Koristi se u narodnoj 

medicini. U obliku raznih pripravaka služi kao purgativ, 

drastik, lijek za srce, opojno sredstvo i lijek za 

živce. Velecvjetni kukurijek preferira neutralna do slabo 

bazična tla. Redovna je pratilja ilirskih bukovih šuma, 

brdskih bukovih šuma i bukovo-jelovih šuma. 

Zvjezdasti oštrolist (Onosma stellulata Waldst. et 

Kit.) spada u porodicu Boraginaceae (oštrohsti). Ime 

oštrolist dobio je po oštrim krutim dlačicama kojima je 

obrasla i stabljika i lišće, što pri dodiru ostavlja dojam 

lagane bodljikavosti. To je trajnica koja često raste u 

obliku malih 10 do 25 cm niskih grmića. Drvenasta stabljika 

nosi nekoliko cvjetnih izdanaka. Listovi su izmjenično 

smješteni, jednostavni i cjeloviti. Na kratkim 

cvjetnim stapkama u pazušcu pricvjetnih listova razvijaju 

se zvonoliki viseći cvjetovi žute boje, vrlo vjerno prikazani 

na marki. Biljka cvjeta tijekom ljetnih mjeseci, 

najčešće u lipnju i srpnju. Kao i 

velecvjetni kukurijek i zvjezdasti 

oštrolist se oprašuje kukcima, da bi 

se nakon uspješne oplodnje razvila 

dva glatka i sjajna oraščića. Naseljava 

suncu izložene kamenite obronke 

viših gorskih i pretplaninskih područja, 

uključujuću točila i strme padine 

pokrivene nestabilnim kamenjem. 

Kod predstavljanja ove biljke 

u poštanskom prospektu izričito se 

napominje daje riječ o endemskoj i 

razmjerno rijetkoj vrsti, koja je pod 

strogom zakonskom zaštitom. 

Ljepljiva kozja krv ili Visianijeva 

kozokrvina (Lonicera glutinosa 

Vis.) pripadnik je porodice Caprifoliaceae 

(kozokrvine). Sam rod 

Lonicera, čije ime potječe od njemačkog 

ljekarnika i botaničara A. 

Lonitzera,u hrvatskoj je flori zastupljen 

sa 17 vrsta. Ljepljivu kozju 

krv, ljepljivo pasje grožđe ili Visianijevu 

kozokrvinu prvi je puta opisao 

naš botaničar R. Vi si an i, po 

kojemu je i dobila imeĐ Za razliku 

od nekih penjačica iz porodice ko- 

Hrvatska flora - endemi; Visianijeva kozokrvina 

Robert Vi s i an i (Šibenik 1800. - Padova 

1878.) botaničar i liječnik, prof, botanike 

i direktor Botaničkog vrta Sveučilišta 

u Padovi. Radeći kao liječnik u svom 

rodnom kraju sve slobodno vrijeme iskoristio 

je za terensko proučavanje naše 

flore. Plod toga je njegovo kapitalno djelo 

Flora Dalmatica, najopsežnija monografija 

o našoj flori. Medu ukupno 78, 

po njemu otkrivenih biljaka, spada i Lonicera 

glutinosa. 

184

zokrvina ljepljiva kozja krv je uspravni listopadni grm 

visine 1,5 do 2,0 m, jajastih do ehptičnih listova s obje 

strane gusto žljezdasto dlakavih i pomalo ljepljivih, po 

čemu je ova vrsta i dobila ime (lat. glutinosus: ljepljiv). 

Cvjetovi su dvospolni, izrazito jednosimetrični s dvostrukim 

vjenčićem. Vjenčić je žučkast s crvenkastom do 

ružičastocrvenom nijansom. Plod je mesnata boba, a kako 

se razvija iz svakog od dva blisko smještena cvijeta, i 

bobe se pojavljuju srasle u parovima, jarko crvene boje 

(u srodnika ovoj biljci, crvenom pasjem grožđu (Lonicera 

xylosteum), bobe sadrže gorki khkozid ksilostin, koje 

ih čini otrovnima, posebno za neke vrste divljači, dok u 

ljudi mogu izazvati proljev i povraćanje). 

Ljepljiva kozokrvina cvjeta u lipnju i srpnju. Najčešće 

je susrećemo u subalpskom i alpskom području 

gdje naseljava kamena staništa na čistinama u pojasu 

bukovih i munikinih šuma. 

Spomenimo na kraju daje poštanska marka "Crveno 

jezero", djelo zagrebačkih dizajnera Orsata Franko 

vi ča i Ivane Vučić, koju smo predstavili u jednom 

od prošlih brojeva "Šumarskog lista" Č, proglašena 

najljepšom poštanskom markom u Hrvatskoj za 

2007. godinu. Upravo je ova marka između 35 izdanja 

hrvatskih poštanskih maraka u toj godini osvojila 36 

posto glasova ljudi iz Hrvatske i inozemstva, koji su 

glasovali putem glasačkih listića. Drugo mjesto, s 12 

posto glasova, zauzela je prigodna poštanska marka iz 

serije "Svjetionici - Porer". 

Alojzije Frković 

Frković, A. (2007). Crveno jezero - zaštićeni spomenik prirode 

na poštanskoj marki. Šumarski list 9-10, str. 486-487. 

KNJIGE I ČASOPISI 

Pod gornjim naslovom početkom 2008. godine tiskanje 

prijevod njemačke knjige Farbatlas Waldschaden 

(Diagnose von Baumkrankheiten). To je treće izdanje 

autoraGiinter Hortmann, Franz Nienhaus i Hainz 

Butin. Prema odobrenju njemačkog editora (Eugen 

U1 m e r KG, Stuttgart) knjigu su preveli Ivan Z r i n š - 

caki Zlatko Li sj ak, a tiskao ITD Gaudeamus d.o.o. 

Požega. 

Prevedeni rukopis za hrvatsko izdanje recenzirali su 

prof. dr. se. Milan Glavaš (Šumarski fakultet Zagreb), 

dr. se. Milan Per nek (Šumarski institut Jatrebarsko) i 

mr. se. Petar Jurj ević (Hrvatske šume d.o.o. Zagreb). 

Knjiga je tiskana na 266 stranica. Uz kratke tekstove 

sadrži 658 vrlo jasnih slika koje joj daju izuzetnu 

vrijednost. 

Atlas šumskih oštećenja je djelo namijenjeno šumarima 

u praksi za brzo determiniranje uzročnika štete. 

U knjizi su prikazane štete koje na glavnim šumskim 

vrstama nastaju kao posljedica ekstremnih vremenskih 

nepogoda, nedostataka ili viška hranjiva u tlu, 

imisija, kiselih kiša, pesticida, štetnih kukaca i uzročnika 

bolesti, pretežito gljiva. U nekim slučajevima 

ukazuje se i na greške drva. Također su date upute za 

korištenje knjige, a na nekoliko stranica objašnjeni su 

važni stručni pojmovi. 

ATLAS ŠUMSKIH OŠTEĆENJA 

Dijagnoze bolesti drveća 

U prvom dijelu knjige obrađene su četinjače (smreka, 

bor, jela, ariš i duglazija), a u drugom dijelu hstače (bukva, 

hrast, javor, jasen, brijest, trešnja, lipa, grab, breza, 

oskoruša, jarebika, brekinja, joha i topola). Knjiga završava 

s nekoliko stranica reklamnih poruka sponzora. 

185

Prikaz po vrstama drveća 

Smreka. Navedeno je nekoliko abiotskih uzročnika, 

19 vrsta kukaca i 20 vrsta gljiva. Materija obuhvaća 

34 stranice sa 108 slika. 

Bor. Na isti način štete na boru prikazane su na 40 

stranica sa 138 slika. Kod bora susrećemo 23 gljive i 

34 kukca. Također su prikazane štete od drugih uzroka 

i greške drva. 

Jela. Kod jele na 10 stranica i kroz 30 slika susrećemo 

se sa 13 gljiva, 8 kukaca, imelom i štetama od drugih 

uzročnika. 

Ariš. Ariš je obrađen na 9 stranica, a oštećenja su 

prikazana u 27 slika. Uz ostale uzročnike obuhvaćeno 

je 9 gljiva i 4 kukca. 

Duglazija. Oštećenja na duglaziji obrađuju se na 15 

stranica i pomoću 36 slika. Ovdje nailazimo na 10 gljiva 

i 6 kukaca. 

Bukva. Bukvi je posvećeno 35 stranica na kojima 

nalazimo 94 slike. Uz 17 gljiva i 11 kukaca, brojna abiotska 

oštećenja, prikazane su štete od voluharica i značenje 

patološke srži bukve. 

Hrast. Hrast je obrađen na 33 stranice kroz 88 slika. 

Među gljivama susrećemo 24, a među kukcima 16 

Mišljenje 

Poznato je da u europskoj stručnoj literaturi postoje 

napisana djela ovakvoga tipa (Njemačka, Austrija, Mađarska, 

Slovačka, Češka i dr.). U nas je godinama potreba 

za sličnim priručnikom na što su ukazivali brojni 

kolege. Međutim, do sada istoga nismo imali na hrvatskom 

jeziku. 

Kolega Zlatko Lisjak, dipl. ing. šumarstva ishodio 

je dozvolu za prijevod i tiskanje njemačkoga originala, 

što je uz pomoć suradnika i učinio. 

Koristim priliku da dam na znanje da je kolega 

Lisjak sklon pisanju djela od samog početka radnoga 

vijeka i da rezultate toga susrećemo u struci. On je i u 

ovom atlasu najavio daljnje aktivnosti. 

vrsta. Nadalje se upoznajemo s kompleksnim uzročnicima 

šteta, uzročnicima venuća i virusima. 

Javor. Na 9 stranica i pomoću 20 slika uz opće uzročnike 

nailazimo na 14 gljiva i 3 kukca. 

Jasen. Na samo 7 stranica i 14 slika upoznajemo se 

s abiotskim čimbenicima, 2 kukca, 6 gljiva i bakterijskom 

bolesti jasena. 

Brijestu, divljoj trešnji, lipi, grabu, brezi, jarebiki, 

oskoruši i brekinji dat je prostor na 21 stranici sa 

53 slike. Tu susrećemo 27 vrsta gljiva i 8 vrsta kukaca. 

Joha. U novije vrijeme pojavljuju se velike štete na 

johi, pa je od strane autora više obrađena nego u ranijim 

izdanjima. Problematiku johe iščitavamo na 7 stranica 

i kroz 21 sliku, 10 gljiva i 3 kukca. 

Topola. Štete na topoli obrađene su na 10 stranica i 

29 slika. Uz fitoplazme, viruse, abiotske čimbenike i 

bakterije navedeno je 8 vrsta gljiva i 4 vrste kukaca. 

U cijeloj knjizi navedene su 122 gljive i 93 vrste 

kukaca. 

Na kraju je naveden popis od 246 izvora literature 

kojim su se autori koristitli za pisanje ovoga djela, te 

registar svih pojmova sadržanih u njemu. 

Na kraju valja reći da je Atlas šumskih oštećenja 

njemačkih autora dobro došao našoj struci, kao prvo 

djelo takvoga tipa na hrvatskom jeziku. Svima koji su 

radili na izdavanju Atlasa, posebno Zlatku Lisjaku, 

upućujem čestike i pohvale. Uvjeren sam da će svim 

korisnicima ovaj Atlas biti od velikoga značenja, pa ga 

tako i preporučam. 

Ujedno koristim priliku da vas obavijestim da je iz 

tiska izašao sličan priručnik – djelo naših i bečkih 

stručnjaka – o kojem ću dati prikaz nakon skorašnje 

promocije. 

Prof. dr. sc. Milan Glavaš 

L’ITALIAFORESTALE E MONTANA 

(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje 

Akademije šumarskih znanosti Firenze) 

Iz broja 5/6, rujan-prosinac 2007. g. izdvajamo: 

186 

Antonio Nosenzo, Roberta Berrettti, Fabio 

Meloni: Analiza biomase i drvnih sortimenata iz 

bukovih panjača Piemonta 

Više od polovice talijanskih šuma su panjače. Većina 

njih su jednostavne panjače, ili panjače u konverziji 

s izostankom potrebnih uzgojnih zahvata. Nedostatak 

planskih zahvata proizlazi iz vrste vlasništva (preko 

50 % privatni posjedi), usitnjenosti parcela (prosjek 

manji od 1 ha), te potcijenjene vrijednosti materijala iz 

uzgojnih sječa. 

U regiji Piemonte bukva je iza kestena najzastupljenija 

vrsta. Zauzima površinu od 136.000 ha, od čega na 

panjače otpada 90 % tj. preko 100.000 ha. Rasprostranjenost 

bukve je homogena na planinskoj zoni Pie-

montskih Alpa. U 90-im godinama započeti su regionalni 

programi na poboljšanju stanja šuma s naglaskom 

na konverziju panjača, tako da su na površini od 

2.500 ha obavljani razni zahvati. U ovom članku autori 

su obradili metodologiju klasifikacije potencijalnih 

sortimenata na bazi procjene stojećih stabala. 

Na cijelom teritoriju regije odabrano je 20 populacija 

bukve u konverziji. Obavljeni su potrebni dendrometrijski 

radovi: sastav vrsta, promjeri stabala iznad 

7,5 cm, te visina uzoraka stabala radi sastavljanja visinske 

krivulje. Dvije populacije posebno su obrađene 

zbog ustanovljenja količine i kvalitete mogućih sortimenata. 

Na osnovi bitnih kvalitetnih obilježja (kvrge, 

zakrivljenost, pukotine, i druga oštećenja, minimalni 

promjer i dr.), izdvojena su “upotrebljiva” stabla (odnosi 

se na daljnju preradu) i svrstana u 5 kategorija: 

1. trupci za furnir – bez kvrga, ožiljaka i drugih grešaka, 

2. trupci za ljuštenje prve kvalitete – dozvoljena jedna 

zdrava srasla kvrga do 2,5 cm promjera i manje do 10 

ožiljaka (znakovi na kori), 

3. trupci za pilansku preradu prve klase – dozvoljene 3 

zdrave srasle kvrge veće od 5 cm, te 10 do 30 ožiljaka, 

4. trupci za ljuštenje druge kvalitete – dozvoljena je jedna 

veća zdrava kvrga i više od 10 ožiljaka, 

5. trupci za pilansku preradu druge klase – dozvoljeno je 

više od jedne trule greške. 

Na prvoj reprezentativnoj površini ustanovljeno je 

132 m3/ha, od čega 100 m3/ha otpada na bukvu (358 stabala/ha). 

Po procjeni 34 % stabala zadovoljavaju kvalitetu 

za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 6,8 m3 

sortimenata/ha. Ostali dio drvne mase ima isključivo 

energetsku uporabu. Najviše je zastupljena kvaliteta trupaca 

za pilansku preradu druge kvalitete (51 %), zatim 

trupci za ljuštenje prve klase (23 %), pilanski trupci prve 

klase (22 %), te trupci za ljuštenje druge klase (4 %). 

Na drugoj reprezentativnoj plohi ustanovljeno je 

380 m3/ha, od čega na bukvu otpada 360 m3/ha (510 stabala 

po ha). Po procjeni 34 % stabala zadovoljava kvalitetu 

za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 46 m3 

sortimenata/ha. Ostali dio mase je za energetsku uporabu. 

Po kvaliteti najveće je učešće trupaca za ljuštenje 

prve klase (57 %), zatim trupci za pilansku preradu prve 

klase (25 %), ostalo (18 %) su trupci za furnir. 

Ovo je prvo istraživanje o kvaliteti sortimenata bukve 

koji se mogu dobiti u bukovim panjačama u fazi 

konverzije. Specifičnost ovog istraživanja u regiji Piemont 

je ta, što je primijenjena originalna metodologija 

kvalifikacije sortimenata izravno u šumi na stojećim 

stablima. To je omogućila serija kvalitetnih i kvantitativnih 

parametara. Namjerno su izabrane dvije različite 

populacije, s niskom i dosta visokom drvnom masom 

po hektaru. 

U obje populacije e uočljivo je 

da su izostale uzgoj- 

no-tehničke faze, što se očituje u broju kvrga duž debla 

i nedovoljno razvijenoj krošnji kod elitnih stabala. Buduće 

intervencije treba usmjeriti na oslobađanje kvalitetnijih 

stabala kako bi se mogle razviti obilnije krošnje 

koje se ne spuštaju niz deblo. Dobiveni podaci upućuju 

na to da se u ovim populacijama bukve potencijalno 

mogu proizvoditi i vredniji sortimenti koji će tako 

uvećati vrijednost biomase i omogućiti njeno korištenje 

kroz uzgojne radove. 

Orazio Ciancio, Francesco Iovino, Giuliano 

Menguzzato, Antonino Nicolaci: Uzgojni zahvati 

u bukovim panjačama koje su prošle uobičajeni 

turnus – procjena drvne mase 

Proizvodnja biomase za energetske svrhe tradicionalno 

je zastupljena u ogrijevnom drvetu, koje se u Italiji 

pretežito dobiva korištenjem panjača. U posljednje 

vrijeme proizvodnja je evidentno povećana, potvrđujući 

širenje tržišta. Do 50-ih godina drvo je bilo glavni 

izvor energije, ali je od 1951. do 1971. g. nastupilo razdoblje 

egzodusa stanovništva iz ruralnih područja i 

pojava novih energenata (plin i loživo ulje) što je utjecalo 

na smanjenje potrošnje ogrijevnog drveta. Od kraja 

70-ih godina ponovo se javlja povećan interes za 

drvetom za ogrijev, čemu doprinosi i modernizacija sustava 

za zagrijavanje. 

Podaci državne statistike (ISTAT 1977. g.) pokazuju 

da od 5,1 m3 drveta za energiju 78 % potječe iz panjača, 

13 % iz visokih šuma, te ostatak izvan šumskih sastojina. 

Povećano korištenje panjača proizlazi iz korištenja 

cijelih prirasta, što praktički podmiruje troškove kulturnih 

radova tijekom produktivnog ciklusa, kao i intervencije 

na poboljšanju stanja krajem turnusa. 

Uz panjače koje su stalno bile u tom režimu, postoje 

široke zone panjača koje godinama nisu korištene, te 

koje su prešle uobičajeni turnus sječe. Te šume, dijelom 

javno dobro, dijelom privatne iz raznih razloga 

(najviše financijskih) nisu kultivirane, te je ostao jedini 

izbor – konverzija u visoke šume. 

Šumsko područje južne Italije, a posebno Kalabrije 

obiluje panjačama bukve. 17 % površine Kalabrije 

(25.000 ha) su panjače, pretežito u državnom vlasništvu. 

Tu su odabrana tri područja: Kalabrijski Apenini, 

Catena Costiera, Sila i Aspromonte, gdje je odabrano 

11 pokusnih površina veličine od 225 do 900 m2. 

Na tim je površinama utvrđeno: 

– broj panjeva, 

– broj izdanaka (stabala), 

– broj stabala sjemenjaka, 

– prsni promjer živih stabala i 

– visina na oko 30 % stabala. 

U toj fazi obilježena su stabla (iz panjeva) koja treba 

eliminirati u prvoj intervenciji, evidentirajući količinu 

i kvalitetu prorijeđenog materijala. Promjer, visina, 

oblik krošnje i gustoća glavni su kriteriji za odabir 

stabala (uz one suhe). 

187

u analizi podataka izdvojeni su sljedeći slučajevi: 

1. panjače u kojima nije vršena proreda i to: 

a) panjače s više od 1.500 panjeva po ha 

b) panjače sa 1.000 do 1.500 panjeva po ha 

2. panjače u kojima su prethodno vršene prorede: 

a) panjače s više od 1.000 panjeva po ha 

b) panjače s manje od 1.000 panjeva po ha 

Panjače u slučaju l.a) imaju 9.700 do 10.400 stabala 

po ha, skromnih dimenzija, od kojih je gotovo 

polovica suhih. Preko 50 % živih stabalaca imaju promjer 

manji od 6 cm. Zbog gustoće, ukupna masa je oko 

360 mVha (starost je oko 50 godina). Godišnji prirast 

iznosi 7 mČ/ha. Za sječu je predviđeno 100 mVha, od 

čega na živa stabla otpada 52 %. 

U slučaju Lb) broj stabala je od 4.300 do 9.700 po 

ha, od kojih su 64 % živa stabla, većinom promjera do 

12 cm. Drvna masa je također velika i iznosi 345 mČ/ha, 

s prirastom od 7 mČ/ha. Za sječu je predviđeno 25 do 

55 % stabala ili 110 mVha. U ovom slučaju stabla većih 

dimenzija imaju zadovoljavajući izgled i dobru formu 

krošnje. 

Panjače u kojima su vršene prorede (2.a), 25 godina 

nakon prorede imaju 2.440 stabala po ha. Aktualna situacija 

glede gustoće i drvne mase omogućava novu 

proredu intenziteta 11 % od broja stabala, što iznosi 

oko 130 mVha ili 33 % od mase. U tim uvjetima gustoće 

još uvijek je slab prizemni sloj, osim nešto malo jelovog 

podmlatka. 

U slučaju 2.b) sa oko 880 panjeva po ha i 2.400 stabala 

(sva živa), s glavninom promjera od 9 do 18 cm, 

predviđa se eliminacija od 40 % stabala, ili 67 mČ/ha. 

Zbog naslaga nerazgradenog listinca podrast je slab. 

Gospodarenje panjačama uključuje uz tehničko uzgojna 

gledišta i druga: socijalna, financijska, tržišna i 

ambijentalna. Autori predlažu da se u šumama državnog 

vlasništva, gdje panjače nisu dugo godina korištene, 

nastavi s konverzijom, birajući pritom metode koje 

će osigurati obnovu sjemenom i prirodnim putem zamijeniti 

prelazno stanje. 

Provjereno je, daje učinkovito prorjedom obuhvatiti 

13 do 33 % drvne mase, ili 29 do 43 % stabala malih, 

ili srednjih dimenzija, što iznosi 50 do 100 mVha. 

Ovakve prorjede, napravljene u optimalnim vremenskim 

razmacima, osigurat će postepenu konverziju, te 

istodobno i solidnu opskrbu energetskim drvetom. 

Bukova panjača prije prorede 

Bukova panjača poslije prorede 

Francesco Neri, Franco Piegai: Proizvodnost i 

troškovi prerade drvne biomase u čips 

Iveranjem drvne biomase u Italiji se bave brojne 

šumske organizacije koje proizvode značajne količine 

iverastog materijala- čipsa. To je sekundarni proizvod 

u šumskoj proizvodnji, dobiven od nekvalitetnog drvnog 

materijala, te predstavlja vrijedan izvor za komercijalizaciju 

grana, ovršaka i stabala od kojih se ne mogu 

napraviti vredniji sortimenti. 

Već više godina problematika obnovljive energije 

postala je primarna na internacionalnoj, nacionalnoj i 

lokalnoj razini, zbog progresivnog smanjivanja zaliha 

fosilnih izvora energije i obveza prema protokolu iz 

Kyota za smanjenje stakleničkih plinova. Iz tih razloga 

znanstvena istraživanja usmjerena su na valorizaciju 

primarnih materijala za zadovoljenje toplinske i električne 

energije. 

Mnogi privatni poduzetnici projektirali su i aktivirali 

toplinske i električne centrale raznih kapaciteta na biomasu 

u obliku čipsa. Srednje kapacitirana postrojenja rijetko 

prelaze snagu od 15 MW. Većina njih je na sjeveru 

Italije i svojom toplinskom energijom opskrbljuju stotine 

korisnika. 

Prošlo je dosta vremena od kada je za opskrbu centrale 

trebalo 150.000 tona čipsa godišnje koji se mogao 

dobaviti za 20 €/toni (2000. g.). Sada je ta potražnja 

na zadovoljstvo šumskih organizacija koje se time 

bave daleko veća, a cijena čipsa za termičke centrale 

kreće se od 35 do 45 €/toni za svježu robu. 

U

Glavni tipovi radilišta na kojima se obavlja iveranje: 

- skupljanje biomase nakon izvlake "cijelo stablo", 

gdje se skupljaju velike količine grana i ovršaka, 

- fitosanitame sječe (posebice borova), 

- uređenje opožarenih površina, 

- intenzivne prorede panjača, 

- uredenj e rij ečnih korita i 

- korištenj e namj enskih plantaža. 

U svakom od ovih oblika radilišta konačna faza je 

iveranje, koje se obavlja različitim sredstvima i metodama. 

Autori su radi ustanovljenja produktivnosti i 

troškova analizirali tri radilišta u provinciji Piša: 

- selektivna sječa, vrsta bor i topola, 

- uređenje opožarene površine - razne vrste drveta i 

- izvanredno uređenje riječnog korita - razne vrste 

drveta. 

U svim slučajevima kronometrijski su mjerene sve 

faze rada tijekom cijelog radnog dana. 

U sva tri slučaja, nakon različitih načina obaranja i 

izvlake materijala radili su samohodni strojevi chipforwarderi 

(s kranom). Sve faze rada prikazane su tablično 

i grafički. 

Uz dobru organizaciju na sva tri radilišta bilo je 

puno prekida rada koji se kreću od 30 do 40 % radnog 

vremena. Uzroci prekida rada su sljedeći: 

- uporaba postrojenja za druge faze rada, 

- veliko premj eštanj e stroj a i nepovolj an rad krana, 

- loša opskrba stroja, 

- prekid rada zbog zakašnjenja odvoza čipsa i 

- brojni prekidi zbog mehaničarskih zahvata. 

Analizirajući troškove rada, amortizaciju, utrošak goriva 

i ostale troškove rada stroja, troškovi po satu iznose: 

1. radilište 146,21 €/h 



Za izračun troškova izrade čipsa (iveranje i odvoz 

gotovog čipsa) u obračun su ušli sljedeći parametri: 

- broj izvršitelja, 

- trošak radne snage po satu, 

- trošak rada stroja po satu, 

- proizvedena količina i 

- trajanje rada 

Na temelju ovih elemenata izračunati su troškovi 

izrade čipsa (iveranje i odvoz) za radilišta 1, 2 i 3 kako 

slijedi: 15,5 €/t, 29,1 €/t i 32,5 Eura/t za sviježi čips 

(ili po prostornom metru 4,66 €, 8,73 € i 9,76 €). 

Kako je prosječna cijena čipsa na konačnoj destinaciji 

40 €/t za svježu robu, moguće je ustvrditi da samo 

prvo radilište (zbog veće produktivnosti i većeg broja 

radnih sati) može proizvoditi bez gubitaka, jer treba 

računati i na prethodne troškove vezane na rušenje stabala 

i dopremu do radilišta. 

Očito je da skupi strojevi za iveranje zahtijevaju dobru 

organizaciju rada, bez zastoja i čestog premještanja, 

te pravovremeni odvoz gotovog čipsa s dovoljnim 

brojem traktora sa sandučastom prikolicom. 

Istraživanjima kod drugih šumskih organizacija 

ustanovljeno je da postoje razni organizacijski modeli 

za tzv. "industrijsko" iveranje, te je potrebno analizirati 

učinke tih snažnih strojeva kao i ostale prateće, nužne 

radnje. 

F. Grospić 

PRIZNANJA 

PRVA I TREĆA NAGRADA "GORANCICA 2007" 

ŠUMARNIKU ALOJZIJU FRKOVIĆU 

lakoje tijekom svog radom ispunjenog života objavio 

brojne napise, ćlanke i ćak devet knjiga i brošura, 

prošla će godina za poznatog hrvatskog lovnog i šumarskog 

strućnjaka Alojzija Frkovića ostati upamćena 

kao jedna od najplodnijih. Tiskane su mu ćak dvije 

knjige - Naše trofejna blago u izdanju Lovaćkog saveza 

Primorsko-goranske županije i spomen-knjiga Naših 

75 godina u izdanju izdavaćke kuće ADAMIC d.o.o. 

Rijeka i Društva slavljenika, obje u konkurenciji za 

književnu nagradu Goranskog Novog lista "Goranćica 

2007". Riječi su to Marinka Krmpotića, prof, uz 

profesore Vladimira M a n c e a i Jasminku L i s a c, člana 

prosudbenog povjerenstva za izbor ovogodišnjih 

laureata na svečanosti dodjele nagrada i priznanja Goranskog 

Novog lista, održanoj u Delnicama 20. ožujka 

2008. lakoje, četvrta po redu glavna književna nagrada 

"Goranćica 2007" zaslužno pripala Slavku Main aru 

iz Tršća, umirovljenom stručnom djelatniku Šumarije 

Tršće Uprave šuma Podružnice Delnice za knjigu Povijest 

Cabarskog kraja, u kategoriji stručne literature u 

oštroj konkurenciji Alojzije Frković je osvojio čak dvije 

nagrade, prvu nagradu za spomen-knjigu Naših 75 

godina, posvećenu 75. obljetnici Lovačko-ribarskog 

udruženja Fužine i 40. godišnjici rada i djelovanja Lo- 

U

Alojzije Frković s osvojenim nagradama "Gorančica 2007" 

(Foto: Robert Andrijanić) 

vačkog društva "Smjak" Fužine-Lokve, i treću nagradu 

za knjigu Naše trofej no blago, predstavljenu na stranicama 

našeg glasila Đ 

Odgovor na upit stoje to bilo tako iznimno i vrijedno 

daje spomen-knjiga posvećena jednom goranskom 

lovačkom društvu ocijenjena tako visokom ocjenom, 

osvojivši prvu nagradu u kategoriji stručne knjige, odgovor 

smo našli u Pogovoru recenzenata ovog djela 

šumamika mr.sc. Božidara Plešea i šumarskog savjetnika 

Josipa Tr 0h ar a. Nedvojbena vrijednost spomen-knjige 

Naših 75 godina sadržana je u njenoj sveobuhvatnosti, 

slobodno možemo kazati, monografskoj 

obradi. Bez znanstvenih pretenzija, pisana stručno svima 

razumljivim načinom izražavanja, uz napomenu da 

se sve iznijete prosudbe temelje na poznavanju prilika 

i arhivskoj gradi, knjiga če biti rado prihvačena i od 

lovaca i od povjesničara. Pomno pročitavši svako poglavlje, 

svaki potpis bogatog slikovnog materijala, 

mogučeje ustvrditi da se autor potvrdio i kao povjesničar 

lovstva i kao istraživač, koji je znao i umio rekonstruirati 

svaki događaj iz povijesti Društva, stavivši ga 

u kontekst lovačkih zbivanja ne samo Gorskog kotara 

nego i Hrvatske kao cjeline. Ne imajuči u takvoj stručnoj 

literaturi pravog uzora (osim spomen-knjige Hrvatskog 

lovačkog saveza Osamdeset godina pod Hubertusom 

iz 2005. g., koje je koautor) u svom pristupu 

opisima života i rada jedne lovačke udruge Frkovič 

nas oslobađa suhoparnosti iznošenja sadržaja dokumenata 

i brojki. Dostupna dokumentacija, posebice 

njegove osobne pribilješke koje marljivo i sustavno 

Jakovac, H. (2007). Naše trofejno blago. Šumarski list 11-12, 

str. 589-591. 

skuplja več punih 40 godina bili su mu samo osnova 

da uspješno i razgovjetno dočara jedno davno minulo 

vrijeme, počevši od prvih početaka organiziranog lovstva 

u našem kraju, kroz Scilu i Haribdu Prvog i Drugog 

svjetskog i jednog Domovinskog rata, sve do naših 

dana. Zadatak je uspješno obavljen i mi mu i ovom prilikom 

odajemo puno priznanje, riječi su recenzenata. 

Iako ovoj ocjeni knjige nemamo što dodati, a ni, 

zbog same tematike koju obraduje, podrobnije prikazati 

samu knjigu opsega 320 stranica (učinili su to naša hrvatska 

lovačka glasila, zagrebački Lovački vjesnik i 

splitska Dobra kob), osjećam potrebu da skrenem pozornost 

samo na one dijelove knjige u kojima kolega 

Frković, ustvrdivši da je kod goranskog puka ostala 

trajno prisutna svijest o nedjeljivosti šume i divljači, a 

otuda da su se za sve nesporazume i eventualna suprotstavljanja 

uvijek pronalazili kompromisi zadovoljivši 

tako obje strane - i šumare i lovce, cijelo jedno poglavlje 

knjige posvećuje zaslužnim šumarskim stručnjacima 

koji su, zatekavši se na svojim radnim mjestima i uključivši 

se u redove loyaca, jedini i mogli se nositi s previranjima 

u lovstvu, imajući jasnu viziju kako se organizacijski 

i stručno postaviti kad je u pitanju kultura lova, 

racionalni lov i uzgoj divljači. U nastojanju da smrt ne 

izbriše naša sjećanja na dojučerašnje istaknute šumarske 

stručnjake i marne trudbenike naše gore lista Frković 

se tako prisjeća Viktora i Karla Bohma iz Fužina, 

Uz 75. obljetnicu osnivanja Lovačko-ribarskog udruženja 

Fužine Alojzije Frković je 2007. g. proslavio 50. godišnjicu 

članstva u redovima matičnog društva i 40. godišnjicu profesionalnog 

rada u lovstvu 

190

Ferdinanda Hiebela iz Lokava, Josipa Sporna, "kotarskog 

šumara godine" Vinka Lončarića, Drage 

Kaj fesa, Rudolfa B erg am a i Slovenca Mirka Sušteršičaiz 

Delnica, Viktora i Julija B o n e 1 a, Božidara 

Pleška iz Čabra i plejade drugih šumarskih stručnjaka 

sa službom u Gorskom kotaru na smjeni dvaju minulih 

stoljeća. S nešto opširnijim životopisima i rezultatima 

njihova rada u poglavlju Šumarski i drugi stručnjaci 

zaslužni za razvitak lovstva našeg kraja u knjizi je 

predstavljen Mihajlo Mijo Radošević (Lokve 1850 - 

Zagreb 1908.), koji nakon okončanja šumarskih nauka u 

Tharandu 1873. g. svoj radni vijek otpočinje u Kr. šumarskom 

uredu u Fužinama, a okončava kao iskusan šumarski 

i lovni stručnjak na Cabarskom vlastelinstvu. Iako 

je najveći broj godina proveo u Gospoštiji Kutjevačkoj, 

taj vrli muž prateći zbivanja u šumarstvu i lovstvu svog 

rodnog kraja živo agitira da se sve zemljišne zajednice 

Gorskog kotara udruže u jednu imovnu zadrugu teprekupom 

golemog šumskog posjeda Thurn-Taxisa zapriječi 

da ono opet ne dođe u tuđinske ruke, a preko staleškog 

Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva znajući 

kakve štete vuk pričinja lovnoj divljači Vladi upućuje 

prijedlog da dozvoli tamanjenje vukova strihninom. Odgovarajući 

prostor posvećenje "hku i djelu" ing. Fabijana 

Fabe Jurkovića (Begovo Razdolje 1894. - Beograd 

1974.) i kr. šumarskom savjetniku Viktoru Bohm 

a, jedinim šumamicima medu sedamnaestoricom osnivača 

Lovačko-ribarskog udruženja Fužine 1932. g. 

Posebno mjesto u plejadi šumarskih stručnjaka zaslužnih 

za unaprjeđenje lovstva ovog gorskog kraja u Frkovićevoj 

knjizi dobio je Lavoslav Slavko Lovrić 

(Gospić 1904. - Zagreb 1958.), koji je kao upravitelj 

Šumarije Fužine neposredno pred Drugi svjetski rat uspio 

sačuvati i podiči divljač u gotovo zapuštenim revirima 

da hiprvi u Gorskom kotaru uveo "odstrjel na uplatnice 

", preteču današnjeg lovnog turizma. Kao marni suradnik 

Lovačko-ribarskog vjesnika za službovanja u 

Fužinama Lovričje objavio desetak odličnih članaka o 

lovstvu našega kraja, ... a na Privrednoj konferenciji u 

Delnicama 1937. g. u svojstvu delegata SLD-a Savske 

banovine ukazao na svu problematiku lovstva i ribarstva 

Gorskog kotara. 

Iako bi u poglavlju Šumarski i drugi stručnjaci zaslužni 

za razvitak lovstva našeg kraja, pišu recenzenti 

na kraju svog Pogovora knjizi, imao istaknuto mjesto i 

sam Alojzije Frković, poštujući njegovo opredjeljenje 

da u nj eg budu uvršteni samo oni kojih više nema među 

nama živima, čitatelje upućuju na Hrvatski biografski 

leksikon odnosno Hrvatsku enciklopediju Hrvatskog 

leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", koje sadrže 

opširnije biografske i bibliografske podatke autora. 

Uzevši u obzir sve što je do sada naš kolega Alojzije 

Frković napisao i napravio na popularizaciji lovstva 

i šumarstva, od srca mu čestitamo na ovom najnovijem 

priznanju, sa željom da i nadalje kao "naš najpismeniji 

lovac" s istim marom nastavi pisati i surađivati. 

Hranislav Jakovac 

Otkrivamo samozatajni pjesnički afinitet naših 

PJESNIK mr. se. 

Kolega Nikola "Nikica" S e g e d i nesumnjivo je pripadao 

krugu naših istaknutih šumara koji su ostavili 

snažan pečat u stručnom i znanstvenom segmentu našeg 

šumarstva. Njegov primami interes bio je pretežito usmjeren 

na istraživanje nadaleko poznatih hrastovih 

šuma njegove Slavonije. O njegovom životu i radu povodom 

prerane smrti iscrpno i toplo pisao je "Šumarski 

list", 4/95 i "Hrvatske šume" 44/95. Zbog toga ne želimo 

ponavljati već objavljeno, nego otkriti novi detalj o 

Nikičinom samozatajnom umjetničkom senzibilitetu - 

pisanju pjesama. Istina, o njegovom literarnom stvaralaštvu 

svojedobno su pisali mr. Mladen Stojković i 

prof Grozdana Stojković - Pračinec 1993. god. 

prigodom nastupa u Šumarskom domu u Zagrebu 

(Šumarski list 11-12/93). Na literarnoj večeri u sklopu 

tradicionalne manifestacije "Šumarski četvrtak" predstavio 

se tada Nikica s tri priče i sedam pjesama. Neke 

pjesme je sam komponirao i otpjevao uz gitaru ili na popratnu 

glazbu Dvoraka i Rahmanjinova. U cilju potpunijeg 

uvida u njegovu prozu objavljena je u prilogu 

šumara 

NIKOLA SEGEDI 

članka pripovijetka "Šaputanje stare vrbe", koja obiluje 

lirskim tonovima i stilskim figurama. U njoj je cit.: "Iskazana 

beskrajna ljubav ne samo prema šumi, već prema 

svakom stablu ponaosob, koje nosi svako svoju 

priču i šapuće je kroz šuštanje blagog povjetarca". 

Kratkotrajni odmor jedne grupe studenata Nikičine generacije na terenskoj 

praksi. Lipovljani, 1960. god. (Nikica treći s lijeva) 

191

U članku nažalost nije objavljena nijedna pjesma, pa 

nam je taj dio njegovog stvaralaštva ostao nepoznat. Na 

sreću, zahvaljujući susretljivosti gospođe Cvete Tomanić, 

supruge prof. S. Tomanića, kolege naše generacije, 

došao sam u posjed jedne pjesme našeg Nikice pod 

naslovom “Sjećanja”. Pjesma je nastala u Vinkovicima 

1982. god. i kako stoji u zaglavlju: “Napisana je kao 

sjećanje na sječu stare šume u soljanskom Paovu, a posvećena 

je svim starim šumarima koji su nas učili kako 

da šumu volimo i kako da u njoj radimo”. I njegova generacija 

gotovo u cijelosti je prihvaćala osnovna načela 

starih generacija o odnosu prema šumi, pa ih je i dalje 

prenosila na mlađe generacije. Međutim, na našu žalost, 

mnogi postulati moralnih načela u našem društvu danas 

su ozbiljno narušeni, što je neminovno dovelo do poremećaja 

sustava vrijednosti i u šumarstvu. Želimo vjerovati 

da su to devijacije kratkog daha, koje će se ponovno 

brzo vratiti pravim ljudskim vrijednostima. Objavom 

ove pjesme na stranicama “Šumarskog lista” djelomično 

upoznajemo šumarsku, ali i širu javnost, s jednim 

manje poznatim dijelom njegovog bogatog izričaja u 

poeziji. Osim toga, početkom veljače napunilo se 13 godina 

od nenadanog odlaska, pa je to bio dodatni povod 

za evociranje uspomena i kompletnije valoriziranje njegove 

osebujne ličnosti. Da bi se, makar djelomično dobio 

uvid u njegov pjesnički izričaj objavljujemo pjesmu 

“Sjećanja” u prilogu ovog teksta. 

Nikica je započeo studij na Šumarskom fakultetu 

1957/58. god. U mnogobrojnoj generaciji isticao se savjesnim 

i predanim radom, koji nije podnosio nikakve 

improvizacije. Studiozno pristupa nastavi i vježbama, 

redovito polaže ispite, pa relativno brzo završava fakultet. 

Iskazuje više sklonosti prema tehničkim predmetima, 

koji će kasnije naći potvrdu u višegodišnjem radu u 

uređivanju šuma i izboru postdiplomskog studija. I magistarski 

rad “Instrumenti za mjerenje visina na nagnutom 

terenu”, uključivao je kombinaciju uređivanja šuma a 

i dendrometrije. Od njegove mnogobrojne generacije s 

početka studija apsolviralo je četrdeset četvero kolega, 

koji su gotovo svi stekli diplome šumarskih inženjera. 

Najveći broj završenih stručnjaka uključio se u šumarsku 

operativu, a manji broj u znanstvene institucije i organe 

uprave. Istaknuti pojedinci zauzimali su mnoge rukovodeće 

položaje. Određeni broj stručnjaka proširuje i 

stječe nova znanja, pa sedmorica završavaju postdiplomske 

studije, a četvorica postaju doktori šumarskih 

znanosti. Magistri šumarskih znanosti postali su: Joso 

Gračan, Vicko Ivančević, Drago Jambrović, 

Juraj Medvedović, Đuro Mirić, Nikola Segedi i 

Slavko S i la j, a doktori šumarskih znanosti: Joso Gračan, 

Vicko Ivančević, Juraj Medvedović i prof. Simeun 

Tomanić. I među članovima Akademije šumarskih znanosti 

nalaze se: prof. Simeun Tomanić, Joso Gračan i 

Vicko Ivančević. 

Naš Nikica bio je pasionirani fotograf, koji je svojim 

klasičnim fotoaparatom brižljivo bilježio mnoga zbivanja 

naše generacije za vrijeme studija. Zahvaljujući ponajviše 

njegovom profesionalnom oku, sačuvan je velik 

broj crno-bijelih fotografija. Tako sam prilikom svečanog 

obilježavanja 45. obljetnice apsolviranja na našem 

Fakultetu 2006. god. prikupio i prikazao pozamašni fundus 

njegovih slika. Taj ponovni “susret” s njegovim slikama 

duboko je dojmio sve naše kolege, jer nas je, makar, 

nakratko vratio u vedre studentske dane. 

Obnovili smo uspomenu na našeg samozatajnog istaknutog 

kolegu Nikicu i otkrili jedan manje poznati detalj 

njegove nesumnjive umjetničke nadarenosti u pjesničkom 

izričaju. Taj segment aktivnosti poslužit će za 

cjelovitije zaokruživanje njegovog života i rada. Zbog 

toga, ovim putem, upućujemo poziv svim njegovim kolegama, 

osobito njegove generacije, područnoj Upravi 

podružnici šuma Vinkovci i Šumarskom društvu za prikupljanje 

i objavljivanje njegovog cjelokupnog literarnog 

opusa – proze i poezije. Na taj način doprinijet 

ćemo daljnjoj promociji naše struke i istaknutih pojedinaca, 

koji su kao naš Nikica to neosporno i zaslužili. 

Zimsko po podne drijema ravnicom. 

Tišina. Tek srna šušne poneka. 

Šumar se stari uputio do šume, 

znajuć, da ga ona uvijek vjerno čeka. 

SJEĆANJA 

Sve svoje tajne dijelio je s njome, 

za prvu mu ljubav ona je znala. 

Davala mu snagu, ulijevala nadu 

kolko god ponekad ona bila mala. 

Sjećanja svoja prebire starac 

dok noga nogu polako stiže; 

zamišljen tako i ne primijeti 

kako je šumi došao bliže. 

Davno su prošli mladi mu dani, 

sve češće je starac obuzet tugom, 

sve rjeđe može otići u šumu, 

da popriča s njome, ko sa starim drugom. 

Volio je njenu tišinu hrama, 

što prolomi je u jesen tek jelenski rik, 

ili za teške ljetne sparine 

jastrebov ubojni krik. 

Odjednom ko kip ukopan stane. 

Što je sad ovo? Šume više nema! 

Oboreni hrastovi posvuda leže, 

ne ostade od njih ni bijedna sjena! 

Ta sav je život proveo s njome, 

od ranog djetinjstva do zrelih h d dana. 

U teškim vremenima a sx sve mu je je bila: 

i drug, i brat, i kuća, i hrana 

192 

A mnogo je puta u zimsko vrijeme, 

kad u čovjeku se javi iskonski zov, 

sa dobrim društvom u šumu kretao 

u veseli i bučni lov. 

“Uzmaknuše pred jačom silom divi”, 

kako to reče pjesnik znani. 

Čovjekova ruka poruši šumu, 

da dom si sagradi, ogrije se, hrani.

Tek gorostas neki u samrtnom hropcu, 

zadnji put gledajućptica let, 

prozbori tiho: "Sve je gotovo! 

Poslije nas ima da propadne svijet"! 

Al ipak primijeti neka sitna bića, 

med koja njegova krošnja je pala, 

i upita tiho, s nejasnom slutnjom: 

"Tko ste vi, čeljadi mala"? 

Lagani vjetrić tadpimu ravnicom; 

zaću se kikot, ko djećjizbor; 

sićušni hrastovi, složno i glasno 

dadoše njemu odgovor: 

"Ne boj se starce, nikada neće 

izumrijet vaš stari, slavni rod; 

jer svi mi ovdje vaša smo djeca. 

Vaših smo grana plod". 

Tad orijaš, smiren, ispusti dušu. 

Po svuda opet zavlada muk. 

Kroz zrak nećujno proletje sova, 

zaću se po neki ćuk. 

A šumar stari stajaše nijemo, 

općinjen prizorom tim, 

i reće mladom ućeniku svojem, 

što stvori se od nekud pred njim: 

"Vidiš sve na ovom svijetu 

u istom se krugu stalno vrti: 

Rođenje, rast, borba za život, 

na kraju - trenutak smrti. 

Proći će opet stotinu ljeta, 

i šuma će stara ovdje da stoji; 

a nju ćeposjeć, u to daleko vrijeme 

možda - tek praunuci tvoji! 

Ti ćuvaj i njeguj šumu ovu, 

nek znaci ti ona, što znaćilaje meni! 

Al i šumara se starih, što prolažahu njome 

u mislima, ponekad, spomeni"! 

Tad starac, pogružen, koraka teška, 

krene polako domu svom, 

dok se kroz suton iz daljine ćuo 

seoske crkve zvon. 

Vinkovci, srpnja 1982. god. 

Vice Ivančević 

UMIROVLJENI ZNANSTVENICI 

Dr. se. Joso Gr a č an, znanstveni 

savjetnik, dugogodišnji direktor i 

ravnatelj Šumarskog instituta, Jastrebarsko, 

poznati, priznati i istaknuti 

znanstvenik svjetskog glasa iz šumarske 

genetike i oplemenjivanja 

šumskog drveća, jedne od osnovnih 

disciplina šumarske znanosti i prakse, 

30. 12. 2007. godine otišao je u 

više nego zasluženu mirovinu. 

Dragi naš Joso, Vi ste, i to se mora 

ovom prilikom spomenuti, nezaobilazna, 

znanstvena i stručna vertikala 

šumarske genetike i oplemenjivanja 

šumskog drveća. Uz sve svoje 

obveze i dužnosti višegodišnjeg direktora i ravnatelja 

Šumarskog instituta, uspješno ste pronalazili vremena i 

za znanstveno-istraživačku djelatnost. Svojim ste rezultatima 

istraživanja doprinijeli razvoju šumarske 

znanosti i šumarstva ne samo u Hrvatskoj, već i u nekim 

susjednim i europskim zemljama. 

Vaš radni vijek koji ste započeli kao šumarski tehničar, 

nastavili kao diplomirani inženjer šumarstva, di- 

Dr. se. JOSO GRACAN, 

znanstveni savjetnik u trajnom zvanju 

Životopis dr. se. Jose Gračana 

rektor, a potom i ravnatelj Šumarskog 

instituta, Jastrebarsko, koji Vam 

je bio drugi dom, a njegovi djelatnici 

druga obitelj, bio je vrlo plodan i 

uspješan. 

Kao vrsni znanstvenik i istraživač, 

nastojali ste svoje stečeno znanje 

i iskustvo prenijeti na mlade suradnike, 

ne mareći radi li se o šumarskim 

inženjerima, znanstvenim 

novacima ili tehničarima, penjačima 

i ostalim radnicima u svom matičnom 

odjelu. Odjelu za oplemenjivanje 

i šumsko sjemenarstvo i u Institutu 

općenito. Takvim svojim nesebičnim 

radom odgojili ste velik broj radnika, penjača, 

cjepljara, mladih stručnih suradnika, diplomiranih 

inženjera, magistara i doktora znanosti. 

Poštovan i cijenjen, radnik, suradnik, asistent, znanstvenik 

i istraživač, direktor i ravnatelj u Institutu i na 

terenu. 

Vrlo brižan suprug i nadasve nježan otac i djed svoje 

djece Tomislava i Željke, unuke Ele i unuka Luke. 

Joso Gračan rođenje 10. studenog 1937. u Slunju. ski tehničar radio je neko vrijeme u Šumariji Slavon- 

Osnovnu školu i malu maturu završio je u Slunju, a ska Požega, Pletemica i Velika, a od 9. prosinca 1955. 

Srednju šumarsku školu 1955. u Karlovcu. Kao šumar- do 1. listopada 1957. u Šumariji Lipik u Lipiku. 

193

Dr. se. Joso Gračan sa djelatnicima Instituta na osnivanju međunarodnog 

pokusa obične bukva "Medvednica" proljeće 2007. godine 

(Foto: M. Ivanković) 

Diplomirao je 1962. godine na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu, od 1962. do 15. ožujka 1966. radi u Šumariji 

Bučje, Šumskom gospodarstvu Daruvar i Šumariji 

Pakrac. U tom razdoblju radio je na svim poslovima 

iz iKgajanja, uređivanja, zaštite i iskorišćivanja šuma 

te odslužio vojsku (1963/1964). 

Od 16. ožujka 1966. radi u Jugoslavenskom institutu 

za četinjače, Jastrebarsko, kao asistent i suradnik za 

oplemenjivanje šumskog drveća. 

Krajem 1970. dobio je stipendiju bivšeg Republičkog 

fonda za naučni rad, Zagreb, u trajanju od 1. siječnja 

do 31. prosinca 1971. za usavršavanje iz populacione 

i kvantitativne genetike na Svečulištu Sjeverne 

Karoline u Rabeighu (North Carolina State University, 

SAD). Troškove putovanja podmirio je Fulgrightov 

program (putna stipendija). Za vrijeme boravka u 

SAD-u u svojstvu "specijalnog studenta" završio je 

dva semestra (proljetni i jesenski) iz programa studija 

za stjecanje doktora znanosti. Uspješno je položio ispite 

iz genetike i oplemenjivanja (4) i statistika (2). 

Nakon povratka iz SAD-a (1. veljače 1972) imenovan 

je za vršitelja dužnosti direktora Jugoslavenskog 

instituta za četinjače Jastrebarsko. Tu dužnost obavlja 

do 31. prosinca 1973. godine. 

Magistrirao je 14. ožujka 1973. iz oplemenjivanja 

šumskog drveća na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Za 

direktora Šumarskog instituta Jastrebarsko, biran je 

1974., 1978., 1982., 1986. i 1990., v. d. ravnatelja 1993. 

i ravnatelja 1995.11999. 

Doktorirao je 1984. godine na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu obranivši disertaciju pod naslovom "Varijabilnost 

provenijencija obične smreke (Picea abies 

/L./ Karst) u dijelu prirodnog rasprostranjenja". 

Aktivan je član više znanstvenih i stručnih društava: 

redoviti član i potpredsjednik Akademije šumarskih 

znanosti od 30. svibnja 1998. g., član Hrvatskog 

šumarskog društva. Hrvatskog ekološkog društva. 

Društva za fiziologiju biljaka Hrvatske, Hrvatskog genetičkog 

društva i dr.). Bio je dugogodišnji član Poslovnog 

udriKcnja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske, 

Općeg udruženja šumarstva i drvne industrije i 

Poslovne zajednice, (1972-1987). Obavljao je dužnost 

prvog predsjednika Samoupravne interesne zajednice 

šumarstva Hrvatske (1987-1990), član Komisije za 

znanstveno-istraživački rad "Hrvatskih šuma". 

Član je Međunarodnog savjeta unije šumarskih 

znanstveno-istraživačkih organizacija (lUFRO), dopredsjednik 

Hrvatskog ekološkog društva, član Upravnog 

odbora Hrvatskog šumaskog društva, glavni urednik 

i član Uređivačkog kolegija časopisa RADOVI, 

Šumarskog instituta. 

Bio je član organizacijskih odbora: XVIII lUFRO 

Kongresa koji je održan u Ljubljani 1986., lUFRO simpozija 

iz citogenetike (Brijuni 1993) i Kongresa o makarskom 

području (Makarska 1993). Član je Upravnog 

odbora "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb, 1998-2002. 

Predsjednik je organizacijskog odbora savjetovanja 

koje je organizirao i uspješno održao Šumarski institut, 

Jastrebarsko 1984., 1986., 1993. i 2000. godine. Boravio 

je na studijskim putovanjima u mnogim zemljama, 

te aktivno sudjelovao u radu velikog broja stručnih i 

znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu (Svjetski 

šumarski lUFRO - kongresi u Kyotu 1981., Ljubljani 

1986., Montrealu 1990., Tampereu 1995., simpozij o 

oplemenjivanju šumskog drveća i uspijevanju provenijencija 

različitih vrsta u okviru lUFRO - radnih grupa: 

Kanada 1978., Njemačka 1973., 1982., 1987., 1988., 

1993., Austrija 1986., Francuska 1980., 1991., Rusija 

1989., Švedska 1974., 1979., Rumunjska 1979.). U 

okviru tehničke suradnje kao jedan od prvih šumara 

Hrvatske boravio je u Kini od 18. svibnja do 8. lipnja 

1979. godine. 

Međunarodna delegacija na pokusu provenijencija obične bukve 

"Rutinska garjevica" 


194

Od velikog broja savjetovanja i simpozija treba istaći 

sudjelovanje u radu Sekcije za oplemenjivanje šumskog 

drveća Zajednice instituta i fakulteta bivše Jugoslavije, 

kao i Hrvatskog genetičkog društva. Kroz tri 

prošla srednjoročna razdoblja bio je suradnik na projektu 

"Unapređenje sjemenarstva, rasadničke proizvodnje i 

uzgoja šumskih kultura". Projekt je financiralo Opće 

udruženje i Poslovna zajednica šumarstva i drvne industrije 

Hrvatske. Bio je suradnik na projektu "Unapređenje 

gospodarenja šumama", koji je financirala Samoupravna 

interesna zajednica znanosti Hrvatske. U ovom 

srednjeročnom razdoblju (1991-1995) surađuje na projektima: 

"Šumske kulture, zaštita i obnova oštećenih 

sastojina" koji financijski podupire Ministarstvo znanosti 

i tehnologije i "Unapređenje proizvodnje biomase 

šumskih ekosustava Hrvatske", koji financira Javno poduzeće 

"Hrvatske šume", Zagreb. Znanstveni savjetnik 

je od 1986. godine i upisan je u registar koji se vodi u 

Ministarstvu znanosti i tehnologije, Zagreb. 

Aktivan je član lUFRO - radne grupe za oplemenjivanje 

šumskog drveća, radne grupe za istraživanje uspijevanja 

provenijencija pojedinih vrsta šumskog drveća. 

Bio je voditelj 18. ekskurzije XVIII lUFRO - 

Kongresa 1986. godine (Slovenija i Hrvatska). 

Njegovu znanstvenu aktivnost, uz ostale problematike 

iz oplemenjivanja šumskog drveća, karakterizira 

istraživanje uspijevanja različitih provenijencija domaćih 

vrsta šumskog drveća (obična smreka, obični 

bor, hrast lužnjak i obična bukva). 

Poseban prilog dao je u izučavanju različitih provenijencija 

hrasta lužnjaka (jedna od najvažnijih i najvrednijih 

vrsta šumskog drveća u Hrvatskoj) osnivanjem 

prvih pokusa u Hrvatskoj 1986. godine. 

Na temelju rezultata istraživanja uspijevanja provenijencija 

različitih vrsta šumskog drveća, pokazao je 

da se kod obnove šuma izborom odgovarajuće prove- 

Prvi pokus provenijencija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj osnovan 

1986. godine 

(Foto: M. Ivanković 2006) 

Dr se. Joso Gračan zajedno s kolegama Hrvatskih šuma UŠP Delnice 

i Šumarije Fužine na pokusu provenijencija obične jele "Brloško", 

osnovanom 2000. godine na području Šumarije Fužine 


nijencije može povećati proizvodnja drvne mase i stabilnost 

šumskih ekosustava. 

Značajan je i njegov doprinos poznavanju genetičke 

specifičnosti mineralne ishrane šumskog drveća 

(hrast lužnjak, obična smreka) i stimulaciji plodonošenja 

(američki borovac). 

Urazdoblju od 1972. do 1993. godine vrlo uspješno 

je vodio bivši Jugoslavenski institut za četinjače 

(1972-1973) i Šumarski institut u Jastrebarskom 

(1974—1993). Svojim radom na dužnosti direktora dao 

je značajan doprinos razvoju šumarske znanosti i 

znanstveno-istraživačkog rada hrvatskog šumarstva. 

Poseban doprinos dao je unapređenju suradnje između 

šumarske operative i znanstveno-istraživačkih ustanova 

(Institut i Fakultet), kao i primjeni rezultata istraživanja 

u praksi. Zaslužan je za suvremeno opremanje 

laboratorija u Šumarskom institutu u Jastrebarskom 

nabavom opreme (svjetlosni mikroskop, atomski 

adsorpsijski spektrofotometar, aparat za analizu SO2, 

informatička oprema, trušnica za sjeme, klima komora, 

CNS - aparat, kromatograf, đigitatlni mjerač godova, 

aparat za DNA analize šumskog drveća i dr), adaptaciju, 

održavanje i izgradnju novih laboratorija i objekata, 

kao i usavršavanje i osposobljavanje stručnih i 

znanstvenih djelatnika. Njegovim radom proširena je i 

unapređena stručna i znanstvena suradnja s domaćim i 

inozemnim organizacijama. 

Značajno je unapređena i proširena izdavačka djelatnost, 

povećanim tiskanjem rezultata istraživanja u 

časopisu RADOVI, koji je od edicije (1974) prerastao 

u znanstveno stručni časopis poznat i priznat u zemlji i 

inozemstvu. Glavni je urednik RADOVA od 2001. godine. 

Njegova je i zasluga što je broj djelatnika od 64 

(1974) povećan na 85 tijekom 1993. godine, od čega je 

broj znanstvenih radnika od 6 (1974) porastao na 29 

(1993) do stupanja na snagu novog Zakona 0 znanstve- 

195

no-istraživačkoj djelatnosti. Nakon teške prometne nesreće 

u kojoj je stradalo 5 znanstvenika Šumarskog instituta 

i redovni profesor Šumarskog fakulteta 10. veljače 

1998., Šumarski se institut našao u najtežoj situaciji 

od osnivanja. Broj znanstvenika - doktora znanosti 

smanjio se na 5, a broj istraživača (magistara, polaznika 

postdiplomskog studija i suradnika) na 20. Uz veliku 

pomoć i razumijevanje Ministarstva znanosti, "Hrvatskih 

šuma", Zagreb, Ministarstva poljoprivrede i 

šumarstva i Šumarskog fakulteta te zalaganje ravnatelja 

i suradnika stanje se poboljšalo. Krajem 2002. godine 

u Šumarskom institutu zaposleno je 9 doktora znanosti, 

11 magistara, 11 polaznika poslijediplomskog 

studija i stručnih siffadnika. Ukupan broj zaposlenih je 

80, od kojih 38 financira Ministarstvo znanosti i tehnologije, 

a 42 iz vlastitih prihoda. Broj je znanstvenih novaka 

12, od čega su 4 obranila magistarske radove, a 2 

doktorske disertacije. 

Dr. se. Joso Gračan zajedno s radnieima na osnivanju ranog testa 

provenij eneij a hrasta kitnj aka 

Značajan je njegov doprinos unapređenju međunarodne 

suradnje sa znanstvenim institucijama (instituti i 

fakulteti) kao i nevladinim udrugama. 

Od 1994. je predstavnik Šumarskog instituta u Europskom 

šumarskom institutu (EFI) sa sjedištem u Joensuu. 

Finska; nacionalni koordinator za Hrvatsku za 

očuvanje europskih šumskih genetskih resursa (EU- 

FORGEN) u okviru Međunarodne udruge za biljne genetske 

resurse (IPGRI) sa sjedištem u Rimu; nacionalni 

koordinator u okviru međunarodnog projekta "Procjena 

i motrenje štetnog djelovanja onečišćenja zraka, 

tla i vode na šume", koji financira EU; koordinator 

projekta 1 Zaštita i unapređenje proizvodnje biomase u 

ulozi podržavanja višestrukih uloga i funkcija šuma, 

koji financiraju Hrvatske šume, d.o.o. Zagreb; glavni 

istraživač projekta 0024001 Oplemenjivanje i šumsko 

sjemenarstvo, koji financira Ministarstvo znanosti i 

tehnologije; glavni istraživač STIRP-projekta "Dinamički 

geoinformacijski prikaz šumskih ekosustava Hrvatske", 

koji je financiralo Ministarstvo znanosti obrazovanja 

i športa (2004-2007). 

Urednik za šumarstvo i suradnik Hrvatske opće enciklopedije 

Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; 

član uredništva i autor članaka u monografijama: 

"Šume u Hrvatskoj" "Hrast lužnjak u Hrvatskoj", "Obična 

jela u Hrvatskoj", "Obična bukva u Hrvatskoj" i 

"Poplavne šume u Hrvatskoj"; glavni urednik monografije 

"Šumarski institut, Jastrebarsko 1945-2005" i autor 

članaka u monografiji; glavni urednik knjige "Gospodarenje 

šumskim tlima u Hrvatskoj" autora dr. se. Jakoba 

Martinovića. Objavio je preko 125 znanstvenih i 

stručnih radova od čega 84 znanstvena rada. 

Tijekom radnog vijeka dr se. Joso Gračan dobio je 

više nagrada i odlikovanja od kojih spominjemo: Orden 

rada sa srebrnim zracima (1974); Nagrada grada 

Jastrebarsko (1981); Orden zasluga za narod sa srebrnim 

zracima (1988); Godišnja državna nagrada za znanost 

(1998); Plaketa hrvatskog ekološkog društva u 

povodu 35 obljetnice osnutka (15. 11. 2004); Priznanje 

Hrvatskog šumarskog društva povodom 160 obljetnice 

osnutka i 130 obljetnice neprekidnog izlaženja Šumarskog 

lista (20. 6. 2006). 

Mogli bi još puno pronaći podataka o našem dr. Gračanu, 

ali već i iz ovog kratkog životopisa razvidno je 

kako se radi o vrlo plodnom i uspješnom, znanstveniku, 

priznatom, poznatom i uvaženom znanstvenom savjetniku 

Šumarskog instituta, Jastrebarsko, čiji je cjelokupni 

znanstveni, stručni, dozvolite da kažem i "tehnomanagerski" 

te društveni rad, ostavio dubok trag u svima 

nama, najbližim suradnicima, djelatnicima Instituta, 

djelatnicima Šumarskog fakulteta. Hrvatskih šuma, a i 

kod kolega u inozemstvu. 

Na kraju, koristimo ovu priliku da se u ime zaposlenika 

Šumarskog instituta, Jastrebarsko i svoje osobno, 

još jednom zahvalimo Vama dragi Joso, za sve što ste 

učinili na dobrobit hrvatske šumarske znanosti i struke. 

Također se zahvaljujemo na višegodišnjoj suradnji, 

kolegijalnosti i svakako velikom prijateljstvu. 

Dr. se. Mladen Ivanković, 

znanstveni suradnik 

196

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA 

Prvi puta Crkveni gaj vidio sam 1964. godine, kada 

je nakon smrti inženjera Borka N i k š i ć a šumarija Karlobag 

pripojena šumariji Gospić, koje sam ja tada bio 

upravitelj. Nije mi to sličilo nečemu što "kontinentalci" 

smatraju gajem, ali bila je jedna od rijetkih zelenih površina 

u ljutom podgoričkom kršu. 

CRKVENI GAJ KOD KARLOBAGA 

gusjenice ovoga prelca prezime, te se u proljeće nakon 

obilnog hranjenja u dugačkim jednorednim kolonama 

Slika 1. Pogled na dio Crkvenog gaja 

Unatoč svakogodišnjem pošumljavanju, na toj površini 

svega kilometar-dva udaljenoj od Karlobaga 

(prema Rijeci), Crkveni gaj se teško oporavljao od posljedica 

zanemarenosti, koja je kulminirala za vrijeme 

II svjetskog rata. Sječa, pašarenje i česte suše uz snažnu 

buru, na plitkom nestabilnom tlu imaju u kratkom 

razdoblju velik negativan učinak. 

Ipak, danas možemo reći da Crkveni gaj ima prepoznatljiv 

izgled i posebnu vrijednost koju mjerimo po 

drugim kriterijima vrijednosti šume. Prostire se u dužini 

od oko 1 km uz Jadransku magistralu i na 200 m u 

dubinu, te je prešao granice grada od suhozida. 

Za vrijeme Uskršnjih blagdana, berući šparoge, prošetao 

sam gajem. Crni i alepski bor, pokoji cedar, osnovne 

su dominantne etaže, a mediteranske listače u 

obliku manjih stabala i grmlja popunjavaju praznine. 

Prizemno bilje, pretežito kupina i šparožina, prisutne su 

na cijeloj površini tla, koje je relativno duboko između 

kamenog skeleta. Mnoga stabla dosežu prsni promjer do 

30 cm, dok su visine stabala male, rijetko preko 10 m. 

Na stablima crnoga bora, pa i na pokojem vrhu cedra, 

nalaze se brojni zapreci borovog četnjaka - Cnethocampa 

šThaumetopoea) pityocampa Schiff., u kojima 

Slika 2. Oštećenja od borovog četnjaka na crnom boru 

spuštaju niz deblo i zakukulje u zemlju. Jedna ženka 

snese 150-300 jajašca na iglicu bora. 

Uz negativno estetsko djelovanje, smanjenje prirasta, 

te ponekad i sušenje stabala zbog gubitka polovine 

iglica (naročito u sušnim godinama), važno je znati da 

su dlačice gusjenica otrovne. U kontaktu s kožom i 

sluznicom uzrokuju ozbiljne infekcije. Ovaj štetnik 

suzbija se insekticidima (ujesen), biološkim preparatima 

na bazi bakterija i virusa, unošenjem mravljih kolonija 

u borove kulture, te skidanjem i uništavanjem 

zapredaka spaljivanjem prije napuštanja gusjenica. 

U razgovoru s upraviteljem šumarije Hrvojem Mažuranom, 

dipl. ing. i Antom Došenom protupožarnim 

čuvarom, saznao sam daje ove godine skinuto 

skoro 80 % zapredaka (što se prethodnih godina nije 

činilo) na području Crkvenog gaja, ali to nije dovoljno. 

197

Slika 3. Zapreci borovog četnjaka na cedru 

jer akcija treba obuhvatiti i stabla oko vikendica, obvezom 

koja bi i vlasnike kuća obvezala da čine isto. 

Popravljeno stanje u Crkvenom gaju nakon nekoliko 

desetljeća povećane brige, ukazuje na vjerojatnost 

pretpostavke da je na ovom području nekada postojala 

znatno veća šumovitost. Na to upućuje i naziv uvale 

"Drvarica", gdje se po predaji nekad trgovalo i na brodice 

utovarivalo drvo za razne namjene, a lučica u naselju 

Cesarica (6 km od Karlobaga u pravcu Rijeke) na 

starim crtežima ima rampu za utovar drveta. 

U članku Zlatka S afarića - Zvona 3, lipanj 1972. 

pod naslovom CESARICA NEKAD ŠUMOVITA između 

ostalog piše: "Župa je osnovana 1807. godine, a 

crkvica svete Jelene posvećena je još 1745. Prvim župnikom 

imenovanje 1810. Antun Fabijanić. U to vrijeme 

Cesarica je okružena velikom šumom, koja je 

glavnim izvorom sredstava za život. Suma, prirodno 

bogatstvo Cesarice, uvjetovala je i razvoj luke iz koje su 

brodovi izvozili drvnu gradu i ogrjev u velikim količinama. 

Župnik se uzdržavao doprinosom vjernika koji se 

također sastojao u drvima. Višak drva župnik bi prodavao 

i tako nabavljao sve što je bilo potrebno za crkvu i 

za njegovu kuću. U drugoj polovici prošlog stoljeća 

šumu su svu posjekli i tada nastaju sve složenije prilike 

za župsku zajednicu i za svećenike koji su joj bili na 

čelu." 

Na magistralnoj cesti kod vikend naselja Ribarica, 

nalazi se stara lugarnica impozantnih dimenzija s gospodarskom 

zgradom, što svjedoči o nekadašnjoj većoj 

šumarskoj aktivnosti (tu građevinu danas zapuštenu i 

bez krova 1964. godine radnički savjet ŠG Gospić ustupio 

je za neznatan iznos revimiku Iliji P r a ž i ću iz Kosinja, 

s obrazloženjem da za potrebe šumarstva ne služi, 

a lugar stanuje u svojoj kući. Pražić nije imao izravnih 

sljeđnika, pa je zgrada prepuštena propadanju, izložena 

pogledu brojnih turista). 

Slika 4. Cesarica početkom 19. stoljeća

u Karlobagu su podvojena mišljenja o stanju šuma 

na ovom području u proteklim stoljećima, ali ih većina 

zna za priču da je u gradnji karlobaške crkve sv. Josipa 

i kapucinskog samostana upotrebljena grada s ovog 

prostora i to upravo iz Crkvenog gaja. Zbog informacija 

uputio sam se u samostan, župni ured, gdje me je 

vrlo ljubazno primio župnik fra Stjepan Bergovec i 

odgovorio na moja brojna pitanja. 

Slika 5. Tesane grede iz Crkvenog gaja 

Crkva je građena u samom početku XVIII. stoljeća. 

Na pročelju crkve na latinskom jeziku piše: "Svetom 

Josipu u čast ovo zdanje podigoše kraljevi Leopold I 

Austrijski i njegovi sinovi Josip I i Karlo VI." 

Kamen temeljac je na dan sv. Ante 1910. godine postavio 

arhidakon Like, prečasni Marko Mesić (1681. 

g. sudjelovao u oslobađanju Like od Turaka, 1713. 

umro u Karlobagu), poslanik senjsko-modruškog biskupa 

grofa Adama Ratkaya i gospodin Karlo Dopp 

poslanik baruna Karla B e y n e r a, predsjednika Austrijske 

komore. Nova crkva građena je na ruševinama stare 

crkve i samostana. Radovima je rukovodio fra Mar in, 

a gradnja je dovršena 1713. godine, te posvećena 1714 

godine. Posvetu je obavio senjsko-modruški biskup grof 

Adam Ratkay. Godinu dana prije posvete samostan su 

naselili kapucini, koji su pomogli konačnom uređenju 

crkve, samostana i okoliša. 

Po riječima župnika fra Stjepana Bergovca, sav 

kameni materijal i drvo je s područja Karlobaga, i to 

drvo upravo iz Crkvenog gaja, koji je otprije bio crkveni 

posjed (sve do nacionalizacije). Ugrađeno drvo u krovnu 

i unutarnju konstrukciju nije mijenjano od početka 

gradnje. Tesane grede u velikoj blagovaonici i hodnicima 

velikog su presjeka, što svjedoči o dimenzijama stabala 

od kojih su napravljene. Pod blagovaonice, 

učvršćen drvenim klinovima ugrađen je naknadno 

(1847. g.) i može imati drugi izvor, jer prva cesta koja 

spaja Karlobag s unutrašnjošću izgrađena je 1786. g., 

dakle tričetvrt stoljeća poslije gradnje crkve i samosta- 

Slika 6. Župnik fra Stjepan Bergovec ispred legila (stalka za 

časoslov) 

na. Crkva svetog Josipa u Karlobagu detaljno je obnovljena 

1997. godine, ima veliku sakralnu, povijesnu i turističku 

vrijednost. 

Kapucini upravljaju župama: Karlobag, Cesarica, 

Prizna, Lukovo Sugarje i Baške Oštarije. Na cijelom 

tom području danas, nažalost, postoji samo jedna osnovna 

škola u Karlobagu sa svega 47 učenika. 

Uz upozorenja na potrebu intenzivnije i kontinuirane 

borbe protiv borovog četnjaka u primorskim kulturama 

bora, u ovom članku htio sam ukazati na dinamičnost 

promjena koje treba promatrati u vremenskim 

odmacima. 

Pogled na Velebit s mora u posljednjih nekoliko desetljeća 

ulijeva mnogo optimizma. Nekadašnja siva 

boja golog krša sve se više mijenja. Zelene površine 

evidentno se proširuju, dajući krajoliku zeleni ton. 

Za obnovu vegetacije na morskoj strani Velebita 

trebat će možda više vremena nego što ga je prošlo u 

njenom nestajanju, ali je vrlo važno shvatiti daje ta obnova 

moguća, a za to nam je dobar primjer Crkveni gaj 

kao i druge zelene oaze na našoj obali. 

Tu obnovu može ubrzati pozitivno djelovanje, u 

čemu vodeću ulogu treba imati hrvatsko šumarstvo. 

Frane Grospić 

199

IZ SVIJETA GLJIVA 

Na šumskim staništima Hrvatske do sada je otkriveno 

oko 120 svojti potpuno neobičnih gljiva malih dimenzija, 

za koje neki istraživači smatraju kako se i ne 

ubrajaju u poznate skupine gljiva, ali isto tako da imaju 

i neke osobine životinja. 

Svrstane su u skupinu gljiva sluznjača ili Myxomyceta. 

Naziv sluznjače potječe od većeg ili manjeg vegetativnog 

tijela koji je sluzave grade i kojega nazivamo 

plazmodij. On može biti različitih boja, oblika i veličina, 

ameboidno se kreće po podlozi i hrani se saprofitski. 

Iz njega se u povoljnim uvjetima razviju rasplodna 

tjelešca gljive ili sporokarpi, u kojima mejotičkom diobom 

nastaje mnogo spora. 

GLJIVA SLUZNJACA 

Jedna od najzanimljivijih gljiva sluznjača je i Physarum 

psittacinum Ditmar, koju sam do sada pronašao 

na dva nalazišta u Hrvatskoj (Vrbovsko, Đelekovec). 

Njezin plazmodij razvija se na površini trulog bjelogoričnog 

ili cmogoričnog drveta, bez obzira nalaze li se ti 

dijelovi drveta na svjetlu ili u potpunom mraku. Plazmodij 

može narasti do 20 cm i zauzeti površinu do dva 

dmČ. U nekoliko etapa iz plazmodija se pupanjem razvijaju 

sporokarpi. Gubljenjem vode plazmodij nestaje 

te nakon razvijenih žutih prijelaznih sporokarpa nastaju 

sporokarpi smeđe crvenih glavica i narančastih držaka, 

često u velikim nakupinama. Sporokarp je u cijelosti 

visok, tek nešto više od 1 mm. 

Slika 1. Nezreli plazmodij sluznjače 

Slika 2. Zreli plazmodij sluznjače Physarumpsittacinum 

Slika 3. Proces oblikovanja sporokarpa 

Sporokarpi nastaju na površini drveta, na površini trulog 

lišća ili na površinama grana i grančica na tlu. Čitav 

proces razvoja sporokarpa kod ove svojte ne traje više od 

24 sata, slično kao i kod mnogih drugih vrsta sluznjača. 

Sluznjače se najviše razvijaju na raznolikim šumskim 

staništima i to najviše tamo gdje u šumi ima mnogo 

trulih ostataka drveta, osobito onih u finalnoj fazi 

razgradnje. Jedno od takvih staništa je šumski rezervat 

Crni jarci kod Kalinovca u Podravini, kao i miješana li- 

Slika 4. Razvijeni sporokarpi 

stopadna šuma Zovje kod Đelekovca, gdje je i pronađena 

ova svojta. 

U Europi i drugdje u svijetu gljive sluznjače se intenzivno 

istražuju, posebno u Japanu, te se tako dolazi 

do mnogih novih spoznaja kojima se sve više i više 

ulazi u mnoge tajne ovoga dijela živog svijeta. 


Dr. se. Radovan Kranjčev, prof 

200

O PORIJEKLU NAZIVA ŠUMSKOGA DRVEĆA 

Riječ JAVOR u današnjem hrvatskom botaničkom 

nazivlju normativni je naziv za vrste roda ACER. (Ilustrirani 

bilinar. Horvatić, 1954). 

Javor je praslavenska i sveslavenska riječ. Nalazimo 

je u svim slavenskim jezicima: bugarski - javor; 

češki -javor; litvanski - jaworas; poljski - jawor; ruski 

-javor; slovenski-javor... 

Naziv javor potvrđen je u staroj hrvatskoj pisanoj 

gradi već u XVI. stoljeću. Spominje se u raznim rukopisima, 

svim hrvatskim leksikografskim djelima, u 

kasnije objelodanjenim srednjoškolskim botanikama te 

u književnim djelima i narodnim pjesmama. 

"Javor, gen. javora ... sveslav. ipraslav.,... 'naziv za 

različite vrste drveća kao: acer, ornus, platanus, jasen i 

jablan.' Odatle pridjevi na -an: javoran, poimeničen s 

-ik u toponimu Javornik; na -ov: javorov, poimeničen 

na -ina: javorovina 'javorovo drvo'. Deminutiv na -ak: 

javorak ... Augmentativ na -ina: javorina. Kolektiv na 

-je: javorje." (Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga 

jezika. JAZU. Skok, 1971.1:763). 

Naziv javor, javomice prvi se put u pisanim izvorima 

spominje u Roccabonellinu višejezičnom kodeksu 

Liber de simplicibus Benedicti Rinij (Knjiga o ljekovitom 

bilju). Bogoslav Sulek drži da je taj kodeks nastao 

1415. godine i da"... Sve ovo dokazuje dovoljno, daje to 

najstariji, a podjedno i najdragocjeniji rukopis za hrvatski 

imenik bilja." (Jugoslavenski imenik bilja. Sulek, 

1879.: IV). Nazivi javor, javomice se u tom djelu koriste 

kao naziv za plemeniti lovor (Laurus nobilis L.). 

"79. (73) Laurus nobilis - javomice (jauomice), javor 

(jauor) ... Naziv javornice nije poslije nikad više 

potvrđen u hrvatskom biljnom nazivlju, ali da je riječ 

vezana uz hrvatski naziv javor i da prema tomu pripada 

hrvatskom leksiku, to je očito". (Hrvatsko biljno nazivlje: 

analiza hrvatskog biljnog nazivlja u djelu Liber de 

simplicibus Benedicti Rinij. Sugar ef a/., 2002.: 28). 

JAVOR - ACER L. 1753. Acemceae Juss. 1789. 

U sličnom značenju za različite vrste, riječ javor 

zabilježena je u kasnijim hrvatskim leksikografskim 

djelima: Vrančić, 1595. - laurus; Mikalja, 1651. -javor, 

Avib, platanus; Belostenec, 1740. -javor, drevo, 

acer, aceris, acernus, platanus ...; Delia Bella, 1758. - 

di platano, platanus; StuUi, 1806. -javorina - lignum 

plataninum; Jambrešić, 1842. -javorika, laurus. 

Roberto de Visiani, Bogoslav Sulek i Josip 

Pančić odbacuju druga značenja riječi javor, te je 

koriste za dvije vrste roda: javor vaMječ - Acerplatanoides 

L. (Visiani, 1826., Sulek, 1859., Pančić, 1871.) i 

%orsĆdĆaĐor - Acer pseudoplatanuslČ. (Visiani, 1826., 

Šulek, 1859., Pančić, 1871.). 

Sulek, 1859. naziv javor rabi još i za javor klen 

šAcer campestre L.) te tatarski javor šAcer tataricum L. 

subsp. tataricum), a Visiani, 1826. i Pančić, 1871. za 

Visianijev javor šAcer heldreichii subsp. heldreichii 

var. macropterum (Vis.) Pax), tako da se njihove zabi- 

Iježbe i uporaba riječi javor može smatrati pretečom 

današnjega normativnoga naziva roda ACER. 

"Javor, javora, m. Acer, ime nekom drvetu; valja da 

se isprva ovako zvao cijeli rod, ali u naše doba vrijedi 

osobito za dvije vrste: Acer pseudoplatanus L. i Acer 

platanoides L.." (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 

JAZU. 1892. - 1897. IV: 497). 

"Javorište, n. mjesto gdje rastu javori". - U Mikaljinu 

rječniku: javorište, mjesto od javora, 'platanetum'... 

U pravom smislu, javori. "Zeleno javorje" (M aru 1 i ć); 

"Sjencu ti javorje stvaralo do vike" (Ranjina). (ibid.: 

498-499). 

Sve dvojbe u značenju riječi javor otklanja Petar 

Skok: "Značenje 'lovor' nema nikakve veze s ovim 

drvetom, nego je javor - laurus isto što i lavor, lovor, 

samo što j e - / - ispalo j er se identificiralo s romanskim 

članom." (Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika. 

JAZU. Skok, 1971.1: 763). 

Riječ javor u Imeniku drveća i grmlja: latinski, hrvatski, 

engleski, njemački, sa sinonimima, Borzan, 

2001., korištena je kao naziv za rod Acer L. 1753. te 

kao korijen za naziv porodice Aceraceae Juss. 1789. - 

javorovke i za naziv reda Sapindales - javorolike. 

U hrvatskoj pisanoj građi riječ javor javlja se u 

mnogim starim književnim djelima dubrovačke književnosti: 

"Prije će suhjavorugoriprocavtit" (Držić); 

"Kitnijavor, vitajela" (Gunđulić); "Nakoj nijavora 

ni đubka zelena" (Menčetić); "Ni suhajavora ni brijesta 

zelena" (Vetranović); "Jele davne i javori od 

zabitne one pustinje" (Zuzeri). (Rječnik hrvatskoga ili 

srpskoga jezika. JAZU. 1892. - 1897. IV: 497 - 498). 

Riječ javor svoje je mjesto našla i u narodnim pjesmama: 

"Oj javore, moj rođeni brate! puštaj grane do 

zelene trave"; "U livadi pod javorom voda izvire"; "Ja 

ga pođoh potražiti, ter ga nađoh pod javorkom"; "Sedlom 

bije 0 javorje, a kopitom o mramorje"; "Oj javore 

zelenbore! divan ti si rod rodio! na dv'je grane dv'je jabuke." 

(ibid.: 498 - 499). 

201

u narodnim pjesmama riječ javor koristi se i kao 

muško ime: "Javor išetao, djevojke gledao, pak je govorio" 

te u narodnim poslovicama: "A ništa ti dužan bio 

nisam, ni zelenu boru ni javoru", (ibid.: 498 - 499). 

Navest ćemo neka ženska i muška osobna imena u 

kojima se kao korijen koristi riječ javor: Javorika, Javorina, 

Javorinka, Javorka, Javorkica, Javorčica; Javor, 

Javorko ... (Rječnik osobnih imena. Simundić, 1988.: 

156). 

Također riječ javor poslužila je kao korijen za 

mnoštvo prezimena u svim krajevima Lijepe naše: Javorček, 

Javorčić, Javorić, Javomik, Javorović, Javorski, 

Javoršak, Javorščak, Javoršek ... (Leksik prezimena 

Socijalističke Republike Hrvatske. 1976.: 259). 

Duboku ukorijenjenost riječi javor u hrvatsku jezičnu 

baštinu, uz ta značenja, dokazuju i fitotoponimi s 

korijenom javor: Javor, Javorak, Javorek, Javorje, Javomica, 

Javomik, Javorovac, Javorovica ... mjesta u 

Hrvatskoj. (Veliki atlas Hrvatske. 2002.: 401). 

Riječ ACER, eris, n. - javor, grčko - latinskog je 

podrijetla. Kod Rimljana to bijaše naziv za javor. Čini 

se da latinski naziv toga roda potječe od latinskog pridjevka 

acer, cris, ere - oštar, šiljat, zašiljen ... zbog urezanih, 

razdijeljenih ili dlanasto rascijepljenih plojki 

njegovih listova, čiji režnjevi ili liske najčešće završavaju 

šiljastim, šiljavim ili usiljenim vrhom. 

Ivan Rešetar, Đurđevac 

Borzan, Ž., 2001.: Imenik drveća i grmlja: latinski, 

hrvatski, engleski, njemački, sa sinonimima. 

Hrvatske šume, Zagreb. 485 str. 

Horvatić, S., 1954.: Ilustrirani bilinar. Školska 

knjiga, Zagreb. 767 str. 

*******, 1976.: Leksik prezimena Socijalističke Republike 

Hrvatske. Institut za jezik, Zagreb; Nakladni 

zavod Matice hrvatske, Zagreb. 772 str 

Marević, J., 2000.: Latinsko-hrvatski enciklopedijski 

rječnik = Lexicon Latino-Croaticum encyclopaedicum. 

I - II. Marka, Velika Gorica; Matica 

Hrvatska, Zagreb. 3648 str. 

*******, 1880. - 1976.: Rječnik hrvatskoga ili srpskoga 

jezika. I-XXIII. Jugoslavenska akademija 

znanosti i umjetnosti, Zagreb. Dio IV. 1892. - 

1897. 960 str. 

Skok, R, 1971. - 1974.: Etimologijski rječnik hrvatskoga 

ili srpskoga jezika. I - IV. Jugoslavenska 

akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb. 

Knjiga prva. 778 str. 

LITERATURA 

7. Simundić, M., 1988.: Rječnik osobnih imena. Nakladni 

zavod Matice hrvatske, Zagreb. 571 str 

8. Sugar, L, 1990.: Botanički leksikon: latinsko-hrvatski 

i hrvatsko-latinski. Jugoslavenska akademija 

znanosti i umjetnosti; Globus, nakladni zavod, 

Zagreb. 550 str. 

9. Sugar, L,L, Gosti, K.,Hazler-Pilepić, 2002.: 

Hrvatsko biljno nazivlje: analiza hrvatskog biljnog 

nazivlja u djelu Liberde simplicibus Benedicti 

Rinij. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb. 

155 str. 

10. Sulek,B., 1859.: Biljarstvo. Uputa u poznavanje 

bilja. II. dio. U Zagrebu, brzotiskom Karla Albrechta. 

368 str. 

11 Sulek, B., 1879.: Jugoslavenski imenik bilja. JA 

ZU, Zagreb. 564 str 

12 *******, 2002.: Veliki atlas Hrvatske. Mozaik 

knjiga, Zagreb. 479 str. 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA 

40. EFNS 

(Oberwiesenthal, Njemačka, 2. do 8. ožujka 2008.) 

Ovogodišnje jubilarno 40. Europsko šumarsko nordijsko-skijaško 

natjecanje (biatlon) održano je od 2. do 

8. ožujka 2008. god. u Oberwiesenthalu (Saska, Njemačka) 

u partnerstvu sa Saskim državnim šumama. 

Ovo je u 10 proteklih godina bilo 11. sudjelovanje hrvatske 

ekipe na sportsko-stručnom susretu eiffopskih 

šumara. Krenuli smo autobusom Šumarskog fakulteta 

202 

u ponedjeljak 3. ožujka (dan kasnije nego što smo prethodno 

planirali, jer je autobus bio zauzet) iz Zagreba 

za Njemačku preko Gorskog kotara, gdje se priključio 

najveći dio ekipe. U ekipi su ove godine bili: Ana Cmković, 

Tijana Grgurić, Andreja Ribić-Marincel, Ivana 

Mihelčić, Silvana Skender, Alen Abramović, Andrija 

Cmković, Damir Delač (organizator i voda puta), Josip

Dio hrvatske ekipe 

Dundo vić, Josip Grgurić, Franjo Jako vac, Hranislav 

Jako vac, Tomislav Kranjčević, Klaudio Lisac, Slavko 

Matić, Ivan Rački, Mladen Sporer, Denis Stimac, Damir 

Tmski, Neven Vukonić i Siniša Vukonić. 

Oberwiesenthal poznat kao lječilište, nalazi se u južnom 

dijelu Saske (na 914 m nm., grad na najvećoj nm. u 

Njemačkoj) uz granicu s Češkom Republikom, jedan je 

od poznatijih zimsko-sportskih centara u Njemačkoj, no 

i ljeti je to vrlo interesantno područje za šetnje, nordijsko 

rolanje, vožnje biciklom i dr.). Osim zdrave klime, 

raspolaže sa 75 km skijaških staza za alpsko skijanje i 

oko 60 km staza za nordijsko skijanje (skijaško trčanje) 

na 10 skijališta. Tu je najstarija skijaška žičara u Njemačkoj 

(1924. god.) a skijaški klub Oberwiesenthal koji 

potiče razvoj skijaškog sporta osnovan je 1. 12. 1906. 

god. Već više od 100 god. stara uskotračna željeznica 

tzv. Bimmelbahn (zvoneća željeznica) vozi između 

Oberwisenthala i Cranzahla 17,3 km dugom prugom romantičnim 

dolinama Shema i Pohla. 

Ukratko donosimo nekoliko podataka o šumama i 

šumarstvu Saske. Površina šuma je 510 763 ha (27,7 %) 

što je ispod prosjeka Njemačke koji iznosi 30,1 %. Drvna 

zaliha je 126 mil. mČ, a prirast 9 mČ/ha od kojega se 

godišnje siječe oko 5 mČ/ha. Po vrstama drveća 41 % su 

smrekove šume, 27 % borove, 8 % meke bjelogorične, 

7 % hrastove, 5 % mješovite borove i bjelogorične, 3 % 

bukove, 6 % ostale bjelogorične i 3 % ostale cmogorične 

šume. Prema vlasništvu 38 % su državne, 6 % savezne, 

8 % komunalne 2 % crkvene , 40 % privatne i 6 

% šume ostalih vlasnika. Oko 47 % saskih šuma ima 

PEFC certifikat. U siječnju 2007. god. od vjetroloma 

Kyrill porušeno je oko 1,8 mil. mČ drva, od čega čak 629 

000 mČ u nedržavnim šumama, što je ocijenjeno kao najveća 

šteta od vjetroloma u posljednjih 50 godina. 

Državno poduzeće Saske državne 

šume osnovano je 1.1. 2006. 

god., sa sjedištem u Graupa kod 

Dresdena, glavnog grada Saske. 

Osim Direkcije ima 15 šumskih 

uprava uključivši i ured Nacinalnog 

parka Saska Švicarska te 47 

šumarija. Od 223 šumska revira 

gospodari na 125 revira (prosječne 

površine 1 500 ha) saskih državnih 

šuma, a u 98 revira (prosječne površine 

oko 3 000 ha) savjetuje privatne, 

crkvene i komunalne šumovlasnike 

(nedržvnih šumovlasnika 

je oko 75 000, a od toga je preko 

50 % njih s površinom ispod 1 ha). 

Tako je primjerice tijekom 2007. 

god savjetovano oko 25 000 privatnih 

šumovlasnika. Saske državne 

šume posjeku oko 1 mil. mČ godišnje, 

koristeći dijelom vlastitu radnu 

snagu, a dijelom privatne poduzetnike. Kupci su pilane 

- obiteljske tvrtke, velike tvornice celuloze i građanstvo. 

Kako dominiraju smrekove i borove kulture, šumarska 

struka započela je s uzgojnim mjerama radi 

promjene strukture šume u prirodi bliske, ekološki stabilne 

i gospodarski rentabilne šume. Tijekom 2007. 

god. je sjetvom i sadnjom pošumljeno 1 102 ha različitim 

vrstama drveća, kao što su hrast kitnjak, hrast lužnjak, 

grab, obična bukva, lipa i duglazija, čime se teži 

monokulture pretvoriti u stabilne mješovite šumske sastojine. 

Sasko šumarstvo je u istoj godini interveniralo 

s 11,1 mil. € u uzgajanje šuma i sanaciju šumskih šteta, 

a na 5 017 ha šuma u srednjegorskom području izvršeno 

je kalcificiranje. Šumarstvo i drvna industrija 

osiguravaju oko 22 000 radnih mjesta, ponajprije u ruralnom 

području, od toga 10 % u saskim državnim šumama. 

Oko 90 % prihoda ostvaruje se iz prodaje drva 

(70 mil. €, a godišnji promet drvne industrije, papira i trgovine 

drvom je oko 2 milijarde €. Prema istrživanju 

Saveznog instituta za šumarstvo i drvnu industriju utvrđeno 

je 1996. god. da OKFŠ iznose 30 €/ha godišnje. U 

nekoliko šumskih kuća organizirana je škola u prirodi za 

grupe djece raznih uzrasta od vrtića do škola, a 828 km 

uređenih šetnica i biciklističkih staza omogućava aktivan 

odmor za građanstvo. 

Prethodno navedene podatke i šire prikaze, sudionici 

su mogli dobiti iz priloženih materijala pri dolasku te 

kroz organizirana predavanja i stručno-turističke ekskurzije, 

što je sastavni dio programa ovih druženja europskih 

šumara. Tako smo primjerice u večernjim satima 

5. ožujka nazočili vrlo interesantnom predavanju i 

raspravi na temu šuma i šport, gdje je gost bio bivši svijetski 

prvak, poznati skakač na skijama Jens Weissflog. 

Prema programu predviđeni dani za ekskurzije bili su 

203

ponedjeljak 3. i četvrtak 6. ožujka, no kako je naša ekipa 

u ponedjeljak iz organizacijskih razloga tek krenula na 

put, za ekskurzije je ostao četvrtak. Od ekskurzija ponuđeno 

ih je 8. Prva na temu šumskih šteta - obilazak skijaškim 

stazama i šetnicama kroz različite šumske sastojine 

čije su krošnje oštećene emisijama zagađivača. 

Druga, s temom gospodarenja gradskim šumama Annaberga 

i važnost komunalne šume kroz njenu općekorisnu 

funkciju (autobusom oko 20 km do centra Annaberga). 

Treća, na temu uzgajanja šuma - gospodarenje starim 

sastojinama oštećenih krošanja od emisija; ostataci 

autohtonih brdskih mješovitih šuma; pretvorba smrekovih 

monokultura u mješovite sastojine; najveća cjelovita 

bukova sastojina u Ezgebirge; posjet rudniku urana i kositra 

- bivši Wismut. Četvrta, na teme odnosi s javnošću, 

šumska pedagogija, školovanje radnika (autobusom 

oko 40 km i pješice oko 4 km) - saniranje šteta od 

orkanskog vjetra Kyrill u reviru Condraswiese; predstavljanje 

šumske kuće u istom reviru, njeni zadaci, pogon, 

troškovi, smještaj i mogućnosti zaposlenja; odnosi 

s javnošću; izobrazba radnika u Upravi šuma. Peta, na 

temu šuma i voda (autobusom oko 40 km); značenje 

šume za pitku vodu i zaštitna uloga šume od erozije i visokih 

voda; dolinska brana i spremnik pitke vode za 

grad Annaberg. Šesta, posjet Češkoj Repubhci - Khnovec, 

uzgojne mjere u češkom dijelu gorja Erzgebirge na 

sanaciji klasičnih oštećenja u krošnjama stabala od emisija. 

Sedma, također u Češku, predstavljanje Češke 

uprave šuma; gospodarenje češkim državnim i komunalnim 

šumama na primjerima u više šumskih predjela; 

posjet Karlovym Varyma. Većina članova naše ekipe 

odabrala je uprava ekskurziju u Karlove Vary. Za manji 

dio ekipe najinteresantnija je bila osma ekskurzija u veliku 

pilanu Klausner Friesau i Tvornicu celuloze Stendal 

u Blankonsteinu, o čemu ćemo nešto više reći. Velika 

pilana Klausner Holz Thiiringl u Friesau, izgrađena 

1992. god., sa 500 zaposlenika, jedna je od pet pilana 

Klausner grupe u Njemačkoj i nalazi se u središtu najbogatijeg 

područja cmogoričnim šumama Europe. Sirovinska 

baza su pilanski trupci promjera 12-60 cm bez 

kore i dužine 2 m na više (75 % smreke i 25 % bora) u 

radiusu 100 km zračne linije s područja Njemačke i Češke. 

Cijene smrekovih trupaca za klasu lb su 58, klasu 2a 

65, klasu 2a + 75, a za klasu 4 (bez kvrga za stolariju) 

100 €/mČ, dok su za bor za iste klase nešto niže osim za 

klasu 4 (50, 57,5, 65, i 100 €/mČ). Kapacitet pilane je 

preko 2,2 mil. mČ godišnje, a radi se u tri smjene i 

dnevno se otkora i prepili oko 7 000 mČ (500 kamiona) 

trupaca. Tjedna zaliha otkoranih trupaca je 60 000 mČ. 

Oko 30-40 % prodaje se kao sirova grada, no Klusner 

proizvodi i ohoblanu gradu (kapacitet blanjalice je preko 

0,8 mil. mČ godišnje) standardnih sortimenata. Kako 

potražnja za ohoblanim drvom raste, uz dvije planira se 

izgradnja i treće profilne linije. Oko 85 % proizvoda ide 

u izvoz, ponajprije na tržišta SAD-a, Velike Britanije, 

dalekog istoka (Indija i Kina), u novije vrijeme i Južnu 

Afriku. Ostatak nastao u proizvodnji (sjecka, piljevina) 

prodaje se industriji celuloze, peleta i šperploča, a kora 

se koristi za proizvodnju eletrične (18 MW) i toplinske 

energije (50 MW) u vlastitoj termo-elektrani. 

Tvornica celuloze Stendal modemom tehnologijom 

(u koju je njemačko-kanadski kapital investirao oko 400 

mil. €), prihvatljivom za okoliš, preradi 1,7 mil. mČ 

smrekovog i borovog drva, od čega je 2/3 iz prethodno 

spomenutog otpada i drvnih ostataka, a 1/3 je industrijsko 

drvo iz šuma. Cijena toga drva fco. cesta iz certificiranih 

šuma u Njemačkoj je 40Č8 €/mČ. Sa 480 zaposlenih 

tvornica proizvede 310 000 tona celuloze (ukupna 

prozvodnja Mercer Group kojoj pripada ova tvornice 

je 1,3 mil. mČ godišnje, sto je 20 % njemačkih potreba). 

Dnevno se na europsko tržište otprema oko 1,5 mil. tona 

celuloze. Energija za proizvodni proces dobiva se iz 

biomase (osim za vapnaru i transport), 42-48 MW struje, 

od čega se koristi 28 MW za vlastite potrebe, a ostatak 

se prodaje u otvorenu električnu mrežu. Upravo razvijajući 

nove tvrtke uz pilanu, iz ostataka drva u ovom 

drvnom klasteru otvoreno je preko 1 200 novih radnih 

mjesta. 

Natjecateljski dio programa odvijao se 4. ožujka, kada 

je održan službeni trening uz upoznavanje sa stazom 

i probno gađanje te u popodnevnim satima sastanak 

voda ekipa, 5. ožujka pojedinačno natjecanje (biatlon) 

klasičnim i poslijepodne slobodnim načinom skijaškog 

trčanja te 7. ožujka štafetna natjecanja i proglašenje rezultata 

natjecanja. Cjelokupni program završio je sjednicom 

Komiteta EFNS-a i zajedničkom večerom gotovo 

1 500 sudionika ovoga jubilarnog susreta (iz Austrije, 

Belgije, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Češke, Estonije, 

Finske, Francuske, Hrvatske, Italije, Letonije, Mađarske, 

Nizozemske, Norveške, Njemačke, Poljske, 

Slovačke, Slovenije, Švedske i Švicarske). 

S rezultatima naše ekipe i ove godine možemo biti 

zadovoljni, posebice ako se prisjetimo kakvi su kod 

nas bili snježni uvjeti i mogućnosti za pripreme. Navodimo 

rezultate po starosnim kategorijama stavljajući u 

zagrade broj natjecatelja koji su startali u odnosnoj kategoriji 

i stigli na cilj, jer je bilo odustajanja, pa i diskvalifikacija, 

kao što je to u svakom natjecanju. U ženskom 

dijelu ekipe pojedinačno klasičnim stilom u starosnoj 

kategoriji 21-30 god. Ivana Mihelčić osvojila je 

5., a Andreja Ribić-Marincel 19. mjesto (24), u starosnoj 

kategoriji 31-40 god. Ana Cmković 9., a Silvana 

Skender 17. mjesto (35) i u starosnoj kategoriji 41-50 

god. Tijana Grgurić 29. mjesto (41). U muškom dijelu 

ekipe pojedinačno klasičnim stilom, u starosnoj kategoriji 

21-30 god. Ivan Rački bio je 25. (38), u starosnoj 

kategoriji 31-40 god. Alen Abramović 10., a Tomislav 

Kranjčević 51. (84), u starosnoj kategoriji 41-50 god. 

Franjo Jakovac 13., Denis Stimac 65., Andrija Cmković 

66., a Neven Vukonić 92. (162) i u starosnoj kategoriji 

61-70 god. Hranislav Jakovac 69. (82). Pojedi- 

204

Kroz tunel ispod mosta natjecatelji su sukladno startnoj listi 

dolazili na start 

Na proglašenju rezultata - na pobjedničkom postolju prva sdesna 

Ivana Mihelčić (5. mjesto) 

Muška štafeta Hrvatske 1; slijeva: Alen Abramović, Mladen 

Sporer, Siniša Vukonić, Franjo Jakovac 

Ženska štafeta Hrvatske 1; slijeva: Silvana Skender, Ana Cmković, 

Ivana Mihelčić 

načno slobodnim stilom, u starosnoj kategoriji 31-40 

god. Siniša Vukonić bio je 17., a Klaudio Lisac 35. 

(52) i u starosnoj kategoriji 41-50 god. Mladen Sporer 

zauzeo je 25. mjesto (85). U petak 7. ožujka startalo je 

42 ženske (3x5 km) i 130 muških (4 x 10 km) štafeta. 

Naša ženska štafeta Hrvatska 1 u sastavu: Ana Cmković, 

Silvana Skender i Ivana Mihelčić osvojila je 19. 

mjesto, a prijavljena štafeta Hrvatska/Slovenija u kojoj 

su trebale trčati Andreja Ribić-Marincel i Tijana Grgu- 

rić nije startala zbog odustajanja slovenske takmičarke. 

Muška štafeta Hrvatska 1 u sastavu: Alen Abramović, 

Franjo Jakovac, Siniša Vukonić i Mladen Sporer 

zauzela je 12. mjesto. Hrvatska 2 u sastavu: Denis Stimac, 

Tomislav Kranjčević, Andrija Cmković i Klaudio 

Lisac 68. mjesto i Hrvatska 3 u sastavu: Damir Tmski, 

Hranislav Jakovac, Ivan Rački i Neven Vukonić 106. 

mjesto. Nakon završetka štafetnih natjecanja i proglašenja 

rezultata u pojedinačnom i štafetnom natjecanju, 

istoga dana u 15 sati održana je sjednica Komiteta 

EFNS, kojoj su nazočili Hranislav Jakovac, kao članpredstavnik 

Hrvatske u tom Komitetu i Josip Dundović. 

Dnevni red sadržavao je 12 točaka, od prihvaćanja 

protokola sa prošlogodišnjeg EFNS-a u Bmssonu (Italija), 

izvješća predsjednika EFNS dr. se Rudi Kynasta 

0 radu između dvije sjednice, blagajničkog izvješća, 

izvjeća Nadzomog odbora, prijedloga izmjene i dopune 

Statuta, prijedloga novog znaka, poboljšanja Web 

stranica EFNS-a i njegovih članica, zatim izvješća 

predstavnika Slovačke kao sljedećeg domaćina 41. 

205

EFNS 2009. god. (Donovaly 8. do 15. veljače 2009.) i 

izvješće člana Predsjedništva EFNS-a zaduženog da 

prati njihov stupanj pripremljenosti, potom izvješće 

predstavnika Austrije, domaćina 42. EFNS (Ramsau 

2010. god.) i predstavnika Švedske, domaćina 43. 

EFNS (Östersund 2011. god.) i naposljetku utvrđivanje 

ozbiljnih kandidata za domaćina 44. EFNS 2012. god. 

Kako je H. Jakovac nakon konzultacije u HŠD-u i resornom 

Ministarstvu, na prošloj sjednici 2007. god. u Italiji 

predložio Hrvatsku kao potencijalnog domaćina, to je 

nakon potpore HŠD-a i iz novog Ministarstva regionalnog 

razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, predložio 

i predstavio Hrvatsku kao domaćina 44. EFNS 

2012. god., što će trebati potvrditi na sljedećem sastanku 

Komiteta u Slovačkoj. Uz Hrvatsku, koja je prva na 

listi, kandidati su Njemačka (država Baden-Württenberg) 

i Norveška, no ako mi potvrdimo svoju kandidaturu 

(siguran domaćin mora se znati 3 godine unaprijed), 

po reagiranju predstavnika članica i podrške koju smo 

dobili nakon predstavljanja Hrvatske, mi sigurno dobivamo 

to domaćinstvo, jer Njemačka je već najavila da 

se odriče kandidature u korist Hrvatske, a glede Norveške 

očito članice EFNS-a nisu spremne dvije godine 

za redom putovati daleko na sjever Europe. Mislimo da 

je ovo prilika dovesti veliki broj šumarskih stručnjaka u 

Hrvatsku i kroz stručno-sportsko druženje predstaviti 

hrvatske šume i šumarstvo te dio kulturnih i turističkih 

znamenitosti i potencijala Hrvatske. Naravno to je i 

trošak, ali i prihod, jer svaka ekipa plaća svoje troškove 

od putovanja, smještaja, ekskurzija, lokalnog prijevoza, 

osiguranja do startnina i zajedničke večere, ne računajući 

ono što će gotovo 2 000 sudionika potrošiti mimo 

obveznih troškova. O promidžbi Hrvatske i eventualnoj 

budućoj turističkoj destinaciji dijela sudionika, njihovih 

obitelji i prijatelja, posebice onih koji će biti prvi puta u 

Hrvatskoj, možemo vjerujem optimistički nagađati. Sigurni 

smo, da uz potporu resornog Ministarstva, Hrvatskih 

šuma d.o.o., HŠD-a, kao pokretača ove aktivnosti, 

te već dogovorenu potporu hrvatske vojske i lokalne zajednice, 

možemo biti dobri i uspješni domaćini 44. 

EFNS 2012. god. 

Nakon zajedničke večere i druženja uz glazbu te 

primopredaje zastave EFNS-a između ovogodišnjeg i 

budućeg domaćina, idućeg jutra sudionici jubilarnog 

40. EFNS otputovali su svojim kućama s doviđenja u 

Slovačkoj. 

H. Jakovac i J. Dundović 

ZAPISNIK 

1. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a, 

održane 3. travnja 2008. god. u prostorijama UŠP Gospić 

206 

Nazočni: Dalibor Bakran, dipl. ing., Davor Beljan, 

dipl. ing., mr. sc. Miroslav Brnica, Davor Butorac, dipl. 

ing., Dragica Žaja, dipl. ing. (umjesto mr. sc. Zorana 

Đurđevića), Dubravko Hodak, dipl. ing., Hranislav 

Jakovac, dipl. ing., mr. sc. Petar Jurjević, Veljko Hajdin, 

dipl. ing. (umjesto mr. sc. J. Malnara), Ivan Matasin, 

dipl. ing., Arijana Taler, dipl. ing. (umjesto Vlatka 

Petrovića, dipl. ing.), Dragomir Pfeifer, dipl. ing., 

Krunoslav Szabo, dipl. ing., Branko Trifunović, dipl. 

ing., Oliver Vlainić, dipl. ing., Zdravko Vukelić, dipl. 

ing., Damir Delač, dipl. ing., Biserka Marković, dipl. 

oec., mr. sc. Josip Dundović, dr. sc. Vlado Topić, Ilija 

Gregurević, dipl. ing., mr. sc. Josip Maradin. 

Sastanku je nazočio državni tajnik Ministarstva regionalnog 

razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva 

Herman Sušnik, dipl. ing. i voditelj UŠP Gospić Damir 

Čanić, dipl. ing. 

Ispričani: dr. sc. Miroslav Benko, Čedomir Križmanić, 

dipl. ing., dr. sc. Josip Margaletić, Dražen Štrković, 

dipl. ing. 

Predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević pozdravio 

je državnog tajnika Sušnika, dipl. ing., domaćina voditelja 

UŠP Gospić Damira Čanića, dipl. ing. i sve nazočne, 

zahvalio se na odazivu i utvrdio kvorum. 

Predložio je sljedeći, 

D n e vni red: 

1. Ovjerovljenje Zapisnika 3. sjednice Upravnog odbora 

HŠD-a. 

2 Obavijesti. 

3. Aktualna problematika. 

4. Prihvaćanje izvješća o radu i poslovanju HŠD-a u 

2007. god. 

a) Izvješće o radu i izvršenju financijskoga plana 

za 2007. god. 

b) Izvješće Povjerenstva za popis imovine i potraživanja 

na dan 31. 12. 2007. god. 

c) Izvješće o radu u 2007. i plan z 

Sekcije za biomasu. 

d) Šumarski list i ostale publikacije. 

e) Izvješće Nadzornog odbora. 

f) Rasprava po izvješćima i zaključci. 

2008. godinu 

5. Izvršenje programa rada i pripreme za 112. redovitu 

skupštinu HŠD-a. 

6. Pitanja i prijedlozi. 

Predloženi dnevni red jednoglasno je usvojen.

Ad 1. Na Zapisnik 3. sjednice Upravnog odbora 

HŠD-a koji je objavljen u Šumarskom listu 11–12/2007. 

nije nitko dao primjedbu. 

Ad 2. 

Pod ovom točkom dnevnoga reda, predsjednik 

• 

HŠD-a mr. sc. P. Jurjević zamolio je državnog tajnika 

Hermana Sušnika, dipl. ing., da predstavi novoformirano 

Ministarstvo regionalnoga razvitka, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva. 

Državni tajnik naglasio je da se ustanovljenjem Ministarstva 

regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga 

gospodarstva, šumarstvo prvi puta odvojilo od 

poljoprivrede. To je dobro za šumarstvo općenito, 

jer se zbog učestalih problema u poljoprivredi, često 

šumarstvo stavljalo u drugi plan. Strateški cilj je 

priključiti istom ministarstvu Upravu za zaštitu prirode, 

koja se sada nalazi u ministarstvu Kulture. 

Kabinet ministra nalazi se u Babunićevoj 121, dok 

se ostale službe nalaze na još dvije lokacije, što 

predstavlja značajan problem u radu. Plan je da se u 

bližoj budućnosti većina ministarstava smjesti na 

jednoj lokaciji. Ministarstvo čini 10 Uprava, od koje 

su četiri preuzete iz bivšega Ministarstva mora i 

turizma. Ukupno je zaposleno oko 500 djelatnika, i 

kao što je to uvijek kod početnog ustroja, krenulo se 

od izrade pečata pa nadalje. Upravo je u tijeku izrada 

sistematizacije. Procjena je da samo u Upravi za 

šumarstvo treba popuniti dvadesetak radnih mjesta, 

za koja će uskoro biti raspisan natječaj. Naglasio je 

problem kako se iskusni ljudi iz sustava Hrvatskih 

šuma d. o. o., ili drugih šumarskih institucija, teško 

odlučuju za rad u Ministarstvu. Što se tiče Hrvatske 

komore inžinjera šumarstva i drvne tehnologije, u 

tijeku je izrada pravilnika za licenciranje. Do sada 

je izdano preko 200 licenci ovlaštenih inženjera, i 

nada se kako će to pospješiti otvaranje privatnih 

tvrtki za pružanje usluga na području šumarstva i 

potaknuti nova zapošljavanja. Osvrnuo se na problem 

hiperprodukcije kadrova, posebno u srednješkolskom 

sustavu obrazovanja. Najavio je i podržao 

okrugli stol u organizaciji HŠD-a o strukturnim 

promjenama i prilagodbama Hrvatskih šuma d. o. o. 

potrebama suvremenoga šumarstva. Poziva šumarsku 

struku na suradnju pri svim procesima vezanim 

za šumarstvo. 

Mr. sc Jurjević zahvalio mu se na izlaganju, iskazao 

spremnost HŠD-a na aktivno uključivanje u sve 

aktivnosti vezane za šumarsku struku, te pozvao na 

uvažavanje stavova HŠD-a koje svojim članstvom 

objedinjuje cjelokupnu hrvatsku šumarsku struku. 

Kako bi čestitali ministru Regionalnog razvoja, šumarstva 

i vodnog gospodarstva na imenovanju i 

upoznali ga s dosadašnjim radom, kao i planiranim 

aktivnostima HŠD-a, zatražen je prijem kod resornog 

ministra Petra Čobankovića, dipl. ing. 

Pomoćnik ministra prof. dr. sc. Ivica Grbac izložio 

• 

• 

• 

• 

je aktivnosti resornog ministarstva na međudržavnoj 

suradnji i politici na polju šumarstva i drvne 

tehnologije. Hrvatska je tu prisutna na svim poljima 

od međunarodnih simpozija do ministarskih konferencija. 

Kao izuzetan uspjeh hrvatskih šumara istaknuo 

je sudjelovanje na Forumu o šumama Ujedinjenih 

naroda 2007. godine u New Yorku, i proglašenje 

2011. godine Međunarodnom godinom šuma, 

na prijedlog hrvatskih delegata. Isto tako istaknuo 

je sudjelovanje na InnovaWood-u, kao najvažniji 

europski znanstveni događaj u domeni transfera 

znanja u području šumarstva, drvne industrije i 

njima relevantnih industrija. 

Kao značajnu aktivnost šumarske i drvnotehnološke 

struke u 2007. godini istaknuo je organiziranje sajma 

namještaja AMBIENTA, čiji pokrovitelj je i HŠD. 

Hrvatska ekipa je 8. i 9. veljače nastupila na tradicio- 

nalnom Alpe-Adria natjecanju skijaša biatlonaca 

Slovenije, Austrije, Italije i Hrvatske, koje se ove godine 

održalo na Pokljuki u Sloveniji. Više o tom natjecanju 

napisano je u ŠL 1–2/2008. 

Kao i svake godine HŠD je organiziralo ekipu hrvat- 

skih šumara za nastup na skijaškom prvenstvu šumara 

Europe – EFNS, koje se ove godine od 2. do 9. 

ožujka, održalo u Oberwiesenthalu u Njemačkoj. Na 

ovogodišnjem 40. EFNS natjecanju potvrđena je 

službena kandidatura Hrvatske za kao domaćina 

2012. godine. Ovo je izuzetna počast za hrvatske šumare, 

ali i obiman zadatak, koji zahtijeva niz pripremnih 

aktivnosti. Dovršenje izgradnje biatlonskog 

centra Zagmajna u Mrkoplju, organiziranje stručnih 

ekskurzija i ugostiteljskog smještaja preko 1500 sudionika. 

Ovo je izvrsna prilika za promidžbu, kako 

hrvatskoga šumarstva, tako i cjelokupne turističke 

ponude, jer nikada do sada u Hrvatskoj nije organiziran 

šumarski skup ovakvoga obima. Ovaj obiman 

zadatak moguće je ispuniti samo uz suradnju Županije, 

lokalne samouprave, Hrvatskih šuma d.o.o. i 

naravno resornog Ministarstva, preko kojega ćemo 

zatražiti pokroviteljstvo Vlade. Kako sve troškove 

smještaja i prehrane, startnina i stručnih ekskurzija 

snose sami sudionici, moguće je ostvariti i povoljan 

financijski učinak. U tijeku je formiranje Organizacijskog 

i Počasnog odbora za ovo natjecanje. Posebno 

izvješće o ovogodišnjem EFNS natjecanju možete 

pročitati o ovom broju ŠL. 

HŠD je poslalo prijavu na Natječaj Ministarstva po- 

ljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za dodjelu 

financijske potpore organizatorima gospodarskih 

manifestacija, sajmova i znanstvenih skupova iz područja 

djelokruga odnosnog Ministarstva u 2008. 

godini. Poslani su obrasci za subvencije znanstvenog 

207 

skupa 3. Hrvatski dani biomase regija (60.000,00 kn)

i obilježavanja 100. godišnjice šumskog rasadnika 

Crikvenica (40.000,00 kn). 

U tijeku su radovi na uređenju Šumarskoga doma. 

Dovršena je obnova pročelja dvorišnoga dijela zgrade 

i kanalizacije u parteru. Slijedi popločenje dvorišta 

s postavljanjem rasvjete i hortikulturno uređenje. 

Svi radovi bit će dovršeni tijekom svibnja. 

U skladu s protupožarnim propisima izvršeno je ispitivanje 

napona elektroinstalacija zgrade Šumarskoga 

doma, na dijelu kojega koriste H. šume d.o.o. 

i HŠD, putem ovlaštene tvrtke Tehnokont Zagreb. 

Na dijelu zgrade koji koristi Institut za međunarodne 

odnose, isti je obavio ispitivanje preko drugog 

ovlaštenog izvođača. Pronađeni su nedostaci na 

elektroinstalacijama u dijelovima I i II etaže zgrade, 

koji će se u dogovoru s Hrvatskim šumama u najskorije 

vrijeme otkloniti. 

Radovi na digitalizaciji Šumarskoga lista su u tijeku 

i do sada je obrađeno 777 od ukupno 1020 svezaka. 

U skladu s odlukom i zaključcima 3. sjednice Upravnog 

i Nadzornog odbora HŠD održane u lovačkoj 

kući Kunjevci UŠP Vinkovci, zamijenjen je stari 

automobil novim. Nabavljena je i nova kancelarijska 

oprema za potrebe digitalizacije Šumarskoga lista 

(skener, digitalni fotoaparat). U Velikoj dvorani 

montirana su postolja za zastave i oznake na ulazu, 

dok su u podrumskom prostoru na prozore postavljeni 

vitraji s lovačkim motivima. 

U tijeku su pripreme simpozija kojim će se obilježiti 

100 godišnjica osnutka rasadnika u Crikvenici. 

Simpozij će će se održati krajem listopada na području 

UŠP Senj. 

Bjelovarski ogranak HŠD-a raspisao je natječaj za 

već tradicionalni salon fotografija “Šuma okom 

šumara”. 

O najnovijim događanjima u Hrvatskoj komori inženjera 

šumarstva i drvne tehnologije izvijestio je 

dopredsjednik HŠD-a Oliver Vlainić, dipl. ing. 

Od kada je započeo postupak licenciranja, sukladno 

Pravilniku čija je primjena određena s 1. listopada 

2007. godine, Povjerenstvo za licenciranje održalo je 

7 sjednica, na kojima je razmatrano ukupno 226 zahtjeva. 

Utvrđeno je da je uvjetima za izdavanje licencije 

za izvođenje šumarskih radova udovoljilo 211 

podnositelja zahtjeva. Neki zahtjevi su razmatrani 

više puta, nakon dopuna i zahtjeva za proširenjem 

licence. Posljednja (sedma) sjednica održana je nakon 

izmjena i dopuna Pravilnika o vrsti šumarskih radova, 

koji je stupio na snagu 10. ožujka 2008. godine, 

a čije se izmjene odnose na povećanje limita na temelju 

zaposlenoga tehničara (s 5.000 m3 na 8.000 m3) 

i posebno zanimljive u “građevinskom” dijelu (izgradnja 

i održavanje šumske infrastrukture); 

Dana 4. ožujka 2008. istekao je rok za korištenje 

prava upisa u Komoru i stjecanja naziva “ovlašteni 

inženjer” na temelju članka 43. Zakona o HKIŠDT. 

Trenutno je u Komoru upisano ukupno 520 inženjera 

šumarstva i 44 inženjera drvne tehnologije. Još je 

oko 200 zahtjeva za upis koji “čekaju” sjednice Odbora 

s obzirom da su primljeni pred kraj navedenoga 

roka; 

Dana 31. ožujka 2008. godine održan je pred ispitnim 

povjerenstvom koje je imenovalo Vijeće Komore, 

prvi ispitni rok, i to za stručni smjer ovlašteni 

inženjer šumarstva za lovstvo. Ispitu su pristupila 3 

pristupnika, koji udovoljavaju uvjetima propisanim 

Zakonom o HKIŠDT te Pravilniku o sadržaju i načinu 

polaganja stručnih ispita za ovlaštene inženjere 

šumarstva i drvne tehnologije (NN 74/07), 

Trenutno polaganje stručnih ispita čeka još 19 pristupnika, 

od čega je 17 za stručni smjer ovlašteni 

inženjer šumarstva. Termin održavanja ispita se dogovora; 

27. veljače 2008. godine održane su sjednice Nadzornoga 

odbora Komore i Skupštine Komore. Usvojen 

je završni račun Komore za 2007. godinu, proračun 

Komore za 2008. godinu te temeljni program rada. 

Naglasak je na početku provođenja stručnoga usavršavanja, 

pokretanju web stranice Komore te sudjelovanju 

u donošenju zakonskih i podzakonskih akata 

iz područja šumarstva, lovstva i drvne tehnologije. 

Vijeće Komore imenovalo je članove Povjerenstva 

za stručno usavršavanje (5 članova) koji su održali 

prvu sjednicu, izrađen je (pred usvajanjem) Poslovnik 

o radu ovoga povjerenstva te Nacrt Pravilnika o 

stručnom usavršavanju. Zadatak ovoga povjerenstva 

je ustrojavanje i praćenje stručnoga usavršavanja 

ovlaštenih inženjera, organizacija i izrada programa 

usavršavanja u kalendarskoj godini te verifikacija 

ponuđenih programa nakon izrađenih i na terene poslanih 

300-tinjak pečata ovlaštenih inženjera. Slijedi 

revizija i pregled ostalih, s obzirom da je uvjet plaćena 

članarina za 2007. godinu, a privodi se kraju posao 

oko izrade iskaznica ovlaštenih inženjera. 

Ad 3. 

Voditeljica financija HŠD-a Biserka Marković, dipl. 

oec., izvijestila je skup o zakonskim promjenama u 

financijskom poslovanju građanskih udruga. 

Nova Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija 

primjenjuje se od 1. 1. 2008. Za samo poslovanje 

pravila su ista – i dalje vrijede sve zakonske 

odredbe kojima je i do sada regulirano poslovanje 

neprofitnih organizacija. Razlika je u računovodstvenom 

dijelu. Ukida se primjena dosadašnjeg modificiranog 

novčanog načela koje je dozvoljavalo 

priznavanje prihoda i rashoda s pomakom od 20 dana 

od završetka obračunskog razdoblja, što znači da 

208

• 

će prihodi i rashodi teretiti razdoblje na koje se 

stvarno odnose. Ukida se i primjena fondovskog računovodstva, 

prema čijim smo odredbama bili u 

obvezi pratiti svaku djelatnost kroz posebni fond – 

posebno se to odnosilo na stanje imovine koje smo 

pratili kroz fond kapitalnih projekata. 

Novost je i to što će od sada poslovanje udruga pratiti 

Ministarstvo financija. Naime uz obavezu predaje 

izvještaja o poslovanju Državnom uredu za reviziju, 

izvještaje smo putem za to ovlaštenih institucija, 

dužni dostavljati i Ministarstvu financija. 

Velika promjena učinjena je u računskom (kontnom) 

planu. Razrada kontnog plana je takva da će 

biti prepoznatljiviji izvori prihoda iz kojih se financira 

Društvo – razlučene su članarine od naknada, a 

i donacije su razvrstane prema vrsti donatora. 

Kako će članarine kao prihod biti evidentirane na 

jednom kontu, pa time i podložne analizi, potrebno je 

uskladiti visinu iznosa članarine u Društvu. Naime, 

prema odredbama Zakona o PDV članskim doprinosom 

(članarinom) kao neoporezivom naknadom 

smatraju se samo oni doprinosi članova koji se utvrđuju 

po određenom kriteriju jednako za sve članove. 

Kriterij za utvrđivanje članarine ne mora biti nužno 

isti za sve članove udruge, ali kriteriji moraju biti 

definirani i prepoznatljivi. 

Odlučeno je da svaki ogranak predloži visinu članarine 

na temelju koje bi se utvrdio jedinstveni iznos 

članarine za cijelo HŠD. 

Predloženo je da se obavi korekcija cjenika iznaj- 

mljivanja dvorana za sastanke od prosinca 1996. i 

travnja 2003. godine, i to Velike i Male dvorane u 

prizemnom dijelu i sale u podrumskom dijelu zgrade 

HŠD-a. 

Hrvatske šume d. o. o. Ostali korisnici 

Velika dvorana 400,00 kuna 500,00 kuna 

Mala dvorana 200,00 kuna 300,00 kuna 

Podrumska sala 600,00 kuna 1000,00 kuna 

Ukoliko Veliku salu koristi više od 30 ljudi, cijena 

za Hrvatske šume d.o.o. iznosi 1500,00 kuna, a za 

ostale korisnike 2000,00 kuna. 

Cijene su iskazane bez PDV-a. 

Prijedlog je jednoglasno usvojen. 

Pristigla je zamolba od Hrvatskih šuma d. o. o., koje 

• 

su instalirale novu telefonsku centralu u zgradi Šumarskoga 

doma, za sudjelovanje u dijelu troškova. 

Dio troška koji bi se odnosio na HŠD vezan je za 

nabavu i montažu razvodnog ormarića (oko 6o-tak 

tisuća kuna s PDV-om ). Kako telefonsku centralu 

koristi i HŠD, dogovoreno je da pristanemo na ovaj 

trošak, uz potpisivanje sporazuma kojim bi se reguliralo 

da nakon mogućeg iseljenja Hrvatskih šuma 

d.o.o. iz zgrade Šumarskoga doma, centrala ostane 

u vlasništvu HŠD-a. 

Iz Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od 

• 

izv. prof. dr. sc. Ivice Tikvića, prof. dr. sc. Nikole 

Pernara i izv. prof. dr. sc. Željka Španjola, stiglo je 

sljedeće pismo namjere s inicijativom za osnivanje 

Ekološke sekcije u sklopu Hrvatskoga šumarskoga 

društva: 

Potaknuti promjenama u obrazovnim i stručnim krugovima 

u šumarskom sektoru u Hrvatskoj, te po uzoru 

na druge struke, smatramo opravdanim organizirati 

Ekološku sekciju (EKOS) u sklopu Hrvatskog 

šumarskog društva (HŠD). U članku 12. Statuta 

HŠD iz 2006. godine navedene su djelatnosti pomoću 

kojih se ostvaruju ciljevi društva, te se uz ostalo 

predviđa formiranje sekcija po specijalnostima struke 

radi lakšeg, bržeg i stručnijeg pristupa pojedinim 

problemima struke, što je i cilj naše inicijative. 

Uvođenje tzv. “Bolonjskog procesa” u obrazovanje 

šumarskih stručnjaka, te osnivanje Hrvatske šumarske 

komore, značajne su promjene koje postavljaju 

pred znanstveno-nastavno i stručno osoblje u šumarstvu 

nove izazove koji se temelje na poboljšavanju 

kvalitete obrazovanja budućih i današnjih šumarskih 

stručnjaka. Jedan od preduvjeta razvoja obrazovnog 

i stručnog profila u šumarstvu je organizirana i kvalitetna 

suradnja znanstvenika i stručnjaka po pitanjima 

koja su od interesa struke. U Ekološkoj sekciji HŠD 

želimo okupiti šumarske znanstvenike i stručnjake 

koji se bave raznolikom ekološkom problematikom s 

ciljem unaprjeđenja suradnje, razmjene iskustava, 

poboljšanja znanja, i sustavnog rješavanja određenih 

problema.Navodimo neke od tema koje će biti na 

listi prioriteta koje će se obrađivati u radu Ekološke 

sekcije: općekorisne funkcije šuma, racionalno iskorištavanje 

šumske biomase, hidrološka problematika 

nizinskih šuma, pitanja zaštite okoliša u šumarstvu 

(onečišćenje, otpad, pesticidi, klimatske promjene), 

odumiranje stabala, klimatski ekscesi, ekološka motrenja 

u šumarstvu, pitanja zaštite prirode, ekološki 

problemi u urbanom šumarstvu i dr. Sukladno aktivnostima 

koje su predviđene u radu HŠD, u Ekološkoj 

sekciji će se navedene teme obrađivati kroz seminare, 

radionice, stručne i znanstvene skupove i druge 

primjerene oblike suradnje. 

Kao inicijatori osnivanja Ekološke sekcije HŠD želimo 

Vas izvijestiti o našim planovima i očekujemo 

Vašu potporu u daljim aktivnostima. 

Nakon rasprave Upravni odbor se složio s ovom 

inicijativom, koja je u skladu sa Statutom HŠD-a , i 

na Redovitoj godišnjoj skupštini predložit će osnivanje 

Ekološke sekcije kao i Sekcije za zaštitu šuma, 

za koju je ranije iskazana osnivačka inicijativa. 

Osim predloženih Sekcija u okviru HŠD-a za sada 

djeluju Sekcija za biomasu i Pro-Silva Croatia, koje 

su ujedno i članice europskih matičnih udruga. 

209

Ad 4. 

a) HŠD-a je 2007. godinu započelo aktivnostima promidžbe 

korištenja biomase. Na zamolbu poslovnog kluba 

Popovača, udruženja privrednika s dijela Sisačko-Moslavačke 

županije, organizirali smo stručnu ekskurziju u 

Gradišće u Austriji. Kako je lanjska ekskurzija u Gradišće 

s istom tematikom bila vrlo uspješna, a u njoj su sudjelovali 

većinom članovi staroga saziva UO HŠD-a, prihvatili 

smo zamolbu Poslovnog kluba uključivši i nove 

članove našeg UO. Kao i uvijek naši domaćini potrudili 

su se pokazati nam svoja dostignuća na polju obnovljivih 

energetskih resursa, nudeći svesrdnu pomoć i iskustva 

kako bi izbjegli mnoge probleme koje su oni imali pri 

usvajanju ove problematike. Između ostaloga posjetili 

smo Centar za obnovljive resurse u Güssingu i toplanu na 

biomasu u Pinkovcu. 

Kao i svake godine sudjelovali smo na natjecanjima 

europskih šumara u skijaškom trčanju. Od 27. siječnja 

do 3. veljače održan je u Južnom Tirolu, Aosta, Brusson 

39. EFNS, na kojemu su hrvatski šumari nastupili 

jubilarni 10. puta. Na manifestaciji je sudjelovao preko 

1500 šumara iz 22. europske države. Više o ovom događanju 

mogli ste pročitati u ŠL 3–4/2007. 

U organizaciji HŠD i ogranka Delnice od 9. do 11. 

ožujka hrvatska šumarska ekipa sudjelovala na 12. skijaškim 

susretima šumara, Alpe-Adria, gdje sudjeluju 

šumari iz talijanskih pokrajina Friulli Venezia-Giulia, 

Južni Tirol, zatim šumari iz austrijske pokrajine Koruške, 

te Slovenije i Hrvatske. 

Kao i prethodne godine HŠD aktivno se uključilo u 

događanja oko izgradnje Višenamjenskog kanala Dunav-Sava. 

U svibnju je održana javna rasprava prostornog 

plana Kanala, gdje je naš predsjednik mr. sc. Jurjević 

iznio stav HŠD-a i protivljenje izgradnji. Naše protivljenje 

temelji se ponajprije na dosadašnjim negativnim 

posljedicama po šumske ekosustave na svim mjestima 

gdje su iskopani slični kanali u Hrvatskoj i u Europi. 

Studija utjecaja na okoliš VKDS, koju je izradio 

“Oikon”, dala je “zeleno svjetlo” izgradnji kanala. Temeljena 

je na praćenju režima podzemnih voda u Spačvanskom 

bazenu u vremenu od 15-tak godina, s prekidima 

za vrijeme ratnih zbivanja. Prema pravilima statistike 

i biometrike, ovakvi zahvati zahtijevaju praćenje 

u razdoblju od minimalno 30 godina, što je bila ključna 

primjedba HŠD-a na dotičnu Studiju, te je ista vraćena 

na doradu. Otvoreno pismo sa stavovima HŠD-a, usuglašenim 

na 110. i 111. Skupštini HŠD-a u vezi izgradnje 

VKDS, poslano je na adrese predsjednika Države, 

predsjednika Sabora, predsjednika Vlade, resornom 

ministru, Ministarstvu kulture, Šumarskom fakultetu i 

Institutu, Akademiji šumarskih znanosti, tiskovnim 

medijima s područja Slavonije, direkciji Hrvatskih šuma 

d.o.o., kao i svim UŠ podružnicama i ograncima 

HŠD-a. Svjesni smo ispolitiziranosti današnjeg dru- 

g 

štva, i budući da je VKDS projekt Vlade, teško je 

bilo 

210 

očekivati podršku naših stavova od većine institucija 

kojima smo poslali pismo, ali ona je dobivena od Šumarskoga 

fakulteta i Akademije šumarskih znanosti, 

što mu daje dodatnu težinu. 

Famozni višenamjenski kanal trebao je imati prometnu 

funkciju, riješiti navodnjavanje poljoprivrednih 

površina, a materijal iz iskopa trebao je poslužiti za 

izgradnju autoceste koridora V C. Prema najnovijim 

informacijama od prometne funkcije se odustalo, materijal 

iz iskopa pokazao se neupotrebljivim za izgradnju 

autoceste, dok se u kratkoročnom razdoblju planira 

riješiti navodnjavanje izgradnjom kanala u manjim gabaritima. 

U budućem razdoblju planira se povećati broj 

piezometara i nastaviti s praćenjem kretanja razine 

podzemnih voda u razdobljuod 15 godina. 

U travnju smo zajedno s Šumarskom savjetodavnom 

službom u prostorijama HŠD-a održali Okrugli stol na 

temu “Uloga i zadaci Šumarske savjetodavne službe”. 

Uvodno izlaganje o organiziranosti ŠSS podnijela je 

ravnateljica Suzana Trninić, dipl. ing., zatim je o stanju 

privatnih šuma u RH govorio mr. sc. Ivica Milković, šef 

službe za uređivanje šuma u HŠ d.o.o. Plan izrade programa 

gospodarenja za privatne šume izložio je mr. sc. 

Robert Ojurović, dok je o stanju i organiziranosti privatnih 

šuma u Republici Austriji govorio gosp. Klaus 

Friedel iz Štajerske komore poljoprivrede i šumarstva. 

Delegacija Hrvatske, Jurjević, Dundović, Jakovac i 

Delač u svibnju je sudjelovala na simpoziju Pro-Silve u 

Irskoj. Posjetili smo dva Nacionalna parka, plantaže 

smreke sađene u nekoliko navrata, kao i mješovite bukove 

šume,šume bukve, jasena smreke i duglazije, kojima 

gospodari irska firma Coillte, ista koja je svojedobno 

radila projekt restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o. 

U skladu s akcijom HŠD-a, da se istaknutim predstavnicima 

šumarske struke podignu adekvatna spomen 

obilježja, središnjica je u suradnji s ogrankom Delnice, 

na području šumarije Gerovo u Lividragi podiglo spomen 

ploču akademiku Dušanu Klepcu. Uz prigodan 

program spomen ploča je otvorena 18. svibnja. 

U tiražu od 2000 primjeraka tiskali smo knjigu pitalica 

u stihovima o poznavanju biljaka i životinja “Priče 

bez naslova” Mije Matezića, dipl. ing. šum. Knjige su 

uručene ograncima s namjerom da se podijele dječjim 

vrtićima i školama kako bi najmlađima približili prirodu 

popularizirajući našu struku. 

U Delnicama je 14. lipnja održana 111. redovita 

skupština HŠD-a sa stručnom temom Daljinska istraživanja 

u šumarstvu. Obilježavajući Dan hrvatskoga 

šumarstva 20. lipnja u Radničkom domu u Delnicama 

održana je Svečana akademija na kojoj je uz prigodni 

program nastupio crkveni zbor župe Mrkopalj. U Park 

šumi Golubinjak održana su natjecanja šumskih radnika 

i sportska natjecanja djelatnika Hrvatskih šuma 

d.o.o.

U organizaciji Šumarskoga instituta Jastrebarsko, 3. 

listopada 2007., u prostorijama Šumarskoga doma, održan 

je Okrugli stol na temu – Kyoto protokol – novi izazov 

za šumarstvo u Hrvatskoj. Na okruglom stolu predstavljene 

su sljedeće teme: “Praćenje tokova CO 2 u 

šumskom kompleksu hrasta lužnjaka” – mr. sc. Hrvoje 

Marjanović, Šumarski institut, Jastrebarsko, “Načini 

procjene zaliha ugljika u šumskim ekosustavima” – mr. 

sc. Elvis Paladinić, Šumarski institut, Jastrebarsko, “Rezultati 

projekta Carbon-Pro i moguća primjena u praksi” 

– dr. sc. Dijana Vuletić, Šumarski institut, Jastrebarsko, 

“Pregled aktivnosti u Mađarskoj tijekom 2006. g. vezanih 

uz provedbu Kyoto protokola u LULUCF sektoru” – 

Zoltan Somogyi, Hungarian Forest Research Institute, 

Budapest, “Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije 

UN-a i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj” 

– Davor Vešligaj, EKONERG – Institut za energetiku 

i zaštitu okoliša, “Provedba Kyoto protokola u Hrvatskoj” 

– Siniša Ozimec, MZOPUG. 

Predsjednik Hrvatske udruge za biomasu J. Dundović 

i tajnik HŠD-a D. Delač, 19. i 20. listopada nazočili 

su Simpoziju CARMEN-a u Straubingu u Bavarskoj. 

Prvi dan održana su predavanja o obnovljivim energetskim 

resursima, s posebnim težištem na bioetanolu kao 

pogonskom gorivu, dok je drugi dan bio rezerviran za 

izložbu opreme za pridobivanje i korištenje biomase, 

peleta, biodiezela, bioulja i bioetanola. 

Ministar poljoprivrede i šumarstva Bavarske gospodin 

Josef Miller, 22. listopada, uz nazočnost Reinholda 

Erlbecka, predsjednika Uprave C.A.R.M.E.N-a, 

Wernera Döllera, tajnika C.A.R.M.E.N.-a i dr. Ruperta 

Schäfera, ministarskog savjetnika u Bavarskom ministarstvu 

poljoprivrede i šumarstva, primio je mr. sc Josipa 

Dundovića, predsjednika hrvatske udruge za biomasu 

i Damira Delača, tajnika HŠD-a, i tom prilikom 

uručio je mr. sc. Dundoviću posebno priznanje, Bavarskog 

lava, za cjelokupni životni rad i zalaganje na području 

obnovljivih energetskih resursa u Europi i RH. 

O aktivnostima sekcije HŠD-a, Hrvatske udruge za 

biomasu u 2007. godini, iznijeti će njezin predsjednik 

mr. sc. Dundović u sljedećoj točki dnevnoga reda. 

Akademik Slavko Matić i tajnik HŠD-a Damir Delač, 

održali su 16. studenoga predavanje za Udrugu šumovlasnika 

s područja Gorskog kotara na temu “Uzgojni 

radovi kao mjera unaprjeđenja vrijednosti privatnih 

šuma na području Gorskog kotara”. Predavanje je 

potaklo velik interes šumovlasnika s toga područja, 

kao i okolnih područja, te su predavači zamoljeni da 

slična predavanje održe i za udruge šumovlasnika iz 

drugih područja. Ovo predavanje objavit ćemo u jednom 

od sljedećih brojeva Šumarskoga lista. 

Hrvatsko šumarsko društvo pomagalo je, organizacijski 

i financijski, ograncima u njihovim aktivnostima, 

posebno onima od globalnog značenja za našu struku, 

kao što je međunarodni salon fotografija “Šuma okom 

šumara” bjelovarskog ogranka. Krajem godine tiskan je 

kalendar s izabranim fotografijama iz tog Salona. 

Održane su tri sjednice Upravnog i Nadzornog odbora 

HŠD-a. Jedna u prostorijama Šumarskoga doma, 

dok su ostale dvije održane na terenu, i to u lovačkoj 

kući Muljava UŠP Karlovac i lovačkoj kući Kunjevci 

UŠP Vinkovci. 

Tijekom godine u ograncima i središnjici (Šumarski 

četvrtak) održano je niz predavanja na različite teme, a 

ogranci su bili domaćinima u međusobnim posjetima, 

zatim inozemnim ekskurzijama, a i sami su organizirali 

stručne posjete pojedinim krajevima Hrvatske i inozemstvu. 

Nakon napuštanja poslovnih prostora u zgradi Šumarskoga 

doma koje je koristio Fakultet kemijskog inženjerstva 

i tehnologije, i nakon uvida sudskog vještaka, 

navedene prostorije očišćene su od ostataka namještaja 

i ostaloga otpada. Pismom namjere ovaj prostor 

ponuđen je poslovodstvu HŠ d.o.o. za proširenje poslovnog 

prostora. Nakon njihova pristanka napravljen 

je projekt uređenja i poslije obavljene javne nabave 

krenulo se s radovima uređenja. Sastavljen je i usuglašen 

tekst ugovora o zakupu poslovnog prostora te je 

dan na potpisivanje. Sredinom kolovoza Hrvatske šume 

preuzele su preuređeni prostor, u koji je smješten 

ured predsjednika i članova Uprave. 

Na Šumarskom domu dovršeni su radovi uređenja 

dvorišnoga dijela pročelja, a početkom 2008. sljedi 

uređenje partera dvorišta, što podrazumijeva uređenje 

kanalizacije i nadzemne infrastrukture s perivojem, rasvjetom 

i hortikulturom. Na zgradu su postavljeni gromobrani. 

Prostorije su opremljene šumarskim znakovljem 

u duborezima, a na prozorima podrumske dvorane 

napravljeni su vitraji s lovačkim motivima. Uz kupnju 

novog sofverskog programa za financijsko praćenje 

poslovanja zamijenjena je stara kompjutorska oprema 

adekvatnim novim uređajima i pratećom opremom. 

HŠD prisutno je u svijetu interneta svojim stranicama 

www.sumari.hr. Uspostavljeni sustav djeluje i održava 

se, a za njegov rad zadužen je kolega Meštrić. Obuhvaća 

sljedeće segmente: o društvu, članstvo i vijesti. 

Posebne su podstranice Šumarskoga lista i Akademije 

šumarskih znanosti, a baza su i za projekte Imenik hrvatskih 

šumara i Bibliografija Šumarskoga lista. Kako bi 

sustav vijesti bio informativniji bit će potrebno aktivirati 

uz središnjicu i dopisnike iz ogranaka. Isto tako potrebno 

je ažurirati evidenciju članstva, za što će se obučiti 

operateri po ograncima. Kao što ste upoznati krenulo 

se s projektom digitalizacije svih brojeva Šumarskoga 

lista. Planiramo napraviti kompletnu digitalnu arhivu od 

preko 1000 brojevao objavljenih u 132 godišta. 

Na taj način u svakome trenutku bit će zainteresiranima 

dostupna cjelokupna memorija naše struke. Do 

211

kraja 2007. godine digitalizirano je 34.000 stranica tj. 

ŠL do 1950. godišta. 

U skladu s tim kupljen je specijalni skener i u postupku 

je nabavka ostale potrebne opreme za taj projekt. 

Krajem godine u Šumarskom domu otvorena je 

izložba fotografija s lovačkim motivima istaknutoga 

fotografa Zvonimira Tanockog uz prigodan božićni 

domjenak. 

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO S OGRANCIMA 

Izvršenje financijskog plana u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. god. 

Rb Sadržaj 

A Fond redovite djelatnosti 

A Prihodi 

1. Prihodi od prodaje i pretplate na Šumarski list, separata i oglasa 

2. Prihodi od dotacija i subvencija 

3. Prihodi od zakupnina 

4. Ostali prihodi 

5. Prihodi od članarina i naknada 

Ukupni prihodi 

B Troškovi 

I Materijalni troškovi 

1. Potrošeni materijal za redovitu djelatnost 

2. Potrošena energija 

II Troškovi usluga 

3. Prijevozne usluge 

4. Usluge održavanja 

5. Intelektualne i osobne usluge 

6. Komunalne usluge 

7. Grafičke usluge (Šumarski list i dr.) 

III Troškovi za zaposlene 

8. Plaće, naknade, porezi, prirezi i doprinosi 

9. Ostali izdaci za zaposlene 

IV Troškovi poslovanja – nematerijalni 

10. Dnevnice za službena putovanja i putni troškovi 

11. Troškovi vanjskih suradnika 

12. Troškovi reprezentacije 

13. Premije osiguranja 

14. Bankovne usluge 

V Ostali troškovi poslovanja 

15. Troškovi za stručno obrazovanje, savjetovanja i stručne ekskurzije 

16. Troškovi za stručnu literaturu i stručna glasila 

17. Ostali nematerijalni troškovi 

18. Doprinosi i članarine 

Ukupni troškovi 

Ukupni prihodi 

Ukupni troškovi 

Prijenos u iduće razdoblje 

Planirano 

550.000,00 

280.000,00 

3.300.000,00 

321.000,00 

1.497.000,00 

5.948.000,00 

70.000,00 

30.000,00 

5.000,00 

2.134.000,00 

258.000,00 

310.000,00 

530.000,00 

690.000,00 

20.000,00 

100.000,00 

50.000,00 

550.000,00 

18.000,00 

20.000,00 

1.000.000,00 

5.000,00 

150.000,00 

8.000,00 

5.948.000,00 

5.4.000,00 

5.948.000,00 

0,00 

Ostvareno 

510.631,55 

203.216,00 

3.278.638,98 

316.475,87 

1.892.087,62 

6.201.050,02 

55.520,86 

33.468,56 

0,00 0 

2.147.433,42 

241.813,98 

332.426,27 

544.371,22 

695.240,65 

21.116,33 

104.953,25 

53.852,93 

716.208,49 

16.616,07 

15.778,05 

1.164.174,51 

14.931,01 

126.216,51 

23.507,96 

6.30 7 .630,0 7 

Index 

92,84 

72,58 

99,35 

98,59 

126,39 

104,25 

79,32 

111,56 

100,63 

93,73 

107,23 

102,71 

100,76 

105,58 

104,95 

107,71 

130,22 

92,31 

78,89 

116,42 

298,62 

84,14 

106,05 

104,25 

Financijsko poslovanje u 2007. godini obrazložila 

je voditeljica financijske službe HŠD-a Biserka Marković, 

dipl. oec. 

b) Izvješće Povjerenstva za popis imovine i potraživanja 

na dan 31. 12. 2007. 

izvješćujemo da je Povjerenstvo u sastavu: 

Hranislav Jakovac, predsjednik 

Đurđa Belić, članica 

Ana Žnidarec, članica 

obavilo popis pis prema Odluci 3. sjednice Upravnog 

odbora HŠD-a , od 7. prosinca 2007. godine. O obavlje- 

nim poslovima i utvrđenom stanju podnosimo sljedeći 

izvještaj; 

1. Popis je obavljen u vremenu od 24 – 31. prosinca 

2007. god. 

2. Popisano je sljedeće: 

– dugotrajna materijalna imovina 

– financijska imovina (kratkoročni depoziti u banci) 

– potraživanje i obveze (dugoročne i kratkoročne) 

– novac u blagajnama i na žiro računima 

– dugoročne obveze i 

– kratkoročne obveze. 

212

Popisom dugotrajne imovine utvrđeno je da stvarno 

stanje odgovara knjižnom stanju. 

Dugoročno potraživanje iznosi 2.948.115,13 kn, a 

odnosi se na neplaćenu zakupninu Fakulteta kemijskog 

inženjerstva koje je utuženo i vodi se spor za naplatu 

putem Advokatske kancelarije Kos - Horvat. 

Kratkoročna potraživanja iznose 209.945,99 kn. Od 

toga su potraživanja od kupaca 177.945,99 kn, a potraživanja 

za dane predujmove dobavljačima 32.000,00 kn. 

Do 20. siječnja 2008. godine naplaćeno je 83.766,33 kn 

potraživanja od kupaca. Potraživanja od kupaca koja 

nisu naplaćena do 20. siječnja 2008. godine odnose se na 

potraživanja od Instituta za međunarodne odnose, po osnovi 

najamnine i nadoknade zajedničkih troškova. 

Povjerenstvo predlaže dugovanja pokušati naplatiti 

u najkraćem roku. 

Kratkoročne obveze iznose 335.782,25 kn, a odnose 

se na usluge dobavljača koje su podmirene do 20. siječnja 

2007. godine u iznosu od 104.344,92 kn, te obvezu 

plaćanja poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 

29.648,06 kn, koja je također podmirena do 20. siječnja 

2008. godine. Iznos od 201.789,27 odnosi se na 

kratkoročne obveze tj. sredstva koja nisu utrošena u 

2007. godini (rezervirana sredstva za popravak fasade i 

uređenje dvorišnog prostora) i prenose se u 2008. godinu 

kao neutrošena sredstva. 

Stanje na kratkoročnim depozitima u banci iznose 

500.000,00 kn. 

Stanje na žiro računu iznosi 945.181,90 kn (bez 

ogranaka 352.487,91kn ), stanje u blagajni 8.043,14 kn 

(bez ogranaka 1.558,91 kn) te stanje na deviznom računu 

izraženo u kunama iznosi 4.146,69 kn. Uz ovo 

Izvješće dostavljamo sljedeći popisni materijal: 

– popisne liste dugotrajne imovine i sitnog inventara 

u upotrebi 

– popis dugovanja na dan 31. prosinca 2007. godine 

Za Povjerenstvo: 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. v.r., predsjednik 

Đurđa Bjelić, v.r., članica 

Ana Žnidarec, v.r., članica 

c) Mr. sc. Josip Dundović predsjednik Hrvatske 

udruge za biomasu, sekcije HŠD-a, podnio je Izvješće o 

aktivnostima u u 2007. i program rada za 2008. godinu. 

1. 20. 2. 2007., UŠP Gospić: “Centralizirani toplinski 

sustav Gospić”. (Mr. sc. Josip Dundović, Za delegaciju 

JP “Srbija šume” Beograd). 

2. 23. 3. 2007., Fakultet elektrotehnike i računarstva, 

Zagreb, Radionica: Promocija obnovljivih izvora 

energije sa 11 referata iz tuzemstva i inozemstva. 

(Preko 100 sudionika). 

3. 17. 04. 2007. HŠD, Zagreb, Okrugli stol: Uloga i 

zadaci Šumarske savjetodavne službe sa 4 referata 

iz HŠ d.o.o., Šumarske savjetodavne službe i Austrije 

(Štajerska). (Preko 100 sudionika mr. sc. Josip 

Dundović prevoditelj njemačko-hrvatski-njemačko 

i suorganizator). 

4. 26. 4. 2007. HŠD Ogranak Koprivnica: “Energetska 

uporaba Šumske biomase u RH”. (Mr. sc. Josip 

Dundović, preko 40-tak sudionika). 

5. 28. i 29. 5. 2007. Hotel “Osijek” Osijek, II. Stručni 

skup s međunarodnim sudjelovanjem: Obnovljivi izvori 

energije u RH, Tema: “Energija biomase, bioplina 

i biogoriva” 

1. “Centralizirani toplinski sustav Gospić”. 

2. “Energetska uporaba Šumske biomase”. (Mr. sc. 

Josip Dundović, sa dva referata). 

3. “Iskorak Hrvatskih šuma d.o.o.”. (Željko Sučić, 

dipl. ing. šum. i Mladen Slunjski, dipl. ing. šum.). 

6. 18. i 19. 6. 2007., Opatija, 4. drvno-tehnološka konferencija. 

1. “Drvna zaliha temelj za povećanu uporabu drva”. 

2. “Šumska biomasa koristan energent”. (Željko Sučić, 

dipl. ing. šum. sa dva referata). 

7. 26. 6. 2007., Vinkovci, Velika Županijska vijećnica. 

Predstavljanje Zbornika radova znanstvenog skupa: 

“Poljoprivreda i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih 

izvora energije, Zagreb, 15. studeni 2006. 

(213 stranica, 8 referata iz šumarstva i 10 referata iz 

poljoprivrede – preko 150 sudionika, akademik Slavko 

Matić, izvan. prof. dr. sc. Igor Anić, prof. dr. sc. 

Tajana Krička i prof. dr. sc. Frane Tomić). 

8. 4. 9. 2007., Našice, Radio stanica. Radio emisija 

uživo na temu: Festival Dani slavonske šume i 2. 

Hrvatskih dana o biomasi, Našice, 7. 9. 2007. 

(Sa mr. sp. Krešimir Žagar, gradonačelnik Našica, 

predstavnicima MH Ogranak Našice, TZ Našice i 

HŠ d.o.o., UŠP Našice). 

9. 7. 9. 2007. Festival Dani slavonske šume i 2. Hrvatski 

dani biomase, Našice. Okrugli stol: 

1. “Obnovljivi izvori energije, biomasa, bioplin i 

biogorivo” s 15 referata! SAPARD program izgradnja 

toplana na biomasu. (Preko 100 sudionika! 

Srećko Selanec, dipl. ing., pom. ministra). 

2. Značaj šumarstva u korištenju obnovljivih izvora 

energije. (Zlatko Benković, dipl. ing.). 

3. Iskorak Hrvatskih šuma d.o.o. (Željko Sučić, 

dipl. ing.). 

4. Centralizirani toplinski sustav Gospić. (Mr. sc. 

Josip Dundović). 

10. 12.–14. 9. 2007. Zagreb. 2. Međunarodni simpozij 

o upravljanju okolišem na Zagrebačkom velesajmu. 

Iskorak Hrvatskih šuma d.o.o. (Željko Sučić, 

dipl. ing.). 

11. 5. 10. 2007. Pogon za peletiranje Mrkopalj i UŠP 

Delnice, Golubinjak. Dani peleta, Mrkopalj. Izložba 

opreme i stručna predavanja: SAPARD program. 

(Preko 50 sudionika! Srećko Selanec, dipl. ing.). 

2. Hrvatski dani biomase. Iskorak Hrvatskih šuma 

d.o.o. (Željko Sučić, dipl. ing.). 

213

12. 6. 10. 2007. UŠP Gospić, 9. Dani u Lici. 

Stručna predavanja: 

1. Centralizirani toplinski sustav Gospić. (Mr. sc. 

Josip Dundović). 

2. Iskorak Hrvatskih šuma d.o.o. (Željko Sučić, 

dipl. ing. šum.). 

13. 16. 11. 2007. Zagreb, Konferencija za novinare na 

temu: “Srednjoeuropska konferencija za biomasu 

2008. u Grazu”. Hotel Arcotel Allegra. 

1. Svjetska tržišta energije u prijelomnoj fazi. (Dr. 

sc. Heinz Kopetz, pred. Austrijske i Europske 

udruge za biomasu). 

2. Energetska uporaba šumske biomase u RH. 

(Mr. sc. Josip Dundović). 

3. Priopćenje za tisak Srednjoeuropska konferencija 

o biomasi 2008. (Stephan Grausam, tajnik 

Austrijske udruge za biomasu). 

14. 4. 12. 2007. Zagreb, Hotel Panorama. Simpozij: 

Obnovljive energije – solarna energija, biomasa i 

energija vjetra, u organizaciji Njemačke industrijske 

i trgovačke komore. (Preko 100 sudionika, mr. 

sc. Josip Dundović i Željko Sučić, dipl. ing.). 

15. 7. 12. 2007. Bjelovar, Tvornica traktora “Hüttner” 

Stručno predavanje: Projekt biomasa s osvrtom na 

potrebnu mehanizaciju. (Željko Sučić, dipl. ing.). 

16. 12. 12. 2007. Zagreb, u kino dvorani Ministarstva 

gospodarstva, rada i poduzetništva. Promotivna konferencija: 

za financiranje pripreme projekata obnovljivih 

izvora energije. (Preko 200 sudionika). 

Program rada hrvatske udruge za biomasu za 2008. 

godinu. 

Osnovni cilj Hrvatske udruge za biomasu je promicati, 

poticati i intenzivirati učinkovito korištenje energije 

iz biomase kao obnovljivog izvora energije u Hrvatskoj. 

Prelazak na biomasu u opskrbi energijom u obliku 

toplinske i električne energije i biogoriva, temeljna je 

pretpostavka za sljedeće gospodarske prednosti u: 

– povećanju neovisnosti od uvoza energije (sigurnost 

opskrbe), 

– izbjegavanje povišenih deviznih troškova kod 

porasta cijena energenata (ekonomičnost), 

– smanjivanjuemisija stakleničkih plinova, jer je 

uporaba fosilnih goriva za oko 80 % odgovorna za 

emisije stakleničkih plinova Europe (glavni uzrok 

promjene klime), 

– stvaranju novih tvrtki, 

– stvaranju novih tehnologija, 

– stvaranju novih radnih mjesta u industriji (nova 

industrijska revolucija), 

– stvaranju dugoročnih perspektiva za osiguranje energetskom 

opskrbom, temeljenom na povećanju domaćih 

izvora obnovljive energije. 

Zadaća Hrvatske udruge za biomasu bit će i u 2008. 

godini, tj. treću godinu zaredom: 

214 

Organizacija savjetovanja, stručnih skupova, semi- 

• 

nara i dr.: putem 3. Hrvatskih dana biomase u sklopu 

9. Europskih dana biomase regija 2008., i to: 

5. 9. 2008. u Našicama, povodom festivala “Dani 

slavonske šume”, Okrugli stol s međunarodnim 

sudjelovanjem “Obnovljivi izvori energije, biomasa, 

bioplin i biogoriva”, 

3. 10. 2008. u Lokve-Golubinjak, “Izložba opreme 

za proizvodnju i energetsku uporabu šumske biomase”, 

4. 10. 2008. u Mrkoplju, Gerovu, Perušiću i Vinkovcima, 

“Dani peleta” i 

4. 10. 2008. u Gospiću “Centralizirani toplinski sustav 

na biomasu” u sklopu 10. dana “Jesen u Lici”. 

Tijekom 2008. godine održat će više referata za 

ogranke HŠD i lokalnu samoupravu! 

izdavanje publikacija i promidžbenih materijala, 

• 

Priprema podloga za toplinsku energetsku politiku 

• 

putem: 

– HGK Zajednice obnovljivih izvora energije, Grupacije 

za biomasu i bioplin i 

– Radne skupine za međuresorsku suradnju na području 

energetskog iskorištavanja biomase kao obnovljivog 

izvora. 

Predavanja i kooperacija s drugim organizacijama 

• 

koje imaju slične ciljeve, na primjer: 

– iz tuzemstva: Šumska biomasa d.o.o., kćerka HŠ 

d.o.o. (od 1. svibnja 2007. godine) i Obnovljivi izvori 

energije d.o.o. kćerka HEP d.d. (od prosinca 

2006. godine), na provedbi 5-godišnjeg Sporazuma 

HEP d.d. i HŠ d.o.o. potpisanog 7. rujna 2007. 

godine u Našicama, 

– iz inozemstva: C.A.R.M.E.N. e.V. Straubing, Bavarska 

(od lipnja 2002. godine) na 16. CARMEN 

Simpoziju Würzburg, srpanj 2007.; Austrijska i Europska 

udruga za biomasu (od siječnja 2005. godine) 

na 2. Srednjoeuropskoj konferenciji o biomasi, 

Graz 15. – 19. siječanj 2008.; SWH GmbH – ÖBf 

AG Purkersdorf, Austrija; Europski centar za obnovljivu 

energiju (EEE Güssing) i Poljoprivredna i 

stručna škola Güssing, 5./6. veljače 2008. dogovor 

o suradnji Gradovi Našice i Güssing; 

Lobiranje na nacionalnim i međunarodnim procesi- 

• 

ma u pripremi Zakona iz energetske i okolišne politike, 

na primjer: 

Međunarodno stručno savjetovanje “Obnovljive 

• 

energije”, HGK – Županijska komora Varaždin, 

25. – 27. 2. 2008., 

Informativni sastanak – Biomasa i obnovljivi izvori 

• 

energije, Austrijski ured za vanjsku trgovinu u Zagrebu 

(AHST), 13. 3. 2008. u organizaciji dr. Christian 

Brawenz, veleposlanik za poljoprivredu, šumarstvo 

i okoliš.

Informiranje nositelja odlučivanja u politici i gospo- 

• 

• 

darstvu o dodatnim mogućnostima i koristima bioenergije, 

na primjer: – Gradečka deklaracija 2008. 

(Grazer Erklärung) kao poziv Vladama zemalja, koje 

su sudjelovale na Srednjoeuropskoj konferenciji o 

biomasi 2008. godine, 

Potpora praktičarima u uporabi bioenergije, na pri- 

mjer tvrtkama koje proizvode kotlove i peći na biomasu 

“Centrometal” d.o.o. i sl., 

Organizacija i potpora u koncesiji marketinga i 

• 

oglašavanje (plakate, letke i sl.) za bioenergiju, na 

primjer: 

Snimanje studijske emisije “Novi pravac” na Kapital 

Networku na temu: Energetska uporaba Šumske 

biomase u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 14. veljače 

2008. godine i Privredni vjesnik, Broj 3516, ponedjeljak, 

11. veljače 2008. godine, “Biomasa kao blago”, 

Biomasa kao energetsko blago leži na tlu, a može se 

koristiti u svakodnevnom prometu i industriji, 

Suradnja s korisnicima, proizvođačima, znanosti i 

• 

istraživanju u toku daljnjeg razvitka sustava bioenergije, 

na primjer: 

termoelektrane na biomasu (kogeneracijska postroje- 

• 

nja) u pripremi je izrada studija predizvodljivosti partnerski 

odnos Šumska biomasa d.o.o. i OIE d.o.o. 

(kćerka HEP d.d.) na lokacijama: Vukovar, Županja, 

Osijek, Belišće, Sl. Brod, Glina, Zagreb, Karlovac, 

Udbina i Labin, ali i u drvno industrijskom kompleksu: 

“Hrast” Strizivojna, “Spin Valis” Požega, “Spačva” 

Vinkovci, DI “Novoselac” i DI “Slavonija” Sl. Brod. 

postrojenja za proizvodnju peleta: “Adria drvo” 

• 

Gradec, “Finag” Garešnica, “Drvenjača” d.d. u Mrkoplju, 

“Finvest” d.d. u Gerovu, “Viševica comp” u 

Perušiću i “Spačva” Vinkovci. 

Hrvatska udruga za biomasu svojim radom i afirmativnim 

nastupima na stručnim savjetovanjima, konferencijama 

i aktivnostima, i u 2008. godini pridonosit 

će jačanju nacionalne svijesti o važnosti korištenja biomase 

kao obnovljivog izvora energije. 

d) Izvješće o 131. godištu tiskanja Šumarskoga lista 

u 2007. godini iznio je Glavni urednik prof. dr. sc. Branimir 

Prpić. 

“Šumarski list”, znanstveno, stručno i staleško glasilo 

Hrvatskoga šumarskoga društva, tiskan je 2007. godine 

na 632 obilježene stranice kojima je potrebno dodati 36 

neobilježenih stranica koje se odnose na korice s naslovnom 

slikom, na riječ glavnoga urednika, naslovnu stranicu 

s uredništvom, sadržaj časopisa, upute autorima i entomološkim 

sadržajem na zadnjoj stranici korica s dvojezično 

(hrvatski i engleski) opisana četiri aktualna insekta 

prikazana fotografijom u boji. Prošlogodišnje 131. izdanje 

našega časopisa ima sveukupno 668 stranica. 

U 6 skupina znanstvenih disciplina tiskan je 31 rad, 

i to 16 izvornih znanstvenih, 3 prethodna priopćenja, 5 

preglednih i 7 stručnih članaka. Iz područja šumarske 

fitocenologije tiskana su 2 članka, dendrologije 2, šumarske 

genetike 4, lovstva 3, uzgajanja šuma 2, sjemenarstva 

i zaštite prirode po 1, hortikulture 2, iskorištavanja 

šuma 1, izgradnja cesta 1, entomologije 1, šumskih 

požara 2, izmjera šuma 1, daljinskih istraživanja 

2, uređivanja šuma 3 i šumarske ekonomike 2 članka. 

O sadržaju rubrike Riječ glavnoga urednika prosudite 

sami. 

U prošlome godištu oživjela je rubrika Izazovi i suprotstavljanja, 

u kojoj su razjašnjeni neki osobni nesporazumi, 

sukobljena su mišljenja o različitim pristupima 

staništu, izneseno je mišljenje projektanata o Višenamjenskom 

kanalu Dunav-Sava te mišljenje šumarske 

struke u Studiji utjecaja na okoliš spomenutoga kanala. 

Naš poznati povjesničar šumarstva M. Skoko pisao 

je o 150 obljetnici rođenja Frana Žavera Kesterčaneka, 

te o životu i djelu Albina Leustika, poznatoga zagrebačkoga 

šumara, dok se M. Glavaš sjeća profesora Vajde 

povodom 20 godina od njegove smrti. 

Opisano je 15 znanstvenih i stručnih skupova. Dundović 

u dva navrata piše o biomasi te o isplativosti njena korištenja 

za proizvodnju energije i usputnu zaštitu okoliša, 

te o stručnom skupu s međunarodnim sudjelovanjem pod 

naslovom Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj, 

gdje šumska biomasa ima veliko značenje. 

O zaštiti prirode objavljeno je čak 28 napisa. Značajnu 

ulogu u toj rubrici imaju K. Arač i posebice R. 

Kranjčev, koji sa svojim izvrsnim poznavanjem prirodnoga 

prostora i pronalaženjem zaštićenih i atraktivnih 

biljaka koje ovjekovječuje svojom kamerom. 

Puno je suradnika i puno rubrika. Tu je rubrika Obljetnice 

s 5 napisa, Znanstveni i stručni skupovi s 15 napisa, 

Knjige i časopisi s 10, iz svijeta gljiva 3, iz svijeta kukaca 

4, iz Međunarodne suradnje 3, o novim doktorima znanosti 

2, iz HŠD-a 10, te In memoriam 10 napisa. 

Svi članci pristigli Uredništvu podvrgnuti su uredničkom 

postupku. Znanstveni i stručni članci prolaze 

kroz postupak recenzije. Članak najprije pročita urednik, 

i ako zadovoljava osnovna načela navedena u 

Uputi autorima, rukopis se dostavlja uredniku znanstvene 

grane koji ga recenzira i vraća uredniku. Ako je 

urednik znanstvene grane pozitivno ocijenio rukopis, 

isti se dostavlja drugom recenzentu. Kada urednik 

znanstvene grane negativno ocjeni rukopis isti se vraća 

autoru. Na taj način izbjegava se sigurna negativna 

ocjena drugoga recenzenta i daje mogućnost autoru, 

želi li članak i dalje objaviti da ga ispravi. Isto tako izbjegavaju 

se i prečesti sastanci Uredništva, budući da 

se u dogovoru glavnoga urednika i urednika pojedinih 

područja rješavaju uspješno problemi koju bi trebalo 

rješavati na sastanku od sedam urednika i to više puta 

mjesečno, želimo li redovito izlaženje časopisa. 

215

Ako drugi recenzent pozitivno ocjeni rukopis, on se 

dostavlja tehničkom uredniku radi pripreme za tisak. U 

slučaju negativne recenzije rukopis se dostavlja trećem 

recenzentu i postignu li se dvije pozitivne ocjene rukopisa, 

isti ide u tisak. 

I na kraju napominjemo kako je Šumarski list referiran 

u više referalnih časopisa kao što su Cab abstract i dr. 

e) Izvješće Nadzornog odbora 

Nadzorni odbor u sastavu: 

mr. sc Josip Dundović, predsjednik 

dr. sc. Vlado Topić, član 

Ilija Gregorović, dipl. ing., član 

sastao se dana 21. ožujka 2008. godine, kako bi pregledao 

materijalno – financijsku dokumentaciju HŠD-a 

s devetnaest ogranaka, nakon čega podnosi svoje Izvješće 

Upravnom odboru. Na temeljem Zakona o računovodstvu, 

Vlada RH donijela je Uredbu o računovodstvu 

neprofitnih organizcija (NN. br. 112/3) Obveznici primjene 

te Uredbe su i udruge građana koje djeluju kao 

neprofitne organizacije. 

Hrvatsko šumarsko društvo je pravna osoba upisana 

15. siječnja 1998. god. u Registar udruga Republike Hrvatske 

pod brojem 00000083 kao jedinstvena udruga sa 

svojim ustrojstvenim oblikom – ograncima (19) i osnovana 

je bez namjere stjecanje dobitka. Računovodstvo 

vodi na načelu fondovskog računovodstva. Primjenjuje 

računski plan kao neprofitna, za praćenje redovite djelatnosti 

putem Fonda redovite djelatnosti (Fond A), a za 

praćenje nabave dugotrajne imovine putem fonda kapitalnih 

projekata (Fond B). 

Ispravak vrijednosti dugotrajne imovine provodi po 

prosječnim godišnjim stopama utvrđenim člankom 43. 

Pravilnika o knjigovodstvu. Za iznos ispravka umanjuje 

(odobrava) se imovina i terete izvori financiranja. 

Primjenjuje modificirano načelo novčanog iskazivanja 

te se prihodima i troškovima priznaju svote koje 

su naplaćene i plaćene do 20. siječnja 2008. godine, a 

odnose se na 2007. godinu. Vode se pomoćne knjige 

blagajne, osnovnih sredstava, ulaznih i izlaznih računa. 

Na temelju ispostavljenih uplatnica i isplatnica vodi se 

blagajnički dnevnik. HŠD je u sustavu poreza na dodanu 

vrijednost koji se uredno obračunava i uplaćuje. 

Obrada podataka u knjigovodstvu obavlja se pomoću 

elektroničkog računala i takav unos podataka u glavnu 

knjigu osigurava kronološki slijed i kontrolu unosa 

podataka. 

Povjerenstvo za popis imovine u sustavu: 

predsjednik Hranislav Jakovac, dipl. ing. i članice 

Đurđica Belić i Ana Žnidarec, obavilo je popis 

dugotrajne imovine, novca na žiro računima i u blagajnama, 

potraživanje i obveza. Sitan inventar otpisuje se 

jednokratno, neovisno od vijeka trajanja i popisuje se 

kao sitan inventar u uporabi. Popisne liste, kao i popis 

216 

dugovanja za 2007. godinu nalaze se u privitku Izvješća 

povjerenstva, kojega je prihvatio Nadzorni odbor. 

Obveze neplaćenog PDV-a od strane kupaca podmirene 

su iz redovitog poslovanja. Pozitivni saldo - višak 

prihoda proizlazi iz ostatka nepotrošenih članarina 

ogranaka. 

Glede dugovanja bivšeg zakupca poslovnog prostora 

Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije isti je 

utužen i očekuje se naplata putem Suda. 

Na temelju uvida u materijalno financijsku dokumentaciju, 

Izvješće Povjerenstva za popis imovine i 

potraživanja, Izvješće o izvršenju financijskog plana 

za 2007. godinu, te Izvješće o radu i financijskom poslovanju 

u kojemu su obrazložene stavke prihoda i troškova, 

Nadzorni odbor prihvaća odnosna Izvješća, te 

predlaže Upravnom odboru da u cijelosti prihvati ovo 

Izvješće 0 poslovanju HSD-a za 2007. godinu. 

Za Nadzorni odbor: 

Mr. se. Josip Dundović, v.r., predsjednik 

dr se. Vlado Topic, v.r., član 

Ilija Gregorović, dipl. ing, v.r, član 

f) rasprava po izvješćima i zaključci. 

• U raspravi akademik Matić podržao je prijedlog 

osnivanja sekcija HSD-a, pa tako i Ekološke sekcije 

i ranije predložene Sekcije za zaštitu šuma. Kao dobar 

primjer istaknuo je uspješan rad postojećih sekcija, 

Hrvatske udruge za biomasu i Pro-Silva Croatia. 

Kako bi sekcije mogle aktivno sudjelovati u 

radu HSD predložio je da njihovi predsjednici postanu 

članovi Upravnog odbora HSD-a. 

Predložio je da kao znak zahvalnosti za izuzetnu pomoć 

hrvatskim šumarima, kako na znanstvenoj tako 

i na stručnoj šumarskoj suradnji, predsjedniku 

Države Stipi Mesiću predložimo za odlikovanja dva 

istaknuta šumara, prof. dr se. Emila Klimu, sveučilišnoga 

profesora na Šumarskom fakultetu u Bmu, i 

Vladimira Cambu, dipl. ing., Višeg ministarskog 

savjetnika u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva 

Republike Austrije. 

Akademik Matić izvijestio je skup kako je upravo 

pred tiskanjem znanstvena monografija Poplavne 

šume Europe u kojoj su pored uvaženih europskih 

šumarskih znastvenika sudjelovali i hrvatski: akademik 

S. Matić, prof dr se. B. Prpić, prof dr se. 

Joso Vukelić, izv. prof dr. se. I. Anić i izv. prof dr. 

se. M. Oršanić i doc. dr. se. D. Baričević. Kako bi 

pomogli tiskanje ove značajne monografije predložio 

je da HŠD otkupi određenu količinu iste u vrijednosti 

oko 2 000 €. 

Prijedlozi su jednoglasno prihvaćeni. 

• Stjepan Blažičević, dipl. ing., predsjednik ogranka 

Požega, vežući se na izlaganje Biserke Marković, 

dipl. oec. 0 zakonskim propisima vezanim za finan-

cijsko poslovanje građanskih udruga, iskazao je bojazan 

da će se primjenom nove uredbe otežati odvijanje 

redovitih aktivosti Ogranaka. Dogovoreno je 

da se zajedno s Upravom Hrvatskih šuma d.o.o. i 

resornim ministarstvom pokuša pronaći način kojim 

bi se pomoglo Ograncima da nastave s aktivnostima, 

jer financijska sredstva prikupljena od članarina 

nisu za to dostatna. 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., predsjednik ogranka 

Zagreb, u vezi dosadašnjih aktivnosti HŠD-a glede 

korišćenja biomase, smatra da je HŠD i resorno Ministarstvo 

puno napravilo, posebice na zakonskoj regulativi 

korišćenja biomase, ali da šumarska praksa ne 

prati dovoljno aktivno ta nastojanja, a u raspravama o 

energetici šumska biomasa kao vlastiti energent zaobilazi 

se. Mišljenja je kako bi situacija bila drukčija 

kada bi šumarstvo bilo ravnopravno tretirano kao gospodarska 

grana unutar Hrvatske gospodarske komore. 

HŠD se izborilo u Hrvatskoj gospodarskoj komori 

za osnivanje Udruženja šumarstva i lovstva u okviru 

Sektora poljoprivrede i šumarsva, očekujući viđenoga 

šumarskoga stručnjaka na mjestu pomoćnika direktora 

odnosnog sektora, o čemu je i razgovarano. No 

umjesto kolege mr. sc. F. Laufera, koji je kao drvotehnolog 

do našeg protesta zastupao šumarsvo, dobili 

smo gosp. Kavrana, anonimca u šumarskim krugovima, 

pa smo u HGK zastupani kako smo zastupani, a 

izgleda da se s time i slažemo. 

Nako svih izvješća i rasprave jednoglasno je zaključeno: 

a) Usvaja se Izvješce o radu i izvršenju financijskoga 

plana za 2007. god. 

b) Usvaja se Izvješće Povjerenstva za popis imovine 

i potraživanja na dan 31. 12. 2007. god. 

c) Usvaja se Izvješče o radu u 2007. i plan za 2008. 

godinu Sekcije za biomasu. 

d) Usvaja se izvješće za Šumarski list i ostale publikacije. 

e) Prihvaća se Izvješće Nadzornog odbora. 

f) Usvajaju se prijedlozi iz rasprave. 

Ad 5. Tajnik je izvijestio kako su sve planirane aktivnosti 

za početno razdoblje 2008. godine ostvarene. 

U tijeku su pripreme za održavanje 112. redovite skupštine 

HŠD-a, koja će se održata uoči Dana hrvatskoga 

šumarstva 20. lipnja. Predlaže se da se 112. redovita 

skupština HŠD-a održi u dvorani Novinarskoga doma. 

Nakon službenoga dijela povodom 10-godišnjice sudjelovanja 

hrvatskih šumara na EFNS natjecanjima, uz 

kratku prezentaciju, podijelit će se priznanja sudionicima. 

Za stručnu temu Skupštine predlaže se tema biomase 

i obnovljivih resursa. Nakon toga, prigodnim programom 

i otvarenjem obnovljenoga dvorišnog dijela 

Hrvatskog šumarskog doma, obilježit će se 110. godišnjica 

njegove izgradnje. 

Ad 6. Pod ovom točkom dnevnoga reda nije bilo 

rasprave. 

Zapisnik sastavio: 

Tajnik HŠD-a 

Damir Delač, dipl. ing. šum., v.r. 

Predsjednik HŠD-a 

mr. sc. Petar Jurjević, v 

217

IN MEMORIAM 

U naponu života i radnog angažmana 

u 48. godini, iznenada je prestalo 

kucati srce našega Mile, shrvano 

teškom neizlječivom bolešću. 

Tako je otišao jedan iz plejade malobrojnih 

senjskih šumarskih stručnjaka 

srednje dobi, koji su davah 

osnovni ton šumarstvu toga područja. 

Ostala je nenadoknadiva praznina 

medu njegovim bližnjima, dok će 

se mnogobrojni prijatelji i znanci s 

tugom i sjetom prisjećati njegovog 

lika i djela. 

Mile, ili Milko (kako smo ga odmilja 

zvali), rođen je 10. 9. 1957. 

godine u Bunici kraj Senja, u 

skromnoj višečlanoj obitelji oca 

Mile, zidarskog radnika i majke Zore, 

domaćice. Osnovnu školu i gimnaziju 

završava u Senju, a Šumarski 

fakultet u Zagrebu. Krajem 1982. 

god. zapošljava se kao pripravnik u 

Šumskom gospodarstvu Senj. Pisac 

ovih redaka bio mu je određen za 

mentora, pa je izravno mogao pratiti 

početke njegova rada, uključujući i 

MILE TOMLJANOVIC, dipl. ing. šum. (1957 - 2005) 

izradu pripravničke radnje. U tom 

vremenu, gotovo nakon dva desetljeća 

nebrige, počela su se ulagati 

znatna sredstva za krško šumarstvo. 

Zahvaljujući takvom razvoju događaja, 

mladi pripravnik je započeo 

prikupljati i obrađivati gradu o krškom 

šumarstvu, koje je trebalo po- 

Mile Tomljanović, dipl. ing. šum. i Miroslav Pipić, dipl. ing. šum., tada najstariji živući 

upravitelj neposredno po otkrivanju spomen-ploče na Šumariji Krasno 2000.god., u sklopu 

proslave 235. obljetnice Šumarije Krasno, najstarije u našoj zemlji. 

(Foto: M. Šimičić) 

218 

služiti pri izradi prvih uredajnih elaborata. 

U pripravničkoj radnji bavio 

se primjenom i korekcijom neadekvatnih 

drvnogromadnih tablica za 

crni bor. Nakon završetka pripravničkog 

staža, u drugoj polovici 

1983. god., raspoređen je za uredivača 

- taksatora u Odjelu za uređivanje 

šuma Šumskog gospodarstva 

Senj. Tu je izrađivao prve uredajne 

elaborate - programe za krške šume. 

Novi posao krio je mnoge nepoznanice 

koje je mladi ambiciozni 

uredivač Mile uspješno razriješio. 

Izradio je većinu programa za gospodarenje 

krškim šumama kopnenog 

priobalja i susjednih otoka. 

Osim toga, sudjelovao je i kod izrade 

dugoročnog programa šumskokrškog 

područja, te samostalnog sastavljanja 

mnogih uredajnih elaborata 

za visoke šume. 

Kao iskusni uredivač želio je raditi 

na šumariji, pa napokon početkom 

1997. godine postaje upravitelj 

Šumarije Krasno. Iste godine obilježava 

se 30 godina rada Velebitskog 

botaničkog vrta, u čijem je osnivanju 

i razvoju Šumarija Krasno 

dala veliki doprinos. Tom je prilikom, 

u ime Šumarije Krasno upravitelj 

Mile primio zasluženo priznanje. 

Svakodnevno putuje za Krasno 

što, osobito u nepovoljnim vremenskim 

uvjetima, iziskuje puno napora. 

Osnutkom NP "Sjeverni Velebit" 

2000. godine osjetno se pogoršalo 

poslovanje Šumarije Krasno, jer je 

znatni dio njenih vrijednih šuma 

ušao u sastav nove organizacije. U 

takvim okolnostima Šumarija još 

mora zbrinuti i višak zaposlenih 

radnika i stručnog osoblja. Uz takve 

teškoće. Šumarija Krasno je ipak 

ostvarila pozitivni rezultat u poslovanju. 

Za njegovog vođenja Šumarije, 

mjesto Krasno umnogome je 

promijenilo svoj izgled. Ulažu se

znatna sredstva za temeljitu obnovu 

dviju zgrada - radničke nastambe i 

stare zgrade šumarije, te njihovo 

prevođenje u apartmane za smještaj 

gostiju i Šumarskog muzeja. Prilikom 

obilježavanja 235. obljetnice 

Šumarije Krasno, najstarije u našoj 

zemlji, temeljito je renovirana dvorana 

Doma kulture u Krasnu. Tom 

prilikom održano je savjetovanje u 

Domu kulture, organizirana prigodna 

izložba i otkrivena spomen-ploča 

u nazočnosti velikog broja šumarskih 

stručnjaka iz cijele zemlje. 

Ovaj krupni događaj i angažman 

Šumarije Krasno na čelu s upraviteljem 

Milom nije prošao nezapaženo 

u lokalnom i širem okruženju, pa joj 

je na prijedlog Mjesnog odbora Krasno 

dodijeljena Povelja grada Senja. 

Godinu dana prije ove manifestacije 

počela je s radom meteorološka stanica 

u krugu Šumarije, uz veliku podršku 

i razumijevanje njezinog u- 

pravitelja. Krasno postaje sve poželjnije 

mjesto za odmor i rekreaciju, 

osobito za zimske sportove. 

Smještajni kapaciteti Šumarije visoke 

su kategorije (oko 40 kreveta) i 

obogaćuju ponudu, te tako povećavaju 

njezine prihode. U prizemlju 

stare zgrade Šumarije uređuje se Šumarski 

muzej, prvi u našoj zemlji, 

koji je svečano otvoren sredinom 

2005. godine u sklopu proslave 240. 

obljetnice Šumarije Krasno. U pripremi 

rada Muzeja i prikupljanju 

eksponata aktivno je sudjelovao i 

upravitelj Mile. Mnogobrojne stručne 

ekskurzije, osobito šumara, ali i 

ostalih struka, kao i pojedinaca, gotovo 

obvezno prilikom posjeta Velebitu 

posjećuju i Krasno. Šumarija 

Krasno s njezinim upraviteljem 

spremno dočekuje mnogobrojne goste 

i vrlo često pruža adekvatno stručno 

vodstvo. Uz to, upravitelj Šumarije 

aktivno sudjeluje u svim radovima 

u mjestu i to osobito na hortikultumom 

uređenju - osnivanju 

drvoreda, pomoći školi i mjesnom 

kultumo-umjetničkom društvu. 

Dugogodišnji povećani napori s 

vremenom su prouzročili zamjetni 

zamor i zasićenje. Zbog toga Mile 

opravdano želi napustiti Krasno i 

skrasiti se na drugom, manje turbulentnom 

radnom mjestu. Zbog toge 

je nakon punih osam godina kolega 

Mile napustio Krasno, te je raspoređen 

na mjesto stručnog suradnika za 

pripremu rada u Odjelu za iskorištavanje 

šuma Uprave šuma Senj. Međutim, 

na novom radnom mjestu 

nije ni započeo s radom, jer je teško 

obolio i nakon nekoliko mjeseci, nažalost, 

izgubio neravnopravnu bitku 

s opakom bolešću. 

U privatnom životu bio je veoma 

nježan otac, suprug i sin. Svoj život 

zajedno s užom i širom obitelji duboko 

je vezao sa njemu najdražu 

Bunicu, gdje je velikim materijalnim 

odricanjima postupno uređivao 

zajednički dom. S pažnjom i velikim 

razumijevanjem spremno bi saslušao 

svakog pojedinca i pokušao 

mu istinski pomoći. Sudjelovao je u 

Domovinskom ratu na opasnom ličkom 

bojištu. Bio je poznat po temperamentnim 

raspravama, posebno 

u njemu dragim područjima počev 

od struke, povijesti, filozofije, fizike 

i književnosti, u kojima je odlučno, 

ali i argumentirano iznosio svoje 

stavove. Kao veliki zaljubljenik 

poezije posebno je voho Matoša, 

Kranjčevića, Ujevića i Tadijanovica. 

Uvažavajući njegov senzibilitet 

prema lijepoj književnosti nad otvorenim 

grobom recitirana je pjesma 

A. G. Matoša "Utjeha kose" koja u 

završnim stihovima glasi: 

U dvorani kobnoj, mislima u sivim 

Samo kosa tvoja još je bila živa 

Pa mi reče: Miruj! Usmrti se sniva. 

Neka je hvala i slava našem Mili 

"Milku" Tomljanoviću. 

V. Ivančević 

Došlo je vrijeme da se zauvijek 

oprostimo s nezaboravnim dragim 

kolegom i uvaženim članom našega 

Hrvatskoga šumarskog društva, 

cijenjenim i poznatim stručnjakom 

u šumarstvu, gospodinom Vladimirom 

Babićem, koji je preminuo 

shrvan teškom bolešću 14. ožujka 

2008. u 96. godini života. 

Rodio se 13. 1. 1913. g. uNovoj 

Gradiški kao sin Stjepana i Marije 

rod. Bečić. Hrvat, rimokatolik. Potječe 

iz činovničke obitelji. Osnovnuje 

školu završio u Zagrebu 1923. 

g., a II. državnu realnu gimnaziju 

također u Zagrebu, 1931. godine. 

VLADIMIR BABIC, dipl. ing. šum. (1913 - 2008) 

Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom 

fakultetu u 

Zagrebu. Nakon što je apsolvirao 

za nas daleke 1935. završava studije 

i diplomira 1936. g. 

Njegov burni put šumarskog 

stručnjaka započinje 1. 1. 1938. do 

31. 12. 1938. u svojstvu vježbenika 

kod Banske uprave u Zagrebu. U 

sudbonosnim godinama od 1. 1. 

1939. do 15. 2. 1943. g. radi kao kotarski 

šumar kod Kotarske oblasti 

Zagreb, da bi nakon toga u razdoblju 

od 16. 3. 1943. do 31. 12. 1944. 

g. obavljao poslove kao kotarski šumar 

kod Kotarske oblasti Ivanec. 

219

Od 1. 1. 1945. nastavlja raditi opet 

kao kotarski šumar kod Kotarske 

oblasti Zagreb, gdje ostaje do 31. 

12. 1946., da bi onda 1. 1. 1947. g. 

bio postavljen za planera starstvu šumarstva, Odjel u Minitvu 

za za lokalne 

šume. N Na tom mjestu ostaje godinu 

i 

pol, a z zatim od 1. 6. 1948. postav- 

ljen je za šefa planskog odsjeka 

DIP-a Vinkovci, gdje je ostao do 

kraja 1950. g., kada prelazi na radno 

mjesto planera u Ministarstvo drvne 

industrije, Sjeverni bazen, gdje ostaje 

do 12. 1. 1952. god. Uslijedilo 

je napokon i radno mjesto upravitelja 

šumarije Nova Gradiška. Na tom 

radnom mjestu zadržava se do 31. 

12. 1959. god. Od 1. 1. 1960. do 30. 

6. 1977. g. bio je šef Sektora za uzgoj 

šuma stručne službe Šumskog 

gospodarstva Nova Gradiška i nakon 

integracije s “Garjevicom” Kutina 

u novo stvorenom Šumskom 

gospodarstvu “Josip Kozarac” nastavlja 

rukovoditi i obnašati tu 

stručnu i vrlo zahtjevnu dužnost, samo 

sada na proširenom teritoriju od 

rijeke Orljave do Lonje. S tog radnog 

mjesta otišao je u zasluženu mirovinu 

preselivši se u Zagreb. 

Osnivač je i dugogodišnji član 

Društva inženjera i tehničara Hrvatske 

u Novoj Gradiški (tako se 

tada zvalo Šumarsko društvo) i nakon 

stvaranja Republike Hrvatske 

automatski nastavlja intenzivnu aktivnost 

u HŠD-u ogranku Zagreb. 

Objavio je niz svojih uradaka u 

našem stručnom glasilu Šumarskom 

listu od 1977. do 2004., a u ranijim 

godinama često se javljao u stručnim 

člancima iz područja uzgoja 

šuma u informativnom listu Šumarske 

novine ŠG “Josip Kozarac”. 

Dao je odlučujući i nezamjenjiv 

stručni doprinos proglašenju rezervata 

šumske vegetacije PRAŠNIK, 

posljednjeg ostatka 300 godina stare 

slavonske prašume hrasta lužnjaka i 

na Psunju MUŠKI BUNAR, ostatak 

psunjskih prašuma bukve i hrasta 

kitnjaka. On je zaslužan da su se baš 

ti predjeli starih slavonskih šuma sačuvali 

za buduće naraštaje kao simboli 

nekadašnjeg bogatstva na kojima 

prošle, sadašnje i buduće generacije 

šumara mogu istraživati i na 

kojima se mogu učiti. 

Od dragog nam kolege Vladimira 

želimo se oprostiti svi mi koji ga 

poznajemo, njegovi kolege djelatnici 

sa terena, prijatelji, znanci, a ponajviše 

njegova šira i uža tugujuća 

obitelj, svjesni da ga zauvijek odjednom 

nenadoknadivo gubimo. On 

je u nama ostavio neizbrisivo sjećanje 

na velikog i među kolegama vrlo 

cijenjenog hrvatskog šumara kojega 

u stručnom pogledu izuzetno svi cijenimo, 

zbog toga što je nesebično 

cijeloga života obilno dijelio svoje 

znanje, iskustvo i ostala dobra s 

mnogima od nas, u potrebi da izravnim 

iskustvom spoznamo kako puninu 

života daje ljubav prema prirodi 

i šumi, i kako nam se ona vraća 

kao blagoslov u obliku unutarnjeg 

mira, zadovoljstva i radosti. 

Naš kolega Vlado nas je u praksi 

kao pravi vitez šumarske struke 

nebrojeno puta poticao da slijedimo 

njegov primjer i učio nas kako 

živjeti i raditi u potpunoj predanosti 

šumarstvu. 

Ali ne samo to. On je kao vitez 

šumarske struke slobodno davao samoga 

sebe i javno svjedočio da nije 

ni politika ni materijalno bogatstvo 

ono što diktira životne i prirodne zakone, 

već je to jedino ljubav prema 

šumi, prirodi i ljudima. 

Neću i ne mogu zaboraviti njegovu 

mudrost, upornost, skromnost, 

svekoliku druželjubivost i univerzalnost, 

kada je preko šumarskih društava, 

unatoč neprobojnoj željeznoj 

zavjesi i tada egzistirajućem neprobojnom 

berlinskom zidu u podijeljenoj 

Europi, uspio spojiti naše i poljske 

šumare u trijumfu darivanja i ljubavi 

dvaju napaćenih naroda. Izgubili 

smo ne samo šumara, nego i čovjeka 

koji je znao što daje vrijednost koja 

nadahnjuje različite oblike darivanja, 

odnosno s njim smo izgubili istinskog 

viteza šumarske struke. 

Mi šumari i kolege iz ogranka 

Zagreb zahvaljujemo dragom Vladi 

na svemu što je ostavio iza sebe, te 

dao nama kao i svojoj djeci, obitelji 

i svekolikom hrvatskom narodu tijekom 

svoga života, gazeći ovozemaljsko 

blato naših nizinskih šuma 

od Ivanca, Nove Gradiške do Vinkovaca, 

proživljavajući nevolje i jad 

burnog proteklog vremena. 

Odlaskom kolege Vladimira ostajemo 

mi ovdje svjesni da je iza sebe 

ostavio sve svoje rane, svoje gubitke 

i svoje najmilije, da bi se tamo 

susreo s onim jedinstvenim što istinski 

tražimo svi i čemu se nadamo. 

Naš kolega Vlado ostat će zauvijek 

u našem sjećanju zapamćen po 

svojim djelima kao pravi vitez šumarske 

struke, i iznad svega istinski 

dokaz kako je teško biti čovjek. 

U trenutku odlaska iz naših redova, 

drage nam i cijenjene osobe, izražavamo 

svoju sućut tugujućoj obitelji 

na nenadoknadivom gubitku 

voljene osobe, koja je istovremeno i 

za nas nenadoknadiv gubitak zaslužnog 

člana ovoga Šumarskog društva. 

Neka mu je vječna slava i hvala! 

Za HŠD ogranak Zagreb 

Davorin Kapec, dipl. ing. 

220

UPUTE AUTORIMA 

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz 

područja šumarstva, primarne prerade drva, zaštite 

prirode, lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, 

savjetovanja, kongresa, proslava i sl., prikaze 

iz domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje 

iz drugih područja koje su važne za razvoj i 

unapređenje šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što 

se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke 

i crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe 

drva, te radove Hrvatskoga šumarskoga društva. 

Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju 

zbog objavljivanja, moraju biti napisani 

jasno i sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i 

stručni članci u prilogu trebaju imati sadržaj 

u t 

(sažetak) na engleskom ili njemačkom jeziku (iz 

posebnih razloga na nekom drugom jeziku), podatke 

i zaključke razmatranja. Sažetak na stranom jeziku 

treba biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom 

na papiru formata A4. 

Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: 

– Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi 

članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 

stranice napisane s proredom na papiru formata A4. 

– U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati 

ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono 

što omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene 

spoznaje iz određenog područja šumarske struke 

i prakse. 

– Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih 

stranica Šumarskoga lista, zajedno s prilozima 

(tablice, crteži, slike...), što znači do 16 stranica s 

proredom na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima 

Uređivački odbor časopisa može prihvatiti 

radove nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta 

tu opsežnost opravdavaju. 

– Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati 

sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se 

radi o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) 

navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. 

– Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom, 

metodološkim napomenama, raspravom, 

rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika 

i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom 

jeziku. 

– Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, 

dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom 

arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice 

gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju 

se malim slovima i navode se odmah iza tablica. 

– Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih 

veličina, dok manje poznate fizikalne veličine 

treba posebno objasniti u jednadžbama i sl. 

– Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da 

budu razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima 

kako slijede. 

– Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti 

odvojeno od teksta i napisati broj slike, ime autora 

i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu biti 

u omjeru 2:1, odnosno u JPG formatu, rezolucije 72 

dpi. 

– Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i 

brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake 

fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti 

jasne i kontrastne. 

– Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost 

članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. 

– Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu 

na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 

1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski 

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

2. Prpić, B., N. Komlenović, Z. Seletkov 

ić 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, 

Šumarski list 112, (5–6): 195–215, Zagreb. 

– Pored punog imena i prezimena autora treba 

navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., 

mr., dipl. ing. ...). 

– Tekst članka treba (osim izuzetno), kompjutorski 

pripremiti. 

– Potpuno završene i kompletne članke slati na 

adresu Uredništva. Autori su odgovorni za točnost 

prijevoda na strani jezik. 

– Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg 

područja na mišljenje u zemlji, a za 

znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. 

– Autori koji žele separate – posebne pretiske svojih 

članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem 

rukopisa. Separati se posebno naplaćuju, a trošak se 

ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se 

može naručiti 20 separata. 

– Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz 

rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, 

adresu i općinu stanovanja. 

Uredništvo ŠUMARSKOGA LISTA 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Telefon: 48 28 477, 48 28 359 

Telefax: 48 28 477 

E-mail: f: 

urednistvo ©sumari.hr 

- ail: urednistvoŽsu ari.hr 

WEB stranica: www.sumari.hr

Proljeće je doba kada nizinske šume nude najviše u smislu kolikoće i kakvoće hrane našim najvažnijim štetnicima - 

defolijatorima. Do druge polovice travnja hrast uvelike prolista i njegov je list još dovoljno mlad i ukusan, upravo takav 

kakav odgovara brojnim gusjenicama, najčešćim i dominantnim konzumentima ovih šumskih ekosustava. Iskusno oko 

šumara operativca u tom će dinamičnom razdoblju uspješno razlučiti nejednoliko listanje ranog i kasnog hrasta od šteta 

na lišću prouzročenih nekim defolijatorima. Jedan od najlakše prepoznatljivih svakako je napad zlatokraja šEuproctis 

chrysorrhoea L.). Siguran znak da se radi upravo o ovom defolijatoru su zimski zapretci, koji su vidljivi čitave zime, ali se 

u proljeće još bolje uočavaju na vršnim dijelovima hrastovih krošnji koje djeluju kao da nisu izlistale. Gusjenice zlatokraja 

započinju svoj razvoj još ljeti, ali su te štete jedva zamjetne i fiziološki zanemarive. Zimu provedu zaštićene u 

zapretcima i u proljeće kreću na ishranu mladim lišćem. Dodatni problem predstavlja pojava urtikarija i kožnih i dišnih 

alergijskih reakcija kod ljudi i domaćih životinja koje borave u šumi u vrijeme gradacije zlatokraja. 

Spring is the period during which lowland forest offer most in terms of availability and food quality to our most important 

forest pests - defoliating insects. By mid April oak is fully leafed but the leaf tissue is still young and palatable, just 

perfect as a food source for numerous caterpillars, dominant consumers in these forests. Experienced forester's eye will 

clearly distinguish uneven leafing of lowland oak from leaf damages caused by these defoliators. Among the easiest to spot 

is the attack of Browntail moth šEuproctis chrysorrhoea L.). Sure sign of BTM presence are silken winter webs which are 

conspicuous during the winter but seem to glare even more during spring in the crown parts with leaves devoured by 

caterpillars. BTM caterpillars eclode and start to develop during summer but these damages are inconspicuous and negligible. 

They spend the winter protected in their winter webs and start the serious feeding on young oak leaves next spring. 

Additional problems arise from the caterpillar's urticating hairs. Dermal and other allergic reactions appear within 

humans and domestic animals that inhabit areas with BTM outbreaks. 

U 

IZDAVAČ: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO uz financijsku pomoć Ministarstva 

znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma, d.o.o. 

Publisher: Croatian Forestry Society - Editeur: Societe forestiere croate - 

Herausgeber: Kroatischer Forstverein 

Grafička priprema: ZUPANCIC HR d.o.o. - Zagreb 

Tisak: EDOK-Zagreb

Å UMARSKI LIST 3-4/2008 - HÅ D

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?