Å UMARSKI LIST 11-12/1998 - HÅ D

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA
CERTIFIKACIJA ŠUMA, ŠANSA ZA HRVATSKO
ŠUMARSTVO I PRERADBU DRVA
Svjetsko tržište drvetom danas je zasićeno i ne zna se kako dugo će to stanje potrajati. U ovo
kritično vrijeme postoji mogućnost za plasiranje našega drva na tržište i to bez ozbiljnije konkurencije.
Riječ je o certifikaciji šuma koja daje veliku prednost drvu iz naših prirodnih sastojina.
Ccrtificiraju se šumska područja, kao primjerice ona koja su u nas obuhvaćena upravama
šuma, a certifikati se izdaju proizvodima iz punog drva, iverica i panel ploča.
Certifikacija se, dakle, izdaje za šumska područja, a institucija koja je istu obavila prati tijek
i industrijsku uporabu drva iz certificiranih šuma. Na kraju izrade certificirani proizvod obilježava
se znakom kao stoje primjerice "zelena točka" (grüne Punkt) u Njemačkoj ili "prijatelj
okoliša" u nas, a nositelju certifikata donosi tržišnu prednost po načelima potrajnosti i suvremenim
ekološkim načelima uzgajanja šuma.
Uvjeti za povoljnu ocjenu certifikacije šuma su:
1. Na kraju ophodnje ne primjenjuje se čista sječa.
2. Šume se obnavljaju uzgojnim postupkom prirodnog pomlađivanja.
3. U zaštiti šuma ne koriste se biocidi i nema gnojidbe umjetnim gnojivima.
4. U gospodarenju šumama koriste se "meke" tehnologije, što se posebice
odnosi na iskorišćivanje šuma.
5. Provodi se aktivna zaštita prirode, a šuma je ekološko uporište u prostoru
te nositelj opće zaštite prirode i biološke raznolikosti.
Kako vidimo postavke koje traži certifikacija već su u velikoj mjeri sadržane u Zakonu o
šumama Republike Hrvatske i njegovim popratnim aktima.
Tijekom 1996. godine održana je u Berlinu skupština Njemačkoga šumarskog društva koja
preporučuje certifikaciju šuma, a referat o šumama u Hrvatskoj (Dundović, Starčević)
izazvao je veliko zanimanje zbog prirodnosti naših šuma i drugih odlika povezanih uz certifikaciju.
U svezi s navedenom činjenicom, već krajem 1996. godine u Hrvatskoj boravi direktor
firme ECO TIMBER za certifikaciju šuma gospodin Andreas Speich, dipl. ing. šum. iz
Švicarske, koja na njemačkom i drugim europskim tržištima posreduje i preporuča proizvođače
čije sirovine imaju certifikat. Troškove certifikata snose proizvođači drvnih proizvoda.
Prilikom posjete Hrvatskoj inž. Speich obavio je ocjenjivanje nekoliko šumskih sastojina
u Šumariji Vrbovec, uz visoke ocjene, gotovo najviše koje ECO TIMBER daje, što bi zasigurno
pripalo i nemalom broju šumskih sastojina "Hrvatskih šuma". Ocjenjivanje se temelji na
shemi vrednovanja s 92 kriterija i 440 stavki koje omogućuju davanje preciznih ocjena različite
težine. Ti kriteriji obuhvaćaju stajališta FSC (Forest Stewardship Conncil), a odnose se na
uzgajanje šuma, zaštitu prirode, zakonodavstvo, organizaciju, socijalne prilike i ekonomiku.
Certifikacija se temelji na dragovoljnosti, prihvaćena je u Njemačkoj i širi se dalje Europom.
Certificirani proizvod sve se više traži srazmjerno s razinom ekološke svijesti, kao i s
podupiranjem potrajnosti, prirodnosti, biološke raznolikosti i općekorisnih funkcija šuma.
Potražnja za certificiranim drvnim proizvodima danomice će rasti, a uvođenje certifikacije velika
je šansa hrvatskoj šumarskoj i drvarskoj struci.
Certifikacija i certifikat trebali bi što prije postati uobičajena poslovna praksa u nas, jer činjenica
je da već danas kasnimo.
Naslovna stranica - Front page:
Na proplanku - Gorska smrekova šuma, Lividraga, Gorski kotar.
In a clearing- Mountain spruce forest, Lividraga, Gorski Kotar.
(Foto: A. Frković)
B. Prpić
Naklada 1650 primjeraka

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332
CODEN SULIAB
S UM ARS Kl
LIST
Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva
Journal of the Forestry Society of Croatia-Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Societe forestiere croate
Uređivački savjet:
Branko Belčić, dipl. inž.
Mr. sc. Vladimir Bogati
Damir Dclač, dipl. inž.
Ivan Đukić, dipl. inž.
Prof. dr. sc. Mladen Figurić
Ivica Fliszar, dipl. inž.
Dr. se. Joso Gračan
Ilija Gregorović, dipl. inž.
Zvonko Kranjc, dipl. inž.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Herbert Krauthacker, dipl. inž.
Milan Krmpotić, dipl. inž.
Žcljko Marman, dipl. inž.
Prof. dr. sc. Slavko Matić,
predsjednik
Damir Matošević, dipl. inž.
Dujo Pavelić, dipl. inž.
Mr. sc. Ivan Pentek
Milan Presečan, dipl.inž.
18
19
20
21
22
23
24
25
Prof dr. sc. Branimir Prpić
Luka Radošević, dipl. inž.
Zvonko Rožić, dipl. inž.
Tomislav Starčević, dipl. inž.
Mario Stipctić, dipl. inž.
Dr. se. Vlado Topić
Berislav Vinaj, dipl. inž.
Prof. dr. sc. Joso Vukelić
Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima:
1. Šumski ekosustavi
Prof dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja
Urednici znanstvenih grana:
Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i
biologija šuma
Prof. dr. sc. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana
šumskog drveća
Dr. se. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje
šumskog drveća
Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija
Izv. prof. dr. se. Dominik Raguž, lovstvo
2. Uzgajanje šuma i hortikultura
Prof. dr. sc. Slavko Matić, urednik područja
Urednici znanstvenih grana:
Dr. se. Stcvo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo
Dr. se. Vlado Topić, kraške šume
Doc. dr. se. Željko Spanjol, zaštićeni objekti prirode
3. Iskorišćivanje šuma
Izv. prof. dr. sc. Ante B. P. Krpan, urednik područja
Urednici znanstvenih grana:
Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice
Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva
Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska
prerada drva
Glavni i odgovorni urednik
prof. dr. sc. Branimir Prpić
Tehnički urednik - Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum.
Lektor - Dijana Sckulić-Blažina
4. Zaštita šuma
Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja
Urednici znanstvenih grana:
Prof. dr. sc.Milan Glavaš, šumarska fitopatologija
Dr. sc.Boris Hrašovec, šumarska entomologija
Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari
5. Izmjera šuma i šumarska biometrika
Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja
Urednici znanstvenih grana:
Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija
6. Uređivanje šuma
Mr. sc. Caspar Fabijanić, urednik područja
Urednici znanstvenih grana:
Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i
šumarska ekonomika
Branko Meštrić, dipl. inž. šum., informatika u
šumarstvu
7. Šumarska politika
Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum., povijest šumarstva,
bibliografija, staleške vijesti
Prof. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika,
općekorisne funkcije šuma
Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji.
Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj,
Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama
zavisno o odluci uredništva.
Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobasc (IM) i dr.
Na osnovi mišljenja Ministarstva informiranja Republike Hrvatske
br. 523-91-2 od 06. 03. 1991. časopis »Šumarski list« smatraše
proizvodom iz točke 1 tar. broja 8 Tarife osnovog poreza na promet.

SADRŽAJ - CONTENTS
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 165 + 168 + 48 (Querem robur)
Rosa, J.: Utjecaj fosfogipsa iz industrijskog odlagališta na hrast lužnjak (Quercus robur)
The Influence of Phosphogypsum from an Industrial Dump
on the Pedunculate Oak (Quercus robur) 491
PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION
UDK 630* 238: 620. 91
Domac, J.: Sadašnja i buduća proizvodnja energije iz biomase šumskog porijekla
Present and Future Energy Production from Forestry Biomass 507
PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS
630* 151 + 152
Grubešić,M.,iKrapinec,K.: Naseljavanje europskog dabra (Castor fiber L.) u Posavinu
Ansiedlung des Europäischen Biber (Castorfiber L.) in Posavina 515
630* 181.1 + 182.1+22
Z e I i ć, J.: Pitanje autoktonosti i dalji uzgoj pitomog kestena (Castanea sativa Mili.)
u Požeškom gorju
Autochthonism and Further Cultivation of Sweet Chestnut
(Castanea sativa Mill.) in Požega Mountains 525
STRUČNI ČLANCI - PROFFESSIONAL PAPERS
630*907.1 : 719+ 72.02
t Đuričić, I., i Đuri čić- Kurie, T: Kleti na južnim obroncima Kalničkegore
Vineyard Cottages on Southern Slopes of Mount Kalnik 537
OBLJETNICE
Jakovac,H.: 100. godina od izgradnje "Hrvatskoga šumarskog doma"
100 g. sveučilišne šumarske nastave i 50. g. sveučilišne drvnotehnološke nastave 549
Ivančević.V: 120. obljetnica osnutka posebne senjske šumarske ustanove Kraljevskog
nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog područja - Inspektorata za
pošumljavanje krševa, goleti i uređenja bujica. 552
Frko vi ć , A.: Julije Bönel,šumarnik i lovac iz Lasca u Gorskom kotaru 556
AKTUALNO
Bilandžija,J.: Ostvaraj Projekta obnove i zaštite obalnih šuma u razdoblju
od 1. kolovoza do 31. prosinca 1997. godine 558
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI
Hodić, I.: Neki dojmovi s posjeta na dva radilišta Austrijskih saveznih šuma,
organiziranih u okviru programa 23. Svjetskog prvenstva sjekača 564
Janjić, J.: Treći hrvatski seminar perivojne kulture, Zadar 14-17. 10. 1998. 566
Marti nić, I.: 26. listopada 1998.- II. europski dan biomase 568
Jako vac, H.: Okrugli stol: Protupožarna preventiva 569
Mart i nić, I.: Sigurnost i zdravlje pri šumskome radu 570
KNJIGE I ČASOPISI
Skoko, M.: Izlaz vrata-vodič za landrafee po fužinarskom kraju 571
Timarac, Z.: Za divljač-Vrbe-zaklon i prehrana 573
NOVI MAGISTRI ZNANOSTI
Frković, A.: Josip Malnar 575
PORTRETI
Skoko, M.: Prilog životopisu Frana Zavera Kesterčaneka 576
IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA
Stoj kov ić, M.: Ekskurzija HŠD, ogranak Zagreb na područje sjevernog Velebita 578
IN MEMORIAM
Jako vac, H.: Mirko Kolesar, dipl. inž. šum. (1938 - 1998) 580
To m i ć, I.: Tihoraj Lovrić, dipl. inž. šum. (1914 - 1998) 580
Starčević, T: Josip Sikora, dipl. inž. šum. i Hrvoje Sikora, aps. šum. 581
Matić, S.: Prof. dr. sc. Ivo Dekanić (14.10.1919.-25.10. 1998.) 583
Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK: 630* 165 + 168 + 48 (Querem minu)
Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 491-506
UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA
NA HRAST LUŽNJAK (Querem robur)*
THE INFLUENCE OF PHOSPHOGYPSUM FROM AN INDUSTRIAL
DUMP ON THE PEDUNCULATE OAK (Quercus robur)
Jadranka ROSA**
SAŽETAK: U neposrednoj blizini odlagališta fosfogipsa (područje kutinskog
bazena) primijećeno je sušenje i propadanje šuma hrasta lužnjaka, stoje
moguća posljedica utjecaja fosfogipsa iz odlagališta, nusprodukta koji nastaje
kod proizvodnje umjetnih gnojiva. Kemijska analiza vode iz odlagališta
pokazala je prisutnost teških metala (A l, Cd, i dr.), te izrazitu kiselost
(pH= 1,2-2,6). Hrast lužnjak u blizini odlagališta sa 60-70% oštećenosti krošnje
pripada kategoriji jako oštećenih stabala.
Za utvrđivanje promjena na stanicama hrasta lužnjaka proveden je kratkotrajni
test citotoksićnosti tretiranjem korjenćića hrasta lužnjaka isklijalih u
laboratoriju različitim razrijeđen/ima fosfogipsa iz odlagališta (od 0,5-10%).
Citogenetske analize provedene su u meristemskim stanicama vrškova korijena
klijanaca dobivenih izžireva sakupljenih ispod stabala bez vidljivih znakova
oštećen/a. Mjerenjem mitotske aktivnosti stanica korijena te vrste i učestalosti
kromosomskih aberacija, utvrđivan je stupanj citotoksićnosti nakon
24-satnog tretmana kao i oporavka. Kao negativna kontrola upotrijebljeni su
sijanci dobiveni izžireva sakupljenih u sjemenskoj sastojim.
Kao kontrolni test geno- i citotoksićnosti fosfogipsa iz odlagališta proveden
je Allium-test. Lukovice luka Allium ascalonicum isklijavane su u vodovodnoj
vodi, a zatim tretirane jednakim razrijeđenjima fosfogipsa iz odlagališta i
u jednakom razdoblju kao i hrast lužnjak. Kao negativna kontrola poslužile su
lukovice isklijavane u vodovodnoj vodi, dok su kao pozitivna kontrola poslužile
lukovice tretirane hidrazid maleinskom kiselinom.
Radi utvrđivanja neposrednog utjecaja odlagališta fosfogipsa na citogenetičke
promjene u hrasta lužnjaka, provedena su istraživanja na meristemskim
stanicama vrškova korjena sijanaca isklijalih iz žireva sakupljenih sa stabala
hrasta lužnjaka u neposrednoj blizini odlagališta, a kao negativna kontrola
poslužili su sijanci dobiveni iz žireva sakupljenih u sjemenskoj sastojim.
Nakon stoje utvrđena povećana količina fluorida u Ušću hrasta lužnjaka
uz odlagalište, analizirana je i morfologija epikutiku/arnog voska na uzorcima
lišća u različitim razvojnim stadijima, primjenom skenirajućeg elektronskog
mikroskopa. Provedena analiza ukazala je na postojanje povezanosti količine
fluorida u Ušću hrasta lužnjaka i stupnja degradacije epikutikularnog
voska.
K Ij u č n e r ij e č i: Test citotoksićnosti, Allium-fev?, mitotske i subkromatidne
aberacije, epikutikularni vosak elektronska mikroskopija (SEM).
*Magistarski rad, skraćeno za Šumarski list
**Mr. se. Jadranka Rosa "I Irvatskc šume" p.o. Zagreb

J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem robur) Šumarski list br. 11-1 2. CXXII (1998). 4" I-506
UVOD - Introduction
Propadanje šuma sve je naglašeniji problem u Republici
Hrvatskoj. Skladištenje tehnološkog otpada u blizini
šuma dodatno ugrožava šumske ekosustave. Propadanje
šume hrasta lužnjaka u blizini industrijskog
odlagališta fosfogipsa vjerojatno je posljedica neposrednog
utjecaja.
Istraživanja utjecaja zračnog zagađenja na genom
šumskog drveća uspješno su provedena u Sloveniji na
smreci {Picea abies L.), (Druškovič, 1988b, Bavcon
i sur. 1993. Slična istraživanja provedena su i u
Austriji (Müller i sur. 1991).
Propadanje šuma hrasta lužnjaka sve se više povezuje
s atmosferskim zagađenjem. Istraživanja odnosa
oštećenja krošanja hrasta lužnjaka i stupnja oštećenja
genetičkog materijala provedena su na hrastu lužnjaku
iz okolice Bjelovara (Zol do š i sur., 1994a, 1994b).
Jedan od najstarijih i najčešće upotrebljavanih biljnih
testova za proučavanje djelovanja različitih kemijskih
spojeva na genom viših biljaka je Allium-test, kojegje
1938. godine uveo Levan, upotrijebivši korjenčiće
zdravih lukovica običnog luka (Allium čepa L.).
Allium-test pokazao se pogodan za utvrđivanje inhibicije
rasta korjenčića, kromosomskih aberacija, kao i za
ispitivanje djelovanja raznih supstanci iz okoliša na
proces mitoze (Fi skesj ö, 1985).
Razvoj suvremenih istraživačkih tehnika, poglavito
elektronske mikroskopije, omogućio je neposredan livid
u finu strukturu biljnih stanica, što je doprinijelo
boljem razumijevanju grade i funkcija lista kao organa.
U sklopu istraživanja tih struktura osobito su značajna
saznanja o kutikuli i epikutikularnom vosku.
Različiti zračni zagađivači i kisele kiše mogu neposredno
ili posredno poremetiti normalno izlučivanje
epikutikularnog voska. To smanjuje obrambenu funkciju
lista (zaštitu od pojačanog ultraljubičastog i infracrvenog
zračenja, kukaca, gljiva) i narušava regulaciju
vode u biljci (Baker, 1973). Krajnja posljedica svih
tih promjena može biti rano opadanje lišća i iglica. Iz
ovih razloga su istraživanja utjecaja različitih zagađivača
iz okoliša na površinske strukture lista sve zastupljenija
u ekologiji. Svjetska istraživanja oštećenja
šumskog drveća najopsežnije su provođena analizom
iglica crnogorice. U Norveškoj je istraživan utjecaj
ozona na epikutikularni vosak iglica bora (Barnes i
sur., 1988). Suvremeni rasterski elektonski mikroskop
(Scanning Electron Microscope-SEM) omogućio je
površinsku analizu mikromorfoloških značajki lišća.
Na taj način prepoznate su strukturne promjene površine
iglica različitih crnogoričnih vrsta, koje su posljedica
zračnog zagađenja (Huttunen i Laine, 1983;
Sauter iVass, 1986).
Upotreba Scanning elektronskog mikroskopa u istraživanjima
epikutikularnog voska listova u Republici
Hrvatskoj je u početnoj fazi. Za sada su tom metodom
provedena istraživanja površine lišća, primjerice nekih
hrastova (B a č i ć, 1996; 1997a) i jele (B a č i ć, 1998).
2. MATERIJAL I METODE - Material and methods
Biljni materijal upotrijebljen za istraživanja uzet je iz
neposredne blizine odlagališta fosfogipsa i sjemenske
sastojine udaljene 2 km od odlagališta, kao kontrole.
Izbor biljnog materijala napravljen je prema izgledu i
stanju sastojine hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u cjelini,
te osutosti krošnje pojedinih stabala. Izabrana stabla
neposredno uz odlagalište imala su osutost krošnje 2. i 3.
stupnja, što znači da su srednje do jako oštećena, dok su
stabla iz kontrolne sastojine 0. stupnja, tj. nisu imala
znakove oštećenosti krošnje. Stabla hrasta lužnjaka s kojih
su sakupljani uzorci stara su 120 godina.
Test citotoksičnosti proveden je na žirevima hrasta
lužnjaka isklijavanih u vodovodnoj vodi u staklenkama
na sobnoj temperaturi. Sijanci s dobro razvijenim korijenjem
tretirani su 24 sata otopinama procesne vode iz
odlagališta u razrijeđen)ima od 0,5%, 1,0%, 2,5%, 5% i
10%. Kao negativna kontrola upotrijebljeni su sijanci
isklijavani u vodovodnoj vodi. Jedan dio korjenčića nakon
tretmana stavljen je ponovno u vodovodnu vodu
radi oporavka koji je trajao 24 sata. Nakon tretmana i
oporavka, korjenčići su fiksirani u mješavini etilnog alkohola
i ledene octene kiseline u omjeru 3:1.
Za praćenje promjena u mitozi upotrijebljeni su sljedeći
parametri: mitotski indeks (broj stanica u mitozi/ukupan
broj stanica), učestalost i tipovi kromosomskih
aberacija.
Utjecaj otpadne vode iz odlagališta na tijek mitoze i
pojavu kromosomskih aberacija istraživan je upotrebom
testa citotoksičnosti na biljkama hrasta lužnjaka
isklijalih iz žireva sakupljenih u sjemenskoj sastojini, te
Allium-testa. Za Allium-test upotrijebljene su lukovice
luka Allium čepa var. ascalonicum.
Za analizu genotoksičnosti, lukovice su naklijavane
u vodovodnoj vodi. Nakon što su korjenčići narasli do
dužine 1 cm, lukovice su tretirane otopinama procesne
vode iz odlagališta u razrijeđenjima od 0,5%, 1%, 5% i
10%. Lukovice koje su rasle u vodovodnoj vodi predstavljale
su negativnu kontrolu. Kao pozitivna kontrola
poslužile su lukovice tretirane 1 x 10 4 IVI otopinom hidrazida
maleinske kiseline (Pavlica i sur., 1995).
492

J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem mhur) Šumarski list br. II 12, CXXH (1998). 491-506
Tretman je trajao 24 sata. Nakon tretmana dio korjenčića
je fiksiran, dok je drugi dio materijala prebačen u vodovodnu
vodu na 24-satni oporavak te zatim fiksiran.
Utvrđivanje neposrednog citotoksičnog utjecaja odlagališta
fosfogipsa na tijek mitoze i pojavu kromosomskih
aberacija proveden je na sijancima žireva sakupljanih
sa stabala uz samo odlagalište i isklijavanih u
laboratoriju. Kao kontrola upotrijebljeni su sijanci iskliljavani
iz žireva sakupljenih u sjemenskoj sastojini.
Za utvrđivanje količine fluorida upotrijebljeno je
lišće hrasta lužnjaka ubranog u središnjem dijelu krošnje
stabala neposredno uz odlagalište, te iz sjemenske
sastojine. Korištena je potenciometrijska metoda koja
se temelji na uporabi selektivne fluoridne elektrode s
kristalom lantana koji daje elektrokemijski impuls na
koncentraciji fluorida od 10 6 M.
Morfološke promjene epikutikularnog voska analizirane
su na uzorcima lišća stabala uz odlagalište i iz
sjemenske sastojine u vegetacijskoj sezoni 1996. godine.
Analizirana su 4 razvojna stadija lista i to lišće na
početku vegetacijske sezone, uključujući listove iz sastava
pupa, vrlo mlade i potpuno razvijene listove, kao i
lišće s kraja vegetacijskog razdoblja.
Analiza morfologije epikutikularnog voska na stomatalnom
obrubu puci lišća hrasta lužnjaka provedena
je skenirajućim elektronskom mikroskopijom (SEM).
Radi ocjenjivanja stupnja degradacije kristalnog e-
pikutikularnog voska (ThijsseiBass,l 990; B a č i ć
i sur., 1996) određivana je relativna količina amorfnog
voska u obliku krasta na stomatalnom obrubu prema
sljedećim stupnjevima:
1. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven samo s
kristalnim (bez krasta) voskom.
2. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim
voskom u količini od 1-20%.
3. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim
voskom u količini od 21-60%
4. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim
voskom u količini od 61 -80%
5. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim
voskom u količini od 81 -100%
Za svaku analiziranu puč odredenaje pripadnost jednom
od navedenih stupnjeva. Stupnjevi od 1.- 4. su stupnjevi
fuzije i aglomeracije kristalnog u amorfni vosak.
Radi utvrđivanja statističkog odstupanja u mitotskoj
aktivnosti u odnosu na kontrolu primijenjen je x 2 - test
za analizu varijance. Kod usporedbe stupnjeva fuzije i
aglomeracije kristalnog u amorfni epikutikularni voska
(kraste) na lišću hrasta lužnjaka uz odlagalište i u kontroli,
korištenje test sa slijedovima (run-test). Radi se o
neparametarskom testu za usporedbu dvaju uzoraka
kod kojeg nije potrebno poznavati razdiobu populacije.
3. REZULTATI Results
Tretiranje korjenskih meristemskih stanica klijanaca
hrasta lužnjaka različitim koncentracijama vode iz
odlagališta fosfogipsa, rezultiralo je pojavom tri tipa
kromosomskih aberacija:
1. Aberacije na razini kromosoma
a) lutajući kromosomi
b) mikronukleus
2. Aberacije na razini diobenog vretena
a) c - mitoza
b) višepolarnost diobenog vretena
3. Subkromatidne aberacije
a) sljepljenost kromosoma
Citotoksično djelovanje istraženo je utvrđivanjem
ukupnog broja kromosomskih aberacija i mjerenjem
mitotske aktivnosti. Mitotska aktivnost ili mitotski indeks
(M.I.) iskazana je kao broj stanica u diobi u odnosu
na ukupni broj ispitivanih stanica.
Kod tretmana uzoraka različitim koncentracijama
fosfogipsa uočena je općenito slaba diobena aktivnost
meristemskih stanica (tablica 1). Najaktivnija dioba
stanica odvijala se kod tretmana 2,5 %-tnom koncentra-
čijom kod koje je M.I. bio 3,59%. Tretman većim koncentracijama
(5 i 10%) doveo je do značajnog smanjenja
mitotske aktivnosti. Analiza je pokazala daje mitotska
aktivnost kod meristemskih stanica u svim koncentracijama
bila niža od mitotske aktivnosti kontrolnog
uzoraka kod kojeg je iznosila 4,34%.
Nakon 24 sata tretmana, ukupan broj kromosomskih
aberacija bio je značajan u odnosu na kontrolni uzorak
kod kojeg nije uočena pojava kromosomskih aberacija.
Povećanjem koncentracije do 5% povećavala se mitotska
aktivnost, a i broj aberacija bio je dvostruko veći.
Nakon tretmana 5 i 10%-tnom otopinom mitotska aktivnost
se smanjila, kao i broj kromosomskih aberacija.
Uočene su aberacije na razini diobenog vretena i kromosoma
(tablica 2). Poremećaji diobenog vretena očitovali
su se u velikom broju c-mitoza (slika 1 a), posebice
kod koncentracije od 2,5% te lutajući kromosomi
(slike lc, d, e). Uočeno je također sljepljivanje kromosoma
(slika lf), te mikronukleusi, kao siguran pokazatelj
eliminacije kromosomskog materijala. Pojava mikronukleusa
uočena je samo kod koncentracije od
1,0%. (Tablica 2).
493

.1. Rosa: UT.ILCAJ FOSFOG1PSA I/. INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qiwrnix robur) Šumarski list br. II 12, CXX11 (1998). 491-506
Tablica 1. Mitotska aktivnost i ukupan broj kromosomskih aberacija kod klijanaca hrasta
lužnjaka tretiranih 24 sata različitim koncentracijama fosfogipsa.
Koncentracija
(%)
Kiselost
(pH)
Ukupan
broj stanica
Broj stanica
u mitozi
MI.
(%)
Broj stanica s
kromosomskim
aberacijama
Kontrola
0,5
1,0
2,5
5,0
10,0
7,0
6,4
6,0
5,8
4,4
4,1
7444
6766
3709
6383
4416
2666
323
181
39
298
11
50
4,34
2,67*
1,05*
3,59
0,25*
1,87*
-
4
18
20
10
16
* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno x 2 testom za p< 0,05).
Tablica 2. Tipovi kromosomskih aberacija kod klijanaca hrasta lužnjaka tretiranih 24 sata različitim
koncentracijama fosfogipsa.
Koncent. Ukupan M. I.
(%) broj (%)
stanica
C-
mitoza
MITOTSKE I KROMOSOMSKE ABERACIJE
Višepolarno
diobeno vreteno
Lutajući
kromosomi
Sljepljeni
kromosomi
Mikronukleus
Ukupan
broj
aberacija
Kontrola 7444 4,34
0,5 6766 2,67
4
4
1,0 3709 1,05
12
6
18
2,5 6383 3,59
13
2
2
3
20
5,0 4416 0,25
10
10
10,0 2666 1,87
16
16
Nakon 24-satnog oporavka klijanaca hrasta lužnjaka
u vodovodnoj vodi nije došlo do značanije promjene
mitotske aktivnosti (tablica 3). Mitotska aktivnost
značajnije pada kod oporavka nakon tretmana većim
koncentracijama. Najniža mitotska aktivnost bila je
nakon oporavka uzoraka tretiranih 5%-tnom koncentracijom
fosfogipsa.
Nakon 24-satnog oporavka ukupan broj aberacija
značajno se smanjio, osobito broj c-mitoza (tablica 4).
Međutim značajno je porastao broj sljepljenih kromosoma,
dok pojava mikronukleusa nije uočena. Gotovo kod
svih koncentracija uočeno je sljepljivanje kromosoma.
Test na klijancima hrasta lužnjaka, isklijalih iz žireva
sakupljenih u sastojini neposredno uz odlagalište i
sjemenske sastojine kao kontrole, ukazao je značajan
broj mitotskih aberacija kod klijanaca uz odlagalište
(tablica 5). Najviše je bilo sljepljenih kromosoma i višepolarno
diobeno vreteno. Od analiziranih 19130 stanica
u kontroli, uočene su samo dvije mitotske aberacije,
sljepljivanje kromosoma i poliploidija.
Provedeni Allium test ukazao jena geno- i citotoksičnost
fosfogipsa. S porastom koncentracije smanjivao
se rast korjenčića, ali se povećavao broj i učestalost
kromosomskih aberacija.
Nakon 24-satnog teretmana nije uočena velika razlika
u odvijanju mitotske aktivnosti u odnosu na negativnu
(vodovodna voda) ili pozitivnu kontrolu (hidrazid
maleinske kiseline) (tablica 6). Kod svih koncentracija
mitotska aktivnost bila je oko 6.6%, osim kod tretmana
0,5%-tnom koncentracijom kod kojih je mitotska aktivnost
bila veća (9,24%). Složeni kemijski sastav otpadne
vode kao i njena kiselost, utjecali su na pojavu sljepljivanja
kromosoma te anafaznih mostova kao posljedica
sljepljivanja (slika 2d). Takoder je uočena fragmentacija
kromosoma (slika 2e). Mitotske aberacije
kao posljedica djelovanja na diobeno vreteno - višepolarna
anafaza i lutajući kromosomi (slika 2a, b) uočene
su u puno manjem broju od kromosomskih aberacija
(tablica 7).
494

• - . .
J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quercus rohur) Šumarski list br. II 12, CXXI1 (199X), 491-506
•
H -
,^Of'
flp
- i» •
i
•
I»
• 4
•
•& M % W?
f. •.
*H".
Su
Sr^^l
*
C -*.«r* * "* 'T * f < ;.
* ^ *
I^*J
Slika l.Mitotske i kromosomske aberacije u
stanicama vrška korjena hrasta lužnjaka
nakon 24-satna tretmana različitim
koncentracijama fosfogipsa: a) c-mitoza,
b) višepolarna anafaza, c) i d) lutajući
kromosomi u metafazi, e) anafazni
most i zaostajući kromosomi i f)
sljepljeni kromosomi u metafazi.
Cr.= 10u.m.
Tablica 3. Mitotska aktivnost i kromosomske aberacije kod klijanaca hrasta lužnjaka nakon
24-satnog oporavka u vodovodnoj vodi.
Koncentracija
(%)
Ukupan
broj
stanica
Stanice u
mitozi
MI.
(%)
Broj stanica s
kromosomskim
aberacijama
Kontrola
0,5
1,0
2,5
5,0
10,0
3163
3316
3757
2395
2309
2762
149
81
86
38
22
38
4,71
2,44*
2,28*
1,59*
0,95*
1,37*
-
2
4
9
4
7
* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno yj testom za p< 0,05).
495

.1. Rosa: UT.IHCA.I FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qucirus iiilmr) Šumarski list hr. II 12, CXXII (1998). 491-506
Tablica 4. Učestalost mitotske aktivnosti i tipovi kromosomskih aberacija kod klijanaca hrasta lužnjaka nakon 24-
satnog oporavka u vodovodnoj vodi.
Koncent.
(%)
Ukupan
broj
stanica
M.I.
(%)
C-mitoza
MITOTSKE I KROMOSOMSKE ABERACIJE
Višepolarno
diobeno vreteno
Lutajući
kromosomi
Sljepljeni
kromosomi
Ukupan
broj
aberacija
Kontrola
3163
4,71
0,5
3316
2,44
2
2
1,0
3757
2,28
2
2
4
2,5
2395
1,59
5
2
2
9
5,0
2309
0,95
1
1
2
4
10,0
2762
1,37
4
3
7
Tablica 5. Mitotska aktivnost, broj i vrste aberacija u kontrolnoj sastojini i neposredno uz odlagalište
Sastojina
Broj Ukupan Broj M. I.
uzoraka broj stanica
stanica u mitozi (%)
C-
mitoza
MITOTSKE I KROMOSOMSKE ABERACIJE
Višepolarno
diobeno
vreteno
Lutajući
kromosomi
Sljepljeni
kromosomi
Poliploidija
Ukupan
Broj
aberacija
Aberacije
(%)
Kontrolna
Ukupno
Uz*
odlagalište
1 6048 174 2,88
2 4524 107 2,36
3 1237 8 0,65
4 4950 137 2,77
5 2371 29 1,22
5 19130 455 2,38
1 3346 45 1,34
2 3938 21 0,53
3 1170 20 1,71
4 6044 352 5,82
5 1995 106 5,31
6 4069 15 0,37
7 2562 74 2,89
1
2
1
2
1
2
1
1
1
1
1
1
3
1
1
2
2
2
1
5
1
2
2
3
1,15
0,44
4,44
4.76
25,0
0,28
1,89
13,4
4,05
Ukupno
7 23124 633 2,74
1
6
3
6
16
2,53
Nije ustanovljena statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno x 2 testom za p< 0,05).
Nakon 24-satnog oporavka mitotska aktivnost u
meristemskim stanicama luka kod svih koncentracija
nije se značajnije smanjila, te je i dalje bila oko 6,0 %
(tablica 8). Mitotska aktivnost značajnije se povećala
samo prilikom oporavka nakon tretmana 0,5%-tnom
koncentracijom (7,79 %). Ukupan broj kromosomskih
aberacija se smanjio, a od vrsta kromosomskih aberacija
najviše je bilo sljcpljenih kromosoma i mostova u
anafazi i telofazi. Od mitotskih aberacija najviše je uočeno
višepolarnih anafaza (tablica 9). Takoder je značajno
smanjen broj c-mitoza.
Rezultati analize fluorida u lišću hrasta lužnjaka
ukazali su na značajno povećanje u lišću neposredno uz
odlagalište (8,49 ppm) za razliku od kontrole gdje je zabilježena
količina od 1,82 ppm.
SEM istraživanja pokazala su daje površina listova
hrasta lužnjaka iz sastava pupa, neposredno uz odlagalište
fosfogipsa kao i iz kontrolne sastojine, prekrivena
isključivo epikutikularnim voskom u obliku tankog homogenog
sloja (slika 3a). Kristalni vosak na tim listovima
nije nađen. Površina vrlo mladih, tek proliferiranih
listova, uključujući stomatalni obrub puci, na oba je
496

.1. Rosa: UTJECAJ KOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qiwrciis mbur) Šumarski list hr. II 12, CXXI1 (1W8), 491-506
Tablica 6. Mitotska aktivnost i kromosomske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon 24 sata tretmana.
Konc
(%)
Broj
analiz.
stanica
Broj
stanica u
diobi
MI.
(%)
ljeplivost
kromosoma
Broj kromosomskih aberacija
Mostovi u anafazi/
telofaz
Fragmenti
Mikronukleusi
Ukupno
NK
2574
173
6,72
0
9
0
0
9
PK
2039
136
6,66
0
9
22
77
198
0,5
2175
201
9,24*
2
10
3
1
16
1,0
3136
211
6,72
12
11
7
4
34
5,0
2975
206
6,92
5
11
6
2
24
10,0
2545
169
6,64
4
5
6
3
17
NK - negativna kontrola (vodovodna voda)
PK - pozitivna kontrola (hidrazid maleinske kiseline, 1 x 10 4 M
* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno % 2 testom za p< 0,05).
Tablica 7. Mitotska aktivnost i mitotske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon 24 sata tretmana.
Konc.
(%)
Broj
analiz.
stanica
Broj
stanica u
diobi
ML
(%)
C-
mitoza
Broj mitotskih aberacija
Lutajući
kromosomi
Višepolarna
anafaza
Ukupno
NK
2574
173
6,72
0
0
0
0
PK
2039
136
6,66
0
6
0
6
0,5
2175
201
9,24*
0
1
1
2
1,0
5,0
10,0
3136
2975
2545
211
206
169
6,72
6,92
6,64
5
2
2
4
3
2
2
0
0
11
5
4
Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno yj testom za p< 0,05).
Tablica 8. Mitotska aktivnost i kromosomske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon 24 sata oporavka.
Konc.
(%)
Broj
analiz
stanica
Broj
stanica u
diobi
MI.
(%)
ljepljivost
kromosoma
Broj kromosomskih aberacija
Mostovi u anafazi/ Fragmenti
telofazi
Mikronukleusi
Ukupno
NK
2760
190
6,88
0
0
0
0
0
0,5
2386
186
7,79*
2
1
0
1
4
1,0
2795
186
6,65
8
1
2
1
12
5,0
2117
108
5,10*
0
0
1
1
2
10,0
2772
178
6,42
6
9
3
4
22
Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno yj testom za p< 0,05).
497

.1. Koša: UTJKC'AJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quercus rohur) Šumarski list br. 11 12. CXX11 (1998). 491-506
f %\
* • ' !
\ ,y
V
%
»
Slika 2. Mitotske i kromosomske aberacije u stanicama vrška luka A. čepa. var. ascalonicum nakon 24-satna tretmana različitim koncentracijama
fosfggipsa: a) lutajući kromosomi u anafazi, b) višepolarna anafaza, c) metafaza s kromosomskim fragmentima d) anafazni
mostovi. Cr.= 10um
Tablica 9. Mitotska aktivnost i mitotske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon
24 sata oporavka.
Konc.
(%)
Broj
analiz
stanica
Broj
stanica u
diobi
M.I.
(%)
Broj
C-
mitoza
mitotskih
Lutajući
kromosomi
aberacija
Višepolarna
anafaza
Ukupno
NK
2574
173
6,88
0
0
0
0
0,5
2175
201
7,79*
0
1
1
2
1,0
3136
211
6,65
1
2
4
7
5,0
2975
206
5,10*
0
0
2
2
10,0
2545
169
6,42
0
4
5
9
* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno % 2 testom za p< 0,05).
498

J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem rolmr) Šumarski list br. II 12. CXX1I (1998). 491-506
Slika 3. Scaning elektronska snimka pući listova hrasta lužnjaka (Quercus robur L.)
a) puč na listu iz sastava pupa iz sjemenske sastojine; na stomatalnom obrubu nema kristala epikutikularnog voska, (x 3100).
b) puč na sasvim mladom, tek proliferiranom listu uz odlagalište; stomatalni obrub prekriven je isključivo kristalima epikutikularnog
voska (0.-stupanj), (x 3100).
Slika 4. Scaning elektronska snimka puci listova hrasta lužnjaka (Quercus robur L.)
a) puč na sasvim mladom, tek proliferiranom listu, uz odlagalište; na stomatalnom obrubu je amorfna krasta u količini do 20%
(1 .-stupanj degradacije), (x 3540).
b) puč, dolje lijevo, na sasvim mladom, tek proliferiranom listu, uz odlagalište; na stomatalnom obrubu je amorfna krasta u količini
od 21 % - 50%(2.-stupanj degradacije), (x 1550).
Slika5. Scaning elektronska snimka puci na potpuno razvijenom listu hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) uz odlagalište; na slici su vidljive
hife gljiva, (x 1550).
a)izdvojena puč iz slike 5. (donji red desno); stomatalni obrub prekriven je amorfnom krastom u količini od 51%-80% (3.-stupanj
degradacije).
b)izdvojena puč iz slike 5. (gornji red sredina); stomatalni obrub prekriven je amorfnom krastom u količini od 81%-100%
(4.-stupanj degradacije).
499

J. Rusa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST' LUŽNJAK (Querem robiir) Šumarski list br. II- 12, CXXII (I99S), 491-506
Post. puči (%)
a)
55
50
45
40
35
30
25
20
15
10
5
0
0 stupanj 1 stupanj 2 stupanj 3 stupanj 4 stupanj
E3() stupanj • 1 stupanj LJ 2 stupanj • 3 stupanj H 4 stupanj
Post. puči (%)
35 r
30
25
20
15
0 stupanj 1 stupanj 2 stupanj 3 stupanj 4 stupanj
b)
0 stupanj * 0 stupanj 2 stupanj D 3 stupanj 4 stupanj
Slika 6. Histogram] postotka puči listova hrasta lužnjaka kristalnim (0. stupanj) i amorfnim voskom u obliku krasta (1 .-4. stupanj) na
b) stomatalnom obrubu puči listova uz odlagalište fosfogipsa
c) na stomatalnom obrubu puči listova iz sjemenske sastojine (kontrola)
staništa pak prekriven samo kristalnim voskom (0. stupanj;
slika 3b). Faze degradacije kristalnog u amorfni
vosak u tom razvojnom stadiju lista nisu zapažene. Kako
se list razvijao i rastao do konačnog oblika i dužine,
kristali voska na listovima s obje lokacije postupno su
se tuzionirali i aglomerirali u amorfne kraste (1. - 4. stupanj
degradacije; slika 3a i b, 4a i b). Međutim, početak
i intenzitet degradacije bili su različiti s obzirom na stanište.
Uz odlagalište fosfogipsa fuzija i aglomeracija
kristalnog voska počinjala je ranije i bila je izraženija.
Na tom su staništu osobito znatno ranije počeli 3. i 4.
stupanj degradacije. 4. stupanj degradacije zabilježen
je samo na lokaciji uz odlagalište.
Kvantitavna analiza degradacije kristalnog voska u
amorfni vosak također je ukazala na razlike između sastojina.
Na slici 5a i b prikazanje postotak puči samo s
kristalnim voskom (0. stupanj) i postotak puči s kristalnim
i amorfnim voskom (1.-4. stupanj degradacije) na
stomatalnom obrubu s listova neposredno uz odlagalište
(slika 5a) i s listova iz sjemenske sastojine (slika
5b). Neparametarskom usporedbom, primjenom tzv.
run testa, uzoraka sastojine uz odlagalište i sjemenske
sastojine, pokazalo se da medu uzorcima postoji značajna
razlika i bez primjene statističkih testova. Naime,
očigledan je značajno visok postotak puči s 4. stupnjem
degradacije kristalnog voska na listovima uz odlagalište,
dok 4. stupanj degradacije na pucima listova iz sjemenske
sastojine, kako je već spomenuto, uopće nije
zabilježen. Postotak puči s 1., 2. i 3. stupnjem degradacije
kristalnog voska, poglavito drugim, bio je znatno
niži uz odlagalište fosfogipsa (slika 6a i b).
500

J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quen-us rohur) Šumarski list hr. II 12, CXXII (1998), 491-506
RASPRAVA - Discussion
U ovom radu ponajprije je istraživana citotoksičnost,
odnosno učinak različitih koncentracija fosfogipsa
iz odlagališta na proces mitoze i pojavu kromosomskih
aberacija u meristemskim stanicama hrasta lužnjaka.
Istražen je i utjecaj fosfogipsa na klijance hrasta
lužnjaka dobivene iz žireva sakupljenih na staništu uz
odlagalište fosfogipsa, te iz žireva sjemenske sastojinc
kao kontrole.
Citogenetičke analize meristemskih stanica vrška
korjenčića hrasta lužnjaka nakon 24-satnog tretmana
pokazale su značajno smanjenje mitotske aktivnosti.
Samo kod tretmana 2,5%-tnom koncentracijom mitotska
aktivnost značajnije se razlikovala od kontrole. Uočene
su mitotske aberacije kao posljedica poremećaja
funkcije diobenog vretena i to c-mitotički učinak, koji
se porastom koncentracije povećavao, te višepolarno
diobeno vreteno. Takoder su uočeni mikronukleusi uz
interfazne jezgre.
Nakon 24-satnog oporavka nije došlo do značajnije
promjene mitotske aktivnosti. Mitotska aktivnost je i
dalje ostala relativno slaba, ali je primijećeno više kromosomskih
aberacija subkromatidnog tipa kao što je
sljepljivanje kromosoma. U manjem je broju uočena višepolarnost
u anafazi, dok mikronukleusi nisu uočeni.
U ovom je istraživanju mitostumulativan učinak
fosfogipsa na stanice hrasta lužnjaka bio opažen kod
koncentracije od 2,5%. Opaženi učinak ukazuje da fosfogips
u određenim koncentracijama možda može imati
i kancerogeni učinak, upravo zbog stimulativnog djelovanja
na staničnu diobu. Naime, dosadašnja istraživanja
upućuju na povezanost neoplastične transformacije
i nepravilne regulacije mitotskog ciklusa (Schlegel
iCraig, 1991).
Da bi se potvrdila osjetljivost hrasta lužnjaka, odnosno
mogućnost primjene te vrste u testovima genotoksičnosti,
u istraživanju je istovremeno korišten i Allium-test,
kao kontrolni test. Ovaj test provodi se od
1938. godine kada gaje uveo Levan, upotrijebivši
korjenčiće mladih lukovica običnog luka Allium čepa
L. Od tada pa sve do danas to je jedan od najčešće upotrebljavanih
testova za proučavanje djelovanja različitih
kemijskih spojeva na biljne kromosome (Fiskes
j ö, 1988). Allium-test se pokazao pogodan za utvrđivanje
kromosomskih i genomskih mutacija, a također i
za ispitivanje djelovanja različitih supstanci na proces
mitoze u cjelini. U novije vrijeme sve se češće koristi
kao standard za utvrđivanje prisutnosti genotoksičnih
zagađivača u prirodi (Fiskesjö, 1985; Rank i
Nielsen, 1997).
Rezultati dobiveni Allium-testom, ukazali su na toksičnost
fosfogipsa. Citogenetička analiza meristemskih
stanica luka nakon 24-satnog tretmana pokazala je mitodepresivan
učinak fosfogipsa. Izuzetak je bila koncentracija
fosfogipsa od 0,5% kod koje je došlo do značajnijeg
porasta mitotske aktivnosti. Slično djelovanje
uočili su Papeš i sur. (1989). Primjenom Allium-testa
za djelovanje herbicida cijanazina, utvrdili su da kod
kratkih tretmana (24 sata) male koncentracije cijanazina
djeluju mitodepresivno, dok u produljenim tretmanima
djeluju kao mitostimulansi. Samo kod visokih koncentracija
mitotska aktivnost bila je slaba. U našem je
istraživanju mitostumulativan učinak u stanicama luka
bio opažen kod koncentracije od 0,5% fosfogipsa, dok
je kod hrasta lužnjaka takav učinak imala 5x veća koncentracija
(2,5%). Opaženi učinak ukazuje da fosfogips
u određenim koncentracijama možda može imati i kancerogeni
učinak, upravo zbog stimulativnog djelovanja
na staničnu diobu.
Ova dva testa citotoksičnosti pokazala su postojanje
značajnih razlika u načinu i stupnju djelovanja fosfogipsa
na stanice hrasta lužnjaka i luka. Slični rezultati
ustanovljeni su usporednim istraživanjima utjecaja iona
teških metala (AF ) na stanice luka, smreke (Picea
abies L.), bukve i hrasta lužnjaka. Naime, ustanovljeno
je da nakon tretmana istim koncentracijama iona dolazi
do različitih degradacijskih oblika stanica kod istraživanih
vrsta. Kod smreke je uočen isti tip aberacija kao i
kod luka, ali tek nakon tretmana od devet dana, za razliku
od bukve i hrasta lužnjaka, kod kojih u istom razdoblju
i s istim tretmanom nisu uočene takve aberacije
(Fiskesjö, 1990).
Dobivene razlike u broju i vrstama kromosomskih
aberacija kod stanica hrasta lužnjaka u odnosu na stanice
luka mogle bi biti posljedice razlike u veličini kromosoma.
Dok kod luka veličina kromosoma iznosi od
6,42-12,76 Lim (Puizina, 1997), bjelogorične drvenaste
vrste imaju male kromosome, osobito hrast lužnjak
kod kojega veličina kromosoma iznosi od 2,49 do
6,26 um (O h r i i A h u j a, 1990). Budući da se smreka s
izrazito velikim kromosomima 7,5-12,5um (Papeš i
sur., 1997) pokazala vrlo osjetljiva na prisutnost štetnih
supstanci u okolišu, moglo bi se pretpostaviti da vrste s
malim genomom imaju veću razinu tolerancije prema
različitim kemijskim spojevima. Druškovič (1988a;
1988b) je utvrdila da se s vidljivim znakovima oštećenja
na smreci povećava stupanj oštećenja genetičkog
materijala, koji se očituje u velikom broju kromosomskih
aberacija.
Provedena istraživanja pokazala su da tretmani istim
koncentracijama otopine fosfogipsa kod luka izazivaju
značajan broj kromosomskih aberacija, dok su kod
hrasta lužnjaka uglavnom opažane mitotske aberacije, i
to u puno manjem broju.
Glede rezultata testova provedenih u laboratorijskim
uvjetima na hrastu i luku, bilo je za očekivati da će
501

.1. Koša: UTJECAJ FOSFOGIPSA I/. INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK {Querem mhur) Šumarski list br. 11-12. CXXII (1998), 491-506
slični rezultati biti potvrđeni citogenetičkim istraživanjima
klijanaca hrasta iz prirodnih staništa. Istraživanja
odnosa ekoloških uvjeta i oštećenja genetičkog materijala
provedena na meristemskim stanicama vrškova korijena
klijanaca iz žireva sakupljenih u blizini odlagališta
fosfogipsa i žireva sjemenske sastojine, ukazala su
na neke različitosti. Stabla uz odlagalište imala su vidljive
znakove oštećenja krošanja za razliku od kontrolnih.
Kod mitotske aktivnosti nije bilo značajnijih razlika,
uglavnom je ista bila jednaka ili nešto veća od
kontrolnog uzorka. U uzorcima sakupljenim uz odlagalište,
uočeno je više stanica s aberacijama. Najčešće su
to bili poremećaji u funkciji diobenog vretena. Slične
rezultate objavili su Zoldoš i sur., (1994; 1997; Besendorf
er i sur. (1996) prateći tijek mitoze u meristemskim
stanicama klijanaca iz populacije hrasta lužnjaka
u okolici Bjelovara. Spomenuti autori uzimali su
uzorke ispod stabala od 0. do 4. stupnja oštećenja i pratili
pojavu kromosomskih aberacija, te su utvrdili da
postoji poremećaj funkcionalnosti diobenog vretena
kod stabala većeg stupnja oštećenja.
Dok su sve provedene citogenetičke analize na
crnogoričnim vrstama potvrdile veliku osjetljivost na
prisutnost gcnotoksičnih supstanci u okolišu, citogenetičke
analize na hrastu lužnjaku pokazale su se nedostatnima
za objašnjenja vidljivih znakova oštećenja.
Kako je hrast lužnjak dugoživuća vrsta i ima relativno
mali genom, svega 1,59 pg (Zoldoš i sur., 1997),
on pokazuje veliku razinu tolerancije prema prisutnosti
različitih genotoksičnih tvari u okolišu. Visoka razina
tolerancije hrasta lužnjaka potvrđena je i ovim istraživanjima
utjecaja fosfogipsa iz odlagališta. Pored toga,
odlagalište u svome sadašnjem kapacitetu postoji od
1987. godine, stoje očigledno kratko razdoblje za utvrđivanje
značajnijih citogenetičkih oštećenja.
Vidljiva oštećenja na hrastu lužnjaku vjerojatnije su
posljedica morfoloških i fizioloških poremećaja koji su
nastali od taloženja velikih količina fluorida iz okoliša.
Dosadašnja istraživanja na biljnom materijalu u područjima
velikih emisija fluorida ukazala su na izmijenjene
morfološke karakteristike i smanjenu sposobnost
plodonošenja(Klumpp i sur., 1994).
Utvrđena količina fluorida u lišću hrasta lužnjaka iz
staništa u blizini odlagališta fosfogipsa bila je značajno
veća nego u lišću hrasta lužnjaka na staništu 2 km udaljenom
od odlagališta.
Epikutikularni vosak na površini listova hrastova primarno
je razvijen u obliku kristalnih listića, kristaloida
(engl. "Platelets") koji se nalaze na stomatalnom obrubu
puci, ali također i na površini periklinskih stijenki običnih
epidermalnih stanica. Obično su složeni okomito na
obrub puci. Tijekom vremena kristaloidi epikutikularnog
voska se fuzioniraju i aglomeriraju u amorfni vosak
koji je poznat pod nazivom amorfne kraste.
Istraživanja epikutikularnog voska pomoću rasterskog
elektronskog mikroskopa, u ovome radu ukazuju
na značajne razlike između listova dvaju staništa. Opažene
razlike odnose se na pojavu i količinu epikutikularnog
voska. Stanje epikutikularnog voska u prva dva
razvojna stadija lista neposredno uz odlagalište, kao i u
kontroli, bila je gotovo jednaka, dok je u višim stadijima
razvoja lista došlo do značajne razlike. 4. stupanj
degradacije epikutikularnog voska (pojava krasta u količini
od 81-100%) zabilježen je samo na pucima listova
uz odlagalište. Budući da su analizirani listovi iz o-
bje sastojine iste starosti, može se zaključiti daje proces
degradacije uz odlagalište tekao brže. Na osnovi
dobivenih rezultata može se pretpostaviti daje količina
fluorida u lišću uz odlagalište izazvala prijevremenu
degradaciji kristalnog epikutikularnog voska. To je moglo
utjecati na promjene fenotipskih karakteristika stabala
uz odlagalište i kao krajnji rezultat na smanjenje
vitalnosti stabala i sposobnosti prirodne reprodukcije.
Sličnu pojavu degradacije epikutikularnog voska
zabilježili su Bač ić i sur. (1997b), na iglicama alepskog
bora (Pinus halepensis Arnold.). Utvrđena je razlika
u izgledu puci i stanju epikutikularnog voska sa staništa
u blizini tvornice cementa u Solinu i onoga izvan
doticaja emisije cementne prašine. Dok je na iglicama u
blizini tvornice opažena i "erupcija voska" (porast produkcije
epikutikularnog voska), na kontrolnom uzorku
to nije uočeno. Autori su utvrdili povezanost između
produkcije epikutikularnog voska i količine čestica kalcija
iz cementne prašine taloženih na površini iglica.
Veliki dio puci ostao je blokiran uslijed nataložene cementne
prašine, što je rezultiralo pojačanim razvojem
amorfnog voska te preranim odbacivanjem iglica.
ZAKLJUČAK - Conclusion
1. Citogenetičke analize provedene na klijancima
hrasta lužnjaka nakon 24-satnog tretmana fosfogipsom
iz odlagališta, ukazale su na smanjenu mitotsku aktivnost
u ovisnosti o razrijeđenjima i na pojavu aberacija u
odnosu na kontrolu. Samo kod koncentracije od 2,5 %
uočeno je značajnije povećanje mitotske aktivnosti. S
povećanjem koncentracija povećavao se broj aberacija i
to puno učestalije bile su mitotske od kromosomskih.
Kod svih razrijeđenja pojavile su se aberacije i to uglavnom
c-mitoza i lutajući kromosomi, nastale kao rezultat
502

.1. Rosa: UTJLCA.I FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quereus ro/mr) Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 491-506
poremećaja funkcije diobenog vretena. Učestalost i vrste
kromosomskih aberacija ovisile su o koncentracijama
fosfogipsa iz odlagališta. Nakon 24-satnog oporavka
kod svih koncentracija nije došlo do značajnije promjene
mitotske aktivnosti. Ona je i dalje ostala slaba, ali je
bilo više subkromatidnih od mitotskih aberacija. Najviše
je zabilježeno sljepljenih kromosoma.
2. Provedeni Allium-test ukazao je na geno- i citotoksičnost
fosfogipsa nakon 24-satnog tretmana kao i
nakon 24-satnog oporavka. Uočeno je zaostajanje rasta
korjenčića nakon petodnevnog tretmana provedenim
koncentracijama. U stanicama vrškova korjenčića tretiranim
svim koncentracijama, pojavile su se kromosomske
i mitotske aberacije. Od kromosomskih aberacija
najzastupljeniji su bili kromosomski prekidi, dok
su mitotske aberacije najčešće bile lutajući kromosomi
i c-mitoza. Usporedna analiza kromosomskih aberacija
u luka i hrasta lužnjaka ukazala je na učestalije kromosomske
aberacije u luka, dok su kod hrasta lužnjaka
učestalije bile mitotske promjene.
3. U stanicama vrškova korjenčića hrasta lužnjaka
neposredno uz odlagalište, kao i u kontroli nije bilo
značajnije razlike u mitotskoj aktivnosti, ali je ipak nešto
veća mitotska aktivnost utvrđena u klijancima uz odlagalište.
Međutim uočene su značajne razlike u broju
i vrsti mitotskih i kromosomskih aberacija. Najčešće su
to bili poremećaji u funkciji diobenog vretena.
4. U lišću hrasta lužnjaka neposredno uz odlagalište
utvrđena je povećana količina fluorida, što se može povezati
s pojavom degradacije kristalnog epikutikularnog
voska 4. stupnja, tj. razvojem amorfne voštane kraste
koja prekriva stomatalni obrub gotovo preko 50%
analiziranih puci listova u količini od 80-100%, a koja
u kontroli nije zabilježena.
Slika 7. Izgled kazeta u koje se odlaže fosfogips
Phoshogypsum and waste waters from factories in Kutina
Za rast i razvoj biljaka potrebni su mnogi makro i
mikro elementi, koji se u prirodi nalaze u oblicima nepristupačnim
biljkama. Stoga se pri proizvodnji mineralnih
gnojiva obradom prirodnih soli, hranjiva prevode
u oblik lakše pristupačan biljkama.
INA-Petrokemija d.o.o., Kutina, s ukupnom proizvodnjom
od 1,5 milijuna tona gnojiva godišnje, postala
je najveći proizvođač mineralnih gnojiva u ovom dijelu
Europe (Gosp. i okoliš, 1996. br. 5). Osnovne sirovine
za proizvodnju kompleksnih NPK gnojiva su fosfatne
rude, amonijak i kalijeve soli. Reakcijom fosfatne rude
i sulfatne kiseline nastaje fosfatna kiselina i fosfogips
kao tehnološki otpad. Fosfatna kiselina s amonijakom
daje amonijeve fosfate, a uz dodatak kalijevih soli nastaje
NPK kompleksno gnojivo. Fosfogips se kao 25 do
30%-tna vodena suspenzija hidraulički transportira od
postrojenja do odlagališta udaljenog 5 km od tvornice.
503

J. Rosa: UTJKCA.I FOSFOGIPSA IX INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Oiieicus rubur) Šumarski list hr. 11-12, CXXII (1998), 491-506
LITERATURA
References
B a č i ć, T. 1996: Note on use of some micro-morphological
features in distinction of three pubescent
oaks in Croatia. Acta Biologica Cracoviensia,
Series: Botanica 38, 67-72.
B a č i ć, T. 1997a: Comparative SEM investigations of
the abaxial leaf epidermis of Quercus cerris L.
var. cerris Lond. and Quercus cerris L. var. austriaca
(Willd.) Lond. from Croatia. Acta Biologica
Cracoviensia, Series: Botanica 39, 43-46.
Bačić,T., Lynch, A.H., Cutler, D. 1997b: Reactions
to cement factory dust contamination by Pinus
halepensis leaves. New Phytologist (u tisku).
Bačić, T., Popović, Ž. 1998: Preliminary report on
epicuticular wax surface condition on stomata of
Abies alba Mill, needles from National park
"Risnjak" in Croatia Acta Biologica Cracoviensia,
Series: Botanica (u tisku).
Baker, E. A. 1973: Chemistry andmorfology of plant
epicuticular waxes. Long Ashton Research Station,
University of Bristol, Bristol BS18 9AF.
Bavcon,J., Druškovič,B.,Papeš,D. 1994: Germination
of seeds and citogenetic analysis of the
spruce in differently polluted areas of Slovenia.
Phyton 33, 267-277.
Besendorfer, V., Zoldoš, V., Peškan, T., Krsnik-Rasol,
M., Littvay, T, Papeš, D.
1996: Identification of potential cytogenetical
and biochemical markers in bioindication of
common oak forests. Phyton (Horn, Austria)
36(3), 139-146.
D r u š k o v i č, B. 1988a: Citogenetska bioindikacija I-
Uporaba citogenetske analize pri odkrivanju delovanja
genotoksičnih polutantov na gozdno
drevje, Biološki Vestnik 36, 1-18.
Druškovič, B. 1988b: Citogenetska Bioindikacija II-
Prikaz načina ocenjivanja obremenjenosti genetskoga
Materiali in oceana ogroženosti smreke na
posamezni lokalitet, Biološki Vestnik 36, 31 -44.
F i s k e s j ö, G. 1985: The Allium test as a standard in environmental
monitoring. Heraditas 102, 99-112.
Fi skesj ö, G. 1988: The Allium test - an alternative in
envinomental studies: the relative toxicity of metal
ions. Mutation Research 197, 243-260.
F i s k e s j ö, G. 1990: Occurrence and degeneration of
"Al-structures" in root cap cells of Allium cepa
L. after A1-treatment. Hereditas 112, 193-202.
Fi skesj ö, G 1993: The Allium test in wastewater minitoring.
Envinomental Toxicology and Water
Quality, An International Journal 8, 291-298.
Huttunen, S., Laine, K. 1983: Effects of air-borne
pollutants on the surface wax structure of Pinus
sylvestris needles. Annales Botanici Fennici 20,
79-86.
Klumpp, A., Klumpp G. 1996: Fluoride impact on
native tree spcies of the atlantic forest near Cubato,
Brazil. Water, Air and Soil Pollution 87, 57-71.
Levan, A. 1938: The effects of colchicine on root mitosis
in Allium. Hereditas 24,471-486.
Müller, M.,Guttenberger,H., Grill, D., Druškovič,
B., Paradiž, J. 1991: A cytogenetic
method for examining the vitality of spruces.
Phyton 31, 143-155.
Müller, M., Grill D., Guttenberger H. 1994a:
The effects of interactions between ozone and
C0 2 on the chromosomes of Norway Spruce root
Meristems. Phyton 34, 321-335.
Ohri, D.,Ahuja,M.R. 1990: Giemsa C-banded karyotype
in Quercus L. (Oak). Silvae Genetica 39,
216-219.
Papeš, D. Besendorfer, V., Bosiljevac, V.
1989: The Allium-test response to cyanazine.
Acta Bot.anica Croatica 48, 39-46.
Papeš, D., Jeli nie, S., Cerbah, M., Yakov lev,
S., S. 1997: Fluorescent chromosomal banding
in Picea omorika and P. abies. U: Borzan, Z.
Schlarbaum, S.E. (ed.), Cytogenetic Studies of
Forest Trees and Skrub Species. Proc. First
IUFRO Cytogenetics Working Party S2.04-08
Symposium, Brijuni 8-11,09.1993.103-109.
Pavlica, M., Puizina, J., Papeš, D. 1995: Differences
in response to Maleic hydrazide observed
in diploid and triploid shallot root-tip cells. Periodicum
Biologorum 97(4), 337-342.
P u i z i n a, J. 1997: Citogenetička i molekularno genetička
obilježja prirodnih, hibridnih i poliploidnih
formi crvenog luka (Allium cepa L.) Doktorska
disertacija. Sveučilište u Zagrebu, 1997.
Rank, J., Ni el sen, M.FI. \991:A Ilium cepa anaphase-telophase
root tip chromosome aberration assay
on N-methyl-N-nitrosourea, maleic hydrazide,
sodium azide, andethyl methanesulfonate.
Mutation Research 390, 121 -127.
Riding, R.T., Percy, K.E. 1985: Effects of S0 2 and
other air pollutants on the morphology of epicuticular
waxes on needles of Pinus strobus and Pinus
banksiana. New Phytology 99, 555-563.
Sauter, J.J., Voss, J.U. 1986: SEM-observations on
the structural degradation of epistomatal waxes
504

J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem rohur) Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 491-506
in Picea abies ( L). Karst, and its possible role in lyses in determination of damage degree of comthe
"Fichtensterben". European Journal of Forest mon oak forests. Radovi 29( 1), 151 -160.
Pathology 16,408-423.
Zoldoš, V., Besendorfer, V., Littvay, T., Pa-
Schlegel,R., Craig, R.N. 1991: Mitosis: Normal pes, D. 1994b: The common oak (Quercus rocontrol
mechanisms and consequences of aber- bur L.) as potential test plant for cytotoxicyti
rant regulation in mammalian cells. U: Perspe- monitoring. Periodicum Biologorum 96 (4),
ctives on cellular regulation: From bacteria to 490-492.
cancer (J. Campsi, D.D. Cunmngam, M. Riley Zoldoš, V., Besendorfer, V ., Jelenić, S., Loreds),
wiley-liss, inc., New York, 253-249.
ko v i Ć, Z., Littvay, T., Pape š, D. 1997: Cy-
Thijsse G.,Baas,P. 1990: "Natural" and NH 3 indu- togenetic damages as an indicator of pedunculate
ced variation in epicuticular needle wax mor- oak forest decline. U: Borzan, Ž. Schlarbaum,
phology of Pseudotsuga menziessi. Trees: Struc- S.E. (ed.), Cytogenetic Studies of Forest Trees
ture and Function 4, 111-119.
and Skrub Species. Proc. First IUFRO Cytoge-
Zoldoš, V, Li ttvay,T, Besendorfer, V., Jele- netics Working Party S2.04-08 Symposium, Brinić,S.,Lorković,Z.,Papeš,D.
1994a: The juni 8-11, 09.1993.275-284.
application of citogenetic and biochemical ana-
SUMMARY: Decline and decay of pedunculate oak forests (Quercus robur
L.) becomes a more and more important problem of forestry in Croatia. Decay
of forests is obvious near industrial formations and their dumps. The effect of
phosphogypsum and waste waters of fertiliser factories in Kutina on pedunculate
oak forests which are located near these factories is examined in this elaboration.
The chemical analysis of the water from the dumps has proved the presence
of heavy metals (AI, Cd and others), as well as a remarkable low pH value of
1,2-2,6. The pedunculate oak growing in the surrounding of the dump showed
60-70% of the crown damage and therefore belongs to the category of highly
damaged trees.
As a first step in our investigation we applied a short-term cytotoxicity-test.
Root-tip meristematic cells were treated by different dilution rates (from 0,5%
to 10%>) of phosphogypsum from the dump. Roots were excised from the
sprouts germinated in laboratory from the acorns gathered in the tree seed
stand.
Mitotic activity decreased with an increase of concentration, except for the
concentration of 2,5% where the opposite effect was noticed. All concentrations
caused the same cytotoxic effect e. i. mitotic aberrations such as c-mitosis
and lagging chromosomes appeared as a result of the spindle disturbances.
The most frequent were subchromatide aberrations such as sticking of the
chromosomes.
There was no significant change of the mitotic activity after a 24-hour recovery
for any of the concentrations. Mitotic activity remained low and even
higher rate of the subchromatide aberrations were noticed.
Allium-test was applied as a control test of the cyto- and genotoxicity of the
phosphogypsum from the dumps. Bulbs of the onion Allium ascalonicum were
germinated in the tap water and treated subsequently with the same dilutions
of phosphogypsum that were used in cytotoxicity test with roots of pedunculate
oak. As a negative control we used onions germinated in tap water while
onions treated with maleichydrazide served as a positive control.
Allium-test confirmed cyto- and genotoxicity of phospogypsum from the
dumps. Important inhibition of the roots' growth after a five-days-treatment
505

.1. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qtieirus mhur) Šumarski lisl hr. 11-12. CXX1I (1998), 491-506
with the all concentrations was noticed. Although mitotic activity was hardly
lowered, a high number of the chromosomal aberrations was noticed of which
chromosome breaks were the most frequent ones. The most frequent mitotic
aberrations were c-mitosis and vagrant chromosomes.
In order to establish the immediate influence of phosphogypsum dumps on
cytogenetic changes of pedunculate oak we analysed root-tip cells of the
seedlings germinated from acorns which were collected from trees growing
close to the dump. Seedlings germinated from acorns collected in the seedling
stand served as negative control. No significant difference of the mitotic activity
between the germs near the dump and germs from the seedling stand was
noticed. On the other hand, the germs near the dump showed twice higher rate
of aberrations. Two types of chromosome aberrations; sticking and anaphase
bridges, and three types of mitotic aberrations; multipolar spindle, c-mitosis
and vagrant chromosomes, were noticed
Apart from the cytogenetic analyses of pedunculate oak, fluoride quantity
in the leafs of the trees growing close to phosphogypsum dumps as well as
trees from the seedling stand (control) was established. As increased quantity
of fluoride in the leaves of the oaks near the dump was noticed, we analysed
morphology of the epicuticular wax in leafs of the different development
stages using an electrone-scanning microscope. The analysis revealed the
connection between fluoride quantity in the leaves of pedunculate oak and the
degree of epicuticular wax degradation. In other words, the early degradation
(so called crust) of epicuticular wax on the stomata in the leaves of oaks close
to the dump was recorded, while in the control leaves the same was not observed.
Our research revealed the effect-complexity of the phosphogypsum
dump on the vitality and the reproductive capacity of pedunculate oak.
506

PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION Sumarskilistbr.il 12, CXXII (1998), 507-513
UDK 630* 238 : 620. 91
SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE IZ BIOMASE ŠUMSKOG
PORIJEKLA
PRESENT AND FUTURE ENERGY PRODUCTION FROM FORESTRY BIOMASS
Julije DOMAC*
SAŽETAK: Iako je Hrvatska zemlja sa značajnim potencijalom biomase za
proizvodnju energije, a biomasa je u prošlosti zauzimala znakovito mjesto u
energetskoj bilanci, danas se energija iz biomase proizvodi samo u postrojenjima
male snage i uz korištenje energetski učinkovitih tehnologija.
Šumska biomasa predstavlja značajan izvor energije, čijem bi se korištenju
u budućnosti trebalo pridati zantno više pozornosti. U radu se iznose procjena
proizvodnje energije iz biomase u prošlosti, danas, ali i rezultati tri razrađena
scenarija buduće proizvodnje energije iz biomase u Hrvatskoj do 2030. godine.
Naglašava se da biomasa šumskog porijekla ima najznačajnije mjesto u strukturi
potrošnje biomase za energiju, a takav se trend očekuje i u budućnosti.
K lj u č n e r ij e č i: šumska biomasa, energija, scenariji razvoja
UVOD
Kroz povijest čovječanstva, sve do sredine 19. stoljeća,
biomasa, posebno drvo, predstavljala je najvažniji
izvor energije. Nakon godina korištenja fosilnih goriva,
danas se globalna energetska politika mijenja, a biomasa
se medu ostalim obnovljivim izvorima (vodne
snage, vjetar, sunce, plima i oseka, geotermalna energija)
smatra ključnim čimbenikom budućih strategija korištenja
obnovljivih izvora [3].
Posebnu važnost biomasa dobiva zbog problema
emisije stakleničkih plinova i globalnog zagrijavanja.
Od biomase kao C0 2 -neutralnog goriva te općenito
bioenergetskih sustava (podjednako biomasa za energiju
kao i pošumljavanje te skladištenje ugljika u drvenim
proizvodima) očekuje se značajan doprinos u stabiliziranju
emisije stakleničkih plinova i ublažavanju učinka
staklenika. Mogući doprinos bioenergetskih sustava
u obuzdavanju emisije stakleničkih plinova najbolje
pokazuje sljedeći primjer: u postojećoj "živoj" biomasi
na tlu je pohranjeno oko 600 gigatona (Gt) ugljika, oko
60 Gt se godišnje izmjenjuje između atmosfere i biosfere,
a oko 6 Gt se godišnje oslobađa iz "podzemnih
zaliha", kroz korištenje fosilnih goriva.
*Julije Domac, dipl.ing., Energetski institut "Hrvoje Požar", Ulica
grada Vukovara 37, 10000 Zagreb
Introduction
Da bi se neutralizirala postojeća emisija iz fosilnih goriva,
trebalo bi iskoristiti 10% godišnje količine ugljika iz
njegova kruženja u biogorivima za proizvodnju energije
(zbogjednostavnosti se pretpostavljajednaka učinkovitost
pri korištenju bio i fosilnih goriva) ili povećati "živu"
biomasu godišnje za 1% kroz pošumljavanje [8].
Drvo je sigurno najstariji oblik energije koji je čovječanstvo
koristilo, ponajprije za pripremanje hrane i
grijanje. U prvom stadiju razvoja rasvjeta je imala malo
značenje, a za prvu umjetnu rasvjetu poslužila je drvena
baklja. Šumovita područja pokrivaju na Zemlji površinu
od oko 40-106 km 2 , od čega je 28-106 km 2 šuma. Godišnji
prirast drva u šumama ovisi o klimatskim prilikama.
Postoje, međutim, različite procjene ukupnog godišnjeg
prirasta drva koje se znatno razlikuju. Energija
koja odgovara godišnjem prirastu drva vrlo je velika i
ima red veličine godišnje potrošnje energije u svijetu.
Postoje različite procjene o kojem se ukupnom iznosu
energije radi, ali nedvojbeno je da se radi o vrlo velikom
iznosu. Prema tomu, prirast drva djelovanjem fotosinteze
predstavlja vrlo velik izvor energije, koji može
uz održivo korištenje znatno pridonijeti zadovoljavanju
potreba za energijom [5].
507

J. Domac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski List br.l 1-12, CXX1I (1998). 507-513
SCENARIJI BUDUĆEG KORIŠTENJA ŠUMSKE BIOMASE ZA
ENERGIJU U HRVATSKOJ
Scenarios for future energy production from forestry
biomass in Croatia
U Hrvatskoj iskorištavanje energije drva ima dugu
tradiciju, pa je tako još 1960. godine drvo zadovoljavalo
gotovo četvrtinu ukupnih potreba za energijom (slika
1.). S druge strane, hrvatskom su šumarstvu poznate
mogućnosti pridobivanja biomase za energiju, provjereni
su postupci i uporaba, a znaju se i mogućnosti za
povećanje proizvodnje biomase-energenta. Ipak, u prvom
redu zbog tzv. netehničkih prepreka, današnjeg
pomanjkanja tržišta za bioenergiju te nedostatka svijesti
o prednostima proizvodnje energije iz biomase,
Hrvatska korištenjem biomase pokriva samo mali dio
svojih potreba za energijom, ostavljajući tako neiskorišten
znatan prirodni potencijal koji posjeduje. To je
osobito vidljivo kada se današnje stanje usporedi s
nekim europskim zemljama koje su po svojim osobitostima
slične Hrvatskoj (tablica 1.). Uočava se da se
energija iz biomase, odnosno drva u Hrvatskoj, većinom
proizvodi na tradicionalni način, pri čemu se koriste
energetski neučinkovite tehnologije.
40
IM
35
30
25 -
20 -
15 -
10
5
Udio u ukupno
1965.
1970.
1975.
1980.
1985.
1990.
1995.
__ ^
^^^"x
potrošnji energije
24,8%
14,1%
11,2%
7,6%
6,2%
5,6%
4,2%
^ ^ ^
^ \ ^ \ .
" \ ^ ^ \
\ ^ \ _
^^^^
• Drvni otpad
• Ogrjevno drvo
~^v
\.
" \ \.
\ \
\
i
0
i — i 1 i
1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995.
Slika 1. Povijesni pregled korištenja šumske biomase za proizvodnju energije u Hrvatskoj [6, 9]
Picture 1. Energy production from forestry biomass in the past in Croatia [6, 9]
Dodatnu teškoću predstavljaju uznapredovala plinifikacija
i prelazak nekih drvno-prerađivačkih pogona
na nove tehnologije. Iako su obje pojave same po sebi
vrlo pozitivne, jedna od njihovih posljedica je i sve
veća količina neiskorištene drvne biomase. Drvna biomasa
koja nužno nastaje pri proizvodnji u pogonima
drvno-prerađivačke industrije ili pri redovitim radovima
u šumi, predstavlja vrijedan izvor energije, koji,
međutim, može postati i problem za okoliš i gospodarstvo
ukoliko se njeno iskorištavanje zanemari.
508

J. Domac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE I/. BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 507-5 I 3
Tablica 1. Usporedba raznih čimbenika energetskog iskorištavanja šumske biomase u Hrvatskoj i nekim sličnim
europskim zemljama [ 1 ]
Table 1. Different characteristics important for energy production from forestry biomass for Croatia and some
other similar European countries [ 1 ]
Austrija
Finska
Portugal
Hrvatska
Broj stanovnika u 1994. u '000
8 053
5 099
9 891
4 784
Ukupna površina u km 2
83 857
338 145
91905
56 538
Površina pod šumama
46%
65%
34%
44%
Razdoblje grijanja u mjesecima
8
8-9
3,5
5
Odnos bjelogorica/crnogorica
29/71
18/82
60/40
84/16
Proizvedena energija iz šumske
biomase u TWh
30
61
18
5
Udio u ukupnoj potrošnji energije
13%
17%
7%
4,6%
Ipak, početkom 1997. godine Vlada Republike Hrvatske
pokrenula je Nacionalni energetski program
BIOEN (Progam korištenja energije biomase i otpada)
sa svrhom uspostave sustava trajne skrbi o korištenju
energije biomase i otpada i zaštiti okoliša. Program je
dugoročnog karaktera, a temeljit će se na pozitivnim iskustvima
domaćih stručnjaka i iskustvima zemalja Europske
unije koje su s uspjehom provele takve programe.
Program obuhvaća sve tehničke, tehnološke, zakonske
i ostale mjere za poticanje i povećano korištenje
ogrjevnog drva, drvnih otpadaka, slame te plinovitih
(bioplin) i tekućih (etanol, metanol i bionafta) biogoriva.
Buduće aktivnosti na programu BIOEN usmjerene
su na identifikaciju i pokretanje demonstracijskih projekata,
prikupljanje informacija i poticanje istraživanja,
stvaranje uvjeta za povećanu proizvodnju energije iz
biomase i otpada, uključivanje industrije i gospodarskih
subjekata, povezivanje i informiranje svih zainteresiranih
čimbenika te međunarodnu suradnju.
m Kogeneracija za industriju
• Šumska biomasa
• Kotlovnice u industriji
• Ostalo
O Kogeneracija za kućanstva
• Male peći u kućanstvima
TI
25000
• Područno grijanje
20000
15000
10000
5000
SI S2 S3
2030.
Slika 2. Proizvodnja toplinske energije iz biomase i udio šumske biomase u Hrvatskoj od 2000. do 2030. godine
Picture 2. Heat production from biomass and share of forestry biomass in Croatia 2000 - 2030.
509

J. Domac: SADAŠNJA 1 BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJU IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. 11-12. CXX1I (199X), 507-5 I 3
Pod utjecajem suvremenih kretanja u razvijenim zemljama
Europe, ali i 18-mjesečnog rada u sklopu Nacionalnog
energetskog programa BIOEN, u budućnosti
se očekuje povećana proizvodnja energije iz biomase u
Hrvatskoj. U sklopu rada na programu BIOEN razmatrana
su tri moguća scenarija razvoja, a polazi se od današnjih
tehnologija i sadašnjih mogućnosti te sporog
uvođenja novih tehnologija (S1) preko uvođenja novih
tehnologija i aktivnih mjera države (S2) do izrazito
"ekološkog" scenarija (S3). Pri analizi moguće proiz-
vodnje energije iz biomase, promatrale su se osim potreba
za energijom i raspoložive količine biomase u budućnosti,
sektori u kojima bi se proizvodnja energije iz
biomase mogla povećati te postojeće prepreke i mehanizmi
za njihovo prevladavanje. Dobiveni rezultati
uključeni su i u nedavno objavljeni Nacrt strategije energetskog
razvoja Republike Hrvatske [4]. Može se
primijetiti da šumska biomasa predstavlja značajan izvor
u svim scenarijima.
SI S2 S3 SI S2 S3 SI S2 S3 SI S2 S3
2000. 2010. 2020. 2030.
Slika 3. Proizvodnja električne energije iz biomase i udio šumske biomase u Hrvatskoj od 2000. đo 2030. godine
Picture 3. Electricity generation from biomass and share of forestry biomass in Croatia 2000 - 2030.
Još prije razrade scenarija buduće proizvodnje energije
iz biomase, razrađeni su i scenariji razvoja potencijala
biomase za energetsko iskorištavanje [2, 4]. Napominje
se da se u scenarijima razvoja kao "šumska biomasa"
promatra podjednako biomasa koja se dobiva
izravno iz šume, kao i ostaci iz pogona drvno-preradivačke
industrije. Analiza pokazuje da svi promatrani
scenariji proizvodnje energije ostavljaju još između
50 do 100 posto veći, neiskorišteni, tehnički potencijal
(tablica 2 i 3).
Prosječna godišnje proizvedena energija proizvedenim
sortimentima prikazana je za dosadašnje razdoblje
(1986-1990. i 1991-1995.) te za buduće razdoblje (1996-
2025.) Uz svaki je šumarski konačni proizvod (oblovina,
industrijsko drvo,...) odmah iskazan prosječan sadržaj
energenta, a preostali će dio to eventualno postati tek na
kraju uporabe proizvoda u koji je ugrađeno drvo. Procjena
za buduće razdoblje sadrži dva promatrana scenarija
koji se temelje na nastavku korištenja šuma na dosadašnji
način ili na promjeni postojećeg stanja.
U sklopu rada na programu BIOEN, razrađena je i
struktura budućeg korištenja biomase za proizvodnju
energije (slika 4). Prikazana struktura odnosi se na "umjereni"
scenarij proizvodnje energije iz biomase u Hrvatskoj
(scenarij S2), koji se procjenjuje kao najvjerojatniji
(slika 4). Očekuje se pad udjela šumske biomase, no
biomasa šumskog porijekla ostaje daleko najznačajniji
pojedinačni izvor biomase za proizvodnju energije.
510

J. Domac: SADAŠNJA 1 BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJU IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. 1 I 12, CXXII (1998), 507-5 13
Tablica 2. Dobivena energija iz šume u PJ dosadašnji ostvaraj [7]
Table 2. Energy from forests in PJ gained so far [7]
Razdoblj e/sortiment
Prostorno drvo za energiju
Prostorno drvo za industriju
Oblo tehničko drvo
Neposredno
Ukupno
1986.-1990.
7,0
3,5
17,5
11,5
28,0
1991.-1995.
7,0
2.5
12,5
10,0
22,0
Tablica 3. Dobivena energija iz šume u PJ - procjena za buduće razdoblje bez i s promjenom
postojećeg stanja [7]
Table 3. Energy from forests in PJ - estimation for the future with and without changes in
existing praxis [7]
Razdoblje/sortiment
Prostorno drvo za energiju
Prostorno drvo za industriju
Oblo tehničko drvo
Otpad u šumi (grane i si.)
Ostali otpad (kora, nadmjere i si.)
Pošumljavanje i energetske šume
Neposredno
Ukupno
1996.-2025.
10,0
2,5
20,0
-
-
-
14,5
32,5
1996.-2025.
10,0
2,5
20,0
7,5
8,0
10,0
40,0
58,0
Slika 4. Udio pojedinih vrsta biomase za proizvodnju energije u budućnosti
Picture 4. Share of different biomass for energy production in the future
511

J. Domac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski listbr.l 1-12, CXXII (1998),507-513
ZAKLJUČAK - Conclusion
U svim analiziranim scenarijima predviđa se porast
proizvodnje energije iz biomase. Predviđa se da će udio
biomase u ukupnoj potrošnji energije rasti, te će u 2030.
godini iznositi između 4,6 i 7,6 posto. Uz razradu scenarija
buduće proizvodnje energije iz biomase, razrađeni
su i scenariji razvoja potencijala biomase za energetsko
iskorištavanje. Analiza pokazuje da svi promatrani
scenariji proizvodnje energije ostavljaju još između 50
do 100 posto veći, neiskorišteni, tehnički potencijal.
Proizvodnja energije iz biomase u svijetu je u stalnom,
još značajnijem porastu. Nedavno objavljeni dokument
Europske unije "White paper" predviđa značajan
porast proizvodnje energije iz biomase, čime bi
njen udio u odnosu na ostale obnovljive izvore u 2010.
godini iznosio 73%.
Šumska biomasa predstavlja najznačajniji izvor
biomase za proizvodnju energije u Hrvatskoj u svim
promatranim scenarijima. U budućnosti se očekuje njeno
povećano korištenje, no za to će se morati provesti
složeni program mjera i postupaka kojima bi se otvorilo
tržište za energiju iz biomase i donijela poticajna zakonska
regulativa. Slične mjere su u brojnim razvijenim
europskim državama (Austrija, Danska, Finska,
Švedska,...) već donesene, a u Hrvatskoj je sa sličnim
zadatkom početkom 1997. godine pokrenut Nacionalni
energetski program BIOEN. Povećana proizvodnja energije
iz šumske biomase imala bi brojne pozitivne
posljedice ne samo na energetski sektor, već i na razvoj
lokalnih zajednica, ukupno gospodarstvo i okoliš.
LITERATURA -
Dessus, B. et al (1998): Fuelwood in Europe, Les
cahiersduCLIP,No8,pp 112
D o m a c, J. et al (1998): BIOEN - Program korištenja
energije biomase i otpada. Prethodni rezultati i
buduće aktivnosti. Energetski institut "Hrvoje
Požar", Zagreb, pp 179
El Bassam, N. (1998): Energy Plant Species. James
& James Ltd. London, pp 321.
G r a n i ć, G. et al (1998): Strategija energetskog razvitka
Republike Hrvatske. Ministarstvo gospodarstva
i Energetski institut "Hrvoje Požar", Zagreb,
pp 271
P o ž a r, H. (1980): Izvori energije. SNL, pp 275.
Požar, H. et al (1977): Razvitak opskrbe energijom
SR Hrvatske 1961-1971. Institut za elektroprivredu-Zagreb.
pp 150
References
Sever, S. et al (1996): Gospodarenje šumama u
Hrvatskoj. Razvoj i organizacija hrvatskoga energetskoga
sektora 6. Energetski institut "Hrvoje
Požar", Zagreb, pp 76
Spitzer, J. (1998): The Role of Biomass in Greenhouse
Gas Mitigation. IEA Bioenergy Position Paper.
IEA Bioenergy Task 25 International
Workshop "Between COP3 and COP4: The Role
of Bioenergy in Achieving the Targets Stipulated
in the Kyoto Protocol". Nokia 1998.
Vuk,
B. (1997): Energija u Hrvatskoj. Godišnji
energetski pregled, Ministarstvo gospodarstva
Republike Hrvatske, Zagreb, pp 92.
Summary: Although significant biomass potential, biomass had never taken
an important place in the energetic policy of the Republic of Croatia in the
past. However, Croatian foresters, both scientists and engineers have done
many researching and developed different technologies for energy production
from biomass. Historically biomass has been used by the rural population in a
large scale for heating and cooking in all Croatian regions. Heating wood and
commercial and non-commercial cutting down woods amounted to 15per cent
of primary energy consumption in 1970, and in 1990 that part, due to urbanisation
and growth of living standards was 5,3 per cent. Today, bioenergy contributes
only with 4,6 per cent in total energy supply and fuelwood and wood
waste from wood industry are the most important biomass resources.
Today, biomass energy is experiencing a surge in interest in many parts of
the world due to: greater recognition of its current role and future potential
contribution as a modern fuel in the world's energy supply; its availability,
versatility, and sustainability; a better understanding of its global and local
environmental benefits; perceived potential role in climate stabilisation; the
512

J. Doinac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJI- IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. I 1-12. CXXI1 (1998). 507-5 13
existing and potential development; technological advances and knowledge
which have recently accumulated on many aspects ofbiomass energy.
Recently launched, national energy program BIOEN (Biomass and Waste
Use Program) has the aim of providing permanent care for the use ofbiomass
and waste for energy production and environment protection. The Program
has a long - term character and will be based on the positive experiences of inland
experts and of those European Union countries that have realised similar
programs with success. This program plans to use wood waste, straw, agricultural
crops, crop residues, animal waste, municipal waste and other primary
biomass sources as well as processed biomass like liquid (biodiesel, ethanol,
methanol) and gaseous (biogas, methane) fuels for energy production, traffic
purposes or as a base in chemical industry.
The Energy Strategy of the Republic of Croatia has considered three different
scenarios. First of them (SI, "low ") was based on slow introduction of
advanced technologies and does not include any governmental support. Second
scenario (S2, "moderate ") includes stronger concerted policy for introduction
of new technologies, use ofrenewables and increasing energy efficiency.
Finally, third scenario (S3, "high ") is "very environmental" scenario and
comprises that problem with pollution and greenhouse effects will significantly
affect energy policy in Croatia already in 2010. All scenarios have the same
rate of economical growth, economy structure and number of consumers, but
not the same consumption rate. The main differences are in level of governmental
support, which influence the use ofrenewables, dynamics of advanced
technologies penetration and care for energy efficiency. Unlike other renewables,
bioenergy has significant position in all scenarios. This is due to long
tradition and experience ofbiomass use in Croatia as well as large biomass
potential. The principal parameters of the scenarios related to biomass use
are: current and additional biomass resources, potential user sectors, assessment
of the energy demand, and assumption on the type of energies per sector
abandoned in favour of bioenergy. The scenarios differ most significantly in
the structure of different technologies for biomass utilisation, in the electricity
generation from biomass and in the penetration ofbiofuels in transport.
This paper deals with present and future energy production from forestry
biomass (fuel wood, forestry residues and wood waste). Forestry biomass is
recognised as most important source of bioenergy and has significant place in
all analysed scenarios.
Key words: forestry biomass, energy production, energy scenario
513

19 UNIKOMERC d.o.o.

PREGLEDN1 ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. II 12. CXXII (1998), 515-524
UDK 630* 151 + 152
NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU
ANSIEDLUNG DES EUROPÄISCHEN BIBER (Castor fiber L.) IN POSAVINA
Marijan GRUBEŠIĆ* i Krešimir KRAPINEC*
SAŽETAK: Dabar (Castor fiber L.) je u prošlosti bio sastavni dio faune gotovo
svih europskih zemalja. Sustavnim nestajanjem gotovo je istrijebljen pa
ga se potkraj 19. stoljeća može sresti kao autoktonu životinjsku vrstu samo na
nekoliko malih i prostorno udaljenih staništa u Europi. Provedba njegove zaštite,
posebice akcija ponovnog naseljavanja na prvobitna staništa, koje su započele
1922. godine a znatno se intenzivirale iza 50-ih godina ovoga stoljeća,
omogućile su da ovom najvećem glodavcu sjeverne polutke više ne prijeti
opasnost od izumiranja.
Zaštiti i spasu dabra priključila se i Hrvatska, provedbom u stvarnost ideje
o povratku dabra započetom početkom 90-ih godina a praktično se ostvarivala
u travnju 1996. godine dopremom prvih dabrova na ova područja.
Jedno od najvećih potencijalnih staništa dabrova u Hrvatskoj je Posavina,
pa je stoga i lokalitet na kojem je započeta realizacija projekta "Dabar u Hrvatskoj"
u sliv rijeke Save - lokalitet Žutica. Na taj je lokalitet od travnja
1996. godine pa do okončanja naseljavanja dabra na to područje u veljači
1998. dopremljeno i ispušteno 47 dabrova. Dopremljeni dabrovi uhvaćeni su
na različitim lokalitetima u Bavarskoj, a najviše ih je uhvaćeno na staništima
uz Dunav. LI 9 doprema transportirano je između jednog i pet dabrova, a iznimno
u veljači 1998. u jednom transportu dopremljene su čak 24 jedinke.
Omjer spolova ispuštenih dabrova na lokalitetu Žutica je 23 mužjaka i 24 ženke.
Težina ispuštenih dabrova kreće se u rasponu od 4 do 24 kilograma.
Ključne riječi: Dabar, Castor fiber L., reintrodukcija, stanište, Posavina,
hvatanje, transport, ispuštanje
Europski dabar (Castor fiber L.) predstavlja životinjsku
vrstu koja je u ne tako davnoj prošlosti nastanjivala
gotovo cijeli prostor europskog kopna (Djoskin &
Safonov 1972., Langer, 1998). U 18. i 19. stoljeću
bilježi se intenzivni nestanak ovog najvećeg glodavca
sjeverne Zemljine polukugle, te ostaje kao autoktona životinjska
vrsta samo na nekoliko lokaliteta u čitavoj Europi
(Piechocki, 1973., Fray e, 1978). Preostale populacije
bile su relativno malobrojne i izolirane.
* Doc. dr. se. Marijan Grubcšić, Krešimir Krapincc, dipl. inž. šum,
Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, HR
10000 Zagreb
UVOD - Einleitung
Razdaljina između tih populacija mjerila se i na tisuće
kilometara, te nije postojala ni teoretska mogućnost
međusobnog kontakta ili značajnijeg širenja predstavnika
ove semiakvatićne životinjske vrste bez pozitivne
intervencije čovjeka (Minze, 1950, Grubešić,
1994).
Iako se upravo čovjeku, odnosno njegovim izravnim
i neizravim utjecajima, pripisuje krivnja za nestanak
dabrova, pravovremeni razvoj ekološke svijesti u
sjevernoj i zapadnoj Europi iznašao je načine za zaštitu
i spas ove životinjske vrste od gotovo sigurnog izumiranja
(Richard, 1965).
515

M. GruhcSić i K. Krapincc: NASIiLJAVANJh HUROPSKOCi DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. II 12. CXXII (1998), 5 I 5-524
Prve akcije oko naseljavanja dabra u staništa s kojih
je nestao proveli su Šveđani još 1922. godne (Curry-
Lindahl, 1967., L a v s u n d, 1977), kada su dopremili
dabrove familije iz susjedne Norveške u kojoj je opstala
jedna autoktona populacija na jugu Norveške. Taj
primjer slijedi Finska, koja dabra vraća 1935. godine
(Myrberget, 1967).
Pozitivni rezultati naseljavanja dabra u Švedsku i
Finsku pokazali su uspješnost i opravdanost ovakvih
zahvata u ostalim europskim zemljama, koje takav pothvat
započinju nakon 50-ih godina ovoga stoljeća poput
Švicarske 1956. (Burri, 1973., Troesch, 1969.,
Stock er, 1984., 1985) koja dabrove naseljava iz
Francuske i Norveške, Bavarska 1966. (Reichholf,
1976., Schwab & all, 1992), Austrija 1976. (Sieber,
1997). Čak su i zemlje koje su imale dabra vršile
preseljenje jedinki na staništa s kojih su nestali, poput
Francuske od 1952.godine (Stocker, 1988). Uposlje-
dnje vrijeme sve su češći napisi o povratku dabra u pojedine
pokrajine ili na pojedine vodotokove diljem Europe(Kalleder,
1982.,Czech &Derwich, 1997.,
Ducha&Majzlan, 1997., Lath i, 1997., Roller,
1997.,. Winter, 1997., Budajova, 1997., Bauer
& all. 1998), bilo da se radi o akciji naseljavanja ili se
na neka područja dabar i sam proširio kao npr. iz Austrije
u Slovačku (Pachinger, 1997). Još uvjek ima zemalja
koje nemaju dabra, ali imaju izrađen program
njegovog povratka poput Slovenije i Rumunjske
(Troidl & Ionescu 1997)
U starijim zapisima u kojima se spominju životinjske
vrste našega podneblja, spominje se i dabar kao
česti stanovnik naših prostora (Kesterčanek 1896,
Hirtz 1938,Grubešićl994, 1995).
Potvrda činjenice daje dabar nekada nastanjivao i
naše prostore, dala je osnove za pokretanje projekta
"Dabar u Hrvatskoj".
Strana iskustva o povratku dabra na staništa s kojih
je nestao, te podaci o obitavanju te životinje na prostoru
Hrvatske, ukazali su na potrebu pokretanja aktivnosti s
ciljem povratka dabra kao životinjske vrste i na prikladna
povijesna staništa u Hrvatskoj.
Povratak svake životinjske vrste u njena prvobitna
obitavališta (reintrodukcija) vrlo je opsežan i zahtjevan
CILJ RADA - Arbeitsziel
posao, koji se odvija u nekoliko faza i uz sudjelovanje
većeg broja aktivista.
Cilj ovog rada je prikazati faze rada, tehničke i organizacijske
elemente za provedbu projekta povratka dabra
na odabrana staništa u Posavini, te dati podatke o
provedbi akcije tijekom trajanja druge faze projekta na
području Posavine.
METODE RADA - Arbeitsmethoden
Opisom projekta "Dabar u Hrvatskoj" koji je nastao
još 1993. godine (Grubešić & Schwab 1993.)
predviđene su tri faze rada u svrhu realizacije zacrtanog
projekta.
I
II
III
Pripremna faza;
Hvatanje, transport i ispuštanje;
Monitoring.
Svaka od tih faza zahtijeva određenu metodu rada.
Prva faza bazirana je na istraživanjima stanišnih
uvjeta dabra (Grubešić, 1993., 1994), a dijelom je
bila obavljena izradom "Opisa projekta", odnosno potpisivanjem
ugovora između Wildbiologische Gesellschaft
München i Šumarskog fakulteta Zagreb. U prvoj
fazi rada preostalo je još prikupiti svu potrebnu dokumentaciju
za hvatanje i izvoz dabrova iz Njemačke, te
uvozne dozvole i odobrenja za realizaciju projekta na
području Hrvatske. Pored toga, bilo je potrebno obaviti
sve organizacijske pripreme oko transporta i ispuštanja
dabrova u Hrvatskoj.
Glavni dio posla u sklopu realizacije projekta predstavlja
druga faza, u kojoj su obuhvaćeni hvatanje, transport
i ispuštanje dabrova.
Hvatanje - Fang
Hvatanje dabrova odvija se kontinuirano kroz duže
razdoblje i na više lokaliteta istovremeno. Za hvatanje
se uglavnom koriste sandučastc hvataljke za hvatanje
dabrova na kopnu (neposredno uz vodenu površinu koju
nastanjuju dabrovi), te sklapaće hvataljke u vodi. Postavljena
su dva tipa sandučastih hvataljki, način rada
im je istovjetan, a razlikuju se jedino po sustavu za zatvaranje
hvataljke kada dabar uđe u nju. Sklapaće hvataljke
u vodi namijenjene su za hvatanje dabrova dok
plivaju ili dok se hrane u plićaku, neposredno uz obalu.
Sklapače hvataljke nepogodne su za hvatanje dabrova
gdje je dubina vode veća od dvadesetak centimetara, jer
bi moglo doći do utapanja uhvaćenog dabra.
Nakon uspješnog hvatanja, dabrovi se privremeno
drže u transportnim sanducima ili u pripremljenom prostom
za držanje dabrova dok se ne organizira transport.
Transport dabrova obavlja se u specijalnim sanducima
i uglavnom u kombi vozilima. Za tu namjenu izrađeno
je 12 sanduka različite veličine (mali, srednji i veliki),
ovisno da li se transportirju jedinke individualno,
u paru ili cijele familije.
516

VI. Grubcsić i K. Krapincc: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list hr. 11- 12, CXXII (1998), 515-524
Transport - Transport
Transport se organizira tako da vožnja traje što kraće,
kako bi se izbjegle stresne situacije za dabrove i kako
bi imale što manji odraz na same jedinke. Uglavnom
se iz područja hvatanja kreće u večernjim satima ili tijekom
noći, kako bi slijedećeg dana mogli obaviti prijelaz
svih granica i izvršiti carinjenje te ispuštanje dabrova
u pripremljena staništa za njihov prihvat. Sve aktivnosti
vezane za prijevoz dabrova obavljaju se u 24
sata, stoje glede dužine puta (između 600 i 800 km) te
Slika 1. Sanduci s dopremljenim dabrovima uz nazočnost brojnih
novinara u Žutici 05. veljače 1998.
Bild 1. Kästen mit den zugeführten Bibern in Anwesenheit zahlericher
Journalisten in Žutica am 05. Februar 1998
postupke na graničnim prijelazima i carinjenje, izuzetno
brz transport.
Ispuštanje - Freilassung
Ispuštanje se obavlja tako da se dabrovi prenesu u
sanducima za transport u kojima su i dopremljeni od
vozila u kojem su transportirani do mjesta ispuštanja.
Neposredno prije ispuštanja dabrovi se izvažu, utvrdi
im se spol i starost, a na plivaću kožicu na zadnjoj lijevoj
nozi utetovira se broj koji će kasnije služiti za identifikacijujedinke.
Prije dopreme dabrova na mjestu predviđenom za
ispuštanje, izradi se umjetna nastamba koja ima ulogu
prihvata pristiglih jedinki. Umjetna nastamba sastoji se
od jedne natkrite "prostorije" koja je približna kopija
nastambe koju izgrade sami dabrovi. Umjetna nastamba
ima dva otvora, jedan kroz koji se dabrovi ispuštaju
u nastambu i koji se poslije ispuštanja zatvori, te drugi
koji vodi iz nastambe u vodu i koji je natkriven granjem.
Ispuštanje se odvija tako da se transportni sanduk
s dabrovima donese do nastambe i postavi neposredno
do otvora za ulazak dabrova u nastambu, potom se
otvore vrata na sanduku i dabrovi mogu postupno prijeći
iz sanduka u nastambu. Poslije izlaska dabrova u
nastambu iz sanduka se oko nastambe ostavi slama i
ostaci hrane koju su dabrovi jeli tijekom transporta, kako
bi ih njihov vlastiti miris privlačio da se zadržavaju
na istom prostoru duže vremena.
Slika 2. Dabar nakon ispuštanja na rukavac Lonja šeće po zaleđenoj površini
Bild 2. Bibers läuft nach Freilassung am Ärmel der Lonja über die vereiste Oberfläche
PODRUČJE RADA
Arbeitsgebiet
Pripremna faza realizirala se uglavnom u nadležnim
institucijama zaduženim za izdavanje potrebne dokumentacije.
U Hrvatskoj je glavni dio administrativnog
posla obavljen na relaciji Šumarski fakultet Zagreb -
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, uz dobivanje
mišljenja i suglasnosti brojnih institucija i organizacija.
U Bavarskoj je administrativni dio posla rješavan na relaciji
Wildbiologische Gesellschaft München) - Bayerisches
Landesamt für Umweltschutz.
Područje hvatanja obuhvaća nekoliko lokaliteta u
Bavarskoj, a pojedini od njih su međusobno udaljeni i
više od 200 km. Područje havatanja možemo podijeliti
u 5 glavnih lokacija, a svaka od njih ima jedno ili više
mikrolokacija (mjesta) hvatanja.
517

M. (irubciiić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski liši br. I 1 1 2. CXX11 (1998). 5 15-524
Glavne lokacije na kojima su hvatani dabrovi su:
1. Neuburg - Schrobenhausen;
2. Neustadt an der Donau;
3. Pfafenhofen;
4. Landshut;
5. Weiden.
Transport je obavljan najkraćim putem od mjesta
hvatanja do mjesta ispuštanja, poštujući obveze koje
proizlaze iz popratne dokumentacije. Uglavnom su dabrovi
dopremani relacijom, mjesto hvatanja- München
- Salzburg - Villach - Jesenice - Ljubljana - Zagreb - Žutica
ili pravcem Deggendorf - Passau - Wels - Graz -
Maribor - Zagreb - Žutica. Trasu puta diktirala je prethodno
prikupljena dokumentacija, odnosno odobreni
granični prijelazi i tranzitna dozvola kroz Sloveniju.
Područje ispuštanja - Žutica
Dopremljeni dabrovi ispuštaju se na lokalitetu Žutica
kraj Ivanić grada, gdje se nalaze pripremljene nastambe
za prihvat dabrova u prostoru koji je odobren kao
karantenski objekt. Kako bi dabrovi nastanili što veći
prostor, odnosno što prije popunili prikladne lokacije
na širem području lokaliteta Žutica kao mjesta ispuštanja
i karantene, određena su dva objekta, rukavac rijeke
Lonje u šumskom predjelu Pleso kod odjela 51 gospodarske
jedinice "Žutica", te otok na rijeci Česmi koji je
kao takav nastao od prirodnog toka rijeke Česme i prokopanog
umjetnog kanala uz nasip.
Navedena dva mjesta na kojima se ispuštaju dabrovi
međusobno su udaljeni 9 km zračne linije, a kako dabrovi
za komuniciranje koriste vodene površine, prateći tok
rijeka Lonje i Česme, ti su objekti udaljeni 12,5 km.
Slika 3. Porušena stabla vrbe potvrđuju nazočnost dabrova u Žutici
Bild 3. Zerstörte Weidenbäume bestätigen die Anwesenheit der
Bibers in Žutica
REZULTATI RADA - Arbeitsergebnisse
Naseljavanje dabrova na lokalitet Žutica odvijalo se
u razdoblju od travnja 1996. godine, pa do veljače
1998. godine.
Tijekom toga razdoblja na navedeni lokalitet naseljeno
je ukupno 47 dabra. U početku realizacije projekta
uspjesi hvatanja bili su relativno skromni, tako daje
u travnju 1996. godine kada je započela akcija hvatanja
i transporta, dakle druga faza projekta, uhvaćeno i dopremljeno
u Hrvatsku samo dva dabra. Tijekom proljeća
i ljeta nije vršeno hvatanje zbog gravidnosti ženki te
kasnije mladih i nesamostalnih dabrića. Akcija hvatanja
nastavljena je ujesen, no rezultata nije bilo jer je hvatanje
na dva lokaliteta bilo bezuspješno. Mladi dabrovi
ispušteni u travnju bili su osamljeni sve do prosinca iste
godine kada je dopremljen još jedan samac. Tako je
ukupno u 1996. godini dopremljeno i ispušteno samo 3
dabra. Akcija hvatanja nastavljena je odmah početkom
1997. godine. Zahvaljujući povećanom broju hvataljki,
iskustvu u hvatanju i kontinuiranom hvatanju, zapaženiji
uspjeh polučen je početkom veljače 1997. godine,
kada je dopremijemo u jednom transportu 5 jedinki.
Nedugo potom u veljači je uslijedio još jedan transport,
i dopremljene su 4 jedinke. Početkom travnja dopremljen
je jedan dabar koji je bio uhvaćen a iz tehničkih
razloga nije mogao čekati da se uhvati više jedinki, te je
prevezen i ispušten u Žutici. Kada se već pomišljalo o
postupnoj obustavi hvatanja zbog sve veće gravidnosti
ženki te zbog pridolaska zeljaste hrane kada se dabrovi
teže hvataju, uslijedio je još jedan uspjeh te je uhvaćeno
5 dabrova, koji su vrlo brzo dopremljeni i krajem travnja
spušteni na otočić na rijeci česmi koji je odabran
kao drugi lokalitet ispuštanja i odobren kao karantenski
objekt.
Tijekom otpreme ove pošiljke dabrova iz Bavarske
u Hrvatsku dogovoreno je da se obustavi daljnje hvatanje
zbog već iznijetih razloga, kako ne bi naštetili dabrovima,
prouzročili neželjene gubitke, a i uvjeti transporta
bili su otežani zbog sve viših temperatura.
Neposredno prije uklanjanja hvataljki, uhvaćen je
još jedan dabar, te je i ta jedinka dopremljena početkom
svibnja u Hrvatsku. Time je završena vrlo uspješna sezona
zima - proljeće 1997. godine, tijekom koje je u 5
navrata dopremljeno ukupno 16 dabrova.
Radi potrebe spašavanja jedne familije dabrova na
rijeci Isarkod Landshuta iznimno je izvršeno hvatanje u
kolovozu kada je uhvaćena četveročlana familija. Unatoč
neprikladnim vremenskim uvjetima za transport
dabrova u sanducima zbog visokih temperaturama, i ta
je pošiljka sretno stigla na odredište gdje je ispuštena.
518

M. Grubešić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11-12. CXXI1 (199X). 5 15-524
Ujesen 1997. godine nastavljena je realizacija projekta
naseljavanjem dabrova u Podravinu, te je privremeno
na lokalitetu Žutica ostala populacija od 23 ispuštena
dabra.
Glede veličine prostora koji se veže na Žuticu, te
prikladnost lokaliteta za dopremu i ispuštanje dabrova,
naseljavanje dabrova nastavljeno je na ovaj lokalitet u
veljači 1998. godine, kada je samo u jednom transportu
dopremljeno 24 jedinke, dakle više nego u svim ranijim
dopremama.
Time je sveukupno na lokalitet Žutice ispušteno od
travnja 1996. do veljače 1998. godine 47 dabrova, koji
su se većim dijelom nastanili na raspoloživom prostoru
tokova i rukavaca rijeka Lonje i Česme, a pojedine familije
i najčešće samostalne jedinke, potražile su svoj
revir u širem prostoru Posavine do udaljenosti i do 50
km od mjesta ispuštanja. Posebno treba istaći činjenicu
da tijekom dopreme i ispuštanja nije bilo gubitaka, što
ukazuje na posebnu brigu u postupcima sa životinjama.
Tablica
Tabelle
Dinamika dopreme i ispuštanja dabrova na lokalitetu Žutica
Dynamik der Zufuhr und Freilassung der Biber an der Lokation Žutica
Datum
dopreme
Datum der
Zufuhr
20. 4. 1996.
27.12. 1996.
04. 2. 1997.
21. 2. 1997.
02. 4. 1997.
24. 4. 1997.
9. 5. 1997.
25. 8. 1997.
5. 2. 1998.
9 doprema
Broj ispuštenih
jedinki
Anzahl der
freigelassenen
Tiere
2
1
5
4
1
5
1
4
24
47
Omjer spolova
M:Ž
Verhältnis der
Geschlechter M:W
1 1
0
2 3
3
0
2 3
0
2 2
13
23
1
1
1
1
11
24
Graf 1 Dinamika dopreme europskog dabra (Castorfiber L.) na lokalitet Žutica
Dynamik der Zufuhr des europäischen Bibers (Castor fiber L.) zur Lokation "Žutica'
ll
'S*
2 K
•5 i.
—>*X5
03 ?
mužjaci
Manchen
ženke
Weibchen
~
• Jit
»li
•
o* ON
ON
ON
ON.
ON
ON
ON
ON.
ON
ON
r-
ON
ON
ON
o
CN
in
ON
oo
in
CN
Datum dopreme
Datum der Zufuhr
519

M. Grubcšić i K. Krapincc: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. II 12, CXXI1 (1998), 515-524
Tablica 2 Prikaz strukture ispuštenih dabrova na lokalitet Žutica
Tabelle 2 Übersicht der Struktur der Biber Freigelassen an der Lokation Žutica
Datum ispuštanja
Datum der Freila-ssung
Spol
Geschlecht
Težina
Gewicht
Mjesto ispuštanja
Freilassungsort
Ime
Name
Familija
Familie
20. 4. 1996.
Ž
9
Pleso nastamba 1
Marie
I
M
4,5
Gerha
27.12. 1996.
Ž
8
Pleso nastamba 1
Satan
II
(Satansbraten)
4. 2. 1997.
Ž
23
Pleso nastamba 2
Blaža
III
M
20
Darko
M
9
Žav
5. 2. 1997.
Ž
17
Vanjski kanal Pleso
Francika
I
Ž
15,5
Pleso nastamba 4
Mira
IV
21. 2. 1997.
M
8
1. rukavac na Plesu
Poljanec
I
ispod puta
Ž
15
Ana
II
M
11
Pleso ns 2 rukavac 1
Nikola
V
M
19
Kruno
2. 4. 1997.
Z
14
Pleso ns 2 rukavac 1
Marina
VI
24. 4. 1997.
Ž
z
M
16
20
11
Česma otok
Česma otok
Česma otok
Tena
Ina
Štef
IV
V
VII
Ž
14
Česma otok
Barbara
VIII
M
15
Česma otok
Mladen
IX
9. 5. 1997.
Z
14
Ispod 1. nastambe
Ivanka
I
25. 8. 1997.
Ž
22
Pleso rukavac 1
Doris
X
Ž
14
Karolina
M
15
Wolfgang
M
4
Dominik
5. 2. 1998.
M
9
Pleso rukavac 2.
Hrtić
I
M
17
Pleso ns 1 rukavac 2
Čipo
XIX
Ž
14
Žutka
M
17
Lovčina
M
19
Hose Andres
M
17
Pleso ruk 2 kod mosta
Helmut
XXIII
Ž
19
Petra
6. 2. 1998.
Ž
z
M
8
17
18
Pleso # ZUTICA
Ivana
Luce
Ivek
XII
M
19
Kanal Odr Gospođica
Ori
XVII
Ž
15
Eko eko
M
17
Kanal Odr Gospođica
Arenko
XVIII
M
14
Lonjica kod pumpe
Bibily
Z
20
Corto
520

M. Grubešić i K. Krapimx: NASH1.JAVANJK KUR0PSK0G DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11-12, CXXI1 (1998), 5 15-524
Datum ispuštanja
Datum der Freila-ssung
Spol
Geschlecht
Težina
Gewicht
Mjesto ispuštanja
Freilassungsort
Ime
Name
Familija
Familie
M
Ž
Ž
M
Ž
M
Ž
M
Ž
19
17
24
8
23
20
20
19
7
St. Lonja Gospođica
Kanal Pleso 1-2
Kanal Pleso 2-2
Lonjica2 kod ceste
Lonjica 2 kod ceste
Kanal Odr
Gospođica ŽUTICA
Otto
Željka
Kosjenka
Jura
Siscia
Hrvoslav
Glasko
slavonske ravni
Sljemenko
Felix
XIX
XX
XXII
Graf 2 Distribucija težina ispuštenih dabrova (Castorfiber
L.) po spolovima
Distribution der Gewichte der freigelassenen Biber (Castorfiber L.) nach Geschlecht
-5 u
1 €
M .
nki,
Tiere
TD k.

M. Grubešić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11 -12. CXXI1 (1998), 5 15-524
rasponu imamo 31 jedinku ili 66% ukupno ispuštene populacije.
Težina je usko povezana sa starošću jedinki, pa
proizlazi da je najviše jedinki mlade i srednje dobi, no
uglavnom se radi o spolno zrelim jedinkama, stoje vrlo
značajno za daljnji razvoj populacije u Posavini.
S ovim fondom dabrova na širem prostoru Žutice,
odnosno u Posavini, završenaje druga faza projekta, no
od unosa prvih jedinki traje faza monitoringa u sklopu
koje se dabrovi prate i istražuju. Rezultati istraživanja
pokazat će najbolje kako su se dabrovi prilagodili
novom životnom prostoru i ukazati na korake koje
ćemo nadalje poduzimati.
Ako razvoj populacije bude u okviru očekivane dinamike,
dabrovi će se prirodno širiti na ostale prikladne
prostore u slivu rijeke Save. Uz nastanjivanje novih
prostora prirodnim putem bit će ih moguće hvatati i
prenositi, odnosno naseljavati i na druga staništa diljem
Hrvatske do kojih se ne bi mogli sami proširiti.
Pozitivna iskustva drugih zemalja te prvi rezultati
praćenja u Posavini daju nadu u stvarni uspjeh projekta
te se nadalje može dabar voditi kao sastavni dio faune u
Hrvatskoj.
** Projekt "Dabar u Hrvatskoj" zajednički realiziraju:
Das Projekt "Biber in Kroatien" realisieren gemeinsam:
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Wildbiologische Gesellschaft München e. v
*** Projekt se realizira u sklopu Temeljnog ugovora
o izvršenju Programa istraživačkog rada 1996. - 2000.
sklopljenog između Šumarskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu i J. P. "Hrvatske šume" p. o. Zagreb
Das Projekt realisiert sich im Rahmen des Grundvertrags
über die Ausführung des Forschnungsasbeitsprogramms
1996-2000, abgeschlossen zwischen
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i J. P
"Hrvatske šume" p. o. Zagreb
**** Sponzor dopreme dabrova:
Sponsor der Biberzufuhr:
INA industrija nafte d.d. Zagreb, Naftaplin
LITERATURA - Literatur
Bauer, H., Loos, R., Rietz-Nause, C, Thome,
U., Langer, H., 1998: Entstehung und Verlauf
des Biber-Wiedereinbürgerungsprojektes. In: 10
Jahre Biber im hessischen Spessart. Ergebnisund
Forschungsbericht Band 23 der HLFWW,
Giessen. s. 33 - 52.
B u d a j o v a, J., 1997: Distribution of beaver in eastern
Slovakia. Abstracts of lectures and posters 1. european
beaver symposium, Bratislava, Slovakia,
15- 19 September 1997. s. 4.
Burri, H. E., 1973: Gelungene Wiedereinburgerung
des Bibers im Aargau. Schweizer Naturschutz
39, (4) s. 7-9.
Curry - Lindahl,K., 1967: The Beaver, Castor fiber
Linnaeus, 1758 in Sweden - Extermination and
Reappearance. Acta Theoriol. 12. s. 1 - 15.
Czech, A., Derwich, A., 1997: Return of the european
beaver (Castor fiber ) to Polish part of the
Bieszczady MTS (Eastern Carpathians). Abstracts
of lectures and posters 1. european beaver
symposium, Bratislava, Slovakia, 15-19 September
1997. s. 6.
D j o s k i n, W., S a f o n o v, W., 1972: Die Biber der Alten
und Neuen Welt. Die Neue Brehm-Bucherei
Nr. 437. Wittenber-Lutherstadt.
Duha, J., Maj zla n., 1997: The first reintroduketion
of beaver (Castor fiber vistulanus Matschie,
1907) in Horna Orava in Slovakia. Abstracts of
lectures and posters 1. european beaver symposium,
Bratislava, Slovakia, 15-19 September
1997. s. 7.
Grubešić, M., Schwab, G., 1993: Dabar u Hrvatskoj.
Opis projekta. Wildbiologische Gesellschaft
München e. V. s. 1 - 16.
Grubešić, M., Schwab, G., 1993: Biber in Kroatien.
Projektbeschreibung. Wildbiologische Gesellschaft
München e. V. s. 1 - 16.
Grubešić, M., 1993: Stanišne prilike za reintrodukciju
dabra u porječja Hrvatske. Glas. šum. pokuse,
pos. izd. 4: Zagreb 101-110.
Grubešić, M., 1994: Istraživanjesinekoloških uvjeta
obitavanja dabra (Castor fiber L.) u porječjima
Bavarske s osvrtom na potencijalna staništa
dabra u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse 30: Zagreb
s. 1-19.
Grubešić, M., 1994: Potencijalna staništa dabra
(Castor fiber L.) u Hrvatskoj i mogućnosti njegovog
ponovnog naseljavanja. Šum. list 1-2:
Zagreb s. 17-26.
522

M. Cirubešić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. II -12, ("XXII (1998). 515-524
Grubešić, M., 1996: Akcija naseljavanja dabra u
Hrvatsku. Šumarski list br. 5-6. Zagreb,
str 261 -265.
Hirtz, ML, 1938: Zaštita faune. Zaštita prirode sv. 1,
Zagreb.
Kalleder, S., 19982: Die Wiedereinburgerung des
Bibers und ihr Einfluss auf den Auwaldbiotop
am unteren Inn. Mitt. Zool. Ges. Braunau 4,
s. 1 -42.
Kesterčanek, F. Ž., 1896: Dabar. Lovstvo, Priručnik
za lovce, Zagreb, s. 103 - 104
Langer, H., 1998: Prähistorische und historische Zeugnisse
über den Biber. In: 10 Jahre Biber im hessischen
Spessart. Ergebnis- und Forschungsbericht
Band 23 der HLFWW, Giessen. s. 15 - 24.
Lath i, S., 1997: Development of populations, distribution
problems and prospects of Finnish beaver
populations {Castor fiber L. and Castor canadensis
Kuhl.) Abstracts of lectures and posters 1.
european beaver symposium, Bratislava, Slovakia,
15-19 September 1997. s. 14.
Lavsund, S., 1977: The historical and present beaver
distribution in Sweden. In: Lavsund, s., Proc.
from the Nordic Symp. on the beaver 1975. Institute
of Forest Zoology, Research Notes No 26.
s. 8- 12.
Lavsund, S., 1983: Beaver management and economics
- Europe except the USSR. Acta Zool. Fenical74.
s. 133-135.
Myrberget, S., 1967: The Norwegian Population of
Beaver, Castor fiber. Papers Norwegian State
Game Res. Inst. 2. ser., Nr. 26. s. 1 - 40.
Pachinger, K., 1997:Bedingungen und Charakter
der Verbreitung der Biber in Donau- und Marchgebiet.
Abstracts of lectures and posters 1. european
beaver symposium, Bratislava, Slovakia,
15- 19 September 1997.
Piechocki, R., 1973: Schutz und Hege des Elbebibers.
In: H. STUBBE Buch der Hege I: Harwild,
s. 384-412. Berlin.
Richard, P. B., 1965: Statut actuel du castor, Castor
fiber Linnaeus, 1758 en France. Acta Theoriol.
10. s. 97- 106.
Roller, S., 1997: Die Wiederansiedlung des Bibers
(Castorfiber L.) in Hessen und ihre Konsequenzen.
Abstracts of lectures and posters 1. european
beaver symposium, Bratislava, Slovakia, 15-19
September 1997. s. 18.
Sieber, J., 1997: Biber in Oesterreich: Allzu erfolgreiche
Heimkehrer. Abstracts of lectures and posters
1. european beaver symposium, Bratislava,
Slovakia, 15-19 September 1997. s. 27.
Stocker, G., 1984: Die schweizerische Wiedereinburgerung
des Bibers aus waldbaulicher Sicht.
Schweiz. Zeitschr. Forstwesen 135. s. 1033 -
1044.
Stock er, G., 1985: Biber (Castor fiber L.) in der
Schweiz. Probleme der Widereinburgerung aus
biologischer und ökologischer Sicht. Eidgen.
Anstalt f. d. forst. Versuchswesen. Berichte 274.
Birmendorf.
Troidl, C, Ionescu, G., 1997: Beaver project Romania
- a reintroduction with special focus an anthropic
factor. Abstracts of lectures and posters
1. european beaver symposium, Bratislava,
Slovakia, 15 - 19 September 1997. s. 29.
Winter, C, 1997: Reintroduction of the beaver in
Switzerland - a temporary or lasting success.
Abstracts of lectures and posters 1. european
beaver symposium, Bratislava, Slovakia, 15-19
September 1997. s. 33.
ZUSAMMENFASSUNG: Die Reintroduktion des Bibers (Castor fiber L.) in
Habitate in Europa, von welchen er in nicht so weiter Vergangenheit verschvunden
ist, datiert seit Beginn dieses Jahrhunderts, genauer seit 1922. Im Laufe des 18.
und 19. Jahrhunderts verschwand der Biber nach und nach fast ganz auf dem
Gebiet von Europa. Am Aufgang dieses Jahrhunderts war er eine autochtone
Tierart an nur wenigen kleinen abgetrennten und isolierten Lokationen. Durch
Aktionen der Wiederansiedlung wurde der Biber vom vollständigen Verschvinden
gerettet. Die Pioniere der Reinroduktion der Biber waren Schweden und Finland,
Mittel- und Westeuropa schlössen sich dieser Aktion nach den 50-er Jahren dieses
Jahrhunderts an. In der letzten 4 Jahrzenten wurden große Schritte an der
Rückkehr und dem Schutz der Biber unternommen, sodaß heute keine Gefahr des
Verschvindes dieser semiaquatischen Terart.
523

M. (irubešić i K. Krapinec: NASHL.IAVAN.il- HUROPSKOG DABRA {Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998). 5 15-524
Die Reintroduktion des Bibers war in allen Ländern in denen sie durchführt
wurde sehr erfolgreich, und zwar bis zu dem Mase, das an einigen Lokationen
lebende Tiere für weitere Umsiedlung gefangen werden, was eben der Fall in
Bayern ist.
Anfang der 90-er Jähre entstand die Idee über die Rückkehr des Bibers nach
Kroatien, wobei schon 1993 das Projekt unter dem Titel "Biber in Kroatien " entstand,
welches das Ziel hatte die Rückkehr der Biber zu den Habitaten in Kroatien,
von welchen er im Laufe des 19. Jahrhunderts verschwand, zu realisieren.
Vom formelln Arbeitsbeginn am Projekt, das in drei Phasen abgewickelt wird,
bis zum beginn der wirklichen Reintroduktion des Bibers verging etwas mehr als
zwei Jahre, als im April 1996 die ersten Biber an der Lokation Žutica, die als eine
der günstigsten für dieses Unternehmen ausgewählt wurde.
Die Lokation Žutica gehört dem weiten Gebiet Posavina an, in der wir einen
sehr großen Raum für eben diese Tierarten haben, die für ihre Ansässigkeit äkvatische
Ökosysteme benötigen.
Die Ansiedlungdes Bibers an der Lokation Žutica wurde nach bescheidenen
Ergebnissen in 1996 (nur 3 zugeführte und freigelassene Biber), auch im Jahre
1997 Jahrgesetzt, als die Fang-, Transport- und Freilassungergebnisse weitaus
besser waren. Bis EndeAugust 1997 wurden nach 20 Biber zugefürt, sodas sich
nun in Žutica ingesamt 23 Biber befänden. Im Herbst 1997 wird die
Rückkehraktion des Bibers, bzw. die Realisation des Projekts, auf dem Gebiet der
Podravina, bzw. bei Legrad durchgeführ, das ebefalls eines der vorgesehenen potentiellen
Habitate für Biber ist.
Noch eine weitere Biberzufuhr nach Žutica erfolgte im Februar 1998, als in
einem transport mehr Biber zugefürt wurden, als es sie insgesamt in diesem Gebiet
gab, es wurden nämlich insgesamt 24 tiere zugeführt und freigelassen, womit auch
gleichzeizig die Biberzuführ im Gebit Žutica als Bibersprung für ganz Posavina
beendet wurde.
Zum Schlus können wir hervorheben, das Žutica und Posavina mit einer neuen
(einstigen) Tiergattung, bzw. ihren 47 Vertretern, angereichert wurde. Das
Verhältnis der Geschlechter ist fast 1:1 (23 Manchen nd 24 Weibchen). Die
Gewichtsspannwite der zugeführten undfreiglesassenen tiere bewegt sich von 4,5
kg bis zu 24 kg, wieviel das graste freigelassene Weibchen wog. Vom Gesichtspunkt
der genetischen Verschiedlenartigkeit gesehen, was ein sehr wichtiger Faktor für
die weitere natürlihe Entwicklung der Population ist, mus man betonen das die
einzelnen freigelassenen Tiere aus 17 verschiedenen Familien stammen.
Diese 47 einzelnen Tiere wurden in 9 Transporten zugeführt, wobei besonders
wichtig ist, das es im Laufe des Transports und der Freilassung keinen enziegen
Verlust gab.
Schlüsselwörter: Biber, Castor fiber L., Reintroduktion, Habitat.
Posavina, Fang, Transport, Freilassung
524

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS
UDK: 630* 181.1 + 182.1 I 22
Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998). 525-536
PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PITOMOG KESTENA
(Castanea sativa Mili.) U POŽEŠKOM GORJU
AUTOCHTHONISM AND FURTHER CULTIVATION OF SWEET CHESTNUT
(Castanea sativa MILL.) IN POŽEGA MOUNTAINS
Juraj ZELIĆ*
SAŽETAK: Pretpostavlja se da pitomi kesten na području Požeštine nije autohtonog
porijeka, relikt iz doba tercijara kako se do sada vjerovalo, nego je introduciran
na ovaj prostor za vrijeme civilizacije i kulture Rimljana, a kasnije prihvaćen
kao izuzetno korisna drvenasta vrsta široke uporabne vrijednosti.
Da je ta pretpostavka moguća, može se zaključiti iz poklapanja današnjih
staništa i nalazišta pitomog kestena, pronađenih ostataka rimskih cesta, starih gradina
i utvrda, samostana, turskih gradina i plemićkih posjeda. Pouzdano se zna da
su u naše krajeve Rimljani donijeli i uspješno uzgajali vinovu lozu. Lokacije današnjih
vinograda također su, uz navedene građevinske objekte iz prošlosti. Kao prilog
predloženoj tezi data je karta podudarnosti.
Pitomi kesten umjetno je proširen na sjever do južne Poljske, srednje Njemačke
i Švicarske. Dolazi do 50. stupnja geografske širine. Ekološki je zahtjevan na
komponentu tla i klime, a biološki se lako obnavlja, no u novije vrijeme napadnut
je i nestaje zbog opake bolesti, raka kestenove kore. U svim europskim jezicima
korijen riječi kestenje isti, od latinskog Castanea, što upućuje da su ga Rimljani
širili sve do rubnih (Limes) dijelova carstva. Uz žitarice bio je važan prehrambeni
proizvod, do uvođenja u široku primjenu uzgoja krumpira i kukuruza u sedamnaestom
stoljeću.
Zbog povezanosti povijesnih, civilizacijskih i kulturnih tijekova na prostoru Požeštine,
dat je nužan povij esno-sociološki presjek, koji je između ostalog, utjecao i
na širenje areala pitomog kestena.
Cilj i svrha članka je da rasvijetli pitanje autohtonosti pitomog kestena u Požeškom
gorju, njegovu rasprostanjenost i lociranost u komparaciji s civilizacijskim i
povijesnim građevinama ovoga prostora. Komparativnom metodom istraživanja
aktualizira se uzajamna povezanost povijesnog, kulturnog i civilizacijskog miljea s
prirodnom komponentom i životnim potrebama žitelja u određenom okolišu.
Na temelju ispitivanja autoktonosti i sadašnjeg stanja, daju se smjernice i perspektive
uzgoja i očuvanja sastojina pitomog kestena na požeškome području.
Ključne riječi: pitomi kesten, Požeška kotlina i Požeško gorje, Rimljani,
arheološki nalazi rimskih cesta i građevina, stari gradovi i naselja, komparativna
metoda istraživanja, sadašnje stanje i mogućnosti uzgoja.
UVODNE NAPOMENE - Introduction
BIOLOŠKA I UZGOJNA SVOJSTVA PITOMOG KESTENA
Biological and economic characteristics of sweet chestnut
nama s hrastom kitnjakom, grabom i bukvom. Optimal-
no se širi na dubljim, svježijim i hranjivima bogatijim
tlima (dušik, fosfor, kalij), ali isključivo neutralne ili
Za pitomi kesten (Castanea sativa Mili) utvrđen je
prirodni areal rasprostranjenja i u gorju Požeške kotline,
gdje dolazi u čistim ili mješovitim šumskim sastoji-
* Mr. sc. Juraj Zclić, dini. inž. šum., "Hrvatske šume", Uprava šuma Požega, Milke Trnine 2, Požega

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 525-536
blago kisele reakcije. Ne podnaša lužnata vapnenasta
tla, čija Ph - vrijednost prelazi 5,5. Traži južne i svijetle
položaje, zahtijeva tople, položaje u zavjetrini na tlima
koja su nastala od stijena koje daju kiselu ili neutralnu
reakciju, kao što su graniti, kristalasti škriljci, pješčenjaci,
andezit, porfir, filit te iznimo na karbonatima, vapnovitim
glinama i laporima, ali koji imaju ispran kalcij
u površinskom sloju, kao i tla uz zadržan kalij, ali bez
iona kalcija. Sve ove stijene nalazimo na Požeškom
gorju. 1 Uspoređujući ekološke zahtjeve staništa pitomog
kestena sa zahtjevima staništa vinove loze, uočljiva
je velika sličnost. Sastojine pitomog kestena na području
požeških šuma zauzimaju površinu oko 450
hektara, gdje je u omjeru smjese preko pedeset posto u
odnosu na bukvu, kitnjak i grab. Čistih kestenovih sastojina
ima oko 120 hektara. U manjem postotku, u grupama,
pojedinačno i mješovito s drugim vrstama dolazi
samo na za njega odgovarajućim staništima
Za uspijevanje pitomog kestena važni su klimatski i
edafski uvjeti. Od klimatskih uvjeta bitan čimbenik je
svjetlost, po čemu je pitomi kesten heliofilna vrsta. Preferira
južne ekspozicije i umjerene inklinacije terena,
no to ovisi o geografskoj širini, pa u južnim predjelima
dolazi i na sjevernim ekspozicijama. Kod unošenja ploda
kestena ili sadnica te prirodnog naplođenja važno je
dovoljno otvoriti sklop sastojine, jer ne podnaša difuzno
svjetlo.
Toplina je najvažniji klimatski i mikroklimatski
čimbenik za uspijevanje pitomog kestena. Povoljna je
prosječna godišnja temperatura od 11 do 15 "C, te minimum
od -26 °C i maksimum od 37 °C.
Traži relativno visoku vlažnost zraka te umjerenu
vlažnost zemljišta. Uslijed povoljnog režima svijetlosti,
vlage i topline odvija se pod utjecajem mikroorganizama
mineralizacija čestica tla, koje kao koloidna otopina
čini tlo plodnim, jer su čestice u tom obliku dostupne
korijenovom sustavu i fiziološkim procesima biljke.
Utvrđeno je da u gornjem sloju takvog tla (15 cm)
ima oko 25 000 kg / ha mikroorganizama, od čega 40%
čine bakterije i gljivice, 15% kišne gliste i 5% ostali mikroorganizmi
(insekti, mekušci, protozoe, nematode,
stonoge, alge...)
Semantičko značenje naziva pitomi kesten
Iz nekih narodnih nazivlja pitomi kesten može se izvuci
zaključak o semantičkom značenju te riječi. Prema
Hadroviću 2 , Grci su plod kestena nazivali Dios balanos
(žir bogova). Zanimljivo je da su Latini (Rimljani)
transkribirali grčki naziv pod imenom Castanea, a budući
se korijen ove riječi nalazi u svim europskim jezicima,
pretpostavlja se da su ga upravo oni proširili Europom,
pa tako donijeli i u Požeštinu.
U slavenskim jezicima ga nazivaju kesten, koštanj,
koštan, klijesten, ćesten, kaštan, kasztan, kaštan, gaštan...
U romanskim jezicima naziva se ehatagnier (drvo) i
cataigne (plod) - francuski, castagno (talijanski), kastano
(španjolski), častan (rumunjski).
U germanskih naroda naziva se chestnut (engleski),
Kastanie i Edelkastanie (njemački), castadietra (švedski),
okastanietrae (danski norveški), kastonje boom
(holandski).
Smatra se da je i latinski naziv transkribiran iz armenskog
jezika (Reinhardt, 1911), jer mu je pradomovina
prednja Azija, područje Kavkaza, mitska zemlja
Kolhida.
Lokalni nazivi na području Hrvatske su marun i maran
u Istri i Primorju te goran, goraš i gorskać u Baniji.
To su ujedno i lokalne rase pitomog kestena.
Naziv pitomi kesten ukazuje na to da ga se diferencijalno
ne smatra u potpunosti šumskom voćkaricom i
divljim voćem, već daje uzgajan i kao pitomo voće.
U srednjovjekovnoj staroslavenskoj književnosti
plod pitomog kestena spominje se pod imenom grünes,
slatki kruševac, što ukazuje na to da se koristio za
spravljanje kruha.
Rod Castanea obuhvaća četiri temeljne vrste u
umjerenoj zoni i to: u Europi C. sativa Mili., u Sjevernoj
Americi C. dentata Borkh, u Kini C. mollissima
Blume, u Japanu C. crenata Sieb, et Zucc. Smatra se da
je vrsta tercijarne flore, očuvana poslije ledenog doba u
pojasu mediterana i submediterana.
Mirjana Kalinić, Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovli i bukovih sastojina, Beograd, 1981. citat, str. 71.: "U predjelima Papuka nalazimo
ponegdje i sastojine pitomog kestena: Castanea vesca Gertn. (Castanea sativa Mili..). Tako se na južnim obroncima Papuka, u prigorju između sela
Radovanci i Velika, šuma pitomog kestena razvila na plitkim i srednje dubokim smeđim distričnim tlima iznad silikatnih šljunaka. U sjeverozapadnim
dijelovima Papuka, na padinama papučke Ravne gore, kao i iznad sela Bučje, nalaze fragmenti šume pitomog kestena. Ovdje, kao i u šumskom
predjelu Bedem (Ravna gora), distrična smeđa tla na gnajsu pošumljavana su biljkama pitomog kestena sa znatnim uspjehom. Prema priopćenju
stanovnika iz sela M. Budići kod Bučja, pitomog kestena je bilo prije pedesetak godina nešto malo u području šume "Pjeskovi" iznad spomenutog
sela, pa sve do vrha kote Metla-Bedem. Ponešto kestena mogli smo zapaziti i u području šuma bivše zemljišne zajednice sela Brci. U svojim
istraživanjima o rasprostranjenosti evropskog pitomog kestena, M. Anić, (1942) navodi daje kestena u Papuku bilo obilnije u području zemljišne
zajednice Borci, nedaleko manastira Pakra, zatim u okolici Kutjeva, i u šumi Kestenje, općina Bučje. Na distričnim smeđim tlima šumskog predjela
Debeljak (StaroZvečevo), pojedina stabla pitomog kestena razvila su se u šumi bukve s jelom, na nadm. visini 650 - 700 m. Nalazišta pitomog kestena
u slavonskim gorama potrebno je još ispitati".
:
Hakija Hadro v i ć . Gajenje pitomog kestena, Nolit. Beograd, 1981.
526

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI 1 DALJI UZCiOJ PIT. KESTENA (Caslanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (I')'«), 525-536
CILJ, SVRHA I METODA ISTRAŽIVANJA - Aim, purpose and research method
Cilj istraživanja je utvrđivanje autoktonosti pitomog
kestena na području sredogorja i kotline Požeštine
radi očuvanja i unapređenja gospodarenja sastojinama
pitomog kestena. Istražujući izuzetnu uporabnu vrijednost
drva, ploda, lista i cvijeta pitomog kestena, biološke
karakteristike i štetnike, želi se dokazati da su upravo
pozitivna svojstva pitomog kestena uvjetovala njegovo
širenje iz prirodnog areala u predjele koji imaju
edafske i klimatske osobitosti, povoljne za uzgoj pitomog
kestena.
Svrha istraživanja je poticanje širenja areala pitomog
kestena uz pomoć novijih saznanja o biološkim,
ekološkim i zaštitnim mogućnostima, te njegovo valoriziranje
u sklopu, drugih, općekorisnih funkcija šume.
Kao metoda istraživanja upotrebljava se komparativan
način utvrđivanja lokalnog areala pitomog kestena
i ostataka građevinskih objekata, kulturnih i civilizacijskih
tragova na prostoru Požeštine. U tu svrhu izrađena
je karta koja pokazuje da se nalazišta kestena poklapaju
s komunikacijama, građevinama i naseljima u prošlosti
i sadašnjosti. To prije potvrđuje pretpostavku da se pitomi
kesten uzgajao i širio oko građevina i naselja, nego
da su se građevine i naselja formirali u prirodnom
okolišu sastojina pitomog kestena.
Slijedeći koridore rimskih putova u širem području
slavonskoga sredogorja do Bilogore, Kalnika i dalje,
naslućuje se da bi valjalo upotrijebiti navedenu komparativnu
metodu poklapanja lokalnog nalazišta pitomog
kestena s arheološkim nalazištima građevina i naselja u
prošlosti i sadašnjosti i na tome području.
U metodu istraživanja uvrštena je motiviranost uzgajanja
pitomog kestena zbog široke uporabne vrijednosti
u domaćinstvu, gospodarstvu, prehrani, ljekarništvu,
građevinarstvu i drvnoj preradbi. Zbog povijesnoga
obilježja civilizacije i kulture Rimljana, širenja carstva
u područje Panonije početkom prvog tisućljeća i
donošenja ostalih agrikulturnih biljaka (vinova loza,
pšenica...), smatramo da su širili uzgoj pitomog kestena
kao važnog prehrambenog artikla, ponajprije zato
što u široj upotrebi tada nisu bili krumpir i kukuruz. Poslije
odlaska Rimljana uzgoj su prihvatili i drugi povjesni
narodi ovoga područja: Avari, Franci, Ugri, Huni,
Slaveni, Turci i Hrvati.
RAZLOZI PROŠIRENJA PRIRODNOG AREALA PITOMOG KESTENA U
PROŠLOSTI I DANAS - The motives of spreading natural area of
sweet chestnut in the past times and today
Pitomi kesten ima i kao šumsko drveće i kao voćka
povoljna biološka svojstva za reprodukciju, uzgajanje i
gospodarenje.
Pitomi kesten je biološki vrlo otporan. Osim razmnažanja
generativnim putem pomoću sjemena - ploda,
vrlo uspješno se obnavlja vegetativno iz panja. Naime,
pitomi kesten zadržava stotinama godina sposobnost
da iz spavajućih, nevidljivih pupova pod korom
panja potjeraju snažni izbojci. To je njegova rezervna
varijanta u borbi za opstanak. Zahtjevan na pogodne
edafske uvjete, tlo određne reakcije, pitomi kesten pomoću
lišća koje se sporo organski razgrađuje mijenja
lužnatost tla pomoću organskih kiselina u kiselije tlo,
koje mu pogoduje. Obratno, u čistim kestenicima, koji
se na taj način jako zakisele, dopušta rado ulazak
drugih vrsta, poput bukve i graba, čija razgradnja lišća
djeluje u suprotnom smjeru, prema stvaranju lužnatijega
tla.
Može dostignuti duboku starost. Najpoznatije danas
živuće stablo pitomog kestena je na Siciliji, i okolini
Etne. Starost stabla procjenjuje se na oko 4000 godina.
Impozantnih je dimenzija, a opseg mu iznosi oko 50
metara. Talijani ga zovu Castagno dei cento cavalli, što
bi u prijevodu značilo, kesten za stotinu konja. Priča se
da u svoju šupljinu nastalu trulenjem stabla može primiti
do stotinu konja. 1
Pitomi kestenje brzorastuće drvo, s najvećim debljinskim
i volumnim prirastom u odnosu na ostale domaće,
autoktone vrste.' 1 Osobito je velika njegova izbojna
snaga iz panja te se stoga uzgaja u izdanačkom
obliku. Već prve godine iz panja izrastu izbojci dva do
tri metra. Kestenovo drvo je lagano, tehnološki lako
obradivo, cjepko i trajno zbog velikog sadržaja tanina.
Glede namjene, kao šumska vrsta drveta ili voćkarica,
uzgojene su pored navedenih glavnih vrsta mnoge rase
pitomog kestena. Kestenove sastojine za proizvodnju
3 Poljoprivredna enciklopedija I, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1967.
! ' I laki ja Hadrović, Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd, 1981., citat str. 14. "Kada usporedimo prihodne tablice Patroneaza kesten sa
prihodnim tablicama Wimmnaucra za hrast i tabelama Gerharta za bukvu, može se konstatirati daje kulminacija prosječnog prirasta drvne
mase hrasta, uz slabu proredu, u 120. godini, bukve uz istu proredu u 90. godini, a pitomog kestena uz iste uvjete oko 35. godine.
Kesten dostiže maksimalne dimenzije između 60 - 80 godine života, kada na boljim zemljištima inože doseći visinu preko 25 metara i
prečnik od 180 cm na 1,5 m visine."
527

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTl I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11 12, CXXII (1998), 525-536
drvnih sortimenata pokazale su se biološki otpornije na
bolesti i štetnike od kultiviranih rasa.
U fitocenološkoj klasifikaciji, sastojine pitomog
kestena u Hrvatskoj pripadaju asocijaciji Querco - Castaneetum
croaticum.
U prošlosti je pitomi kesten uzgajan ponajprije za
prehranu plodom, kao medonosna i ljekovita biljka, a
sekundarno su korišteni drugi dijelovi stabla: drvo, lišće,
kora i liko.
Tezu o proširenju areala pitomog kestena kao šumsko-poljoprivredne
kulture u doba Rimljana, zastupaju
i drugi autori, koji su se stručno bavili uzgojem pitomog
kestena (S u č i ć ) 4 ili su kao povjesničari zamijetili
neke koincidencije u širenju rimske kulture i civilizacije,
te kestenovih šuma (P a v 1 i č e v i ć ). 5 Oba navedena
autora potenciraju Rimljane kao širitelje sistematizirane
agrikulture, osobito u uzgoju žitarica, vinove loze i
voćaka (pitomog kestena). Na Rimljane se nadovezuju
drugi narodi, a od sedmog stoljeća i Slaveni.
Sjeme (plod) pitomog kestena je relativno teško
(oko 120 komada u 1 kg), pa je proširenje areala prirodnim
putem otežano, te traži intervenciju čovjeka.
Primajući kršćanstvo kao temeljnu vjeru, Hrvati katolici
na području Požeške kotline, od kraja jedanaestog
stoljeća nadalje, osnivaju samostane i opatije. Mnogi
katolički crkveni redovi dolaze u Požešku kotlinu (benediktinci,
cisterciti, templari, dominikanci, franjevci).
U isto vrijeme Požeština je zapljusnuta valom širenja
hereze, bogumilstva iz Bosne.
Među temeljnim kršćanskim simbolima su kruh i vino.
Da su kršćani prihvatili vino iz rimske kulture i
agrikulture je povjesna činjenica, no kakav je materijal
u povijesti služio za spravljanc kruha, koje su krušarice
korištene u ranome kršćanstvu ne znamo, no činjenica
je da su u pravoslavnom kršćanstvu brašno pitomog kestena
nazivali "slatki kruševac". 12
U kršćanskoj simbolici za Krista koristi se znak ribe,
grozda i napokon križa.
Običaj pijenja mošta, vina i jela ploda pitomog kestena
ostao je gotovo kao narodni obred u jesensko doba
do današnjih dana.
Značajno je da su navedeni redovi, pa i bogumili u
prehrani preferirali biljnu hranu, nisu koristili meso četveronožnih
životinja.'' Uz samostane su uzgajali sve
kulture nužne za prehranu i život. Budući da se krumpir
i kukuruz u Eropi, pa i u ovim krajevima intenzivnije
gaji tek u sedamnaestom stoljeću, pridavana je dotad
velika pozornost uzgoju pitomog kestena kao prehrambenog
artikla.
Vrijednost ploda, cvijeta i lista pitomog kestena kao prehrambenog i ljekovitog proizvoda
Plod pitomog kestena ima visoku hranjivu i dijetetsku
vrijednost, sadrži vitamine i minerale, škrob, šećere,
masti, bjelančevine, organske kiseline i celulozu, od
čega škrob, šećer, bjelančevine i masti sadrže 80% od
mase ploda. Zbog visoke hranjive vrijednosti upotrebljavao
se za oporavak bolesnika rekovalescenata, uz
dodatak meda, limuna, naranče i jabuke (radi lakše probave
celuloze).
Koristi se u ishrani domaćih životinja i divljači. U
novije vrijeme njegova hranjiva vrijednost koristi se za
brzi tov teladi u kombinaciji s mlijekom, i na taj način
dobiva najkvalitetnije meso (baby beef). Rado ga upotrebljavaju
u pekarskoj proizvodnji kruha i proizvodnji
slastica (kesten pire).
Zbog relativno kasne cvatnje, početkom ljeta, a poslije
cvatnje drugog voća, rado ga koriste pčele za proizvodnju
specifičnog meda, nektara i polena.
Zbog visokog sadržaja tanina, pektina, fitosterina,
flobofena, K-vitamina u listu kestena, u farmaciji upotrebljava
se za dobivanje lijekova za liječenje dišnih i
želučanih bolesti, zaustavanje krvarenja, kao antikataral
i adstringent. 7
List kestena zbog K-vitamina dok je još mlad, upotrebljava
se kao zelena salata. Koristi se za ishranu stoke,
a i kao stelja i komponenta za popravljanje stajnjaka.
Čuvanje ploda preko zime provodilo se specifičnim
postupkom konzerviranja, blagom fermentacijom. Berba
ploda obavlja se ježicama, plod se u gomili prekrivao
slojem lišća i zemlje. Na taj se način plod nije smrzavao,
nije podvrgnut procesu trulenja, a zadržavao je
sva hranjiva svojstva do proljeća.
' Jakov Suč ić, Mithad Ušćuplić, Uzgoj i zaštita pitomog kestena, Poslovno udruženje šumarstva i drvne industrije za preradu drveta
Sarajevo, Sarajevo, 1965. Navodimo citat, str. 13. "Poznato je da su već Rimljani u prvom i drugom stoljeću naše ere donijeli na područje
Srebrenice i Neretve ovu šumsko-poljoprivrednu kulturu, i to prvenstveno za plod, jer je tada kultura kestena imala veliki značaj za prehranu
stanovništva,... kao kultura za plod je od prvih dana do danas imao veliki ekonomski značaj kako za vrijeme Rimljana, tako i za vrijeme
Slavena, Turaka, Austro-ugarske...Rimljani su na plodnim zemljištima na lijevoj obali Drine kod utoka Bjelovačke-Saske rijeke sijali
žitarice, a po okolnim obroncima gajili vinograde i kestenike".
5 Dragutin Pavličević, Na vratima požeške doline, Matica hrvatska, Požega, 1961. Autor opisujući Horu i faunu požeškog kraja kaže:
"Neki smatraju da su nekadašnje kestenike umjetno podigli Rimljani a za njima su cisterciti. Kao dokaz za to služi činjenica da se i danas u
nekim šumama naziru brazde".
' 2 isto, str. 19.
" Dubravka Sokač-Štimac i drugi, Benediktinska opatija sv. Mihovila Rudina, Požega, 1997.
7 Isto,2.
528

.1. Zclić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA {Castanet! sativa Mili.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536
Uporabna vrijednost drva pitomog kestena u domaćinstvu, poljoprivredi,
graditeljstvu, zanatstvu, drvnoj i kemijskoj industriji
Zbog povoljnih tehničkih i tehnološih svojstava, drvo
pitomog kestena služilo je za mnoge gospodarske
potrebe u prošlosti i danas.
U poljoprivedi (vinogradarstvo, hmeljarstvo) rado se
zbog lake obrade i trajnosti upotrebljavalo kao vinogradarsko
kolje i kao stupovlje u hmeljarnicima. "Rimljani
su paralelno sa širenjem loze u Galiji i Rajnskom vinogorju
u srednjoj Europi (Švicarska, Austrija, Mađarska,
Čehoslovačka i dr.) gajili kesten i radi korišćenja
njegovog drveta za kolje." 1 * Tanji sortimenti kestenovog
koljika korišteni su za držalice poljoprivrednih alatki.
U domaćinstvu se drvo kestena upotrebljavalo iz
nužde, jer je male ogrijevne i toplinske vrijednosti (svega
4,5 džula/m 3 ) premaUgrenoviću.Od ogrijevnog
drva, panjeva i gula "palio se ugalj" koji je služio za kovačke
vatre.
Zbog lake cjepljivosti i obrade te trajnosti, rado se
koristi u zanatstvu za izradu galanterije, u tokarstvu,
kolarstvu i stolarstvu, te bačvarstvu za izradu bačvi i
posuda za čuvanje vina i piva.
Drvo kestena sadrži visok udjel tanina (oko 30 %),
celuloze oko 53%, te je slabije izloženo napadaju štetnika
i odlikuje se trajnošću. U prošlosti su ga rado koristili
za izradu bačvi, pa je pored navedenih koristi u vinorodnim
i hmeljarskim krajevima Europe, to bio dodatni
razlog za umjetno podizanje od vremena Rimljana
nadalje. Vino u takvim bačvama dobiva poseban buke.
Danas se pod nazivom "barik-bačva" koristi za izradu
bačvi hrast kitnjak. No, za istu namjenu i krajnji
rezultat, drvo pitomog kestena bilo bi ekonomičnije.
U graditeljstvu se upotrebljava za podove i parkete,
za drvene konstrukcije, mostove, skele, đerme, kuće
brvnare, šindru za krovišta, krovnu građu, te kao radničko
i tunelsko drvo.
Upotrebljava se za izradu električnih i telefonskih
stupova, željezničke pragove, u brodogradnji, za šipove
u drvnoj industriji za drvnu građu, gredice, panel-ploče,
šperploče, iverice.
Površina drva pitomog kestena je lijepe teksture,
svijetlosmeđe boje, pa se može upotrijebiti za furnirske
listove.
U kemijskoj industriji je odličan za dobivanje tanina,
jer je od svih vrsta najekonomičniji zbog visokog
sadržaja taninskog ekstrakta. Dobiva se suhom destilacijom,
a koristio se i za štavljenje koža.
Zbog lijepog drva, cvijeta i ploda, lijepog habitusa,
stablo pitomog kestena rado se koristi kao dekorativna,
parkovna hortikolturna vrsta.
NALAZIŠTA SASTOJINA I GRUPA PITOMOG KESTENA, ARHEOLOŠKI NALAZI STARIH
GRAĐEVINA I NASELJA (KARTA PODUDARNOSTI) NA PODRUČJU POŽEŠKOG GORJA
The habitats of associtation and groups trees sweet chestnut, archecological excavation towns,
forts, churches and settlements in Požega mauntains (the map of correspodenging)
Današnja staništa i nalazišta sastojina pitomog kestena
nalaze se najvećim dijelom u donjim dijelovima
požeškoga gorja: Psunja, Papuka, Krndije, Požeške gore
(Babje gore) i Dilja.
Glede geološke podloge i biološko-uzgojnih svojstava
pitomoga kestena, može se zaključiti da iskonski
edafski čimbenici ne odgovaraju biološko-uzgojnim
svojstvima pitomog kestena. Naime većina sastojina i
grupa pitomog kestena nalazi se na tlima formiranim na
karbonatnoj podlozi, a pitomi kesten preferira silikatnu
matičnu podlogu i tlo neutralne do kisele reakcije.
Matična karbonatna podloga na kojoj su nalazišta
pitomog kestena su lapori, laporoviti vapnenci, laporaste
ilovine i gline, pjesci i pješčenjaci. Ovaj tip karbonata
u Požeškom gorju nastao je u tzv. drugom geološkom
dobu, dobu mlađeg tercijara (oligomiocen), prije
10-15 milijuna godina i doba miocena (prije 2-10 milijuna
godina), kao ostaci taložina Panonskog mora i slatke
vode. Stariji vapnenci Papuka i Požeške gore su taložine
iz vremena trijasa, prije oko 200-210 milijuna godina,
u velikom oceanskom bazenu tzv. Tetisu. 9
Matične stijene nastale u mlađem tercijaru i kvartaru,
a poslije povlačenja Panonskog mora i pod utjecajem
klimatskih čimbenika, formiraju tla relativno bogata
humusom i mineralima. To su smeđa šumska tla, ali i
ona s elementima crvenice i rendzine. 1 "
Ostaci kultura iz pretpovijesti nađeni su na cijelom
prostora Požeške kotline, a po njima se može suditi da
su logiku lociranja naselja i građevina iz pretpovijesti
slijedili Rimljani.
* Hakija Hadrović, Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd, 1983., citat na str. 13.
' Prema članku, Jakob P am i ć i Eugen Krkalo, Geološka zbirka franjevačkog samostana u Požegi i Kajo A gj i ć, Zlatna dolina, Požega
1996. i člankuAntunTakšić, Geologija slavonskog gorja i Požeške kotline, Monografija Požega 1227 - 1977, Požega 1977.
"Jakob M art i no vic, Tipoške značajke šuma slavonskog gorja, Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb, 1979. str.42.
529

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI 1 DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536
Slika 1. Sjemenska sastojina pitomog kestena blizu sela Orljavac (gospodarska jedinica
"Istočni Psunj")
Figure 1. The forest association of sweet chestnut for seed production near village Orljavac
(menagment unit "Istočni Psunj")
U vrijeme vladavine Rimskog carstva, Slavonija se
nalazila u provinciji Panonija. Prostorom Požeške kotline
Rimljani su gospodarili od prvog do kraja petog
stoljeća, dakle petsto godina. Zbog povoljne klime,
edafskih uvjeta i prirodnog bogatstva, Požešku dolinu
su nazvali Valis aurea (Zlatna dolina).
Poslije Rimljana prostor Požeške kotline osvajaju
Avari. Krajem VI. i tijekom VII. stoljeća, naseljavaju je
Hrvati, vode borbe s Avarima, Francima i Madžarima.
Od osmog do kraja jedanaestog stojeća prostor je u
sklopu Hrvatske države, hrvatskih knezova i kraljeva.
Od početka jedanaestog do prve polovine šesnaestog
stoljeća Hrvatska je u sastavu s Ugarskom krunom.
Otada do kraja sedamnaestog stoljeća je pod Turcima, a
od sedamnaestog do početka dvadesetog stoljeća Hrvatska
je u sklopu Austro-Ugarskog
carstva. Potom slijedi razdoblje jugoslavenske
države tijekom sedamdeset
godina, a od 1990. godine, nakon
skoro 900 godina, uspostavlja
se ponovno samostalna država Hrvatska.
^Pored svjetovne političke vlasti
i uprave, na pučanstvo ovih krajeva
vršenje snažan vjerski utjecaj, osobito
kršćanstva i Rimske crkve, te
islama. Civilizacija i kultura svjetovnih
i crkvenih vlasti utjecali su
na gospodarski život pučanstva, pa
će se ta interakcija tijekom vremena
prepoznavati u ostacima materijaliziranih
spomenika, koje danas uopćeno
nazivamo spomenicma hrvatske
povijesti i kulture, hrvatske kulturne
baštine.
Slijedeći dvije temeljne linije
arheoloških nalaza rimskog i kasnijeg
razdoblja i nalazišta pitomog
kestena, možemo zaključiti da se nalaze na obodu Požeške
kotline i na pribrežju požeških planina. Naselja
su u to vrijeme razbijenog tipa, raštrkana, uglavnom uz
prometnice i gradine." Opisujući stanje naselja i gospodarskog
života pučanstva neposredno pred turskim
osvajanjima (1536. g.) i stanje za vrijeme Turaka u Požeštini,
povjesničar Nenad M o a ć a n i n potvrđuje prije
utvrđenu činjenicu o tipu naselja, gradina i samostana.
12 Građenje sela tzv. ušorenog tipa, započinje poslije
oslobođenja od Turaka, pod vlašću Austrije, početkom
18. stoljeća. Formiranjem Vojne krajine, kao obrambenog
pojasa prema Osmanlijskom carstvu, daje se nalog
seljacima-vojnicima da rade sela po planu vojničkih tabora.
Takav način gradnje sela prelazi i u Provincijal,
gdje je bila i Požeština ondašnjega doba."
" Josip Buturac, Pisani spomenici Požege i okolice 1210 - 1536., Slap, Jastrebarsko, 1995. citat str. 11. "Brzo poslije doseobe Hrvata ovdje
su procvala mala sela razbijenog tipa ne samo u dolinama i uz potoke nego i na gorskim visovima Dilja, Požeške i Babje gore". Zbog
nepostojanja pisanih dokumenata iz ranog srednjeg vijeka i doba kasne antike, autor problematizira kulturni i religijski status doseljenih
Hrvata u Požeštini. "Vjerojatno je da su za vrijeme hrvatskog kneza Ljudevita Posavskog na početku IX. stoljeća sudjelovali u ratu protiv
Franaka, pa kad na bojnom polju nisu uspjeli, priznali su franačku vrhovnu vlast i primili franačke misionare koji su među njima širili
kršćanstvo." Kasnija arheološka iskapanja koja nisu bila poznata J. Buturcu, potvrđuju daje na požeškim poštarima (opatija Rudina) postojao
kontinuiet kršćanstva još iz V. stoljeća kada su postojeća plemena pod vlašću Rimljana primila kršćanstvo. Da su Franci bili neprikosnoveni
širitelji kršćanstva potvrđuje povijesni savez franačke dinastije Merovinga (C lov is, 496. g.) i dinastija Karolinga (Karlo
Ve 1 i k i, 800. g.). Bio je to savez rimskog biskupa, pape i Franačkih vladara, Svetog rimskog carstva, čije će se poslijedice u zapadnoj i srednjoj
Europi osjećati do doba Reformacijc.
: Nenad Moaćan i n , Požega i požeština u sklopu osmanlijskog carstva (1537. - 1691.), Slap, Jastrebarsko, 1997., citat, str. 28. i 29. " čini
se također da su sela bila nevelika i raštrkana, dok je broj crkava i samostana bio razmjerno velik...Geografski bismo pretpostavljene
tragove alodijala (poljoprivredno i šumsko zemljište kojcje u posjedu osoba koje nisu živjele u selu, op. autora) mogli locirati pretežito u brdovite
zone. Slično je i u drugim kadilucima, pa se čini kao da se alodijal koncentrirao sa svih strana po nešto višem terenu u podnožju
slavonskog gorja".
" Bösedorfer Josip, Agrarni odnosi u Slavoniji, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950.
530

J. Zclić: ITIANJK AUTOKTONOSTI I DAIJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski listbr. 11 . CXXII (199X), 525-536
Pretpostavljene rimske ceste kroz Požešku kotlinu
bili su dijelovi cesta koje su Rimljani gradili u Panoniji,
spajajući zapadne s istočnim dijelovima Hrvatske te
Posavinu s Podravinom (viae magnae, viae publicae).
Ta cesta bila je dio glavne prometnice kojaje išla prema
Osijeku, Vinkovcima i Mitrovici od Siska u Posavini,
Ptuja na zapadu Hrvatske, s ograncima prema termama
u Daruvaru i Lipiku. 14
Prema kasnijim spoznajama i našim zaključcima,
cesta je ulazila u Požešku kotlinu preko prijevoja Bili
brig, kod sela Baničevac i otuda se granala u dva smjera.
Sjeverni smjer vodio je preko sela čečavac i Rudine
do Orljavca, Klise, Stražemana, Velike, Kaptola, Vetova,
Kutjeva do Gradišta (Klisa), a otuda preko Krndije
prema Gradcu i Našicama.
Južni smjer vodio je preko Ivandola (Odolya), Zakorenja,
Dolca, Brestovca i Požege do Blacka i Pleternice.
Sjeverni krak je kod mjesta Orljavac (Vranić) imao
ogranak prema Pakracu i Daruvaru, preko Bučja te Kamengradu,
Zvečevu i Voćinu.
Zanimljivo je da Gospodrska jedinica "Južna Krndija"
nema sastojina niti grupa stabala pitomog kestena
istočnije od naselja Gradište. Isto tako Požeška gora,
južno od Blacka (Viškovački grad) pa prema selu Ratkovica,
nema sastojina pitomog kestena. Cijela gospodarska
jedinica "Sjeverni Dilj", kao istočno područje
Požeštine, također nema sastojina pitomog kestena, iako
postoje prirodni uvjeti za njegovu opstojnost.
Prema sadašnjim spoznajama nema na navedenom
području značajnijih nalaza iz rimskog vremena, niti
crkvenih i samostanskih građevina. Područje je inače
bogato nalazima iz pretpovijesti.
Slijedeći navedene trase rimskih prometnica nalaze
se značajni arheološki nalazi iz rimskog i kasnijeg razdoblja.
Pozornost smo posvetiti dobu Rimljana, srednjovjekovnoj
Hrvatskoj s naseljima, crkvama i samostanima,
dobu pod vladavinom Turaka i poslijeturskom
razdoblju.
Na istočnim obroncima Psunja (gospodarska jedinica
"Istočni Psunj") nalaze se arheološki ostaci jednog
od najznačajnijih kulturnih spomenika srednjovjekovne
Hrvatske, opatija Rudina.
Arheološka istraživanja pokazuju nekoliko slojeva
po starosti. U rimskom sloju pronađen je brončani novac
cara Claudia iz I. stoljeća, staklo, cigla, keramika,
dio sarkofaga s latinskim natpisom. U ranokršćanskoj
kapelici iz I1I./IV. stoljeća nađen je simbol Krista,
crtež ribe, tragovi anse i trolista. Sve ukazuje na ranokršćansko
svetište, za doba Rimljana. Za baziliku benediktinaca
pretpostavlja se da ukazuje na nastanak već u
X. stoljeću (položaj pokojnika, ukrasna dijadema sa
spiralnom brončanom žicom, karičice, naušnice). Na
jednom nadgrobnom spomeniku nađen je natpis latinicom,
na hrvatskom jeziku. Tekst glasi + BRAT IAN + i
smatra se prvim hrvatskim natpisom, pisanim latinicom.
Pokraj crkve nađeni su temelji samostana benediktinaca
iz dvanaestog i trinaestog stoljeća. Pored
mnoštva predmeta za kućnu uporabu najznačajnija je
kamena plastika, rudinske glave. Glave predstavljaju
dvanaest kamenih figura na kraju klesanih gredica,
konzola, arhitektonski smještenih u kružnom dijelu,
apsidi crkve sv. Mihovila. Osebujnost kiparske tehnike
i izražajna simbolika isklesanih lica jedinstvena je u
srednjovjekovnoj kiparskoj tehnici Hrvatske. I ostala
plastika vezana uz arhitekturu crkve čini opatiju jedinstvenom
u Slavoniji i kontinentalnom djelu Hrvatske.
Život u opatiji može se identificirati sve do dolaska Turaka,
početkom petnaestog stoljeća. Nalaze se tu i natpisi
pisani glagoljicom i bosančicom, a po nadgrobnim
spomenicima, nišanima, zaključuje se da su ga koristili
i Turci. 15
U okolišu opatije Rudina nalaze se najkomplesnija
nalazišta pitomog kestena u Požeštini, a i danas se mogu
pronaći tragovi vinove loze. Crkveni red benediktinaca
poštivao je pored ostalih pravila i pravilo stabilitas
loci, (stalnost boravišta), pa je unutar samostana
imao sve potrebno za život. Gajili su pitomi kesten i
pčele. Pčele su imale dvojaku namjenu: za proizvodnju
meda i pčelinjeg voska za izradu svijeća. Pored baklji
razne izrade, uljanica i lojanica, svijeće voštanice služile
su za noćne potrebe, a ponekom svećeniku, redovniku
ili čovjeku plemenita roda i naroda za čitanje i pisanje.'
6
Sjeveroistočno od opatije Rudina, na mjestu proboja
Orljave u Požešku dolinu, između Psunja i Papuka, nalaze
se naselja Orljavac i Vranić, poznata iz rimskih
vremena i srednjovjekovne Hrvatske. Orljavac je u srednjem
vijeku značajno crkveno središte i trgovište. 17
Gospodar koji je istjerao hrvatske plemiće na imanju i
dvoru Orljavac naslijedio je očuvane visokovrijedne
sastojine pitomog kestena. Vjerojatno je i spomenuti
14 Julije Kempf, Požega, Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i Požeške županije, Požega, 1910.
Spominjući kutjevačkog veleposjednika Milana Turkovića i njegov doprinos arheološkim nalazima Požeštine piše, str. 65. "Pored toga je
revni istraživač pronašao između sela Šapne i Gologa brda ostatke nekadašnje rimske ceste. Sva je prilika daje ta cesta spajala blagoslovljenu
požešku kotlinu s istočnim i zapadnim dijelom međuriječne Panonije preko većeg grada u blizini ondašnje Požege. Stručnjaci ustanoviše
pravac cesti kroz sela: Šapnu, Klisu (kraj Gradišta), Fcrovac, Tominovce, Treštanovce i Golo brdo. Ostaci ove rimske ceste upućuje
nas, da bi to mogao biti spojni ogranak onih glavnih putcva rimskih, koji su se preko srednje Slavonije stjecali u nekadašnjoj Mursi (usjek)
i Siscii (Sisak)".
15 Isto kao 6
"'Juraj Zelić, Vatrogastvo u prošlosti veličkog kraja, 100 godina DVD Velika, 1994.
" Dubravka Sokač-Stimac, Arhitektura kasne antike u požeškom kraju, Zlatna dolina, Zbornik radova Požeštine, Požega, 1995.
531

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea satira Mili.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. U I 2, CXXII (1998), 525-536
posljednji gospodar imanja Orljavca, po imenu Svetačković
1 *, imao koristi od prodaje ploda pitomog
kestena diljem turske carevine. Trgovanje plodom pitomog
kestena bio je monopol za turske plemiće, age i
spahije. 1 " Plod kestena pripremao se na razne načine u
turskoj kuhinji, koja osobito cijeni kolače i slastice.
U širem okolišu crkve svetoga Roka u Orljavcu prostire
se najvrjednija i ekološki najznačajnija šuma pitomog
kestena (slika 1). Još i danas su stanovnici toga naselja
ljubomorni čuvari Kestenika. U narodu je još uvijek
prisutan strah prošlih vremena kada se nije smio
brati plod kestena besplatno, nego se svake godine od
šumarije zakupljavao dio šume putem takozvanih licitacija.
Na sakupljanje ploda kestena postojao je monopol
te se pučanstvu nije dozvoljavalo branje i sakupljanje.
Ova uredba stoji i u poznatom Zakonu o šumskom
redu, carice IVI arij e Terezij e. Plod kestena bio je
omiljeno jelo u samostanima Požeštine.
Da su Turci bili istinski ljubitelji pitomog kestena i
njegovog ploda, govori podatak da se jedna šumska sastojina
pitomog kestena, koja je bila u posjedu ondašnjeg
turskog gospodara Veličkog grada zvala, a i danas
se zove "Begluk". Naselje koje nosi ime turskog podrijetla,
Dervišaga, ima u neposrednoj blizini šumu pitomog
kestena.
Značajno područje pitomog kestena obuhvaća kamenski
kraj, raskrižje puteva prema Pakracu i Voćinu.
Nalazi iz rimskih vremena svjedoče da su ga rado koristili.
Nađeni su ostaci tzv. gromle, villa rustica, kuće za
poljoprivredno gospodarstvo, nadgrobni rimski spomenici,
a kraj je u srednjem vijeku bogato naseljen. Spominje
se crkveno središte i trgovište Crkvenik (Striježevica)
te gospoštija i tvrđava-grad Kamengrad. Slijed
naselja i proširenje pitomog kestena ide preko starog
Zvečeva (Svojšino brdo) sve do Voćina. Arheološki neistraženo
područje je oko sela Grđevica, na Ravnoj gori,
gdje sastojine pitomog kestena pokazuju daje u prošlosti
područje bilo naseljeno, a lingvisti i leksikografi
utvrdili su da se u srednjem vijeku u tome kraju govorilo
kajkavskim narječjem.- 0
Nasadi, šumske sastojine i pojedinačna stabla pitomog
kestena još se i danas mogu naći u blizini razrušenog
franjevačkg samostana u Poljanskoj, oko Stražcman-grada,
samostana i crkve svetog Augustina u Velikoj,
lokacija poznatih po arheološkim ostacima kasne
antike. I ovo područje bogato je nalazima hrvatske kulturne
baštine. Na veličko područje nastavlja se područje
Kaptola, poznatog iz pretpovijesti po grobištima-tumulima
i kasnijim nalazima iz rimskog vremena i srednjeg
vijeka. Početkom trinaestog stoljeća u Kaptolu je
ustoličen Zborni kaptol svetog Petra, koji je pored ostalog
imao zadaću registracije i ovjere pravno-imovinskog
statusa vlasnika nekretnina, drugih prava i materijalnih
dobara. Iznad Kaptola spominje se tvrđava-grad
Pogana gradina. Zanimljivo je da se i danas oko davno
napuštene utvrde nalazi oaza pitomog kestena. Prema
Kutjevu niže se još nekoliko nalazišta pitomog kestena
i kulturnih spomenika, u Podgorju, Vetovu (Vetovačka i
Treštanovačka gradina), Lukaču, Mitrovcu sve do okoliša
cistercitskog samostana u Kutjevu.
Budući da se posjed cistercita širio do grebena Krndije
na sjeveru i Gradišta na istoku, (vjerojatno kao i
posjed iz rimskih vremena) nailazimo na širi areal pitomog
kestena. Zanimljivo je i neistraženo područje Remetske
rijeke, prema Ružica-gradu iznad Orahovice.
Pretpostavlja se da su tu, u divljini Krndije, živjeli redovnici
- pustinjaci na ostacima rimskog naselja, a hranili
se i plodom pitomog kestena. 21
Na južnom dijelu Požeške kotline, na obroncima
Babje gore, sastojine i grupe pitomog kestena počinju
od sela Baničevac, preko Ivandola (sa značajnim srednjovjekovnim
samostanom i crkvom svete Marije, koji
su baštinili viteško-crkveni red, templari) prema Dolačkom
gradu i romaničkoj crkvi sv. Kuzme i Damjana,
iznad Brestovca do Vrhovčkog grada i Požege. Prema
Plctcrnici, enklava kestenovih sastojina nalazi se oko
Dervišage, Blackog, a područje rasprostranjenja završava
oko Viškovačkog grada. Imena, toponimi, u Požegi
(Fratrovica, Tekija, Sokolovac), kazuju o povijesti
Požege, a na tim lokacijama i danas se nalaze ostaci kestenovih
sastojina. Navedeno područje, pored bliže srednjovjekovne
prošlosti pokazuje, po arheološkim nalazima,
daje bilo značajno i za doba Rimljana. Iznad arheološki
sondiranog naselja starog Brestovca, nalazi se
neistražena impozantna gradina iz doba ilirskih plemena
Japoda i Skordiska, upravo na južnoj trasi rimske
ceste od Opatovca prema Požegi.
Na južnom dijelu Požeške kotline, šume kestena
mogu se naći oko rimskih naselja - utvrda, kasnijih starohrvatskih
gradova i turskih vojnih postaja, poput Viškovačkog,
Vrhovačkog i Dolačkog grada.
Može se zaključiti da se po sadašnjim ostacima sastojina
pitomog kestena može u tome okolišu tražiti spomeničko-kulturna
baština i obratno, tamo gdje se nalazi
povijesni spomenik ili njegov ostatak, naći će se i kestenova
sastojina (prilog, karta).
18 Naše župe požeškog kraja, Požeški dekanat, IX, ožujak, 1969.
'"Ncnad Moaćanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537. - 1691.), priča Hadži Mehmed age, citat str. 67. "K tomu je,
shvativši dajenajugoistoku, u središnjim krajevima Carstva, kesten vrlo tražena roba, uspio dobiti u posjed više kestenika kojih je u okolici
Požege bilo dosta i započeo trgovati"
20 Juraj Zelić, Kamengrad, Ljudi i šume kamensko kraja, brošura, Uprava šuma Požega, 1997.
'' Josip Buturac, Pisani spomenici Požege i okolice 1210 - 1536., Slap, Jastrebarsko, 1995., citat, str.30. Gospoštija kutjevačke cistercitske
opatije bilaje razmjeno malena. Sjevcrnajc granica išla Krndijom prema Motičini, istočnajužna kutjevaškim poljem do Lakušija, a
zapadna možda do Hrnjevca." Značajno je da na istočnoj granici gospoštijc prestaje područje sastojina pitomog kestena.
532

LEGEND
Karta podudarnosti nalazišta pitomog kestena i
kulturne baštine Požeštine
/V
•
©
•
v
Incerum. slip
Rijeka, shp
S.V.: Samostan
Crkva koja viš
S.V.: Crkva, sh
Grad koji više
Ruševine grad
Južna trasa rim
Sjeverna trasa
Nalazišta pitom
Z pruge
Ceste
Nas 5
Županije
Krndija Kutjev
Zapadni Papuk
Zapadni Papuk
Sjeverni Dilj I
Sjeverni Dilj I
Sjeverna Babja
Požeška gora.
Poljanačke šum
Poljadijske šum
Krndija Čaglin
Južni Papuk, s
Istočni Psunj,
Nas 2-5
\Y
1N
A
IZRADIO:
Odjel 7a uređivanje šuma Up
Županijski zavod za prostorno
sastojina i grupa pitomog kestena, arheoloških nalaza starih građevina, utvrda, crkva, cesta i naselja (karta podudarnosti) na područu Požeške kotline
itats of associations and groups trees sweet chestnut, archeologicai excavation old towns, forts, ehurchies. roads and setteiments in Požega Valley (the map of cor

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOS TI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Caslanea sativa Mili.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536
SADAŠNJE STANJE I PERSPEKTIVE UZGOJA PITOMOG KESTENA U
POŽEŠKOM GORJU - The present situation and possibilites of sweet
chestnut forests in Požega mauntains
Areal pitomog kestena provlači se umjerenim euroatlanskim,
srednjoeuropskim i suptropskim pojasom
diljem Europe, Azije i Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj
se na većim površinama prostire u Pounju, Banovini,
Žumberku i gorju Hrvatskog zagorja. Dolazi u manjem
dijelu u Istri, Kvarneru, Kalniku, Bilogori i Moslavačkom
gorju.
U Požeškom gorju sastojine pitomog kestena su relativno
dobro očuvane. Razlikuju se sastojine koje vuku
porijeklo iz dalekih vremena, od onih koje su podignute
u novije vrijeme. Za podizanje sastojina pitomog
kestena zaslužan je kutjevački veleposjednik Turković,
na području gospodarske jedinice "Južna Krndija" i šumarski
stručnjaci u sklopu biološke reprodukcije.
Uzgojne mjere u kestenicima nisu znanstveno valorizirane,
pa su sastojine uglavnom uzgajane iz panja.
Najvrjednija sjemenjača kestena je u gospodarskoj jedinici
"Istočni Psunj", iznad sela Orljavac, zvana Kestenik.
Zbog širenja i očuvanja kestena na području Požeštine
predlaže se spomenuti Kestenik izdvojiti za sjemensku
sastojinu. 22
Zbog borbe biologa i šumara s najvećom opasnošću
pitomog kestena, nužno je nešto reći o gljivičnom štetniku,
Endothiaparasitica Adres ili raku kestenove kore.
Ta gljiva hifama i micelijem penetrira živo staničje
pitomog kestena, osobito kambij. Trošeći hranu stanice,
te lučenjem patogenih tvari remeti prirodni metabolizam
stanice. Biljka se brani pojačanim razmnožavanjem stanica,
u namjeri da obraste i zatvori napadnuto mjesto.
No, drvetu pitomog kestena to ne uspijeva te se na drvu
pojavljuju otvorene, rakaste tvorevine. Prekidom uzlaznih
i silaznih hranidbenih tokova od korijena k lisnoj površini
i obratno, dolazi do sušenja cijeloga stabla. Bolest
je tako opaka daje u kratkom vremenu prouzročila epidemijsko
sušenje pitomog kestena u Sjevernoj Americi,
od Atlanskog do Tihog oceana. Bilo je to početkom 20.
stoljeća, a već tridesetih godina prenesena je trgovačkim
drvom preko talijanske luke Genova u Europu. Našu
granicu prešla je pedesetih godina, uzrokujući znatna sušenja
pitomog kestena u Istri i Hrvatskom primorju. Šezdesetih
godina zahvaćena je Banovina, Hrvatsko zagorje
i ostali dijelovi staništa pitomog kestena u Hrvatskoj.
Bolest je došla u Požešku kotlinu šezdesetih godina.
No, na sreću sušenje nije bilo katastrofalno, osobito u
starijim sastojinama (za koje se smatralo da su prirodnog
podrijetla). Primijećeno je da su kulture (nasadi)
koje je na umjetan način podizao veleposjednik Turković
u okolici Kutjeva, podložnije oboljenju od raka
kestenove kore. Iste karakteristike primijećene su u nasadima
koje su podizali šumarski stručnjaci na području
požeških gora i područje kestenika Begluk i Zastranice,
kraj Velike. Moglo bi se pretpostaviti da su one
starije šumske sastojine genetski drukčije, otpornije na
zarazu gljivom, uzročnikom raka kestenove kore.
A onda je širenje bolesti počelo jenjavati, čak kao da
se bolest zaustavila. Znanstvenici i stručnjaci počeli su
se pitati, zašto ?
Analizom uzoraka gljive s raznih lokaliteta Hrvatske
ustanovilo se da postoji nekoliko sojeva iste gljive,
uzročnika raka, te da su više ili manje agresivni na živo
tkivo kestena. 25 Razlučena su tri karakteristična soja:
zloćudni, dobroćudni i mješoviti. Znanstvenici ih zovu
virulentni, hipovirulentni i intermedijarni. Zamijećeno
je da navedeni sojevi imaju jaču ili slabiju sklonost međusobnom
vezivanju hifa i razmjenu staničnog sadržaja
kada se nadu zajedno. Tada mogu biti međusobno kompatibilni
ili inkopatibilni. Dobroćudni, neagresivni,
imaju dvostruki lanac RNK, to jest molekulu ribonukleinske
kiseline, važnog čimbenika u prenošenju genetskih,
nasljednih osobina, a i po boji su različiti. Oni
zloćudni su žute, a dobroćudni bijele boje. Zloćudni ili
virulentni imaju nevjerojatnu sposobnost razmnažanja
putem piknida i piknospora (sjeme) tijekom čitave godine.
Dobroćudni ili hipovirulentni manje fruktificiraju
i nemaju mnogobrojne piknospore.
Najvažnije je to, da dobroćudna gljiva istiskuje iz
kestenika zloćudnu, i time se zaustavlja naglo umiranje
pitomog kestena. Pretpostavlja se daje došlo do prirodne
"samoregulacije" u biologiji gljive.
Šumarski stručnjaci i znanstvenici vidjevši i proučivši
ovaj zanimljivi prirodni fenomen sada žele na
umjetan način pomoći pitomom kestenu, unoseći hipovirulentni
soj gljive na stabla takozvanom inokulacijom,
dobivajući time populaciju gljive za život drveta
kestena neopasnog uzročnika raka.
Valjalo bi postaviti pokus nasada podignutog iz sjemena
pitomog kestena, čije je porijeklo iz sastojina za
koje pretpostavljamo da potječu iz rimskog vremena i
umjetno podignutih u novije vrijeme, za koje smo procijenili
da jače podliježu bolesti raka kestenove kore.
n Juraj Zelić, Predložene šumske površine i objekti unutar šuma u sklopu zaštite prirode i čovjekova okoliša, referat, Orugli stol, Kutjevo,
lipnja 1998.
23 Marija H a 1 a m b e k, Hipovirulentni sojevi Cryphorctrisparasitica, Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko Zagreb, 1991.
534

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11 - 12. CXX1I (I99X), 525-536
Zbog nedovoljnog poznavanja biološko-ekoloških
svojstava i mnogostukih vrijednosti pitomog kestena,
propisivana je i propisuje se u gospodarskim elaboratima
konverzija kestenovih sastojina u sastojine hrasta
kitnjaka i bukve. Takav pogrešan pristup treba zaustaviti
i dati stručan pristup uzgoju kestenovih sastojina,
sjemenjača prirodnim putem, provođenjem odgovarajućih
uzgoj nh mjera.
U Požeškom gorju uzgoj i gospodarenje sastoji nama
pitomog kestena treba povezati s ekološkim i socio-
ekonomskim stremljenjima današnjice, osobito u dijelu
turističko-rekreacijskog korištenja prostora. Požeški
kraj je poznat vinogradarski kraj s kvalitetnim vinima.
U ponudi turističkih aranžmana s berbom i preradbom
grožđa, moguće je povezati berbu i skupljanje pitomog
kestena. Kestenici se, kako je već navedeno, nalaze u
blizini povijesno-kulturne baštine požeškog kraja, pa ih
je moguće valorizirati u svjetlu općekorisnih funkcija
izuzetnog značenja.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA - Conclusions
Prema rezultatima istraživanja komparativnom metodom,
mogli bismo reći da tragove Rimljana, starohrvatske
srednjovjekovne države, redovničkih i crkvenih
građevina, te osvajača Turaka, tražimo tamo gdje se i
danas nalaze ostaci kestenovih šuma, na obroncima požeških
gora i pretpostavljenih trasa rimskih cesta, stoje
vidljivo i na karti podudarnosti.
U požeškom polju povijesni i antropogeni utjecaji
uklonili su kestenike, poput onih oko Treštanovačke
gradine (Incerum).
Komparativnom metodologijom i logičkim povezivanjem
predmetnog istraživanja moguće je postaviti
pitanje riješavanja zagonetnog utjecaja biologije i botanike
u sociologiji i povijesti jednog kraja i naroda, kao i
obratno.
Kontinuitet u visokoj ocjeni vrijednosti kestenika
potvrdili su i Turci, koji su požeškim krajem gospodarili
stopedeset godina, a potom Austrija i carica Marij a
Terezij a, koja je zakonom regulirala monopol u korištenju
kestenika.
Pretpostavljenu povezanost sadašnjeg areala pitomog
kestena valjalo bi protegnuti i na okoliš Požeštine,
na gorje koje se nado vezuje na Požeško gorje, a za koje
znamo daje bilo pod civilizacijskim i kulturnim utjecajem
Rimljana. Postoje indicije da se slična logika po-
klapanja nalazi na našičkom, pakračkom i novogradiškom
području.
Pitomi kesten kao šumska vrsta drveta i voćkarica
ima široku uporabnu vrijednost, ima vrlo dobar rast i
prirast te mu u budućnosti treba pokloniti više pozornosti.
Rak kestenove kore je najveći neprijatelj pitomog
kestena. Za zaštitu postojećih sastojina treba koristiti
suvremene metode obrane inokulacijom hipovirulentnog
soja gljive Endothiaparasitica (Andres).
Postavljanjem pokusa u šumskim sastojinama i rasadnicima
treba odabrati genetski otporne populacije
pitomog kestena. Sadašnjom procjenom i ocjenom sastojina
pitomog kestena, za koje pretpostavljamo da su
još iz rimskog vremena, zaključuje se da su genetski otpornije
na zarazu gljivom Endothia parasitica.
Sadašnje sastojine pitomog kestena u Požeštini treba
valorizirati u sklopu turističke, rekreacijske i povijesno-kulturne
ponude.
Opipljive materijalne dokaze o autoktonosti pitmog
kestena na požeškom području trebalo bi tražiti na temelju
fosilnih ostataka paleoformi kestena iz tercijara.
Ta mogućnost postoji, jer se jedan napušteni rudnik
ugljena (lignita) nalazi baš u sadašnjem, užem arealu
pitomog kestena, nedaleko sela Dolca.
LITERATURA - References
An i ć, M.: Pitomi kesten u Zagrebačkoj gori, Glasnik
za šumske pokuse, No 7, sv. 2, Zagreb, 1940.
Bösedorfer Josip,: Agrarni odnosi u Slavoniji, Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1950.
Buturac, J.: Pisani spomenici Požege i okolice 1210.
- 1536. "Naklada slap" Biblioteca Posegana,
Jastrebarsko, 1995.
Buturac, J.: Naseljavanje grada Požege i okolice
1691. - 1900., Požeški zbornik (I - V), Matica hrvatska,
Centar za kulturu, Požega o 1961. do
1884. godine.
Đurić, T.: Srednjovjekovni gradovi Slavonskog gorja,
1981.
Hadrović, H.: Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd,
1981.
Kal in i ć M: Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovih
i bukovih sastojina, Institut za šumarstvo i
drvnu industriju Beograd, Beograd, 1981.
Halambek, M: Hipovirulentni sojevi Cryphorctris
parasitica, Radovi, šumarski institut Jastrebarsko,
Zagreb, 1991.
Kempf, J,: Požega, monografija, 1910.
535

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTl I DALJI UZGOJ PIT KESTENA (Castanea sativa Mili) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536
Moaćan i n , N.: Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog
carstva (1537. - 1691.), "Naklada Slap",
Biblioteca Posegna, Jastrebarsko, 1997.
Naše župe požeškog kraja, Požeški dekanat, prosinac
1972.
Pavličević, D.: Na vratima požeške doline, Matica
hrvatska, Požega, 1961.
Pavičić, S.: Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
Zagreb, 1953.
Piller, M., Mittcrpachcr, Lj.: Putovanje po Požeškoj
županiji u Slavoniji 1782. godine, Povijesni
arhiv, Osijek, Matica Hrvatske, Požega,
1995.
Potrebica, F.: Županije u Hrvatskoj i Slavoniji u
XVIII. i prvoj polovini XIX. stoljeća, Zlatna dolina,
Zbornik radova Požeštine, 1995.
Požega, (1227 - 1977), monografija, Slavonska Požega,
1977.
Sokač - Stimac, D.: Arhitektura kasne antike u požeškom
kraju, Zlatna dolina, Zbornik radova Požeštine,
1995.
Sokač - Štimac, D. i suradnici: Benediktinska opatija
sv. Mihovila Rudina, Požega, 1997.
Sučić, J., Ušćuplić, M.: Poslovno udruženje šumarstva
i industrije za preradu drveta Sarajevo:
Uzgoj i zaštita pitomog kestena (Castanea sativa
Mill)", Sarajevo, 1965.
Poljoprivredna enciklopedija I, Jugoslavenski leksikografski
zavod, Zagreb, 1967.
Požeški zbornik (I - V) Matica hrvatska, Centar za kulturu
Požega, od 1961. do 1984. godine
Rauš,Đ.: Šumarskafitocenologija, Šumarski fakultet,
Zagreb, 1987.
Slavonsko gorje, planinarsko- turistička karta, NIŠRO,
Varaždin, 1981.
Silvae nostrae croatiae, Zagreb, 1994.
Šumarska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski
zavod, Zagreb, 1983.
Tipološke značajke šuma slavonskog gorja, Šumarski
institut Jastrebarsko, Zagreb, 1979.
Zlatna dolina, godišnjak Požeštine (I - III), Požega,
1995, 1996, 1997.
SUMMARY: According to the latest hypothesis, sweet chestnut in the Požega region
is not an autochthonous species, or a relict from the Terciary period as was believed
until now. On the contrary, it was introduced, grown and harvested by the
Romans in the period between the 1st and the 5th century A.D. Due to its wide range
of usage, it was later accepted and cultivated by feudal estates, churches and monasteries
in Croatia.
The truth of this hypothesis might be confirmed by the concordance between present
habitats of sweet chestnut and the remains of Roman roads, old fortified buildings,
monasteries, Turkish fortresses and noblemen's estates. We know with certainty that
the Romans introduced wine-growing into these regions, which is confirmed by the fact
that present vineyard sites are located along architectural objects from the past.
Sweet chestnut has been artificially distributed northward as far as southern
Poland, central Germany and Switzerland up to the 50th degree of latitude. It requires
favourable site conditions (neutral or acid soil) and microclimatic properties
(mean temperature over ll°C).
Its biological char acter istis and properties enable sweet chestnut to regenerate
very well. Chestnut blight, caused by the fungus Endithia parasitica, is spread
throughout the chestnut distribution range in Croatia. The fungus species with hypovirulentproperties
cause cancers.
Chestnut was a very important nutritional product before extensive potato and
maize cultivation began in Europe in the seventeenth century.
This paper presents some basic indicators necessary for the cultivation and
preservation of sweet chestnut forests in the Požega mountains. The comparative research
method was used for this aim.
K ey w o rds: sweet chestnut, Požega valley and Požega mountains, Romans, archaeological
finds of Roman roads and buildings, old towns and settlements, comparative
research method, present situation and possibilities of cultivation.
536

STRUČNI ČLANCI PROFFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 537-546
UDK 630* 907.1 : 719 + 72.02
KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE GORE
VINEYARD COTTAGES ON SOUTHERN SLOPES OF MOUNT KALNIK
t Ivan ĐURIČIĆ* i Tatjana ĐURIČIĆ-KURIC**
SAŽETAK: Prolazeći nenarušeno kroz sklonosti "otuđenja" i "povratka"
prirodi, uzorno šumarsko zvanje oduvijek je bilo vezano uz iskonski dah i
pulsiranje tla, stabala, materije koja nas oblikuje. Terenski rad poslom, i kao
slobodan izbor godinama, razvio je upućenost na prirodu i ljude, čija je međusobna
usklađenost,uvjet opstanka.
Klet, o kojoj govori ovaj članak, dio je naše kulture koja bi bez postojanja
ovog specifičnog oblika narodnog graditeljstva, izraslog iz srži potkalničkog
seljaka, bila znatno osiromašena.
K Ij u č n e r ij e č i: Kalnik, tradicijska arhitektura, klet
1. UVOD - Introduction
Hodajući Kalnikom, žalostila nas je zapuštenost potkalničkih
kleti koje su uprkos tome uspijevale živjeti neki
svoj potajni svijet, koliko skriven i nenapadan, toliko
očaravajući kada bi zamirisao toplinom svog ognjišta.
Kao stoje napisao moj otac: "Nešto utkano u mene,
neke neraskidive niti vežu me uz ove razigrane brežuljke
i kalničke kleti. U meni su prkosi, nemiri, ljubavi,
osjećaji satkani uz vuzmicu, poček, vuglenku, srabljivec,
naslijeđeni iz davnina.
Svi mi imamo svoje konobe, kleti, stanove... (ne
dozvolimo da postanemo neprepoznatljivi, utopljeni u
nešto).
To su naše ljubavi, zbog tih ljubavi nastao je i ovaj
članak.".
SADRŽAJ ISTRAŽIVANJA - The Contest of Research
Spoznaja o značenju kleti za potkalnički kraj raste
usporedo s njihovom ugroženošću, ali nažalost nedovoljno
brzo da bi se njihovom obnovom suprostavilo
uznapredovalom propadanju. Radova o našoj tradicijskoj
baštini nema dovoljno, pa iako nemamo pretenzije
da ovo bude znanstvena rasprava, želimo podsjetiti na
vrijednosti koje se skrivaju iza brežuljaka i vinograda
prigorja, ispisati poneko naše lutanje i maštanje; rezultat
razgovora, druženja, ispijanja "kupica na vrati" i
drugog, te potaknuti interes za njihovom zaštitom.
Profesor doktor Ivo M a roe vi ć, u svojoj knjizi "Sadašnjost
baštine" piše: "Ne možemo se oteti dojmu da i u
svjetskim relacijama valorizacija prirodnog i kulturnog
f *Mr. se. Ivan Đuričić, dipl. inž. šum.
**Tatjana Đuričić-Kuric, dipl. inž. šum.
nasljeđa na prvo mjesto stavlja reprezentativnu kulturu,
iako bogatstvo ruralnih prostornih sadržaja i prožimanje
vrijednosti seoske arhitekture i krajolika čine jednu od
veoma visokih i specifičnih prostornih kvaliteta.".
Najtemeljitiji noviji prikaz kleti križevačke regije
našli smo u radovima Ksenije Marković (Radovi
IPU 15, 1991., Umjetnička topografija Hrvatske - Križevci,
1993.). Ona piše: "Problemi zaštite vinogradarskih
klijeti i goričnih pejzaža tek su na svojim počecima
rješavanja. U prvom je redu potrebno štititi postojeće
vizure, sklad arhitekture i prirode, koji nam takvi krajolici,
zajedno s minimalno potrebnom izgrađenošću, nude"
... i dalje ...
"Nemojmo zaboraviti daje perspektiva sela u suživotu
s vrijednostima prošlog vremena"
537

I I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE GORE Šumarski list br. II 12, CXXI1 (1998). 537-546
Slika 1. U očekivanju ... (Obreške kleti snimljene 1997. godine)
Slika 3. Stare Obreške kleti (snimljene 1984. godine).
Slika 2. Uspješna obnova stare kuće (hiže); niska, zidana, pokrita
slamom, omazana blatom i obijeljena iznutra i izvana.
Snimljena u Sv. Petru Orehovcu 1996. godine.
"Suživot staroga i novoga započinje tek kada i ostaci
stare baštine dobiju istu perspektivu kao i ono novo.
Na nama je stvarati uvjete za takav život."(slika 1)
Vraćajući se iz tuđine unosili smo u naš podravski,
potkalnički, zagorski, međimurski kraj, strane vrijednosti,
kao da smo bježali od vlastitog identiteta, kao da
smo ga se stidjeli, ne shvaćajući da ćemo samo kroz
vlastitu posebnost, kroz vlastite vrijednosti biti cijenjeni
od drugih. No kako god nam se naša klet činila
jednostavnom, malom, skromnom, moramo ju sačuvati
i možemo se ponositi njome, jer ona je dio naše tradicije,
naših korjena. Tu malešnu ljepotu ponudimo sebi i
drugima, imamo što pokazati (slika 2 i 3).
SEOSKA TRADICIJSKA BASTINA- Traditional rural heritage
Tradicijsko narodno graditeljstvo - arhitektura nastala
u selima za potrebe stanovanja i gospodarske djelatnosti
- vezano je uz tradicijski oblik narodnoga života,
a to su seljačke obiteljske zadruge.
Seljačke obiteljske zadruge i u kalničkom kraju stari
su predajni oblik zajedničkog života, u kojem je srasla
priroda sa čovjekom, kućom, čovjek sa čovjekom. Obiteljska
seljačka zadruga djelovala je kohezijski.
U svakom naselju (zadruzi) postojale su osobe koje
su vladale određenim znanjem, neophodnim za egzistenciju.
Znanja su stečena kroz dugo razdoblje, usmenom
predajom, gradnja je prilagođena svakodnevnom
životu. Zbog toga nema potrebe da se ona naglo mijenja,
pa nalazimo drevne graditeljske vještine, a promjene
koje nastaju postepene su.
Potkraj 18. stoljeća počinju se graditi stambeni objekti
sa stilskim obilježjima građanske arhitekture. Različita
kulturna strujanja odražavaju se i u seoskoj arhitekturi,
posebice u bogatstvu tehnika, a onda i stilova
gradnje.
Raspadom starog obiteljskog načina života, raspada
se i obiteljska zadruga.
Zadruge se raspadaju na obitelji koje su je činile, a
prema veličini zadružnoga zemljišta, nakon diobe obiteljskih
zadruga, stvarale su se uske i duge parcele okomito
na puteve.
Obitelj koja je čuvala i prenosila narodna predanja
mijenja se, u početku sporo, pa sve brže i brže. Istodobno
s načinom života mijenja se i način gradnje, te se novi,
strani elementi gradnje koriste sve više. (slika 4)
Unošenjem stranih elemenata gradnje uništava se
stara tradicijska arhitektura stvarana stoljećima, uništavaju
se djela anonimnih stvaratelja koji su u svoju gradnju
unosili iskustvo, znanja i umješnost predaka.
Ljepota nepatvoreno narodnog graditeljstva nestaje
u početku sporo, pa sve brže i brže.
Ovo naše stoljeće donijelo je neviđeni napredak u
znanostima a istovremeno nikada nismo tako sustavno
uništavali prirodu i sami sebe kao sada.
538

• • . . ""• •• •
. •, .
i^Hi^i
,'•
"H&N.
i ^K - #•"• '*''PIäJ^M
»Ar
3"!T3- •

t I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKE GORE Šumarski list br. 11-12, CXXII (I 998). 537-546
Izgled i položaj kleti pokazuje poznavanje prirode i
svu pozornost koja joj se posvećuje. Čovjek ju je prilagodio
sebi i okolišu, uklopio se u prostor i vrijeme. Mjesto
gradnje je uvijek tako odabrano da klet štiti od sjevernih
vjetrova, ona je izložena prvim i zadnjim zrakama
sunca (prva zraka sunca pada na prag-pocek), uvijek
zaklonjena koristi sve dobrobiti prirode, ne ističe se,
stapa se s krajolikom, pokazuje da njezin graditelj poznaje
prirodu i koristi ju na nenametljiv način. Silueta
kleti ne izdvaja se iz pejzaža, ona je pejzaž, (slika 6)
Poznato je više tradicijski vezanih elemenata gradnje
i načina korištenja prirodnih materijala. Naš čovjek gradi
pomoću drva i kamena, pomaže mu blato, on ih primjenjuje
sukladno njihovim svojstvima, iskorištava fizikalne
i konstruktivne mogućnosti i stvara harmoniju
života (slika 9). Koristi drvo, kamen, zemlju, slamu i
drugo, ovisno o tome koji je materijal pristupačniji. Bliže
planini gradi od kamena i drveta, a niže prevladavaju
elementi drveta i blata (ilovača pomiješana s pljevom ').
Primjenjuju se razne tehnike gradnje, najčešće se
gradi od platica vezanih na utor (vušak) (slika 7) i od
planki koje se slažu i spajaju na različite načine, uglavnom
na vugliće.
Gradnja kleti pokazuje kreativnu sposobnost bezbrojnih
anonimnih stvaratelja, iskustvo predaka gomilano
stoljećima dolazi do izražaja kod graditelja koji
stvara funkcionalnu građevinu, obogaćenu ljepotom
narodnog graditeljstva.
Prividna nepažnja gradnje daje ljepotu slobodnog
graditelja, što posebno dolazi do izražaja u gradnji
uglova -vugliča kleti, koji su konstruirani tako da krajevi
planke, koje su umetnute jedna u drugu, slobodno
strše u prostoru, (slika 8) Ovakav način spajanja naziva
se još i Hrvatski vez, "rustičan i snažan u strukturi" kako
piše Maroević . Drvo, golo drvo izloženo šibanju
vjetrova, sunca i kiše, mraza i snijega; odolijeva i prkosi,
da bi u sunčanim podnevima i večerima pokazalo
svu svoju ljepotu vlaknaste strukture, svoju prolaznost
u trajanju. Gradeći, taj naš seljak ugradio je sebe u tu
klet, dajući joj nešto svoje, prepoznatljivo. Svaki detalj
možemo doživjeti kao umjetničko djelo, skulpturu u
kojoj je izražena snaga drveta (ili podatnost ilovače) iskazana
energijom narodnog tesara, (slika 10)
Slika 8. Vuglek, Hrvatski vez.
1 Ilovača se dobro izmjesi sa vodom (kojoj se može dodati sol), i
pljevom ili sitno narezanom slamom. Umjesto pljeve ili slame
može se koristiti i svinjska dlaka. Takvoj smjesi može se dodati i
svježa kravska balega za poboljšanje vezivih svojstava.
Slika 9. Stariea.
540

t I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKK GORE Šumarski listbr. 11 12, CXXUQ998), 537-546
Slika 10. Sklad- galica će poslužili i za bojanje kleli.
Sve do 50-ih godina u selima se uzgajala raž, koja se
ručno žnjela u snopiće ako je služila za pokrov krovišta
(slika 11). Nakon žetve snopići su se posušili, a zatim se
oslobodilo zrnje šikanjem (udaranjem). Čegljanjem tj.
provlačenjem rukoveti kroz drveno pomagalo u obliku
češlja, snop se do kraja uredio, pa je time bio spreman za
pokrivanje.
A. M u raj piše "No krov nije pokrivao svaki seljak
sam, već bi taj posao povjerio krovcu. Bili su to spretniji
seljaci, koji su vještinu pokrivanja krovova usavršili kao
svoju specijalnost, a sav alat sastojao im se od željezne
kuke za provlačenje, žljebaste daske za sabijanje i izravnavanje
krovne plohe, te elastičnih šiba za pričvršćivanje.
Snop po snop ritka (snopovi slame) vezali su o letve
uzetom, usukanim od slame, radeći od donjeg ruba strehe
prema sljemenu. Načinom, što su ga usvojili kasnije,
ovako rasprostrtu slamu učvršćivali bi još štapovima,
koje su prekrivali narednim redom slame, tako da nisu
bili vidljivi. Možemo ih razabrati tek na krovovima koji
su već oštećeni. Lijepo izgledaju bridovi strehajersuna
mnogim krovovima oblikovani stepeničasto, a također i
sljeme, izvedeno slamom pletenom poput pletenica, sa
valjkastim završecima na rubnim točkama -tzv. puranima.
Trajnost takvih krovova iznosila je 50-60 godina".
Slika 11. Raž pripremljena za obnovu krova.
Slika 12. Klet snimljena u zaseoku Crkvenjak iznad Glogovnice,
jedna je od brojnih kleti koje daju ugođaj vinorodnim brežuljcima
na putu od Gornje Glogovnice prema Sv.
Heleni. Građena je na kanate i zadržala je svoj tipični
lagani slamnati pokrov.
Uz kalničke vinograde, ovisno o običaju kraja i
uvjetima, naći ćemo šljivu bistricu, vinogradarsku
breskvu, a uz kleti staru krušku, jabuku, orah, trešnju,
ali i samoniklo raslinje koje u svako godišnje doba daje
poseban ugođaj.
Slika 13. Klet iznad Vojakovačkog Osijeka- podrum od kamena, iznad
podruma pleter omazan ilovačom.
541

t 1. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE GORE Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 537-546
Najpoznatija i relativno sačuvana grupacija starih
vinogradarskih kleti pod Kalnikom su Obreške kleti,
takozvana Ilica, između sela Vukovca, Hižanovca i Obreža.
Položaj pruža mogućnosti korištenja infrastrukture
i prednosti novih, modernih i uređenih kuća ovih
sela, s ladanjskim, rustikalnim, distanciranim ugođajem
starine (slika 3). Na hrptu brijega s kojeg se spuštaju
vinogradi, poredane su uglavnom drvene vinogradarske
kleti, građene horizontalnim slaganjem tesanih
daaaka-planki koje se spajaju na različite načine.
Iza starih se kleti nalazi drvored klenova. Cijelo je naselje
skladno sraslo s prirodnim okolišem; vinogradima,
voćnjacima, poljima i masivom Kalnika. Zbog toga
su ove vinogradarske kleti 1980. godine zaštićene
kao značajan spomenik narodnog stvaralaštva. U vrijeme
boravka ECOVAST 2 -ove grupe stručnjaka, u Križevcima
je nastao prijedlog za obnovu obreških kleti.
Kleti su nastale u različito vrijeme, uglavnom početkom
19. stoljeća, i kao takve pružaju uvid u način života
potkalničkih seljaka, područje duhovnog, socijalnog
i materijalnog stanja. Najstarije kleti izgrađene su od
ručno tesanih 1 planki, novije od piljenih, a najnovije od
različitog materijala, ne poštivajući tradicionalan način
gradnje te tako uništavajući ovaj spomenik pučkih postignuća
svjedočeći o ukusu i kulturi graditelja (slika 4).
rizontalno slaganih platica- spajanih na preklop, utor
(vušake); prizemnih i onih sa podzidanim podrumskim
dijelom; do onih s vanjskim stepeništem i verandom.
Drveni dijelovi često su bogato ukrašeni. Lokalitet je
poseban po bogatstvu i specifičnosti građe te "zasigurno
spomeničkog značaja", kako pišeK. Marković.
Kleti iznad sela Sveta Helena vrlo su slikovite, interesantne
i raznolike u svojoj jednostavnosti. Većinom
su građene na kanate, gdje drveni kostur drži unutarnju
konstrukciju od pletera nabacanog ilovačom i pljevom
(slika 12).
Kamene kleti češće su bliže grebenu Kalnika, dvostrešne
pokrivene crijepom.
Kod svakog od ovih načina gradnje postoje varijante
u načinu izvedbe, (slika 13 i 14).
Kleti su se do danas sačuvale sraštene s prirodnim
ambijentom, pa je njihova zaštita povezana sa zaštitom
čovjekova okoliša, njihovo očuvanje vezano je uz naš
opstanak u vlastitom prostoru i vremenu. Posljednji je
trenutak da se ova graditeljska baština spasi od propadanja.
Propašću vinogradarskih kleti propada i dio nas,
dio naše tradicije i naših korjena, propadamo i mi, postajemo
nešto drugo, (slika 15)
Slika 15. Alpski stil gradnje u vinogradima Kalničkog prigorja.
Slika 14. Klet iznad Vojakovačkog Osijeka- kameni podrum, iznad
njega drvena klet.
Selo Apatovec, ima uglavnom kleti gdje je prizemlje
građeno od kamena i služi kao podrum, a kat je slagan
od platica vezanih "med vušake ".
U pojedinim kletima mogu se naći ugrađeni elementi
starih građevina.
Zaistovečke kleti smještene su u razigranom brežuljkastom
krajoliku u nekoliko zaseoka; Bregi, Dubravec
i drugi. Vidjet ćemo ih u najrazličitijim oblicima; od
vrlo jednostavnih, arhaičnih, malenih; građenih od ho-
Duboku povezanost gorica, kleti, čovjeka, planina,
prirode, ne može nam nitko snažnije približiti od graditelja
i pjesnika koji cijelim svojim bićem osjeća tu
povezanost. Klet poput čarobne riječi obuzima ga, pa
Galović piše:
"Bila je doga, niska i stara
Morti vre više stotino let,
ne se na dalko našlo jipara -
Prava negdašnja gorična klet" (slika 16)
Osjećaj što nam ga pjesnik tako vješto prenosi, osjećaj
je što ga ima svaki kletar 4 .
- ECOVAST- Europsko vijeće za sela i male gradove
1 Ručno tesana građa je neravne, prirodnije strukture, time je i bolji
izolator nego piljena grada.
4 Kletar- onaj koji ide v klet, posjednik kleti ali i prijatelj. Društvo
kletara se nalazi u kleti, često kod onoga kletara "koji prvi naloži
vatru".
542

t I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKH GORE Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 537-546
Slika 16. Klet iznad sela Potok.
nu građevinu. Kleti su ... "Jednostavne kao što već jesu
jednostavne sve genijalne stvari" parafrazirali bismo
Krležu.
Potkalničke kleti uglavnom su prizemnice (rjeđe
katnice) s podrumom (ili bez njega) iznad kojega se
nalazi prostorija. Tavanski prostori služe za spremanje
sijena, listinca (slika 17). Prostor odgovara čovjeku,
njegovom ritmu; ritmu njegovog rada; njegovih ruku i
teškog težačkog koraka. Pod je od utabane zemlje, a
stijene su ožbukane glinom pomiješanom s pljevom.
Strop se sastoji od središnje, noseće grede -tram pokriven
daskama na kojima je sa gornje strane sloj gline
pomiješane s pljevom zbog izolacije, a s donje strane
daske su impregnirane dimom koji se tu godinama
taložio od vatre koja se loži u sredini kleti. Kleti imaju
jednu ili više prostorija, ovisno o potrebama. U kletima
koje imaju jednu prostoriju, smješteni su svi sadržaji za
prešanje, proizvodnju i čuvanje vina. Glavni sadržaj su
lagvi 6 i preša, te pomoćni materijal potreban za rad u
vinogradu s grožđem i vinom, (slika 18)
Slika 17. "Famić gaja" klet sela Potok.
To je uzdah što prolazi prsima svakom vinogradaru kada
ugleda "staru goričnu klet", jer klet je život koji poznaju
samo ljudi koji osjećaju prirodu, gorice.
Taj osjećaj potrebe za druženjem s prirodom, vinom,
prijateljem, osjetio je svaki onaj tko je barem jedanput
sjeo na tronožac, i kroz "mali obloček" 5 osjetio
gorice, upio miris kleti, neusporediv ni sa čime, toliko
karakterističan da ga ne možemo uspoređivati niti ga
zaboraviti. To je miris što vlada nama, poput ljepote kojoj
se moramo vratiti.
Polefko smo išli
Tonč i ja v gorice
V kleti je sparno bilo,
Zato ne poček smo seli.
Z srabljivcov se je pilo,
Bili smo veseli.
(Bozo Hlastec)
U kletima nema ništa što bi bilo suvišno, sve je strogo
svrhovito. Jednostavan čovjek stvorio je jednostav-
5 Većina kleti nema prozora, tek ponekad otvor zabrtvljen slamom
ili sijenom. Obloček je takav mali otvor, "prozor".
Slika 18. Starinska preša.
U kleti se nalaze i predmeti neophodni za svakodnevni
boravak.
Ormarić u kojem se nalazi sitniji pribor potreban za
rad i život (loj 7 , svijeća, šibice, bočica -flašica masti,
soli i paprike, lampa ili lampaš i dr.). Tu je i nekoliko
drvenih tronožaca i klupica domaće izrade*. Naći ćemo
i pokoji zemljani vrč, te manje vrčece- srabljivce, iz
kojih se pilo vino. U nekom se kutu nalazi opletena
6 Lagvi su drvene posude za čuvanje vina. Sastoje se od dužiea
(vodoravne zakrivljene daščice) i dena (okomite daščice) te metalnih
obruča. Najbolji su lagvi od kvalitetne hrastovine (za najbolja
francuska vina i konjake). Znaše čuti... "Borno si još jednu dugu
spili... (pa idemo doma)", što i nije mali posao.
U šumarskom listu iz godine 1886. str. 75, naći ćemo podatak da su
"za pravljenje slavina za burad" sjekli tisu, danas zaštićenu i rijetku
vrstu drveta. Danas se pipe za lagav rade od drveta šljive (ili duda),
ali šljive koja sporo raste, na kamenitim terenima pa ima guste godove.
7 Vratašca na lagvu po vanjskom rubu brtve se lojem, ali loj ne smije
imati dodira s vinom.
* Budući daje zemljani pod u kletima redovito neravan, stolčić na tri
noge je na neravnoj podlozi najstabilniji.
543

t I. Đuričić i T. Đuričić-Kunc: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKE GORE Šumarski list br. 11-12, CXX1I (1998), 537-546
boca-demižon s rakijom. U sredini kleti nalazimo metalni
lonac bez dna, u kojem se ložila vatra. Umjesto
lonca možemo naći željezni stalak na tri noge -trinfus,
koji služi kao nosač za manju posudu -rajnglu, u kojoj
se priprema ili prigrijava hrana.
U nekim kletima nalaze se i male peći ručne izrade.
Rijetko se nade još svojevrstan primitivno načinjeni
otvoreni kamin u uglu- vuglu kleti, nad kojim je postavljen
grubo tesani kamen tzv. vuglenka, na koju se meće
srabljivec da se vino ugrije.
U klet se odlazi gotovo svakodnevno, u vrijeme sezonskih
radova u vinogradu, u vrijeme nadgledavanja
rasta, bubrenja, šaranja, branja, prešanja, pretoka, to je
ujedno i mjesto društvenog života. Dolazi se da se čuju
novosti, zauzmu stavovi o pitanjima od interesa za selo,
prepričavaju se dnevni događaji, pretresaju se uz ognjište
sve stare i nove vijesti, raspravljaju seoski problemi,
"tjera pravica", donose odluke i zaključci. Na tim sastancima
u kletima sudjeluju samo muškarci, ženama je
mjesto "pri hiži". One imaju pristup u vinograd samo u
vrijeme sezonskih poslova; kopanja, vezanja, razvoženja
gnoja, iznošenja loze (rožda). Rezanje loze je muški
posao. U klet se donosi nešto hrane; sira, slanine, kruha.
U zimsko vrijeme u sredini kleti u metalnom loncu
bez dna naloži se vatra od vrbovog pruća, ostataka kolaca
za vinograd ili suhe loze 9 . Uz vatru je kamen (vuglenka)
na kojem se grije vino. Željezni stalak s tri noge
-trinfus služi kao podloga za posudu u kojoj kletari znaju
pripremiti vrlo ukusnu domaću hranu.
Svaki kletar iz svoje kleti uzme flašu vina i uputi se
u prvu klet kojoj su vrata otvorena (većina ih nema prozora)
i u kojoj se loži vatra, tako se sakupe susjedi svaki
sa svojim vinom i vijećaju uz vatru, nade se pokoja
prga suhoga sira, malo slanine ili kobasice, ponekad cijelo
društvo nastavi do druge otvorene kleti i tako "od
počeka do počeka"'", (slika 19)
Međaš Benkina
Spi]arom vina
Došelje okrajpolnapo nas:
» Vu moje kleti
»Je kaj videti,
»Morate z menom, imate čas!«
Soze pijari
Kraj' jognja stari,
čurke vu crne ranjaj diše:
»Je, štel sem reci,
»Bermeta zleči,
»Borno ga pili se do zorje!«
Klet je mjesto koje je dubokim osjećajem, trsjem,
povezano sa svakim vinogradarom. U njoj otkrivamo
ishodišta poruke, potvrđujemo sebe, a one traju postojanošću
hrastovih planki, čuvaju još uvijek u hrastu
ispisanu poruku života, (slika 20)
•i;;"
l -
-jBM| "iflfW^
" ' ' ^ . " -
Slika 20. Priroda je ovom čovjeku pitanje života i smrti, no još više
harmonija, ritam života, rađanje i umiranje, sklad čovjeka
i prirode. U materijalu drva i lika, sklad je čovjeka i plemenitosti,
nastao kao potreba da prevlada surovost zbilje.
Žilavo i čvrsto liko za vezanje vinograda izrađuje se od
unutrašnjeg dijela kore vrbe, brijesta, lipe.
Međaš Benkina
Spijarom vina
Nigdar več došel ne bode k nam;
Ni njegve kleti
Neje videti, -
Zrušili sojo, prazno je tami
Slika 19. Uz cestu "Križcvci-Kalnik"
' Dim od vrbe ne grize za oči. Za potpalu se koristi luč (=cmoljiga),
u ovim krajevima to je najčešće komad borovine koji se u šumi zasiječe
od panja.
Dok v brege zajde
I tam nas najde,
Nekam daleko, tožno gledi:
»Je, drugač nejde,
» To se ti prejde,
»Borno otišli skoro i mil «
(Fran Galović)
1 Dakle "od praga do praga", odnosno od kleti do kleti.
544

t 1. Đuričić i T. Buričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALN1ČKE
E Šumarski listbr. 11-12, CXXII (1998), 537-546
RASPRAVA
Svjesni smo daje ovo čeznutljiv pogled u prošlost
koja nepovratno odlazi, odlazi kao izvor i nadahnuće
jednog bivšeg načina života. Što onda činiti?
Znamo da nova gradnja ima svojih prednosti i
mana, znamo da je svakom njegova "klet" draga, no
onaj tko istinski osjeća gorice i klet, može li graditi
ovakove "kleti"(slika 21)?
Klet nije samo građevina koju je moguće rekonstruirati,
ona čini ambijenat, ugođaj, način života i način
mišljenja. U njoj nema imitacije i kiča. Njena profinje-
- Discussion
Slika 22. Klet ispred glavnog grebena Kalnika
"El ljubav i srce nam ne nišče odnese!
s te grude zemlje, zagorske, svete ... ? "
(Stanko Dominić)
Slika 21. Sigurno da ovakvom gradnjom ne smijemo biti prepoznatljivi,
bolje ne.
na jednostavnost neda se banalizirati. Svaka od njih je
jedinstvena, a zajedno čine skladnu cjelinu uklopljenu
u prostor i vrijeme. Ako želimo sudjelovati u stvaranju
normi ponašanja i podizanju kvalitete života na temelju
svoje tisućljetne kulture i tradicije, onda ne smijemo
dopustiti da nam ta kultura propada. Poštujmo ostva-
reni sklad iz prijašnjih razdoblja i potrebe čovjeka koje
ostaju i uz novi način života. Sačuvajmo dio prošlosti,
dio starih pejzaža, na toj osnovi stvarajmo dalje.
Novu gradnju prilagodimo krajoliku, kod gradnje
poslušajmo poruke koje nam šalje tradicijsko graditeljstvo.
Moramo sačuvati istinsku klet, kako bismo
potomstvu prenijeli glas predaka, prenijeli vezu čovjeka
i prirode i sačuvali čovjeka i prirodu, korjene po kojima
smo prepoznatljivi, koji nas spajaju sa zemljom na
kojoj smo rođeni, vezani nevidljivim a neraskidivim
vezama.
Neka ostanu gorice, neka ostane domaća kajkavska
reč, i naša klet zaklonjena i zaštićena našom kalničkom
gorom i našom ljubavlju (slika 22).
ZAKLJUČAK
Ova lutanja i traženja samo su potvrdila da ta naša,
draga, starinska klet polako ali sigurno nestaje.
Ona je evidentirana kao kulturno bogatstvo ovoga
naroda no bila bi potrebna ekipa znanstvenika i entuzijasta
daju potpuno objasne, da bismo shvatili svu veličinu
i značenje te autoktone hrvatske arhitekture koja
se stoljećima kreirala, a koja pokazuje snagu narodnog
graditelja. Ona je pouka o bogatstvu u jednostavnosti.
Propadanjem tih kleti ugrožen je kulturni identitet našeg
nacionalnog bića. Uložena sredstva, usporedo s
razvojem mehanizama njihova oplemenjivanja, višestruko
bi se isplatila. Pri tomu je najvažnije u proces
uključiti motivirane i obrazovane ljude. Pojedinačne
inicijative, fragmentarno, bez sredstava, nisu dovoljne.
Te kleti nisu mrtva povijest, nego živo tkivo.
"Kultura tog arhitektonsko-likovnog govora sigurno
je prisutna u stvaralačkim predispozicijama mlađeg
- Conclusion
naraštaja, ako po ničemu a ono po zakonima gena, i radi
kompletiranja stvaralačkih društvenih ličnosti trebalo
bi je njegovati i ugraditi u suvremena arhitektonskolikovna
htijenja. Na to kao daje naša opća i stručna nacionalna
pedagogija posljednjih desetljeća zaboravila,
čime je ugrožen kulturni integritet našega nacionalnog
bića, stvoren vakuum u razvoju naše kulture, a to bi pogodovalo
ukorovljenju svih primitivizama kao da počinjemo
od ničega i kao da u tim prostorima ne bitišemo
već tisuću godina. Ovo nije žalopojka za prošlošću nego
sagledavanje nataloženih vrijednosti, koje smo dužni
označiti kao spomenike ljudskosti, hrvatske narodne
stvaralačke snage i ljepote. Te kuće nisu mrtva povijest
nego živo tkivo, svjedoci harmoničnog odnosa čovjeka
s prirodom i čovjeka sa čovjekom, a to je ono za što se
borimo i danas." (Čač i ć, Salopek)
545

t I. Đuričić i T. Buiidć-Kunc: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE CORK Šumarski list br. II 12, CXX1I (I99X), 537-546
LITERATURA - References
Čačić, B. i Salopek, D. 1991: Hrvatska korablja, Marković, K. 1993: Naselja i lokaliteti, Križevci -
Ogranak Matice hrvatske Petrinja, Zagreb.
grad i okolica. Umjetnička topografija Hrvatske.
Galović F. 1994: Z mojih bregov- izbor poezije i pro- str. 283-388.
ze, Koprivnica.
H 1 a s t e c, B. 1970: Stari poti, Posebno izdanje časopi-
Marocvić, I. 1986: Sadašnjost baštine, Društvo povjesničara
umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb.
"* ' ' M uraj, A. 1982: Vinogradarske kleti u Obrežu podno
Marković, K. 1991: Radovi Instituta za povijest Kalnika - spomenik narodne kulture, Križevački
umjetnosti 15, Međunarodni znanstveni skup zbornik II str 149-159
"Arhitektonsko nasljeđe u izvangradskom prostoru"
Križevci 21-23. svibnja 1990., str. 49-53. Zlatić, H. i Korctić,F. 1970: Arhitektura potkal-
, . , T. lrt/v, „,..., ... r, , v ničkih sela, Križevački zbornik I, str. 182-194
Marković, K. 1993: lradicij ska arhitektura, Križevci
- grad i okolica. Umjetnička topografija Hrvatske,
str. 277-280.
SUMMARY: The region of Križevci is well known for agriculture, cattle breeding
and vine growing. Vineyards cover every hill and hillock. Vineyards and vineyard cottages,
built for the purpose ofgrapejuice and wine production and for other vine-growing
activities, are located outside settlements. Their structure is simple or more elaborate,
depending on natural circumstances, building tradition, and economic conditions.
The wealth of various natural materials, such as stone, clay, and wood with which
the region abounds is reflected in the structure of its cottages. They are built in a variety
of ways: hewn planks are arranged horizontally, or a wooden frame structure supports
the interior made of wicker lined with clay and chaff or cotages are built of stone. Each
of these building styles has several variants. The old method of covering cottages with
rye thatch, although rare, is still used today.
The choice of a location is determined by the relief, hydrological conditions, shelter,
and a desire to utilize natural advantages (e.g. the first and the last sun rays on the
threshold). A cottage does not stand out: on the contrary, it merges into the landscape
and creates harmony between man and nature. Here, man does not disrupt the ecological
balance but concords with it. However, the style of building is also connected with
the way of life, the degree of organization, and economic activities. In recent times easier,
but aesthetically inadequate methods of building and renovation, have jeopardized
old-style cottages.
The interior of the cottages is a lesson on the richness lying in simplicity and real
needs. Nothing is superfluous, everything has its strict purpose. The floors, the ceilings,
the number and organization of rooms, the tools used for working with grapes and wine,
and the arrangement and manufacture of objects for everyday use, are the product of
centuries of hard work and contributions by different generations.
Apart from their physical aspect, cottages also offer spiritual satisfaction contained
in working with grapes and wine, socializing with friends "from dawn to sunset", discussing
village problems and in other aspects of life depicted in folk poetry, toasts, customs,
pictures and written word. Our intention was to familiarize the public with the
cottages nestling on the slopes of Kalnik by describing their appearance, location, and
importance for the life in the region. We would like to arouse interest and promote
discussions on the protection of the remaining ambiental units.
Today, when the quality of life and the relationship with nature has deteriorated, it is
inspiring to find a way to concord our real needs with the possibilities offered by the environment.
This is not a tale, but the reality we would like to preserve in the hope that the
noble aspects of these regions are passed into the future.
Key words: Kalnik, traditional architecture, vineyard cottage
546

Sretan Božić i
Nova 1999. godina
Merry Christmas
and
Happy New Year
Frohe Weihnachten
und ein
(ückäches
neues ICahr

OBLJETNICE
100. GODINA OD IZGRADNJE
"HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DOMA"
100 g. Sveučilišne šumarske nastave i 50. g. Sveučilišne drvnotehnološke nastave
Uoči Glavne skupštine i otvorenja Šumarskog doma
i muzeja i Kraljevske šumarske akademije, 1898. godine,
"predložio je družtveni član i odbornik ujedno
tadanji urednik društvenog časopisa g. Josip Kožara
c, da u čast ove riedke slave izadje budući broj Šumarskog
lista u svečanom ruhu...."
No, kako je taj pothvat zahtijevao više vremena,
zbog bojazni "da redovito izdavanje društvenog časopisa
ne zapne", odustalo se od izdanja svečanog broja
Šumarskog lista i odlučeno, da se mimo redovitih brojeva
istoga, tiska posebna Spomenica - knjiga I, "kojoj
je svrha, da očuva sadanjim i kasnijim družtvenim
članovima spomen na riedku slavu domaćeg šumarstva"
i knjiga II prigodom 25. godišnjice društva.
U Spomenici čitamo, kako se "prva namisao da si
hrv.-slav. šumarsko društvo osnuje svoj vlasititi dom,
koji bi mu bio gajilištem i duševnim ognjištem" rodila
još prije 10 godina na 13. redovitoj glavnoj društvenoj
skupštini "održanoj dne 4. rujna 1889. u kr. i slobodnom
gradu Osieku, član društva šumarnik Makso
P r o k i ć stavio priedlog, da si hrv. slavonsko šumarsko
družtvo u glavnom zemaljskom gradu Zagrebu sagradi
svoj vlastiti dom".
Akcija nije uspjela, jer nije sakupljeno dovoljno financijskih
sredstava za gradnju, a i gradska je općina u
Zagrebu zaključkom gradskog zastupstva od 26. ožujka
1890. odbila molbu za dodjelu besplatnog gradilišta.
Nova prilika pružila se 1896. godine kada je u Budimpešti
održana "milenijska izložba, gdje su kraljevine
Hrvatska i Slavonija u posebnom paviljonu izložile
bi predmete, zasjećajući u struku šumarsku i lovačku,
kao i u drvarski obrt".
Iz zaključaka kraljevske zemaljske vlade sa sjednice
održane 17. ožujka 1895., gdje je sačinjen program o
sudjelovanju kraljevina Hrvatske i Slavonije na budimpeštanskoj
milenijskoj izložbi u šumarskoj skupini, bilježimo:
1. Autonomna šumarska uprava, krajiške imovne općine
i ostali šumoposjednici, izložit će svoje izloške
u posebnom hrv.-slav. šumarskom paviljonu, koji će
se podići o trošku imovnih općina, zemlje i krajiške
investicionalne zaklade.
2. Paviljon mora biti tako sagrađen da će kasnije skupa
s izloženim predmetima "moći služiti kao novoutemeljeni
šumarski muzej u Zagrebu". U tu svrhu će
se paviljon sa svim izlošcima predati hrvatskoslavonskom
šumarskom društvu "koje će imati osnuće
šumarskog muzeja na sebe preuzeti".
3. Izložbeni predmeti moraju biti tako birani i sastavljeni,
da mogu predočiti stanje šuma i šumskog
gospodarenja u zemlji, ali i da mogu odmah služiti
kao zbirke za šumarski muzej.
4. Lov će se predstaviti u posebnom dijelu paviljona.
Kako bi se ti zaključci mogli provesti "darovala je
Nj. preuzvišenost g. ban" Hrvatsko-slavonskom šumarskom
društvu paviljon, šumarske predmete i zbirke
i "bud na hrvatsko-slavonskom bud na ugarskom izložbenom
prostoru izloženu skupocienu hrastovinu i
inu drvnu robu, kao i sbirke i ine predmete".
Nakon završetka izložbe, kada je trebalo paviljon
preseliti u Zagreb, vidjelo se kako to predstavlja veliki
trošak, pa je na molbu Društva "Nj. preuzvišenost g.
ban" dozvolio prodati paviljon i taj novac upotrijebiti
za izgradnju Šumarskog doma u kojemu se Društvo obvezuje
urediti i šumarski muzej. Gradsko poglavarstvo
na svojoj sjednici 1. veljače 1897. god. besplatno je ustupilo
gradilište, a Hrvatsko-slavonsko gospodarsko
društvo je u svojim prostorijama osiguralo pohranu izložaka
do dovršenja izgradnje šumarskoga doma.
Gradska općina Zagreb, darovatelj gradilišta uvjetovala
je gradnju najmanje dvokatne kuće šumarski dom
u kojemu će se smjestiti i Šumarski muzej.
U isto vrijeme "zatekla je družtvenu upravu i radostna
viest o ustrojenju šumarske akademije u Zagrebu
prislonom na mudroslovni fakultet kr. sveučilišta
Franje Josipa I. Pošto kr. zemljska vlada nije mogla
osigurati smještaj šumarske akademije po sebi se
nametnula misao, da bi najshodnije bilo, da se šumarska
akademija smjesti u šumarski dom, gdje bi joj pri ruci
bile i razne zbirke družtvenog šumarskog muzeja".
Nakon razgovora društvene uprave i zastupnika kr.
zemaljske vlade, sklopljen je najamni ugovor između
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i Hrv.-slavon-
549

skog zemaljskog erara o najmu prostora za Šumarsku
akademiju u Šumarskom domu na 20 godina uz nepovisivu
najamninu od 2000 for., s time da zakupac ne
može Društvu otkazati prije isteka 20 godina, a
Društvo može raskinuti ugovor nakon 10 godina, uz
otkazni rok od jedne godine.
Tako se nakon rješenja glavnih pitanja, moglo pristupiti
gradnji Šumarskog doma.
Iz redova upravnog odbora Društva izabran je pododbor
za gradnju, u kojemu su bila oba društvena potpredsjednika,
Ferdo Zikmundovsky i Josip Flava
s, odbornici Hugo Grund, Robert Fischbach i
Dragutin Trötzer i kasnije pridodani građevinski vještak
"carski i kraljevski građevni savjetnik i arhitekt"
KunVV a i d m a n .
Inicijalna srestva za gradnju Šumarskog doma dobivena
su prodajom spomenutog izložbenog paviljona i
drva, te poklona u ukupnom iznosu (gotovine) od
35.267,95 for. Prema proračunu, za gradnju je bilo potrebno
110.000 for., pa je od Brodske imovne općine u
Vinkovcima zatražena i dobivena pozajmica od 70.000
for., uz 4% kamata polugodišnje i 2% amortizacije na
27 godina (što znači otplatu u 54 polugodišnja anticipativna
obroka).
Raspisan je natječaj za građevne nacrte uz nagradu
od 2500 kruna. Prispjelo je 14 građevinskih nacrta i
"Zamoljena porota" je prvu nagradu od 1.500 kruna
dodijelila Aleksandru pl. Eigneru iz Budimpešte i
Gjuri Carneluttiu iz Zagreba, drugu nagradu od
600 kruna graditelju W. J e 11 i n e k u iz Beča i treću nagradu
od 400 kruna kr. profesoru obrtne škole Hecktoru
pl. E c k h e 1 u iz Zagreba.
Šumarski dom je dakle sagrađen kao dvokatna zgrada
prema glavnom i detaljnim nacrtima te troškovnicima
graditelja Aleksandra pl. Eignera i Gjure Carneluttia
u Rainerovoj ulici u Zagrebu. Dom ima tri krila -
glavno pročelje u Rainerovoj ulici (danas Vukotinovićeva
ulica), zapadno krilo gleda na Trg Khuen - Hedervary
(prema današnjoj Perkovčevoj ulici) i istočno krilo
na zapadni gradski perivoj (danas Trg Mažuranića).
550
Na temelju odluka U. O. od 20. travnja 1897. g. raspisana
je javna jeftimba za gradnju šumarskog
doma, koja je održana 15. kolovoza 1897. godine. Jeftimbom
je bilo raspisano:
a) zemljo - i zidarske radnje i izrada namještaja,
proračunato na45.448 for.
b) klesarske radnje, proračunato na 6.628 for.
c) nabava spona i traverza, proračunato na
8.300 for.
Od 8 prispjelih ponuda, građevni odbor je preporučio
Upravnom odboru za radove pod a) i c) prihvatiti
ponudu tvrtke Prisler i Deutsch u Zagrebu,
koja je ponudila izvesti radove pod a) uz popust od 9%,
a radove pod c) uz popust od 3,7%, a za radove pod b)
prihvatiti ponudu I. Franza u Zagrebu uz popust od
3,5% od isklične cijene. Upravni odbor je prihvatio
preporuku građevnog odbora.
Po završetku gradnje (koja je trajala od prihvaćanja
jeftimbe do otvaranja Šumarskog doma samo 14 mjeseci)
i otvaranja Šumarskog doma na Godišnjoj skupštini
Društva 8. listopada 1899. godine objavljenje konačni
obračun troškova:
zgrada Šumarskog doma
inventar i uređenje muzeja
Svega
100.736,60 for.
11.284,13 for
112.020,73 for.
U Spomenici su prikazani tlocrti I i II kata šumarskog
doma iz kojih je razvidan raspored prostorija, a
slijedi i opis glavnih izložaka. Za današnje će čitateljstvo,
pretpostavljamo, biti interesantno ako kratko prikažemo
taj dio Spomenice.
U "razizemlju" na glavnom ulazu desno su prostorije
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva (to je dio
prostora koji i danas koristi Hrvatsko šumarsko društvo,
ali je pristup iz glavnog stubišta zagrađen i ulazi se
s istočnog stubišta, s Trga Mažuranića) ijedna prostorija
iznajmljena Općem hrvatskom društvu za uzgoj lova
i ribarstva, a lijevo su prostorije Kr. šumarske akademije
(danas taj prostor koristi Fakultet kemijskog inženjerstva
i tehnologije, kojeg pokušavamo iseliti). U I
katu pročelja, cijeli prostor koristi Kr. šumarska akademija
(7 soba), a na II katu pročelja je krasno uređeni
društveni šumarski muzej (4 sobe). U zapadnom i istočnom
krilu su privatni stanovi, a u suterenu jedan privatni
dvosobni stan i stanovi za pazikuću i podvornika
Šumarske akademije.
Prostor muzeja je "ukusnom željeznom stubišnom
ogradom providjenom vratima" odijeljen od I kata.
Znatan dio izložaka u šumarskom muzeju "koji ne
mogu toliko stradati od promjene temperature" smješten
je u hodniku pred dvoranama. Tu su koluti raznog
drveća, na kojima je provedena mehanička anakliza
(pet čunjeva hrasta - kitnjaka, sedam hrasta - lužnjaka,
bukve, običnog bora i dr.), razna drvna roba koja nije

mogla biti izložena u tehnološkoj dvorani (duge, dužice,
daske i razni prorezi), na zidovima hodnika su diagrami
izrađeni za milenijsku izložbu drvne gromade,
stanje dobnih razreda, šumske štete i dr "). Zbog velikog
broja izložaka, oni krase i zidove stubišta od I kata
do "muzealnog hodnika". "Ovdje je smještena i krasno
preparirana glava jelena ubijenog u Debeloj gori g.
1894., dočim se na hodniku nalaze glave : jelena lanjca,
srndaća i divokoze".
Raznoliko drvarsko oruđe na dvije velike ploče
smješteno na 1 katu ne pripada muzeju nego šumarskoj
akademiji. U srednjoj dvorani smješteni su lovački izlošci
"raznovrsna zvjerad, divljač i lovne sprave". Tu
su divojarac s Velebita, lisica u lovu na patke, "vuk iz
krasa i opet jedan iz slavonskih hrastovih lugova",
vidre uz vodu, medvjedi, labudovi, divlja mačka u boju
s orlom - ribarom, "orijaške glave vepra, od kojih je
jedan ubijen u Širokoj bari, a drugi u Crnoj planini g.
1895.,"ostala divljač i mnoštvo raznovrsnih "lovnih
željeza i drugih sprava koje se u lovu rabe".
U tehnološkoj dvorani su razni domaći proizvodi
("piljenice, daske, daščice, duge i dužice, kabli i kablići,
barila, vedrice, bremenice, maslinice, korita, vesla,
drvo u različkitim prerezima, surovo i politirano i t.d.;
zbirka kongo-štapova odCramera, proizvodi zagrebačke
parketnice i furniri inozemnog drva, velika kolekcija
štapova i kamiša od višnjevine tvrtke Lony i
Fucks, zbirka držaka za kefe odSchwarza u Križevcih;
usred sobe je ormar sa svimi proizvodi Ceryhove
tvornice za proizvodnju taninskog extrakta i zbirka
raznovrstnog drvenog ugljena").
Svečano otvaranje Šumarskog doma i Šumarskog
muzeja upriličeno je 20. listopada 1898. god. Tog je
U desnoj dvorani su "predmeti koji se odnose na
uzgoj i uređenje šuma".
Zbirka žira i ostalog šumskog sjemenja, zbirka pupovlja,
raznovrsnog šumskog tla, model šumskog vrta
"kod sv. Mihovilja nad Senjem" i nacrti domaćih šumskih
vrtova te modeli raznih ograda za branjevine. Na
zidovima je "u okvirima bilje iz Zagrebačke gore, podno
toga smještenje veliki šumski herbar u okvirima od
D. H i rc a ", diagrami istraživanja o prirastu drva pregledni
nacrti križevačke i đurđevačke imovne općine.
U posebnom su ormaru entomološke zbirke, a na stolovima
razni spisi i nacrti, troškovnici za kuće i odvodnje,
gospodarske osnove, zbirke normativnih naredbi i
si., albumi sa slikama "koje predočuju pošumljavanje
krša i razne radnje u šumi", razni tlorisi, a posebno se
ističu dvije velike reljefne karte: Sumovid Hrvatske i
Slavonije visok 3,4 m i širok 6,2 m (i danas u prostorijama
HŠD-a) i reljef krša hrvatskoga primorja.
dana održana i redovita 12. glavna skupština Hrvatskoslavonskoga
šumarskog društva. Dan prije skupštine
19. listopada pod vodstvom predsjednika Marka grofa
Bembellesa članovi društva su bili na izletu u
Božjakovini te razgledali šumarsko-botanički vrt Kr.
šumarske akademije. Njima se pridružio i veći broj
profesora kr. sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu
"na čelu im rector magnificus Vel. g. Dr. Josip Šilo
vi ć". Sve izletnike je predvodio Presv. gosp. kr.
banski savjetnik dr. Ivo M a 11 i n . Tako je uz dr.
Mallina, kulturno-tehničkog savjetnika Pisačića,
povjerenika za gospodarstvo F ranges a i ravnatelja
M a h n e r a "potanko razgledano dobro".
Šumarsko-botanički vrt osnovan je u starom perivoju
na 22 jutra. Osnovu vrta sastavio je i rukovodio svim
radnjama "nadvrtlar sveučilišnog botaničkog vrta u
Zagrebu gosp. Viteslav Durchanek". Jedan dio vrta
uređenje za "šumsku floru a drugi za cjelokupnu hrvatsku
floru, dok će treći dio vrta služiti pokusom profesora
i djaka". Dr. Mallin je u svom govoru nakon razgledanja
vrta i "mrzlog doručka" zahvalio svima naglasivši,
kako je kraljevska zemaljska vlada odnosno njezini
organi učinili - "sa sviešću, da je svoje najbolje sile
posvetila u to ime, da stvori za ekonomski napredak
zemlje nešto koristna".
551

Povodom otvaranja Kr. šumarske akademije istoga i M a 11 i n, odsječni savjetnik Teodor M a 11 i n i već pril
je stigla gospoda prorektor dr. Josip Dočkal, rektor dr.
dana predvečer, članovi Društva u dvorani glazbenog
zavoda bili su nazočni "svečanoj instalaciji rektora i Josip Šilović s profesorskim zborom, ravnatelj I.
magnifica za god. 1898/9", gdje je odstupajući rektor r hrvatske štedione g. Milivoj Crnadak, članovi porote
magnificus dr. I. Dočkal pozdravio prve slušatelje i koja je prosuđivala osnove za gradnju doma, gospoda
šumarstva na zagrebačkom sveučilištu, smatrajući ovo ) građevinski savjetnik Herman Bolle i grad. tehnički
važnim događajem za Sveučilište, temeljenom na i savjetnik Milan Lenuc i. Pozdravne govore izrekli su
Zakonu od 13. ožujka 1897. o promicanju gospodarstva \ društveni predsjednik Marko grof. Bombelles i Oton pl.
u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji i naredbama vlade : Krajcsovics -Iločki, koji čestita Hrvatsko-slavonskom
od 7. listopada 1898. br. 66.101 i 66.102 kojimaje uređenjem
šumarske obuke i izdanjem naukovnog i ispit­
radom uspjelo podići ovaj dom. Sa željom:"vivat, flo-
šumarskom društvu što je zajedničkim i složenim
nog reda za slušatelje šumarstva ustrojen na Sveučilištu j reat i crescat" on proglašava Šumarski dom otvorenim.
tečaj za slušatelje šumarstva koji je po zakonu pripojen 1
Povodom otvaranja Šumarskog doma, kr. šumarske
Mudroslovnom fakultetu. Tom se prigodom posebno }
akademije i Šumarskog muzeja, Hrvatsko-slavonskom
osvrnuo na Šumarsko gospodarsko učilište u Križevcima
koje je bilo "predtečom šumarske akademije" pa 1
šumarskom društvu pristigle su mnogobrojne brzojavne
čestitke. Od Svietloga bana Dragutina grofa
budućim slušateljima stavlja na srce "da čuvaju harnu 1
Khuen-Hedervarya, odpreuz. gosp. kr. ug. ministra
spomen na križevačko učilište, koje je uzgojilo mnoge ;
za poljodjelstvo E. D a r a n y -a, od rektora carske kr. vivrstne
šumare, i koji su sav svoj mar i trud uložili, da 1
soke škole za zemljotežtvo u Beču (Hochschule für
goje i čuvaju šume - to neprocjenjivo narodnje blago". Bodencultur) od ravnateljstva kr. šumarske akademije
Nakon svečane instalacije novog rektora nastavljeno je :
u Šćavnici, od profesorskog zbora c. kr. visoke škole za
slavlje u "narodnom zemaljskom kazalištu" (izgrađenom
samo tri godine ranije, 1895. godine), u kojemu se
zemljatežtvo u Beču i dr.
I danas je "Hrvatski šumarski dom" u vlasništvu
u čast glavne skupštine Hrvatsko-slavonskog šumarskog
društva, otvaranja Šumarskog doma i Kr. šumar­
Hrvatskoga šumarskoga društva (poslije II svjetskog
rata polovica zgrade je nacionalizirana, ali je odlukom
ske akademije "uz sjajnu razsvjetu davala opera Porin,
Sabora 1978. godine vraćena u vlasništvo Društva). Pored
Hrvatskoga šumarskog društva kao vlasnika, koris­
remek djela našega Lisinskoga".
U prijepodnevnim satima 20. listopada 1898. godine
svečano je otvoren novosagrađeni Šumarski dom. Zagreb, a zatim Institut za međunarodne odnose i Fanik
prostora su najvećim dijelom "Hrvatske šume", p.o.
Svečano ukrašenim prostorom "kretala se množina 1
kultet kemijskog inženjerstva i tehnologije. Do nedavšumara
iz svih krajeva domovine, koji su pohrlili u bieli 1
no, vrlo je malo ulagano u održavanje zgrade, pa se sada
nastoji nadoknaditi propušteno, ovisno o financij­
Zagreb, da drže svoju skupštinu i da proslave ovu najnoviju
fazu u naprednom razvitku šumarske struke". skim mogućnostima. Želja nam je da makar održimo
Odbor Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva na i
čelu s predsjednikom Markom grofom Bomb eile
som i potpredsjednikom Ferdom Zikmundovsky
m dočekaoje na stubištu i pozdravio presv. gospodina
odjelnog predstojnika Otona pl. Kraj cso v iesa i
- Iločkoga, koji je u ime svietloga bana otvorio dom. S
1
njim su u pratnji bili gospoda banski savjetnik dr. Ivo
ono što su naši prethodnici svojim žarom i marom sagradili,
a čime smo mi šumari postali značajan dio povijesti
grada Zagreba, Hrvatskoga sveučilišta i Hrvatske
nam domovine.
H. Jakovac
(Fotografije: Mosinger i Breyer, Zagreb Ilica H., iz arhiva HŠD-a.)
Na tragu jednog značajnog jubileja
120. OBLJETNICA OSNUTKA POSEBNE SENJSKE ŠUMARSKE USTANOVE
KRALJEVSKOG NADZORNIŠTVA ZA POŠUMLJENJE KRASA KRAJIŠKOG
PODRUČJA - INSPEKTORATA ZA POŠUMLJAVANJE KRŠEVA,
GOLETI I UREĐENJA BUJICA.
Naša zemlja može se ponositi bogatom šumarskom
tradicijom, zavidne stručne razine, rezultati koji se mogu
ravnopravno mjeriti s najrazvijenijim europskim
zemljama. Nažalost, povijest našega šumarstva do da-
nas nije dovoljno istražena ni valorizirana. Poznato je
daje povijest najbolja učiteljica života, koja nam, između
ostalog, služi za bolje predviđanje budućnosti u zakonitostima
razvoja svih aspekata našega života.
552

U domeni šumarstva primorskoga krša, odigrao se
je prije 120 godina jedan značajni događaj. Naime, kao
odgovor na krajnje nezadovoljavajuće stanje u primorskom
krajiškom kršu, tadašnja Vojna krajina 7. svibnja
1878. g. osnovala je Kraljevsko nadzorništvo za pošumljenje
krasa krajiškog područja u Senju, (dalje: Nadzorništvo)
kao posebnu šumarsku ustanovu. Važno je
naglasiti daje to bila druga posebna šumarska ustanova
na kršu Jadranskog mora, osnovana neposredno nakon
slične šumarske ustanove u Trstu. Osnutak Nadzorništva
bio je važan događaj u životu ovih pasivnih krajeva
Vojne krajine na uskom i dugačkom koridoru priobalja
širine 3-8 km od Povila kraj Novog Vinodolskog (granice
Provincijala) na sjeveru, do Sv. Magdalene (granice
Dalmacije) na jugu. U sklopu mjera poboljšanja
života Krajišnika, tadašnje vlasti odlučile su uložiti
značajna sredstva i u razvoj šumarstva na kršu. Poznati
šumarski stručnjak Josip We s s e 1 y, čiji je utjecaj kod
osnivanja Nadzorništva u Senju bio vrlo velik, smatrao
je da će radovi pošumljavanja krša omogućiti znatne
zarade Krajišnicima. Takvi radovi znatno bi utjecali na
poboljšanje ekonomskih i socijalnih prilika područnog
stanovništva i općenito stvaranja boljih uvjeta cjelokupnog
života na primorskom kršu.
Iako je naredbom c. kr. glavnog zapovjedništva Vojne
krajine u Zagrebu 7. svibnja. 1878. g. Nadzorništvo
u Senju osnovano kao provizorno, njegov rad je potrajao
punih 64. godine do zaključno 31. srpnja 1942. godine.
Istovremeno sa spomenutom naredbom Povjerenstvo
Krajiške investicionalne zaklade također je izdalo
naredbu u vlastitom djelokrugu o osnivanju senj-
EduardMalbohan (Goldstein, Šlcska 1844.-Karlovac 1931. g.).
Prvi upravitelj Kr. nadzorništva od 1878-1893. g. Autor je prvih osnova
za pošumljavanje krša. Usavršio je tehniku pošumljavanja
krša, a uz to je bio izvanredni opažač i intuitivni ekolog.
skog Nadzorništva. Službeno se upotrebljavao jedino
njegov naziv na njemačkom jeziku i glasio je "Karstaufforstung
Inspektorat für das Grenz Landesgebiet".
Glavne zasluge za osnivanje Nadzorništva pripadaju
Antunu Mollinaryu, c. kr. generalu topništva, tadašnjem
zapovjedniku Vojne krajine i Milanu Durstu,
šumaru, tadašnjem upravitelju Krajiške šumske uprave.
Osim službenog, senjska Institucija pojavljuje se u
Šumarskom listu, 1879. g. i pod nazivom "Nadzorništvo
za ošumljenje morskog krasa u hrvatskoj krajini".
Međutim, kasnije se ovaj naziv više ne susreće, već jedino
egzistira prvi naziv iz 1878. godine. Nakon osnutka
1878. g. Nadzorništvo je podvrgnuto neposredno zagrebačkoj
Vojnoj komandi kao krajiškoj upravnoj vlasti,
odnosno njezinom šumarskom odjelu do 1885. g., a
zatim Kraljevskom šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu.
Na prijedlog Milana Durst a za prvog privremenog
upravitelja postavljen je Eduard Malbohan, a
Nikola J a s i k a, geometar, za njegovog zamjenika.
Od osnutka Kr. šumarskog ravnateljstva 1885. g.,
pa sve do njegovog ukinuća 1918. g., potpadalo je Nadzorništvo
pod njegovu ingerenciju, zajedno s državnim
šumama Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a time i pod
Kraljevsko ugarsko ministarstvo poljodjelstva, trgovine
i obrta u Budimpešti. Sredstva za rad Nadzorništva
osigurala je Krajiška investicionalna zaklada, i to najviše
zahvaljujući Milanu Durstu, koji je sredio odnose
u toj Zakladi i odlučno utjecao na stalni priljev sredstava
za pošumljavanje krša. Neposredno nakon završetka
I. svjetskog rata 1918. g. pa sve do 1923. g.
Nadzorništvo potpada pod upravu Zemaljske vlade, a
zatim izravno pod Ministarstvo šuma i rudnika (1924-
1930. g.) i od 1930. g. pod bansku upravu Savske banovine.
Šumarski odsjek povjereništva u Zagrebu u sklopu
Ministarstva šuma i rudnika u Beogradu 1921. g.
povjerio je svojom odredbom upravitelju Nadzorništva
upravu državnih šuma i nadzor nad šumsko-političkom
upravom otoka Krka, kao i vođenje šumsko-tehničkih
agendi kotara Crikvenica i Punat na Krku. Nadzorništvo
mijenja naziv u "Inspektorat za pošumljavanje krševa,
goleti i uređenje bujica" 1. rujna 1925. g. pod čiju
stručnu upravu potpadaju sve površine bivšeg Nadzorništva
proširene na srezove Kastav, Sušak, Bakar,
Crikvenica, Novi, Krk i Rab.
Međutim, od 1929/30. g. Inspektorat je prestao voditi
stručnu upravu kod pošumljavanja krša i goleti izvan
svog nekadašnjeg područja (bivšeg primorskog krša
Vojne krajine), koji su potom prešli u nadležnost područnih
sreskih načelstava.
lako je Inspektorat od 1930. g. potpao pod bansku
upravu Savske banovine, odnosno šumarski odsjek Poljoprivrednog
odjeljenja vrhovni nadzor, kao i vođenje
politike pošumljavanja, uređivanja bujica i lovstva ostali
su i nadalje u domeni Ministarstva šuma i rudnika u
Beogradu. Takva situacija ostala je i nakon osnutka Ba-
553

Osoblje Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujiea u Senju godine
1925. U sredini u prvom redu sjedi dr. Josip Balen, upravitelj; bio je vrhunski šumarski
stručnjak i znanstvenik i svakako naš najistaknutiji šumarski stručnjak za krš.
novine Hrvatske 1939., a u svibnju 1941. g. Nadzorništvo
je potpalo pod novoformirano Ministarstvo šumarstva
i rudarstva NDH sa sjedištem u Zagrebu. Rukovodeći
se vjerovatno stvarnim karakterom poslova senjskog
Inspektorata, vlast Banovine Hrvatske mijenja
mu ime 7. ožujka 1940. g. u "Nadzorništvo za pošumljavanje
krševa i golijeti". To će ime zadržati do
prestanka svoga djelovanja 31. srpnja 1942. godine i
osnutka Ravnateljstva šuma u Senju, a čijem je sklopu
pripalo i cjelokupno područje nekadašnjeg senjskog
Nadzorništva. Senjsko ravnateljstvo obuhvaćalo je kotare:
Kraljevica, Crikvenica, Novi, Senj, Karlobag,
Obrovac i Pag, sa šumarijama: "Crikvenica" u Crikvenici,
"Nehaj" u Senju, "Primorje" u Karlobagu i
"Obrovac" u Obrovcu.
Tijekom kontinuiranog 64-godišnjeg rada (1878-
1942. g.) posebna senjska šumarska ustanova gospodarila
je s 95 predjela kultura - branjevina na 10.097 ha
koji su se prostirali diljem 51.777 ha primorskog dijela
krša. Početna koncepcija djelovanja Nadzorništva, u
prvome redu, oslanjala se na obnovi postojeće oskudne
vegetacije u branjevinama i izgradnji suhozidova, ali se
kasnije napušta u korist zamašnih pošumljavanja i prirodnog
pomlađivanja. Međutim, pošumljavanje je zahtijevalo
vlastitu proizvodnju sadnica, koja je započela
već 1879. g. u Sv. Mihovilu (Senjska draga), našem prvom
šumskom rasadniku u zemlji, a nakon toga i u
nekoliko manjih rasadnika. U proizvodnji sadnica koristila
se suvremena tehnologija toga vremena, rezultati
koji su kasnije upotrijebljeni prilikom osnivanja novih
rasadnika.
554
Ukupna površina četiriju rasadnika
iznosila je 2.54 ha, odnosno
1.49 ha proizvodne površine, u kojima
je ukupno posijano 14.344 kg.
sjemena ili godišnje 231 kg. Proizvedeno
je ukupno 82,724.368 komada
sadnica ili prosječno godišnje
1,334.264 komada sadnica (četinjača
93.3% i listača 6.7%). Od
sveukupno raspodijeljenih sadnica
60% se odnosi na cijelu zemlju,
a 40% na područje Nadzorništva -
Inspektorata. U rasadničarstvu puno
pozornosti se poklanjalo provenijenciji
i aklimatizaciji sadnica, pa
je tako već 1895. g. trušen crni bor
s područja Senjske drage u vlastitoj
trušnici, prvoj na Balkanu.
U kulturama - branjevinama
ukupno je pošumljeno sadnjom
3.179 has 14,924.771 komada sadnica
(četinjača 83.1% i listača
16.9%). Prema pojedinim vrstama
crni bor sudjeluje sa 81%, crni jasen s 5%, dok se preostalih
14% ukupnog broja sadnica odnosi na 76 vrsta
sadnica. Od ukupne pošumljene površine odnosi se na
pošumljavanje ("novosadnju") 1.738 ha sa 10.466.389
komada sadnica (četinjača 85.3% i listača 14.7%), te
popunjavanje 1.441 ha sa 4,458.382 komada sadnica
(četinjača 78% i listača 22%). Osim sadnje, izvedena je
i sjetva kao dodatak sadnji s ukupno 3.612 kg sjemena
(četinjača 1.6% i listača 98.4%). Od sveukupne količine
sjemena prilikom pošumljavanja sadnjom upotrijebljeno
je samo 172 kg, a kod popunjavanja sadnjom
čak 3.44o kilograma. Godišnje je pošumljeno prosječno
27 ha sa 163.000 komada sadnica i 2.7 kg sjemena,
te popunjeno 23 ha sa 70.000 komada sadnica i 53.7 kg
sjemena. Prema tomu prosječno je godišnje pošumljeno
i popunjeno 50 ha s 233.000 komada sadnica i
56.4 kg sjemena. Kod tih radova upotrijebljeno je 78
različitih vrsta sadnica (četinjača 17 i listača 61).
Prosječni broj sadnica po ha iznosio je kod pošumljavanja
6.021 komada i godišnje se kretao u širokom rasponu
od 11.833 do 1.267 komada, a kod popunjavanja
3.094 komada i godišnjim rasponom od 11.900 do
1.093 komada. Ukupno je sađeno prosječno 9.115 komada
sadnica po ha u godišnjim rasponima od 23.270
do 4.043 komada.
Od ostalih uzgojnih radova u kulturama - branjevinama
izvršeni su: resurekcija (851 ha), prirodno pomlađivanje
(7.435 ha), čišćenje (53 ha) i proreda (144
ha) što nikako nije bilo dovoljno za njihovo postupno
pretvaranje u autoktone sastojine listača. Zbog toga je
nastao ozbiljan zastoj u gospodarenju kultura - branje-

vina koji se danas tek djelomično može popraviti. Međutim,
važno je istaknuti značajne rezultate Nadzorništva
- Inspektorata koji je uz velike nedaće i nedovoljna
sredstva uspio osnovati veliki broj kultura -
branjevina. Osim toga, posebne službe na uređivanju
bujica, gdje je djelovao jedan broj specijaliziranih
šumarskih stručnjaka, ostvarile su značajne tehničke
radove na saniranju bujičnih tokova. Tom prilikom
izgrađeno je ukupno 166 poprečnih kamenih pregrada
u betonu, od kojih se svojom masivnošću ističe sedam
pregrada, 92 uzdužne kamene građevine, te 260.4 km
suhozida oko kultura - branjevina.
Sredstva za nesmetani rad Nadzorništva - Inspektorata
osiguravale su vlasti putem posebnih zaklada, fondova
ili državnog proračuna. Uza sve teškoće u nesmetanom
financiranju, utrošena su znatna sredstva za izvedbu
26 raznih vrsta radova i plaće osoblja, i to:
372.088 forinti, 1.229.129 kruna, 16.835.845 din i
404.996 kuna. Od sveukupnih sredstava utrošeno je za:
1. biološke radove 31.0%; 2. tehničke radove 20.8% i
3. plaće 48.2%. U sklopu bioloških radova najveći dio
odnosi se na pošumljavanje (19.6%), a kod tehničkih
radova na uređenje bujica (8.6%). Za cijelo vrijeme
djelovanja izmijenilo se šest upravitelja (šefova), i to:
Eduard M a lbohan (1878-1893. g.), Albert Rosmanith
(1894-1898. g.), Oto Nyitray (1899-1918. g.),
JosipBalen (1919-1925.g.), Alfons Kauders (1926-
1934. g.) i Vinko Plesa (1935-1942. g.), pet pomoćnika:
Nikola Jasika 1878. g., Bela Mačer 1897. g.,
SvetozarŠolc (1908-1911. g.), Đorđe Jelača (1925-
1927. g.) i Ladislav Kohut (1925-1942. g.), te 79 lugara.
Šumarski stručnjaci Nadzorništva - Inspektorata,
uz pomoć lugarskog osoblja, dali su osobiti doprinos
razvoju šumarstva na kršu u domeni sjemenarstva, rasadničarstva,
pronalaženja najpogodnijih vrsta za pošumljavanje
u odnosu na biološko - ekološka svojstva,
tehnike pošumljavanja, zaštite šuma i potpune primjene
ekologije, uspjelog saniranja divljih bujičnih tokova
izvedenim pomoću biološko - tehničkih mjera,
studioznim izborom lokacija kultura - branjevina, uređivanjem
šuma te pejzažnm oblikovanjem privlačnih
prirodnih predjela. Rezultati njihovog rada počeli su tijekom
vremena pozitivno utjecati na poboljšanje prilika
pustog primorskog krša i života područnog stanovništva.
U svrhu bolje valorizacije i zaštite izvedenih
radova bilo bi vrijedno proglasiti neke najuspješnije
kulture - branjevine, uređene bujične tokove primjenom
biološko-tehničkih mjera (senjski "Torrente"
"Borova draga" kraj Sv. Jurja), sadašnji rasadnik Sv.
Mihovil i upravnu zgradu u Senju kao spomenike naše
tehničke kulture.
Na temelju dosadašnjih detaljnih istraživanja kompleksnog
djelovanja senjskog Nadzorništva - Inspektorata
možemo se s pravom ponositi njegovim zavidnim
rezultatima. Uostalom, osnutak Nadzorništva u Senju
prije 120 godina označioje prekretnicu na putu razvoja
našeg krškog šumarstva, koje se njemu zahvaljujući,
danas razvilo do zavidne društvene, stručne i znanstvene
razine. Zbog toga je ova jubilarna 120. obljetnica od
osnutka posebne senjske krške šumarske ustanove, zajedno
s osvrtom na njezino 64. godišnje
uspješno neprekidno djelovanje
(1878 - 1942. g.) prava prilika
za još jedno objektivno valoriziranje
njezine uloge i važnosti u
okviru šumarstva i celokupnog života
naše uže i šire domovine.
Dr. se. V. Ivančević
U povodu 100. obljetnice osnutka Kr. Nadzorništva održanje u Senju 1978. godine Plenum
Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Uvodno izlaganje podnio
je prof. dr. Branimir Prpić, tadašnji predsjednik našeg Saveza.
555

"Volim rodni mi kraj, našu divnu hrvatsku Sviću.
Kako ju nebi volio, kad je više nego lijepa. Pošao sam i
prošlog ljeta tamo, da se naužijem. Cilj mije bio Lazac,
moje rodno mjesto. Mjesto? Da, mjesto. Gorska sjenokoša,
bez ijedne kuće. Niti koljebe nema. Moje rodno
mjesto danas je
hrpa tesanog kamena,
koprivom
zarasla. Bilo mi
je teško kad sam
to vidio... "
Izvod je to iz
zapisa "Na Lazcu
pod Snežnikom",
tiskanom
u zagrebačkom
Lovačko-ribarskom
vjesniku iz
1934. godine, šumarnika
i lovca
Julija Bonela,
čiju 130. godišnjicu
rođenja bilježimo
ove godine.
Zbog depopulacije
goranskog
stanovništva
koja je bila
prisutna već
krajem prošlog
stoljeća, mjesta
poput Lasca, obližnje Križulnc (danas Lividraga),
Šegine i mnogih drugih, već odavno nema na popisu
goranskih sela. Prilikom izleta na hrvatski Snježnik 20.
kolovoza 1882. Dragutin Hire je u svom putopisnom
djelu "Gorski kotar" (Zagreb 1898) zabilježio da su na
Lascu bile samo "dvie kuće, jedna krčma, druga lugarnica",
da bi naš svečar Julije Bönel pola stoljeća kasnije
našao tu samo "hrpu tesanog kamena, koprivom
zaraslog".
O šumarniku Juliju Bönelu malo se danas zna. U
poglavlju Šumarski stručnjaci Gorani, knjige akademika
Dušana Klepca "Iz šumarske povijesti Gorskog
kotara u sadašnjost" (Zagreb 1997), njegovo je ime
otisnuto na 204 stranici uz podatak daje apsolvirao na
Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1890.
U "Hrvatskom šumarskom životinjskom leksikonu"
JULIJE BÖNEL, SUMARNIK I LOVAC
IZ LASCA U GORSKOM KOTARU
(uz 130. godišnjicu rođenja)
(knjiga 1, Zagreb 1996) spominje se samo Viktor
Bohnel, zacijelo Bönel, također iz Lasca. O Juliju
Bönelu nema podataka. Ni u Šumarskom listu nije bolje
prošao. Njegovu smrt nije zabilježilo naše staleško
glasilo, već spomenuti Lovačko-ribarski vjesnik iz kojega,
kao i iz za-
~- _ piša samog Julija
Bönela, možemo
reći koju riječ
više prigodom
130. godišnjice
njegova rođenja.
Prema A. Živkoviću
1 Julije
Bönel rodio se u
Lascu kod Cerova
u Gorskom
kotaru 1868. godine.
Otac mu je
bio vlastelinski
šumar pri Gospoštiji
Čabar,
koja je upravo
tih godina
(1866) smrću
Ivana Po lika r-
p a, sina šumoposjednika
Marije
Paravića,
prešla u ruke
Mađara Nikole
pl.Ghyczya. Kako u rodnom seocetu Lazac nije bilo
nastave, pučku školu polazio je u Prezidu i Tršću, a
gimnaziju, u Rijeci. Lov je zavolio još kao srednjoškolac.
Ne čudi da je pri izboru budućeg zvanja odabrao
studij šumarstva. Diplomirao je na Gospodarskošumarskom
učilištu u Križevcima 1890., ne navršivši ni
22 godine života. Za vrijene studija u Križevcima bio je
arhivar i odbornik Hrvatskog slušateljskog pjevačkog
društva "Slavuj" (Husi nec R.,Delić P. 1995) 2 .
Slika 1. Lazac u Gorskom kotaru krajem prošloga stoljeća. Prema crtežu šumarnika Vaelava
Ander leta u knjizi Dragutina Hi rca "Gorski kotar" (Zagreb, 1898).
U nižoj gimnaziji, piše u svojim "Uspomenama",
"pucao (je) samo na vrjeverice, kreštalice, sovure, jastrebove,
nu kašnje, kad sam bio u višoj gimnaziji, pucao
sam već i na Ij eštarke jarebice. Lugar Taljan naučio me
vabiti ih... a kad sam onda neumorno vabećih, ubio i po
više komada, nitko tad sretniji od mene".
Pred sam studij u rujnu 1886. ustrijelio je svog prvog
srnjaka i to u lovu s brakircima. O tom načinu lova,
1 Prof. dr. A. Ži vko vić : U spomen pokojnom Juliju Böne 1 u (1868-1935). Lovačko-ribarski vjesnik, 1935., XLIV, 3, s. 127-128.
l2 Husincc R., Delić.R: Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, MH Križevci 1995., str. 100.
556

kojeg je posebno volio zapisao je: "Menije ipak najljepše
kad mi vjerni pas progoneć srnjaka ili lisicu...
glasom svojim odaje želju, da udovolji lovačkoj strasti
svoga, gospodara... Loveć brakircem čitavo vrieme
nasladjuješ se prisluškivajući i tanke i dublje glasove
divljač tjerajućih pasa, koji svi kao da nastoje, da si
glasove slože u njeki sklad, u njeku divnu harmoniju ".
Lovio je šljuke i "divlje pievce" (tetrijeb gluhan),
kojih je tih godina, u "lovištima obitelji Ghyczy bilo
čuti i do 120" (B. P1 e š k o, 1902)'
Okončavši studij kratko je vrijeme službovao sa
svojim ocem kod čabarskog vlastelinstva. Godine
1891. seli u Slavoniju, postavši šumarom kod biskupskog
vlastelinstva u Đakovu, "sasijelom uDrenju". Uz
šumarske poslove godinama je kao vlastelinski lovnik
vodio "vlastelinsku družbu s gostima po prostranim
poljima Josipovca i Strosmajerovca"... Nakon šest go-
Slika 2 Gorska livada Lazac, danas; u pozadini hrvatski Snjcžnik s
Lazačkom glavicom. U prvom planu desno gorska smrekova
šuma s pavlovcem (Aremonio-Piceetum Ht. 1938) u
odjelu "Nad crkvom" Nacionalnog parka Risnjak
Foto: A. Frković
dina (1896.) prelazi u službu grofa Gustava Norma
nn a uBizovec, radeći najdulje kao vlastelinski šumaru
Poganovcima. Vrativši se nakon 14 godina provedenih
kod grofa Normanna opet k đakovačkom vlastelinstvu,
tu je 1932. dočekao mirovinu. Uz povremene
odlaske kćerci u Novi Sad, rado je navraćao i u
svoj Gorski kotar, u svoj iseljeni i napušteni Lazac.
Umro je nakon kratke i teške bolesti u Đakovu 3. siječnja
1935. u 67. godini života.
"Ni Mačkovac, ni Djedov Dol s Ajlegom, ni Crna
Bara, Bentez ni Fatine ne će više Tvoga začuti glasa,
kojim izdaješ odredbe lovcima i pogoničima... Magjareva
Bara i nekad Grube. Okrugla jama i čitav istočni
Dilj Tvoji su bili omiljeni reviri! Ne ćemo zaboraviti ni
Gaja, ni Budrovačkog Luga, ni Rakovca, jer ih ni Ti nisi
nikada zaboravljao...
Živio si u tim šumama, s njima disao i s njima sepomladjivao
iz godine u godinu... - sve je radovalo Tvoju
lovačku dušu! Ljubio si ljepotu Božje prirode, osjećao
čar života u njoj, razumijevao cvijet i zvi/erku"...
(Živko vic,A.).
Šumarnik Julije Bönel bio je plodan lovački pisac i
istraživač. Kada se krajem prošlog i početkom ovog
stoljeća u tadašnjim lovačkim i šumarskim glasilima
stalo uvelike raspravljati "ima li u Hrvatskoj još riseva
ili nema", tom je pitanju Julije Bönel (u suradnji s prezimenjakom
i šumarnikom Viktorom!) dao značajan
doprinos. Provevši svojevrsnu anketu medu Goranima,
šumskim radnicima, lovcima, puharima, ugljenarima i
"gubarima po zanatu" iz Poganovaca u Slavoniji 17.
kolovoza 1901. piše:
"Uslijed svega gore navedenog (podataka o više u
prošlosti ubijenih, osmotrenih ili po glasanju utvrđenih
riseva u čabarskomi kraju, op. A.F.) - težko je dvojiti
da risa u Gorskom Kotaru više nema, pače moramo
reći... da risa u nas jošte ima. Da će ga s vremenom
posve nestati, o tom ne ima dvojbe, pa bi zbilja
vriedno bilo, da se naši lovci za vremena pobrinu...
da se dočepaju njegove kože ... pa da budemo jednom
i glede njega na čistacu" 4
Uz više priloga u Lovačko-ribarskom Vjesniku autor
je brošure "Trovanje lisica otrovnim pilulama",
koju u vlastitoj nakladi izdaje u Đakovu 1919. Knjižica
sadrži naputak na koji se način priređuju otrovne pilule
i "maz na kruh", kako treba izvesti povlaku, izlagati
otrov te načine "potražbe". Ovu korisnu brošuru
"našeg poznatog lovca, vlastelinskog šumara i mjernika
iz Đakova" predstavio je u Lovačko-ribarskom vjesniku
sam urednik Ervin Röss 1 er, preporučujući je
svakom vlasniku i zakupniku lovišta "da se lovište
očisti od grabežljive zvjeradi, koje se i za vrijeme rata i
preveć namnožilo ".
Ploško B.: Lovište upravnog kotara Čabar, Lovačko-ribarski vjesnik 1902, XI, 12, s. 141-142.
4 Daje J. Bönel imao pravo "da risa u nas joštve ima" potvrđuje podatak daje posljednji izvorni ris u Hrvatskoj ulovljen u stupicu u predjelu
Bukov vrh, općina Čabar, 1903. g. (M. Kori tni k, 1974).
557

Ovaj skromni prilog o životu i radu našeg već gotovo
zaboravljenog goranskog šumarnika i lovca Julija
Bönela prilikom 130. godišnjice njegova rođenja, započeli
smo, pa valja i okončati njegovim uspomenama.
"Lazac je među planinama prostrti zeleni sag. Lazac
je sjenokoša moja nezaboravna. Sakupila je sve vrsti
alpinskog cvijeća i prosula ga pod noge Snežnika,
svog sijedog i ćelavog djeda... Tik na rubu šume stajala
je mala kapelica, sa koje je oko podneva zacinkalo malo
zvonce i zvalo šumske radnike i vozače na "marendu
", palentu i sir. I ta se kapelica srušila. Kamen leži na
kamenu... Lazac moj je danas mrtav".
Slika 3 "Hrpa tesanog kamena, koprivom zarasla..." i danas čuva
uspomenu na nekadašnje naselje Lazac u Gorskom kotaru,
u kojem se 1868. rodio šumarnik i lovac Julije B ö n e 1
Foto: A. Frković
Bibliografija članaka Julija Bönela u
Lovačko-ribarskom vjesniku
Jedna o risu iz tzv. Gorskoga kotara (s. V. Bönelom). -
1901,X, 10, 117.
Uspomene (iz Gorskog kotara). - 1902, XI, 2, 13-15.
Iskapanje jazavaca. - 1902, XI, 5, 57.
Pabirci iz prošle lovne sezone. - 1907, XVI, 3, 29-30;
5,57.
Rieč dvije o rujanskom lovu na jelene. - 1907, XVI,
11,121-122.
Stanje lovne divljači Slavonije i zima. - 1908, XVII,
5,57-58.
Opažanja, o parenju srna . - 1908, XVII, 9, 106.
Po zaključku lova. - 1909, XVIII, 4, 45-46.
Lovne remize. -1911, XX, 12, 124-126.
Veparuselu.- 1911,XX, 12, 141.
Prolet šljuka. - 1927, XXXVI, 5/6, 192.
A. Frković
AKTUALNO
OSTVARAJ PROJEKTA OBNOVE I ZAŠTITE
OBALNIH ŠUMA U RAZDOBLJU
od 1. kolovoza do 31. prosinca 1997. godine
UVOD
U šumarskoj se javnosti često raspravlja o zajmu
Međunarodne banke za obnovu i razvitak (Svjetska
banka). U svrhu obavještavanja objavljuju se bitne činjenice
za petomjesečno razdoblje. To je ujedno ispravak
navoda i odgovora na pitanja koja su postavljena u
objavi šumarskoga lista broj 7-8/1998, na stranici 367,
desni stupac.
Opće informacije
Vlada Republike Hrvatske 1994. godine zatražila je
od Svjetske banke financijsku pomoć za obnovu šumskoga
ozemlja u priobalju uništenoga ratom ili požarima.
Trošak obnove prednostnih područja procijenjen je
na 67,3 milijuna USD (42 milijuna USD je zajam Svjetske
banke, 11 milijuna USD je udio proračuna Republi-
558

ke Hrvatske i 14,3 milijuna USD čine sredstva "Hrvatskih
šuma", p.o. Zagreb).
Priprema Projekta obnove i zaštite obalnih šuma trajala
je od rujna 1994. godine do travnja 1995. godine.
Svjetska je banka Projekt odobrila u prosincul 996. godine,
a Ugovor o zajmu i Projektni ugovor potpisani su
31. siječnja 1997. godine.
Sabor Republike Hrvatske Ugovor o zajmu i Projektni
ugovor ozakonio je 16. svibnja 1997. godine, a sam
Projekt postao je pravosnažan 31. srpnja 1997. godine.
Korisnici sredstava zajma su Ministarstvo unutarnjih
poslova (34,5 milijuna USD) i "Hrvatske šume",
p.o. Zagreb (7,5 milijuna USD).
Upravni odbor projekta
Upravni odbor projekta ustanovljen je u ožujku
1997. godine. Po položajima ga čine: ministar poljoprivrede
i šumarstva, predsjednik, pomoćnik ministra za
šumarstvo, generalni direktor "Hrvatskih šuma", p.o.
Zagreb i načelnik Odjela zaštite od požara i eksplozive
iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Jedinica za upravljanje projektom
(Projektni tim)
UPRAVLJANJE PROJEKTOM
Projektni tim ustanovljenje u travnju 1997. godine.
U suglasnosti sa Svjetskom bankom za koordinatora
projekta Vlada RH imenovala je 15. travnja 1997. godine
Jelu B i 1 a n d ž i j u iz Šumarskoga instituta, Jastrebarsko.
Uz koordinatora projekta Projektni tim čine
tajnik projekta i stručnjak za nabavu roba
standardima Svjetske banke.
usluga po
Misije Svjetske banke u 1997. godini
Prva misija Svjetske banke koju su činili gospoda
Francois Wencelius i Emilia Battaglini posjetila je Hrvatsku
(od 10. do 15. ožujka 1997) radi dogovora o početku
projektnih aktivnosti.
Prvi nadzor Projekta Svjetska banka je obavila od 5.
do 11. listopada 1997. godine (F. Wencelius).
Program rada za 1997. godinu
U dogovoru sa Svjetskom bankom, program rada
usklađen je s početkom pravosnažnosti projekta te su
dogovorene aktivnosti za razdoblje od 1. kolovoza do
31. prosinca 1997. godine.
OBNOVA SUMA
A) Obnova opožarenog ozemlja
U ovoj sastavnici projekta mehanička i ručna obradba
tla planirana je na 459 ha zemljišta oštećnog požarima,
te uzgojni radovi (čišćenje pomlatka alepskoga bora)
na 335 ha (tablica 1).
Na prijedlog "Hrvatskih šuma", p. o. Zagreb,
Svjetska banka je uz već prije dogovorene radove na
obnovi privatnih posjeda odobrila da se iz sredstava
zajma sufinanciraju i radovi na obnovi maslinika u području
Konavla.
Tablca 1. Šumski radovi u Upravama šuma Split i Senj
Vrsta rada
Pošumljivanje
Uprava šuma
Split
Šumarija
Šibenik
Zadar
Split
Radni program
odobren u
ožujku
170
300
230
Radni program
potvrđen u
listopadu
ha
88
116
230
Razlika
82
184
0
Ukupno
Senj
Senj
700
160
434
25
266
135
Ukupno pošuml
Uzgojni radovi
ivanje
Split
Šibenik
Zadar
860
285
50
459
285
50
401
0
0
Ukupno uzgojni radovi
335
335
0
559

Iz plana rada isključeno je 325 ha u Dubrovniku i
150 ha u Zadru zbog miniranosti terena, što u pripremi
programa nije navedeno.
B) Osnutak rasadnika u Piketu kod Zadra
Radni program uključivao je (i) prijenos prava vlasništva
ili darivanje zemljišta od strane Države "Hrvatskim
šumama", p.o. Zagreb, i (ii) pripremu smjernica
za izradbu studije izvedivosti.
C) Obnova arboretuma u Trstenu
Radni program uključivao je (i) obnovu protupožarnih
prosjeka, (ii) produženje ograde oko arboretuma i
(iii) rekonstrukciju akvedukta i staklenika.
ZAŠTITA SUMA OD POŽARA
A) Aktivnosti u nadležnosti
"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb
Zaštitne mjere
Za prve nadzorne misije Banke potvrđen je radni
program u ovoj sastavnici projekta za Upravu šuma
Split kako slijedi:
(i) čišćenje 113 ha rubnih dijelova sastojina alepskoga
bora uz magistralne prometnice
(ii) prorjedivanje borovih sastojina na 150 ha i
(iii) izgradnju 119 km protupožarnih prometnica.
Također je dogovoreno da će se u Upravi šuma Senj
obaviti sljedeći radovi:
(i) prorjedivanje borovih sastojina na 20 ha i
(ii) prorjedivanje panjača (trijebljenje) na 6 ha.
Raspodjela ovih radova po šumarijama prikazana je
u tablici 2.
Na zahtjev "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb, dogovoreno
je da će izgradnja protupožarnih prometnica u
Upravi šuma Senj započeti u 1998. godini, nakon što
"Hrvatske šume", p.o. Zagreb dostave studiju o šumskim
požarima.
Tablica 2. Zaštitne mjere od požara u Upravama šuma Split i Senj
Vrsta rada
Prorjedivanje
borovih sastojina
Uprava šuma
Split
Šumarija
Zadar
Split
Metković
Šibenik
Dubrovnik
Radni program
odobren u
ožujku
70
40
20
20
20
Ukupno 170
Senj
Ukupno prorjedivanje
Prorjedivanje
panjača
Čišćenje rubnih
djelova
Senj
Split
Ukupno čišćenje rubnih dijelova
Protupožarne
prometnice
Split
Senj
Senj
Zadar
Biograd
Makarska
Metković
Split
Zadar
Biograd
20
190
0
20
0
20
20
40
100
Radni program
potvrđen u
listopadu
ha
70
40
20
20
0
150
20
170
6
19
20
14
20
40
113
km
40
15
Razlika
0
0
0
0
-20
-20
0
-20
+6
-1
+20
-6
0
0
+13
40
15
560

Šibenik
Split
Makarska
Dubrovnik
Sinj
Ukupno protupožarne prometnice 115*
10
20
6
12
16
119
10
20
6
12
16
+4
* Radni program nije sadržavao raspodjelu prometnica po šumarijama nego samo ukupnu duljinu na razini
Uprave šuma.
B) Radovi u nadležnosti Ministarstva
unutarnjih poslova
Mjere predgašenja
Program je uključivao zaključivanje ugovora između
Ministartsva unutarnjih poslova i Državnoga hidrometeorološkoga
zavoda za sustav vremenske prognoze.
Mjere gašenja
Potvrđeni program rada uključivao je:
(i) izradbu tehničke potkrijepe za utvrđivanje opravdanosti
kupnje dva zrakoplova za tzv. početni napad
pri gašenju požara
(ii) smjernice za razvoj telekomunikacijskoga sustava i
(iii) prijedlog natječajne dokumentacije za zrakoplov
tipa amfibija i protupožarna vozila.
PRATEĆE DJELATNOSTI
A) Aktivnosti u nadležnosti
"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb
Dogovoreno je da će se:
(i) pripremiti ugovori između "Hrvatkih šuma", p.o.
Zagreb, i Šumarskoga instituta, Jastrebarsko
(ii) pripremiti izvješće o već započetome procesu privatizacije
neključnih aktivnosti (non-core activities)
i knjigovodstveno-računovodstvenome sustavu,
kako bi se utvrdilo trebaju li "Hrvatske šume",
p.o. Zagreb podršku Projekta.
B) Aktivnosti u nadležnosti Ministarstva
unutarnjih poslova
Radni program uključivao je pripremu smjernica za
savjetnike za sustav GlS-a za centre za zaštitu od požara.
C) Praćenje projekta (monitoring)
Potvrđeno je da će se pripremiti ugovori između (i)
Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i šumarskoga
instituta Jastrebarsko, za praćenje uspjeha šumskih radova,
(ii) između Ministarstva poljoprivrede i šumarstva
i Hrvatskoga ekološkoga društva za praćenje ekoloških
utjecaja projekta i (iii) Ministarstva poljoprivrede
i šumarstva i Instituta za turizam za praćenje ekonomskoga
učinka projekta. Također je dogovoreno da
će se Institutu za turizam na njegovo traženje pružiti
stručna pomoć pri izradbi metodologije praćenja.
Preduvjet za potpise navedenih ugovora i njihovu
pravosnažnost je odobrenje godišnjih planova rada i
metodologija od strane Svjetske banke.
OSTVARAJ PLANA RADA
Obnova šuma
A) Obnova opožarenih površina
Planirani su radovi izvedeni u potpunosti, a kakvoću
radova potvrdila je Nadzorna misija Svjetske banke u
lipnju 1998. godine.
Pošumljivanje je obavljeno u skladu s tehničkim
smjernicama koje je odobrio Šumarski institut, Jastrebarsko
i kriterijima propisanima u Izvješću misije
Svjetske banke (Staff Appraisal Report, od 15. studenoga
1996). Pošumljivanje je trajalo od listopada do
prosinca 1997. godine.
Uzgojni radovi (čišćenje pomlatka alepskoga bora)
obavljeni su primjenom 3 načina čišćenja (čišćenje u
linijama, čišćenje u obliku šah-polja i ostavljanje pojedinačnih
stabalaca). Primijenjena su tri različita načina
čišćenja kako bi se utvrdio optimalni način čišćenja
pomlatka glede preživljavanja biljaka i troška čišćenja.
Šumarski institut, Jastrebarsko, odobrio je tehničke
smjernice za ovu vrstu rada.
Radove su izvodili radnici "Hrvatskih šuma", p.o.
Zagreb, ili privatne tvrtke.
561

Naknada za podrivanje zemljišta ne može biti isplaćena
jer "Hrvatske šume", p.o. Zagreb nisu poštivale
natječajna pravila. Naime, javno nadmetanje objavljeno
je bez prethodne suglasnosti Svjetske banke na natječajnu
dokumentaciju. Svjetska banka prihvatila je
naknadni pregled natječajne dokumentacije. Ako je izbor
najpovoljnijega ponuđača bio u skladu s normama
Svjetske banke, bit će odobrena naknadna isplata.
Što se tiče radova obnove privatnih posjeda, Šumarija
Dubrovnik utvrdila je oko 600 šumo-vlasnika i
vlasnika maslinika zainteresiranih za sufinanciranje.
Jedinične cijene za prvu godinu rada koju je priznala
Svjetska banka su za: pošumljivanje s ručnim kopanjem
1 114 US$, pošumljivanje s podrivanjem 1 191
US$ i čišćenja borovoga pomlatka 698 US$. Udjel zajma
je 20 %.
Tablica 3. Obnova opožarenih površina u Upravama šuma Split i Senj
Vrsta rada
Pošumljivanje s
Uprava šuma
Split
Šumarija
Zadar
Izvršeno u
1997.
106.6
Ukupni 5-
godišnji plan
ha
%
podrivanjem
Šibenik
28.2
Split
30
Ukupno
164.8
Pošumljivanje
Split
Šibenik
67.8
s ručnom
Split
200
pripremom tla
Ukupno
267.8
Senj
Senj
20
Pag
5
Ukupno
25
Pošumljivanje ukupno
457.6
4 500
10,2
Uzgojni radovi Split Zadar
29
Šibenik
285
Ukupno 314
640
49,1
B) Osnutak rasadnika u Piketu kod Zadra
Prijenos prava vlasništva na 9,35 ha poljoprivrednoga
zemljišta na "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, potvrđen
je odlukom Vlade Republike Hrvatske od 18. rujna
1997. godine. Zemljište se nalazi u predjelu Piket u
općini Zemunik. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
i "Hrvatske šume", p.o. Zagreb u listopadu 1997. godine
potpisali su Ugovor o prijenosu prava vlasništva.
C) Obnova Arboretuma u Trstenu
Potpisan je Ugovor između "Hrvatskih šuma", p.o.
Zagreb i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Zaštita od požara
A) Djelatnosti u nadležnosti
"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb
Zaštitne mjere
Čišćenje rubnih dijelova sastojina alepskoga bora
uz magistralne prometnice obavljeno je uspješno, u
smislu izbora lokaliteta, planiranih površina i kakvoće
izvedenih radova. Prorjcđivanje borovih sastojina u
Upravi šuma Split obavljeno je na 90 ha, što iznosi
53 % plana.
Tablica 4. Zaštitne mjere od požara u Upravama šuma Split i Senj
Vrsta rada
Uprava šuma
Šumarija
Izvršeno
Ukupni 5-godišnji plan
%
ha
Prorjcđivanje
Split
Split
40
borovih sastojina
Metković
20
Šibenik
20
Ukupno
80
562

Senj
Senj
20
Ukupno prorjeđivanje
100
1200
8,3
Prorjeđivanje panjača
Senj
Senj
5,8
160
3,6
Rubno čišćenje
Split
Zadar
17
uz prometnice
Biograd
18
Split
40
Makarska
14
Metković
19
Ukupno
108
560
19,3
Radove su izveli radnici "Hrvatskih šuma", p.o.
Zagreb, ili privatne tvrtke.
Jedinične cijene za prvu godinu rada koje je priznala
Svjetska banka su za: prorijeđivanje borovih sastojina
1 201 US$, rubno čišćenje uz prometnice 600 US$ te
prorijeđivanje panjača 1 062 US$. Udjel zajma je 20 %.
Program protupožarnih prometnica nije započeo u
1997. godini, jer "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, nisu
poštivale natječajna pravila. Naime, javno nadmetanje
objavljeno je u listopadu 1997. godine, ali bez prethodnoga
odobrenja Svjetske banke, te ga Svjetska banka
nije odobrila. Javno nadmetanje je poništeno.
B) Aktivnosti u nadležnosti Ministarstva
unutarnjih poslova
Mjere predgašenja
Potpisan je ugovor za sustav vremenske prognoze
između Ministarstva unutarnjih poslova i Državnoga
hidrometeorološkoga zavoda.
Mjere gašenja
Svjetska banka prihvatila je tehničke potkrijepe za
opravdanost kupnje dva nova zrakoplova za tzv. početni
napad pri gašenju požara vegetacije.
Smjernice savjetnicima za izradbu telekomunikacijskoga
sustava pripremljene su i dostavljene u Svjetsku
banku na odobrenje.
Prijedlozi natječajne dokumentacije za zrakoplov
tipa amfibija i protupožarna vozila pripremljeni su i
dostavljeni u Svjetsku banku na ocjenu.
PRATEĆE DJELATNOSTI
A) Aktivnosti u nadležnosti
"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb
Ugovor između "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb i
Šumarskoga instituta, Jastrebarsko nije potpisan, jer
Šumarski institut, Jastrebarsko nije dostavio detaljan
plan rada koji prije potpisa ugovora treba odobriti
Svjetska banka.
"Hrvatske šume", p.o. Zagreb nisu pripremile detaljno
izvješće o procesu privatizacije i uspostavi novoga
knjigovodstvenoga sustava.
B) Aktivnosti u nadležnosti Ministarstva
unutarnjih poslova
Smjernice za izradbu studija izvodivosti za sustav
GlS-a za operativne centre za zaštitu od požara nisu
pripremljene.
C) Praćenje projekta (monitoring)
Ugovor između (i) Ministarstva poljoprivrede i šumarstva
i Šumarskoga instituta, Jastrebarsko za praćenje
kakvoće šumskih radova nije potpisan, jer Šumarski
institut, Jastrebarsko nije dostavio metodologiju
rada, (ii) Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i
Hrvatskoga ekološkoga društva za praćenje ekoloških
utjecaja projekta nije potpisan, jer je Svjetska banka
zatražila detaljniju razradbu predložene metodologije
rada. Institut za turizam još nije u potpunosti razvio
metodologiju rada.
Državna šumarska inspekcija odobrila je u ožujku
1998. godine sve izvedene šumske radove.
Financijski plan za 1998. godinu
Upravni odbor projekta 20. siječnja 1998. godine
odobrio je financijski plan projekta za 1998. godinu
u iznosu 40 471 499 US$ (35 827 378 USD udjel zajma,
1 568 760 US$ udjel Proračuna i 3 075 361 US$ udjel
"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb).
Udjel zajma jamčen je pozicijom 109898 Zajam
za obnovu šuma (IBRD) 183 300 000 kn i 109902 Zajam
za obnovu šuma udio RH u provedbi zajma
8 951 438 kn (NN 141 od 30. prosinca 1997).
Koordinator projekta: Mr. sc. Jela Bilandžija,
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
563

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI
NEKI DOJMOVI S POSJETA NA DVA RADILIŠTA AUSTRIJSKIH
SAVEZNIH ŠUMA, ORGANIZIRANIH U OKVIRU PROGRAMA
23. SVJETSKOG PRVENSTVA SJEKAČA
Kao stoje poznato, ove godine od 19 do 23. svibnja
održano je 23. Svjetsko prvenstvo sjekača, kojeg je domaćin
bila Austrija. Natjecanje je održavano naviše lokacija
u Gornjoj Austriji, a središnje manifestacije u samom
Gmundenu.
U sklopu natjecanja organizirane su i popratne priredbe,
a jedna od važnijih je bila i posjeta dvama radilištima
Austrijskih saveznih šuma te sajam u Riedu.
Kako je cjelovito izvješće o samom natjecanju
objavljeno u časopisu "Hrvatske šume", ovdje ću iznijeti
samo neka svoja zapažanja s posjeta navedenim radilištima,
koja smatram aktualnim i za promišljanja vezana
za problematiku gospodarenja u "Hrvatskim šumama"
p.o. Zagreb.
Valja napomenuti da su oba viđena radilišta smještena
u visokoplaninskim (alpskim) uvjetima. Prvo u zoni
gospodarskih šuma, a drugo u području zaštitnih šuma.
Svrha posjeta bilo je upoznavanje s načinom planiranja
i izgradnje šumskih prometnica u alpskom području,
iznošenjem drvnih sortimenata žičarom i za nas
posebnom atrakcijom- iznošenjem drvnih sortimenata
u ekstremnim uvjetima (područje zaštitnih šuma) helikopterima.
Na prvom radilištu, mogli smo se uvjeriti u izuzetno
visok stupanj otvorenosti sastojina s prometnicama visokih
standarda gradnje, koje se dugoročno planiraju i
grade sukladno planiranim sječinama koje se vode osmišljenim
redom.
Na samom radilištu prikazanje rad žičare na iznošenju
posječene drvne mase. Isti tip žičare mogli smo vidjeti
u radu i kod našeg poduzetnika Papića. Ovdje želim
naglasiti da se izrađuje i iznosi sva drvna masa
deblja od 5 cm, kako listača tako i četinjača. Sortimenti
su prikrajani u šumi. Celulozno drvo (ogrjevno)
izrađivano je u višemetarskim sekcijama. Na više mjesta
imali smo priliku vidjeti ogrjevno i celulozno drvo
izrađeno u metarskom obliku i obvezatno pokriveno
plastičnom folijom. Nigdje nije bilo moguće vidjeti
ostavljen dio drvne mase u šumi, iako su troškovi
izrade i iznošenja visoki.
Na drugom radilištu prikazan je rad na iznošenju
drvne mase posebno konstruiranim helikopterima za
nošenje tereta. Rad je prikazan u području zaštitnih šuma
kojima gospodare Austrijske savezne šume. Stovarište
s kojeg polijeće helikopter i na koje donosi teret,
nalazi se u neposrednoj blizini magistralne prometnice
na visini oko 1000 m nadmorske visine. Sama sječina
je u nedostupnom dijelu, do same granice šume, odakle
nije drukčije moguće dopremiti posječene Sortimente.
Visinska razlika između stovarišta i sječine je oko 600 -
900 a horizontalna udaljenost do 2 km. Sječu obavlja
grupa posebno obučenih sjekača (alpinisti), koji u sječini
imaju kamp i tamo se nalaze čitav tjedan, vrše obaranje
i pripremu tovara za helikoptere. Nosivost helikoptera
je do 2,2 tone, prema čemu se formiraju tovari
koji se kopčaju posebnom omčom.
Sam helikopter dolazi na iznošenje kada je pripremljena
dovoljna količina tereta za cjelodnevni rad i kada
su ispunjeni uvjeti za letenje. Kada nam je spomenut
mogući dnevni učinak od 500 m\ činilo nam se to nevjerojatnim,
odnosno pogrešnim. Kada je helikopter
poletio uvjerili smo se daje to moguće, jer je u spomenutim
uvjetima prosječna tura trajala između 3 i 5 minuta,
a prosječno je donosio po 2 m 3 . Tovari su se sastojali
od čitavih okresanih ariševih stabala. Navođenje
564

helikoptera na teret obavlja se GPS sustavom kod sjekača
i u helikopteru.
Na naš upit o isplativosti ovoga posla, odgovor je
glasio: "Naravno da je gledano pojednostavljeno ovo
neisplativo, ali ovo su zaštitne šume, to se obaviti mora,
a ovo je najracionalniji način". Ovi se radovi izvode
zbog zaštite od lavina i odrona, a cilj je širenje granice
šume i omogućavanje obnove. Šuma je najbolji
prirodni čuvar od elementarnih nepogoda.
Ove radove za Austrijske savezne šume u konkretnom
slučaju, izvodi njemačka privatna firma specijalizirana
za poslove helikopterskog nošenja tereta. Trenutno
za istog naručitelja na iznošenju drvnih sortimenata
helikopterima rade i dvije austrijske firme.
Na sajmu šumarstva, stanovanja i potrošnje, organiziranom
u Riedu, u čijim je prostorima održana i zadnja
najatraktivnija disciplina kresanja grana, želim naglasiti
da je najviše izlagača i institucija angažirano na
propagiranju potrošnje ogrjevnog drva. U čitavoj Austriji
vidljiva je masovna kampanja propagiranja korištenja
ogrjevnog drva kao najekološkijeg energenta.
Dok je izgaranje drva samo vraćanje C0 2 u vječni ciklus
kruženja materije u atmosferi uzetog asimilacijom,
dotle korištenje fosilnih energenata (nafta, plin i osobito
ugljen) ima za posljedicu povećanje količine C0 2 u
atmosferi te emisiju ostalih štetnih tvari. Na svakom
koraku vidljivi su napori šumovlasnika i proizvođača
opreme za preradu drva, opreme za grijanje drvima i drvnim
prerađevinama, da pobude potrošnju ogrjevnog
drva. Želim napomenuti da Universität für Bodenkultur,
Wien (BOKU) i Austrijsko ekološko društvo (Okosoziales
Forum Österreich) izdaje časopis Okoenergie, koji
je u siječnju tiskan u rekordnih 110 000 primjeraka.
Svrha izdavanja časopisa je, kako je navedeno u naslovu,
promicanje korištenja obnovljivih izvora energije.
Isto je tako Gospodarska komora za poljoprivredu i
šumarstvo Koruške izdala vrlo korisnu knjižicu pod naslovom
Enenrgie aus Holz, u kojoj se na vrlo kvalitetan
način obrazlažu sve prednosti korištenje energije drva i
dokazuje njena ekonomičnost. Smatram da bi bilo vrlo
korisno da se prevede i na hrvatski jezik, jer donosi niz
vrlo praktičnih tablica za proračune u korišćenju ogrjevnog
drva u svim pridolazećim oblicima (od oblovine,
višemetrice, metrice, iverja do briketa), kao i korisnih
podataka.
Da ova kampanja nije pomodarstvo i kratkoga vijeka,
govori i podatak da su šumovlasnici još 1992. god.,
na simpoziju održanom u okviru sajma šumarstva i
drvne industrije u Klagenfurtu, zadužili svog ministra u
Europskoj zajednici u Strasbourgu, da se bori za potrošnju
ogrjevnog drva, a da se zabrani potrošnja ugljena
za grijanje u domaćinstvima. Tada su također izneseni
zahtjevi i za zabranu reciklaže starog papira te
pozvani svi sudionici simpozija na bojkot proizvoda od
recikliranog papira.
Ove sam primjere iznio samo radi potkrijepe stava
da nije izlaz iz problema plasmana prostornog drva
(celuloznog i ogrjevnog) u napuštanju njihove proizvodnje,
već borbe za tržište i u krajnjem slučaju njegovo
stvaranje.
Ivan Hodić, dipl. inž. šum
565

TREĆI HRVATSKI SEMINAR PERIVOJNE KULTURE, ZADAR 14 - 17. 10. 1998.
Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike
Hrvatske i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša,
Horting Siscia - Grad Sisak organizirao je Treći hrvatski
seminar perivojne kulture.
Nakon prvog seminara koji se je održao u Opatiji
1996. godine, drugog seminara u Osijeku 1997. godine,
ovaj treći znanstveno-stručni skup održao se u Zadru
od 14. do 17. 10. 1998., u organizaciji Horting Sisciapoduzeća
za projektiranje, izgradnju, održavanje zelenih
površina i sportskih terena.
Popis predavača s temama je sljedeći:
1. Jadranka J a n j i ć, dipl. inž. šum.
Načelnik odjela Gradskog zavoda za zaštitu spomenika
kulture i prirode, Zagreb:
Zaštita drvoreda u Donjem gradu Zagreba tijekom
rekonstrukcije prometnica i infrastrukture.
2. KatarinaOgresta, dipl. inž. arh.
Projektant- J. P. Vrtlar, Dubrovnik:
Prilog uređenju parka Gradac u Dubrovniku u povodu
njegove stote obljetnice.
3. Ivan Jeli ć, dipl. inž. agr.
Rukovoditelj sektora Hortikultura - Nasadi d. o. o.
Zadar:
Pristup projektiranju novog perivoja Roberta Visianija
u Šibeniku na temeljima povijesnog predloška.
4. Srećko Čustić, dipl. inž. agr.
Vlasnik Fontane, tvrtke za projektiranje, uređivanje,
uzdržavanje i njegu biljnih površina i proizvodnju
biljnog materijala, Zagreb:
Realizacija obnove perivoja Roberta Vi s i a n ij a u
Šibeniku.
5. DraženGrgure vić, dipl. inž. agr.
Voditelj Odjela za zaštitu prirode, projektiranje i obnovu
povijesnih vrtova - Parkovi i nasadi d.o.o. Split:
Obnova parka Emanuela Vi do vica
6. Siniša Manoj lović, dipl. inž. šum.
Voditelj odjela za izgradnju zelenih površina i njegu
drveća - Horting Siscia-e - tvrtke za projektiranje,
izgradnju i održavanje zelenih površina i sportskih
terena:
Hortikulturno uređenje industrijskog parka Tvornice
Duhana Rovinj
7. Hrvoje Skorup, dipl. inž. agr. - VOP
Rukovoditelj Odjela za održavanje i izgradnju zelenih
površina Parkovi d. d., Rijeka
Sustavi kvalitete ISO 9000 i organizacijski proces
održavanja zelenila
8. Volker Stauch, dipl. inž. njege krajobraza
Docent na Fakultetu njege krajobraza u Nuertingcnu
Od prve crte do izgrađenog objekta - uporaba
''CAD " u krajobraznoj arhitekturi.
9. Erich Werft, dipl. inž. njege krajobraza,
vlasnik Horting Siscia-e - tvrtke za projektiranje,
izgradnju i održavanje zelenih površina i sportskih
terena, Sisak:
Prijedlog jedinstvenog opisa radova u vrtnoj tehnici.
10. Amalija D e n i c h, dipl. inž. agr.
Viši inspektor Državne uprave za zaštitu prirode i
okoliša, Zagreb
Nacionalni park Kornati i Park prirode Telašćica
Svrha i značenje ovog znanstveno-stručnog skupa
je prezentacija radova stručnjaka koji se bave zaštitom
i održavanjem prirodne i parkovne baštine, kao ijedan
od načina da ukazu na probleme prilikom realizacije.
Danas, krajem dvadesetog stoljeća, više nema sumnje
u vrijednosti povijesnih parkovnih prostora kao vrijednih
ostvarenja proteklih stoljeća. U nas je baština
vrtne arhitekture zanemarena, nedovoljno proučena pa
čak i nepoznata, te se ne treba čuditi današnjem neshvaćanju
prilikom obnove ovih prostora. U posljednjem
desetljeću dvadesetog stoljeća dolazi do reanimacije
vrta u njegovom povijesnom značenju i to upravo pod
utjecajem pojačanog zanimanja za povijesnu parkovnu
baštinu.
Tako je i na ovom seminaru, u jednom dijelu, prezentirana
projektna dokumentacija bazirana na istraživanju
povijesne geneze do realizacije - obnova Parka
Emanuela Vidovi ća u Splitu, Perivoja Roberta Visi
an ij a u Šibeniku i prijedlog uređenja parka Gradac
u Dubrovniku, povodom njegove stote obljetnice.
Kojim putem krenuti i kako obnoviti povijesni perivoj
nije uvijek jednostavno, iako su odrednice Venecijanske
povelje 1964. god., Amsterdamske deklaracije
1975. god., te povelje ICOMOS- IFLA 1981. god., o
obnovi povijesnih vrtova vrlo određene.
Perivoj R. Visianija nakon obnove
566

Park Emanucla Vidovića - Izvedbeni projekt
Jedna novina ovog seminara bila je upravo u segmentu
predavanja izvođača koji su realizirali te projekte.
Načini i etape izvođenja, kao i mnogi problemi tijekom
izvođenja, pokazali su se vrlo interesantnim za
sudionike seminara. Uočila se potreba za prezentacijom
tog iskustvenog dijela u izvođenju radova, s kojim
se mnogi stručnjaci suočavaju.
Vezano uz realizacije izvođenja, prezentirana je problematika
zaštite i održavanja drvoreda prilikom rekonstrukcija
prometnica i infrastrukture na primjeru
Donjeg grada, u Zagrebu. Značenje i vrijednost drvoreda
u zelenom sustavu grada zahtijeva očuvanje, s čime
se gotovo svakodnevno susreću stručnjaci koji svojim
djelovanjem mogu utjecati na zaštitu.
U okviru seminara prezentirana je elektronska obrada
podataka u krajobraznoj arhitekturi CAD-om. Na
osnovu konkretnih primjera iz prakse, prezentiran je
put od skice do izrađenog objekta. Neosporna potreba i
upotreba CAD-a u izravnoj obradi projektne dokumentacije
donosi velike prednosti, što će biti i naše opredjeljenje
u budućemu radu.
Drugog dana seminara organiziranje stručni obilazak
NP Kornati i Parka prirode Teiašćica, pod stručnim
vodstvom Amalije D e n i c h, dipl. inž. i Ivana J e 1 i ć a,
dipl. inž.
Održavanje seminara perivojne kulture zahtijeva
veliku organizaciju te Horting Siscia sigurno zaslužuje
pohvalu. Osim prezentacije i upoznavanja radova od
projekta do realizacije, vrlo je važna razmjena iskustava
i upoznavanje samih sudionika.
Sva predavanja obuhvaćena su u Zborniku seminarskih
predavanja od 160 strana, koji je tiskan u organizaciji
Horting Siscia-e.
Jadranka Janjić, dipl. inž. šum.
567

26. LISTOPADA 1998. - II. EUROPSKI DAN BIOMASE
26. listopada, koji je u godini određen kao dan biomase,
u mnogim se europskim državama predstavljaju
projekti i programi energetskog iskorištavanja biomase.
Povodom II. europskog dana biomase, 22.
listopada je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu predstavljen BIOEN - program korištenja
energije biomase i otpada, u čijem su osmišljavanju
sudjelovali i znanstvenici Šumarskog fakulteta. Pred
dvjestotinjak studenata i nastavnika Šumarskoga fakulteta,
nacionalni energetski projekt BIOEN predstavio je
njegov voditelj Julije Domac, dipl. inž. iz Energetskog
instituta "Hrvoje Požar" u Zagrebu. Predstavljanje je
obuhvatilo dva video filma: prvi o hrvatskom konceptu
nacionalnog programa korištenja biomase i drugi o
svjetskim dosezima i iskustvima u korištenju šumske
biomase: Video projekcije komentirali su i vodili raspravu
inž. J.Domac i dr. se. S. R i s o v i ć .
Europski dan biomase održava se pod pokroviteljstvom
Europske unije, sa svrhom promicanja biomase
kao ekonomski i ekološki prihvatljivog obnovljivog
izvora energije, čije korištenje ima mnoge pozitivne
učinke kako na energetski sektor tako i na poljoprivredu,
šumarstvo, razvoj lokalnih zajednica i si.
Biomasa je nakon vodnih snaga najznačajniji obnovljivi
izvor energije u bližoj budućnosti. Biomasa, kao i
njezini produkti, tekuća biogoriva i bioplin, nije samo
potencijalno obnovljiva, nego i dovoljno slična fosilnim
gorivima pa je moguća izravna zamjena. Od biomase
se kao C0 2 -neutralnog goriva te općenito bioenergetskih
sustava, očekuje značajan doprinos u stabiliziranju
emisije stakleničkih plinova i ublažavanju
efekta staklenika.
Glavna prednost biomase u odnosu na fosilna goriva
je neusporedivo manja emisija štetnih plinova i otpadnih
tvari. Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskorištavanje
otpada i ostataka iz poljoprivrede, šumarstva,
drvne industrije, smanjenje uvoza energenata, ulaganje
u poljoprivredu i nerazvijena područja, povećanje
sigurnosti opskrbe energijom, otvaranje novih radnih
mjesta.
U svijetu je proizvodnja energije iz biomase u stalnom,
značajnom porastu. Nedavno objavljeni dokument
Europske unije White paper predviđa značajan
porast proizvodnje energije iz biomase, čime bi njen
udio u zemljama Europske unije, u odnosu na ostale
obnovljive izvore u 2010. godini, iznosio čak 73 %.
1996. godini njen je udio u ukupnoj potrošnji energije
iznosio samo 4,6 %, dok na primjer taj udio u Finskoj
iznosi 25 %, Austriji 13 %, a u Danskoj 7 %.
Međutim, početkom prošle godine, Vlada Republike
Hrvatske donijela je odluku o pokretanju nacionalnog
programa korištenja energije biomase BIOEN.
Program vode stručnjaci Energetskog instituta "Hrvoje
Požar" iz Zagreba, uz pomoć i u suradnji s mnogim
stručnjacima iz poljoprivrede, šumarstva i drugih struka.
S obzirom daje Hrvatska zemlja sa značajnim šumskim
i poljoprivrednim potencijalom, očekuje se da bi
biomasa mogla u skoroj budućnosti igrati značajnu ulogu
u proizvodnji energije.
Glavni je cilj programa stvoriti preduvjete i otkloniti
prepreke za poticanje i povećano korištenje ogrjevnog
drva, drvnih otpadaka, slame te plinovitih i tekućih
(etanol, metanol i bionafta) biogoriva u proizvodnji
energije. Program je dugoročnog karaktera, a temeljit
će se na pozitivnim iskustvima domaćih stručnjaka i iskustvima
zemalja Europske unije koje s uspjehom
provode takve programe. Program obuhvaća sve tehničke,
tehnološke, zakonske i ostale potrebne mjere.
Iako je program BIOEN pokrenut tek u ožujku
1998, prvi značajan rezultat bilo je pristupanje IEA
Bioenergy (ogranak International Energy Agency za
poticanje znanstvene suradnje i istraživanja na području
energetskog iskorištavanja biomase i otpada). Riječ
je o značajnom uspjehu, budući daje IEA tradicionalno
vrlo zatvorena institucija, i sve do nedavno nisu postojale
ni formalne mogućnosti za pristupanje država nečlanicaOECD-a.
Buduće su aktivnosti na programu BIOEN usmjerene
na uobličavanje i pokretanje demonstracijskih projekata,
prikupljanje informacija i poticanje istraživanja
te stvaranje uvjeta za povećanu proizvodnju energije iz
biomase i otpada. Pri tomu je posebno važno informiranje
i uključivanje raznovrsnih gospodarskih subjekata
te povezivanje svih zainteresiranih za međunarodnu
suradnju.
I.Martinić
Ideja i programske osnove BIOEN-a
U Hrvatskoj se do sada biomasa iskorištavala samo
u kućanstvima i postrojenjima zanemarive snage, a u
568

Okrugli stol: PROTUPOŽARNA PREVENTIVA
Svjedoci smo niza rasprava o ovogodišnjim požarima,
od Hrvatskoga državnog sabora do emisija na HRT
i napisa u tisku, ali bez većeg naglaska na protupožarnu
preventivu i što je posebno uočeno, bez šumarskih
stručnjaka koji gospodare s najvećom površinom požarom
ugroženog područja. Krećući se svakodnevno tim
područjem, dovoljno educirani za rješavanje tog problema,
mišljenja smo, kako u zajednici s ostalim stručnjacima
možemo više učiniti u sprječavanju požara.
Hrvatsko šumarsko društvo je stoga zajedno sa Zborom
novinara za okoliš HND, organiziralo okrugli stol
na spomenutu temu, uputivši pozive za raspravu predstavnicima:
HŠD-a, "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb,
Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta, Saborskog
odbora za poljodjelstvo selo i seljaštvo, Saborskog odbora
za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Ministarstvu
unutarnjih poslova, Ministarstvu poljoprivrede i
šumarstva, Hrvatske Vatrogasne zajednice, Zapovjedništva
DVD, urednicima i novinarima HRT i tiska.
Okrugli stol održanje 4. studenoga 1998. godine u
prostorijama HŠD-a.
Odazvali su se gotovo svi pozvani stručnjaci, ukupno
28 stručnjaka predstavnika spomenutih institucija i
20 urednika i novinara HRT i tiska.
Uvod u raspravu dali su predsjednik HŠD-a prof. dr.
sc. Slavko Matić, direktor "Hrvatskih šuma", p.o.
Zagreb Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. i predsjednica
Zbora novinara za okoliš Hrvatskoga novinarskog
društva i urednica na HRT Lidija First, prof. Mr. sc.
Petar Jurjević rukovoditelj odjela za ekologiju u
"Hrvatskim šumama" prikazao je šumske požare u
1998. godini. Pismene materijale dostavili su i raspravljali
Tomislav Starčević, dipl. inž. šum., prof,
dr. sc. Šime Meštrović, dr. sc. Vice Ivančević i
dr. sc. Joso Gračan.
Nakon rasprave u koju su se uključili i ostali nazočni,
Povjerenstvo za zaključke (Lidija Firšt, Tomislav
Starčević, Željko Sutlar, MUP RH - Odjel za vatrogastvo,
Branimir Prpić, Zoran Oštrić, tajnik
Zbora novinara za okoliš i Hranislav Jakovac) pripremilo
je, a nazočni prihvatili zaključke okruglog stola.
ZAKLJUČCI
1. Osmišljena, svrhovita i dugoročno učinkovita protupožarna
preventiva pretpostavlja izradu i donošenje
Prostornog plana Primorske Hrvatske, od
rijeke Dragonje do poluotoka Prevlaka. Takav Prostorni
plan, nudi dugoročnu podlogu za razvoj turizma,
poljoprivrede, stočarstva, šumarstva i svih drugih
gospodarskih djelatnosti, ali i vrlo jasnu obvezu
korisnika prostora prema nužnom opsegu radova
preventivne protupožarne infrastrukture.
2. Jedinstvenom vrhovnom stožeru vatrogasne službe
na razini države, kao savjetodavno multidisciplinirano
koordinativno tijelo u djelatnosti protupožarne
preventive, predlaže se ustrojavanje Znanstvenog
savjeta za protupožarnu zaštitu, u kojem bi bili
zastupljeni znanstvenici i stručnjaci svih disciplina
nužnih za sveobuhvatnu i učinkovitu aktivnost zaštite
od požara (vatrogasni stručnjaci, ekolozi, šumari,
energetičari, hidrolozi, biolozi, agronomi, stručnjaci
prostornog planiranja, meteorolozi, psiholozi,
novinari pisanih i elektronskih medija, pedagozi i
drugi), koji bi utvrđivali i predlagali programe ukupnih
aktivnosti na organizaciji protupožarne zaštite.
3. Potrebno je da stručnjaci "Hrvatskih šuma" u suradnji
sa odgovarajućim službama Županija odmah na
cijelom području Hrvatske priđu izradi Procjene
opasnosti od šumskih požara. Takva procjena bit će
temelj za izradu Jedinstvenog programa protupožarne
zaštite, iz kojeg će se prema prioritetima i u
skladu sa osiguranim financijskim sredstvima programirati
godišnja dinamika izgradnje protupožarne
infrastrukture (protupožarne prosjeke sa elementima
šumskih cesta, terenskim rasporedom i brojem primarnih
i sekundarnih promatračnica, broj i vremenski
raspored ophodarske protupožarne dojavne službe,
sredstava veze, interventne opreme, broj veličina
i raspored punktova za smještaj specijaliziranih udarnih
grupa za brze intervencije, smještaj i raspored
zračnih snaga za gašenje požara i drugo).
4. Na području priobalja, "Hrvatskim šumama" mora
se sa razine države osigurati financijska podrška
za organiziranje kvalitetne i čvrste šumarske
službe, koja će provedbom gospodarskih mjera u
svim šumama mediterana kontinuirano čuvati sklop
sastojina i relativnu vlažnost prizemnog rašća, stalno
davajući prednost autoktonim vrstama bjelogorice
u odnosu na čiste borove sastojine, čišćenje
(uklanjanje) suhe trave i zapaljivog drvnog materijala
uz prometnice i naselja, kao i trajno provođenje
propisanog šumskog reda, vodeći računa o višenamjenskoj
funkciji tih šuma. Takvom trajnom aktivnošću,
bit će osigurana protupožarna preventiva ali i
brzo represivno djelovanje specijalno obučenih jedinica,
ako do pojave vatre i dođe.
5. Nužno je izmjenama odredbi zakonske regulative
koja se bavi protupožarnom preventivom osigurati
ozbiljno povišenje visine kaznenih mjera kao i u-
činkovitost pravosudnih organa za prekršitelje
propisanih mjera zaštite od požara.
6. Ukupnu aktivnost na zaštiti od požara mora pratiti
akcija (pokret) trajne edukacije stanovništva, te
osnivanja dobrovoljnih vatrogasnih društava u
najvećem broju mjesta duž priobalja, koja će svo-
569

jom trajnom aktivnošću osiguravati opću psihozu
maksimalne pažnje u provedbi protupožarne preventive.
Ovaj pokret svojom aktivnošću moraju
pratiti televizija, radio, tisak, leci, posteri, plakati,
stoljnjaci, ubrusi, suncobrani i dr.
7. Vlasnike zapuštenih poljoprivrednih površina i
vlasnike privatnih šuma u kojima se ne provode
gospodarske mjere i nužan opseg mjera zaštite od
požara, potrebno je stimulativnim mjerama privoliti
na privođenje površina svojoj namjeni, ali i
vrlo jasno predvidjeti oštre sankcije zbog ne provođenja
zakonskih obveza prema namjeni određene
površine.
8. Metodologiju obračuna šteta od šumskih požara
na području mediterana, nužno je znanstveno
utvrditi dodajući zanemarivoj vrijednosti izgorene
drvne mase ogromnu vrijednost općekorisnih
funkcija tog područja (klima, voda, kisik,
fauna, biodiverzitet, krajolik i dr.). Iskazivanjem
vrijednosti štetnih posljedica od šumskih požara bez
svih općih dobara koje šuma proizvodi i pruža,
ozbiljno iskrivljujemo sliku o veličini, dugoročnosti
i značenju posljedica šumskog požara na mediteranu,
pa se ovogodišnja iskazana šteta od 990 milijuna
kuna mnogostruko uvećava i mjeri se milijardama
kuna.
9. Treba jasno reći državi, kako je nemoguće osigurati
potrebnu dinamiku i provedbu svih ovih mjera
pa onda i smanjenje broja požara i opožarenih
površina i tragičnih posljedica, bez dodatnog osiguranja
trajnih stabilnih izvora financijskih sredstava,
no isto tako moramo istaknuti da je i vrlo
skupa a učinkovita i dobro organizirana preventiva,
uvijek mnogostruko jeftinija od posljedica koje
iza sebe ostavlja vatrena stihija.
10. Apelirati na javne medije da u svojim emisijama,
odnosno napisima, osiguraju primjerenu stručnost
i multidiscipliniranost u obradi svake teme.
H. Jakovac
SIGURNOST I ZDRAVLJE PRI ŠUMSKOME RADU
(Ljubljana, 26. studenog 1998)
Pod ovim je naslovom 26. studenog 1998. godine
održano međunarodno savjetovanje na Gozdarskem
institutu Slovenije u Ljubljani. Organizator savjetovanja
koji je okupio približno 70 sudionika iz Slovenije,
Hrvatske i Austrije, bila je Zveza gozdarskih društev
Slovenije.
Prema iskazu organizatora, glavni ciljevi savjetovanja
bili su: 1. sagledati različite oblike zaštite zdravlja
pri šumskome radu (zdravstvene, zakonodavne, socijalne,
obrazovne...), 2. suočiti raznovrsne interese svih
sudionika šumskoga rada: države, poslodavaca, šumarskih
radnika, šumovlasnika, osiguravajućih društava...,
3. razmijeniti spoznaje o stanju zaštite na radu u
šumarstvu s inozemstvom te 4. potaknuti istraživanja u
svezi sa zaštitom zdravlja šumarskih radnika.
Savjetovanje je bilo podijeljeno u četiri tematska
područja: Sigurnost pri šumskome radu u Sloveniji i
kod susjeda, Ustroj sigurnosti i zaštite zdravlja,
Mogućnosti i prijedlozi za poboljšanja, Zakonodavstvo
i izobrazba. U okviru prve tematske skupine
organizator je pozvao Heinricha Stadlmana, dipl.
inž., direktora Zavoda za socijalno osiguranje poljoprivrednika
iz Beča, i doc. dr. Ivana Marti n ića, voditelja
kolegija Zaštita na radu u šumarskoj proizvodnji na
Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, za prikaz
stanja sigurnosti i zdravlja pri šumskome radu u Austriji
i Hrvatskoj. Pripremljen je referat Sigurnost i zdravlje
pri šumskome radu u Hrvatskoj autora Ivana
Gozdarski vestnik
570

Martinića (SF) i Perice Frkovića, ("Hrvatske
šume"p. o. Zagreb).
Izlagači na savjetovanju bili su stručnjaci iz šumarskih
znanstvenih ustanova (Biotehniška fakulteta
Ljubljana, Gozdarski institut Slovenije, Šumarski fakultet
u Zagrebu), šumarskih poduzeća (Zavod za gozdove
Slovenije, "Hrvatske šume" p. o. Zagreb), šumarskih
srednjoškolskih ustanova, institucija medicine rada
i ustanova za rehabilitaciju invalida rada, predstavnici
osiguravajućih društava, Ministarstva unutarnjih
poslova, Ministarstva rada, Zavoda za mirovinsko
osiguranje, udruge poljoprivrednika te predstavnici
šumarskih sindikata.
Od ukupno 21-og izloženog referata, njih 9 je objavljeno
u tematskom broju Gozdarskog vestnika, vol.
56, br. 9. izašlom početkom studenog 1998.
Svi referati bit će tiskani u Zborniku savjetovanja,
čije se izdavanje očekuje u prvom tromjesječju 1999.
godine.
U konceptu potrajnoga gospodarenja šumom, briga
za zdravlje i sigurnost pri šumskome radu jedan su od
pokazatelja održivoga razvoja. Uz premalu pozornost
države i mnoge propuste šumarstva kao jedne od najrizičnijih
djelatnosti, posljedice radnih nesreća i profesionalnih
bolesti svakim su danom sve značajnije.
Kako su se mnogi sudionici složili da u uvjetima
razvoja tržišnoga gospodarstva šumarstvo, zasada, nije
prepoznalo sigurnost i zdravlje šumarskih radnika kao
dugoročno značajan interes, još se uvjerljivijom čini
misao jednog od govornika savjetovanja: Čovjek je
naše najveće bogatstvo, zato često ne vrijedi ništa.
I. Martinić
KNJIGE I ČASOPISI
Izdavač: Matica hrvatska, Delnice- PodružnicaFužine,
1998., urednica Ivana Kauzlarić, ilustracije Zlata
Bujan-Kovačević, za izdavača Nives Marijanović, tisak
Tiskara SANT, Samobor, naklada 2000 primjeraka.
Vodič je opsega 80 stranica, formata 21x14 cm,
obogaćen sa 100 naoko jednostavnih ali lijepih i korisnih
ilustracija. Prikazan je fužinarski kraj, koji je
smješten u jugozapadnom dijelu našeg lijepog i još uvijek
šumama bogatog Gorskog kotara, a koji obuhvaća
naselja Fužine, Lič, Vrata, Belo Selo, Benkovac i
Slavicu, gdje su šume temelj opstanka i napretka.
Naizgled mala knjiga kao putopisno štivo pruža bogatstvo
informacija o kraju "koji možda još niste upoznali",
te vas rođeni Vratarci i Fužinarci "vode na najljepša
mjesta svog romantičnog zavičaja".
Već sami naslovi iz sadržaja govore o širini informacija:
1. Fužinarski kraj
2. Naše crkve i kapelice
3. Naš život
IZLAZ VRATA - VODIČ ZA LANDRAFCE PO FUZINARSKOM KRAJU
Z. Bujan-Kovačević, A. Frković, dr. M. Karlović
4. Znameniti fužinarci
5. Naši običaji
6. Šetnja i skitnja
7. Flora za album
8. Dalekozor za ptičji svijet
9. Lov puškom, udicom i fotoaparatom
571

10. I planine zovu
11. Rekreacija i zabava
12. Okrijepite se i pridite još koji put
Naposljetku nalazimo: Zaključak, Bilješku o autorima,
Popis donatora, Sadržaj i Preglcdnu kartu.
Na početku putopisa saznajemo da "Gorani toga
kraja žive žive usred zelenog odmarajućeg krajolika
šuma i potočnih dolina okruženim planinskim vrhovima
Burnog Bitoraja, Viševice, Kobiljaka i Tuhobića".
Za mjesto Fužine kažu "Ime je naše Fužina" (fucinakovačnica)
i tvrde daje postojalo već u XVI. stoljeću, a
bilo je središte prevozništva, trgovine i obrta. Prikazan
je razvoj Fužina i ostalih naselja, do grba općine 1996.,
koji simbolizira tri narječja hrvatskog govora toga kraja.
Interesantna je povijest i način izgradnje kuća,
crkvi, kula i dvoraca. Nekada potrebni majstori obrtnici,
prevoznici, trgovci i stočari nestali su. Nema više
ugljara pepeljara, dužičara, kolara. To su danas šumari
u Šumariji Hrvatskih šuma Fužine, zatim pilanari,
građevinari, pčelari, farmeri, službenici, radnici drvodjelske
struke (tvornica pokućstva u Vratima) i drugi.
Od znamenitih Fužinaraca spomenuti su, medu
mnogima, dr. Franjo R a č k i, teolog, povjesničar, profesor
fizike itd., a šumarima je drago naći ime velikana
hrvatskog šumarstva Vatroslava Račkog, (Fužine,
1842. -Đakovo, 1917), zemaljskog šumarskog nadzornika
školovanog u Križevcima, jednog od pokretača
obnove Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva
(1876), urednika Šumarskog lista i Šumarsko-lovačkog
kalendara, autora stručnih rasprava i knjiga "O
sečcnju i gojenju šumah" (Sisak, 1870) i " Lučba u
šumarstvu" (Zagreb, 1872).
Fužinarski kraj bogat je rijetkim i zaštićenim biljem,
"koje nemojte zatirati branjem", kao npr. snježni
runolist na Bitoraju. Raznovrsna staništa kraja su raj za
ptice. Nažalost "svadbeni pijev" tetrijeba gluhana zauvijek
je umuknuo u bitorajskim šumama. Ovdje se zadržao
lijepi broj sisavaca i ptica koje se vode kao lovna
divljač. Najzastupljenija je srna, zatim jelen na Preradovićevu
vrhu i Viljaku, koji s mrkom medvjedom znade
ugroziti i sigurnost prometa, a i sami postaju žrtvom.
Nalazimo i divlje svinje, ali i vuka koji je posebno zaštićena
životinjska vrsta, kao i divlja mačka, vjeverica,
zerdav i novouseljeni ris.
Autori "Vodiča za landrafee po fužinarskom kraju" na predstavljanju
brošure u Samoboru 21. listopada 1998. Slijeva Alojzije
Frković, Zlata Bujan-Kovačević i dr. se. Maks Kar 1 ović
(Foto: Boris Debogović)
Da biste saznali nešto više o prošlosti i sadašnjosti
fužinarskog kraja, nabavite vodič kod Matice hrvatske
Delnice - Podružnica Fužine.
Tiskanje vodiča potpomogli su mnogi Fužinarci i
ostali, spomenimo Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb
i J.P "Hrvatske šume", Zagreb.
Knjiga je predstavljena u okviru Matice hrvatske
najprije u Zagrebu, zatim 29. srpnja u Fužinama i 21.
listopada 1998. u Samoboru. Na promociji u Fužinama
u ime autora o knjizi je govorila i zahvalila svima koji
su, uz autore, zaslužni da je knjiga tiskana, autorica
ilustracija gđa Zlata Bujan-Kovačević te je
između ostalog naglasila: Ova je knjižica samo maleni
doprinos sačinjen s puno pažnje i poštovanja i za najsitniji
detalj u želji da oni koji žive tu, kod nas doma,
uvide kakvo specifično nasljedstvo u tradiciji imaju na
raspolaganju, da ga sačuvaju za svoju dobrobit i svoju
djecu.
Mladen Skoko, dipl. inž. šum
I fužinarske "planine zovu" - Bitoraj, šume prašumskog
tipa, Bitorajske bijele stijene, jama Ledenica, Viševica
kao najviši vrh toga kraja, Viljak, Lipovača samo
su neki od prelijepih predjela za izlet i planinarenje.
Mogućnosti rekreacije i zabave također su velike. Prvi
turistički posjet vlakom zabilježen je davne 1874. i koji
je najavio turizam kao mogućnost toga kraja.
572

VRBE
ZA DIVLJAČ
ZAKLON I PREHRANA
O vrbama, njihovom značenju s gledišta zaklona i
prehrane za divljač, o osnivanju zasada i drugom, pisao
je Prof. inž. Julius Valtyni sa Šumarskog fakulteta u
Zvolenu u Slovačkoj, u slovačko lovačko-ribolovnom
časopisu "Polovnictvo a rybärstvo" 12/97. Prenosimo
to neznatno skraćeno našim čitateljima, a bit će, nadamo
se, ponajprije zanimljivo uzgajivačima divljači.
Vrbe rastu od nizina do visokih planina, u močvarama
i na relativno suhim šljunkovitim padinama. Većina
vrsta dobro podnosi veliku količinu vlage u tlu, kolebanje
vlažnosti u tlu i razine podzemne vode. Neke vrste
dosta su otporne na sušu.
Pri ocjenjivanju potrebe za vlažnosti tla, vrbe često
pogrešno procjenjujemo, jer zajednička osobina većine
vrsta nisu velike potrebe vode, već mala zasvisnost od
količine dostupne vode. Njihova velika raširenost na
obalama vodotoka, uvjetovana je njihovom sposobnošću
da dobro podnose prevelike količine vode i kolebanje
njene razine, što druge drvenaste vrste ne mogu.
Odlikuju se brzim rastom i velikom plodnošću. Bogato
rode svake godine, sjeme im odnosi vjetar, obično
na poplavljeno tlo s kojega se povukla voda i na kojemu
nema biljnog pokrova. Značajna je i sposobnost vegetativnog
razmnožavanja vrba koja se često koristi za
osnivanje novih nasada.
Reznice od vrbovih prutova, odrezane u vrijeme vegetativnog
mirovanja i posađene u proljeće, u pravilu,
se dobro zakorijene i iz njih izrastu nove biljke. Reznice
vrste svrstane u sekciju Caprea (ponajprije reznice
vrste iva - Salix caprea) se ne zakorjenjuju i nasade ive
nemoguće je osnivati vegetativnim razmnožavanjem.
Lovni značaj vrba
Značaj vrba za lovstvo očituje se u stvaranju zaklona
i proširenju prehrambene baze za divljač, koje proistječu
iz mnogih njihovih osobina, ponajprije brzog rasta,
široke ekološke amplitude (drugim riječima: sposobnosti
rasta u vrlo različitim stanišnim uvjetima) i vegetativnog
razmnožavanja.
Vegetativno razmnožavanje i brzi rast novih biljaka
omogućavaju relativno brzo osiguranje primjerenog
zaklona za mnoge vrste divljači na vlažnim staništima,
ponajprije za fazane i divlje patke. Osim pružanja zaklona,
neke vrste značajne su kao brstno-ogrizne vrste
za divljač, jer imaju slatko lišće i koru velike prehrambene
vrijednosti.
Iako divljač rado jede vrbe, smišljeno osnivanje vrbovih
površina za brst i ogriz više je iznimka nego pravilo
(u Slovačkoj). Nekoliko takvih površina osnovano
je u okviru melioracije prirodne sredine narušene gradnjom
hidroelektrane (Cicrny Väh).
U inozemstvu, primjerice u Austriji, korištenje vrba
za poboljšanje prehrambenih uvjeta u lovnim revirima,
posebno u planinskim i visokoplaninskim predjelima
siromašnim u prehrani, bilo je predmetom opširnog istraživanja,
a istovremeno se površine za brst i ogriz često
osnivaju u lovnoj praksi.
Za pogodne brstno-ogrizne vrste sa slatkim listovima
i korom koje divljač traži, autor navodi sljedeće vrste
autoktonih vrsta vrba i njihove križance:
Bijela vrba (Salix alba), drvo koje je moguće uzgajati
u tzv. glavatom obliku. Oblikovanje "glave" nisko
nad tlom pruža izvrsni zaklon i mjesto za gniježdenjc
divljih pataka.
Bademasta vrba (Salix amygdalinä) ima pretežno
grmast i granat izgled, a raste u visinu 2 do 4 m. Pogodna
je za stvaranje gustiša u nižim položajima i u oblastima
vlažnih šuma.
Košarasta vrba (Salix viminalis) raste kao snažni
grm s ravnim šibljastim granama koje su savitljive i koriste
se za izradu košara i drugog. Cesto se uzgaja u vrbicima
za dobijanje šiblja za pletenje, koji se djelomično
koriste za zaklon za fazane. Ako se vrbici koriste kao
brstno-ogrizne površine, pruće po pravilu nije za pletenje.
Taje vrba pogodna za teška tla nižih i srednjih položaja.
Gornja granica raširenosti je približno 700 m
nadmorske visine.
Siva vrba (Salix elaeagnos) ima rast niskog grma.
Raste pretežno u oblasti vapnenastih stijena srednjih i
viših položaja do 1200 m nadmorske visine, gdje daje
prednost šljunčanim prudovima u blizini gorskih potoka.
Tamo može pridonijeti poboljšanu prehrambenih
uvjeta u lovnim revirima.
Rana vrba (Salix daphnoides) raste kao veliki grm
ili nisko stablo s glatkim sivim deblom i relativno rijetkom
krošnjom. Za nju je tipično rano cvjetanje, u pravilu
cvjeta prva među vrbama, prije nego iva. Voli vapnenasta
i pjeskovito-ilovasta tla po obalama rijeka i
gorskih potoka.
Laponska vrba (Salix lapponum) raste kao niski grm
na suhim položajima do 1600 i čak 1900 m nadmorske
visine, u blizini visokoplaninskih potoka gdje ju je moguće
smatrati brstno-ogriznom drvenastom vrstom.
Brst i ogriz vrba značajan je divljači i s motrišta same
egzistencije nasada grmastih vrba. Takvi vrbici trebaju
redovitu rezidbu u intervalima od 3 do 5 godina. Divljač
ogriza vrbe nepravilno i može zamijeniti rezidbu šiblja i
uvjetovati povećanje intenziteta njihovog rasta.
573

U slučaju vrlo intenzivnog ogriza i prijeteće opasnosti
od uništavanja nasada vrba može se kombinirati
sadnja vrsta vrba koje divljač traži s vrstama koje imaju
gorku koru i lišće i divljač ih ne brsti i ne ogriza. Takve
su vrste, prema autoru primjerice:
Krhka ili krta vrba (Salix fragilis), stablo koje raste
na sličnim staništima kao bijela vrba.
Prašljika ili lovor-vrba (Salix pentandra) koja pretežno
raste kao snažni grm čak do 1300 m nadmorske
visine.
Rakita (Salix purpurea) je relativno raširena grmasta
vrba, često se nalazi na obalama vodotoka i šljunčanim
naplavinama od nizina do planinskih predjela gdje
tvori guste miješane šumice s johom. Može se vrlo dobro
vegetativno razmnožavati. Njeno lišće i mladi izbojci
su izrazito gorki i divljač ih ne brsti i ne ogriza.
Barska vrba (Salix cinerea) raste kao niski grmić ili
grm na sličnim staništima kao rakita.
Crna vrba (Salix myrsinifoliä) ima grmasti rast, zauzima
više položaje, čak do 2000 m nadmorske visine.
Puzava vrba (Salix repens) je niski grm s poleglim
deblom i uspravnnim grančicma. Zauzima vlažna mjesta
na nižim i srednjim položajima, većinom na siromašnim,
vlažnim do zabarenim tlima i divljač je ne
brsti i ne ogriza.
Osnivanje nasada
Prije sadnje vrbika moramo ustanoviti veličinu i karakter
novih nasada, prema koncepciji uzgoja divljači i
konkretnih uvjeta, posebno prehrambenih i mogućnosti
zaklona za sitnu divljač. U biti, može se raditi o
brsto-ogriznoj površini, površini za zaklon sitne divljači
ili o kombiniranom korištenju novoosnovanih vrbovih
nasada.
Važnaje njihova lokalizacija, pri čemu je pogodnije
osnivanje nekoliko manjih površina (2 do 4 ara) nego
jedne jednako velike površine. Optimalno rješenje je
sustav različito velikih međusobno spojenih površina
za brst i ogriz, te zaklon. Na nekima od njih mogu se
posaditi i druge vrste za zaklon i prehranu, čime se povećava
raznovrsnost cijelog sustava.
Kada imamo jasan cilj, opseg i lokalizaciju nasada,
izaberemo prema konkretnim stanišnim uvjetima vrstu
vrbe i količinu sadnog materijala. Pri osnivanju vrbovih
nasada koristimo 20 do 30 cm duge reznice
promjera 2 do 3 cm. Sade se u ranije načinjene rupice
čvrstom sadilicom. (Zabadanjem reznice izravno u tlo
povrijedila bi im se kora i pupovi). Razmak sadnje je
0,3 x 0,3 ili 0,6 x 0,6 m.
Vrbe s kojih ćemo uzimati reznice izaberemo još u
proljeće ili ljeto, kada je lakše nego u vrijeme vegetacijskog
mirovanja odrediti vrstu. Ako nismo sasvim
sigurni, raspitajmo se kod stručnjaka šumarske ili botaničke
struke (tekst je ponajprije namijenjen lovcima).
Možemo im odnijeti i izbojke. S podignutog nasada
možemo ubrzo uzimati nove reznice određenih vrsta
vrba za osnivanje novih vrbika. Druga mogućnost je
nabavka sadnog materijala u rasadnicima, osobito kultivara
bijele vrbe.
Izabrane površine poorati treba prije sadnje i podrljati
(potanjurati), te pognojiti. Takva priprema površina
preporuča se posebno za osnivanje vrbika na zatravljenim
površinama gdje bi bujno rastuća trava zagušila
mlade bijke. Ako osnivamo vrbike na svježim
šljunčanim naplavinama, priprema tla prije sadnje nije
potrebna.
Reznice posadimo rano u proljeće, zatim pratimo
kako su se primile i njihov početni rast, eventualno rast
zeljastih biljaka uz njih. U slučaju potrebe nasad njegujemo.
Uspješno osnovane nasade vrbe određene za dobijanje
zaklona za sitnu divljač u trećoj godini nakon
sadnje orežemo, čime postižemo povećani intenzitet
rasta i gušći nasad. Daljnje mjere uzgoja i zaštite poduzimamo
prema konkretnom stanju nasada i njihovom
lovnom korištenju.
Na kraju, iako su vrbe s lovnog gledišta, vrlo zanimljive
drvenaste vrste, njihovom smišljenom korišćenju
za lovačke ciljeve se do sada posvećivala mala pozornost.
Nezahtjevnost glede stanišnih uvjeta, jednostavna
sadnja, uzgoj i zaštita vrbovih nasada, mogućnost dobijanja
zaklona za sitnu divljač i poboljšanje prehrambenih
uvjeta lovnih revira za papkastu divljač, stvaraju
pretpostavke za njihovo daljnje svrsishodno širenje.
(Napomena: Botanički nazivi korišteni iz knjige:
Inž. Josip Herman: Šumarska dendrologija, Stanbiro,
Zagreb, 1971.).
Preveo i pripremio: Zoran Timarac, dipl. inž. šum.
574

NOVI MAGISTRI ZNANOSTI
JOSIP MALNAR
"Istraživanje stojbinskih uvjeta
za naseljavanje malog tetrijeba (Lyrurus
tetrix L.) na području Gorskog
kotara" - naziv je magistarskog
rada koji je na Šumarskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dan
iza blagdana sv. Huberta, u srijedu,
4. studenog 1998. uspješno obranio
Josip Mal nar, dipl. inž. šum. iz
Tršća, upravitelj Šumarije Gerovo,.
delničke Uprave šuma JP "Hrvatske
šume" p.o. Zagreb, postigavši akademski
stupanj magistra znanosti.
Magistarski rad, koji obuhvaća
ukupno 87 stranica teksta, s 23 tablična
prikaza i preglednim zemljovidom
istraživane potencijalne
stojbine malog tetrijeba, Mal nar
je izradio pod vodstvom dr. se.
Dominika Rag uža, izvanrednog profesora u miru. U
povjerenstvu na završnom ispitu i obrani magistarske
radnje, uz profesora R a g u ž a, bili su prof. dr. sc. Joso
Vukelić, dekan Šumarskog fakulteta kao predsjednik
i prof. dr. sc. Paula Durbešić s Prirodoslovnomatematičkog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Magistarski rad je podijeljen u šest osnovnih poglavlja,
u kojima je M a 1 n a r preko spoznaja o obitavanju
malog tetrijeba u prošlosti Hrvatske i sinekološkim
uvjetima za njegovo obitavanje te sretno odabranim i
izučenim primjerenim lokalitetom na području Gorskog
kotara, dokazao da je reintrodukcija ovog predstavnika
šumskih koka moguća i provediva.
Kao potencijalnu stojbinu za unašanje malog tetrijeba
ili ruževca pristupnik je odabrao visinske česti Velikog
i Malog Risnjaka, hrvatskog Snježnika, Guslicu i
Jelenje (1100-1450 mnm) na ukupnoj površini od 3400
ha. U odnosu na antropogene utjecaje (u raduje obrađeno
10 mogućih aktivnosti, koje bi mogle utjecati na stabilnost
vrste) sretna je okolnost daje veći dio istraženog
područja (najnovijim proširenjem) obuhvaćen Nacionalnim
parkom Risnjak, što bitno povećava stupanj
sigurnosti, odnosno postotak vjerojatnosti da će reintrodukcija
ruževca uspjeti.
U poglavlju Rezultati istraživanja i rasprava,
Ma Ina r je utvrdio da razlike između planinske vegetacije
Alpa, gdje obitava soj tetrijeba ruževca koji bi poslužio
za reintrodukciju, i vegetacije Dinarida nisu značajne,
što drugim riječima znači da bi prehrambeni potencijal
istraživanog područja bio zadovoljavajući. Slično
je stanje i s entomofaunom, posebice
one iz skupine Collembola,
kao animalnom komponentom ishrane.
Iako na istraženom području
vlada umjereno hladna klima s prosječnim
padalinama od 3500 mm
(Lividraga 3770), visokom relativnom
zračnom vlagom, čestim proljetnim
i kasno jesenskim mrazevima,
te visokim i dugotrajnim snježnim
pokrivačem, podatak da najmanje
oborina padne u kolovozu
(166 mm) Mal nar smatra povoljnom
okolnošću, budući da upravo
tada koka vodi još nedorasle piliće.
Uz tri najveća europska predatora
- vuka, reintroduciranog risa i
smeđeg medvjeda, koji obitavaju u
Gorskom kotaru, M a 1 n a r navodi 10 vrsta dlakavih i 7
vrsta pernatih predatora koji bi mogli ugroziti početnu
mini populaciju malog tetrijeba. Da bi utvrdio prisutnost
kuna (bjelice i zlatice) i lisice, koje predstavljaju
najveću opasnost svim šumskim kokama (nedvojbeno
dokazano u nas na primjeru tetrijeba gluhana), pristupnik
je postavio 10 lovki na raznim nadmorskim visinama
tijekom ljeta i zime, prateći tako njihovo prisuće od
1100 do 1450 m nadmorske visine. Na nadmorskoj
visini od 1450 m nije ulovljen niti jedan predator!
Zaključak magistarske radnje prema kojem postoje
uvjeti za naseljavanje tetrijeba ruževca na istraženom
području Gorskog kotara, Mal nar temelji na ovim
spoznajama:
- meteorološki podaci istraživanog i komparativnog
staništa na kojima ruževac obitava bitno se ne razlikuju,
- što se biljne hrane tiče Hrvatska (Gorski kotar) ima
stanovite prednosti spram onima u Italiji (Trentino) i/ili
Sloveniji (Alpe). Slično je i sa utvrđenim bogatstvom
faune člankonožaca, što bi sve zajedno s antropogenim
čimbenicima moglo činiti stanište prikladnog boniteta
za naseljavanje, opstanak i uzgoj malog tetrijeba.
Ocijenivši magistarski rad pristupnika Josipa Mal -
nara dipl. inž. šum. originalnim djelom, koje predstavlja
vrijedan doprinos šumarskoj znanosti i praksi,
članovi povjerenstva u svom pismenom izvješću istakli
su da rezultati istraživanja daju spoznaju da šumarstvo,
uz raniju reintrodukciju risa i europskog dabra, reintroducira
još jednu životinjsku vrstu u šume Hrvatske.
575

Zanimljivi su bili odgovori ispitanika na upite članova
povjerenstva u svezi s kompatibilnošću malog i
velikog tetrijeba kada im se prostori preklapaju, odnosno
koji su pravi razlozi za sve to učestaliji muk na nekad
brojnim pjevalištima tetrijeba gluhana u Gorskom
kotaru.
Josip M a 1 n a r rođen je 21. siječnja 1956. od oca Josipa
i majke Marije r. Hudolin u Selu kod Tršća. Oženjen
je i otac dviju kćeri. Srednju šumarsku školu završio je u
Delnicama, a studij šumarstva na Šumarskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, diplomiravši 1. ožujka 1983. Pripravnički
staž odradio je u Šumariji Gerovo, u kojoj nakon
niza dužnosti u šumarstvu čabarskog kraja od 1. sije-
čnja 1992. obnaša dužnost upravitelja. Uz članstvo u Hrvatskom
šumarskom društvu i skupštini Hrvatskog lovačkog
saveza, ovlašteni je dužnosnik za obavljanje poslova
stručne službe za provedbu lovnogospodarske osnove
za lovište "Snježnik" koncesionara tvrtke "Finvest
Corporation" d.d. Čabar. Izradio je sam ili u koautorstvu
više lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači,
a u knjizi akademika Dušana K1 e p c a "Iz šumarske
povijesti Gorskoga kotara u sadašnjost" (Zagreb
1997.) poglavlje Životinjski svijet Gorskog kotara. Povremeno
se javlja u lovačkim glasilima.
Alojzije Frković
PORTRETI
U Šumarskom listu br. 7-8., 1997., str. 391-404 objavljen
je pregledni članak "Fran Žaver Kesterčanek,
velikan hrvatskog šumarstva" autora M. Skoka.
U zaključku članka spomenuto je između ostalog, da se
nije mogao dobiti odgovor na pitanje
da li se F. Ž. Kesterčanek aktivno bavio
lovom.
U međuvremenu dobili smo pismo
gde Marije Stjepanović, kćerke
F. Ž. Kcsterčaneka', kojim se zahvalila
na korektnom i iscrpnom prikazu
rada njezina oca. Kako pismo
sadrži podatke koji upotpunjuju saznanja
o F. Ž. Kesterčaneku, donosimo
ga u nešto skraćenoj verziji.
Povodom našeg telefonskog razgovora
u studenom 1997., kada sam
Vam priopćila da sam od nećakinje
Jasne Lasić - kćeri mojega pok.
brata Frana, primila separat Vašeg
prikaza "o radu i djelovanju mojega
oca u hrvatskome šumarstvu ", odlučila
sam Vam uputiti pismo, te upotpuniti
Vaša saznanja o mojem ocu.
Radosna sam i želim Vam ponovo
zahvaliti u moje osobno i u ime
moje obitelji na trudu, korektnom i
iscrpnom izlaganju, zaista velikog i
plodnog rada mojega oca u hrvatskoj šumarskoj praksi
i znanosti.
. Marija Stj epano vi ć, mr. Ph., (rođena 1902.) najmlađa je i jedina
živa od sedmero djece F. Z. Kcsterčaneka. Živi u
Dubrovniku. Ostala djeca u Kesterčanekovoj obitelji bili su: Mila,
učiteljica (1884-1967), Sidonija, bankovna činovnica (1886-1977),
Vladimir, profesor (1887-1961), Frano, odvjetnik (1890-1978),
Štefanija, profesor i ekonomist (1892-1986) i Olga, farmaceut
(1895-1984), supruga kipara Ivana Mcštrovića.
576
PRILOG ŽIVOTOPISU FRANA ZAVERA KESTERCANEKA
Prošlo je već dosta vremena, od kada sam razmišljala,
kako bi bilo dobro, da se netko od mladih šumarskih
stručnjaka zainteresira i ponovo vrednuje djelo mojega
oca, za mojeg života, sada u našoj slobodnoj Hrvatskoj.
&£--#&— G. ~n* rirtrti truje -rrt~a -*& s>-»^c4
e/i.

avno, imam saznanja i dobro se sjećam ponašanja mojega
oca, njegovih afiniteta, moralnih, političkih i socijalnih
nazora.
Točno je daje moj otac promicao razvoj lovstva u
Hrvaš tko/, uredujući i "Lovačko-ribarski viestnik",
sjećam se daje pričao, kako je sudjelovao u velikim lovovima
oko Varaždina, Križevaca i Kalnika, na imanju
grofa Bombellesa i dr.
Moj otac bio je zaista aktivan lovac u mlađim godinama,
imao je cijeli lovački pribor, lovačku pušku i dr.
U prilogu Vam dostavljam dio pisma priloženog oporuci,
u kojem ističe da sinu Vladimiru
ostavlja lovačku pušku i cijela lovački
"nared". Ovo pismo bilo je
naslovljeno na mojeg brata pok.
Frana, kao izvršitelja oporuke.
Moj otac bio je izuzetno karakteran
čovjek, jake osobnosti, što nije
bilo lako u vremenu mađarskih
presizanja prema Hrvatskoj, nijekanja
hrvatskog nacionalnog bića,
ukratko mađarizacije. Jasno je, da
je zbog svojeg nepokolebivog, ispravnog
nacionalnog opredjeljenja
(promicao je hrvatski jezik u napisima
i hrvatsku kulturu unutar šumarske
struke), čvrstih moralnih
uvjerenja, kao ogorčeni protivnik /ž
mađarona, imao vrlo velikih poteškoća,
tako nije napredovao u službi
i dobio viši plaćevni razred. Dobro
se sjećam daje otac posebno prezirao
mađarone (osobe koje su i svoja
prezimena mijenjale i podilazile
režimu zloglasnog bana Khuena
Hedervarva). Dakle, otac nije
mogao dobiti odgovarajući rang na
fakultetu, bivao je ignoriran, ali se
nije dao slomiti, iako je samo s jednom
plaćom hranio deset osoba u
obitelji (uključujući ženu, sedmom
djece, kućnu pomoćnicu i sebe).
U obitelji sam često slušala očeve
kritike spram mađarskog ponižavanja
Hrvatske, zatim žestoke
prigovore na prilagođavanje pojedinih
njegovih suvremenika odnarođavanju.
Slušala sam i o njegovom
dobrom slaganju s profesorima
Petračićem i Levakovićem.
Otac je odlazio na oporavak i liječenje
u razna kupališna mjesta (toplice)
pa je pričao o njihovim ljepotama.
Kako vjerojatno već znate, vodio
je mnoge ekskurzije svojih đaka
na posebno vrijedne šumske lokalitete, pa vam u prilogu
šaljem i jednu presliku naloga za ekskurziju, s
originalnim pečatom Rektorata kr. sveučilišta Franje
Josipa I u Zagrebu iz 1902.
Kako već izložih, moj otac je bio vrlo moralan čovjek,
skroman i radišan, a o tome govori i u izvornom
naznačenom pismu izvršitelju oporuke mojem pok. bratu
Franu, stoje također prilog ovog mog pisma, u preslici.
Bio je vrlo duhovit, u društvima veliki kozer.
Želio je da mu djeca budu obrazovana, pa je nastojao
da i muška i ženska djeca završe tadašnju srednju
?^^5A»

školu (do 1910. postojao je licej za žensku mladež, a
gimnazija za mušku mladež), što je bila rijetkost u ono
doba. Smatrao je da prosvjećena osoba, školovana i
pismena neće biti "odvisna " od drugih i da na taj način
može izgraditi istinski karakter i biti "svoj", kao što
kaže lijepo naš Senoa u jednoj svojoj pjesmi.
Na kraju ovoga priloga i nekoliko riječi koje je o F.
Ž. Kesterčaneku kao čovjeku napisao prof. dr. A. Ugrenović,
kome je Kestcrčanek bio profesor na Šumarskoj
akademiji.
- Kada mi danas (tj. 1926, op. M. S.) posmatramo
Kesterčanekov lik iz perspektive od pola stoljeća onda
nam se on ukazuje kao potpun čovjek, zato što su u njemu
bili ujedinjeni i sliveni svi kvaliteti valjanog čovjeka,
vrsnog nastavnika, plodnog literarnog radnika, iskrenog
druga i poštenog čovjeka.
- Kao čovjek, Kesterčanek je bio potpuno svoj. To
znači, on je bio posve izgrađenog individualiteta, posve
određene ideologije i kamenih načela. Volja mu je bila
jača od čelika. Zato je on tako odlučno i uporno branio
svoja načela i protiv onih koji su bili jači vlašću. Moral
mu je bio tvrdi od kamena. Zato se on u svojoj nesebičnoj
ljubavi borio za ideale šumarstva ne pitajući dali će
stradavati osobno.
- Sve te svoje odlične sposobnosti, nagomilane u fizički
slabom tijelu dao je on zapravo nama - šumarstvu
i šumarima. Dao je jednako šumarskoj nauci, literaturi,
udruženjima (šumarskom i lovačkom), staležu i
domovini.
- Sto god piše, piše snagom velike uvjerljivosti. Pretrpan
radom nije mogao previše ulaziti u detalje. Ali što
je pisao sve je bilo dobro provareno i prekaljeno kritikom
njegova oštra uma. Ništa od njega nije gola recepcija
tuđih ideja.
- Kesterčanek koji je upravo lomio sebe radeći za
interese šumarstva, koji se - kao i svaka jaka individua -
borio s mnogo prepreka i neprijatelja, nije se dospio
baviti naučno-istraživačkim radom u današnjem smislu
riječi. Morao je u isto vrijeme biti nastavnik i funkcioner
dvaju udruženja, urednik dvaju listova, borac za
ugled staleža i literarni radnik. Upravo je čudo odakle
je crpio toliku energiju....(Pola stoljeća šumarstva,
Zagreb 1926, str. 130-134).
Mladen Skoko, dipl. inž. šum.
IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA
EKSKURZIJA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA, OGRANAK
ZAGREB NA PODRUČJE SJEVERNOG VELEBITA
Članovi HŠD, Ogranak Zagreb, krenuli su 18. rujna
ove godine autobusom u 8 h iz Zagreba na područje
Sjevernog Velebita, i u Krasno stigli u 12 h , gdje su u
šumariji boravili 3 dana. Svaki dan su prema programu
obilazili pojedine predjele i sastojine uz stručno vodstvo.
Ovdje vrijedi napomenuti daje Šumarija Krasno prema
Ivančeviću (1997) utemeljena
1765. godine i danas zauzima površinu
od 35.000 ha.
Odmah nakon odmora sudionici
ekskurzije posjetili su u Krasnarskoj
dulibi, odjel 16, lijepu sjemensku
sastojinu jele. Ova sastojina ima
drvnu zalihu 440 mVha, a od toga
jeli pripada 301 m 3 /ha.
Nakon toga slijedi put do predjela
"Oltari", gdje se pruža prekrasan
vidik na otok Krk, mjesto Basku
te mali otok Zec. Poslije "Oltara" svi
sudionici ekskurzije dolaze u svetište
Majke Božje od Krasna, gdje
župnik vlč. Nikola Komušanac
daje podatke o samom svetištu, njegovom
nastanku, kao i zaslugama
578
šumara za današnju opstojnost ovoga poznatog svetišta.
Priređeno je i primanje u objektu koji je još u izgradnji
za buduće hodočasnike.
U mjestu Krasno posjetili smo Osnovnu školu, koja
nosi ime akademika prof.dr Milana A n i ć a. Tu se nalazi
i njegova bista.
Slika I. Sudionici ekskurzije ispred osnovne škole akademika prof. dr. sc. Milana An ića
u Krasnom.
(Koto: Mladen Stojković)

Drugi dan boravka započeo je posjetom Velebitskom
botaničkom vrtu koji se nalazi na 1480 m, a u njega
se ulazi s ceste odmah nakon odvojka za planinarski
dom Zavižan. Osnivanje vrta pripada prof. Kušanu, a
prošle je godine navršio 30. obljetnicu osnutka (1967-
1997). Za osnivanje toga bilo je važno otkriće mnogobrojnog
bilja koje raste na Velebitu, pa se tako i danas u
vrt mogu unositi samo biljke koje rastu na tome području.
Sudionici te ekskurzije bili su zahvaćeni vrlo
jakim i hladnim vjetrom (srednja godišnja temperatura
iznosi 3,5 °C).
Nakon posjete botaničkom vrtu sudionici ekskurzije,
pod vodstvom prof, dr Željka Poljaka, prolaze
jednim dijelom Premužićevom stazom, koja je dugačka
50 km i danas nosi ime osnivača. Tu se mogla
uočiti i pretplaninska bukva sa smrekom.
Nakon "Premužićeve staze" sudionici dolaze u Zavižan,
gdje je priređen odmor i ručak, a potom upoznavanje
s radom meteorološke postaje.
Poslijepodnevni program sastojao se od posjete Štirovači.
U odjelu 11 nalazi se smreka, bukva i jela, od
togaje smreke 10%, a drvna masa iznosi 542 mV ha. Na
pokusnoj plohi drvna masa iznosi 720 mV ha, prirast
7,5 m\ Ovdje je kvalitetna jela većih dimenzija.
Najednom drugom lokalitetu čujemo zaboravljenu
riječ "femlšlag". Tu nalazimo i primjer ovoga zahvata u
sastojini. Ipak, glede ove rijetkosti dozvoljavamo nekoliko
riječi više o tome. Taj oblik gospodarenja - uzgojnih
zahvata - pogodan je, a čini neku sredinu
između prebornog i jednodobnog načina. Jedno od
glavnih načela je: sastojina nije proizvod nego sredsvo
za dobivanje što većih prihoda. Pomlađivanje u prebornoj
šumi nema početka ni kraja; u skupinastom gospodarenju
obnova započinje slobodnim stvaranjem središta
pomladnih skupina (prirodno, umjetno ili kombinirana
obnova). Za ovaj uzgojni zahvat potrebna je
sloboda duha, stručna smionost, stvaralačka sposobnost
i intelektualna stručnost u prvome redu, oslobađanje
od formalizma i shematizma. Ovdje se može očekivati
da će tako i biti.
Treći dan ekskurzije (20. rujna 1998.) odlazimo u
predio "Rakita" kraj Oltara. Slijedi upoznavanje s ranijim
pošumljavanjem crnog bora koje je izvršeno uz
riperanje tla na 40-60 cm (mehanička obrada tla) te
sadnju crnog bora 2 + 0 u kontejnerima veličine 18 cm.
U blizini se nalazi mlada kultura crnoga bora podignuta
sjetvom sjemena. Uočen je velik broj individua.
Slijedi put u Senjsku Dragu. Od "Oltara" cestom -
serpentinama put vodi do Sv. J urj a, potom u Dragu.
U prošlosti ovdje nije bilo šume, pa su bujice s kamenjem
odlazile u grad Senj. Prva pošumljavanja započela
su 1847. godine s više vrsta, no uspješno je pošumljen
samo crni bor. Danas Senjska Draga ima zaštitni
karakter, površine 1500 ha, uže područje, i 3135 ha šire
područje. Pregledane su još neke sastojine na širem području,
pa se tako došlo i do autoktonoga (R o n č e v i ć)
crnog bora.
Na kraju našeg posjeta Sjevernom Velebitu, voditelj
stručnog dijela ekskurzije dr. Vice Ivančević upoznao
je sudionike sa spomenikom i grobom Kajeta
K. n e ž i ć a (1786-1848) na cesti (Jo z c f i n a) u blizini
lugarske kuće. Knežić je bio vojnik , projektant cesta i
drugih objekata.
Nakon toga sudionici kreću prema Zagrebu.
I ovom prilikom HŠD, Ogranak Zagreb, još se jednom
zahvaljuje direktoru Hrvatskih šuma inž. Ivanu
Tarnaju, Upravi šuma Senj, Šumarskom društvu,
Ogranak Senj, Šumariji Krasno i svim kolegama iz
Uprave Senj, koji su sudjelovali, vodili te omogućili
uspjeh ove izuzetno vrijedne i lijepe ekskurzije.
Mladen Stojković
Slika I. Sjemenska sastojina jele Krasnarskaduliba, odjel 16.
(Foto: Mladen Stojković)
579

IN MEMORIAM
MIRKO KOLESAR, dipl. inž. šum. (1938 - 1998)
Ova za Surname" očito kobna godina,
tek je ušla u posljednju trećinu
a već nam odnosi 14. po redu radno
aktivnog kolegu i prijatelja. Oni koji
su se malo duže zadržali na godišnjem
odmoru, još polovicom
srpnja su ga viđali ili radili s njim, a
sada 10. rujna, nepuna dva mjeseca
kasnije ispratili smo ga na vječni
počinak. Doslovce iz "vrućeg" posla,
koji ne priznaje privatni život i
ne poštuje radno vrijeme, a zbog
kojeg za sebe nikada nije imao dovoljno
vremena, otišao je na prinudni
vječni odmor na žalost našu,
njegove djece Silve i Hrvoja te ostale
rodbine.
U širokom krugu prijatelja i
poslovnih partnera među šumarima,
lovcima, drvoprerađivačima i
svima koji su ga poznavali diljem
Hrvatske ali i u drugim zemljama,
posebice u Italiji, Austriji i Sloveniji,
tužno je odjeknula vijest o njegovom
zaista preranom odlasku.
Mirko Kolesar, diplomirani
inženjer šumarstva rođenje 25. kolovoza
1938. godine u Jakšiću kraj
Požege. Nakon osnovne škole, maturira
na realnoj gimanziji u Požegi,
te upisuje studij i diplomira na
Šumarskom odsjeku Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Po
završetku studija zapošljava se u
"Jugoinspektu" u Zagrebu, u poslovnici
za drvne proizvode, na poslovima
preuzimanja drvnih proizvoda,
uglavnom za izvoz. Tu "peče
zanat" sa željom da mu to jednoga
dana bude podloga za ulazak u sam
vrh onog dijela struke kojem se želio
posvetiti. Taj se cilj počeo ostvarivati
dolaskom u Exportdrvo u
Šumski sektor gotovo davne 1969.
godine. U njemu je on radio i ostao
do svoje smrti svih 29 godina. Najprije
je to bilo u tehničkoj službi, a
potom u komercijalnoj, na svim poslovima
do šefa odjela u zadnjih deset
godina.
U mlađim smo ga danima
najčešće sretali u ličkim šumama i
utovarnim lukama za drvo Jablancu,
Senju i dr., a kasnije diljem Hrvatske.
Koliko je samo puta pored
kvalitetnije robe talijanima "utrapio"
i malo prozuhlu bukvu snijegom
zaustavljenu pirmjerice na
"Jelovim tavanima", malo "štokirani"
javor negdje u Gorskom kotaru,
višta u staroj Jugoslaviji, a kasnije
će i inž. Tihoraj, kao šumarski stručnjak,
promijeniti više radnih mjesta
i sredina.
Poslije diplome na Poljoprivredno-šumarskom
fakultetu Univerziteta
u Beogradu, inž. Lovrić svoj
radni vijek počinje u Skoplju, a zamalo
mušičavi hrast iz Slavonije ili
pak malo kružljivu topolu. A koliko
je tek puta posredovao da Exportdrvo
uplati "malo avansa" da plaća
u šumariji može na vrijeme biti isplaćena.
Pričekati kupca u kasno
nedjeljno poslijepodne, a zatim s
njime rano sljedećeg dana "samo
skoknuti" do Blaža u Osijek, do Bože
u Požegu, zatim kod brata u Jakšić
i kao usput pogledati još robu u
Migalovcima, sutra u firmu, a poslije
podne nešto napraviti u vinogradu
u Zelini, subotom u lov (ili na
radnu lovačku obvezu) i tako neprekidno,
jednako dinamično do
posljednjeg dana. Uvijek spreman
pomoći, učiti, ali i prenijeti svoje
znanje na druge, posebno mlade
ljude šumare i lovce, čovjek, koji se
nije znao ozbljno ljutiti, čovjek "širok"
kao njegova Slavonija, zlatnog
i velikog srca barem kao njegova
zlatna Požeška dolina, čovjek kojega
su "svi štovali i poštovali" kao i
njegovog did' Đurkana.
Njegova djeca, o kojoj je zbog
prerane smrti životne družice morao
sam brinuti, iako danas već odrasli,
ostali su iznenada bez očeve
svekolike potpore, firma i struka
bez zrelog i uspješnog stručnjaka a
svi mi bez dobrog i dragog nam prijatelja.
Laka mu hrvatska gruda
i vječna mu slava
H. Jakovac
U 84. godini života u Novoj
Gradiški je 18. rujna preminuo
Tihoraj Lovrić, dipl. inž. šumarstva.
Kolega Lovrić rođen je 18.
studenog 1914. u Punatu na otoku
Krku. Zbog prirode očeva posla,
koji je po zanimanju bio željezničar,
obitelj je često mijenjala bora-
580
TIHORAJ LOVRIĆ, dipl. inž. šum. (1914 -
1998)
tim službuje u Bitoli, Nišu i Cetinju.
U navedenim mjestima bavi se uređivanjem
bujica, a u Banskoj upravi
u Cetinju vodio je radove na uređenju
bujičnog područja "Sutorina"
kod Herceg-Novog. Na ovom mjestu
prestaje raditi zbog odlaska na
vojnu dužnost uoči Drugoga svjet-

skog rata. Na službi u Nezavisnoj
državi Hrvatskoj dodijeljeno mu je
mjesto u Ravnateljstvu šuma Gospić,
gdje radi u Građevinskom odjelu.
Treba istaknuti daje sudjelovao
na trasiranju cesta Marija Snižna-
Krivi put i Sveti Juraj-Krasno.
Nakon službovanja u pojedinim
mjestima Hrvatske (Sušak, Crikvenica,
Pazin i Zagreb), dospijeva i u
Novu Gradišku, gdje obavlja različite
poslove. Godine 1966. zapošljava
se u ondašnjem Šumskom
gospodarstvu Slavonska Požega,
radeći do 1970. na mjestu upravitelja
šumarije Kamenska, a zatim tri
godine kao referent u Odjelu za
uređivanje šuma. Od 1973. godine
obavlja dužnost upravitelja šumarije
Čaglin, a do umirovljenja 1978.
bio je šef požeške taksacije.
Iako je za vrijeme službovanja
kolega Lovrić radio na različitim
šumarskim poslovima, posjedovao
je znakovit smisao za ekonomiku i
organizaciju rada u šumarstvu, a
gotovo je nepoznat podatak daje izvanredno
studirao na Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu. Iako u Šum-
skom gospodarstvu Požega nije
izravno radio na poslovima šumskog
graditeljstva, koristio je ranija
iskustva i nesebično ih prenosio na
mlađe kolege pri gradnji šumskih
cesta i vlaka. Bio je čovjek svestranog
obrazovanja, stalno je pratio
inozemnu stručnu literaturu iz područja
šumarstva, a dobro se služio
njemačkim i engleskim jezikom.
Posljednji ispraćaj kolege Tihoraja
Lovrića bio je 24. rujna u krematoriju
na Mirogoju, a sveta misa
zadušnica služena je u crkvi sv. Jeronima
u Maksimiru. Ovom prilikom
upućujemo sućut supruzi Milici,
kćeri Mirti te ostaloj tugujućoj
rodbini.
Neka mu je vječna slava i hvala!
I. Tomić
JOSIP SIKORA, dipl. inž. šum. i HRVOJE SIKORA, aps. šum.
Užasnuti tragedijom, nijemi, primili
smo i odaslali vijest o tragediji,
ne vjerujući daje sve to što se dogodilo
13. listopada ove, za šumarsku
znanost i struku najpogubnije godine,
istina. Zar je moguće da u životu
postoji takva okrutnost i surovost, u
kojoj netko, neuračunjljivom i suludom
vožnjom istrgne dva života iz
jedne skladne, čestite i divne obitelji,
zavije ju u bol, u crno, u prazninu.
U prometnom udesu, živote su
toga nesretnog dana izgubili Josip i
Hrvoje Si kora, otac i sin, čiji su
životi bili neraskidivo vezani za šumu
i šumarstvo Hrvatske. Diplomirani
inženjer Josip Sikora bio je zaposlenik
Direkcije "Hrvatskih šuma"
p.o. Zagreb, vrhunski šumarski
stručnjak, poznat i priznat u Hrvatskoj,
ali i u međunarodnoj stručnoj
javnosti, a i njegov sin Hrvoje koji
je vrlo skoro trebao diplomirati na
Šumarskom fakultetu u Zagrebu te
nastaviti očevim stopama.
Što u ovome trenutku reći, kako
naći riječi utjehe, na što misliti? Naviru
sjećanja iz života, nižu se uspomene,
slike s mnogih stručnih skupova
i rasprava te trenutaka sa zajedničkih
druženja. Prekopao sam
svoju osobnu arhivu i nađoh uvjerenje
o položenom stručnom ispitu,
kojeg smo Josip i ja zajedno, pred
više od 30 godina polagali od 11. do
13. studenog 1967. godine, pred komisijom
tadašnjeg Republičkog sekretarijata
za privredu u Zagrebu.
Radna mjesta odvela su nas tada
svakog na svoju stranu. Josip je tada
svoja stručna iskustva stjecao
davajući se svim svojim bićem na
podizanje plantaža i kultura euroameričkih
topola i vrba u Šumskom
gospodarstvu Osijek, gdje su šumske
površine u njegovo vrijeme povećane
za više od 6.000 ha.
Prirodno je da su takva postignuća
i uspjesi bili zapaženi i popraćeni
priznanjima domaće i
581

međunarodne stručne javnosti. Na
mjestu upravitelja Šumarije Osijek,
dobro znam da ga po stručnosti i
plemenitosti pamte kolege, pamte
ga Osječke podravske i nizinske
šume, znam da njegov duh i danas
lebdi Erdutsko-podunavskim šumama.
Isto tako znam da nema ni
jednog studenta šumarstva u Hrvatskoj
koji kroz proteklih 30 godina
ne pamti njegov zanos i vrhunske
stručne misli izrečene o problematici
uzgajanja i zaštiti euroameričkih
topola, tamo negdje u Španjolskoj
adi ili rasadniku "Karašica".
Svoj stručni uspon nastavio je u
ROŠ "Slavonska šuma" Vinkovci,
na radnom mjestu višeg stručnog
suradnika za uzgoj i zaštitu šuma;
bilo je to vrijeme izražene dinamike
razvoja i priznatog statusa šumarske
struke. Isuviše smo mala zemlja,
da se ne bi međusobno svi dobro
poznavali i prepoznavali; tko je što i
koliko u svom radnom vijeku činio i
učinio u našoj struci. Tome moramo
zahvaliti i struci koja je još uvijek
čvrsto povezana, zahvaljujući tradiciji
naših časnih prethodnika.
dagoga prepoznavao vrline i znanja;
vjerovao u njih, često mi o tome
pričao, bile su toliko snažne preokupacije
koje su ga čitav život vezale,
plijenile i zarobljavale najveći
dio njegove energije i ljubavi, a
rezultati su se potvrdili u šumi, pred
ljudima, kolegama i prijateljima.
Osnivanjem JP "Hrvatske šume"
slijedi još jedno priznanje njegovoj
stručnosti; ponuđeno mu je mjesto
stručnog suradnika za uzgajanje
šuma u Direkciji, od tada smo radili
zajedno. Tih"naših" sedam zajed-
Josipova, sklonost prirodi, osjećaj
za šumu, njeno uzgajanje, odgovornost
i brižnost za odgoj i
obrazovanje mladih ljudi u struci, u
kojima je vještinom iskusnog peničkih
godina rada u Direkciji
"Hrvatskih šuma" pamtit će i poštovati
svi njegovi i moji kolege po
izrazito visokoj stručnoj razini, ali
isto toliko i po čvrstoći stručnih stavova,
bezgraničnom poštenju i savjesnosti
za koje je on zaslužan. Toliko
je prepoznatljivo svojim životom
svjedočio znanu misao Antuna
Branka Š i mi ć a;
"Važno je upoznati ljudsko i
kršćansko dostojanstvo i ne hodati
malen pod zvjezdama."
To je toliko uvjerljivo svjedočio,
da će njegovo ime, ogromni stručni
doprinos šumarstvu Hrvatske i njegov
lik ostati trajno u sjećanju kao i
dužno štovanje prema njemu i njegovu
djelu.
I njegov je Hrvoje kroz nekoliko
mjeseci trebao kao mladi šumarski
inženjer nastaviti njegovim stopama,
a poznavajući Josipa, sigurni
smo da je hrvatsko šumarstvo i u
Hrvoju izgubilo časnog sljedbenika.
Pamtimo Josipa kao angažiranog
znalca koji je s isto toliko domoljublja
i stručnog žara raspravljao
o dravskim šumama Varaždina,
ranjenim hrasticima Posavine, kao i
o prelijepoj Štirovači na vilovitom
Velebitu.
Poštovao je javnu riječ, riječ
struke i morala, znajući da ona mora
biti pobuna i poziv u borbu, sve
dok ima zla i nepravde u svijetu. To
svakako nije ni jednostavno ni lako,
ali je iznad svega časno. Shvatili
smo, živeći s njim, da ljepotu života
treba cijeniti samo po slobodi, neovisno
o tome koliko takav život može
biti i težak.
Takvog smo ga znali, poštivali i
vfaljeli. dijeleći u zajedništvu zadnjih
sedam godina sve brige, trud i
ljepotu življenja.
U ime kolega i prijatelja iz
"Hrvatskih šuma" oprostit ću se s
njim i njegovim Hrvojem stihovima
slavonca, Vladimira Kovačića;
"Ostaviti stazice šljivika
raspletene kose od vrbika
i otići daleko zanesen
na grebene širokih vidika
do gejzira stihova i slika
i ubrati ondje svoju jesen "
Neka njihove duše Svevišnji ponese
u vječnost, a sjećanja na njih
neka trajno žive u treperenju lišća
slavonskih šuma!
Hvala Vam i vječna slava!
Tomislav Starčević
582

Prof. dr. sc. IVO DEKANIC (14. 10. 1919 - 25. 10. 1998.)
Dana 25. listopada 1998. godine
zauvijek nas je napustio naš istaknuti
sveučilišni profesor, počasni
član Akademije šumarskih znanosti
u Zagrebu, šumarski stručnjak,
znanstvenik, istraživač hrvatskih
šuma, pedagog, zaljubljenik u
šume, a posebice u slavonski hrast,
veliki Hrvat, Šokac, čovjek i šumar,
bivši dekan Šumarskog fakulteta i
dugogodišnji predstojnik Zavoda
za uzgajanje šuma, dragi naš nezaboravni
kolega i prijatelj Ivo
D e k a n i ć, redoviti profesor na
Šumarskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu.
Njegov životni put, dug 79 godina,
je put svojstven svim uspješnim
Hrvatima koji u sebi nose sve ono
dobro što krasi hrvatskog čovjeka, a
stoje generacijski nasljedio od predaka,
ponosnih i marljivih rokovčana,
poljodjelnika, kojem je hrvatska
nacija, katolički odgoj, rad, red
i poštenje dalo čvrsto uporište i
jamstvo za opstanak i razvoj u svim
životnim situacijama kroz koje je
prolazio.
Napustio nas je čovjek koji je na
našu veliku žalost tiho i nenametljivo
iz aleje velikana živućih šumara,
znanstvenika i pedagoga, prešao u
povijest šumarske znanosti i obrazovanja,
bogatu i dugu povijest, koju
već preko 200 godina pišu najbolji
medu najboljim sinovima naše
Hrvatske i njezinih šuma.
Među njima, temeljnu ulogu
imali su i njegovi vinkovčani od kojih
spominjemo uvaženog šumara
ing. Antu Tomića koji već 1843.
godine piše prvu stručnu raspravu
na hrvatskome jeziku, zatim je tu
poznati i priznati šumarski znanstvenik
i književnik Josip Kozara
c, njegov rokovčanin prof. dr.
Antun Levaković, poznati i priznati
profesor Šumarskog fakulteta
i mnogi drugi.
Prof. D e k a n i ć je treći u nizu
predstojnika Zavoda za uzgajanje
šuma, njezin prvi osnivač prof,
dr. Andrija P e t r a č i ć, drugi njegov
učitelj i predhodnik akademik
Milan A n i ć od kojeg 1968. godine
preuzima Zavod i uspješno ga vodi
do odlaska u mirovinu 1985. godine.
Prof Dekanić pridružio se mnogim
šumarskim velikanima koji su
kao i on u šumarstvo Hrvatske ugradili
svoj dugogodišnji i plodni rad,
ljubav i život, te ga vinuli na vodeće
mjesto medu šumarstvima Europe i
svijeta.
Rodio se u listopadu 1919. g.
upravo one godine i mjeseca kada je
osnovan i s radom započeo Gospodarsko-šumarski
fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, kojega je i on završio
1943. godine.
Napustio nas je u godini kada se
upravo spremamo kako bismo s ponosom
obilježili 100-godišnjicu
Sveučilišne šumarske nastave u Hrvatskoj,
jubilej našeg i njegovog
Šumarskog fakulteta, kao četvrtoga
fakulteta po starosti na našem Sveučilištu,
jubilej i proslavu struke u
kojoj je i on imao i ima značajno
mjesto.
Sve stoje radio i stvarao odisalo
je ljubavlju za šumu i hrvatsku domovinu.
U svemu je bio među najboljima,
šumar, lovac, znanstvenik,
domoljub. Bio je dobar kada je kao
mladi hrvatski zrakoplovac 1943.
godine letio hrvtaskim nebom, i isto
tako kad je s ostalim kolegama šumarima
svladavao kilometre i proživljavao
strahote križnoga puta.
Ivo Dekanić rodio se 14. listopada
1919. godine u Rokovcima, gdje
je završio osnovnu školu. Realnu
gimnaziju završio je u Vinkovcima,
a na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu diplomirao
je 1943. na Šumarskom odsjeku.
Službu je započeo 1. studenog
1945. g. u Vinkovcima i Brodu,
zatim postaje upravitelj šumarija u
Oriovcu, Daruvaru i Pakracu, potom
radi u Novoj Gradski, Ministarstvu
šumarstva NRH, Glavne
uprave za šumarstvo NRH, Šumskom
gospodarstvu "Šamarica" u
Zagrebu te kao tehnički direktor
Šumskog gospodarstva "Spačva" u
Vinkovcima.
Od 25. ožujka 1953. g. na dužnosti
je asistenta u Zavodu za uzgajanje
šuma Poljoprivredno-šumarskog,
odnosno Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Na Ecole
Nationale des Eaux et Forets (Nancy)
i na Eidgenossische Hochschule,
Institut fur Waldbau (Zurich)
speeijaliziraoje 1954. uzgajanje šuma.
Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu
doktorirao je 1959. g. s disertacijom
pod nazivom Utjecaj podzemne
vode na pridolazak i uspijevanje
šumskog drveća u posavskim
šumama kod Lipovljana, a 1960. je
habilitirao s raspravom Elementi za
njegu mladih sastojina u poplavnom
području posavskih šuma. Godine
1961. izabran je za docenta iz
Uzgajanja šuma, 1963. g. za izvanrednog
profesora iz Tehnike uzgajanja
šuma, a 1968. g. za redovitog
profesora iz predmeta Uzgajanje
šuma.
Prof. dr. Ivo Dekanić. je pored
predavanja na dodiplomskoj i posli-
583

jediplomskoj nastavi velik dio vremena
potrošio na organizaciji terenske
nastave sa studentima diljem
Hrvatske. Idejni je začetnik i realizator
nastavne koncepcije izvođenja
nastave na terenu i šumskim objektima,
uz neposredno uključivanje
šumarskih stručnjaka iz prakse
pri izvođenju nastave.
Rukovodio je i aktivno sudjelovao
u edukacijskim i znanstvenonastavnim
ekskurzijama šumarskih
fakulteta iz Cehoslovačke, Danske,
Mađarske i Norveške, a u Međunarodnom
savezu organizacija za istraživanja
u šumarstvu (I U FRO)
bio je vođa u sekciji Intensivierung
des Eichenwaldbaue (1980).
Posebno se bavio istraživanjima
ovih važnih problema:
unapređivanje kvantitativne i
kvalitativne proizvodnje uzgojnim
zahvatima i fertilizacijom
prirodnih sastojina,
- proučavanje djelovanja gravitacijske
podzemne vode na uspijevanje
(rast i prirast) šumskog drveća,
posebice eurameričkih topola
i
- prirodna regeneracija i rekultivacija
nizinskih šuma te konverzija
plantaža i šumskih kultura u
sastojine autoktonih vrsta šumskog
drveća.
Napisao je i objavio u zemlji i
inozemstvu više od 80 znanstvenih
i stručnih radova.
Prof. dr. Ivo Dekanić je, osim
nastavnih i istraživačkih aktivnosti,
obavljao do svog umirovljenja u jesen
1985. g., i mnoge dužnosti u različitim
fakultetskim i strukovnim
tjelima i organizacijama. Bio je u
dva navrata prodekan te 1978-1980.
g. dekan Šumarskog fakulteta, dugogodišnji
predstojnik Katedre za
uzgajanje šuma, počasni član Akademije
šumarskih znanosti, član
Hrvatskog šumarskog društva i dr.
Za svoj rad prof, dr Ivo Dekanić
primio je mnoga priznanja kao što
su:
- Orden rada sa zlatnim vijencem
za naročite zasluge na polju nauke
i na uzdizanju stručnih kadrova
(Beograd, 1965),
- Priznanje za uspješan rad i doprinos
na unapređenju šumarstva
jugoistočne Slavonije (Vinkovci,
1974. i Slavonski Brod, 1974),
- Povelja i priznanje za izvanredno
zalaganje i postignute rezultate
na podizanju i unapređenju topolarstva
u Jugoslaviji (Beograd,
1975),
- Zlatna medalja i povelja Saveza
inženjera i tehničara šumarstva i
drvne industrije Hrvatske, u povodu
130. obljetnice osnivanja
Hrvatsko-slavonskog šumarskog
društva (Zagreb, 1976),
- Počasna diploma Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu u
znak priznanja i zahvalnosti za
doprinos razvoju Šumarskog fakulteta
u Zagrebu (Zagreb, 1985),
- Zahvalnica za uspješnu suradnju
ROŠ "Slavonska šuma" Vinkovci
(Vinkovci, 1989).
Odajemo mu iskrenu zahvalnost
u ime Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, Akademije šumarskih
znanosti, Hrvatskog šumarskog
društva, Šumarskog instituta Jastrebarsko,
mnogobrojnih generacija
šumarskih stručnjaka koje je odgojio,
te svih kolega i prijatelja za sve
ono što je dao Hrvatskoj i hrvatskome
šumarstvu. Istovremeno posebno
izričem i svoju osobnu zahvalnost
svom učitelju i velikom čovjeku
prof. dr. Ivi Dekanicu.
Neka mu je vječna slava i hvala i
neka mu je lahka hrvatska zemlja
koju je uvijek toliko volio.
Prof. dr. sc. Slavko Matić
584

UPUTE AUTORIMA
Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja
šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode,
lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja,
savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz
domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje
iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje
šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se
odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i
crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva,
te radove Hrvatskoga šumarskog društva.
Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju
zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i
sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni
članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak)
na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih
razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke
razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba
biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom
na papiru formata A4.
Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg:
- Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi
članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2
stranice napisane s proredom na papiru formata A4.
- U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati
ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što
omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene
spoznaje iz određenog područja šumarske struke i
prakse.
- Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih
stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice,
crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom
na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima
Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove
nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost
opravdavaju.
- Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati
sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi
o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote)
navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan.
- Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom,
metodološkim napomenama, raspravom,
rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika
i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom
jeziku.
- Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom,
dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom
arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice
gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju
se malim slovima i navode se odmah iza tablica.
- Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih
veličina, dok manje poznate fizikalne veličine
treba posebno objasniti u jednadžbama i si.
- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu
razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima
kako slijede.
- Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno
od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora
i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu
biti u omjeru 2:1.
- Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i
brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake
fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne
i kontrastne.
- Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost
članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima.
- Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu
na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo:
1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski
fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
2. Prpić,B. iKomlenović,N. iSeletković,
Z. 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski
list 5-6, str. 195-215.
- Pored punog imena i prezimena autora treba
navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr.,
mr., dipl. inž....).
-Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s
pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom
računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni
rukopis predati na disketi 3.5".
- Potpuno završene i kompletne članke (disketu,
tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva.
Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani
jezik.
- Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg
područja na mišljenje u zemlji, a za
znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu.
-Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih
članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa.
Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne
može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se
može naručiti 20 separata.
- Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz
rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa,
JMBG, adresu i općinu stanovanja.
Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA
Zagreb, Trg Mažuranića 11
Telefon: 48 28 477, 48 28 359
Telefax: 48 28 477
E-mail: hrvatsko-sumarsko-drustvo@zg.tel.hr
WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist