Å UMARSKI LIST 3-4/2000

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA 

NA POMOLU JE DOBRA SURADNJA IZMEĐU SLUŽBENIH 

ZAŠTITARA PRIRODE I OKOLIŠA I ŠUMARA 

U prošlom dvobroju našega časopisa na str. 61. objavljeno je očitovanje o 

provedbi programa zaštite prirode, upućeno Ministarstvu zaštite okoliša i 

prostornog uređenja Republike Hrvatske, na ruke gospodinu ministru Bozi 

Kovačeviću. Nakon našeg pisma uslijedio je poziv na sastanak u Ministarstvo, 

gdje je potpisnike očitovanja 4. travnja primio ministar sa svoja dva 

doministra dr. se. Ivom Martinićem i prof. Hrvojem Glavačem. Od 

šumarskih stručnjaka nazočni su bili prof. dr. sc. Slavko Matić (Hrvatsko 

šumarsko društvo), prof. dr. sc. Branimir P rp i ć (Akademija šumarskih znanosti), 

prof. dr. sc. Joso Vukelić (Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), 

dr. se. Miroslav Ben ko (Šumarski institut Jastrebarsko, zamjena za dr. se. 

Josu Gračana), predstavnici "Hrvatskih šuma" Željko Ledinski, dipl. 

ing. šum., direktor i Tomislav Starčević, dipl. ing. šum., pomoćnik direktora 

i Željko Rendu 1 ić, dipl. ing. šumarstva, doministar za šumarstvo u 

Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. 

Sastanak je protekao u izlaganju argumenata s jedne i druge strane, te u 

duhu razumijevanja za šumarsku struku, koja je prosvjedovala na inflaciju 

proglašavanja parkova prirode u šumovitim područjima i osnivanja uprava 

parkova s udvostručenjem nadležnosti u šumama. 

Rasprava se vodila prema okviru sastanka koji je pripremilo Ministarstvo 

na temu Zaštita prirode - šumarstvo: zajednički interesi i otvorena 

pitanja, stoje obuhvaćeno s pet točaka. U prvoj točci uvažene su prirodne 

vrijednosti i stanje šuma, u drugoj su navedena mjesta neslaganja, konflikata i 

razmimoilaženja. U trećoj točci navedeno je što se očekuje od šumarstva 

glede zaštite prirode i okoliša, a u četvrtoj su navedene nove zadaće šumarstva, 

koje bi značile strateški doprinos zaštiti prirode i okoliša. Na kraju su 

navedena područja suradnje. 

U svim točkama dani su prijedlozi prihvatljivi za šumarstvo. Nazočni sastanku 

smatraju kako je to pozitivan zaokret u suradnji šumarstva i zaštite prirode 

i okoliša. Isto tako smatraju da će suradnja s gospodinom ministrom 

Bozom Kovačevićem i suradnicima biti i u budućnosti zasigurno uspješna. 

Prof. dr. se. Branimir Prpić 

Naslovna stranica - Front page: 

Ja sam proljeće! - Kockavica (Fritillaria meleagris) 

I'm spring - Snake's-head (Fritillaria meleagris) 

(Foto: T. Starčević) 

Naklada 1720 primjeraka

UDK630*(05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CODEN SULIAB 

S U MARS Kl 

LIST 

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Société forestière croate 

Uređivački savjet: 

1. Branko Belčić, dipl. ing. 

2. Mr. sc. Vladimir Bogati 

3. Damir Delač, dipl. ing. 

4. Ivan Đukić, dipl. ing. 

5. Prof. dr. sc. Mladen Figurić 

6. Ivica Fliszar, dipl. ing. 

7. Dr. sc. Joso Gračan 

8. Ilija Gregorović, dipl. ing. 

9. Zvonko Kranjc, dipl. ing. 

10. Herbert Krauthacker, dipl. ing. 

11. Dr. sc. Vice Ivančević 

12. Željko Marman, dipl. ing. 

13. Prof. dr. sc. Slavko Matić, 

predsjednik 

14. Damir Matošcvić, dipl. ing. 

15. Dujo Pavelić, dipl. ing. 

16. Mr. se. Ivan Pentek 

17. Milan Presečan, dipl.ing. 

18. Prof dr. se. Branimir Prpić 

19. Luka Radošević, dipl. ing. 

20. Zvonko Rožić, dipl. ing. 

21. Tomislav Starčević, dipl. ing. 

22. Mario Stipetić, dipl. ing. 

23. Dr. sc. Vlado Topic 

24. Berislav Vinaj, dipl. ing. 

25. Prof. dr. sc. Joso Vukelić 

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima: 

/. Šumski ekosustavi 

Prof dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja 

Urednici znanstvenih grana: 

Prof. dr. sc. Zvonko Selctković, ekologija i 

biologija šuma 

Prof dr. sc. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana 

šumskog drveća 

Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje 

šumskog drveća 

Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija 

Izv. prof. dr. se. Dominik Raguž, lovstvo 

2. Uzgajanje šuma i hortikultura 

Prof. dr. sc. Slavko Matić, urednik područja 


Dr. sc. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo 

Dr. se. Vlado Topić, krške šume 

Doc. dr. se. Željko Spanjol, zaštićeni objekti prirode 

3. Iskorišćivanje šuma 

Prof. dr. sc. Ante B. P. Krpan, urednik područja 


Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice 

Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva 

Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska 

prerada drva 

Glavni i odgovorni urednik 

prof dr. se. Branimir Prpić 

Tehnički urednik - Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. 

Lektor - Dijana Sekulić-Blažina 

4. Zaštita šuma 

Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja 


Prof. dr. se. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija 

Doc. dr. se. Boris Hrašovec, šumarska entomologija 

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari 

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika 

Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja 


Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija 

6. Uređivanje šuma 

Mr. sc. Gašpar Fabijanić, urednik područja 


Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i 

šumarska ekonomika 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u 

šumarstvu 

7. Šumarska politika 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva, 

bibliografija, staleške vijesti 

Prof. dr. se. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, 

općekorisne funkcije šuma 

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. 

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, 

Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama 

zavisno o odluci uredništva. 

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr. 

Na osnovi mišljenja Ministarstva informiranja Republike Hrvatske 

br. 523-91-2 od 06. 03. 1991. časopis »Šumarski list« smatraše 

proizvodom iz točke 1 tar. broja 8 Tarife osnovog poreza na promet.

SADRŽAJ - CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 622 + 624 (Querempetraea Liebl.) 001 

Šalek-G rginč ić, J.: Uređivanje privatnih šuma hrasta kitnjaka (Quercuspetraea Liebl.) 

na području Uprave šuma Karlovac 

Regulation of Private Forests of Sessile Oak (Querem petraea Liebl.) in the Area of the 

Karlovac Forest District 123 

UDK 630* 232.1 (Larix europea) 001. 

Pi ntarić, K.: 30 godina istraživanja na arišu različitih provenijencija u Bosni 

30 Years of Research Into Larch of Various Provenances in Bosnia 143 

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS 

UDK 621.31 

M o 1 a k , B.: Nepotrebno zagađenje okoliša i osiromašenje stanovništva u proizvodnji električne energije 

Unnecessary Environmental Pollution and Impoverishment of the Population in the Production 

of Electrical Energy 157 

UDK 630* 904 

Sabadi, R.: Francuska: Šume prekomorskih departmana 

France: Forests of the Overseas Departments 171 

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 524 (Abies alba) 

Božić, M.: Kolika je stvarna zaliha jele u našim šumama? 

What is the Real Amount of Fir Stocks in Croatian Forests? 185 

UDK 630* 907.1 + UDK 551.48 

Böhm, D.: Regresije u akvatoriju nacionalnog parka Plitvička jezera 

Regressions in the Water Zone of the National Park Plitvička Jezera 197 

UDK 630* 432 

Dimi tro v.T.: Budući šumski požari u odnosu na globalno zatopljenje 

Future Wildfires Related to the Global Warming 203 

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA: 

Starčević,M.: Značaj šuma u konceptu "održivog" gospodarenja vodama 210 

Kraj ina, M.: Visinske krivulje i tarifni nizovi u jednodobnim šumama 212 

Šimić,I.: Biološke mjere u zaštiti šuma od pošara 214 

AKTUALNO: 

Pernek, M.: Prilog poznavanja vrste Anoplophora glabripennis Motschulsky - "Zvijezdano nebo" 216 

Frković, A.: Lunja crvenkasta (Milvus milvus L.) - ptica jubilarne 2000.godine 218 

Getz, D.: Spašavanje ribe ili pučki vašar u posebnom zoološkom rezervatu "Kopački rit" 219 

Vukelić, M: Osvrt na obnovu prirodnih sastojina 227 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI: 

Klepac, D.: Uređivanje šuma u Nac. parku Plitvička jezera od prvih početaka do današnjega dana 231 

Frković, A.: O zaštiti balkanskog risa 234 

Kajba, D.: Izvješće sa šestog sastanka EUFORGEN Populus nigra mrežnog plana 236 

An'ić, [.: Međunarodni kongres OAK 2000 (Hrast 2000) 238 

Harapin, M.: 12. Skupština Hrvatskog entomološkog društva 239 

Harapin, M.: Unapređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu 241 

KNJIGE I ČASOPISI: 

Prpić, B.: Akademik Dušan Klepac: Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj - Spačva 242 

Grospić, F.: Monti e Boschi 2; Italia Forestale e Montana 243-246 

Harapin, M.: Vignjević-Halambek-Harapin-Stipić: Rječnik zaštite bilja 247 

OBLJETNICE: H orvatino vić. S.: 125 god. Brodske imovne općine i org. šum. jugoist. Slavonije 248 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Jako vac, H.: Alpe-Adria, 8. zimsko-športski susret šumara 253 

32. EFNS (Europäische Forstliche Nordische Skiwettkämpfe) 254 

IN MEMORIAM: Pavlović, A.: Albert Lampe, dipl. ing. šum. (2. 4. 1928 - 4. 7. 1999) 257 

Matota, I.: Milan Crljenica dipl. ing. šum. (4. 5. 1914 - 9. 3. 2000) 258 

Starce vić, T.: Mr. sc. Ondrej Lovas, dipl. ing. šum. (27. 10. 1944 - 20. 3. 2000) 259 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 123-14] 

UDK 630* 622 + 624 (Querem petraea Licbl.) 001 

UREĐIVANJE PRIVATNIH SUMA HRASTA KITNJAKA (Quercus petraea Liebl.) 

NA PODRUČJU UPRAVE ŠUMA KARLOVAC* 

REGULATION OF PRIVATE FORESTS OF SESSILE OAK {Quercus petraea Liebl.) 

IN THE AREA OF THE KARLOVAC FOREST DISTRICT 

Jadranka ŠALEK-GRGINČIĆ** 

SAŽETAK: Integralni dio šumskih ekosustava su i šume u privatnom vlasništvu. 

Specifičnost privatnog šumskog posjeda je njegova mala površina. 

Posjedi veličine desetak hektara po vlasniku vrlo su rijetki. Takav mali posjed 

često je još usitnjen na više malih čestica. 

Privatne šume na području Uprave šuma Karlovac, sa površinom od 

40 713 ha čine 33% od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta. 

Istraživanjem osnovnih strukturnih elemenata radi utvrđivanja stvarnog 

stanja i načina gospodarenja u privatnim šumama, obuhvaćene su prirodne 

sačuvane kitnjakove sastojine visokog uzgojnog oblika na području Uprave 

šuma Karlovac, Šumarije Duga Resa. 

Ukupno je postavljeno pet ploha veličine 0,50-1,00 hektara, u pojasu klimazonalne 

zajednice kitnjaka i običnoga graba (Querco petraeae - Carpinetum 

illyricum Horv. 1938). Njima su obuhvaćene sastojine u pet dobnih razreda 

(II-VI) na prvom bonitetu staništa. 

Na temelju izmjere dobivene su zvonolike krivulje broja stabala, koje su karakteristične 

za jednodobne sastojine. Iako s konkretnim sastojinama nije redovito 

gospodareno, dobivene su visoke vrijednosti ispitanih veličina osnovnih 

strukturnih elemenata u odnosu na komparirane prirasno-prihodne tablice. 

Predloženo je da s kitnjakovim sastojinama visokog uzgojnog oblika treba 

gospodariti isključivo po načelima koja vrijede za jednodobne satojine. 

Zbog pouzdanijeg bonitiranja staništa potrebno je (za određene starosti sastojina) 

usporediti ne samo visine srednjih stabala (tablične i konkretne), nego 

i provjeriti da li se za tablične promjere srednjih stabala visine na visinskim 

krivuljama konkretnih sastojina nalaze unutar granica ispitivanog boniteta. 

K Ij učne r ij e č i : hrast kitnjak, šuma visokog uzgojnog oblika, privatne 

šume, jednodobne sastojine, bonitet, drvna zaliha, temeljnica, prirast. 

okolišu. Negativne promjene svojim opsegom i karak 

terom u većoj ili manjoj mjeri, izravno ili neizravno, 

ugrožavaju taj okoliš i utječu na njegovu kvalitetu. 

0ve promjene zahvatile su gotovo sve ekosisteme, a 

naročito su izražene u šumskim ekosistemima. Uvi- 

dj evši g tete nast ale narušavanjem njihove stabilnosti i 

smanjenjem sposobnosti samoobnove, ljudska je zaje- 

Planski ili stihijski, čovjek je nastojeći životni proster 

prilagoditi svojim potrebama, prouzročio u prirodi 

razne promjene. Tako se priroda tijekom vremena mijenjala, 

a promjene se događaju i dalje, bilo kao posljedica 

raznih uzroka na koje čovjek nema utjecaja, bilo kao 

posljedica same njegove aktivnosti. Osim pozitivnih, 

čovjek je izazvao i niz negativnih promjena u svom 

1. UVOD Introduction 

dnica morala razmisliti o njihovoj zaštiti i racionalnom 

* Magistarski rad, skraćeno za Šumarski list korištenju 

** Mr. sc. Jadranka Salek-Grginčić, "I Irvatskc šume", 

U.S. Karlovac 

123

J. Salck-Cil-gillOic: UREĐIVANJE PRIVATNIH SUMA HRASTA K1TNJAKA (Qiiciriis pcinim Liehl.) NA PODRUČJU... Šumarski iisl hr. 3 4. C'NX[ V (20(10). 123-141 

Integralni dio šumskih ekosustava čine i šume u privatnom 

vlasništvu. Specifičnost privatnog šumskog 

posjeda je njegova mala površina. Posjedi veličine desetak 

hektara po vlasniku vrlo su rijetki. Takav mali posjed 

često je još usitnjen na više malih čestica. Na veličinu 

ukupnog privatnog šumskog posjeda kao i na veličinu 

individualnog privatnog posjeda, odlučujući utjecaj 

imali su zakonski propisi doneseni nakon Drugog 

svjetskog rata. Država provodi konfiskaciju, nacionalizaciju 

i druge slične radnje, kojima se smanjuje privatni 

a povećava državni šumski posjed. Nestaju privatni veleposjedi, 

a zakonima se određuje i ograničava veličina 

šumskog posjeda koju u vlasništvu mogu imati građani. 

Diobama pri nasljeđivanju, mali se privatni posjed još 

više usitnio. U prostoru, ove površine čine veće ili manje 

šumske komplekse, a nerjctko i pojedinačno razbacane 

šumarke. 

U ukupnoj površini šuma i šumskog zemljišta Republike 

Hrvatske, privatne šume sudjeluju s nešto iznad 

18%. Na području Uprave šuma Karlovac, one s površinom 

od 40 713 ha čine 33% od ukupne površine šuma 

i šumskog zemljišta. 

Površina ovih šuma je značajna, bez obzira na usitnjenost 

posjeda, a zbog neprocjenjive uloge stoje šume 

imaju zbog svojih općekorisnih i gospodarskih funkcija, 

nameće se potreba njihovog detaljnijeg proučavanja. 

Današnje opće stanje privatnih šuma rezultanta je 

mnogobrojnih, često negativnih trendova u njihovoj 

bližoj i daljoj povijesti. On je odraz političke, društvene, 

socijalne i stručne klime koja je vladala u pojedinim 

momentima gospodarenja ovim šumama. 

Već od davnine, zakoni su priječili šumovlasnika da 

potpuno slobodno raspolaže svojom imovinom. No, 

unatoč odredbama zakona, šume su ipak nestajale i bivale 

degradirane. 

Danas su, zbog vječnog sukoba koji se u gospodarenju 

šumama javlja uslijed proturječja općih i privatnih 

interesa, nepoštivanja pozitivnih zakonskih propisa, nestručnih 

gospodarskih postupaka, slabe kontrole gospodarenja, 

nedovoljnog stručnog djelovanja, nepotpuno i 

nepovoljno riješenog pitanja osiguravanja sredstava za 

biološku reprodukciju šuma, još uvijek prisutni slučajevi 

degradacije privatnih šuma. Degradacija se javlja u 

različitim stadijima, iako se generalno ne može govoriti 

o potpunoj i sveobuhvatnoj degradaciji ovih šuma. 

Postavljeni imperativ potrajnog gospodarenja i očuvanja 

biološke raznolikosti šumskih ekosustava nalaže 

da se i u ovim šumama osiguraju preduvjeti, kako bi se 

mogla primijeniti načela gospodarenja, koja će poboljšavati 

njihovo stanje i osiguravati potrajnost svih njezinih 

funkcija. 

2. CILJ ISTRAŽIVANJA 

Najstarija i najtrajnija šumarska istraživanja vezana 

su uz državne šume. Znanstvena istraživanja u privatnim 

šumama Republike Hrvatske novijeg su datuma i do sada 

malobrojna (Pleše 1987, Čavlović 1994). Na ovaj 

bitan, do sada zanemarivan segment našega šumarstva, 

upozorava tek manji broj šumarskih stručnjaka povremenim 

javljanjem u stručnim glasilima (Klepac 1983, 

Starčević 1984, 1992, Križanec 1987, Sabadi 

1994, Meštrović i dr. 1991, 1994,Matić 1994). 

Prvi značajniji pokušaj uključivanja privatnih šuma 

u aktivnije, progresivno gospodarenje, započeo je provođenjem 

prvih uređivačkih radova. Oni su dali djelomičan 

uvid u stanje šuma, način na koji su vlasnici njima 

gospodarili, a propisane su i prve smjernice gospodarenja. 

U prilog boljem poznavanju gospodarskog stanja u 

privatnim šumama, ovim radom obuhvaćene su sastojine 

hrasta kitnjaka na području Uprave šuma Karlovac. 

Cilj istraživanja je, na temelju snimljenih osnovnih 

strukturnih elemenata u kitnjakovim sastojinama visokog 

uzgojnog oblika, utvrditi njihovo stvarno stanje i 

predvidjeti način gospodarenja. 

Poznavanje strukture sastojina bitna je pretpostavka 

za provođenje pravilnog gospodarenja. Neki od autora 

definirali su strukturu sastojina na sljedeće načine: 

Aim of investigation 

"Pod 'strukturom' sastojinc obično se razumijeva 

njena debljinska struktura (prosuđivana na temelju debljina 

izmjerenih naravski u visini prsiju)" (Levaković 

1948). 

'Izmjerom raznih veličina na stablima (vrsta, promjer, 

visina, oblični broj itd.) u sastojini te njihovom 

matematičko-statističkom obradom, dobivamo uvid u 

strukturu sastojine" (Prodan 1965). 

"Pod strukturom sastoj ine razumijevamo distribuciju 

vrsta, broja stabala i njihovih dimenzija po jedinici 

površine. Struktura sastojine je rezultat intenziteta rasta 

pojedinih vrsta pod utjecajem prirodnih faktora i čovjeka" 

(Pranj i ć 1977). 

Elementi koji omogućavaju uvid u stanje sastojina su: 

distribucije prsnih promjera i prsni promjeri srednjih 

sastojinskih stabala 

- temeljnica sastojine 

sastojinske visinske krivulje i visine srednjih sastojinskih 

stabala 

debljinsko-visinski rast i prirast srednjih sastojinskih 

stabala i sastojine 

gustoća sastojine i prostorni raspored stabala. 

Struktura sastojine može se promatrati kroz jedan ili 

više mjerljivih elemenata koji su uzeti u razmatranje. 

124

Salek-Grginčić: URhDlVANJE PRIVATNIH SUMA HRASTA KITNJAK.A (Quercmpetraea Lieb].) NA PODRUČJU^ Šumarski liši hr. 3 4, (XXIV (2000). 123-14] 

3. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area 

Područje Uprave šuma Karlovac biljno-geografski 

obuhvaća znatno različite regije. Općenito je to prijelazno 

područje u kojem se stječu geografski, klimatski i 

fitogeografski elementi dinarskog, predalpskog i panonskog 

područja. Dinarski utjecaji dopiru s jugoistoka 

(Ogulin - Karlovac - Plitvička jezera), a predalpski iz 

susjedne Slovenije. Panonski je utjecaj manje izražen, a 

očituje se u povezanosti posavske ravnice prema istoku. 

Istraživano područje obuhvaća šume između rijeka 

Korane i Kupe, a u bližoj okolici Duge Rese i Karlovca. 

4. METODE RADA NA TERENU - Working method 

Prikupljanje podataka za utvrđivanje strukture sastojina 

obavljeno je snimanjem privremenih pokusnih 

ploha. 

Osnovni podaci o plohama prikazani su u tablici 1. 

Ploha 

Katastarska 

općina 

Površina 

ha 

Izmjerom je obuhvaćeno 5 pokusnih ploha u prirodnim, 

sačuvanim, jednodobnim sastojinama hrasta kitnjaka, 

različite dobi, istog boniteta (I bonitet). 

Nadmorska visina 

m 

Ekspozicija 

Tablica - Tab. 

Inklinacija 

0° 

1 Brajak Brdo 0.56 200 J 0°-10° 

2 Gršćaki 1.00 175 J-JZ 0°-5° 

3 Belaj 0.50 165 Z 0°-15° 

4 Belaj 1.00 155 I-JI 0°-10° 

5 Ladešić draga 1.00 232 J-JI 0°-10° 

Starost sastojina na svim plohama utvrđena je na dubećim 

stablima. Pomoću Presslerovog svrdla izbušeno 

je do srži 5 do 7 izvrtaka na stablima koja se po svom 

promjeru nalaze u debljinskom stupnju srednje plošnog 

stabla. Aritmetičkoj sredini broja godova dodano je 5 godina, 

kao pretpostavka daje toliko godina bilo potrebno 

stablima da narastu do visine vađenja izvrtaka ( 1.30 m). 

Broj stabala utvrđenje izmjerom svih živih stabala 

od 4 cm prsnog promjera na više. Izmjereni promjeri 

grupirani su u debljinske stupnjeve širine 2 cm, s time 

da su sredine debljinskih stupnjeva neparni brojevi. Visine 

stabala mjerene su visinomjerom Blume-Leiss i to 

u svim debljinskim stupnjevima koji su u pojedinoj sastojim 

bili zastupljeni, da bi se mogle konstruirati što pouzdanije 

sastojinske visinske krivulje. 

Radi utvrđivanja tečajnog debljinskog prirasta, bušeni 

su Presslerovim svrdlom izvrći i to u svim debljinskim 

stupnjevima sastojina. Prilikom analize izmjerena 

je dužina zadnjih 10 godova. 

Stabla na kojima su mjerene visine i uzimani izvrći, 

čine nasumični uzorak, a jedinice uzorka raspoređene 

su po cijeloj površini ploha. 

5. OBRADA PODATAKA Data processing 

5.1. Distribucije prsnih promjera - Distribution of breast height diameter 

Za svaku pokusnu plohu određene su distribucije prsnih 

promjera stabala debljih od 4 cm i debljih od 10 cm. 

Distribucijama prsnih promjera određeni su srednji 

promjer (d), standardna devijacija promjera (s d ) i standardna 

pogreška srednjeg promjera s- d te dodatni parametri, 

koeficijent skošenosti (ßl) i koeficijent spljoštenosti 

(ß2). Parametri ß 1 i ß2 izračunati su pomoću momenata 

trećeg i četvrtog reda. 

Dobivene veličine zajedno s brojem stabala po ha 

(N) prikazane su u tablicama 2, 3, 4 i 5. 

Tab. 2. Distribucija prsnih promjera sastojine (d > 4 cm) 

Tab. 2. Diameter b. h. distribution of the stand (d > 4 cm) 

Ploha t N d Sd ST ßi ß 2 

1 30 2416 10.8 5.094 0.104 1.032 0.832 

2 56 970 16.3 7.839 0.252 0.567 -0.322 

3 77 596 24.1 9.564 0.392 -0.382 -0.409 

4 95 444 27.4 11.007 0.522 -0.220 -0.789 

5 109 539 28.0 13.149 0.566 -0.202 -1.054 

125

.1. Salek-Grginçiç: URI-DIVANJl: PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 123-141 

Tab. 3. Distribucija prsnih promjera sastojine (d > 10 cm) 

Tab. 3. Diameter b. h. distribution of the stand (d > 10 cm) 

Ploha t N d s d ST Pi ßa 

1 30 1 158 15.1 4.153 0.122 1.215 1.223 

2 56 728 19.4 6.660 0.247 0.701 -0.081 

3 77 520 26.7 7.247 0.318 0.031 -0.142 

4 95 404 29.4 9.435 0.469 -0.057 -0.808 

5 109 457 31.6 10.851 0.508 -0.295 -0.528 

Tab. 4. Distribucija prsnih promjera hrasta kitnjaka (d > 4 cm) 

Tab. 4. Diameter b. h. distribution of sessile oak (d > 4cm) 

Ploha t N d Sd Sr ß, ß 2 

1 30 1 330 12.1 5.552 0.152 0.762 0.090 

2 56 477 21.4 7.243 0.332 0.001 -0.193 

3 77 468 27.9 6.453 0.298 0.223 0.096 

4 95 324 32.0 8.102 0.450 -0.054 -0.592 

5 109 346 36.3 7.097 0.382 0.273 0.227 

Tab. 5. Distribucija prsnih promjera hrasta kitnjaka (d > 10 cm) 

Tab. 5. Diameter b. h. distribution of sessile oak (d > 10 cm) 

Ploha t N d s d SJ ß, ß 2 

1 30 776 15.8 4.407 0.158 0.985 0.548 

2 56 444 22.4 6.377 0.303 0.313 -0.160 

3 77 466 28.0 6.347 0.294 0.311 -0.033 

4 95 324 32.0 8.102 0.450 -0.054 -0.592 

5 109 346 36.3 7.097 0.382 0.273 0.227 

t - starost sastojine (godine) - Age stand (years) 

N - broj stabala po hektaru - Number of trees per ha 

d - srednji promjer (cm) - D.b.h. stand mean tree (cm) 

s d - standardna devijacija promjera - Diameter standard deviation 

sj - standardna pogreška srednjeg promjera - Standard error of mean diameter 

ß 1 - koeficijent skošenosti - Skcwness coefficient 

ß2 - koeficijent spljoštenosti - Kurtosis coefficient 

5.2. Temeljnica sastojina - Stand basal area 

Temeljnice sastojina na pokusnim plohama utvrde- ma promjera srednje plošnih stabala te obrastom prikane 

su na temelju distribucija prsnih promjera. Dobiveni zani su u tablici 6. 

iznosi temeljnica hrasta kitnjaka zajedno s vrijednosti- 

126 

d > 4 cm d> 10 cm d > 4 cm 

Tablica-Tab. 6. 

Ploha t Gsr cl G ST d„ G s Obr. G c Obr. G w Obr. Gj Obr. 

1 30 18.6 13.4 16.4 16.4 26.2 0.71 21.2 0.88 20.4 0.91 19.2 0.97 

2 56 19.1 22.6 18.9 23.3 29.2 0.65 24.7 0.77 27.8 0.69 22.9 0.83 

3 77 30.2 28.7 30.2 28.7 31.0 0.97 26.3 1.15 31.7 0.95 24.8 1.22 

4 95 27.7 33.0 27.7 33.0 32.1 0.86 27.6 1.00 33.9 0.82 25.5 1.09 

5 109 37.1 36.9 37.1 36.9 32.9 1.13 28.1 1.32 35.1 1.06 25.7 1.44

J. Šuk-k-Cirginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Querem petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski lisl br. .1 4. CXX1V (2000). 123-141 

G ST 

- stvarna temeljnica (mVha) - Real basal-area (nr/ha) 

d„ - promjer sastojinskog srednjeg plošnog stabla - Diameter of mean basal - area tree (cm) 

G ä 

G c 

G w 

- temeljnica po tablicama Špiranca - Basal-area by table Špiranc (rrrVha) 

- temeljnica po tablicama Cestara - Basal-area by table Cestar (mVha) 

- temeljnica po tablicama Wimmenauera - Basal-area by tabic Wimmenauer (nv/ha) 

G, - temeljnica po tablicama Jüttnera - Basal-area by table Jüttner (mVha) 

Obr - obrast - Forest density 

5.3. Sastojinske visinske krivulje Stands height curves 

Radi određivanja drvne zalihe sastojina i bonitiranja, 

na svakoj pokusnoj plohi snimljen je uzorak visinsko-primjernih 

stabala. Visine su mjerene u svim debljinskim 

stupnjevima određene sastojinc, da bi se dobile 

što pouzdanije visinske krivulje. 

Osim za hrast kitnjak, visine su mjerene i za grab na 

plohama 1, 2 i 3 te za bukvu na plohama 4 i 5. 

Sastojinske visinske krivulje izjednačene su računskim 

putem. Za izjednačenje ovisnosti visine o prsnom 

promjeru upotrjebljena je Mihajlova funkcija kao najpovoljniji 

oblik izjednačenja, jer najbolje pokazuje 

stvarno stanje visina (P r a n j i ć 1970). 

Tab. 7. Parametri sastojinskih visinskih krivulja 

Tab. 7. Parameters stand height curves 

Ploha t Vrsta 

drveća 

1 30 Kitnjak 

Grab 

2 56 Kitnjak 

Grab 

3 77 Kitnjak 

Grab 

4 95 Kitnjak 

Bukva 

5 109 Kitnjak 

Bukva 

bo b, s 

\nb 0 

s \ih,l cl r 

21.093 

18.306 

26.238 

25.472 

26.755 

42.602 

38.339 

35.635 

40.977 

30.493 

5.859 

5.025 

5.478 

6.798 

3.008 

18.049 

13.766 

14.177 

13.960 

10.590 

0.016 

0.059 

0.017 

0.028 

0.020 

0.184 

0.017 

0.028 

0.022 

0.048 

0.259 

0.820 

0.364 

0.425 

0.569 

3.338 

0.501 

0.591 

0.734 

0.800 

0.031 

0.049 

0.047 

0.041 

0.038 

0.102 

0.044 

0.047 

0.050 

0.069 

0.823 

0.502 

0.654 

0.790 

0.270 

0.578 

0.823 

0.912 

0.713 

0.789 

b„ 

b, 

s 

\nb 0 

s 

• regresijska konstanta Mihajlove funkcije - Regression constant 

• regresijski koeficijent Mihajlove funkcije -Regression coefficient 

• standardna devijacija logaritma regresijske konstante - Standard deviation of logarithm 

regression constant 

• standardna devijacija regres, koeficijenta - Standard deviation of regression coefficient 

S lnh.l d 

r 

- standardna devijacija oko linije izjednačenja - Standard deviation around regression line 

• korelacijski koeficijent - Correlation coefficient 

127

Salck-GrginCić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA «Jucrcus pi-lraea Liebl.) NA PODRUČJU... Šumarski listbr. 3^1, CXXIV (2000). 123-141 

SI - Fig. 1. 

Visinske krivulje hrasta kitnjaka 

Height curves of sessile oak 

Prsni promjer (cm) 

Ploha 1 Ploha 2 Ploha 3 

Ploha 4 Ploha 5 

5.4. Drvna zaliha sastojina - Growing stock of stands 

Drvna zaliha sastojina na pokusnim plohama obračunata 

je po debljinskim stupnjevima. 

Volumeni srednjih stabala debljinskih stupnjeva 

određeni su pomoću dvoulaznih tablica, koje su u obliku 

jednadžbe v = f (d, h) dane računalnom stroju. Pri tomu 

je korištena formula Schumacher-Halla: 

V=A-d b -h c 

V = f-A-d b ( b 0 e 1,30 V, gdje je 

V - volumen stabla određenog promjera 

d - prsni promjer stabla 

A, b, c - parametri Schumacher-Hallove formule čije 

su vrijednosti uzete iz dvoulaznih drvnogromadnih 

tablica (Špi ranec 1975) 

f - Meyerov korekcijski faktor 

Rezultat ovakvog načina obračuna drvne zalihe su i 

dobivene lokalne tarife za konkretne istraživane sastojine 

hrasta kitnjaka. 

5.5. Debljinski prirast sastojina - Diameter increment 

Radi utvrđivanja debljinskog prirasta izvršena je 

analiza izvrtaka. Analiza izvrtaka za hrast kitnjak obavljena 

je na svim pokusnim plohama, a za grab na pokusnim 

plohama 1 i 2. 

Nakon analize koja se sastojala u izmjeri širine zadnjih 

10 godova, provedeno je računsko izjednačenje tečajnog 

debljinskog prirasta desetgodišnjeg razdoblja, 

metodom najmanjih kvadrata, pomoću jednadžbe pravca 

i đ = b 0 + b, xd,, 0 . 

Dobivene vrijednosti prikazane su u tablici 8. 

128

.1. Salek-Grginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Qiiciciis pclmca Liehl.) NA PODRUČJU... Šumarski !isl br. 3 4. CXXIV (2000). 123-141 

Tab. 8. Parametri linearnog izjednačenja tečajnog debljinskog prirasta 10-godišnje periode 

Tab.8. Parametars of linear regression the current diameter increment 10-yearly period 

Ploha t Vrsta n bo 

5" b, S s 

drveća 

b 0 Ih id, à 

r h s d s d 

1 30 Kitnjak 

Grab 

46 

21 

1.324 

1.180 

0.673 

1.037 

0.158 

0.076 

0.035 

0.068 

1.253 

0.789 

0.565 

0.247 

0.43 

0.23 

0.149 

0.077 

18.6 

15.0 

5.307 

2.526 

2 56 Kitnjak 

Grab 

49 

29 

-0.108 

1.564 

0.545 

0.491 

0.156 

0.035 

0.020 

0.028 

1.097 

0.703 

0.756 

0.236 

0.40 

0.22 

0.164 

0.070 

26.5 

17.1 

7.953 

4.712 

3 77 Kitnjak 66 -0.472 0.473 0.104 0.016 0.783 0.641 0.26 0.100 29.6 6.158 

4 95 Kitnjak 65 -0.356 0.307 0.099 0.010 0.688 0.812 0.29 0.116 33.0 9.556 

5 109 Kitnjak 68 0.439 0.431 0.068 0.011 0.896 0.592 0.29 0.110 36.6 9.546 

n - broj izvrtaka - Number bore chips 

S /)0 - stand, dev. regres, konstante - stand, dev. of regression constant 

s idd - stand, dev. oko linije izjednačenja- standard deviation around regression line 

\ cl - srednji debljinski prirast (cm) - Mean diameter increment (cm) 

Sy - stand, dev. deblj. prirasta - stand, deviation of diameter increment 

d - srednji promjer uzorka (cm) - Mean diameter of cause (cm) 

SI - Fig. 2. 

Tečajni godišnji debljinski prirast (10-godišnje periode ) hrasta kitnjaka 

Current annual diameter increment (10-years period) of sessile oak 

Promjer (cm) 


Ploha 4 Ploha 5 

5.6. Volumni prirast sastojina - Volume increment of the stand 

Tečajni godišnji volumni prirast istraživanih sastojina 

obračunat je po Meyerovoj diferencijalnoj metodi. 

Obračun je izvršen pomoću lokalnih tarifa dobivenih 

za konkretne sastojine hrasta kitnjaka i utvrđenog 

tečajnog godišnjeg debljinskog prirasta desetgodišnje 

periode. Dobiveni tečajni godišnji volumni prirasti ne 

uzimaju u obzir prirast kore. 

129

.1. Salek-Grginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4.CXXIV(2000), 123-141 

Iznosi tečajnog godišnjeg volumnog prirasta, zajedno s ostalim strukturnim 

elementima na pokusnim plohama, prikazani su u tablici 9. 

Tab. 9. Strukturni elementi sastojina (d > 4 cm) 

Tab. 9. Components of stand structure (d > 4 cm) 

Ploha 

Vrsta 

Omj ;r smjese prema 

drveća t N d g h G V h broju temeljnici 

drvnoj 

stabala 

zalihi 

Kitnjak 

1 330 13.4 14.9 18.6 155 8.9 55.0 68.5 75.9 

Grab 

785 9.7 12.2 5.8 33 2.3 32.5 21.5 16.1 

1 

OTB 30 

265 10.3 2.2 13 1.1 

11.0 8.1 6.5 

OMB 

36 13.7 0.5 3 

1.5 1.9 1.5 

UKUPNO: 2 416 12.0 27.1 204 12.3 100.0 100.0 100.0 

Kitnjak 

477 22.6 21.9 19.1 224 7.6 49.2 76.2 82.4 

2 

Grab 56 

482 12.3 16.0 5.7 46 1.9 

49.7 22.9 16.8 

OTB 

11 16.3 0.2 2 

1.1 0.9 0.8 

UKUPNO: 

970 18.1 25.0 272 9.5 100.0 100.0 100.0 

Kitnjak 

468 28.7 25.4 30.2 408 7.5 78.5 95.7 97.7 

3 

Bukva 77 

36 11.7 0.4 3 0.4 

6.0 1.2 0.8 

Grab 

92 11.6 1.0 7 

15.5 3.1 1.5 

UKUPNO: 

596 26.0 31.6 418 7.9 100.0 100.0 100.0 

Kitnjak 

324 33.0 26.6 27.7 399 8.5 73.0 90.9 93.9 

Bukva 

55 20.0 17.9 1.7 19 

12.4 5.7 4.3 

4 

Grab 95 

60 14.5 13.7 1.0 8 0.7 

13.5 3.2 1.7 

OMB 

5 12.7 0.1 0 

1.1 0.2 0.1 

UKUPNO: 

444 29.6 30.5 426 9.2 100.0 100.0 100.0 

Kitnjak 

346 36.9 29.4 37.1 585 11.0 64.2 92.1 94.8 

Bukva 

172 14.8 16.2 3.0 31 1.0 

31.9 7.4 5.0 

5 

Grab 109 

4 8.2 0.0 0 

0.7 0.0 0.0 

OTB 

17 12.1 0.2 1 

3.2 0.5 0.2 

UKUPNO: 

539 30.8 40.3 617 12.0 100.0 100.0 100.0 

h 

G 

V 

- promjer srednje plošnog stabla (cm) - Diameter of mean basal-area tree (cm) 

- visina srednje plošnog stabla (m) - Height of mean basal area tree (m) 

- temeljnica (mVha) - Basal-area (mVha) 

- drvna zaliha (mVha) - Standing volume (mVha) 

- tečajni godišnji volumni prirast - Current annual volume increment (mVha) 

6. INTERPRETACIJA DOBIVENIH REZULTATA - Interpretation of the results obtained 

Istraživanje je provedeno unutar uređajnog razreda 

kitnjak iz sjemena u privatnim šumama na području 

Uprave šuma Karlovac. Radi dobivanja uvida u stvarno 

stanje, snimljeni su osnovni strukturni elementi u sačuvanim 

sastojinama razne starosti istog boniteta. Dobi- 

veni rezultati trebali bi pokazati kakve su ove sastojine 

glede dosadašnjeg načina gospodarenja i potencijalne 

proizvodne mogućnosti šumskog tla, a isto tako poslužiti 

i kao putokaz za utvrđivanje budućeg načina gospo- 

darenja. 

6.1. Distribucije prsnih promjera - Distribution of breast height diameter 

130 

Ploha 1 Distribucija prsnih promjera ukupnog broja 

stabala mješovite sastojine kitnjaka i graba na plohi 1 je 

unimodalna, pozitivne asimetrije i pozitivne spljoštenosti 

(tablica 2, slika 3). Isto tako su i frekvencijske krivulje 

prsnih promjera kitnjaka i graba promatrane zasebno, 

unimodalne s izraženim desnim krakom distribucija. 

Oblik i položaj obiju distribucija u području lijevo 

od aritmetičke sredine ukazuje na prevelik broj stabala i 

kitnjaka i graba u ovom dijelu distribucije. Isto se ogleda 

i u strmosti frekvencijske krivulje ukupnog broja 

stabala. Distribucija prsnih promjera grabovih stabala 

utječe na veliko povećanje vrijednosti pozitivne spljoš-

.1. Šalek-Gigindć: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Oucrcus pclraca Liehl.) NA PODRUČJU... Šumarski lisl hr. 3 4. IXX1V (2000), 123-141 

tcnosti distribucije ukupnog broja stabala u odnosu na 

pozitivnu spljoštenost distribucije prsnih promjera kitnjakovih 

stabala (tablica 4). Široki opseg debljinskih 

stupnjeva (posebice izražen desni krak distribucije) 

ukazuje na stabla predrasta. 

Za mlade sastojine u privatnom vlasništvu karakte- 

Sl -Fia. 3. 


Kitnjak 

čirab 

0 M B Ukupno 

OTB 

SI-Fig. 4. Distribucija prsnih promjera za plohu 2 

Distribution of b.h.d. for plot 2 


Kitnjak Cirab OTB Ukupno 

131

J. Šalek-Grginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Puerais petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 123-141 

ristično je da su u mladosti slabo njegovane. U njima 

često izostaju radovi na njezi i čišćenju, a najčešće i prvo 

proredno odabiranje. Zbog neprevedene njege dolaze 

do izražaja pojedinačni predrasti, a najveći broj stabala 

je medu tanjim, suvladajućim stablima. 

Ploha 2 Mješovita sastojina kitnjaka i graba na plohi 

2 ima unimodalnu distribuciju prsnih promjera, pozitivne 

asimetrije i negativne spljoštenosti (tablica 2, slika 

4). Distribucija prsnih promjera kitnjakovih stabala, 

promatrana zasebno, izrazito je zvonolika, gotovo simetrična, 

male negativne spljoštenosti (tablica 4). Na oblik 

i položaj distribucije ukupnog broja stabala sastojine, 

koja pokazuje veću skošenost i spljoštenost u odnosu na 

distribuciju prsnih promjera kitnjakovih stabala, utječe 

grab. Distribucija prsnih promjera graba smještena je lijevo 

u odnosu na kitnjakovu distribuciju prsnih promjera. 

U sastojini ima podjednak broj stabala kitnjaka i graba, 

s time daje grab podstojni i manjih dimenzija, a rijetko 

ulazi i u dominantnu kitnjakovu etažu. 

Ploha 3 Unimodalna distribucija prsnih promjera 

karakteristična je i za kitnjakova stabla na ovoj pokusnoj 

plohi. Ona je pozitivne asimetrije i pozitivne spljoštenosti 

(tablica 4). Promatrajući frekvencijsku krivulju 

ukupnog broja stabala (za d > 4 cm), vidimo na slici 5 

jasno izraženu zvonoliku distribuciju prsnih promjera 

kitnjakovih stabala (d > 15 cm) i padajuću distribuciju 

podstojnog graba i bukve (d < 15 cm). Stabla podstojnog 

graba i bukve koja nisu značajna u ukupnoj drvnoj 

zalihi ove čiste kitnjakove sastojine, u kojoj imaju pozitivnu 

funkciju, a kojih u odnosu na ukupni broj stabala 

ima 21,5%, bitno mijenjaju parametre distribucije prsnih 

promjera promatranog ukupnog broja stabala (tablica 

2), u odnosu na distribuciju kitnjaka koja je odraz 

stvarnog stanja na ovoj plohi. 

Ploha 4 Na slici 6 prepoznatljive su unimodalne distribucije 

prsnih promjera kitnjakovih stabala i promatranog 

ukupnog broja stabala sastojine. Vrijednost koeficijenta 

asimetrije (tablice 4 i 5) govori o maloj negativnoj 

asimetriji kitnjakove distribucije prsnih promjera. 

Negativna spljoštenost ove distribucije ukazuje na 

manjak stabala u njezinom središnjem dijelu. 

U sastojini ima pojedinačnih stabala bukve i graba, 

koja u drvnoj zalihi sastojine sudjeluju sa samo 6,1%, 

dok ih u odnosu na ukupni broj stabala ima 27%. Ova, po 

dimenzijama slabija stabla, u sastojini utječu na povećanje 

negativne asimetrije i negativne spljoštenosti frekvencijske 

krivulje ukupnog broja stabala (tablica 2), no 

to ne umanjuje njihovu pozitivnu funkciju u sastojini. 

Ploha 5 Za sastojinu na ovoj pokusnoj plohi karakteristična 

je bimodalna distribucija prsnih promjera 

ukupnog broja stabala (slika 7). U biti ovdje se radi o 

dvije unimodalne distribucije, što ukazuje da se radi o 

dvije sastojine bitno različite po dimenzijama i starosti. 

Ploha je obrasla čistom, starom kitnjakovom sastojinom. 

Njezina distribucija prsnih promjera je unimodalna, 

pozitivne asimetrije i pozitivne spljoštenosti (tabli- 

Sl-Fig.5. 

Kitnjak Bukva Grab Ukupno 

132

.1. Salek-Grginčić: URHOIVANJI: PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Qucivm pctrava Licbl.) NA PODRUMI:... Šumarski liši hr. 3 4. CXXIV (2000), 123-141 

ce 4 i 5), što je najvjerojatnije posljedica neizvršenih rjeđa, podstojno se formirala mlada sastojina bukve, 

proreda u ovoj sastojini. 

Ona ima svoju unimodalnu distribuciju prsnih promje- 

Na dijelu plohe, u kojem su kitnjakova stabla nešto ra koju vidimo lijevo na slici 7. 

Sl p- 6 Distribucija prsnih promjera za plohu 4 



Kitnjak Bukva Grab 

O M B Ukupno 

SI-Fig. 7. 

Distribucija prsnih promjera za plohu 5 



Kitnjak Bukva Grab 

O M B Ukupno 

133

Šalck-Cii-ginčic: lIRhDIVANJh PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Liebl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 123-141 

6.2. Bonitiranje sastojina - Measurement of site quality in stands 

Bonitiranje je provedeno pomoću Špirančeve prirasno-prihodne 

tablice za hrast kitnjak (Špiranec 

1975), Šurićevih bonitetnih visinskih krivulja i Jiittnerove 

prirasno-prihodne tablice za hrast (umjerene prorede). 

Na slici 9 prikazane su i srednje visine iz Cestarove 

prirasno-prihodne tablice (Cestar i dr. 1986) za 

zajednicu šume kitnjaka i običnoga graba (Querco petraeae 

- Carpinetum illyricum Horv. 1938) ekološkogospodarski 

tip II-E-10. 

Bonitirajući sastojine prema Špirancu vidimo (slika 

8) da srednje sastojinske visine, za određenu starost sastojina, 

na plohama 1 i 5 odgovaraju I bonitetu. Srednja 

sastojinska visina na plohi 2 je na donjoj granici prvog 

boniteta. Na plohama 3 i 4 srednje visine srednje plošnih 

stabala sastojina niže su nego srednje visine na I bonitetu 

po prirasno-prihodnoj tablici. Znakovito je da su 

promjeri srednjih stabala, na svim plohama, manji nego 

promjeri srednjih stabala po prirasno-prihodnoj tablici 

SI-Fig. 8. 

Starost t (god.) 

Špiranec + broj plohe Cestar Jüttner (I bon.) 

za sastojine određene starosti na I bonitetu. Međutim, 

visine kitnjakovih stabala (h 3 ) na svim pokusnim plohama, 

za odgovarajuću starost i promjere srednjih stabala 

koji odgovaraju promjerima iz prirasno-prihodne tablice 

(a,) nalaze se unutar opsega visina za I bonitet (tablica 

10, slika 9). Isto tako su i visine (h 4 ) koje na sastojinskim 

visinskim krivuljama ploha 1, 2, 4 i 5 odgovaraju 

prsnim promjerima (d 2 ) srednjih stabala po prirasnoprihodnoj 

tablici, za odgovarajuće starosti na II bonitetu, 

znatno veće u odnosu na tablične srednje visine. I u 

ovom slučaju one su unutar granica I bonitetnog razreda, 

odnosno iznad gornje granice II boniteta, osim na 

plohi 3 koja je na granici I i II boniteta. 

Tablica-Tab. 10 

PLOHE - PLOTS I BONITET (ŠPIRANEC) PLOHE II BONITET (ŠPIRANEC) PLOHE 

Broj t dg h d, hi 

h 3 d 2 h 2 

h 2 _ 2 

od-do 

od-do 

h 4 

1 30 13.4 14.9 14.1 15.0 13.6-16.5 15.2 12.1 12.1 11.2-13.5 14.3 

2 56 22.6 21.9 26.5 23.8 22.1-25.6 22.6 23.7 20.2 18.9-21.9 22.1 

3 77 28.7 25.4 35.2 27.7 25.9-29.4 25.9 31.7 24.1 22.7-25.8 25.6 

4 95 33.0 26.6 41.6 29.5 27.8-31.1 28.8 37.9 26.1 24.6-27.7 28.0 

5 109 36.9 29.4 46.2 30.4 28.9-31.9 31.5 42.1 27.2 25.6-28.8 30.7 

134

J. Šalek-Grginčic: URHDI VAN.IH PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Qum-us pelraea Ijcbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. i 4. CXX1V (2000). 123-141 

d g 

- promjer srednje plošnog stabla kitnjka na plohi (cm) - Diameter of mean basal-area tree sessile oak 

on plot (cm) 

d| - prsni promjer srednjeg stabla po prirasno-prihodnoj ta-blici na I bonitetu (cm) - Meantree breast height 

d 2 

diameter from yield - tables on I Site quality 

- prsni promjer srednjeg stabla po prirasno-prihodno ta-blici na II bonitetu 

h, - srednja visina po prirasno-prihodnoj tablici na I bonitetu (m) - Mean height from yield - table on I Site 

h 2 

quality (m) 

- srednja visina po prirasno-prihodnoj tablici na II bonitetu (m) 

h,., - granice 1 bonitetnog razreda (m) - borders of I site qualities 

h 2 _ 2 - granice II bonitetnog razreda (m) - borders of II site qualities 

h 3 

h 4 

- visina na visinskoj krivulji plohe koja odgovara promjeru srednjeg stabla dl (m) - the hight on a 

hight-altitude curve of a plot that corresponds to the diameter of an average tree d 1 (m) 

- visina na visinskoj krivulji plohe koja odgovara promjeru srednjeg stabla d 2 (m) 

Prema Šuriću, sve bonitirane sastojine nalaze se 

na I bonitetu, što se vidi iz odnosa i položaja sastojinskih 

visinskih krivulja ploha spram Šurićevih bonitetnih 

visinskih krivulja (slika 10). 

Za utvrđenu starost, visine srednje plošnih stabala 

na svim pokusnim plohama veće su nego srednje visine 

iz Jüttnerove prirasno-prihodne tablice (slika 8). 

Srednje sastojinske visine, osim na plohi 4, nešto su 

veće i u odnosu na srednje visine po Cestarovoj prirasno-prihodnoj 

tablici (slika 8). 

SI - Fig. 9. 

Špiranec 

Starost t (god.) 

2 ... broj plohe 

+ visine na visinskim krivuljama ploha koje u određenim starostima odgovaraju 

tabličnim promjerima srednjih stabala na I bonitetu 

* visine na visinskim krivuljama ploha koje u određenim starostima odgovaraju 

tabličnim promjerima srednjih stabala na II bonitetu 

135

J. Salck-Üryincic: URHĐIVANJH PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Oumits pelnwa I.icbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 123-141 

SI-Fig. 10. 


I bon. II bon. I /II bon. 


Ploha 4 Ploha 5 + Srednje stablo 

6.3. Struktura sastojina na plohama po hektaru Stand structure on plot per hectare 

Na temelju izmjere sastojina na pokusnim plohama, 

obračunata je struktura po vrstama drveća i debljinskim 

stupnjevima. Vrijednosti hrasta kitnjaka po hektaru: 

broja stabala (N), temeljnice (G), drvne zalihe (V) i tečajnog 

godišnjeg volumnog prirasta (i v ), uspoređene su 

s podacima iz prirasno-prihodnih tablica. Za uspoređivanje 

su korištene normale za čiste sastojine; Špiranca 

(hrast kitnjak, I bonitet), Cestara (Kitnjak, EGT II-E-10 

i II-E-11 - Šuma kitnjaka i običnog graba), VVimmenauera 

(hrast, I bonitet, slabe prorede) i Jiittnera (hrast, I 

bonitet, umjerene prorede). Kod normala uzete su u obzir 

drvne zalihe po ha obračunate za ukupni volumen 

stabala do 3 cm debljine (V,), odnosno za volumen 

krupnog drva do 7 cm debljine (V 2 ). 

Podaci dobiveni izmjerom sastojina (d > 4 cm) i interpolirane 

tablične vrijednosti za odgovarajuću starost, 

prikazani su u tablicama 11-15. 

Tablica -Tab. 

t N d g h G v, v 2 K\ i v2 

PLOHA 1 

1330 13.4 14.9 18.6 155 135 8.9 8.1 

Špiranee 

1750 14.1 15.0 26.2 215 188 12.3 12.1 

Cestar 30 

1875 12.0 14.6 21.2 137 8.8 

VVimmenauer 2150 11.0 14.1 20.4 119 10.2 

Jiittner 

3091 8.9 12.6 19.2 78 9.6 

Tablica - Tab. 12 

t N d g h G v, v 2 »vi »v2 

PLOHA2 

477 22.6 21.9 19.1 224 211 7.6 7.3 

Špiranee 

514 26.5 23.8 29.2 343 323 11.4 11.3 

Cestar 56 

640 22.4 21.2 24.7 261 9.4 

VVimmenauer 672 23.2 23.2 27.8 320 9.7 

Jiittner 

903 18.0 19.6 22.9 213 8.6 

136

•I. Salek-Orginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Lichl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4. CXXIV {21)00). 123-141 

Tablica -Tab. 13 

t N d g h G v, V 2 »vi »v2 

PLOHA3 

468 28.7 25.4 30.2 408 389 7.5 7.3 

Špiranec 

302 35.2 27.7 31.0 422 409 8.9 8.8 

Cestar 77 

371 30.1 25.2 26.3 337 8.1 

Wimmenauer 411 31.5 27.7 31.7 441 8.6 

Jiittner 

515 25.4 23.2 24.8 290 8.4 

Tablica-Tab. 14 

t N d„ h G v, v 2 »vi »v2 

PLOHA4 

324 33.0 26.6 27.7 399 382 8.5 8.2 

Špiranec 

228 41.6 29.5 32.1 480 471 7.0 6.9 

Cestar 95 

280 35.5 27.6 27.6 392 7.2 

Wimmenauer 305 37.8 30.3 33.9 526 7.7 

Jiittner 

311 32.3 25.5 25.5 339 7.4 

T iblica - Tab. 15 

t N d g h G v, v 2 »vi »v2 

PLOHA5 

346 36.9 29.4 37.1 585 563 11.0 10.8 

Špiranec 

193 46.2 30.4 32.9 519 510 5.8 5.7 

Cestar 109 

238 38.8 28.8 28.1 420 6.7 

Wimmenauer 247 42.7 31.9 35.1 578 6.9 

Jiittner 

244 36.7 26.7 25.7 526 7.3 

V, 

v 2 

»vi 

/,.1 

Ukupni volumen drva do 3 cm debljine (mVha) - a total volume of trees up tu 3 cm thick (rnVha) 

Volumen krupnog drva do 7 cm debljine (mVha) 

tečajni godišnji volumni prirast za V, (mVha) - Current annual volume increment for V, (mVha) 

tečajni godišnji volumni prirast za V 2 (mVha) 

Radi analize strukture sastojina po hektaru, upotrjebljene 

su prirasno-prihodne tablice za čiste kitnjakovc 

sastojine. 

Prema njima, broj stabala kitnjaka na plohama 1 i 2 

je manji, a na ostalim plohama veći (osim prema Jiittneru 

na plohi 3). 

Uspoređujući sa Špirančevim normalama, sastojine 

imaju manje prsne promjere srednjih stabala (na plohi 

1 podjednak) i najčešće niže visine srednjih stabala. 

U odnosu na Cestarove normale, sastojine u kojima 

je veći broj stabala po hektaru (plohe 3, 4 i 5) imaju 5% 

do 7% manje promjere, a podjednake visine srednjih 

stabala. Razlika srednjih promjera u odnosu na ove normale 

je manja nego razlika prema Špirančevim normalama 

(15% do 21%). 

Prema Jiittneru sastojine imaju veće prsne promjere 

(na plohama 4 i 5 podjednake) i visine srednjih stabala. 

Srednje visine Jiittnerove normale za I bonitet prije odgovaraju 

našem II bonitetu. 

Istraživane sastojine u odnosu na Wimmenauera, 

osim na plohi 1, imaju manje prsne promjere i visine 

srednjih stabala. Prsni promjeri srednjih stabala po ovim 

tablicama najčešće su između vrijednosti koje daju tablice 

Cestara i Spiranca, dok su visine normala (osim za 

starost 30 godina, tablica 11 ) približne ili čak i nešto veće 

u odnosu na Špirančcvu normalu. 

Ako stvarne temeljnice sastojina usporedimo s normalnim 

temeljnicama (tablica 6) po prirasno-prihodnoj 

tablici Spiranca, tada je obrast sastojina na plohama 1 i 

2 smanjen, a na ostalim plohama normalan. 

U odnosu na Cestarovu prirasno-prihodnu tablicu 

istraživane sastojine su normalnog obrasta, osim na 

plohi 5 gdje je temeljnica sastojine iznad normale. 

Sastojine na pokusnim plohama 1, 2, i 4 imaju normalne 

temeljnice po hektaru spram Jiittnera, dok su na 

plohama 3 i 5 iznad normale. 

U odnosu na Wimmenauerove normale istraživane 

sastojine su normalnog obrasta, osim na plohi 2 gdje je 

obrast smanjen. 

Drvna zaliha hrasta kitnjaka manja je od normalne 

po Špirancu i to na plohi 1 za 28%, plohi 2 za 35%, na 

plohi 4 za 17%, dok je na plohi 3 normalna. Na plohi 5 

drvna zaliha je veća od normalne za 13%. 

137

.1. Salek-Cirginčić: UREĐIVANJU PRIVATNIH SUMA HRASTA K1TNJAKA (Querem Pftraea Liebl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4, (XXIV (2000). 123-141 

. U odnosu na Cestarove normale, drvna zaliha manja 

je samo na plohi 2 (14%). Na plohi 4 drvna zaliha je 

normalna, a na ostalim plohama iznad normale. 

Prema Wimmenauerovim normalama drvna zaliha 

normalna je na plohi 5, dok je na plohi 1 veća za 13%. 

Na ostalim plohama drvna zaliha je manja od normalne. 

Na plohama 2 i 5 drvna zaliha može se smatrati normalnom 

prema Jüttneru. Na ostalim plohama drvna zaliha 

je veća od normalne i to znatnije na plohi 1 (73%) i 

plohi 3 (34%). 

Iako za starije i stare sastojine slovi da su često preiskorištene, 

to nije pravilo. Na plohi 5 (tablica 15) u šestom 

dobnom razredu, zbog izostanka redovite njege 

proredom, došlo je do akumulacije i prenagomilavanja 

drvne zalihe. 

Tečajni godišnji volumni prirast na plohama 4 i 5 

veći je nego prirast u svim prirasno-prihodnim tablicama. 

Na ostalim plohama on je manji od svih tabličnih 

vrijednosti, osim prema Cestaru na plohama 1 i 3 gdje 

su vrijednosti normalne. 

Nakon provedenog uspoređivanja veličina strukturnih 

elemenata hrasta kitnjaka s vrijednostima u prirasno-prihodnim 

tablicama, može se utvrditi da: 

Istraživane sastojine imaju prema Špirancu (osim na 

plohama 1 i 2) temeljnice u normalnim granicama. Drvna 

zaliha na pojedinim plohama ( 1,2 i 4) niža je od tabličnih 

vrijednosti. Tečajni godišnji volumni prirast sastojinamanjijena 

plohama 1, 2 i 3, a veći na plohama 4 i 5. 

Manja temeljnica na plohi 1 posljedica je manjeg 

broja stabala kitnjaka, a na plohi 2 manjeg promjera 

srednjeg plošnog stabla. Manja drvna zaliha na plohi 1 

vezana je uz manji broj stabala kitnjaka, a na plohama 2 

i 4 posljedica je manjih promjera i visina srednjih plošnih 

stabala. 

Uspoređujući sa Cestarovim normalama, sastojine 

imaju normalnu temeljnicu, osim na plohi 5 gdje je temeljnica 

iznad normale zbog prevelikog broja stabala. 

Drvna zaliha je veća ili normalna (ploha 4), a samo na 

plohi 2 manja od tablične vrijednosti. Tečajni godišnji 

volumni prirast veći je od tabličnih vrijednosti na plohama 

4 i 5, te normalan na plohama 1 i 3. Na plohi 2 on 

je manji od normalnog, isto kao i drvna zaliha. 

Drvna zaliha na plohama 3 i 5 veća je zbog većeg 

broja stabala, odnosno zbog izostanka proreda u tim sastojinama. 

Drvna zaliha na plohi 2 manja je zbog manjeg 

broja stabala (25%) u odnosu na Cestarovu normalu. 

Treba imati u vidu da su tablice navedenih njemačkih 

autora sastavljene zajednički za hrast lužnjak i kitnjak 

(iako je Wimmenauer imao za svoja istraživanja 

pretežno plohe hrasta lužnjaka) i da one nisu odraz naših 

ekoloških uvjeta. 

Na području Šumarije Duga Resa privatne šume su 

uređene te je za njih donesen program gospodarenja. 

Radi uspoređivanja podataka dobivenih izmjerom na 

pokusnim plohama i utvrđenih po programu, pronađeni 

su u programu, u uređajnom razredu kitnjak iz sjemena, 

odsjeci u kojima je prilikom uređivanja procijenjena 

najveća drvna zaliha po hektaru. Uzeti su u obzir odsjeci 

koji se nalaze na katastarskim općinama, gdje su 

postavljene pokusne plohe i čija je starost jednaka ili 

približna starosti sastojina na plohama. Uspoređujući, 

za određenu starost, drvne zalihe po hektaru, utvrđena 

je na svim pokusnim plohama veća drvna zaliha po 

hektaru i to na plohi 1 za 22%, plohi 2 za 32%, plohi 3 

za 5%, plohi 4 za 63% i plohi 5 za 84%. 

Glede dobivenih razlika možemo pretpostaviti daje 

stvarna drvna zaliha u privatnim šumama općenito veća 

od drvne zalihe prikazane u programima za gospodarenje. 

7. ZAKLJUČAK - Conclusion 

Istraživanjem osnovnih strukturnih elemenata, u 

svrhu utvrđivanja stvarnog stanja i načina gospodarenja 

u privatnim šumama, obuhvaćene su prirodne sačuvane 

kitnjakove sastojine visokog uzgojnog oblika na 

području Uprave šuma Karlovac, Šumarije Duga Resa. 

Ukupno je postavljeno pet ploha veličine 0,50-1,00 

hektara, u pojasu klimazonalne zajednice kitnjaka i 

običnoga graba (Querco petraeae - Carpinetum illyricum 

Horv. 1938). Njima su obuhvaćene sastojine u pet 

dobnih razreda (II-VI) na prvom bonitetu staništa. 

Na osnovi dobivenih rezultata i njihove interpretacije 

može se donijeti nekoliko zaključaka vezanih za 

uređivanje kitnjakovih sastojina u privatnim šumama. 

1. Sve istraživane sastojine imaju zvonolike (unimodalne) 

distribucije prsnih promjera karakteristične 

za jednodobne sastojine. Uslijed prirodnih procesa i 

načina gospodarenja došlo je do većeg ili manjeg 

odstupanja pojedinih distribucija, s obzirom na teoretski 

model Gaussove normalne distribucije. 

2. Budući daje hrast heliofilna vrsta drveća gdje starost 

sastojine a ne debljinski razred predodređuje 

način gospodarenja, posebice način podmlađivanja, 

s kitnjakovim sastojinama visokog uzgojnog oblika 

treba gospodariti isključivo po načelima koja vrijede 

za jednodobne sastojine. 

3. Sastojine u privatnom vlasništvu u kojima se najčešće 

ne provodi redovito i stručno gospodarenje, često 

imaju za određeni bonitet staništa manje promjere, a 

ponekad i manje visine srednjih stabala od tabličnih 

vrijednosti.Zbog pouzdanijeg bonitiranja staništa 

potrebno je (za određene starosti sastojina) usporediti 

ne samo visine srednjih stabala (tablične i kon- 

138

J. Šalek-Grginčić: UR1-.D1VAN.II-: l'KIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Quercus petraea l.icbl.) NA l'OÜRUCJU... Šumarski list bi. 3 4. CXX1V (2000), 123-141 

kretne), nego i provjeriti da li se za tablične promjere 

srednjih stabala visine na visinskim krivuljama 

konkretnih sastojina nalaze unutar granica ispitivanog 

boniteta (tablica 10). 

Nije pouzdano provesti bonitiranje usporedbom 

konkretnih sastojinskih visinskih krivulja sa 

Šurićevim bonitetnim visinskim krivuljama (si. 10). 

Mogu se usporediti srednje sastojinske visine kao 

stoje to vidljivo na spomenutom grafikonu. 

4. Iako s konkretnim sastojinama nije redovito gospodareno, 

dobivene su relativno visoke vrijednosti 

ispitivanih veličina osnovnih strukturnih elemenata 

u odnosu na komparirane prirasno-prihodne tablice. 

Ukupne vrijednosti temeljnica, za pojedine sastojine, 

po hektaru iznose (tablica 9): na plohi 1 (II dobni 

razred) 27,1 m 2 , plohi 2 (III dobni razred) 25,0 m 2 , 

plohi 3 (IV dobni razred) 31,6 m 2 , plohi 4 (V dobni 

razred) 30,5 m 2 i plohi 5 (VI dobni razred) 40,3 nf. 

Drvne zalihe sastojina po hektaru (za drvne mase 

stabala do 3 cm debljine) su: na plohi 1 (II dobni 

razred) 204 m 3 , plohi 2 (III dobni razred) 272 m', 

plohi 3 (IV dobni razred) 418 m 3 , plohi 4 (V dobni 

razred) 426 m 3 i plohi 5 (VI dobni razred) 617 m 3 . 

Tečajni godišnji volumni prirasti sastojina po hektaru 

također su visoki: na plohi 1 (II dobni razred) 

12,3 m 3 , plohi 2 (III dobni razred) 9,5 m 5 , plohi 3 (IV 

dobni razred) 7,9 m 3 , plohi 4 (V dobni razred) 9,2 m 3 

i plohi 5 (VI dobni razred) 12,0 m 3 . 

Međutim usporedimo li strukturne elemente kitnjaka 

sa spomenutim prirasno prihodnim tablicama, vidimo 

da su nam gotovo svi strukturni elementi kitnjaka 

niži od onih u prirasno prihodnim tablicama (tab. 11, 

12, 13, 14 i 15). Uzmemo li u obzir i oblik distribucije 

prsnih promjera pojedinih vrsta (grab), razlike 

su između gospodarenih sastojina i ovih očite. 

5. Prirasno-prihodne tablice Špiranca prikladne su za 

utvrđivanje normaliteta kitnjakovih sastojina jer je 

pravovremenim i odgovarajućim šumskouzgojnim 

postupcima u njima moguće postići veličine strukturnih 

elemenata koje odgovaraju tim tablicama. 

6. Dobiveni podaci dobro se uklapaju i u Cestarove 

normale. 

7. Budući da tablice navedenih stranih autora nisu 

odraz naših ekoloških uvjeta, a i sastavljene su zajednički 

za hrast lužnjak i kitnjak, ne preporuča se 

njihova uporaba. 

8. Poznato je da na razvoj sastojine osim genetskih 

čimbenika značajno utječu i vanjski čimbenici selekcije, 

tako da i stručna intervencija bitno djeluje 

na njihov trend razvoja. Ona je u ovim sastojinama 

potrebna od rane mladosti, počevši od njege i 

čišćenja pa sve do pravilnih prorednih zahvata koji 

su neophodni radi dobivanja kvalitetnijeg prirasta, 

formiranja stabilne strukture sastojina te njihove 

pripreme za prirodnu obnovu. 

8. LITERATURA - References 

Cestar, D., Hren, V, Kovačević,Z., Martinović, 

J. & Pelcer, Z., 1986: Ekološko-gospodarski 

tipovi šuma, Opis tipova šuma područja 

Šumskog gospodarstva Karlovac, Svezak 6, studija, 

Zagreb. 

Cestar, D., Hren, V, 1986: Ekološko-gospodarski 

tipovi šuma. Sastojinski oblici, pomlađivanje i 

proizvodnost sastojina područja Šumskog gospodarstva 

Karlovac. Svezak 4. studija, Zagreb. 

Čavlović,J., 1994: Uređivanje šuma niskoga uzgojnog 

oblika (panjača) u Hrvatskom zagorju. Glas. 

šum. pokuse 30: 143-192, Zagreb. 

Dragišić, P, Hanzl, D., Hren, V, Bertović, S. 

& Kal in ić, M., 1959: Njega čistih i mješovitih 

mladika bukve i mladika hrasta kitnjaka. Institut 

za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske, 

Obavijesti 3, Zagreb. 

Dragišić, P, Hanzl, D., Hrcn,V, Bertović, S. 

& Kal in i ć, M., 1959a: Prvo proredno odabiranje 

stabala u nenjegovanim mješovitim sastojinama 

listača bukve, hrasta i graba. Institut za šumarska 

i lovna istraživanja NR Hrvatske, Obavijesti 

6, Zagreb. 

Dragišić, P, Hanzl, D., Hren, V., Bertović, S. 

& Kalinić, M., 1959b: Zakašnjelo čišćenje u 

nenjegovanim čistim i mješovitim sastojinama 

bukve, hrasta kitnjaka i graba. Institut za šumarska 

i lovna istraživanja NR Hrvatske, Obavijesti 

4, Zagreb. 

Đuričić, I., 1989: šumskouzgojne karakteristike hrasta 

kitnjaka (Qiiercuspetraeae Liebl.) na Kalniku. 

Glas. šum. pokuse 25: 161-234. 

Fabijanić, G., 1987: Uređivanje privatnih šuma u 

Šumskom gospodarstvu "Karlovac". Glasnik za 

šumske pokuse, posebno izd. 3: 129-136, Zagreb. 

Klepac, D., 1956: Upotreba frekvencijskih krivulja 

broja stabala pri "Opisu sastojina". Šumarski 

list, str. 357-369. 

Klepac, D., 1963: Rast i prirast šumskih vrsta drveća 

i sastojina, Znanje, Zagreb, 299 pp. 

Klepac, D., 1965: Uređivanje šuma, Znanje, Zagreb, 

341 pp. 

Klepac, D., 1983: Prilog uređivanju privatnih listopadnih 

šuma bukve i hrasta kitnjaka. Šumarski 

list 107/3-4:217-224. 

139

.1. Salck-Grginčić: URliBlVAN.il-: PRIVATNIH SUMA HRASTA K1TNJAKA (Quetvus petraea Licbl.) NA PODRUČJU.. Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000), 123 

Kr i žanec, R., 1987: Uređivanje privatnih šuma u SR 

Hrvatskoj. Glasnik za šumske pokuse, posebno 

izd. 3: 95-120, Zagreb 

Levaković, A., 1948: O analitičkom izražavanju 

sastojinske strukture. Glasnik za šumske pokuse 

9: 293-366. Zagreb. 

L o e t s c IV, F., Z ö h r e r, F. & H a 11 e r, K. E., 1973: Forest 

inventory. II vol., München, 469 pp. 

Lukić, N., 1992: Utjecaj strukturnih promjena jednodobnih 

bukovih sastojina na visinski i dcbljinski 

prirast. Glasnik za šumske pokuse 28: 1-48, Zagreb. 

M art ino vie , J. & Pe leer, Z., 1985: Šumske zajednice 

i tla područja Šumskog gospodarstva Karlovac, 

svezak 3, studija, Zagreb. 

IVI at i č, S., 1994: Zbornik radova savjetovanja: Ekološke 

i gospodarske značajke revitalizacije privatnih 

šuma u Hrvatskoj, HAZU, 39-61, Zagreb 

Meštrović, S., 1978: Pravilnik o izradi Šumskoprivred. 

osnova, Osnova gospodarenja i Programa 

za unapređenje šuma u svjetlu šumarske znanosti. 

Šumarski list (8-10): 352-364, Zagreb. 

Meštrović, Š. & Kovač i ć,Đ., 1991: Šume Hrvatske 

u svijetlu primjene prijedloga Zakona o denacionalizaciji 

i vraćanju oduzetih nekretnina, 

Šumarski list, 115 (6-9): 333-343, Zagreb. 

Meštrović, S. et al., 1992: Uređivanje šuma. U: Šume 

u Hrvatskoj : 131-152, Zagreb. 

Meštrović,». «feStarčević, T., 1994: Zbornik radova 

savjetovanja: Današnje stanje i razvoj privatnih 

šuma, HAZU, 29-37, Zagreb. 

Meštrović, Š., 1995: Dvjestodvadesetpcta godišnjica 

zakonske uredbe o šumama. Šumarski list 119 

(4): 144, Zagreb. 

P1 e š e, B., 1987: Uređivanje privatnih šuma na području 

općine Delnice. Magistarska radnja 

Pranjić, A., 1970: Sastojinske visinske krivulje hrasta 

lužnjaka. Šum. list, 94 (7-8): 201-220, Zagreb. 

Pranj ić, A., 1977: Dendrometrija. Zagreb, 274 pp. 

Pranjić, A., 1986: Šumarska biometrika. Zagreb. 

Prodan, M., 1965: Holzmesslehre. Frankfurt am 

Main, 644 pp. 

Prpić, B., 1992: Ekološka i gospodarska vrijednost 

šuma u Hrvatskoj. U: Šume u Hrvatskoj: 237- 

256, Zagreb. 

S ab adi, R., 1994: Zbornik radova savjetovanja: Gospodarske 

implikacije unapređenja privatnih šuma. 

HAZU, 77-96, Zagreb. 

S t a r č e v i ć, T., 1984: Provođenje Zakona o šumama 

za šume na kojima postoji pravo vlasništva. Šumarski 

list 108 (9-10): 447-449, Zagreb. 

Starčević, T., 1992: Neka iskustva u gospodarenju 

privatnim šumama. Šumarski list 116 (6-8): 331 - 

336, Zagreb. 

Špiranec, M., 1955: Korištenje podataka inventarizacije 

privatnih šuma u NRH. Šumarski list 

Špiranec, M., 1975: Drvno gromadne tablice. Poslovno 

udruženje šumskoprivrednih organizacija, 

Zagreb, pp 262. 

Špiranec, M., 1975: Prirasno-prihodne tablice. Poslovno 

udruženje šumskoprivrednih organizacija, 

Radovi 25 ( 1 -109), Zagreb. 

SUMMARY: Privately owned forests are an integral part of forest ecosystems. 

Private forests are eharaeterised by their small surface areas, so that estates of about 

ten hectares per owner are very rare. Such small-sized estates are often made even 

smaller by being cut into several small parts. 

With the area of 40,713 ha, private forests in the area of Forest Office Karlovac 

make up 33% of the total area of forests and forest/and. 

The research into the basic structural elements for the purpose of establishing the 

real state and methods of management in private forests has encompassed natural 

preserved stands of sessile oak of high silviculturalform in the Forest Administration 

Karlovac, Forest Office Duga Resa. 

A total of five plots sized 0.50 - 1,00 hectare were established in the climatozonal 

belt of the association of sessile oak and common hornbeam rQuerco petrae - 

Carpinetum illyricum Horv. 193(H). The stands in five age classes (II - VI) in the site 

of the first class quality were included. 

On the basis of the obtained results and their interpretation, several conclusions 

may be drawn related to the management of sessile oak stands in private forests. 

1. All studied stands have bell-like (uni-modal) distribution of breast diameters 

characteristic of even-aged stands. Due to natural processes and methods of 

management, bigger or smaller aberrations of individual distributions have occurred 

in relation to the theoretical model of Gauss's normal distribution. 

2. Since oak is a heliophyllic tree species in which the method of management is 

governed by the age of the stand and not its diameter class, sessile stands of high 

140

J. Šalek-Grginčić: UR1-ĐIVANJI- PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Qiiciviis pelraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4, CXXIV (2000), 123-141 

silvicultural form should be managed exclusively according to the principles used 

for even-aged stands. 

3. In privately owned stands, in which regular and expert management is most commonly 

absent, mean trees often have smaller diameters, and at times smaller 

heights than is prescribed in table values for a certain site class. For more reliable 

site assessment it is necessary (for certain stand ages) to compare not only 

the heights of mean trees (both table and concrete), but also check whether the 

heights in height curves of concrete stands are within the boundaries of the quality 

(Table 10). 

Assessment will not be reliable if concrete stand height curves are compared with 

Suric's site quality height curves (Figure 10). Mean stand heights can be compared, 

however, as seen in the mentioned graph. 

4. Despite the fact that the stands in question have not been regularly managed, relatively 

high values of basic structural elements were obtained in relation to the 

compared yield tables. 

The following total values of the basal area for individual stands per hectare were 

obtained (Table 9): 27.1 m 2 in Plot 1 (II age class), 25.0 nr in Plot 2 (III age 

class), 31.6 iri in Plot 3 (IVage class), 30.5 nr in Plot 4 (Vage class), and 40.3 m 2 

in Plot 5 (VI age class). 

The growing stocks of the stands per hectare (for timber mass of trees up to 3 cm 

in diameter) are as follows: 204 m 3 in Plot 1 (II age class), 272 m' in Plot 2 (III 

age class), 418 m 3 in Plot 3 (IVage class), 426 m 3 in Plot 4 (Vage class) and 617 

m 3 in Plot 5 (VI age class). 

The current annual volume increment of stands per hectare is also high: in Plot 1 

(II age class) it is 12.3 m', in Plot 2 (III age class) it is 9.5 m\ in Plot 3 (IVage 

class) it is 7.9 m', in Plot 4 (Vage class) it is 9.2 m\ and in Plot 5 (VI age class) it 

is 12.0 m 1 . 

However, if structural elements of sessile oak are compared with yield tables, it 

can be seen that almost all structural elements of sessile oak are lower than those 

in yield tables (Tables 11, 12, 13, 14, and 15). When the distributions of breast diameters 

of some species (hornbeam) are taken into consideration, then the differences 

between managed stands and those mentioned are evident. 

5. The yield tables by Spiranec are adequate for determining the normality of sessile 

stands because timely and appropriate silvicultural procedures enable the 

achievement of the sizes of structural elements that correspond to these tables. 

6. The obtained data also correspond well to Cestar's standards. 

7. Since the tables of the cited foreign authors do not reflect the local ecological 

conditions and since they were drawn up for both pedunculate and sessile oak, 

their use is not recommended. 

8. It is well known that apart from genetic factors, external factors of selection also 

have a significant influence on the stand development. Therefore, expertly handled 

intervention also has vital effects on the development trend. In these stands, 

intervention is needed since their early youth, starting from tending and cleaning 

to regular thinning treatments, which are indispensable for obtaining a better 

quality increment, the formation of a stable stand structure and for preparing 

them for natural regeneration. 

Despite the small sizes of estates, the overall area of these forests is abundantly 

large. These forests should be studied in more detail because they have an invaluable 

role due both to their nonindustrial and economic functions. 

The imperative of the sustainable management and the preservation of biological 

diversity of the forest ecosystem demands that these forests be ensured all the prerequisites 

that will enable the application of management principles aimed at improving 

their condition and ensuring the sustainability of all their functions. 

Key w o rds : sessile oak, forest of high silvicultural form, private forests, evenaged 

stands, site quality, growing stock, basal area, increment.

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3 4.CXX1V (2000), 143-156 

UDK 630* 232.1 (Larix europea) 001. 

30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI 

30 YEARS OF RESEARCH INTO LARCH OF VARIOUS PROVENANCES IN BOSNIA 

Konrad PINTARIĆ* 

SAŽETAK: U radu su prikazani rezultati istraživanja na arišu različitih 

provenijencija u starosti od 30 godina. Istraživanja su obavljena u okviru II. 

Internacionalnog ogleda s arišem različitih provenijencija. Istraživanja su 

obuhvatila visine, debljine i volumen, kvalitetu stabala te opasnost odnosno 

otpornost na rak ariša. Upogledu prirašćivanja, provenijencije iz istočnog dijela 

prirodnog areala (Sudeti i Karpati) pokazale su bolji rast, ali i provenijencije 

iz istočnog dijela Alpa (Bečka šuma) ne zaostaju za rastom najproduktivnijih 

provenijencija iz područja Karpata. Među svim provenijencijama, najbolju 

proizvodnost je pokazao sudetski ariš (Prov. 50). Međutim veće razlike 

između provenijencija u ranijem dobu sa starošću se smanjuju, s tendencijom 

daljeg smanjivanja. Rezultati istraživanja pokazali su da najbolje provenijencije 

po prirašćivanju nisu i najbolje po kvaliteti. Na oglednoj plohi nije ustanovljena 

prisutnost raka ariša, što se može pripisati i položaju plohe, koja u 

potpunosti odgovara zahtjevima ariša. 

K Ij u č n e r ij e č i : Ariš, provenijencije, prirašćivanje kvalitete, rak ariša 

Istraživanja prirašćivanja ariša različitih provenijencija 

u Bosni otpočela su 1959. godine, a provode se u 

okviru II. Internacionalnog pokusa s arišem različitih 

provenijencija. Parcijalni rezultati ovih istraživanja publicirani 

su u više radova u zemlji i inozemstvu (Pintarić-Zekić, 

1966; Pintarić, 1966, 1969, 1973, 

1974, 1979, 1989; Koprivica, 1980; Pintarić- 

Mikić-Vučetić, 1991). Prema utvrđenoj metodici, 

koju je za sve sudionike u pokusu izradio Schober, 

UVOD - Introduction 

koji jc ujedno bio i rukovoditelj Projekta, ova se istraživanja 

u potpunom obliku završavaju sa starošću od 30 

godina, da bi svaki od sudionika kasnije izradio program 

daljeg praćenja pokusa. U starosti od 30 godina 

na plohi su izvršena potrebna mjerenja. Nažalost uslijed 

ratnih djelovanja na području gdje se nalazi ploha u 

razdoblju od 1992 do 1995. godine, ova ploha je potpuno 

uništena, tako da su isključena dalja istraživanja. 

PODACI 

Iako su detaljni podaci o plohi Batalovo Brdo i o 

provenijencijama dani već ranije (Pintarić-Zekić, 

1966), smatramo opravdanim da se ovi podaci dopune i 

Data 

prikažu u ovome radu. Podaci o provenijencijama dani 

su u tablici 1. 

Prema širem programu istraživanja, koji nije bio obvezan 

za sve istraživače (genetičari, uzgajivači, oblast 

* Prof. Dr. sci. Komad Pintarić 

METODA RADA .- Working method 

prirašćivanja), naša istraživanja su se usmjerila na prirašćivanje, 

kvalitetu stabala i otpornost na rak ariša. 

Praćenje rast prirašćivanja u visinu, debljinu i volumen 

po provenijencijama. 

143

K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH l'ROVHNIJHNCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 143-156 

U tablici 2, prikazane su visine i prosječni dobni prirast 

po provenijencijama u starosti od 10, 20 i 30 godina. 

U starosti od 10 godina, prosječne visine za sve provenijencije 

na plohi iznose 4,71 m +/- 0,16 m, s variranjem 

od 4,08 m (prov. 29) do 5,60 m (prov. 50). Iznad 

prosjeka su provenijencije 2,50, 9a i 51, odnosno provenijencije 

s istočnog dijela Alpi i s područja Karpata. 

Najlošija je prov. 29 (Dunkeld hibrid) i prov. Štrbske 

Pleso (Prov. 52). U pogledu prosječnih visina, znatno 

odskače prov. 2, čija je prosječna visina 116 % od prosjeka 

za plohu i prov. 50 sa prosječnom visinom od 

119% od prosjeka za plohu. Radi usporedbe visina po 

visinskim klasama primijenjena je klasifikacija koju je 

u metodu rada predložio Schober: 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Results 

Visine i visinski prirast 

od prosjeka za plohu visinska klasa 

126% i više odličan 

116%-125% vrlo dobar 

106%-115% dobar 

96%-105% prosječan 

86% - 95% slab 

ispod 86% 

loš 

Iz ove klasifikacije proizlazi da u 10. godini nijedna 

provenijencija nije svrstana u klasu "odličan", u visinsku 

klasu "vrlo dobar", provenijencije 2 i 50, u klasu 

"dobar", provenijencije jap. ariš, 9, 59-2 i 12-2 spadaju 

u "prosjek", a prov. 1,52 i 29 u visinsku klasu loš". U 

svim visinskim klasama mogu se naći provenijencije s 

Alpa i Karpata. 

Tablica 1. Podaci o provenijencijama 

Table I. Data of provenances 

Provenijencija 

Provenance 

Lokalitet 

Location 

Geog. širina i 

dužina 

Latitude and 

longitude 

Nadmorska 

visina 

Altitude 

(m) 

Bliži opis 

Nearer 

information 

2 Schönvies 47"127 I0°40' 1100 Unutrašnje Alpe 

(Innenalpcn) Austrija 

50 Krnov-Radin 50°067 17°34' 400-500 Sudeti, Češka 

Japanski ariš Honshu 35°247 138°43' 1800 Fuji, Japan 

Jap. larch 

12-2 Sterzing-Flains 46°547H°26' 1100 Unutrašnje Alpe 

(Innenalpcn) Italia 

9a Latnmerau 48°037 15°56' 610 Sjeveroitočne Alpe 

N-E Alps Austrija 

51 Cierny Vah 49°007 19°53' 800 Niske Tatre, Slovačka 

Low Tatra, Slovakia 

1 Möderbrugg 47°207 14 o 32' 1350 Unutrašnje Alpe 

(Innenalpen) Austrija 

59-2 Brezovička 2 49°07720°49' 820-840 Niske Tatre, Slovačka 

Low Tatra, Slovakia 

52 Strbske pleso 49 o 077 20"04 , 1370 Visoke Tatre, Slovačka 

High Tatra, Slovakia 

29 Dunkeld hibrid 56 o 46703 o 51' 185-425 Škotska, Vel. Brit. 

Scottland, U.K. 

U starosti od 20 godina, prosječna visina za plohu 

bila je 16,68 m +/-0,66 m, s variranjem od 14,2 m (prov. 

52) do 21,0 m (prov. 50). Iznad prosjeka za cijelu plohu 

su prov. 2,50, 51 i 59-2, uglavnom provenijencije s Karpata. 

Ako se provenijencije razvrstavaju po navedenim 

visinskim klasama, prov. 50 spada u klasu "odličan", 

prov. 5 1 u klasu "vrlo dobar", prov. 29,59-2,9a i 2 u 

"prosjek", prov. 1,12-2 i jap. ariš u "slab" a prov. 52 u 

visinsku klasu "loš". 

U starosti od 30 godina, prosječna visina za cijelu 

plohu je 22,7 m +/-0,35 m, s variranjem od 21,2 m (jap. 

ariš) do 24,7 m (prov. 50). Iznad prosjeka za cijelu plohu 

su prov. 2,50, 59-2 i 51, tri provenijencije s područja 

Karpata i jedna iz Istočnih Alpi. 

Iz tablice 3 vidljivo je da tijekom života dolazi do 

promjene u redoslijedu, preticanja, što je posljedica 

različite dinamike prirašćivanja u tijeku života. Jedino 

144

K. Piniarić: 30 CiODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU KA/UČI I IH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV(2000), 143-156 

je prov. 59-2 bila najstabilnija i tijekom cijelog razdoblja 

nije mijenjala visinsku klasu. U mlađem dobu 

razlike između provenijencija su veće, da bi se sa starošću 

smjenjivale, a u starosti od 30 godina većina provenijencija 

se koncentrirala oko prosjeka, čak i nekada 

najbolje provenijencije 2 i 50, koje su u starosti od 10 

godina pripadale vrlo dobroj visinskoj klasi. Iznenađuje 

prov. 29, Dunkeld hibrid F 2 generacija između europskog 

i japanskog ariša. U uvjetima Zapadne Europe, 

posebno Danske, ovaj hibrid prirašćuje u visinu intenzivnije 

nego oba roditelja, stoje vjerojatno uvjetovano 

oceanskom klimom, posebice povoljnom vlažnošću, 

odnosno povoljnom opskrbom vodom tijekom vegetacije. 

Osim toga, u literaturi se navodi (Schober, 

1953) da se ovaj hibrid od japanskog ariša razlikuje po 

uskoj krošnji i prema gore usmjerenim granama (mali 

kut insercije). Međutim, na našem pokusu grane ovog 

hibrida su deblje i više horizontalne, a ujesen iglice 

imaju zlatno-žutu boju kao i japanski ariš na istoj pokusnoj 

plohi. Iz tablice 2 vidljivo je daje Dunkeld hibrid 

29 po prirašćivanju u visinu na posljednjem ili 

pretposljednjem mjestu, dok je japanski ariš znatno ispod 

prosjeka za cijelu plohu. Prema Schober-u 

(1987), u zapadnoj Europi, japanski ariš raste brže u visinu 

nego europski ariš, i u starosti od 60 godina proizvodnja 

drvne mase japanskog ariša u odnosu na europski 

arišjezaoko 30% viša (Sc h ob er, 1987). 

Slika 1. Redoslijed visina provenijencija u određenoj vrsti 

Figure 1. Rang of the height 

Tablica 2: Visine i visinski prirast 

Table 2: Heights and height increment 

STAROST (Age) 

10 godina (years) 20 godina (years) 30 godina (years) 

Gornja Dobni Gornja Dobni Gornja Dobni 

visina visinski visina visinski visina visinski 

Domin. prirast Domin. prirast Domin. prirast 

height M earn height M earn height Meam 

height 

height 

height 

increment 

increment 

increment 

Prov. m cm m cm m cm 

2 5,47 54,7 16,8 84.0 23,4 78,0 

50 5,60 56,0 21,0 105,0 24,7 82,3 

Japanski ariš 4,50 45,0 15,2 76,0 21,2 70.7 

12-2 4,64 46,4 14,8 74,0 22,3 74,3 

9a 4,74 47,4 16,2 81,0 22,3 74,3 

51 5,04 50,4 19,4 97,0 23,6 78,7 

1 4,26 42,6 15,8 79,0 22,6 75,3 

59-2 4,60 46,0 17,2 86,0 23,7 79,0 

52 4,15 41,5 14,2 71,0 22,0 73,3 

29 4,08 40,8 16,2 81,0 21,3 71,0 

Prosjek 

Mean 4,71+/-0,7 47,1+/-1,65 16,68+/-0,66 83,4+/-3,3 1 

St. dev. 

St. dev. 

0,52 5,22 2,09 10,47 1,12 3,74 

145

30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV (200Ü), 143-156 

Ponašanje japanskog ariša i Dunkeld hibrida na našoj 

plohi bi se moglo protumačiti nepovoljnom vlagom 

tijekom vegetacijskog razdoblja. I pored toga što 900 

1 /nr padalina, od kojih na ljetno razdoblje otpada 25%, 

visoke ljetne temperature dovode do intenzivnijeg isušivanja 

tla, što se negativno odražava na prirašćivanje 

ariša. Osim toga, treba naglasiti da se ljetne oborine 

najčešće javljaju u obliku pljuskova. Sve se to mora nepovoljno 

odraziti na rast japanskog ariša i hibrida Larix 

eurolepis. U prvih 9 godina, prov. 2 (Schönwies) je po 

prirašćivanju u visinu bila na prvome mjestu, a prov. 50 

(Krnov, Sudeti) na drugome, da bi od tog vremena do 

30. godine prov. 50 bila stalno na prvom mjestu. 

Sa starošću, kako je rečeno, te razlike se smanjuju. 

Dok je u 9. godini najlošija provenijencija imala prosječnu 

visinu svega 55% od najbolje (Pin tari ć, 1969), u 

30. godini, najlošija provenijencija imala je čak 86% od 

visine najbolje provenijencije, što se vidi iz Slike 1. 

gdje je prikazani redoslijed provenijencija po starosti. 

Vidi se daje najstabilnija prov. 50, koja je u razdoblju 

promatranja imala prvo mjesto, dok je kod drugih provenijencija 

utvrđeno manje ili veće preticanje. 

Kod nekih provenijencija (59-2 i 1 ) utvrđenje stalni 

rast, a kod drugih (prov. 9a) konstantni pad. Iz tablice 2 

Slika 2. Razvoj relativnih visina po starosti 

Figure 2. Development of the relative mean from age 

Tablica 3: Visinske klase po starosti i provenijencijama. 

Table 3: Height classe in age and provenances. 

Visinska klasa 

Height class 

Ocjena 

Judgement 

Starost (Age) 

10 god (Years) 20 god (Years) 30 god (Years) 

% od prosjeka 

% of the mean 


Provenances 

126-135 odličan - excellent - 50 - 

116-125 vrlo dobar - very good 2,50 51 - 

106-115 dobar - good 51 - 50 

96-105 prosječan - mean jap.ariš, 12-2, 9a, 

59-2 

2, 9a, 59-2, 29 2, 12-2, 9a, 51, 1, 

59-2,52 

86-95 slab - poor 1,52,29 jap.ariš, 12-2, 1 jap.ariš, 29 

76-85 loš - bad - 52 - 

vidljivo je daje u starosti od 10 godina prosječni dobni 

visinski prirast na plohi 41,6 cm +/- 1,65 cm, s variranjem 

od 40,8 cm (prov. 29) do 56 cm (prov. 50). Iznad 

prosjeka za cijelu plohu prosječni dobni visinski prirast 

imaju provenijencije 2,50, 9a i 51. U starosti od 20 godina 

prosječni dobni visinski prirast je 83, 4 cm +/- 3, 

31 cm s variranjem od 71 cm (prov. 52) do 1,05 cm 

(prov. 50). U ovoj starosti iznad prosjeka za plohu su 

provenijencije 2,50,51 i 59-2. U starosti od 30 godina 

prosječni dobni visinski prirast za cijelu plohu je 75,7 

cm +/- 1,18 cm, s variranjem od 71 cm (prov. 29) do 

82,3 cm (prov. 50). Iznad prosjeka za plohu su provenijencije 

2 s istočnog dijela Alpa, te provenijencije 50,51 

i 59-2 s područja Karpata, istočnoga.dijela prirodnoga 

areala europskog ariša. Kod osam provenijencija, kulminiranje 

prosječnog dobnog visinskog prirasta nastupilo 

je između 20. i 30. godine, a samo kod dvije provenijencije 

( 12-2 i 9a) još nije došlo do kulminiranja dobnog 

visinskog prirasta. 

Iz tablice 4 vidljivo je daje kulminiranje tečajnog 

visinskog prirasta nastupilo u razdoblju 11-20 godina, 

kada je prosječni tečajni visinski prirast za cijelu plohu 

iznosio 119,8 cm +/- 5,5 cm, s variranjem od 101 cm 

(prov. 52) do 154 cm (prov. 50). Iznad prosjeka za cijelu 

plohu bile su provenijencije 50, 51, 59-2 i 29. Potrebno 

je napomenuti daje kod svih provenijencija kulminira- 

146

K. Pintillić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3-4, CXXIV (2000), 143-156 

nje tečajnog visinskog prirasta nastupilo u starosti od 

9-10 godina. U razdoblju od 21-30 godina, prosječni 

tečajni visinski prirast bio je 60,3 em +/- 4,23 cm, s variranjem 

od 37 cm (prov. 50) do 78 em (prov. 52). Iznad 

prosjeka za plohu su prov. 2, 12-2, 1, 59-2 i 52. Uočljiv 

je vrlo nizak tečajni visinski prirast prov. 50 (Sudetski 

ariš), koji je u tom razdoblju svega 62% od prosjeka za 

cijelu plohu, a svega 47% od najbolje provenijencije 

52, koja je u ranijim razdobljima zauzimala posljednja 

mjesta. Ovo drastično opadanje prosječnog tečajnog 

visinskog prirasta prov. 50 se najbolje vidi na Slici 3. 

Iz Slike 1 vidljivo je da u pojedinim starostima redoslijed 

provenijencija nije isti, stoje posljedica preticanja. 

U tom pogledu najstabilnija je prov. 50, koja je 

od 10. godine stalno na vrhu. Kod svih ostalih provenijencija 

(osim prov. 51 ) pojava preticanja je vrlo izražena. 

Najizrazitije preticanje je kod japanskog ariša, koji 

je sa 7. mjesta u 10. godini pao na posljednje mjesto u 

30. godini i kod prov. 12-2. Naročito poboljšanje redoslijeda 

pokazuje prov. 1, koja je sa 8. mjesta u 10. godini 

došla na drugo mjesto u 30. godini. 

Na kraju, u pogledu prirašćivanja u visinu, možemo 

zaključiti da su uglavnom najbolje provenijencije iz 

istočnog dijela areala europskog ariša. 1 u istočnom dijelu 

Alpa ima provenijencija koje se odlikuju bržim 

Slika 3. Razvoj relativnog tečajnog visinskog rasta 

Figure 3. Development of the relative curent heigh increment 

Tablica 4: Prosječni tečajni visinski prirast. 

Table 4: Mean current height increment. 

Tečajni 

visinski 

prirast 

Current 

height 

increment 

10 god (Years) 11 -20 god (Years) 21-30 god (Years) 

Rang % 

Tečajni 

visinski 

prirast 

Current 

height 

increment 

Rang 

0/ 

/0 

Tečajni 

visinski 

prirast 

Current 

height 

increment 

Prov. cm cm cm 

Rang % 

2 55 1 117 113 7 94 66 4 110 

50 56 2 114 154 1 128 37 10 62 

Jap.ariš 45 7 96 107 8 89 60 7 100 

12-2 46 5 98 102 9 85 75 2 125 

9a 47 4 100 115 5 96 61 6 102 

51 50 

-> 

j 106 144 2 120 42 9 70 

1 43 8 91 113 5 96 68 3 113 

59-2 46 5 98 126 3 105 65 5 108 

52 42 9 89 101 10 84 78 1 130 

29 41 10 87 121 4 101 51 8 85 

Prosjek 47.1+/-1,62 119,8+/-5,50 60,3+/-4,23 

Mean 

St. dev. 

St. dev. 

5,13 17,4 13,37 

rastom u visinu (Pintarič, 1969; Martinson, 

1992; Weisgerber, 1992; Sehober, 1985). Provenijencije 

koje su se u početku odlikovale bržim prirašćivanjem 

u visinu, već u razdoblju od 20-30 godina 

počinju smanjivati prirašćivanje, tako da se prema 

.1 a c q u e s -u ( 1992), i u starosti od oko 50 godina može 

očekivati izjednačena visina provenijencija, što se 

može pretpostaviti i iz tablice 3. 

147

K. Pintarić: 30 CODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 143-156 

Porast tečajnog visinskog 

prirasta osobito je 

uočljiv kod prov. 12-2, 

52 i 1, kod kojih se prosječni 

tečajni visinski 

prirast u starosti od 10 

godina, s ispod 90% za 

cijelu plohu, u starosti od 

30 godina, popeo na 

120% do 130% za cijelu 

plohu. 

Slika 4. Relativni prsni promjeri 

Figure 4. Relative diameter I B. H. 

Prosječni prsni promjer u starostima od 10, 20 i 30 

godina prikazan je u tablici 5. U 10. godini prosječni 

prsni promjer za cijelu plohu je 4,68 cm +/- 0,19 cm, s 

variranjem od 3,94 cm (prov. 52) do 5,70 cm (prov. 2). 

Iznad prosjeka su prov. 2,50, 9a i 51. U 20. godini prsni 

promjer je 12,74 om +/- 0,40 cm, s variranjem od 10,8 

Debljine i debljinski prirast 

cm (prov. 12-2) do 15-2 cm (prov. 50). Iznad prosjeka 

za plohu su prov. 2,50, jap.ariš, 51 i 59-2. U starosti od 

30 godina prosječni prsni promjer je 21,99 cm +/- 0,51 

cm, sa variranjem od 19,7 cm (prov. 29) do 29,5 cm 

(prov. 50). U toj starosti, iznad prosjeka su prov. 2, 50, 

9a, 51 i 59-2. 

Tablica 5. Debljine na prsnoj visini i prosječni debljinski prirast. 

Table 5: Diameter in breast height and mean radial increment. 

Prsni 

promjer 

BH 

diameter 

STAROST (Age) 

10 godina (years) 20 godina (years) 30 godina (years) 

Debljinski 

prirast 

Mean 

diameter 

incriment 

Prsni 

promjer 

BH 

diameter 

Debljinski 

prirast 

Mean 

diameter 

incriment 

Prsni 

promjer 

BH 

diameter 

Debljinski 

prirast 

Mean 

diameter 

incriment 

Prov. cm mm cm mm cm mm 

2 5,70 5,70 13,6 6,8 23,5 7,8 

50 5,60 5,60 15,2 7,6 24,5 8,2 

Japanski ariš 4,57 4,57 13,2 6,6 21,8 7,3 

12-2 4,43 4,43 10,8 5,4 20,1 6,7 

9a 4,80 4,80 12,7 6,4 22,7 7,6 

51 5,00 5,00 13,3 6,6 22,9 7,7 

1 4,13 4,13 11,8 5,9 21,6 7,2 

59-2 4,50 4.50 13,4 6,7 23,0 7,8 

52 3,94 3,94 11,4 5,7 20,1 6,7 

29 4,13 4,13 12,0 6,0 19,7 6,6 

Prosjek 4,68+/-0,19 4,68+/-0,19 12,74+/-0,40 6,37+/-0,20 21,99+/-0,51 7,36+/-0,17 

Mean 

St. dev. 

St. dev. 

0,60 0,60 1,26 0,63 1,61 0,54 

148

K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski listbr. 3 4,CXXIV(2()()0). 143-156 

Može se zaključiti da kod debljina postoje iste zakonitosti 

kao i kod visina, tj. da u području Alpa i Karpata 

postoje provenijencije s intenzivnijim i sporijim prirašćivanjem 

u debljinu, samo što su kod prirašćivanja u 

debljinu od značajnog utjecaja vremenske prilike (sušne 

i kišne godine), tako da postoje značajnija variranja 

nego kod prirašćivanja u visinu. 

Relativni razvoj prsnog promjera prikazuje Slika 4. 

Prosječni dobni debljinski prirast u starosti od 10 godina 

je 4,68 mm +/- 0,19 mm, s variranjem od 3,94 mm 

(prov. 52) do 5,70 mm (prov. 2). Iznad prosjeka su bile 

provenijencije 2, 50, 9a i 51. U starosti od 20 godina 

prosječni dobni debljinski prirast je 6,37 mm +/- 0,20 

mm, s variranjem od 5,4 mm (prov. 12-2) do 7.6 mm 

(prov. 50). Iznad prosjeka su provenijencije 2, 50, jap. 

ariš, 9a, 51 i 1. U starosti od 30 godina prosječni dobni 

debljinski prirast je 7,36 mm +/- 0,17 mm, s variranjem 

od 6,6 mm (prov. 29) do 8,2 mm (prov. 50). Iznad prosjeka 

za plohu su provenijencije 2, 50, 9a, 51 i 59-2. 

Slika 5. Preticanje prirašćivanja u debljinu u ovisnosti od starosti 

Figure 5. 

Slika 6. Razvoj relativnog prsnog promjera po starosti 

Figure 6. Development of the relative mean diameters B. N. from age 

Tablica 6: Prosječni tečajni debljinski prirast. 

Table 6: Mean current radial increment. 

STAROST (Age) 

10 god (Years) 11-20 god (Years) 21-30 god (Years) 

Prov. mm % mm % mm o/ 

/0 

2 5,70 122 7,90 98 9,90 107 

50 5,60 120 9,60 119 9,30 101 

Jap. ariš 4,57 98 8,63 107 8,60 93 

12-2 4,43 95 6,37 79 9,30 101 

9a 4,80 103 7,90 98 10,0 108 

51 5,00 107 8,30 103 9,60 104 

1 4,13 88 7,67 95 9.80 106 

59-2 4,50 96 8,90 110 9,60 104 

52 3,94 84 7,46 93 8,70 94 

29 4,13 88 7,87 98 7,70 83 

Prosjek 4.68+/-0,19 100 8,06+/-0,28 100 9,25+/-0,23 100 

Mean 

St. dev. 

St. dev. 

0,60 0,87 0,72 

149

K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list hr. 3 4, CXXIV (2001)). 143-156 

I u slučaju prirašćivanja u debljinu utvrđena su preticanja, 

koja su manje izražena nego kod visina (Slika 5). 

Prosječni tečajni debljinski prirast prikazan je u 

tablici 6. U razdoblju do 10. godine prosječni tečajni 

debljinski prirast je 4,68 mm +/- 0,19 mm, s variranjem 

od 3,94 mm (prov. 52) do 5,70 mm (prov. 2). U razdoblju 

od 11-20 godina prosječni tečajni debljinski prirast 

je 8,06 mm +/- 0,28 mm, s variranjem od 7,46 mm 

(prov. 52) i 9,60 mm (prov. 50). U razdoblju 21-30 godina, 

prosječni tečajni debljinski prirast je 9,25 mm+/- 

0,23, s variranjem od 8,7 mm (prov. 52) do 10,0 mm 

(prov. 2). Šlica 7 prikazuje relativni razvoj prosječnog 

tečajnog debljinskog prirasta, koji po razdobljima i 

provenijencijama jako varira. 

Za razliku od prirašćivanja u visinu, kod prirašćivanja 

u debljinu. Razlike između provenijencija su manje, 

i sa starošću se smanjuju. U starosti do 30 godina kod 

ni jedne provenijencije nije došlo do kulminiranja tečajnog 

debljinskog prirasta. 

Volumen i volumni prirast drvne mase 

U tablici 8 prikazanje volumen drvne mase glavne 

sastojine ukupno za starost 20 godina, i ukupan volumen 

drvne mase u starosti od 30 godina. U starosti od 

20 godina broj stabala glavne sastojine bio je 947 +/- 66 

stabala po hektaru, volumen glavne sastojine 88 +/- 

11,3 mVha, a ukupan volumen drvne mase (s prorijedama) 

113,58 +/- 11,3 m 3 krupnog drva po hektaru. 

Prosječni volumen vretena stabla je 0,097 +/- 0,01 m 3 . 

U 30. godini prosječni broj stabala je 751 +/- 52 stabla 

po hektaru. Ukupan volumen drvne mase za plohu je 

237,5 m 3 +/-47m 3 po hektaru, s variranjem od 191 (prov. 

52) do 318 m 3 krupnog drva po hektaru (prov. 2). U 30. 

godini prosječni volumen vretena stabla je 0,350 m3 + 

0,02 m', s variranjem od 0,271 (prov. 52) do 0,453 m 3 

(prov. 52) krupnog drva po hektaru. 

Usporedba s volumenom po hektaru između pojedinih 

provenijencija nije u potpunosti realna, jer je prije 

svega i posljedica različitog mortaliteta kod pojedinih 

provenijencija, tako daje i broj stabala po hektaru različit. 

Tako u 20. godini broj stabala varira od 723 (jap. 

ariš) do 1450 (prov. 12 -2) po hektaru, a u 30 godini 604 

(jap. ariš) do 1109 (prov. 12-2). Zato je realnije što su 

uspoređeni volumeni vretena stabla. U starosti od 20 

godina najproduktivnija je provenijencija koja ima za 

oko 2,6 puta veći volumen vretena stabla od najneproduktivnije 

provenijencije i za 1,75 puta veći volumen 

vretena stabla od prosjeka za cijelu plohu. U 30. godini 

volumen vretena drvne mase najproduktivnije provenijencije 

je za 1,67 puta veći od najneproduktivnije, odnosno 

za 1,29 puta veći od prosjeka za cijelu plohu. 

Kao što se vidi, sa starošću se smanjuje i razlika u volumenu 

između pojedinih provenijencija, stoje utvrđeno 

kod debljina i kod visine. 

Tablica 7: Zapremnina drvne mase. 

Table 7: Volume 

Prov. 

Broj stabala 

Number of 

trees 

Stab./ha 

Stem./ha 

STAROST(Age) 

20 godina (Years) 30 godina (Years) 

Ukupna 

zapremnina 

Total 

volume 

Zapremnina 

po stablu 

Volume per 

tree 

Broj stabala 

Number of 

trees 

mVha m 3 Stab./ha 

Stem./ha 

Ukupna 

zapremnina 

Total 

volume 

Zapremnina 

po stablu 

Volume per 

tree 

mVha m 3 

2 995 146,5 0,112 777 318 0,409 

50 833 185,4 0,170 655 297 0,453 

Japanski ariš 723 91,7 0,095 604 214 0,354 

12-2 1450 108,2 0,057 1109 303 0,273 

9a 755 80,1 0,090 639 239 0,374 

51 1014 150,4 0,114 820 313 0,382 

1 974 93,0 0,076 814 255 0,313 

59-2 801 104,5 0,109 524 208 0,397 

52 909 74,8 0,066 705 191 0,271 

29 1019 101,2 0,078 860 237 0,276 

Prosjek 947+/-6Ô 88,0+/-8,50 (),097+/-0,01 751+/-52 237,5+/-14,9 0,350+/-0,02 

Mean 

St. dev 

St. dev. 

207 26,8 0,032 165 47,0 0,064. 

150

K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 143-156 

U starosti od 20 godina 

iznad prosjeka za cijelu 

plohu su provenijencije 

2, 50, 51 i 59-2, 

odnosno tri provenijencije 

iz područja Karpata 

i jedna iz istočnog dijela 

Alpa (prov. 2). U starosti 

od 30 godina iznad prosjeka 

za cijelu plohu su 

provenijencije 2, 50, jap. 

ariš, 51, 9a i 59-2. I u toj 

starosti su tri provenijencije 

s Karpata (prov. 

50, 51 i 59-2), i dvije iz 

istočnog dijela Alpa 

(prov. 2 i 9a). Na Slici 9 

prikazan je razvoj volumena 

drvne mase u razdoblju 

od 20 do 30 godina. 

Vidi se nagli pad 

prov. 50 i prov. 2, koje su u ranijem razdoblju po proizvodnosti 

bile na prvom mjestu. 

U 20.godini prosječni dobni volumni prirast za cijelu 

plohu je bio 4,46 +/- 0,41 mVha godišnje, s variranjem 

od 3,0 (prov. 52) do 7,lm' (prov. 50) po hektaru 

godišnje. 

Iznad prosjeka za cijelu plohu su provenijencije 2, 

50 i 51. Ako se uzme u obzir i volumen drvne mase, koji 

je u starosti od 17 godina posječen proredom, onda je 

Slika 7. Razvoj relativnog tečajnog debljinskog prirasta po periodima 

Figure 7. Development of the relative curent radial increment in the périodes 

prosječni volumni prirast drvne mase 5,67 +/- 0,57 m 3 

po hektaru godišnje, s variranjem od 3,7 (prov. 52) do 

9.3 m 3 (prov. 50) po hektaru godišnje. Iznad prosjeka za 

plohu su provenijencije 2, 50 i 51. 

U 30. godini prosječni volumni prirast drvne mase 

je 8,62 +/- 0,49 m 3 po hektaru godišnje, s variranjem od 

6.4 (prov. 52) do 10,6 m 3 (prov. 2) po hektaru godišnje. 

Iznad prosjeka za plohu su provenijencije 2, 50, 12-2 i 

51, s područja Alpa i Karpata (tablica 8). 

Tablica 8: Prirast zapremnine ariša različitih provenijencija. 

Table 8: Volume increment of the larch of diferent provenances. 


Provenances 

STAROST (Age) 

10 godina (years) 20 godina (years) 30 godina (years) Tečajni prirast 

Prirast 

Prirast 

Prirast 

zapremnine u 

zapremnine zapremnine zapremnine 

periodu 20-30 god. 

Volume increment Volume increment Volume increment 

Current annual 

Prosječni 

period 20-30 years 

Mean 

m 3 po hektaru godišnje - m 3 pro ha and year 

2 5,6 7,3 10,6 17,1 

50 7,1 9,3 9,9 11,2 

Japanski ariš 3,5 4,6 7,1 12,2 

12-2 4,2 5,4 10,1 19,5 

9a 3,4 4,0 8,4 15,9 

51 5,8 7,5 10,4 16,3 

1 3,7 4,6 8,5 16,2 

59-2 4.4 5,2 6,9 10,4 

52 3,0 3,7 6,4 11,6 

29 3,9 5,1 7,9 13,6 

Prosjek 

4.46+/-0,41 5.67+/-0.57 8,62+/-0,49 9,50+/-0,95 

Mean 

St. dev. 

St. dev. 

1,30 1,79 1,55 3,02 

151

K. I'intanc: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RA/I.KÏÏ III PROVIMJkNCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2(1(1(1), 143-156 

Slika 8. Razvoj relativnog tečajnog debljinskog prirasta po 

periodima 

Figure 8. Development of the relative eurent diameter increment in 

the périodes 

Između 20. i 30. godine prosječni tečajni volumni 

prirast drvne mase je 14,4 +/- 0,95 m 3 po hektaru godišnje, 

sa variranjem od 10,4 (prov. 59-2) do 19,5 m 5 

(prov. 12-2) po hektaru godišnje. Iz tablice 9 jasno se 

vidi naglo opadanje prosječnog tečajnog volumnog prirasta 

provenijencije 50 (Sudeti) i po rast prirasta prove- 

Slika 9. Razvoj relativne drvne mase po stablu u starosti u 20. i 

30. godini 

Figure 9. Development of the volume pro stein in 20. and 30. year 

nijencije iz Alpa, što ukazuje na ujednačavanje proizvodnje 

Sudctskog i Alpskog ariša (tablica 8) 

Kvaliteta stabala 

Prosječna kvaliteta stabala prikazan je u tablici 9. 

Najbolju prosječnu kvalitetu ima provenijencija 9a, koja 

potječe iz Bečke šume i nadmorske visine 610 m. Na 

drugom mjestu je prov. 1 koja potječe iz D. Tauerna i 

nadmorske visine 1350 m, zatim Dunkcld hibrid 29, iz 

Škotske i nadmorske visine 185-425 m, dok je na četvrtom 

mjestu prov. 52 iz Visokih Tatri, s nadmorske visine 

1370 m. 

Po prosječnoj kvaliteti, najlošija je prov. 2, iz Tirola, 

sa nadmorske visine 1100 m, prov. 59-2 iz Karpata, s 

nadmorske visine 850 m, te prov. 51 iz Niskih Tatri, 

nadmorske visine 800 m. U sredini se nalaze provenijencije 

50, 12-2 i japanski ariš. 

Ako se usporedi rang provenijencija po prirašćivanju 

u visinu (tablica 2) s rangom po kvaliteti stabla 

(tablica 9), vidljivo je daje kvaliteta stabla u negativnoj 

korelaciji s intenzitetom prirašćivanja u visinu. Tako je 

npr. prov. 50 po intenzitetu prirašćivanja u visinu na prvome 

mjestu, a po prosječnoj kvaliteti stabla tek na šestom 

mjestu, prov. 1 je po prirašćivanju u visinu na petom 

mjestu, a po prosječnoj kvaliteti stabla na drugom 

mjestu. Prov. 51 se po intenzitetu prirašćivanja nalazi 

na trećem mjestu, a po kvaliteti stabla tek na osmom. 

Pored prosječne kvalitete, pri ocjeni vrijednosti jedne 

provenijencije značajan je i relativan udjel ravnih 

stabala. Iz tablice 9 vidljivo je daje u pogledu udjela 

ravnih stabala najvrijednija provenijencija 9a, pa 1, 29 i 

52, odnosno s najmanjim udjelom ravnih stabala je 

prov. 2, 59-2, 12-2 i 51. Ovaj redoslijed je potpuno isti 

kao i kod ranga prosječne kvalitete stabala. 

Iz ovih rezultata može se zaključiti da i u području 

Alpa i u području Karpata postoje provenijencije europskog 

ariša s dobrim i lošim stablima i da su po kvaliteti 

u pravilu bolje one provenijencije koje prirašćuju 

sporije u visinu. Razlog je taj stoje kod ovih stabala 

koeficijent vitkosti niži nego kod provenijencija s intenzivnijim 

prirašćivanjem u visinu pa su debla stabilnija 

i otpornija na savijanje. 

152

K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski lislbr. 3 4. CXXIV (2000), 143-156 

Tablica 9: Kvaliteta stabala 

Table 9: Stem quality 

Potpuno 

ravno 

Straight 

Relativni udjel stabala po kvaliteti debla 

Relative participation of stems pro quality 

Slabo 

zakrivljeno 

Lightly 

bent 

Umjereno 

zakrivljeno 

Moderately 

bent 

Jako 

zakrivljeno 

Strongly 

bent 

Prov. %(1) %(2) %(3) %(4) 

Ocjena 

Judgement 

Rang po 

kvaliteti 

Rang 

quality 

Rang po 

visini 

Rang 

height 

2 1 11 41 47 3,90 10 4 

50 20 30 35 15 2,60 6 1 

Jap. ariš 19 33 38 10 2,49 5 8 

12-2 15 28 42 15 2,72 7 9 

9a 59 24 8 9 1,76 1 5 

51 15 28 35 22 2,96 8 2 

1 40 23 27 10 2,17 2 7 

59-2 5 19 36 40 3,51 9 3 

52 34 32 23 11 2,22 4 10 

29 38 23 30 9 2,19 3 6 

Prosjek 24,6+/-5,6 25,1+/-2,1 31,5+/-3,2 18,8+/-4,3 2,65+/-0,21 - - 

Mean 

St. dev. 

St. dev. 

17,8 6,6 10,2 13,7 0,66 - - 

Rak ariša (Lachnellula wilkommii= trichoscyphella 

willkommi= dasyscypha willkommi) je vrlo opasna bolest, 

koja ugrožava njegov opstanak. Ovo odumiranje 

europskog ariša u Europi poznato je pod imenom "umiranje 

ariša' (Lärcensterben). Prema dosadašnjim rezultatima 

istraživanja, sve provenijencije europskog ariša 

izložene su ovoj bolesti, dok je otporan samo japanski 

ariš. Širenju ove bolesti doprinose i nepovoljni ekološki 

uvjeti za ariš, kao što su mrazišta, maglovita mjesta, 

slaba prozraka i dr. Prema Muench-u (1933, 1935, 

1936) glavni razlog ugibanja europskog ariša su upravo 

nepovoljni klimatski uvjeti, ponajprije kasni mraz, jer 

europski ariš rano počinje s vegetacijom, tako da često 

Rak ariša 

strada od kasnog mraza. Uslijed toga terminalni izbojak 

ugine, tako da se stvaraju pogodni uvjeti za pojavu i 

širenje ove opasne bolesti. Istraživanje pojave raka ariša 

na provenijencijama koje su uključene u II. Internacionalni 

pokus (i naš pokus) pokazalo je da u Danskoj i 

Belgiji na plohama koje nisu izložene kasnom mrazu 

nema pojave raka ariša, dok je na plohama koje su izložene 

kasnom mrazu, rak ariša česta pojava. Na našoj 

pokusnoj plohi Batalovo brdo, nakon višegodišnjih 

kontrola uočeno je da ni jedna provenijencija nije napadnuta 

ovom bolešću, što se može pripisati i samom 

položaju plohe (nagib, strujanje zraka, nema zadržavanja 

hladnog zraka jer je omogućeno strujanje). 

Na pokusnoj plohi koja se nalazi u pojasu bukovih 

šuma na dubokom tlu na vapnencu, do starosti od 30 

godina, prirašćivanje u visinu bilo je vrlo intenzivno i u 

30 godini, prosječne visine svih provenijencija varirale 

su od 2,13 do 24,7 m. (tablici 2), stoje prema Schober-u 

(1987) i kod najlošije provenijencije, iznad I boniteta. 

Ovo ukazuje da se u pojasu bukovih šuma, na dubokim 

tlima mogu očekivati kod ariša visoki prinosi. Ovo treba 

istaći, jer se naša ploha nalazi najjužnije od svih ploha 

(46) koje su postavljene u okviru zajedničkog projekta, 

i zbog toga jer su ostvareni rezultati znatno iznad 

svih ploha (Schöber, 1985). 

RASPRAVA - Discussion 

Do 30. godine prirašćivanje u visinu je najintenzivnije 

kod dijela provenijencija koje potiču iz istočnog 

dijela areala europskog ariša (Sudeti, prov. 50; Karpati, 

prov. 51 i 59-2), ali i u istočnom dijelu Alpa ima provenijencija 

(prov. 2) koje ne zaostaju po prirašćivanju u 

visinu i za najboljim provenijencijama iz Karpata. Ipak, 

u ranijem razdoblju, razlike u prirašćivanju u visinu pojedinih 

provenijencija bile su veće, dok se kasnije 

smanjuju, stoje vidljivo iz tablice 3, gdje je 8 provenijencija 

od 10 zauzelo položaj prosjeka za cijelu plohu 

(96% do 105%). Može se očekivati da će se te razlike i 

dalje smanjivati i da će oko 50. godine te razlike pot- 

153

K. I'inliirić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH 1'ROVIiNl.lliNCI.IA li BOSNI Šumarski liši br. 3 4, CXXIV (2(100). 143-156 

puno nestati (Jacques, 1992). Do sličnog zaključka 

došao je i S c ho b er (1985) prilikom analize rezultata 

istraživanja svih ploha obuhvaćenih Projektom. 

Kod svih istraživanih parametara (debljine, volumena, 

visine) utvrđeno je da je u razdoblju od 30 godina 

dokazano intenzivno preticanje, stoje vidljivo i iz priloženih 

grafikona. Očekuje se da bi se redoslijed stabilizirao 

oko 40 godine (Rohmeder-Schocnbach, 

1959). Izjednačavanje prirašćivanja u visinu sa starošću 

između alpskog i sudetskog ariša ustvrdio je i 

Cieslar,(1914). 

Glede činjenice da se kod ariša očekuje znatniji udjel 

najvrijednijih sortimenata (furnirski trupci), važno 

je napomenuti da najproduktivnije provenijencije nisu 

po kvaliteti debla i najkvalitetnije, što je vidljivo iz 

tablice 9. Tako npr. prov. 50 koja je po postignutoj visini 

najviša, po kvaliteti debla se nalazi tek na 6. mjestu. 

Iz iste tablice vidljivo je da su najkvalitetnije one provenijencije 

koje sporije rastu u visinu, stoje dokazao i 

Schober (1985) prilikom analize rezultata na svim 

pokusnim plohama obuhvaćenim Projektom. Međutim, 

to ne treba značiti da treba dati prednost provenijencijama 

sporijeg rasta, jer i kod najbolje provenijencije po 

prirašćivanju u visinu, ima dovoljan broj kvalitetnih 

stabala koja tijekom produkcijskog razdoblja (ophodnje) 

treba pomagati primjenom selektivne prorede. 

U našim istraživanjima posebice treba izdvojiti Hibrid, 

prov. 29 (Larix eurolepis) i japanski ariš. Prema 

Schober-u (1987) u Europi japanski ariš u istim stanišnim 

uvjetima ima proizvodnju veću za 30% nego europski 

ariš. Na našoj pokusnoj plohi japanski ariš je na 

jednom od posljednjih mjesta. Slično je i sa hibridom 

prov. 29. U Europi, hibrid x Larix eurolepis prirašćuje 

intenzivnije u visinu u odnosu na europski i japanski 

ariš, dok na našoj pokusnoj plohi zauzima jedno od 

posljednjih mjesta. Ovakav odnos može se objasniti opskrbom 

vodom tijekom vegetacijskog razdoblja, stoje 

u zapadnoj Europi povoljnije nego u Bosni. Osim toga, 

ovaj hibrid je u F 2 generaciji, te se slabije prirašćivanje 

može objasniti i genetskim svojstvima ponašanja hibrida 

(segregacija u F 2 generaciji). 1 morfološki se ovaj 

hibrid razlikuje od L. eurolepis-a. Grane su debele i horizontalne, 

a ujesen su iglice zlatno-žute boje, što je 

karakteristično za japanski ariš a ne za Larix eurolepis, 

koji ima tanke grane s malim kutom insercije, a ujesen 

iglice imaju boju kao europski ariš. 

Posebno mjesto u ovim istraživanjima u cijelom 

Projektu je odnos prema raku ariša. Poznato je da u 

mnogim područjima ova bolest izaziva ugibanje europskog 

ariša (otporan je japanski ariš), poznatom pod 

imenom umiranje ariša ("Lärchensterben"). Prema 

Muench-u (1933, 1935, 1936.), pored izbora provenijencije 

neobično je značajan i položaj na područjima 

u kojima se želi uzgajati europski ariš. Zbog toga što 

europski ariš u proljeće počinje rano tjerati, potrebno je 

izbjegavati mrazišta, maglovite položaje i ustajali zrak. 

Najpovoljnije je kada zrak struji. Zato je potrebno izbjegavati 

mrazišta i slične položaje, jer uginuli dijelovi 

biljke u tim uvjetima čine pogodnost za napad raka. 

Naša se ploha nalazi na padini, te je omogućeno 

strujanje zraka. Istraživanja su pokazala da ni jedna 

provenijencija nije napadnuta od raka. Prema Schober-u 

(1985), u Europi, na plohama koje su više izložene 

mrazu (mrazišta, maglovita područja, ustajali 

zrak), arišev rak je znatno češći. 

ZAKLJUČAK - Conclusion 

Ova istraživanja su dio Projekta II. Internacionalnog 

pokusa s europskim arišem, tako da dobiveni rezultati 

imaju međunarodno značenje. Ova se istraživanja provode 

u 11 zemalja Europe i u USA sa ukupno 46 pokusnih 

ploha. Znakovito je stoje naša ploha "Batalovo brdo" 

najjužnija od svih ploha, te su time i rezultati istraživanja 

značajniji. 

Rezultati provedenih istraživanja mogli bi se svesti 

na sljedeće zaključke. 

1. U pogledu prirašćivanja u visinu i starosti od 30 godina 

postoje značajne razlike između pojedinih provenijencija, 

ali su se sa starošću smanjivale. Iako te 

razlike postoje, u 30. godini sve su provenijencije 

imale prosječne visine od 21,3 m do 24,7 m, koje su 

iznad I boniteta po Schober-u (1987). Opadanje razlika 

u visinama sa starošću najbolje je vidljivo po 

tome, što su u 30. godini od 10 provenijencije sedam 

u kategoriji prosjek (96%-105%) za plohu, jedna je 

u neposredno boljoj klasi "dobar" (prov. 50) i dvije 

u kategoriji "slab" (japanski ariš i Dunkeld hibrid 

prov. 29). Uočljivo je daje prov. 50 (Sudetski ariš), 

koja je u 20. godini bila u kategoriji "odličan"( 126% 

do 135" od prosjeka za cijelu plohu), zbog naglog 

opadanja prirašćivanja u visinu došla u kategoriju 

"prosjek". 

2. Iznenađuje loše prirašćivanje u visinu japanskog 

ariša, posebno Dunkeld hibrida prov. 29 (Larix eurolepis), 

koji u zapadnoj Europi prirašćuju u visinu 

intenzivnije od europskog ariša. Ovo se može objasniti 

time što su uvjeti za podmirenje visoke transpiracije 

za ove dvije provenijencije povoljniji u zapadnoj 

Evropi nego u dijelu Bosne gdje se nalazi 

pokusna ploha. Osim toga, Dunkeld hibrid prov. 29 

je u F 2 generaciji, što bi moglo utjecati na slabiji rast 

(segregacija). 

154

K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski lisl br. 3 4, CXX1V (2000), 143-156 

3. Provenijencije iz istočnog dijela prirodnog areala 

uglavnom intenzivnije prirašćuju u visinu nego alpski 

ariš, ali i među provenijencijama alpskog ariša ima 

provenijencija, koje ne zaostaju bitno, posebice one 

provenijencije koje potiču iz istočnog dijela Alpa. 

4. U pogledu prirašćivanja u debljinu, postoje razlike 

između provenijencija, ali su te razlike manje nego 

kod visina, i slično kao i kod visina sa starošću se 

razlike između provenijencija smanjuju. Prosječni 

prsni promjeri po provenijencijama u 30. godini variraju 

između 19,7 cm (Dunkeld hibrid prov. 29) i 

24,5 cm (Sudetski ariš, prov. 50). Najveće prosječne 

prsne promjere imaju prov. 50 iz Sudeta i prov. 2 iz 

istočnih Alpa. Ovi odnosi visina i prsnih promjera 

mogu imati odraza na stupanj vitkosti (h/d, 3) što 

utječe na punodrvnost i na stabilnost u odnosu na 

štete od snijega i vjetra. 

5. U 30.godini volumen drvne mase varira između 191 

(prov. 52) i 3 18 m' (prov. 2) krupnog drva po hektaru, 

što bi bilo u granicama I—11 boniteta za ariš. 

Pošto je broj stabala zbog mortaliteta vrlo različit 

(604 - 1109 stabala po hektaru), bolji pokazatelj u 

pogledu proizvodnosti je prosječan volumen vretena 

stabla po provenijencijama, koji iznosi 0,271 do 

0,453 m 3 po stablu. Po volumenu stabla među najlošijima 

je Dunkeld hibrid prov. 29, koji zauzima 

pretposljednje mjesto. Redoslijed provenijencija je 

uglavnom isti kao kod visina i debljina. 

6. Kvaliteta stabala nažalost nije u korelaciji s provenijencijama 

i njihovom najvećom proizvodnošću, jer 

provenijencije s najvećim prosječnim visinama nisu 

i najkvalitetnije. Najveći relativan udjel potpuno 

ravnih stabala je kod provenijencija sa prosječnim 

ili slabijim prirašćivanjem u visinu (prov. 92, 1 i 52). 

Međutim broj potpuno ravnih stabala po hektaru je 

toliki da se i kod najproduktivnijih provenijencija, 

koje imaju relativno manji udjel kvalitetnih stabala, 

može primjenom selektivne prorijede (visoka proreda-pozitivno 

odabiranje), na kraju produkcijskog 

razdoblja (ophodnje) ostvariti maksimalna proizvodnja 

najkvalitetnije drvne mase. 

7. Odnos ariša prema raku ariša {Lachnellula wilkommii)je 

neobično značajan. Poznato je da je japanski 

ariš otporan, a europski ariš osjetljiv na ovu opasnu 

bolest, dok je hibrid gotovo rezistentan. Na našoj 

pokusnoj plohi ni kod jedne provenijencije nije 

utvrđen rak ariša, što se može pripisati i položaju 

same plohe (Muench, 1936), jer nije mrazište i 

omogućeno je strujanje zraka. 

LITERATURA 

C ieslar, A., (1914): Studie über die Alpen und Studeten 

lärche. Centralblatt für das gesamte Forstewesen, 

Wien, 

Jacques, D., (1992): Early Tests in European Larch 

Provenance Trials in Belgium. Proceedeing: 

lUFRO Centennial Meeting of the IUFRO Working 

Party S2-02-07., Berlin, 

Koprivica, M., (1980): Zavisnost veličine taksacionih 

elemenata stabla, kvaliteta i oblika debla 

evropskog ariša (Larix decidua Mili.) od provenijencije 

u pokusu Batalovo Brdo. Radovi Šumarskog 

fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu. 

Knjiga 24, god. XXIV, sv.3. str. 5-78, 

Sarajevo, 

Martinson, O., (1992): 30 Years of Provenance Research 

on Larch in Sweden. Results and future 

Trends in Larch Breeding on the Basis of Provenance 

Research. Proceedings: IUFRO Centennial 

Meeting of the IUFRO Working Party 

S2-02-07., Berlin, 

Muench, E., (1936): Das Lärchensterben. Forstwissenschaftliches 

Centralblatt., Berlin, 

Pintarić, K., (1958):Studiezum Lärchenanbau in 

Bosnien. Radovi Poljoprivredno-Sumarskog fakulteta, 

B. šumarstvo, br. 2, str. 17-88, Sarajevo, 

References 

Pintarić, K., Zek i ć, N., (1966): Prirast ariša raznih 

provenijencija na oglednim plohama na području 

FŠOD Igman. Radovi Šumarskog fakulteta i 

Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu. 

Knjiga 11, sv. 2, str. 15-45, Sarajevo, 

Pintarić, K., (1969): Prirast u visinu i debljinu ariša 

raznih provenijencija na pokusnoj plohi "Batalovo 

brdo" kod Sarajeva. Festschrift Hans Leibundgut. 

Beiheft zu den Zeitschriften des Scweizerischen 

Forstvereins, No 46, str. 127-141, 

Zürich, 

Pintarić, K., (1973): Prirašćivanje evropskog ariša 

(Larix decidua Mili.) na dva lokaliteta u Bosni. 

Narodni šumar broj 1 -3, str. 28-33, Sarajevo, 

Pintarić, K., (1974): Stammqualität von Lärchen 

verschiedener Herkunft. Allgemeine Forst und 

Jagdzeitung, 144. Jahrgang, Heft 3, str. 65-68, 

Frankfurt a/M. 

P i n t a r i ć, K., ( 1974): Varijacija u inserciji grana ariša 

(Larix sp.) različitih provenijencija. Šumarski 

list, br, 5-6, str. 183-200, Zagreb, 

Pintarić, K., (1979): Rezultati prirašćivanja, rasta i 

kvalitete ariša različitih provenijencija. Šumarstvo 

i prerada drveta, sv. 10-12, str. 281-294, 

Sarajevo. 

155

K. Pintarić: 30 (iODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVPNUhNCUA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, (XXIV (2000), 143-156 

Pintarić, K., (1989): Rast i prirast ariša različitih 

provenijencija na pokusnoj plohi "Samin gaj", 

Rakovica kod Sarajeva. Šumarstvo i prerada drveta 

XLIII, sv. 7-12, str. 163-174, Sarajevo, 

Rau, H. M., (1992): Recent result of the II international 

provenance experiment with European Larch 

(Larix decidua Mill.). Proceedings: IUFRO Centennial 

Meeting of IUFRO Working Party S2-02- 

07., Berlin, 

Rohmeder, E. - Schön bach, H., (1959): Genetik 

und Züchtung der Waldbäume, Berlin, 

Schober, R., (1985): Neue Ergebnisse des II Internationalen 

Lärchenprovenienz Versuche von 

1958/59 nach Aufnahmen von Teilversuchen in 

europäischen Ländern und den USA. Schriftenreihe 

der Forstlichen Fakultät der Universität 

Göttingen, Band 83, Frankfurt a/M. 

Weisgerber, H., (1992): Recenzt Investigate into 

geographical-genetic Variation among Provenance 

of European Larch (Larix decidua Mill.). 

Results and future Trends in Larc Breeding on 

the Basis of Provenance Research. Proceedings: 

IUFRO Centeral Meeting of IUFRO Working 

Party S2-02-07., Berlin, 

SUMMARY: The increment of larch of various provenances was studied in 

the experimental plot "Batalovo Brdo" near Sarajevo as part of the II 

International Survey on European larch of various provenances project. In 

terms of height, breast diameter and volume, the most productive larch provenances 

up to the age of 30 are those from the eastern areal of the European 

larch (the Sudetes and the Carpathians). However, there are provenances in 

the area of the Alps, particularly in its eastern part, which do not lag behind 

the most productive provenances originating from the Carpathian area. 

Significant differences in the increment were detected in the younger stage of 

individual provenances, but these differences decreased with age. Also, distinct 

PRETICANJE was found at a younger age, which later decreased. The 

productivity is in negative correlation with the quality, so that the most productive 

provenances were not those of the best quality. The provenances with 

average productivity had the best quality. Larch cancer was not detected in 

any of the provenances in our experimental plot. 

156

PREGLEDNI ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 157-170 

UDK 621.31 

NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOVNIŠTVA U 

PROIZVODNJI ELEKTRIČNE ENERGIJE 

UNNECESSARY ENVIRONMENTAL POLLUTION AND IMPOVERISHMENT OF THE 

POPULATION IN THE PRODUCTION OF ELECTRICAL ENERGY 

Branimir MOLAK* 

SAŽETAK: U članku je riječ o problemima u energetici važnom segmentu 

gospodarstva za život ljudi. U Hrvatskoj ne postoje ni valjane bilance energije, 

a kamoli jasni ciljevi (koncepcija) njena razvitka i strategija dosezanju tih 

ciljeva. To ima za posljedicu prekomjerno visoke cijene energenata u odnosu 

na kupovnu moć stanovnika. Spominju se dosezi obnovljivih izvora, a detaljnije 

je obrađena elektroenergetika. Neracionalni rad elektroenergetskog sustava 

u Hrvatskoj osim previsokih cijena električne energije izaziva i nepotrebno 

zagađenje okoliša. U drugim područjima energetike (plin, nafta i derivati, topi 

ina rstvo) stanje je još lošije nego u elektroenergetici što ima za posljedicu 

još više cijene naftnih derivata, a posebno plina u odnosu na kupovnu moć i 

druge europske države nego stoje za električnu energiju, a zacijelo i nepovoljne 

učinke na okoliš. 

Ključne riječi: energetika, električna energija, bilance, koncepcija, 

strategija, cijene, zagađenje okoliša. 

1. UVOD 

Da bi se moglo živjeti na nekom području potreban 

je skladan odnos stanovnika i prirodnih resursa. Međudjelovanje 

stanovništva i prirodnih resursa u prostoru 

očituje se u gospodarskim djelatnostima. Pod prirodnim 

resursima u ovom razmatranju podrazumijeva se: 

tlo i sve ono u tlu i na tlu, voda i zrak (+klima). Gospodarske, 

pak, djelatnosti obuhvaćaju urbanizaciju s turizmom 

kao specifičnim segmentom, poljoprivredu - 

proizvodnju hrane (sa stočarstvom, šumarstvom, ribarstvom, 

vodoprivredom...), energetiku (s rudarstvom...), 

industriju (sa zanatstvom...) i promet. Sve te djelatnosti 

utječu na prirodne resurse u prostoru. Taj utjecaj očituje 

se na dva načina (slika 1). Jedan je proizvodnja otpada 

(kruti, tekući, plinoviti, uz toplinu i buku) koji se odlaže 

u prostoru i djeluje na prirodne resurse, uključujući čovjeka. 

Drugi je potrošnja prirodnih resursa (rudarenje, 

korištenje plodnog tla, voda, šuma...) koja je često takva 

da oni nepovratno nestaju. 

* Dr. Branimir Molak, dipl. ing. 

Eksploatacija fosilnih goriva, kao važan segment 

energetike u Hrvatskoj pokazuje kontinuiran trend pada, 

stoga je posebno važan oprez u uspostavljanju strategije 

razvoja te djelatnosti. Sve gospodarske djelatnosti 

ovisne su o prirodnim resursima. O prirodnom resursu 

vodi ovisni su urbanizacija, poljoprivreda, energetika 

i promet. Nema razvoja naselja bez prirodnih uvjeta 

za život stanovnika, kao ni bez osnovnih gospodarskih 

djelatnosti (poljoprivreda, energetika, industrija, promet). 

Nema razvoja energetike bez potrebe za energijom 

u urbanizaciji, industriji, prometu, poljoprivredi i 

bez prirodnih resursa za njenu proizvodnju (fosilna goriva, 

uran, voda), ili bez mogućnosti nabave energenata 

izvan razmatrana područja. Nema razvoja poljoprivrede 

bez prirodnih dobara (tlo, voda, klima), bez potrošnje 

tih dobara pučanstva u naseljima, bez energije za 

obradu, bez strojeva za obradu i preradu - industrije, 

bez prijevoza - prometa poljoprivrednih proizvoda do 

potrošača. Nema razvoja industrije bez prirodnih resursa 

(sirovine), bez potrošnje proizvoda- pučanstvo u naseljima, 

bez energije i prometa. 

157

B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMASLNJH STANOV. U PROIZVODNJI IX. ENKR. Šumarski listbr. 3 4, CXX1V (2000). 157-170 

Slika 1 : Međudjelovanje stanovništva i prirodnih resursa 

Gospodarstvo zemlje, regije, županije ili grada očituje 

se u optimalnom korištenju prirodnih resursa i valjanim 

spregama gospodarskih djelatnosti. Valjane gospodarske 

aktivnosti mogu se ostvariti uz prije spomenuto, 

valjanim izborom lokacija za njih, dakle valjanim 

planiranjem (i dakako kontrolom provođenja i korekcijama) 

skladnog razvoja svih gospodarskih aktivnosti u 

prostoru. Samo na bazi proizvodnih učinaka mogu se 

ostvariti uvjeti za razvoj nadgradnje: zdravstvo i socijalna 

zaštita, briga o kadru - školstvo, kultura, informiranje, 

znanost, a dakako i gospodarstvo ovisi o njima. 

Posve je jasno da su o gospodarskim učincima ovisni i 

upravljanje, financije i trgovina, obrana, sigurnost i 

pravosuđe, a gospodarski učinci su ovisni o upravo nabrojenom 

- posebno o upravljanju (organiziranom nasuprot 

stihijskom) kao i prije spomenutim područjima 

nadgradnje. Dakako daje ukupna odgovornost za funkcioniranje 

društva (međudjelovanje pučanstva i prirodnih 

resursa) na upravi i njenoj sposobnosti organiziranja 

na razini države, regije, županije ili grada. 

Pod pretpostavkom da postoji materijalna baza 

stvorena gospodarskim djelatnostima, za zaštitu okoliša 

kao jedan od segmenata u gospodarenju prostorom, 

nužno je analizirati (kvantitativno i kvalitativno) utjecaje 

svih pet gospodarskih aktivnosti. Znači, valja analizirati, 

na primjer, kako urbanizacija djeluje na prostor 

(optimalno korištenje tla, proizvodnja i odlaganje ili 

prerada svih vrsta otpada), te kako energetika djeluje na 

prostor (zrak, voda, tlo i ono iz tla i na tlu) sa stajališta 

proizvodnje, potrošnje, itd. Dakle, u svim aktivnostima 

nužno je analizirati potrošnju primarnih resursa, proizvodnju 

otpada u cijelim ciklusima gospodarskih djelatnosti, 

te njihovu ovisnost. 

U ovom tekstu razmatra se utjecaj energetike, posebno 

elektroenergetike na okoliš i život stanovnika Hrvatske. 

Ovaj tekst treba upoznati čitatelje Šumarskog 

lista s osnovnim problemima u energetici. Samo s međusobnim 

informiranjem o strukama koje su važne za 

život ljudi može se ostvariti pozitivan razvoj društva u 

cjelini. Poboljšanje stanja u energetici može imati utjecaja 

na uzgoj i korištenje šuma. 

2. OSNOVNI POKAZATELJI ENERGETIKE, NEDOSTATNE BILANCE, KONCEPCIJA I 

STRATEGIJA RAZVOJA ENERGETIKE U HRVATSKOJ 

Domaća proizvodnja energenata (1) svakim se danom 

smanjuje i godine 1998. nije zadovoljavala niti polovinu 

potreba (48,5%) pa se morala uvažati (slika 2). 

Potrošnja ukupne energije (1) u Hrvatskoj (slika 3) za 

vrijeme rata je osjetno pala, da bi nakon rata postepeno 

rasla. Isto se dogodilo s potrošnjom električne energije. 

Od ukupno potrošene energije (slika 3) najveći dio 

(56,3%) troši se ( 1998) u tri osnovna sektora: industriji. 

prometu i općoj potrošnji (najveći udio u općoj potrošnji 

imaju kućanstva). Vrlo velik dio (37,2%) ukupne 

energije (1998. god) izgubi se u pretvorbama jednih 

oblika energije u druge u samopotrošnji energetskih pogona 

i gubicima transporta i distribucije energije, a dio 

(6,5%) se troši u neenergetskim potrebama (npr. plin u 

petrokemiji). 

158

B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 157-170 

Slika 2: Proizvodnja svih primarnih energcnata u Hrvatskoj od 1988. do 1998. godine 

Zabrinjavajuće je (slika 3) daje gotovo 40% ukupno 

potrošene energije 1998. (čini oko 4/5 energije koja je 

uvezena te godine) u Hrvatskoj izgubljeno (1) u pretvorbama 

energije, samopotrošnji energetskih objekata 

i prenosu i distribuciji energije, dakle u energetskim 

sustavima, a ne kod potrošača energije. Nije dobro da 

se, uz vrlo nizak stupanj plinofikacije, plin pretvara u 

druge oblike energije (električna) i tako gubi, kadaje on 

najpogodniji energent za korištenje kod krajnjeg potrošača. 

Ono što bi mogli uštedjeti potrošači zanemarivo 

je, dakle, prema onome što rasipaju energetski sustavi, 

a uz to tu rasipanu energiju bez problema naplate od potrošača. 

Stoga nije čudo što su energenti u Hrvatskoj 

prekomjerno skupi. 

Nikada još u povijesti INA-e nije bio tako nagli 

pad proizvodnje nafte (1) s hrvatskih naftnih polja 

Slika 3: Struktura ukupne potrošnje primarnih energenata u Hrvatskoj od 1988. do 1998. godine 

159

B. Molak: NLPOTRLBNO ZAGAĐLN.IL OKOLIŠA I OSIROVIASKN.il-: STA NOV. U PROIZVODNJI HL. LNLR. Šumarski list br. 3 4.CXXIV (2000). 157-170 

(i stagnacija i pad proizvodnje plina) kakav je posljednjih 

godina (slike 4 i 5). Nikada još nisu bili 

tako veliki gubici (i njihov porast) u dovođenju električne 

energije do potrošača (1) u HEP-ovoj mreži 

kao što je posljednjih godina (slika 9), a žele graditi 

trenutno nepotrebne nove elektrane. Prekomjerni 

gubici u dovođenju električne energije od elektrana 

do potrošača u Hrvatskoj, uz nepotrebno zagađenje 

okoliša (1), stvaraju i nepotreban trošak veći od 800 

milijuna kuna godišnje i nikog za to nije briga. 

Nafta - Proizvodnja nafte (1) u Hrvatskoj bila je 

1998. godine 1,39 milijuna tona, a uvezeno je 3,76 milijuna 

tona. Proizvodnja nafte u Hrvatskoj je u nezaustavljivom 

padu (od osamdesetih godina je više nego 

prepolovljena) te je njena potrošnja sve više ovisna o 

uvozu. Trajanje rezervi nafte (2) osjetno je kraće nego 

prosječno u svijetu, a istraživanja novih gotovo su obustavljena. 

Slika 4: Proizvodnja i razlika uvoza i izvoza nafte (prerada, te kapaeiteti prerade nafte i potrošnja naftnih derivata od 

1988.) u Hrvatskoj od 1964. do 1098. godine 

Slika 5: Proizvodnja i potrošnja plina u Hrvatskoj od 1952. do 1998. godine 

160

B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE-: STANOV. U PROIZVODNJI HL. ENER. Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000), 157-170 

Plin - Proizvodnja plina (1) u Hrvatskoj je u padu. 

Godine 1998. iznosila je 1,57 inilijarde m 3 . U Hrvatsku 

se iz Ruske federacije uvozi između 700 i 1100 milijuna 

m 3 na godinu. Trajanje rezervi plina (2) osjetno je 

kraće od prosječnog trajanja rezervi u svijetu. 

Ugljen - Proizvodnja (vidi sliku 2) i potrošnja 

ugljena (1) u Hrvatskoj gotovo je zanemariva u odnosu 

na druge energente i u stalnom je padu, što za jednu 

zemlju koja neiria dovoljno vlastitih energenata nije 

posve shvatljivo. Ugljenarstvo je područje gospodarstva 

koje je u Hrvatskoj zaneinareno. 

Nuklearna energija - Hrvatska ne proizvodi električnu 

energiju iz nuklearnog goriva, nego je kupuje u 

Sloveniji iz zajedničkim novceETi izgrađene nukleaiTie 

elektrane. Zbog dovoljno kapaciteta elektrana u Hrvatskoj, 

jeftine el. energije na europskom tržištu i spora sa 

Slovenijom, HEP u posljednje vrijeme ne preuzima 

električnu energiju iz NE Krško koja je građena i novceiTi 

potrošača električne energije iz Hrvatske. Rezerve 

pridobivog urana u Hrvatskoj nisu dovoljno istražene. 

Bilo je pokušaja malih izdvajanja urana iz fosfata. 

Hidroenergija i ogrijevno drvo (obnovljivi izvori) 

u ukupnoj domaćoj proizvodnji (slika 2) primarne energije 

( 1 ) u Hrvatskoj čine oko 1/3 ili više cjelokupne proizvedene 

energije ( 1998. god) što nije slučaj u mnogim 

zemljama, koje nemaju te prirodne osobine (2). Taj 

udio proizlazi iz činjenice daje Hrvatska bogata hidropotencijalom 

koji se iskorištava za proizvodnju hidroelektrične 

energije. S vremenom se udio obnovljivih izvora 

energije u proizvodnji energenata u Hrvatskoj povećava 

i u budućnosti će se još više povećavati zbog neminovnog 

siTianjivaEija proizvodnje fosilnih energenata. 

Proizvodnja energenata u Hrvatskoj i svijetu iz obnovljivih 

izvora i procjene mogućeg korištenja u budućnosti 

prikazani su u literaturi (2). Hidroenergija je u 

Hrvatskoj posebno važan izvor za proizvodnju električne 

energije. Ta proizvodnja (1) iznosi u razdoblju od 

1993. do 1998. od 4,3 do 7,2 milijarde kWh/god i čini 

više od pola ukupno proizvedene električne energije 

(slika 9) u Hrvatskoj. Kapaciteti hidroelektrana (3) u 

Hrvatskoj 1998. godine bili su 2076 MVV (slika 8). U 

Hrvatskoj još postoje određene rezerve hidropotencijala 

za izgradnju hidroelektrana. Smatra se da dosadašnji 

iskorišteni hidropotencijal u Hi-vatskoj (4) iznosi 6,6 

milijardi kWh godišnje, a preostali tehnički iskoristivi 

još 6,1 milijardi kWh. Za proizvodnju električne energije 

nužno bi bilo, s porastom potreba za električnom 

energijoiri, ponajprije izgraditi preostale tehno - gospodarstveno 

prihvatljive hidroelektrane, vodeći brigu o 

svim korisniciirja voda i utjecaju njihove gradnje na bližu 

i dalju okolicu. 

Oni koji bi trebali, ne znaju odrediti kolika je potrebna 

primarna energija za proizvodnju električne ( 1 ), pa 

dolazi do čudnih i smiješnih zaključaka (5). Ukratko 

rečeno, u Hrvatskoj ne postoje niti valjane bilance 

energije (5), iako institucija koja bi za njih trebala 

bila odgovorna uporno iz godine u godinu izdaje publikaciju 

"Energija u Hrvatskoj" (1), koja osim sirovih 

podataka o energiji gotovo da ne daje druge 

upotrebive informacije. Nepoznati su ciljevi odnosno 

koncepcija razvoja energetike, pa ne može biti ni 

govora o strategiji razvoja energetike, odnosno dosezanja 

tih ciljeva. Uz to, predviđanja potrošnje 

energije (i gubici) vezuju se uz prognozu bruto domaćeg 

proizvoda koji također u Hrvatskoj nije jednoznačno 

određen (5) niti danas, a niti je bio u prošlosti, 

a njegovi iznosi u Hrvatskoj variraju o trenutnim 

potrebama dnevne politike. Uz to kako nema 

niti pregleda stanja, niti koncepcije i strategije razvoja 

svih onih područja (urbanizacija, promet, industrija, 

poljoprivreda) koja troše energiju, potpuno 

je izvan pameti prognozirati potrošnju energenata 

za daleku budućnost kao što je npr. 2020. ili 2030. 

godina (6,7), pogotovo na osnovi prognoza porasta 

nepoznatog BDP-a. 

Po svemu sudeći jedina je svrha "energetske 

strategije" (7) koju je Sabor u prijašnjem sastavu 

vratio izrađivaču (Ministarstvo gospodarstva i jedan 

od tzv. energetskih instituta) u Hrvatskoj stalno 

i uspješno podizanje ionako prekomjernih (8) cijena 

energenata u odnosu na kupovnu moč stanovnika, a 

koje su isključivo posljedica neracionalnog rada 

energetskih monopola. 

Kod nas se mnogo priča o obnovljivhn izvorima i 

stanovništvo bi ih pod utjecajem "zelenog pokreta" rado 

koristilo. Stoga je u OVOITI poglavlju nekoliko osnovnih 

napomena i o njima. 

Sunčevo zračenje osnovni je izvor obnovljivih izvora 

energije na Zemlji. I sva fosilna goriva, po organskoj 

teoriji njihova nastanka, rezultat su dugotrajne pretvorbe 

biomase koja je također nastala djelovanjem Sunčeva 

zračenja, a ta goriva se danas mnogo brže troše nego 

što procesima u Zemlji nastaju. 

3. OBNOVLJIVI IZVORI 

OsiiTi Sunčevog energetskog toka (slika 6) izvor 

energije na Zemlji je i geotennička energija, dakako u 

znatno manjcETi udjelu i gravitacija planeta u još manjem. 

Pi'ocjenjuje se (9) daje godišnji tok energije sa 

Sunca na Zemlju oko 5,6 E24 J/god. (E24 = 10 :4 ). Oko 

30% energetskog toka Sunca na ZeiTilju reflektira se 

izravno u Svemir, a preostalih oko 70% te energije sudjeluje 

u različitim procesima konverzije na Zemlji i 

oslobađa se kao energetski tok Zemlje. Oko 45% ukupnog 

energetskog toka pretvara se u toplinu okoline, ko- 

161

B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski lislbr. 3 4. CXXIV (200(1). 157-170 

Slika 6: Tokovi energije na Zemlji (Ex = 10 N ) 

Slika 7: Obnovljivi izvori energije i mogućnosti njihova korištenja 

ja ponovno završi u Svemiru. Oko 22,5% Sunčeva toka 

troši se na isparavanje i padavine na Zemlji. Vjetar, valovi 

i morske struje čine oko 2,5% toga toka. 

Cjelokupna bioprodukcija na zemlji čini tek 0,1 % energetskog 

toka Sunca na Zemlju i dijelom sudjeluje u 

proizvodnji fosilnih goriva. Tekuće vode čine samo 

0.003% tog energetskog potencijala i dijelom čine 

potrošnju primarnih energenata (hidroenergija). Radi 

usporedbe vrijedno je istaknuti da cjelokupna godišnja 

svjetska potrošnja (bilančnih - komercijalnih) primarnih 

energenata (10), 396 Hl8 J 1996. god., čini tek 

oko 0.007% energetskog toka Sunca na Zemlju. 

Širok je spektar mogućnosti dobivanja različitih 

vrsta energije obnovljivim izvorima (9). 

Na slici 7 su naznačeni (9) izvori primarne energije 

na Suncu, Zemlji i sustavu planeta, pretvorba ili pojave 

u prirodi, pretvorba u objektima koje može izgraditi čovjek 

i sekundarni ili korisnički oblik energije koja se 

može koristiti kod krajnjeg potrošača, električna energija, 

toplina i kemijska energija, npr. proizvodnja vodika. 

162

B. Mokik: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski listbr. 3 4, CXX1V (2000), 157-170 

Očito je da postoje brojne mogućnosti korištenja i 

pretvorbe obnovljivih izvora u druge oblike energije 

prikladne za korištenje. Treba ih koristiti, ako zadovoljavaju 

određene uvjete. Također je očito je daje vrlo 

velik - nepresušan energetski potencijal obnovljivih izvora 

energije na Zemlji (oko 14 tisuća puta više energije 

dođe na Zemlju u godini dana nego stoje ukupna potrošnja 

primarnih energenata u svijetu u istom razdoblju). 

Stoga ne prijeti energetska kriza na Zemlji s 

iscrpljivanjem klasičnih izvora energije. 

Niz je čimbenika zbog kojih se u svijetu ne koristi taj 

nepresušni izvor energije (osim hidroenergije) znatno 

više nego sada. Osnovni razlog je gospodarstvenost, iako 

ni drugi nisu zanemarivi (2). Korištenje obnovljivih 

izvora energije također može imati znatan utjecaj na okolinu, 

koji se često puta prešućuje. Od ukupne proizvodnje 

električne energije (umrežene) u svijetu ( 1996.) samo 

je ( 10) manje od 0,4% proizvedeno u geotermalnim elektranama, 

vjetroelektranama i solarnim elektranama. 

Unatoč toj činjenici kod nas se besplodno raspravlja 

o tome da bi se trebalo znatno više koristiti, osim hidropotencijala, 

i druge obnovljive izvore za proizvodnju 

električne energije (vjetar, sunce, geotermalne vode). 

Pritom se zaboravlja da bi ih se s obzirom na geografski 

smještaj Hrvatske mnogo više moglo koristiti 

za zadovoljavanje potreba za toplinskom energijom 

ili za neke druge namjene (npr. vjetar za navodnjavanje). 

Za svaku primjenu bilo kojeg izvora energije, pa 

tako i obnovljive potrebno je objektivno ispitati sve 

čimbenike potrošnje i dobave energije. Uz to adekvatnom 

politikom države morao bi se izbjeći navijački 

pristup u odlučivanju o energentima koji može rezultirati 

samo velikim štetama. U Hrvatskoj je već godinama, 

unatoč sve veće ovisnosti o uvozu energenata, u 

području energetike prisutan pristup u odlučivanju 

koji se ne bazira na objektivnim osnovama nego na 

moći pojedine energetske grupacije. 

4. ELEKTRIČNA ENERGIJA 

Potrošnja električne energije ( 1 ) u ratu znatno je pala, 

da bi poslije postepeno rasla (vidi si 9). Godine 

1998. ukupna (neto) potrošnja električne energije u Hrvatskoj 

bila je 11,5 1 milijardi kWh. Gubici (1) su gotovo 

dosegli (1998.) cjelokupnu potrošnju električne 

energije u dobrim dijelom uništenoj Hrvatskoj industriji 

(1) ili iznose kao 45% ukupne potrošnje električne 

energije u svim kućanstvima (1) Hrvatske. Dakako, u 

tom iznosu - 45%, opterećuju i prekomjerno visoku cijenu 

električne energije za kućanstva, a osobe (11) koje 

su takvoj energetskoj politici dale svoj prepoznatljiv 

doprinos (6,7) traže da se previsoke cijene električne 

energije još povećaju. 

U energetici Hrvatske najviše je sporenja o izgradnji 

novih, trenutno nepotrebnih elektrana. Izgleda daje njihova 

izgradnja za nekoga vrlo unosna. Prije analize podataka 

dobro je definirati neke pojmove, kako ih koriste 

i drugi (10). Pod potrošnjom se podrazumijeva električna 

energija isporučena potrošačima - neto proizvodnja 

(tj. bruto proizvodnja umanjena za samopotrošnju električne 

energije u elektranama), uvećana za uvoz, umanjena 

za izvoz i gubitke dovođenja električne energije 

do potrošača. Pod snagom elektrana podrazumijeva se 

raspoloživa snaga na pragu elektrana (neto snaga). 

Godine 1998. ukupna snaga HEP-ovih elektrana 

(slika 8) u Hrvatskoj je prema podacima HEP-a (3) bila 

3319,4 MW (termoelektrane 1243,3 MW, hidroelektrane: 

akumulacijske 1695,8 MVV, protočne 380,3 

MW). Na području drugih sada samostalnih država bivše 

Jugoslavije sagrađeno je hrvatskim novcem (3) još 

916 MW (NE Krško 316MW, TE Obrenovac 280MW, 

TE Tuzla 182MW, TE Gacko 92 MW i TE Kakanj 

46MVV). Dakle ukupna snaga elektrana izgrađena novcem 

potrošača električne energije iz Hrvatske je 4235,4 

MW. Tome treba dodati još oko 200 MVV industrijskih 

elektrana (12) što čini ukupno 4435,4 MW. Maksimalno 

opterećenje (3) u 1998. godini bilo je 2585 MW. 

Vidljivo je (slika 8) kolika je golema razlika između izgrađenih 

kapaciteta - 4435,4 MW i maksimalnog opterećenja 

- 2585 MW. Dakle razlika - rezerva snage 

(1850,4 MW) bila je 71,6% veća nego je maksimalna 

korištena snaga (1998.). Kad bi sve protočne hidroelektrane 

bile izvan pogona (presušile rijeke) još bi ostala 

rezerva od 1470,1 MW iznad vršnog opterećenja (ako 

su hidroakumulacije dobro vođene i termoelektrane dobro 

održavane da ostvare maksimum snage kada je to 

potrebno). Kad bi i dalje izostala dobava električne 

energije iz Srbije, BiH i Slovenije još bi ostala rezerva 

snage 554,1 MW iznad vršnog opterećenja. Kada se uzmu 

u obzir i elektrane koje su nedavno završene i one u 

izgradnji (ukupno oko 700 MVV) stanje u elektroopskrbnim 

kapacitetima bit će još povoljnije-5135,4 MVV. 

Sve hrvatske elektrane (bez onih u Sloveniji, Srbiji i 

BiH) snage 3519,4 MW proizvele su (1998.) samo 

10,48 milijardi kWh (neto) električne energije (1). 

Srednja snaga (proizvodnja/8760 sati) kojom su pritom 

radile elektrane u Hrvatskoj (slika 8) stoga bila 

je tek 1196,5 MW, što je manje nego je snaga samih 

termoelektrana (HEP-a) u Hrvatskoj (dakako da 

elektrane ne mogu raditi punom snagom cijele godine). 

To pokazuje kako je nizak stupanj iskorištenosti 

(1196,5/4435,4) ukupno izgrađenih kapaciteta - 

26,98%, a HEPželi u svojim megalomanskim planovima 

izgraditi do 2010. godine ukupno 1500 IY1W 

163

B. Vlolak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJK OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE S'I'ANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 157-170 

Slika 8: Podaci o snazi elektrana (1998.) izgrađenih novcem stanovnika Hrvatske u zemlji i na području drugih država 

nastalih raspadom bivše Jugoslavije, kao i onih tek završenih i u izgradnji (Plomin2, TE-TO Zagreb, Jertovec...). 

Naznačena je i srednja snaga proizvodnje i potrošnje električne energije, kao i maksimalno opterećenje 

elektroenergetskog sustava Hrvatske 1998. god. Naznačena je i srednja snaga potrošnje električne energije u 

Hrvatskoj u 2010. godini pod pretpostavkom da će potrošnja rasti kao u razdoblju od 1993. do 1998. godine 

(vidi sliku 9). 

novih elektrana. To je vrlo slično slabom korištenju 

prekomjernih kapaciteta rafinerija izgrađenih u Hrvatskoj 

zahvaljujući megalomanskim odlukama bivših 

čelnika INA-e. Ukupna potrošnja električne energije 

(1) godine 1998. bila je (neto) 11,51 milijardi kWh, ili 

srednja snaga potrošnje (slika 8) bila je tek 1314,0 MW 

stoje manje nego je snaga samih termoelektrana u Hrvatskoj 

(HEP i industrijske). 

Godine 1998. HEP je dosegao rekordne gubitke 

električne energije. Oni su iznosili prema podacima 

Ministarstva gospodarstva (1) 2,326 milijardi kWh, 

a prema podacima HEP-a (3) 2,39 milijardi kWh. 

U odnosu prema potrošenoj energiji (neto) oni (1) su 

činili prekomjernih 20,2 % (vidi sliku 9) i bili su 

gotovo tri puta veći od europskog prosjeka (7,2 % - 

1997. god.) (13). Električna energija za "namirivanje" 

gubitaka osiguravala se uvozom. 

Očito je kolika je golema razlika (slika 8) u potrebnoj 

srednjoj snazi potrošnje električne energije (i proizvodnje) 

u odnosu na snagu izgrađenih elektrana. I maksimalno 

opterećenje sustava (koje je oko dva puta veće 

od srednje potrebne snage) dobrano je unutar izgrađenih 

kapaciteta. Srednja snaga potrošnje sustava u 2010. 

godini, ako se nastavi trend potrošnje iz razdoblja 

1993-1998. bit će (uz potrošnju od 16 milijardi kWh) - 

1827 MW. I ona će biti u potpunosti pokrivena sagrađenim 

kapacitetima. Trend potrošnje je u razdoblju 

1993-1998. ponešto ubrzan (slika 9) zbog činjenice da 

je do 1995. velik dio Hrvatske bio okupiran i izvan 

elektroenergetskog sustava Hrvatske, pa je oslobađanjem 

i obnovom zemlje ponovnim priključivanjem potrošača, 

porast potrošnje ubrzan, te je stoga i procjena 

potrošnje 2010. ponešto precijenjena - optimistična. Na 

to možda ukazuje i usporenje porasta potrošnje u 1998. 

godini. Potrošnja električne energije po elektrificiranom 

kućanstvu (3) stagnira ili je čak u padu (zbog previsokih 

cijena električne energije; slično je i sa potrošnjom 

plina koja je u osjetnom padu zbog još viših cijena 

plina), a ni s potrošnjom u industriji nije bolje (1). 

Proizvodnja električne energije u Hrvatskoj nije se 

bitno mijenjala u razdoblju rata, a poslije je u porastu 

djelomično i zbog nešto djelotvornijeg korištenja termoelektrana 

nego stoje bilo prije. Rezerve proizvodnih 

kapaciteta su znatne, pa rat nije imao utjecaja na ukupnu 

proizvodnju. Ostatak potrebne energije prije rata i 

djelomično poslije namirivao se iz elektrana sagrađenih 

hrvatskim novcem izvan Hrvatske (NE Krško i termoelektrane 

na području bivše Jugoslavije) ili kupnjom 

energije na europskom tržištu. Danas iz tih hrvatskih 

elektrana s područja bivše Jugoslavije HEP ne dobavlja 

električnu energiju. Potrošnja električne energije 

je osjetno smanjena u odnosu na razdoblje prije agresije 

na Hrvatsku, najvećim dijelom zbog uništenja industrije 

(u ratu i posvojbom). 

164

H. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski listbr. 3 4, ('XXIV (2000). 157-170 

Slika 9: Proizvodnja, potrošnja električne energije, gubici njena dovođenja od elektrana do potrošača i procentualni 

odnos gubitaka i potrošnje električne energije u Hrvatskoj (prema podacima Ministarstva gospodarstva 

Republike Hrvatske lit. 1) u razdoblju od 1988. do 1998. godine i trend porasta potrošnje do 2010. godine. 

Napomena: Na slici je naznačen linearni trend promjena gubitaka (%) određen metodom najmanjih kvadrata 

odstupanja. Na slici je prikazan i trend promjena gubitaka (%) u zemljama zapadne Europe. Na slici je naznačen 

i linearni trend neto potrošnje električne energije do 2010. godine na osnovi potrošnje od 1993. do 1998. 

(metoda najmanjih kvadrata odstupanja; dakako da taj način predviđanja ima svojih ograničenja, ali za sada 

nema boljeg načina predviđanja). Naznačeni su brojčani iznosi potrošnje električne energije. 

HEP-ovi gubici električne energije u stalnom su 

porastu. Samo djelomično je tome uzrok bio rat i razrušena 

elektromreža. Gubici su najveći u niskonaponskom 

dijelu mreže, tj. nisu ovisni o geografskom 

obliku Hrvatske. Pojavljuju se tvrdnje da su velike 

krađe električne energije (1), ali HEP za to ne mari, 

nego troškove prebacuje na potrošače (kućanstva). U 

svijetu je kontinuirani trend smanjivanja gubitaka 

(13), a kod nas zagovornici izgradnje novih elektrana 

tvrde da je izgradnja elektromreže skupa (kao da su 

izgradnja elektrana, pogon & održavanje i gorivo za 

proizvodnju bezrazložno izgubljene energiju besplatni). 

Izgleda da im je osnovni "problem" što se elektromreža 

može izgrađivati opremom proizvedenom u 

domaćoj industriji, a oprema za elektrane se velikim dijelom 

kupuje u inozemstvu, dakako, uz proviziju. 

Da su npr. u zapadnoeuropskim zemaljama gubiei 

kao u Hrvatskoj ( 1998) to bi značilo ( 13) da se te zemlje 

odriču više od 500 milijardi kWh ili cjelokupne proizvodnje 

električne energije u hidroelektranama u tom 

području. To bi im sigurno bilo previše skupo, ali HEPu 

zacijelo nije. Kako inače tumačiti posvemašnju nezainteresiranost 

i elektroprivrede i tijela državne uprave 

koje bi trebalo nadzirati njen rad - da se to stanje 

promijeni. 

Da se gubici svedu na europski prosjek to bi značilo 

uštedu izgubljene električne energije za faktor 

2,8 (20,2/7,2), odnosno gubici bi umjesto 2,33 milijarde 

trebali biti 0,83 milijarde kWh. Uštedjelo bi 

se, dakle, 1,5 milijardi kWh električne energije, što 

bi bez sumnje značilo i osjetno sniženje njene cijene 

za kućanstva i znatno smanjenje zagađenja okoliša. 

5. CIJENE ELEKTRIČNE ENERGIJE I DRUGIH ENERGENATA ZA KUĆANSTVA U 

HRVATSKOJ SU PREKOMJERNO VISOKE I MOGU SE I TREBAJU SNIZITI 

Kada naši trgovci plinom, električnom energijom 

ili naftnim derivatima žele povisiti cijene, 

obično pokazuju kako su oni po cijeni u apsolutnom 

iznosu jeftiniji nego u bogatim zemljama zapadne 

Europe i traže postizanje "tržišnih" cijena (obično 

ne kažu što pod tržišnim cijenama smatraju, ali one 

su - po njima - uvijek više nego trenutne). Pri tomu 

obično zaboravljaju spomenuti cijene energenata za 

zemlje u tzv. tranziciji, jer one baš ne daju valjane 

argumente za poskupljenje. To se obično postiže 

maskirano - tzv. promjenama tarifnog sustava (za 

kućanstva). 

165

B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI IE. ENER. Šumarski list bi. 3 4, CXXIY 1201)0), 157-170 

Jednu "sitnicu" naši planeri (sve viših) cijena u i Hrvatskoj nije isto za one koji upravljaju energetskim 

sustavima s plaćom 30 do 50 tisuća kuna, za one 

energetskim sustavima "zaboravljaju", a to su mogućnosti 

plaćanja onih koji koriste tu energiju. Mjera bogatstva 

- ekonomske moći pojedine zemlje je ostvareni i s plaćom od 3-4 tisuće ili za umirovljenike ili socijal 

(s VS kvalifikacijom) zaposlene npr. u tim sustavima 

bruto domaći proizvod (BDP). Mjera platežne mogućnosti 

njenih građana je BDP ostvaren po stanovniku. nja. Umirovljenicima su energenti skupi, a rukovono 

ugrožene s jednom tisućom ili manje kuna prima 

Ako se koristi podatak o BDPppp izračunat na osnovi i diteljima javnih poduzeća (energetski sustavi) zacii 

jelo su beznačajno jeftini. 

platežne moći stanovnika pojedine zemlje odnosi su 

pouzdaniji, te su stoga korišteni ti podaci ( 14) za međunarodnu 

usporedbu. Dakako da i BDP može biti vrlo ' čne energije mogu kupiti stanovnici pojednih zemalja u 

Na slici 10. prikazani su: Omjeri koliko više elektrineravnomjerno 

raspoređen onima koji ga troše u pojedinoj 

zemlji, ali boljih podataka za usporedbu od ' vrede (BDPppp) i cijene električne energije u američ 

odnosu na Hrvatsku za ono što godišnje prosječno pri- 

BDPppp za sada nema. 

kim centima /kWh za Hrvatsku i države za koje su prii 

kupljeni podaci o cijenama električne energije Opterećenje stanovnika potrošnjom energije u 

(3,14). 

Slika 10: Omjeri koliko električne energije mogu kupiti stanovnici pojednih zemalja u odnosu na Hrvatsku (brojke - 

stupci - donja skala) za ono što godišnje prosječno privrede (BDPppp) i cijene električne energije (gornja 

skala - kvadratići) u američkim centima USc po kilovat satu (USc/kWh) za domaćinstva za Hrvatsku i države 

za koje su prikupljeni podaci o cijenama električne energije u 1996. godini. 

Prosječan stanovnik Hrvatske za ono što godišnje 

proizvede - privredi (BDPppp) može kupiti (kad bi kupio 

samo električnu energiju od HEP-a) 54304 kWh. 

Stanovnici ostalih zemalja koje je HEP izabrao i za njih 

pokazao cijene (slika 10.) mogu kupiti u prosjeku oko 2 

puta više nego stanovnici Hrvatske (Portugal 1,44 - 

Švicarska 2,94). U toj činjenici trgovci električnom 

energijom u Hrvatskoj bi trebali tražiti razloge sve teže 

naplate potrošene električne energije. Zašto se HEP ne 

potrudi da cijenu struje snizi kao stoje npr. u Mađarskoj 

ili Poljskoj ili nekim drugim zemljama u tzv. tranziciji? 

Zašto se uspoređuje s Austrijom ili Švicarskom? Zašto 

HEP ne snizi više nego europske plaće svojih rukovoditelja? 

To što su za benzin i plin podaci još porazniji (8), 

ništa ne opravdava HEP. Možda su loši podaci i za kruh 

ili mlijeko (11), ali to nema veze sa HEP-om, njegovim 

neracionalnostima i plaćama čelnika HEP-a. 

Razlike relativnih cijena plina (8) prema drugim državama 

više su nego razlike relativnih cijena električne 

energije. To se može tumačiti time daje u Hrvatskoj plin 

još i precjenjen u odnosu na električnu energiju, odnosno 

daje u podizanju cijena naftno-plinski monopol bio jači 

- uspješnji od strujnog. Ipak je cijenom električne energije 

stanovništvo više pogođeno nego cijenama plina iz 

jednostavnog razloga, a taj je što ima znatno više potrošača 

električne energije nego plina. U Hrvatskoj ima 

1.737.186 priključaka kućanstava (1997) na clektrosustav, 

a svega 328.308 priključaka kućanstava (1997) na 

166

H. Molak: M.I'O IKKBNO /A(iABHN.IK OKOLIŠA I OSIROMAŠKNJK STANOV. U PROIZVODNJI HL. LNLR. Šumarski list br. 3 4. CXX1V (2000), 157-170 

sustav plina. Ta golema razlika također je posljedica 

nepostojanja bilo kakve razumne strategije razvoja energetike 

u Hrvatskoj (plin se koristi u energetskim transformacijama 

umjesto da se koristi izravno). 

Trećina stanovnika svijeta ili više od dvije milijarde 

ljudi danas ne koristi električnu energiju. Neke osobe 

koje već godinama odlučuju o energetici u Hrvatskoj 

(6,7,11 ) trude sc da se što veći broj stanovnika Hrvatske 

njima pridruži. Sve veći broj stanovnika Hrvatske (15) 

ne može plaćati preskupu električnu energiju, a nakon 

što im HEP isključi struju odlučuju se na život bez električne 

energije. 

U svijetlu navedenih činjenica zapanjuje cinizam 

političara i bivšeg savjetnika Predsjednika Tuđmana 

za energetiku (Granica) (7,11) i bivšeg direktora 

HEP-a (Begovića) kada tvrde daje u Hrvatskoj cijena 

(tarifa) električne energije socijalna kategorija i da 

cijenu električne energije u kućanstvima treba povisiti. 

Koliko je "socijalna" pokazuje slika 10. Možda je cijena 

doista "socijalna" - čitaj: beznačajna za "heroje domovinske 

pretvorbe", direktore upropaštavanih poduzeća 

(radnici mjesecima ne dobivaju plaću), prekobrojne 

političare i poneke druge koji u Hrvatskoj (prema 

zapadnoeuropskim mjerilima) gotovo jedini nisu socijalna 

kategorija, ali za sve druge je prekomjerno skupa. 

Ima mnogo unutarnjih rezervi (prekomjerni gubici 

dovođenja električne energije od elektrana do potrošača 

u HEP-ovoj mreži izgrađenoj naplaćivanjem priključi- 

vanja potrošača i skupe električne energije, promašaji u 

gradnji objekata, slaba iskorištenost postojećih objekata...) 

elektroenergetskog sustava za sniženje cijene električne 

energije, samo što to ljudi kojima je prekomjerna 

cijena struje - "socijalna" to ne razumiju i ne vide. 

Apsurdno je da uz neiskorištene kapacitete HEP posebno 

naplaćuje snagu malim potrošačima. HEP bi u biti 

trebao potrošačima plaćati odštetu zbog toga što ti 

objekti (izgrađeni novcem potrošača) nisu iskorišteni. 

Prekomjerna cijena električne energije u Hrvatskoj još je 

uvećana golemom cijenom za priključivanje na mrežu. 

Razumljivo je da su spomenuti željeli podići cijenu 

struje kućanstvima, jer je udio kućanstava od 

svih kategorija potrošača u ukupnoj potrošnji najveći, 

pa se može prikupiti i najviše novca, a pritom su 

kućanstva najnezaštićeniji potrošač (najlakše im se 

isključi struja ako ne plate). Od potrošnje električne 

energije u upropaštenoj industriji HEP ne može izvući 

više novca. Da industrija troši struje kao prije 

rata ne bi HEP bio tako "zabrinut" za industriju i 

"provodio socijalu" prema industriji. 

Zanimljivo je da političari (osim časnih iznimaka) ne 

reagiraju u javnosti na sve žešče bezrazložne zahtjeve 

čelnika energetskih monopola za poskupljenjem energenata. 

Vladajući vjerojatno ne znaju što bi učinili ili još 

nisu ušli u problematiku, a oporbenima porast cijena ide 

u prilog za stvaranje nezadovoljstva vladajućima. 

6. NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA U PROIZVODNJI ELEKTRIČNE ENERGIJE 

Kad bi se poboljšanjem mreže HEP-a i drugim zahvatima 

gubici smanjili, da budu bliski europskom ili 

svjetskom prosjeku uštedjelo bi se 1,5 milijardi kWh 

električne energije godišnje (na bazi podataka (1) za 

1998.). Dakako to bi značilo i smanjenje zagađenja 

okoliša, koje se događa u proizvodnji te iščezle električne 

energije (1 ). 

Ukupno zagađenje okoliša uslijed korištenja svih 

vrsta energenata u Hrvatskoj procjenjuje se (1) za tri 

vrste zagađivača: sumporni dioksid- S0 2 , dušikovi oksidi 

- NO, i ugljični dioksid - C0 2 . Ukupno je u okoliš 

1998. godine ( 1 ) prilikom korištenja energije oslobođeno 

90,13 tisuća tona S0 2 , 78,27 tisuća tona NO, i 18,11 

milijuna tona C0 2 . Nema službenih podataka (1) o 

oslobađanju čestica i drugih štetnih tvari prilikom korištenja 

energije, koja zacijelo nisu zanemariva. 

Godine 1998. ( 1 ) termoelektrane (i toplane) ukupno 

su oslobodile (slika 11) u zrak: 47,12 tisuća tona SO, 

(52,3 % ukupne emisije u Hrvatskoj), 10,72 tisuće tona 

NO, (13,7% ukupne) i 4,06 milijuna tona C0 2 (22,4% 

ukupne) za ukupnu proizvodnju (neto) 4,514 milijarde 

kWh električne energije. To znači daje po proizvedenoj 

milijardi kWh električne energije prosječno oslobođeno: 

10,44 tisuće tona S0 2 , 2,37 tisuća tona NO, i 899,4 

tisuće tona C0 2 . 

Stoga jeza nepotrebnu proizvodnju 1,5 milijarde 

kWh, koja je (1998.god.) bestraga iščezla u HEPovoj 

mreži, u HEP-ovim termo-pogonima nepotrebno 

oslobođeno u okoliš u prosjeku 15,66 tisuća tona 

SÖ 2 , 3,56 tisuća tona NO x i 1,35 milijuna tona C0 2 . 

Dakako da je ta "ušteda" zagađenja, pogotovo za SO, 

znatno veća ako je u pitanju proizvodnja "izgubljene" 

struje iz ugljena ili mazuta nego iz plina. 

Treba se zapitati koliko ta nepotrebna emisija - potpuno 

nepotrebno zagađenje - izaziva nepovoljnih učinaka 

na zdravlje ljudi. Kolike su nepotrebne štete u šumama 

(makar samo i u prostornim metrima drveta) 

zbog ove elektroenergetske "strategije"? Nepotrebno 

zagađenje okoliša proizvodnjom bestraga izgubljene 

energije u termoelektranama Hrvatske čini oko 

trećinu ukupnog zagađenja okoliša radom termoelektrana. 

Koliki je udio nepotrebnog zagađenja u 

proizvodnji električne energije u ukupnom zagađenju 

okoliša uslijed potrošnje energije i koliko bi moglo biti 

167

B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (200»), 157-170 

Slika 11 : Udjeli različitih sektora potrošnje energije u oslobađanju S0 2 , NO x i CO2 u Hrvatskoj 1998. godine 

Slika 12: Udio ti ukupnom oslobađanju SO : , NO N i CO, koji bi se mogao izbjeći da se obustavi proizvodnja bestraga 

iščezle električne energije ( 1998.god) 

smanjeno ukupno zagađenje izazvano korištenjem 

energije u Hrvatskoj da se HEP-ovi gubici smanje na 

Europski prosjek prikazano je na slici 12. 

Iznenađuje da se nitko od tzv. zelenih udruga zbog 

toga ne buni, a HEP i Ministarstvo gospodarstva, te donedavnu 

Upravu za zaštitu okoliša i prirode moguće 

smanjenje zagađenja i troškova u elektrosustavu nije 

zanimalo. 

Izbor lokacija za sve velike objekte (ne samo 

elektrane), ako se ne provede uvažavajući sve struke 

koje u njemu trebaju sudjelovati, može izazvati probleme 

u okolišu kada se objekt izgradi. Nije stoga 

samo nepotrebna proizvodnja iščezle električne 

energije u termoelektranama - ta, čiji je utjecaj na 

okoliš mjerljiv, nego to može biti i proizvodnja električne 

energije u akumulacijskim hidroelektranama 

u kojima promjena razine vode u akumulacijama 

(kao i samo postavljanje brana prirodnom toku vode) 

može imati velik utjecaj na tlo, podzemne vode i 

sve ono što na njenu raste u bližoj ili daljoj okolici. 

168

B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE. OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI I.E. ENEI^ Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 157-170 

Za nepotrebnu proizvodnju (onu nepotrebno izgubljenu 

u HEP-ovoj mreži) 1,5 milijarde kWh električne 

energije, uz prosječnu djelotvornost njene proizvodnje 

(parne turbine) koja je kod nas oko 30%, bezrazložno je 

potrošeno 18 El5 Joula primarne energije. Izraženo u 

količini bespotrebno spaljena plina (kad bi se za proizvodnju 

električne energije spaljivao samo plin: ogrijevna 

vrijednost 1 m 3 = 34 milijuna J) to je iznos od 530 

milijuna m 3 (radi usporedbe: sva kućanstva u Hrvatskoj 

potrošila su u 1998. god. ukupno 507 milijuna m 3 plina), 

ili bespotrebno spaljenog 422 tisuća tona mazuta 

(kad bi se spaljivao samo mazut: ogrijevna vrijednost 

1 kg = 42,7 milijuna J), ili oko 615 tisuća tona najkvalitetnijeg 

ugljena (kad bi se spaljivao samo ugljen: ogrijevna 

vrijednost 1 kg = 29,3 milijuna J). Ne treba zaboraviti 

daje 530 milijuna m 3 plina (po cijeni za zagrebačka 

kućanstva 1,56 kuna/m 3 ) danas vrijedna 827 milijuna 

kuna. Dakle, bez potrebe je (1998. godine) spaljeno 

više od 800 milijuna kuna, koje su ionako platili potrošači 

električne energije, pa zašto da se čelnici HEP-a, 

oni koji bi trebali nadzirati njihov rad i njima pridruženi 

političari zabrinjavaju. 

7. ZAKLJUČAK 

Čekanje, manjak pameti, nedostatak poštenja i sve 

skuplji energenti jedino je što se u energetici Hrvatske 

događa, ma koliko svi o tome šutjeli. U posljednje vrijeme 

pomalo uspijeva unatoč medijskoj blokadi da neke 

od činjenica o radu energetskih monopola dospiju u 

javnost, ali to još nije dovoljno za djelotvornije akcijepromjenu 

stanja u toj za život važnoj gospodarskoj grani. 

Zanimljivo je da se niti političke stranke (osim časnih 

iznimaka), uopće ne zanimaju za promjenu stanja u 

energetici nego se bave same sobom. Sve bi htjele samo 

osvojiti ili učvrstiti vlast i uživati plodove svoje vladavine, 

pa ih nije briga što mnogi ljudi nemaju novca za 

prekomjerno skupe energente i druge osnovne potrebe. 

Sve je više stanovnika Hrvatske koji ne mogu platiti 

račune za plin, struju,...To, hladan stan, mrak... mnogo 

je opasnije za stanovnike Hrvatske nego učinak staklenika, 

ozonske i kojekakve druge rupe kojima se zamagljuju 

stvarni problemi (koji se u Hrvatskoj mogu riješiti 

za razliku od globalnih, s kojima se vjerojatno iz dosade 

krati vrijeme) i nije etički o tome šutjeti. 

Ima mnogo unutrašnjih rezervi u radu energetskih 

sustava na bazi kojih bi se prekomjerne cijene 

energenata mogle i morale osjetno smanjiti, kako bi 

energenti ostali dostupni svim stanovnicima Hrvatske. 

Neke od njih u elektroenergetskom sustavu, u 

ovom razmatranju tek su samo dotaknute. Oni u tom 

sustavu kojima je cijena električne energije "socijalna 

kategorija", dakako, to ne vide. 

Već godinama u Hrvatskoj je, unatoč sve veće ovisnosti 

o uvozu energenata, u području energetike prisutan 

pristup u odlučivanju, koji se ne bazira na objektivnim 

osnovama, nego na moći pojedine energetske grupacije. 

Godinama se pričalo i o nizu obnovljivih izvora, 

a u biti se nije napravilo mnogo u korištenju onih koji su 

objektivno (uz hidroenergiju) najprihvatljiviji, čije korištenje 

ima gospodarsko opravdanje i za koje nije potrebno 

veliko mudrovanje ("nacionalni energetski programi", 

"strategije energetskog razvoja...). Vrijedi spomenuti 

da je u industrijaliziranim zemljama svijeta 

1995. god. ugljen činio 36% (najviše električne ener- 

gije proizvodi se spaljivanjem ugljena), a nuklearna 

energija 25% ukupno potrošenog goriva za proizvodnju 

električne energije. 

Oko trećina nepotrebnog oslobađanja SO,, NO, i 

C0 2 iz termoelektrana (na bazi podataka iz 1998. 

godine) mogla bi se smanjiti smanjenjem gubitaka 

električne energije na europski prosjek. Godine 

1998. nepotrebno je oslobođeno u okoliš 15,66 tisuća 

tona sumpornog dioksida, 3,56 tisuća tona dušikovih 

oksida i 1,35 milijuna tona ugljičnog dioksida. 

To nije pobuđivalo tzv. zelene udruge ni odgovarajući 

segment državne uprave za zaštitu okoliša na poduzimanje 

akcija, iako posljedice na čovjeka, okoliš, pa i na 

šume nisu zanemarive. 

Navedeno o elektroenergetskom sustavu Hrvatske (i 

izgrađenom hrvatskim novcem u državama nastalim 

raspadom bivše Jugoslavije) dovoljno ilustrativno govore 

o onome što su problemi. Stoga je vrlo utemeljena 

tvrdnja da nije potrebna izgradnja novih elektrana u Hrvatskoj 

i dalje osiromašivanje stanovnika sve dok HEP: 

1. svoje gubitke električne energije ne svede na 

racionalnu mjeru; 

2. djelotvornije ne koristi izgrađene kapacitete; 

3. ne riješi pitanje elektrana izgrađenim hrvatskim 

novcem izvan granica Hrvatske; 

4. ne zna tko će biti potrošač prekomjerno skupe električne 

energije iz elektrana koje bi se gradile. 

Uz to, u uređenom gospodarstvu može se također 

smanjiti omjer maksimalnog i srednjeg opterećenja 

mreže i time otkloniti potrebu izgradnje prekomjernih 

kapaciteta elektrana. 

U naftno-plinskom monopolu stanje je još gore, izazvane 

štete su mnogo veće, a svoj neracionalni rad njegovi 

čelnici nastavljaju bezrazložnim poskupljenjem 

naftnih derivata. Poskupljenje lažno pravdaju porastom 

cijena nafte na svjetskom tržištu, no ono je zanemarivo 

po litri naftnih derivata u Hrvatskoj i dobrano je namireno 

poskupljenjem naftnih derivata u Hrvatskoj još u 

kolovozu 1999. Zbog ograničenja prostora, analiza ra- 

169

li. Molak: NEPOTREBNO ZAÜAni.N.IH OKOLIŠA I OSIROV1ASIiN.il-. S l'ANOV. U PROIZVODNJI EL. ENHR. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 157-170 

da naftno-plinskog monopola nije mogla biti obuhvaćena 

ovim člankom, ali se neki segmenti mogu naći u 

drugim objavljenim tekstovima ( 16). 

Da bi se stanje u području energetike u Hrvatskoj 

popravilo, nužno je da u tom području država 

počne funkcionirati. Upravo su se u energetici dogodili 

najskuplji gospodarstveni promašaji, da se ne 

spomene neka druga teža riječ, s dugoročnim posljedicama. 

Država bi hitno morala osnovati kompetentnu 

instituciju koja će kontrolirati i usmjeravati 

razvoj energetike. Prvo bi valjalo napraviti 

objektivan pregled stanja (u Hrvatskoj ne postoje 

niti valjane bilance energije). Zatim treba spoznati 

ciljeve, odnosno koncepciju razvoja energetike, u 

kojima bi se vodilo brigu i o interesima korisnika 

energenata u svim područjima života. Tek zatim bi 

trebalo osmisliti strategiju razvoja energetike, odnosno 

dosezanja tih ciljeva. Uz to treba obaviti pregled 

stanja, uspostaviti koncepciju i strategiju razvoja 

svih onih područja (urbanizacija, promet, industrija, 

poljoprivreda) koja troše energiju. 

Zabrinjavajuće je da se u Hrvatskoj do sada nije 

našla nijedna institucija vlasti, uključivši i političke 

stranke, koja bi bila zainteresirana za sniženje cijena 

energenata i aktivnosti koje bi do toga dovele, kako 

bi energenti bili dostupni sve siromašenijem stanovništvu 

Hrvatske. Izgleda da ih dobrobit stanovnika 

zanimala samo deklarativno - npr. pred izbore. To pokazuje 

da život malog čovjeka nije zaokupljao pozornost 

političara u Hrvatskoj u mjeri u kojoj je to trebao. 

Slično je i sa zaštitom okoliša o kojoj se samo mnogo 

pričalo. 

1. Energija u Hrvatskoj, godišnji energetski pregled, 

Ministarstvo gospodarstva RH, Zagreb, 1994, 

1995, 1996, 1997, 1998, 1999. 

2. Molak, B.: Obnovljivi izvori energije, danas najpouzdanija 

-• hidroenergija, Hrvatske vode, 7 

(1999)28,217-235 

3. Temeljni podaei 96, 97, 98, HEP, Zagreb 

4. Petričec, M., Šimundić, N.: Hidroenergetski 

potencijal i problemi daljnjeg razvoja korištenja 

vodnih snaga, Hrvatske vode, 1 (1993) 1, 13-16 

5. Molak, B.: Zastoje u Hrvatskoj djelotvornost iskorištavanja 

energije ovisna o količini oborina?. 

Hrvatska vodoprivreda god. 9, br. 88, siječanj 

2000., 52-54 

6. Projekt: Razvoj i organizacija hrvatskog energetskog 

sektora (PROHES), Energetski institut "Hrvoje 

Požar", Zagreb, srpanj 1995. 

7. Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske 

(nacrt), Ministarstvo gospodarstva Republike 

Hrvatske, Zagreb, srpanj 1998. 

LITERATURA: 

8 Molak, B.: "Strategija energetskog razvitka = 

skuplji energenti, Ekonomija god. 6, br. 1, listopad 

1999, 85-100 

9. Künstle, K.: Die additiven Energiequclen, Erlangen 

1986, KWU 

10. International Energy Annual 1996, DOE, Washington 

1998 

11. Granić, G. (Tudmanov savjetnik za energetiku): 

Struja za kućanstva mora poskupjeti, Novi list, 

20. rujna 1999. str. 2. 

12. MG bilten 7-8, Ministarstvo gospodarstva RH, srpanj-kolovoz 

1996. 

13. M o 1 ak, B.: Elektromreža u zapadnoeuropskim zemljama 

"proizvela" je četiri puta više električne 

energije nego obnovljivi izvori: vjetar, geotermalna 

i sunce sveukupno, EGE 4/99, 116-119 

14. World Bank Atlas 1998, Washington 1998 

15. Mračna stvarnost, Novi list 22. studenog 1999. str. 10. 

16. Molak, B.: Energetika u Hrvata: "Strategija razvitka", 

elektrika, jadranski plin i "bijele noći", 

Ekonomija god. 5, br. 3, 1999, 353-379 

SUMMARY: The article deals with problems in energy production, an important segment 

of the economy. In Croatia there are no valid balances of energy supply and consumption, 

let alone clear objectives (concept) of its development and strategies for 

reaching these objectives. As a consequence, the price of energy products is excessively 

high in relation to the purchasing power of the population. The possibilities of renewable 

resources are mentioned, and electrical energy is dealt with in more detail. 

Uneconomical operation of the electro-energetic system in Croatia, apart from the very 

high price of electrical energy, also causes needless environmental pollution. In other 

fields of energy production (gas, oil and its derivatives, thermal energy), the situation is 

even worse than in the production of electrical energy. As a consequence, the price of oil 

derivatives, particularly of gas, is even higher compared to that of electrical energy in 

relation to the purchasing power of the population and to the situation in other 

European countries. In addition, the environment is unfavourably affected. 

170

PREGLEDNI ČLANCI 

UDK 630* 904 

REVIEWS 

Šumarski listbr. 3 4.CXXIV (2000). 171-1X4 

FRANCUSKA: ŠUME PREKOMORSKIH 

ĐEPARTMANA 

FRANCE: FORESTS OF THE OVERSEAS DEPARTMENTS 

Rudolf SABADP 

SAŽETAK: Francuska nacionalna šumarska služba (l'Office National des 

Forets, ONF), koja gospodari javnim šumama, podijeljena je u 25 šumarskih 

direkcija, od kojih su 21 u metropolitanskoj Francuskoj i pokrivaju svih 95 departmana 

(uključivši dva na otoku Korzika), s ukupnom površinom šuma 3,81 

milijuna ha. Od 1946. stvorena su četiri prekomorska departmana: Francuska 

Gijana, Réunion (u arhipelagu Mascareignes kod Madagaskara, istočno od 

Afrike, u Indijskom oceanu), te Martinik i Guadeloupe (koji su u arhipelagu 

Malih Antila, a razdvajaju Atlantski ocean od Antilskog (ili Karibskog) mora). 

Otočni departmani šumoviti su više po tom stoje nakon viševrsnih poljodjelskih 

kultura tijekom dva stoljeća, ostalo gotovo apsolutno šumsko zemljište 

ili pak na nepristupačnim visokim planinama krpice negdašnjih autohtonih 

šuma. Francuska Gijana pokrivena je preko 90% tropskim vazda zelenim 

šumama, od kojih je najveći dio netaknut. U oba slučaja gospodarenje šumama 

povjereno je razvijenoj industrijskoj zemlji Europe, što je jedinstven slučaj 

u svijetu. 

ONF nastoji na otocima ponovno uspostaviti šume, kojima je prvobitna 

uloga zaštitna, kako od erozije, tako i od regulacije režima voda. Privredno 

značenje takvih umjetno podignutih šuma, još je beznačajna i vjerojatno će 

takav status zadržati u budućnosti, ponajprije stoga što se radi o otočnim departmanima 

guste prenaseljenosti. 

Nastojanje ONF u Gijani ideje da u prvoj fazi otvori oko 'A teritorija, od 

kojega bi oko 80-90% bilo gospodareno kako bi se osigurala prirodna regeneracija 

poželjnih komercijalnih vrsta nakon prvih sječa, na način da se nepoželjne 

vrste prstenovanjem postupno uklone, uz dakako maksimalno zadržavanje 

odnosa šuma bliskih prirodnima. Na tome području bi 10-20% šumskih 

površina ostalo netaknuto. U šumama predviđenim za ovakvo prevođenje obavlja 

se izdvajanje pojedinih gospodarskih jedinica veličine oko 10 000 ha, podijeljenih 

u parcele 200-300 ha, gdje se točno vodi statistika svih silvikulturnih 

mjera. Paralelno s izdvajanjem gospodarskih jedinica, obavlja se i otvaranje 

šumskim putovima. Ranije izdane koncesije njihovim istekom nisu obnavljane, 

već se izdaju nove prema planu si Ivi kulturni h pothvata, koji slijede 

nakon eksploatacije primarne šume. 

Očekuje se da će pothvat gospodarenja tropskim kišnim šumama u Gijani, 

na temelju dragocjenih iskustava biti dobrodošao, kako bi se spasile velike površine 

takvih šuma u ekvatorijalnom dijelu Južne Amerike. 

Francuska Gijana neće vjerojatno biti, zbog nezdrave klime, atraktivnom 

destinacijom naseljavanja, ali će na bazi ogromnih količina drveta izuzetne 

* Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi, (redoviti profesor Šumarskog 

fakulteta u Zagrebu um.) Račkoga 12, HR-10000 Zagreb

R.Sabadï: Francuska: ŠUMU PREKOMORSKIH DEPARTMANA 

Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). I7I-IX4 

ljepote i kakvoće, uz minerale (zlato), predstavljati interesantno područje s visokim 

životnim standardom pučanstva, koje unatoč svemu ovome ima vrlo visoku 

stopu rasta. 

Ključne riječi: Tropske kišne šume - uređivanje — Sječa šuma - 

Pilanarstvo - Stolarstvo Gospodarski razvitak 

PREDGOVOR 

Prikaz šumarstva i prerade drva u francuskim prekomorskim 

departmanima može biti od interesa za hrvatsku 

šumarsku javnost, ponajprije iz razloga što se ovdje 

radi o tome da jedna industrijski visoko razvijena zemlja 

gospodari tropskim šumama i zbog toga što se u nas 

o takvim pothvatima relativno rijetko piše. 

Autor ovog prikaza odlučio je da iz svoje knjige 

"Francuska: Šumarstvo i prerada drveta", uz sitne 

dorade prikaže u Šumarskome listu upravo te prekomorske 

departmane. Cijela knjiga, pa i ovaj dio koji je sada 

prvi puta u tisku, nastala je kao rezultat proučavanja op- 

Foreword 

sežne literature. U brojnim osvrtima i člancima, s mnoštvom 

ideja i mnogo iskustava, teško je bilo odabrati pravi 

sadržaj i njegov obujam, a da bi se zadovoljio cilj rada: 

pružanje cjelovitije informacije o djelovanju francuskih 

kolega u tim udaljenim dijelovima svijeta. U prikazu 

se krenulo sa stajališta šumarnika-ekonomiste, iako 

se nije smjelo izbjeći, poradi cjelovitosti informacije, ni 

prikaze šumskouzgajivačkog i uređivačkog karaktera, 

koja područja nisu autorova specijalnost. Ukoliko kompilacije 

iz tih područja nisu zadovoljavajuće, autor moli 

čitatelje da ga zbog nedostatka ispričaju. 

Francuska je administrativno podijeljena u 95 metropolitanskih 

departmana (uključivši departman otoka 

Korzike), a od 1946. njima su dodana četiri prekomorska 

departmana: Francuska Gijana (Guyane fran aise), 

Guadeloupe, Martinik i Réunion. 

Nacionalna šumarska služba, Office National des 

Forets (ON F) podijeljena je u 25 regionalnih direkcija, 

21 u metropolitanskoj Francuskoj a četiri u prekomorskim 

departmanima. Svaki takav prekomorski departman 

ujedno je i regionalna direkcija, bez obzira na veličinu 

državnih i paradržavnih šumoposjeda kojima gospodari 

ONF. U metropolitanskoj Francuskoj ima 14,5 

milijuna ha šuma i šumskog zemljišta, od čega je 3,81 

milijun ha u državnom i komunalnom posjedu (gospodareno 

po ONF). U Francuskoj Gijani je čak 7,45 milijuna 

ha u državnom šumoposjedu, stoje nezamislivo 

velik kompleks. S druge strane šume i šumsko zemljište 

na otocima Malih Antila, Martiniku i Guadeloupe te 

otoku Réunion u arihipelagu Mascareigncs, zauzimaju 

površine koje su po veličini unutar ili manje od površina 

pojedinačnih metropolitanskih departmana. 

Dok su na otočju Guadeloupe, te otocima Martinik i 

Réunion šume tijekom posljednjih stoljeća gotovo u 

potpunosti devastirane, francuska Gijana je tek malo 

načeta na dijelu obale Karibskog mora. Pokrivena je s 

preko 7 milijuna ha tropskih kišnih šuma, jedinih u svijetu 

kojima gospodari jedna industrijski razvijena zemlja, 

s ogromnim potencijalom šumarskog znanja, iskustva 

i volje, i te šume pod svaku cijenu želi održati bliskima 

prirodnim, pretvarajući oprezno svaki njezin dio u 

gospodarsko-zaštitne šume. 

172 

UVOD 

Introduction 

Šumarska politika koju Francuska vodi upravo je 

tako i osmišljena: na spomenutim trima otočnim departmanima 

šume su gotovo isključivo zaštitne i rekreativne, 

intenzivna pošumljivanja u prvome su redu usmjerena 

očuvanju tala od erozije te regulacije režima voda i 

ostalih općekorisnih funkcija šuma, dok su gospodarske 

funkcije u dobroj mjeri sporedne, a ostati će još duže 

vrijeme. 

Zbog klime i široke raznolikosti tala, biološka diversifikacija 

šumskih ekosustava vrlo je velika. Zbog 

prisutnosti čovjeka, prirodne šume nije bilo moguće 

održati u tri otočna departmana - Réunion, Guadeloupe 

i Martinik, osim za poljoprivredu teško dostupnim mjestima. 

U tim područjima šuma igra ponajprije zaštitnu 

ulogu. Ovi departmani su uvoznici drveta, unatoč maloj 

uporabi koju provodi ONF 1 i to mahagonij na Malim 

Antilima, te kriptomerija i tamarin na Réunion. Nasuprot 

tomu Gijana je u stanju zadovoljiti svoje potrebe u 

drvetu za preradu. 

Nacionalna šumarska služba, National Forestry Service

R.Sabadi: Francuska: ŠUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 171-1X4 

Tablica 1. Prekomorski departmani 

Table 1. Overseas departments 

u 1000 ha in 1000 ha 

Departmani - Departments Gijana Réunion Guadeloupe Martinique 

Ukupna površina šuma - Total forest area 8 060 88,4 64,3 46,5 

Šume kojima gospodari ONF u 1996 

Forests managed by the ONF in 1996 

7 508 98,9 38,1 15,4 

Državne - State 7 450,9 2,8 1,5 2,0 

Obalne javne - State litoral 7,5 1,8 

Departmansko-državne - Department-state 89,7 27,8 9,7 

Departmanske - Departmens 8,7 5,6 1,4 1,1 

Općinske - Communal 0,3 

Javne ustanove - Public institutions 48,5 

Izvor: ONF, Rapport Annual 1998 

Tablica 2. Proizvodnja šumskih sortimenata 

Tabic 2. Timber production 

Departmani - Departments Guadeloupe Martinique Réunion Gijana 2 

u 000 m 3 oblog drva In 1000 m 3 of roundwood 

1980. 0,5 0,8 120,0 3,0 124,3 

1985. 3,6 2,8 94,4 4,4 105,2 

1990. 0,6 1,8 91,0 5,0 98,4 

1995. 0,7 2,9 68,2 5,0 76,8 

1996. 0,5 5,3 65,7 61,1 77,6 

Izvor - Source: AGRESTE, Données chiffrées, No. 105, 1998 

1. LA GUYANE 

Površina francuske Gijane iznosi 8,34 milijuna ha 

(83.400 km 2 ), s oko 160.000 stanovnika usredotočenih 

uglavnom na priobalnom pojasu, i sa vrlo visokim prirastom 

pučanstva od čak 5%/g, zahvaljujući silnom priljevu 

imigranata (ponajprije iz la Martinique, la Guadeloupe, 

te iz ostalih prenapučenih mjesta ne samo u području 

Antilles, već i mnogo šire. Čak se od strane države podupire 

i kolonizacija iz metropolitanske Francuske). 

Leži vrlo blizu ekvatora (2-6° N). U unutrašnjosti se 

podiže oko 800 m visoko pobrđe, koje je dijelom Gvajanskog 

gorja. Teritorij je ispresijecan brojnim vodotocima, 

od kojih su najveći rijeke Oyapoque i Maroni. 

Pučanstvo je uglavnom usredotočeno na glavni grad 

Cayenne. Od poljoprivrednih kultura značajne su tropske, 

šećerna trska, manioka, riža i kukuruz. Ima ležišta 

zlatne rude (oko 70 kg/t) te boksita. 

Francuzi prvi put dolaze u Gijanu 1555. godine, ali 

ju kao koloniju uzimaju u 17. stoljeću, kada 1604. La 

Ravardière osniva grad Cayenne. Francuski kolonisti 

uvoze prvo crne robove za rad na plantažama do ukidanja 

ropstva 1848. godine. U vrijeme Direktorija 1794. 

tu se deportiraju politički protivnici. U vrijeme napoleonskih 

ratova 1809-1817. Gijana je pod okupacijom 

Engleza i Portugalaca. 1852. to postaje kažnjeničkom 

kolonijom, što prestaje 1938. godine. Naime, prvobitna 

zamisao da se deportirani kažnjenici po odsluženju 

kazne pretvore u koloniste, pokazala se neostvarivom, 

djelomično zbog nezdrave klime, nedostatka poticaja, a 

dakako i karakterom samih kažnjenika, od kojih velik 

broj bijaše u dobroj mjeri asocijalan. 

Gijana je Francuska prema francuskom ustavu iz 

1946. te novelacijama iz 1958. i 1962. francuskim prekomorskim 

departementom (poput La Réunion, La 

Martinique i La Guadeloupe). Zemljom upravlja prefekt 

s velikim ovlaštenjima, kojeg postavlja francuska 

vlada. Zemlja je podijeljena u dva arondismana, kojima 

na čelu stoje podprefekti. U dvadesetak seoskih i gradskih 

općina biraju se općinska vijeća, koja izabiru predsjednika 

. U francuskom parlamentu Gijana ima po jednog 

zastupnika u Nacionalnoj skupštini i Senatu. 

Francuska Gijana ima 7,6 milijuna ha šuma, od 

kojih su: 

173

R.Sabaili: Francuska: SUMli PREKOMORSKU I DKPARTMANA Šumarski list br. 3-4, CXXIV (2000), 171-1X4 

• 70.000 ha mangrove 

• 30.000 ha sekundarne šume (kao posljedica prijašnjih 

krčenja) 

• 100.000 ha šuma koje su predmetom uporabe posljednjih 

50 godina 

• 7,400.000 ha kišnih netaknutih šuma. 

Karakteristika šuma francuske Gijane je velika biološka 

diversifikacija tih šuma, koja ima od 7-10.000 vegetalnih 

vrsta, od kojih su oko 1.200 drvenaste vrste. 

Na samo jednom ha tih šuma, može se naći i do 250 različitih 

vrsta drveća, a to je tri puta više nego ih ima cijela 

Europa. 

Društvena pozornost glede tih 

šuma različita je i katkada kontradiktorna. 

One bi mogle poslužiti kao 

sigurna pričuva za poljodjelstvo, 

njezina odlična biološka različitost 

trebala bi ostati sačuvanom, proizvodnja 

drveta za preradu posebne 

kakvoće trebala bi osigurati opskrbu 

sirovinama domaće industrije, neke 

zajednice zahvaljuju šumi izvor svoje 

egzistencije iz prava korištenja, 

kopanje zlatne rude razvija se u središtu 

departmana, što može, ako je 

loše provođeno, donijeti velike štete 

okolišu, itd. : Ambicija ONF je da 

dade odgovor na ova mnogobrojna 

pitanja multifunkcionalnom potrajnom 

gospodarenju koje treba služiti 

za primjer. 

Pozornost svekolike svjetske javnosti 

tropskim šumama usmjerena je 

na francusku Gijanu, posebice prije i 

poslije X. Šumarskog Svjetskog 

Kongresa i na Sastanku na vrhu održanom, 

u Rio de Janciru. 

Uz izuzetak uskog obalnog pojasa, 

gdje je koncentrirano i pučanstvo, 

gusta kišna uvijek zelena šuma 

pokriva cjelokupan teritorij. Ona leži 

na starom masivu, pomalo uzdignutom, 

s gustom mrežom vodotokova 

koji formiraju brojne brežuljke s najčešće 

strmim padinama. 

Osim bogatstva vegetacijskih vrsta već spomenutih, 

francuska Gijana bogata je i faunom. Ima oko 1.200 

identificiranih vrsta kralježnjaka, oko 400.000 različitih 

vrsta insekata, stoje oko 10-20% svih insekata na 

zemlji, te 685 opisanih vrsta ptica. 

Prvo korištenje šuma započelo je 1852. godine. Tijekom 

prvog stoljeća (1852-1946) uporaba šuma za 

svekolike primjene (visokovrijedno drvo za umjetno 

stolarstvo, ružino drvo za proizvodnju mirisa, gume iz 

balate) dostigla je prema procjenama količinu od oko 

300.000 stabala s procijenjene površine od oko 1 milijun 

ha. Posljedica takvog korištenja na bogatstvo i život 

šume bijaše slaba, uz izuzetak izvjesnog osiromašenja 

Slika 1. Fi' 1. Francuska Gijana - Karta gospodarenja šumama Map of Forests Management 

Arborescences, N c 38, Mai-Juin 1992, str. 13 

; Daje takva opasnost nažalost tužna realnost, može poslužiti recentan 

primjer izljeva cijanida iz rumunjskog rudnika zlata u Tisu i Dunav, 

stoje nesaglediva katastrofa ne samo po biljni i životinjski svijet, 

već i zbog toga što su mnogobrojni stanovnici iz susjednih zemalja 

(npr. Ugarska) ostali bez posla, jer su se bavili ribarstvom. 

Posljedice na poljodjelstvo, zdravlje i ostalo još nisu ni približno 

sagledane. 

uzduž manjih plovnih vodotokova, koji su korišteni za 

transport visokovrijednih vrsta drveća kao što su amarante, 

satensko drvo i courbaril. 

Od 1950. do 1992. u šumama je posječeno 2,15 milijuna 

m 5 s površine od oko 200.000 ha, što znači sječu 

od prosječno oko 0,25 mVha, a to je znatno niže od procijenjenog 

biološkog prirasta od 0,7 rrvVha. 

174

R.Sabadi: Francuska: SUMI: PREKOMORSKIH DHPARTMANA Šumarski list br. 3 4. ('XXIV (2000), 171-1X4 

Međutim, ta se sječa odnosila na ograničen broj vrsta, 

stoje u zoni sječa dovelo do osiromašenja šuma mekih 

vrsta (Angélique, Gonfolo, Yamamadou, Manil, 

Wacapou, Simarouba, Satiné rubané, Čarapa, Courbaril) 

traženih za piljenje i ljuštenje, a to dakako narušava 

prirodnu strukturu šume. 

Uslijed toga, od 1954. šumarske službe koje su slijedile 

(Bureau pour l'Aménagement des forets de la Guyane, 

Office National des Forets), prišle su eksperimentiranju 

kako bi proučile regeneraciju eksploatiranih 

vrsta, i da bi osigurale prirodnu regeneraciju ili umjetno 

pomlađivanje, u nastojanju očuvanja i poboljšanja sastojinskih 

struktura. 

Godine 1991. eksploatacija se odvijala na oko 

10.000 ha godišnje, pri tom se sjeklo 90.000 m 3 , stoje 3 

do 15 mVha, već prema stanju šume, a to odgovara sječi 

1 do 4 stabla po ha. Ova sječa obuhvaća oko tridesetak 

vrsta, od kojih njih pet zauzimaju oko 80 % ukupnog 

volumena. 

Te su godine postojala 12 poduzeća za eksploataciju 

šuma, koja su imala dozvolu nad 132.000 ha, uz trajanje 

5 do 15 godina. Sva su postala nevažeća 1996. g. 

Nositelji dozvole poslije toga roka mogli su postati samo 

poduzeća koja prerađuju drvo. Istovremeno postoji 

pravo općinskog korištenja šuma, koje se ponajprije 

odnosi na pučanstvo kojemu je to glavni izvor prihoda. 

Ta se prava protežu na površinu 502.317 ha, a koja su 

prilično rigorozno ograničena da bi se osigurala prirodna 

regeneracija i potrajnost. 

Na nacionalnim i departmanskim putovima nositeljima 

dozvola omogućeno je korištenje šumskih putova 

koji se protežu do maksimalne dubine 40 km (400 km 

ukupno) koje financira država, te lokalnim pistama koje 

izvode sami nositelji dozvola. 

Spomenute aktivnosti podliježu obvezi plaćanja 

naknada: 

• Naknada prema površini (3 FFr/ha/g u 1991.); 

• Naknada za posječeno drvo (prema kategoriji posječenog 

drva ) od 5-30 Ffr/nV u 1991. godini 

Prerada drveta u Gijani isključivo je okrenuta na 

proizvodnju drva za daljnju preradu (stolarstvo, građevna 

stolarija, namještaj). Industrijska prerada i uporaba 

drva kao energenta, nije do sada pokazala znakove 

većeg interesa na lokalnoj razini. 

Unatoč ograničenoj sječi, povećala se u 1990. g., kada 

je proizvedeno 91.000 m 3 trupaca i iz toga 42.000 m 3 

piljene građe, od koje je 18.000 m 3 izvezeno. Stoga se 

može zaključiti: 

• Utrostručenje proizvodnje piljene građe u razmaku 

od 12 godina, 1978-1990. dovodi do tvorbe stvarne 

pilanarske industrije; 

• U istom razdoblju dolazi do pada izvoza trupaca, 

njihov udio u ukupnom izvezenom volumenu iznosio 

je 90% u 1978., dok je 1990. izvezeno samo 1% 

trupaca. 

Ovoga trenutka ciljevi da se domaća pilanarska industrija 

opskrbljuje trupcima su prioritetni: 

• Postoji quasi samodostatnost departmana glede potreba 

za industrijskim drvetom; 

• Podstiče se izvoz piljene građe i drva za daljnju preradu 

prema destinacijama Francuskih Antilles i metropoli. 

Da bi se postigli ti ciljevi, potrebno je podsticati: 

• Stvaranje sektora finalne prerade drveta koji bi bio 

dobro struktuiran; 

• Razvoj proizvodnje drvenih kuća; 

• Studij konstrukcije i optimalne valorizacije drva 

uvođenjem u Gijanu novih materijala kao što su reciklirano 

drvo, lijepljeno i lamelirano drvo; 

• Povišenje kakvoće izrađevina. 

Slika 2. Fig. 2. Kretanje proizvodnje trupaca u Guyane-Development of logs in Guyane 

175

R.Sabadi: Francuska: SUMI: PRKKOMORSKIH DKPARTMANA Šumarski list br. 3 4. CXX1V (2000). 171-184 

Slika 3. Fig. 3. Proizvodnja piljene građe u Guyane - Development of sawnwood production in Guyane 

SI. 4. Fig. 4. U pilanama franc. Gijanc 1996. ispiljeno je gotovo 

66.000 m 3 trupaca Guiana's sawmills have manufactured 

in 1996 almost 66,000 m 3 of logs 

(Foto: ONF, Douhéret) 

Šume francuske Gijane mogu postati dobrim podsticajem 

stvaranju i brzom razvoju višestrukih aktivnosti 

istraživanja i oblikovanja te zaštiti i potrajnom 

gospodarenju ekosustava tropskih kišnih šuma. Njihovo 

stvaranje, uz pomoć lokalnih snaga, uz mobilizaciju 

političke volje i financijskih sredstava iz Europe, zadovoljili 

bi urgentne potrebe čuvanja okoliša tropskih zemalja.' 

Istraživački instituti i škola šumarstva tropskih 

kišnih šuma u Kourou, važan je zalog uspjeha i brzih rezultata 

u gospodarenju gospodarskih i zaštitnih šuma, 

preradi drveta, uporabi drveta u gradnji i ekoturizma. 

Šumarska istraživanja u Gijani. Između ostalog, 

Nacionalna šumarska služba (ONF) radi od 1966. na 

! Douhéret. Jean. 1997.. Guyane Fran aise, Le Pari d'une Gestion 

Durable. Arborescens. N° 68, Mai/Juin 1997 

eksperimentima započetim 1954. koji je započeo ured 

za gospodarenje šumama Gijane glede tehnike i vrsta 

za pošumljivanje (20 domaćih vrsta i 20 ispitanih egzotičnih 

vrsta). Od 1978. radi se na studijama rekacije šume 

poslije eksploatacije različitih intenziteta. Konačno 

u 1989/90 ONF osniva dvije eksperimentalne jedinice 

po 15.000 ha, kao model za istraživanje prakse individualne 

selekcije stabala prije sječe. 

Međunarodni centar za istraživanja u poljoprivredi 

i razvoju, CIRAD (Centre International de 

Recherche sur l'Agriculture et le Développement) ima 

Središte za tropsku šumarski tehniku (Centre technique 

forestier tropical) smješten u Kourou, sa sljedećim 

programima: 

• Program uzgajanja šuma (izučavanje šumarskih 

biljnih zajednica, proizvodnost, regeneracija, modelizacija; 

izučavanje uzgajanja vrsta drveća za preradu), 

• Program tehnologije (izučavanje fizičkih i mehaničkih 

svojstava drva za preradu; izučavanje ograničenja 

glede uporabe; zaštita drveta; promicanje 

uporabe drveta u gradnji i izradi namještaja), 

• Program zaštite tala (učinci iskorištavanja; učinci 

krčenja i uporaba za poljodjelske kulture). 

Nacionalni institut za istraživanja u poljodjelstvu 

(Institut National de la Recherche Agronomique) 

djelatan je u sljedećim znanstveno-praktičnim područjima: 

• Ekofiziologija stabla; 

• Program izučavanja obogaćenja obešumljenih zona; 

• Intenzifikacija poljodjelstva; 

• Zaštita i poboljšanje plodnosti tala. 

Služba za znanstvena istraživanja i tehniku u razvoju 

(Office de la Recherche Scientifique et Technique 

pour le Développement) izučava sljedeća područja: 

176

R.Sabadi: Francuska: ŠUM F. PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2001)), 171-184 

Nacionalni centar za znanstvena istraživanja 

• Proučavanje funkcioniranja šumskih ekosustava 

4 a long term objective of sustained yield management 

Guyane française - Francuska Gijana - ima ukupno površinu 

83.400 km 2 , a Republika Hrvatska 56.542 km 2 (Foto: ONF, J. Douhéret) 

• Popis i pročavanje flore s aspekta etnologije i fitokemizma 

(Centre National de Recherches Scientifiques) bavi se 

sljedećim pitanjima: 

• Poznavanje entomo-faune u vezi sa šumskim vrstama 

• Adaptivni mehanizmi biljaka 

• • Sučeljavanje biljaka-kičmenjaka 

Proučavanje dinamike tala, erozija padina. 

• Ekoetologija kičmenjaka 

Nacionalna škola seoskog graditeljstva, voda i • Proces rasta stabla 

šuma (Ecole Nationale du Génie Rural des Eaux et des 

Forets), koja se bavi sljedećim proučavanjima: 

Pasteurov institut, koji se bavi sljedećim pitanjima: 

• Botanika i ekologija 

• Tradicionalna farkakopeja 

• Primijenjena teledetekcija 

Sveučilišta (Paris i Montpellier) bave se sljedećim 

• Antiparazitarna farmakopeja 

Nacionalni muzej povijesti prirode (Muséum 

predmetima: 

National d'Histoire Naturelle) koji se bavi sljedećim 

• Botanika i ekologija 

pitanjima: 

• Arhitektura stabla 

• Životinjska biologija 

• Proučavanje lijana i epifita 

• Dinamika pučanstva 

Francuska Gijana: Izazov potrajnog gospodarenja sumama 

French Guiana: Challenge for sustained yield management of forests 

Do danas, bez obzira na to što se o potraj nom 

gospodarenju tropskim šumama posvećuje velika pozornost 

• nepoznato je na koji način se izaziva prirodno pomlađenje 

date vrste; 

u brojnim deklaracijama i člancima, ono nije • pošto je utvrđena sadašnja prirodna regeneracija, 

uopće postalo predmetom eksperimentiranja i nije poznato kako voditi sastojine da ih se sačuva; 

istraživanja. Odluka da se u Francuskoj Gijani gospodari 

na potrajnoj osnovi, u svrhu proizvodnje drveta, 

• nepoznato je kako saditi na progalama ostavljenim 

sječom, ni u krugovima ni prugama načinjenim posebno 

u tu svrhu; 

šume obalnog pojasa ovog prekomorskog departmana 

vjerojatno je jedinstven u svijetu u tropima. 

• obnova monokultura ili miješanih vrsta osjetljivom 

Znanstvena dostignuća i tehnike omogućuju uklanjanje 

neodgovarajućeg načina gospodarenja. ON F 

je da u postane vrijeme sječe primarne šume najčešće 

nerentabilna, a izvodljiva tehnika nije potvrđena. 

gospodari šumama Francuske Gijane, koje obuhvaća 

oko 90% tog ogromnog departmana (velikog gotovo Ne treba se ovdje dakako buniti, nabrojani rezultati 

kao trostruka površina Belgije, ili skoro 50% veće od i problemi nisu ni u kojem slučaju gijanska specifičnost. 

Otkada istraživači istražuju, svi su došli do 

Hrvatske - točnije: 1,48 puta). 4 Obešumljenje poljoprivrednim 

kulturama, glavni neprijatelj većine tropskih 

šuma, nije ovdje glavnom brigom (50.000 ha na 

8,340.000 ha ukupne površine, koja prilično sporo napreduje). 

Nasuprot tomu, uporaba šuma ide godišnje na 

10-15.000 ha. Sječa kakva se odvija, nasuprot metropolitanskoj 

praksi, nije uzgojnom mjerom, već jednostavna 

sječa s ciljem da se opskrbe lokalne pilane trupcima. 

Odraz prakse na potrajnost gospodarenja trebao bi 

dati prioritet unaprijed, kako bi se za vrijeme i poslije 

sječa održala komercijalna vrijednost sastojina i njihova 

biodiversifikacija. 

Prirodno pomlađenje malo je poznato i loše primjenjivano, 

umjetno pomlađivanje nije praktično i 

nije rentabilno. Glavni razlozi za to su: 

SI. 5. Fig. 5. Očuvanje maksimuma biodiversifikacijc je dugoročni 

cilj potrajnog gospodarenja Maintainig biodivesity is 

177

R.Sabadi: Francuska: SUMI-: PREKOMORSKIH DhPARTMANA Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 171-1X4 

istih zaključaka u većini tropskih šuma u svijetu, posebice 

u šumama Južne Amerike. Ovaj posljednji zaključak 

sasvim je sigurno naglašeniji u Francuskoj Gijani 

od onih u susjednim zemljama (na Gijanskom platou i 

u Amazoniji). Ustvari, troškovi regeneracije ondje su 

znatno veći, prije svega troškovi uklanjanja primarne 

šume i borbe protiv nepoželjnih izbojaka koji su 

značajni, što investicije u osnutak takvih sastojina čini 

potpuno prohibitivnim. 

Prorjede 5 su provedive i imaju utjecaj na rast 

preostale sastojin e. 

Praktičnost prorjeda provodi se progresivno. Najbolji 

način da se to ostvari nije u tome da se posijeku 

stabla koja će se uklanjati, čime se izlaže riziku da se 

stvore brojne štete i oštećenja (stablo padajući stvara 

brojna oštećenja), već da ih se ubija u stojećem stanju 

jedno- ili dvostrukim prstenovanjem pri dnu stabla, a 

potom se pusti da to drvo tako propadne. 

SI. 6. Fig. 6. Pogled iz zraka na planinu 

Grand-Matoury u Gijani Aerial 

view from the mountain 

Grand-Matoury in Guiana 

Rapport Annuel 1995, ONF, 

str. 42 

(Foto: ONF) 

Pozitivan učinak prorjeda potvrdili su nizozemski 

šumarnici u Surinamu'' od 1978, te Mare Gazel u Gijani 

1983. godine. Točnija kvantifikacija učinaka različitih 

vrsta proreda na rast sastojine bila je moguća ustanovljenjem 

današnjeg pokusnog objekta CIRAD-šume 

(prema uputama Paracou-a). Konačno u dva šumarska 

pilot objekta ONF-a , Risquetout i Organabo, ispitane 

su metode na cjelovitim parcelama, za različite načine 

proreda od 1990. godine. Prorede su već provedene na 

preko 2.500 ha različitim metodama. Načinjene su probne 

plohe za mjerenje rasta sastojina, jedna 1995, druga 

1996, a slijedile su daljnje 1997. i 1998. godine. 

Potrebno je ustvari mjeriti učinke različitih ispitivanih 

metoda, kao i onih koje još nisu ispitivane. Jedini 

podaci koji danas postoje su oni iz Surinama (koji su 

međutim malo primjenjivi na prilike u Francuskoj Gijani), 

i onih iz Paracou, koji odgovaraju jakim i vrlo jakim 

sječama (33 do 60 mVha), iza čega slijedi proreda 

kojom se uklanja 50 do 80 m' po ha vrsta koje su nepoželjne 

prstenovanjem. Na taj je način utvrđen prosječan 

prirast poslije toga posječenih najpoželjnijih komercijalnih 

vrsta (angélique i gonfolo) od 5 mm u prsnoj visini, 

za kategorije >40 cm promjera. Ako bi se takav rezultat 

mogao potvrditi, te ako se dopusti sječa tih vrsta 

do 50 cm promjera, uz uklanjanje nepoželjnih stabala u 

budućnosti, dobio bi se komercijalni volumen u debljinskim 

razredima od 40 cm do 60 cm u oko 40 godina. 7 

četiri su moguća načina gos 

Pojednostavnjeno, 

podarenja: 

• tvorba i gospodarenje umjetnim šumama; 

• gospodarenje prirodnom regeneracijom uz pomoć 

pruga; 

• komercijalna uporaba šuma bez popratnih šumskouzgojnih 

mjera; 

• komercijalna uporaba šuma s popratnim šumskouzgojnim 

mjerama. 

Prve od dvije mjere treba odbaciti zbog neizvedivosti, 

a treću stoga što nije potrajna (potiče progresivno 

osiromašenje komercijalnih vrsta šume ). Ne preostaje 

dakle nego četvrta metoda, komercijalna uporaba 

prirodne šume s popratnim šumsko-uzgojnim zahvatima. 

To je način odabran za šume Francuske Gijane od 

početka 1980. godine. Da bi se, međutim, krenulo u 

primjenu, potrebno je više godina da se uklone mnogobrojne 

prepreke. 

5 Odnosi s.e na tip proreda kojima je cilj stvaranje boljih svjetlosnih prilika u sastojku (engl. Opening the canopy, thinning). 

6 Od 1975. god. nezavisna republika, poznata po bivšem imenu Nizozemska Gijana (gl. grad Paramaribo), također pokrivena velikim dijelom 

tropskim kišnim šumama, spada među najveće proizvođače bauxita. Miješano stanovništvo afro-azijatsko-krcolsko, oko 370.000. Od 

Franc. Gijane dijeli ju rijeka Maroni. 

' Douhćret, Jean, 1997, Guyane fran aise, Le pari d'une gestion durable, Arborescences, No 68/mai/juinl997. 

178

R.Sabadi: Francuska: SUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski list br. 3-4. ('XXIV (2000), 171-184 

Prvi program, prva ostvarenja - First programme, first realisations 

Gospodari se sa gotovo 400.000 ha šuma. Prva prepreka 

odabranom načinu gospodarenja povezana je s 

načinom prodaje drveta. Do 1992. pretežiti način uporabe 

bio je temeljen na dozvoli iskorištavanja, vrsta 

koncesije koja seje odnosila na više tisuća ili desetaka 

tisuća ha šuma. 

Unatoč odredbama koncesijskih aranžmana, koje 

predviđaju "racionalnu" eksploataciju, sa sve boljom 

otvorenošću šuma i vodeći računa o regularnom i ispravnom 

postupku s posječenim drvetom, eksploatacije 

su se u praksi obavljale općenito slijedeći otvaranja šuma 

koja je poduzimala ONF, pokatkad i duž sekundarnih 

putova koje je načinio koncesionar. Rijetko se dešavalo 

daje pokoja dozvola (permis, permit, Erlaubnis, 

Lizenz) u potpunosti iskorištena. Nedostatak je u regularnosti 

i u odredbama obveza koncesionara, naime 

ne zna se točno što i kako valja učiniti, odnosno što nije 

dozvoljeno a stoje. To je pridonijelo daje i nadzor nad 

ispunjenjem koncesijskog ugovora nepotpun. U takvim 

uvjetima nije bilo moguće određivati koje i kakve šumsko-uzgojne 

mjere valja primjenjivati i kako. 

Postojeće odredbe u ugovorima o koncesijama predviđaju 

na sreću sustav sporazumne prodaje po jedinici 

proizvoda, usklađenoj s politikom gospodarenja šumskih 

masiva. Godine 1992. dolazi do prekretnice uvođenjem 

novog načina prodaje kojega su predložili i prihvatili 

korisnici šuma-pilanara. Istovremeno su redigirane 

prve gospodarske osnove, vrlo pojednostavljene, 

koje kao šumu definiraju* utvrđene površine, podijeljene 

u odjele i u kojima se planski provodi otvaranje prometnicama. 

Valja razlikovati dva tipa ovakvih podijeljenih 

šumsko-gospodarskih površina: 

• vrsta koja je proizvodna, koja se sastoji od grupe 

primarnih šuma i grupe nepotpuno eksploatiranih 

šuma otprije; 

• vrsta zaštićenih šuma, hotimično ostavljenih neotvorenim 

šumskim prometnicama i bez eksploatacije, 

namijenjenih stvaranju netaknutih prirodnih šuma, 

koje pokrivaju 10-20% ukupnih šumskih površina 

obuhvaćenih ovakvim planom gospodarenja i 

razasutim na najveći mogući broj različitih biotopa, 

koji pak predstavljaju konkretnu šumsku zonu. 

Projekt je predvidio do kraja 1998. godine stvaranje 

54 ovakve šumsko-gospodarske cjeline, površine 

575.000 ha, koja bi trebala osigurati opskrbu pilana 

trupcima, ritmom stvarne potrošnje, i to za vrijeme od 

oko tridesetak godina. Valja imati na umu da današnje 

" Ustvari to su identificirani dijelovi velikih šumskih kompleksa, 

koji dobijaju svoje ime i granice, obuhvaćajući svaka po 10.000 ha, 

podijeljenih na parcele od oko 200 do 300 ha u kojima se provodi 

koherentno otvaranje šumskim prometnicama a koje realizira ONF. 

sječe obuhvaćaju oko 65.000 mVgodišnje, uz prosječnu 

sječu trupaca 5-6 m 3 po hektaru. 1997. godine godišnja 

sječa obavljena je na 393.000 ha, obuhvaćajući 35 naprijed 

definiranih šumsko-gospodarskih jedinica. 

SI. 7. Fig. 7. Odvijanje eksploatacije šuma u IV. (Sijani The development 

of actual exploitation of forests in French Guiana 

Arborescens, N° 38/1992, str. 19 

U godini 1997. ostala je samo jedna koncesija manja 

od 10.000 ha, koja je istekla krajem 1998. Većina 

posječenog drveta sada dolazi iz ovako gospodarenih 

šuma i prodaje se po jedinici proizvoda, za ukupne parcele 

za 5% od ukupne drvne zalihe. Drvo za sječu se ne 

doznačuje, propisuje se samo minimalan promjer koji 

se smije sječi. Iskorišteno, tj. posječeno i u šumske Sortimente 

izrađeno drvo se obrojčuje, potom se kubicira. 

Od 1996. za svaku "šumu" se vodi evidencija za svaku 

godinu. 

Usredotočenje na silvikulturu na dugi rok. Politika 

gospodarenja promijenjena je stvaranjem dvije šumske 

pilot šume 1989. godine, Risquetout i Organabo u kojima 

su oprobane različite silvikulturne metode poslije 

sječa. Te su šume prema mogućnostima uredno eksploatirane 

(izdanom šumskom dozvolom) za manje od deset 

godina. Svake godine je jedna parcela posječena u 

svakoj od tih šuma. Cilj je utvrditi djelotvornost uporabljenih 

metoda (u smislu prirasta poželjnih vrsta sastojine 

koja je preostala) i njihovi troškovi. 

Do danas su testirane dvije metode: 

• Sječa tipa "čista selekcija", koja se sastoji u utvrđivanju 

stabala budućnosti promjera preko 12,5 cm u 

njihovu oslobađanju od lij ana, te u prstenovanju 

(umrtvljivanju) drveća vrsta koje se smatraju nepoželjnima 

ili konkurentnima. Ovakav način prorjede 

dovodi do većeg broja umrtvljenih stabala po ha (5 

do 10 stabala po ha), sa po 1,4 nv horizontalne površine 

vjerojatno preslabim da bi se ostvario željeni 

učinak na rast preostale sastojine. 

179

R.Sabadi: Francuska: SLIMK PRKK.OMORSK.il I DliPARTMANA Šumarski list br. 3 4, (XXIV (2000), 171-184 

• Sječa "miješanog" tipa (kao suprotnost tipu "čiste 

selekcije" kao i "sistematičnom " tipu) sastoji se u 

utvrđivanju stabala budućnosti promjera većeg od 

12,5 cm, zatim u sistematičnom umrtvljivanju uokrug 

10 m stabla promjera manjeg od naprijed spomenutog. 

Ovaj tip čišćenja dovodi do umrtvljenja 

npr. na parceli broj 5 u šumi Risqutout 32 stabla (za 

36 stabala određenih za budućnost) za 4 m 2 horizontalne 

površine, odnosno oko 18% ukupne površine. 

Godine 1997. ispitana je treća metoda izvedena iz 

miješanoga tipa, ali mnogo jača, gdje je predviđena sječa 

veličine oko 25%. Ustanovljena je probna ploha praćenja 

rasta na dijelu površine sječe miješanog tipa u šumi 

Risquetout. Sljedila je ista takva na posječenom dijelu 

šume Organabo, a treća u 1997-78. Iz mjerenja je 

vidljivo da učinak prorjeda na preostalu sastojinu nije 

ustanovljiv, osim nakon više godina. Kako god bilo, do 

1976. već je izvršena sječa na 2.446 ha u dvije pilot-šume 

(Risquetout i Organabo). Godine 1997. ostvarena je 

prva prorjeda u uređenoj šumi. 

Uvjeti potrajnog gospodarenja. 

Trajnost gospodarenja se ne određuje, ona se zaključuje 

na dugi rok. Važno je osigurati na samom početku 

da su svi uvjeti zadovoljeni, kako bi se izbjegla neugodna 

iznenađenja do kojih može doći. Potrebno je stoga 

za Gijanu (fran.) dobro procijeniti tehničku izvodljivost, 

ali isto tako politiku i financiranje tih operacija. 

Izazov zu racionalnu tehniku. S tehničkog stajališta 

valja rekapitulirati hipoteze koje su poslužile kao osnova 

projekta, utvrditi one koje još nisu verificirane te 

ocijeniti da li su one dovoljni poticaju budućnosti. Treba 

između ostalog, shvatiti da tehnički poticaj u potpunosti 

počiva na pet pretpostavki: 

• Dobivanje za eksploataciju komercijalnih vrsta na 

dug rok. 

Nije li to slučaj, doći će do progresivnog osiromašenja, 

koje može dovesti do ekstrema da potpuno nestanu 

željene vrste unutar 100 do 200 godina. Ustvari ako 

ovoga trenutka nema sigurnosti da će se ovakva regeneracija 

i ostvariti, mora se ostaviti dovoljan broj zrelih 

sjemenjaka poželjnih vrsta koji moraju ostati na sječini 

poslije sječe i umrtvljenja nepoželjnih vrsta (na neki 

način intenzivnije čišćenje), pa je vjerojatnost da bi došlo 

do prirodne regeneracije u tom slučaju veća. Uostalom, 

silvikultura ima kao učinak povećanje relativne 

proporcije stabala komercijalnih vrsta na parceli, koje 

bi trebale u budućnosti dati prednost pred drugima u 

trenutku regeneracije. 

• Ubrzan rast buduće sastojinc poslije sječe treba biti 

dostatan i održan kroz duže vrijeme, kako bi se u 

značajnoj mjeri skratila ophodnja. 

Nijedan dokaz danas ne osigurava verifikaciju ove 

hipoteze, ali su prvi rezultati s kojima se raspolaže 

ohrabrujući. Pokaže li se čak u budućnosti daje ovdje 

bilo previše optimizma, potrajnost, ustvari, ne bi bila 

dovedena u pitanje. Rizik se sastoji jedino u tome što bi 

se usvojila ophodnja od 60 godina (umjesto 40 godina 

potvrdi li se hipoteza), uslijed čega bi bilo potrebno 

eksploatirati veću površinu primarne šume zbog iste 

proizvodnje. 

• Ubrzanje prirasta komercijalnih vrsta i njihova konačna 

eksploatacija u dobi ranije zrelosti ne smanjuje 

osjetno kakvoću drveta. 

Može se pomisliti daje bilo moguće dobiti odgovor 

i prije od 40 godina o vjerojatnosti ove hipoteze: dobro 

usmjerena istraživanja trebaju ustvari omogućiti da se u 

šumi pronađu stabla komercijalnih vrsta, koja bi imala 

isto tako brzi rast, i ne starija, na kojima bi bilo moguće 

ispitati i verificirati tehnološke značajke drveća u pitanju. 

Rezultati bi trebali biti približni onima koje bi se 

dobilo poslije primjene silvikulturnih mjera opisanih 

naprijed. 

• Biodiversifikacija treba biti održana. 

Ništa nam ovog trenutka ne dopušta da donesemo 

hipotezu argumente za ili protiv za ovu hipotezu. Definicija 

biodiversifikacije ostaje i dalje fluidnom, čak 

kontroverznom, nije čak niti moguće da se uspostavi 

nekakav popis kriterija za verifikaciju pri kontroli 

eventualne izvedbe. Nije li možda prerano ustrajati na 

verifikaciji ovakve potvrde? 

Glede gospodarenja šumama u njihovoj ukupnosti, 

aktualna administrativna situacija nije u potpunosti povoljna, 

budući da gijanske šume nisu u potpunosti zaštićene, 

kao stoje to slučaj s metropolitanskim šumama 

na koje se primjenjuje Zakon o šumama. Svi dosadašnji 

pokušaji i poboljšanja još nisu u potpunosti došli do 

točke, kada bi se moglo reći da za provedbu gospodarenja 

gijanskim državnim šumama treba biti postignut 

administrativno-politički konzensus, kako bi se usvojene 

metode gospodarenja i uređivanja čim dosljednije 

mogle provesti u svakodnevnoj praksi. 

2. LA REUNION 9 

Otok Réunion smješten je na 21" južne širine i 55° nom od Madagaskara te s otocima Maurice i Rodrigue 

15' istočne dužine (u Saint-Paule), oko 700 km udalje- tvori arhipelag Mascareignes u Indijskom oceanu. 

' La Réunion - Richesse de la France, Revue de Tourisme, de l'Économie et des Arts; Édité par C.A.E.L. Jacques Dclmas & Cie, 1956, 

Paris et Bordeaux 

180

R.Sabadi: branciiska: SUMI I'RIKOMORSKII I DHRARTMANA Šumarski liši br. 3 4, (XXIV (2000). I 71 -1 K4 

Prvi posjetitelji koji su ostavili trag u 17. stoljeću, nazivahu 

ga otokom Edena, što je značilo zemaljskim rajem, 

zbog bujne vegetacije i ugodne klime, ljepote krajobraza, 

obilja flore i faune i bogatstvom boja cvijeća. 

Prvobitno ime otoku Bourbon dali su Francuzi, kada 

su prema zamisli Colberta, ministra kralja Louisa XIV. 

osnovali Compagnie des Indes i kada je ta kompanija 

1664. odlučila naseliti taj otok, do tada uglavnom nenaseljen. 

Otok je međutim bio dobro poznat u Srednjem 

vijeku. Za vrijeme prvih velikih putovanja posjećivali 

su ga Arapi, potom Portugalci, Nizozemci, Englezi i 

konačno Francuzi. Osim u razdoblju od 1810. do 1815., 

kada je otok u vremenu napoleonskih ratova bio pod 

upravom Engleske, otok pripada Francuskoj. Danas je 

Réunion departmentaliziran dio francuskog teritorija, 

svrstan kao Département d'outre-mer." 1 Današnje ime 

Réunion dobio je 1793. u vrijeme Francuske revolucije, 

adepartmanje od 1946." 

Površina otoka iznosi 2 511 km 2 i 

ima oko 380 000 stanovnika. Gusta 

prenaseljenost razlogom je stalnog 

iseljavanja, najviše na otok Madagascar, 

koji kao bivši francuski kolonijalni 

posjed ima institucionalne i 

infrastrukturne pretpostavke koje 

olakšavaju takva useljavanja. 

Načinom na koji je otok naseljavan 

od polovice 17. stoljeća, učinio 

je populaciju toliko šarolikom i izmiješanom, 

da na ovom otoku, za razliku 

od svih drugih kolonijalnih posjeda, 

nema tenzija autoktone populacije 

i doseljenika. 

U potpunosti vulkanskog porijekla, 

djelo je stoljetnog djelovanja aktivnog 

vulkana, čije su česte erupcije 

i provale poznate još prvim moreplovcima 

Arapima, koji su krstarili 

Indijskim oceanom. 

Prema mišljenju geologa 12 , u prvoj fazi razvoja otoka 

pojavila se iznad mora jedna vrsta zaokružene i stožaste 

protuberance, nastale kao istjecanje žitke mase 

koja se postupno hladila i čvrsnula, stvorivši osnovu 

starog masiva. To je bilo jezgrom eruptivnih kristalinskih 

stijena, uzduž kojih su se infiltrirale bazaltne mase. 

Poslije te prevulkanske faze razvoja otoka, slijedi era 

vulkana s kraterima. Pretpostavlja se da su se prvobitni 

krateri pojavili u blizini današnjeg Piton de Neiges. Tri 

kratera bljuvali su užarenu lavu pokrivši tako u potpunosti 

stari bazaltni masiv, stvorivši stožac gotovo 4000 

m visine, protiv kojeg su se udružile uobičajene elementarne 

sile erozije, diluvijalne kiše, vjetar, vrućina, 

smanjujući tako njegov prvobitni obujam i visinu. Najviši 

vrh je Piton de Neiges (3069 m), potom u istoj skupini 

na istoku je vrh Grand Bernard (2896 m) i u istoj 

skupini Le Gros Morne (2009 m). Na zapadnom dijelu 

otoka je vulkan Piton de la Fournaise (2631 m). Kasnije, 

uslijed još neobjašnjenog fenomena velike snage, 

uslijed goleme eksplozije stvorene su tri velike raspukline 

na razini triju vukanskih tijekova, stvorivši tri velike 

duboke doline koje se zovu Cirque de Cilaos na jugu 

istočne skupine vulkana, Cirque de Mafate na sjeveru 

te Cirque de Salazie na sjeveroistoku. To je, čini se, 

bila zadnja manifestacija vulkana u starom masivu. 

SI. 8. Fig. 8. Karta Réunina The map of Réunion 

Treće geološko razdoblje značajno je po eroziji obilnih 

diluvijalnih kiša i stvorenih bujica. One su oblikovale 

spomenute doline, a rijeke bogate vodom za zimskih 

kiša nose ogromne količine erodiranog materijala 

u ocean, stvarajući tako na kilometre široke plaže. To su 

sljedeće rijeke: Saint-Etienne, Riviere des Galets, Riviere 

de St. Denis, Riviere du Mât, Riviere de l'Est i Riviere 

d'Abord, uz dakako brojne manje vodotoke. Na taj 

'" Kao što su La Guyane. La Martinique i La Guadaloupc, oba posljednja otoka u Karibima (Antilles) - koji odvajaju Atlantski ocean od 

Karibskog mora (la mer des Antilles. Carribcan Sea), sastoji se od Velikih Kariba (Grandes Antilles, s otocima Cuba, Haiti, Jamaica i Porto 

Rico) i na istoku i jugu od Malih Kariba (Petites Antilles, koji se dijele na "otoke privjetrine" ("îles du Vent") kamo spadaju francuski posjedi 

Martinique i Guadeloupe (Barbados i Dominique u istoj grupi su nezavisni, a Trinidad je, zajedno s Tobago, član britanskog 

Commonwealth-a), te Cura ao, nizozemski posjed pri obali Venezuele, a spada u "otoke zavjetrine" (îles sous le Vent). 

" L'histoire de la Réunion et ses sources, Y. Pérotin 

12 Barassin, .1.. La constitution géologique de la Réunion 

181

R.Sabadi: Francuska: ŠUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA 

je način svekolikim djelovanjem vulkana, erozije, vjetra 

i drugih sila stvoren eliptičan oblik otoka, kojemu 

duža os teče smjerom zapad-sjeverozapad: istok-jugoistok, 

a kraća smjerom sjever-sjeveroistok:jug-jugozapad. 

Poljoprivreda i na tropskim proizvodima temeljena 

industrija, osnovom je gospodarstva. U prvom redu to 

je šećerna trska i proizvodnja šećera te ruma, nakon što 

je smanjenjem tražnje i bolestima prestao intenzivan 

uzgoj kave. Ni pokušaji uzgoja mirodija nisu ostavili 

dubljeg korijena, iako je ondje od kultura moguće naći 

svega onoga stoje nekoć bilo osnovom gospodarskog 

života. Uzgojem različitih kultura dolazilo je do pravih 

valova imigracije, tako da na otoku danas ima svih mogućih 

rasa i mješanaca. Otok ima dva različita klimata, 

jedan "regija vjetra" (Région du vent) koja pokriva sjeveroistočnu 

obalu i "regija zavjetrine" (Région sous-levent) 

koja obuhvaća jugoistočnu obalu. 

Sume" pokrivaju trećinu površine Reuniona i predstavljaju 

glavnu atrakciju otoka. Ona tvori pejzaž koji 

svakim korakom plijeni neuobičajenim bogatstvom. 

Široki kanjoni, usječene kružne doline, široke kao na 

Cilaos-u i Mafatte, ili brzaci kišnih rijeka, protezanje 

pustinje visokih središnjih i vulkanskih visoravni, nezaboravni 

su spektakli. 

Sume otoka Reuniona prošle su sličan put kao i pučanstvo. 

Doseljenici su krčili šume i donosili iz svih 

krajeva svijeta druge vrste, bez ikakvoga reda i poštovanja 

nekakvih tisućljetnih bioloških ravnoteža. Neke 

od vrsta, unešenih sasvim slučajno, razvile su se začuđujuće 

dobro, najčešće na račun autoktonih vrsta. Za 

ove potonje jedva se i zna, koliko je promjena šumska 

vegetacija doživjela u 3 Vi stoljeća, otkad je počelo naseljavanje. 

Danas se šuma nalazi većinom u zonama visokih brda 

koja su teško dostupna. Ondje su sačuvane dvije 

glavne grupe, jedna na zapadu, u okrugu od oko 12 km 

udaljenom od Piton des Neiges, druga na istoku, 

tvoreći prsten oko Piton de la Fournaise. Prva je veća, 

ali je isprekidana reljefom i ljudskom intervencijom u 

kružnim visoravnima, dok je druga, osim pustinjske 

zone otoka, ostala neprekinuta. Te se dvije mase 

susreću na sedlu doline des Cafres. 

Izvan tih masiva, drvenasta vegetacija općenito pokriva 

padine jaruga i kanjona sve do obalnog pojasa, 

najviše na strani privjetrine, dok je strana zavjetrine 

šumom rjeđa poradi pretjeranih sječa i krčenja. 

Šumarski list br. i 4. CXX1V (2000). I7I-IX4 

Konačno, bez obzira stoje njezina rasprostranjenost 

vrlo ograničena, postoji i šuma ravnice. 

Šume otoka Reuniona botanički su vrlo različite. 

Moguće je razlikovati četiri tipa sastojina: 

• Primarna šuma obojanih vrsta drveća pokriva u regiji 

Saint-Philippe neprekint masiv, koji se potom 

dijeli u druge rasijane krpice: padine visoravni, kosine 

jaruga. Od morske razine ona se može penjati 

do visine 1.200 m, no ne postiže lijep razvoj po kakvoći 

iznad 800 m. Ova kompleksna formacija karakterizirana 

je suživotom velikog broja vrsta i 

njihovom neregularnom raspodjelom. Neke su bez 

gospodarskog značenja, druge pak imaju veliku vrijednost. 

14 Sredina je vlažna i teško propušta svjetlo. 

Rast je polagan, stabla nisu vitka. 

• Visinski tamarin" (Tamarin des hauts) ima drvo ružičaste 

boje mesa i posebno je lijepo, na visinama 

1.200 do 2.000 m u dijelovima zaštićenih od pasatnih 

vjetrova. 

• Formacije polušume igraju ustvari zaštitnu ulogu, 

sastoje se od obilja vrsta, većinom drvenastih, ali 

uglavnom ne drveća u klasičnom smislu. U kišnim 

predjelima na strani vjetra, gdje precipitacije godišnje 

prelaze 4 m, između 1.200 i 2.000 m, rastu drvenaste 

paprati i palme. Glede degradiranih formacija, 

njihov raspored je vrlo nepravilan i posljedica 

je pogrešaka počinjenih posvuda krčenjem prvobitnih 

šuma. Mnoge biljke koje ulaze u takve kompozicije 

stranog su porijekla, unesene velikim dijelom 

i proširene otokom, kao stoje slučaj s goyavier 

SI. 9. Fig. 9. Donja etaža šume u Bébour, La Réunion Understory 

of forest at Bébour. La Réunion 

Rapport Annuel 1996. ONF, str. 44 

(Foto:ONF) 

11 Les forets de la Réunion, Paul Benda 

4 Natte, benjoin (balzamovo drvo), bois noir des hauts, corce blanc, ce >r blanc, tan rouge, tacamaca de bas, itd. 

ls Tamarindus indica, fam. Lcguminosac, subfam. Caesaipinoidae, vel iko drvo listača, sjemenke se dodaju kao začin umacima. 

182

R.Sabadi: Francuska: ŠUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski liši br. 3 4, CXXIV(20()0), 171-1X4 

(Myrtaceae -jestiv plod goyava), corbeille d'or (ili 

C. d'argent) (rod Alyssum), vigne marron i longosa. 

• Konačno ovamo dolaze umjetna novopošumljenja. 

Velikim dijelom, najnovijeg porijekla, ona su karakterizirana 

velikim brojem posađenih vrsta i disperzijom 

parcela. Osim javnih posjeda l'Etang-Salé i 

visoravni Cafres, površine pojedinih vlasnika rijetko 

prelaze desetak ha. Prije 1950. opće prihvaćena 

praksa bila je pošumljivanje monokulturama filaosa 

(u tropskom klimatu) ili akacije (visinski klimat). 

Današnje tendencije su više nijansirane, rabi 

se velik broj vrsta i mješavine su česte. Sade se eukalipti, 

kriptomerije, oleandri i bois noir des bas. 

U ukupnosti šume Réuniona, u vlasništvu države su 

3, a samo 1 je u privatnim rukama. Važne površine su i 

ostaju izvan uporabe, bilo radi strmina, neplodnosti ili 

pak radi visina. Zbog teškog reljefa, tla koje se sastoji 

od nekonzistentnih bazaltnih podloga, otok je još k tome 

izložen ekstremima klime te klasičnog nekontroliranog 

obešumljenja, koje je ovdje dostigao svoj paroksizam. 

Bujice koje ovdje poprimaju čudesan oblik: klizanje 

terena, prekinuće putova, razaranje mostova, zasute 

luke, bujicom odnesena sela ili zatrpana nanosima, 

banalna su posljedica periodičkih ciklona. 

Površine kojima gospodari Nacionalna šumarska 

služba (l'Office National des Forets), prema stanju 31. 

12. 1998. na otoku Réunion sastavljene su od površina 

kako je to prikazano u tablici 3. 

Gospodarske šume obuhvaćaju međutim samo oko 

8.200 ha, s ciljem da se postigne površina u kraćem 

Tablica 3. Površine kojima gospodari ONF na Rćunionu, 31. 12. 98. 

Table 3. Areas managed by the ONF in Réunion as per 31.12. 98 

Šumoposjed - Type of ownership 

Površina ha - Area ha 

Državne - State owned 2 806 

Okružno-državne - Department-State owned 89 742 

Regionalne - Regional 790 

Okružne - Departments 5 573 

Općinske - Communal 323 

Javne ustanove (zaštita obalnog pojasa) 

482 

Public establishments Sea shore area protection 

Ukupno - Total 99 716 

roku od oko 10.000 ha. Takva šuma raščlanjuje se u četiri 

grupe: 

• visinski tamarind, 

• kriptomerija, 

• obojano drvo, 

• egzotične vrste velike vrijednosti. 

Obavljaju se studije o uređivanju i dovođenju šuma 

na razinu gospodarskih, na površini 30.000 ha. Također 

je završen plan pošumljivanja 2.330 ha u planinskom 

masivu kriptomerijom. Istovremeno se provodi intenzivna 

aktivnost studije pejzažnog i florističkog stanja 

otoka. 

Godišnje sječe bile su 1997. oko 6.000 m\ i to oko 

80% kriptomerija, a 20% tamarin, koji su prerađeni dijelom 

na licu mjesta ručnim prijenosnim postrojenjem 

(tzv. "gruminettes"), a dijelom na dvije pilane (u dobroj 

mjeri zastarjele), jedne u La Providence, druge u Cilaosu, 

a koje pripadaju proizvodnoj jedinici ONF "Sciages 

Bourbon". 1996. godine proizvedeno je 1.652 m ! piljene 

grade ( 1.557 m 3 kriptomerije i 95 m 3 tamarina). Go- 

SI. 10. Fig. 10. 30-god. plantaža tamarina, šuma "Haut-sous-lcvent", 

Réunion * Plantation of tamarins, "llaiitsous-le-vent", 

Réunion 

Rapport Annuel 1992, ONF, str. 35 Foto: Ph. Schneider 

183

R.Sabadi: Francuska: ŠUMI' PREKOMORSKIM DKPARTMANA Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 171-1X4 

dinu prije, 1995. izrađeno je 2.079 m 3 piljene građe, namijenjene 

domaćem obrtu. 

Uzevši u obzir potencijalno povećanje šumskih izvora, 

Administrativni savjet ONF (Conseil d'administration 

de FONF) odlučio se za izgradnju nove pilane 

kapaciteta 20.000 m'/god, u koju svrhu je osnovana odgovarajuća 

filijala. 

Godine 1997. u šumarstvu bilo je zaposleno (uključivši 

spomenute dvije pilane i "gruminettes" na licu 

mjesta) ukupno 730 ljudi, od čega 530 kao zaposlenici 

ONF, a 200 kao zaposlenici za račun Departmentalne 

agencije za investicije (l'Agence Départementale 

d'Insertion). 

Ciljevi šumarstva na Rćunionu mogu se ukratko 

nabrojati: 

• Zaštita prirodnog prostora usmjerena je na borbu 

protiv biljnih bolesti, revalorizacija i pošumljivanjc, 

ali isto tako usmjerenje djelovanja na zaštitu tala i 

strmina od erozije, nadzor nad sječama i krčenjem, 

te borba protiv šumskih požara (primjena animalnog 

izvlačenja). Borba protiv krivolova vodi se u 

suradnji s Brigadom prirode (Brigade de la nature). 

Otvaranje šumskih površina posjetiteljima s radovima 

otvaranja, što se pokazalo potrebnim prilikom 

erupcije vulkana Piton de la Fournaise od ožujka do 

rujna i 998. 

Poboljšanje putne mreže dovršenjem puta Maido 

koji će pridonijeti razvoju visokih regija olakšavajući 

iskorištavanje šuma i turistički promet. 

(Drugi dio članka s literaturom i sažetkom na engleskom 

jeziku u sljedećem broju Šumarskog lista). 

184

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 185-195 

UDK 630* 524 {Abies alba) 

KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA? 

WHAT IS THE REAL AMOUNT OF FIR STOCKS IN CROATIAN FORESTS? 

Mario BOŽIĆ* 

SAŽETAK: Prilikom dosadašnjeg uređivanja šuma korištene su pri obračunu 

drvnih zaliha razne volumne tablice. Za obračun drvne zalihe jele od 

1945. do 1994. godine korištene su najprije Surićeve, zatim Surić-Pranjić, te 

na kraju Spirančeve tarife, a Pravilnikom za uređivanje šuma iz 1994. godine 

propisano je korištenje lokalnih tarifa. 

Autor je u ovome radu uspoređivao do sada korištene tarife te zalihe obračunate 

po njima, s lokalnim tarifama i zalihama obračunatim po lokalnim tarifama. 

Za istraživanje je odabrao dvije preborne sastojine iz gospodarske 

jedinice "Milanov vrh" i dvije sastojine prijelaznih, odnosno nejednoličnih 

struktura iz gospodarske jedinice "Crni lug". 

Uklapanje Spirančevih tarifa u lokalne tarife je do debljinskog stupnja 

52,5 cm dobro, da bi iste nakon toga postale izraženo strmije od lokalnih. Povećanjem 

prsnog promjera taje razlika sve izraženija u apsolutnom i postotnom 

iznosu. Ukupno odstupanje zalihe obračunate po Spirančevim tarifama u 

odnosu na zalihu obračunatu po lokalnim tarifama, ovisi ponajprije o distribuciji 

broja stabala. Sto se više stabala nalazi u debljinskim stupnjevima iznad 

52,5 cm, i što ih je više u višim debljinskim stupnjevima to će i odstupanje biti 

veće. Iz ovoga slijedi daje upitna vrijednost iskazanih zaliha obračunavatih 

prema Spirančevim tarifama, posebno u sastojinama i gospodarskim jedinicama 

s velikim brojem debelih stabala (sastojinama prijelaznih struktura). 

Lokalne tarife istraživanih sastojina se uz pomak od pola bonitetnog razreda 

dobro uklapaju u Surić-Pranjić tarifne nizove. Ukupno odstupanje zalihe 

obračunate po Surić-Pranjić tarifama u odnosu na zalihu obračunatu prema 

lokalnim tarifama, ovisi o uklopljenosti stvarne visinske krivulje u visinsku 

krivulju Surić-Pranjić bonitetnog razreda, te razlikama u dvoulaznim tablicama 

na temelju kojih je lokalna tarifa načinjena. 

K Ij u č n e r ij e č i : jela, volumne tablice, drvna zaliha 

Najhitnije informacije o svakoj sastojini sadržane su 

u ispunjenim obrascima 0-2 (regularne šume) i 0-3 

(preborne šume). 

Izmjerom sastojina te obradom prikupljenih podataka 

dobivamo informacije na temelju kojih procjenjujemo 

stanje neke sastojine te određujemo naše djelovanje 

u njoj. 

* Mr. sc. Mario Božić, dipl. ing. šum., Šumarski fakultet, Zagreb 


Raspodjela broja stabala po debljinskim stupnjevima, 

temeljni je podatak na osnovi kojega obavljamo 

obračun ostalih strukturnih pokazatelja, kao što su temeljnica 

i drvna zaliha. 

Raspodjela broja stabala dobivena je neposrednom 

izmjerom, a temeljnica množenjem vrijednosti kružne 

plohe jednog stabla određenog debljinskog stupnja s 

brojem stabala tog debljinskog stupnja, te obje veličine 

predstavljaju (promatrano u trenutku izmjere) stalnu 

vrijednost. 

185

M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JLLE U NAŠIM ŠUMAMA? Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 1X5-195 

Drvnu zalihu pojedinog debljinskog stupnja dobijemo 

tako da pomnožimo vrijednost volumena jednog 

stabla (iz volumnih tablica) s pripadajućim mu brojem 

stabala. 

Obračunata zaliha ovisi o tome koje volumne tablice 

smo upotrijebili, te nema obilježje stalne vrijednosti, kako 

je to rečeno za raspodjelu broja stabala i temeljnicu. 

Prema broju ulaza, tablice mogu biti jednoulazne, 

dvoulazne, troulazne itd. U našoj praksi najčešće su se 

koristile jednoulazne te dvoulazne tablice. U početku 

su korištene tablice stranih autora, međutim u međuvremenu 

su za većinu gospodarskih vrsta izrađene i tablice 

domaćih autora. 

Tablice su se u prvo vrijeme konstruirale grafičkim 

metodama, da bi se razvojem računala prešlo na računske 

metode. Problem kod računske metode predstavlja 

odabir matematičkog modela koji treba koristiti pri izjednačavanju 

tablica (Kružić 1993a). 

Šurićeve tarife iz 1938, njemačke dvoulazne tablice 

od Schuberga iz 1891. (Špiranec 1976) te u novije 

vrijeme Spirančeve dvoulazne tablice i tarife iz 1976. 

su volumne tablice, za jelu, koje su se kod nas najviše 

upotrebljavale. 

Kod nas su se, osim navedenih Surića i Špiranca, 

izradom volumnih tablica za jelu bavili i neki drugi 

autori. Zajelove sastojine šumarije Ravna gora izrađuje 

Tvrdony (1897) volumne tablice za tri razreda visine. 

Emrović (1972) izrađuje tarife za jelu na silikatnoj 

podlozi. Pranjić (1965) vrši interpolaciju Surićevih 

tarifa sa pet na devet bonitetnih razreda, a 1966. nadopunjuje 

Spieckerove tarife iz 1951. godine. Alganove 

tarife iz 1901., koje je 1949. korigirao Schaeffer 

te ih nazvao "strmim tarifama", a koje su prikladne za 

preborne šume i skiofilne vrste drveća Meštrović 

1966. prilagođava za automatsko obračunavanje. 

Usporedbom volumnih tablica te drvne zalihe dobivene 

upotrebom različitih tablica bavilo se kod nas nekoliko 

autora. Tako Emrović (1953) na pokusnim 

plohama na Kupjačkom Vrhu i Tuškom lazu (jelove šume) 

uspoređuje zalihe dobivene upotrebom volumnih 

tablica raznih autora, a Špiranec (1976) uspoređuje 

Schubergove, Šurićeve i Institutske (Spirančeve) tablice 

za jelu. Pranj ić &Lukić (1997) daju usporedbu 

volumena sastojina (hrast) obračunatog prema različitim 

tarifama, a Kružić (1993b) obračunava drvnu zalihu 

(hrast) primjenom različitih tarifa na osnovi srednjeg 

plošnog stabla, aritmetički srednjeg stabla i središnjeg 

plošnog stabla. 

Jedan od osnovnih i najznačajnijih parametara koji 

koristimo prilikom uređivanja šuma je svakako drvna 

zaliha pojedine sastojine. Prilikom dosadašnjeg uređivanja 

šuma korištene su pri računanju drvne zalihe razne 

volumne tablice. 

Periodičnom izmjerom sastojina dobivamo informacije 

o njenom stanju u vrijeme izmjere, a usporedbom 

rezultata izmjere kroz vrijeme donosimo zaključak 

koliko je naše djelovanje u pojedinoj sastojku bilo 

CILJ ISTRAŽIVANJA - Aim of research 

dobro ili loše. Upotreba različitih volumnih tablica otežava 

tu usporedbu. 

Da bi se pokazala razlika između pojedinih volumnih 

tablica jele i zaliha obračunatim po njima, bit će u 

ovome radu obračunata zaliha jele po tablicama koje su 

se u odabranim sastojinama koristile od 1951. do danas, 

te lokalnim tarifama propisanim Pravilnikom za uređivanje 

šuma iz 1994. godine, a na temelju izmjere iz 

1997. godine. 

Za istraživanje sam odabrano dvije preborne sastojine 

iz gospodarske jedinice "Milanov vrh" i dvije sastojine 

prijelaznih, odnosno nejednoličnih struktura iz 

gospodarske jedinice "Crni lug". Iz gospodarske jedinice 

"Milanov vrh" odabrao sam odsjeke 2b i 13a, a iz 

gospodarske jedinice "Crni lug" odsjeke 39c i 61b. 

Izmjeru sam izvršio tijekom 1997. godine. U svakoj 

sastojini postavio sam 16 ploha kvadratičnog oblika, veličine 

0,0578 ha. Plohe sam postavio kao sustavni uzorak, 

te ih iskolčavao pomoću poludijagonala od 17 m. 

Ukupna površina primjernih ploha svake sastojine 

iznosi 0,9248 ha. 

MATERIJAL I METODE - Material and methods 

Svim stablima na plohama, koja su prešla taksacijsku 

granicu, izmjerio sam prsni promjer, a nekima od 

njih radi konstrukcije visinskih krivulja i visinu. U svakoj 

sastojini izmjereno je oko 90-ak visina. Na osnovi 

podataka dobivenih izmjerom prsnih promjera, obavio 

sam obračun strukture po broju stabala (svedeno na ha) 

po plohama i odsjecima. Računskim izjednačenjem izmjerenih 

visina po Mihajlovoj funkciji: 

h = b () *e d +1,30 

186

VI. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list hr. 3 4, CXXIV (2000), 1X5-195 

konsti-uirao sam visinske krivulje za jelu za svaki odsjek 

posebno. Lokalne tarife konstruirao sam na temelju 

visinskih krivulja te Špirančevih dvoulaznih tablica 

drvnih zaliha za jelu (deblovinu). 

Drvnu zalihu jele obračunao sam prema lokalnoj tarifi, 

Spirančevom tarifnom nizu iz prošle osnove gos- 

podarenja, Špirančevih tarifa na temelju izmjere iz 

1997. godine, te Surić-Pranjić tarifnim nizovima. 

Odstupanja vrijednosti tarifa i drvnih zaliha izračunao 

sam tako da sam razliku volumena po tarifi ili razliku 

zalihe podijelio s vrijednošću lokalne tarife ili zalihe 

obračunate prema lokalnim tarifama. 

Kako sam u ovome radu odlučio testirati volumne 

tablice jele, tako sam, iako su klupirana stabla svih vrsta 

drveća, mjerio visine te obračunavao drvnu zalihu isključivo 

jele. 

Na temelju izmjerenih visina, za svaku sam sastojinu 

konstruirao visinsku krivulju. Uklapanjem sasto- 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Research results 

jinskih visinskih krivulja jele u granice Šurić-Pranjić 

bonitetnih razreda (slika 1.) očitao sam (na temelju dominantnog 

dijela sastojinc) bonitetni razred kojem jela 

u dotičnoj sastojini pripada. 

U sastojinama 39c i 61b jela pripada II, a 2b i 13a 

II/III. bonitetnom razredu, (slika 1.) 

Prsni promjer - Diameter b.h., cm 

Slika 1. Sastojinske visinske krivulje obične jele (Abies alba Mill.) 

Figure 1. Stand height curves of European fir (Abies alba Mill.) 

Tablica 1. Parametri sastojinskih visinskih krivulja obične jele 

Table 1. Parameters of the stand heigt curves of European fir 

Gosp.jedinica 

Management unit Milanov vrh Crni lug 

Odsjek - Subcompartment 2b 13a 39c 61b 

b 0 

43,587 44,248 45,058 47,356 

b. 23,551 24,242 23,399 25,135 

Za visinske krivulje prebomih sastojina Pranjić 

& Lukić (1997) kažu da su one stalnog položaja i 

oblika, što bi onda trebalo vrijediti i za lokalnu tarifu. 

Prema osnovama iz 1990. godine za odabrane sastojinc 

korišteni su sljedeći Špirančevi tarifni nizovi: 

odsjek 2b - 158. niz, odsjek 13a - 157. niz, odsjek 39c - 

160. niz, odsjek 61b- 159. niz, dok su na temelju podataka 

izmjerenih 1997. godine, a na osnovi srednje visine 

stabala debljinskih stupnjeva 42,5-52,5 (kako je to 

propisano Pravilnikom za uređivanje šuma iz 1985. godine) 

odabrani: za odsjeke 2b i 13a - 158. tarifni niz, a 

za odsjeke 39c i 61 b - 159. tarifni niz (vidi tablicu 2.) 

187

M. Božić: KOLIKA SE STVARNA ZALIHA JELL U NAŠIM SUMAMA? Šumarski list br. 3-4. CXXIV (2000), 1X5-195 

Tablica 2. Odabir Špirančcvog tarifnog niza na temelju izmjere iz 1997. godine 

Table 2. The selection of Spiranec's tariff series on the basis of measurement in 1997 

Tarifni niz 

Tariff 

series 

Granice visina 

(deblj. stupnja 47,5 cm) 

Height limits 

(diameter degree 47.5 cm) 

157. 26,5 - 27,6 m 

Srednja visina sastojine, te pripadnost nizu 

Mean stand heights and the appurtenance to a series 

Odsjek - Odsjek - 

Subcomp. 13a Subcomp. 39c 

Odsjek - 

Subcomp. 2b 

158. 27,6-28,7 m 27,85 m 27,74 m 

Odsjek - 

Subcomp. 61b 

159. 28,7-29,9 m 28,96 m 29,09 m 

160. 29,9-3 1,0 m 

Na slikama 2-4 prikazani su međusobni položaji do sada korištenih tarifa. 


Slika 2. Položaj lokalnih tarifa u odnosu na Surić-Pranjić tarife (jela) 

Figure 2. Local tariffs in relation to Surić-Pranjić tariffs (fir) 

Prsni promjer -Diameter h.lt.. cm 

Slika 3. Položaj lokalnih tarifa u odnosu na Špirančeve tarife (jela) 

Figure 3. Local tariffs in relation to Spiranec's tariffs (fir) 

188

M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list hr. 3-4, CXXIV (2000). 1X5-195 

Prsni promjer -Diameter h.h., cm 

Slika 4. Položaj Surić-Pranjić tarifa u odnosu na Spirančeve tarife (jela) 

Figure 4. Surić-Pranjić tariffs in relation to Spiranee's tariffs (fir) 

Tarife, drvne zalihe te njihovo postotno odstupanje (po debljinskim stupnjevima) prikazani su u tablicama 

od lokalne tarife i zalihe obračunate prema istoj 3-6. 

Tablica 3. Odsjek 2b - Usporedba korištenih tarifa te zaliha obračunatih po njima 

Table 3. Subcompartment 2b - Comparison of used tariffs and stocks calculated with them 

Prsni 

promjer 

Diametar 

b.h. 

cm 

Broj 

stabala 

Number 

of trees 

N 

Tarifa, m 3 

Management table (tariff), m 3 

lokalna 

local 

Špiranec 

15S 

Šurić- 

Pranjić 

II/III 

Šurić- 

Pranjić 

11 

Drvna zaliha jele, rrvVha 

prema naznačenim tarifama) 

Fir growing stock, m7ha 

(according to marked tariffs) 

lokalna 

local 

Špiranec 

158 

Surić- 

Pranjić 

II/III 

Šurić- 

Pranjić 

Postotno odstupanje 

tarifa i drvnih zaliha 

Perccntly deviation of 

tariffs and growing stocks 

Špiranec 158/ 

lokalna 

(local) 

Šurić-Pranjić 

ll/III/lokalna 

(local) 


ll/lokalna 

(local) 

12,5 37,8 0,051 0,08 0,06 0,06 1,93 3,03 2,27 2,27 56,86 1 7,65 17,65 

17,5 46,5 0,156 0,18 0,15 0,16 7,25 8,37 6,97 7,44 15,38 -3,85 2,56 

22,5 32,4 0,333 0,35 0,31 0,33 10,80 11,35 10,06 10,71 5,11 -6,91 -0,90 

27,5 22,7 0,583 0,58 0,54 0,58 13,24 13,17 12,26 13,17 -0,51 -7,38 -0,51 

32,5 42,2 0,907 0,89 0,85 0,90 38,25 37,53 35,85 37,95 -1,87 -6,28 -0,77 

37,5 36,8 1,307 1,28 1,24 1,31 48,05 47,06 45,59 48,16 -2,07 -5,13 0,23 

42,5 21,6 1,767 1,76 1,70 1,80 38,21 38,06 36,76 38,93 -0,40 -3,79 1,87 

47,5 23,8 2,300 2,33 2,21 2,36 54,71 55,43 52,57 56,14 1,30 -3,91 2,61 

52,5 14,1 2,896 3,01 2,81 2,99 40,71 42,31 39,50 42,03 3,94 -2,97 3,25 

57,5 7,6 3,554 3,80 3,45 3,68 26,90 28,76 26,11 27,85 6,92 -2,93 3,55 

62,5 4,3 4,279 4,69 4,17 4,42 18,51 20,29 18,04 19,12 9,61 -2,55 3,30 

67,5 2,2 5,048 5,68 4,90 5,19 10,92 12,28 10,60 11,22 12,52 -2,93 2,81 

72,5 2,2 5,883 6,81 5,65 5,98 12,72 14,73 12,22 12,93 15,76 -3,96 1,65 

77,5 1,1 6,768 8,04 6,51 6,88 7,32 8,69 7,04 7,44 18,79 -3,81 1,65 

82,5 7,696 9,39 7,37 7,80 22,01 -4,24 1,35 

87,5 8,741 10,92 8,29 8,77 24,93 -5,16 0,33 

92,5 9,873 12,60 9,27 9,87 27,62 -6,11 -0,03 

97,5 11,048 14,43 10,30 10,97 30,61 -6,77 -0,71 

Ukupno 295,3 329,53 341,07 315,84 335,37 3.50 -4,15 1,77 

189

M. Božić: KOLIKA JI- STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list hr. 3- 4. CX.XI V (2001)). I 85- 195

M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA? Šumarski list br. 3 4.CXMV(2( 185-195

M. Božić: KOLIKA .Hi STVARNA /ALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list br. 3 4. CXXIV(2000), 185-195 

Tablica 6. Odsjek 61b- Usporedba korištenih tarifa te zaliha obračunatih po njima 

Table 6. Subcompartment 61b - Comparison of used tariffs and stocks calculated with them 

Prsni 

promjer 

Diamctar 

b. h. 

cm 

Broj 

stabala 

Number 

of trees 

N 

Tarifa, m' 

Management table (tariff), m 5 

lokalna 

local 

Špiranec 

159 

Šurić- 

Pranjić 

II 

Šurić- 

Pranjić 

I/II 

Drvna zaliha jele, mVha 

(prema naznačenim tarifama) 

Fir growing stock, mVha 

(according to marked tariffs) 

lokalna 

local 

Špiranec 

159 

Šurić- 

Pranjić 

II 

Šurić- 

Pranjić 

I/II 

Postotno odstupanje 

tarifa i drvnih zaliha 

Percently deviation of 

tariffs and growing stocks 

Špiranec 159/ 

lokalna 

(local) 


II/lokalna 

(local) 


l/II/lokalna 

(local) 

12,5 9,7 0,049 0,08 0,06 0.07 0,48 0,78 0,58 0,68 63,27 22,45 42,86 

17,5 11,9 0,156 0,19 0,16 0,17 1,86 2,26 1,90 2,02 21,79 2,56 8,97 

22,5 5,4 0,337 0,36 0,33 0,35 1,82 1,95 1,78 1,89 6,82 -2,08 3,86 

27,5 1,1 0,599 0,6 0,58 0,62 0,65 0,65 0,63 0,67 0,17 -3,17 3,51 

32,5 4,3 0,942 0,92 0,90 0,96 4,07 3,98 3,89 4,15 -2,34 -4,46 1,91 

37,5 3,2 1,358 1,33 1,31 1,40 4,41 4,31 4,25 4,54 -2,06 -3,53 3,09 

42,5 8,7 1,854 1,83 1,80 1,91 16,04 15,83 15,57 16,52 -1,29 -2,91 3,02 

47,5 11,9 2,425 2,43 2,36 2,51 28,84 28,90 28,07 29,86 0,21 -2,68 3,51 

52,5 5,4 3,061 3,15 2,99 3,18 16,55 17,03 16,17 17,19 2,91 -2,32 3,89 

57,5 8,7 3,778 3,96 3,68 3,92 32,68 34,26 3 1,83 33,91 4,82 -2,59 3,76 

62,5 14,1 4,555 4,9 4,42 4,72 64,03 68,88 62,13 66,35 7,57 -2,96 3,62 

67,5 4,3 5,383 5,93 5,19 5,54 23,28 25,65 22,45 23,96 10,16 -3,59 2,92 

72,5 8,7 6,293 7,12 5,98 6,44 54,44 61,59 51,73 55,71 13,14 -4,97 2,34 

77,5 4,3 7,242 8,39 6,88 7,40 31,32 36,29 29,76 32,01 15,85 -5,00 2,18 

82,5 2,2 8,271 9,81 7,80 8,44 17,89 21,22 16,87 18,25 18,61 -5,69 2,04 

87,5 U 9,413 11,42 8,77 9,50 10,18 12,35 9,48 10,27 21,32 -6,83 0,92 

92,5 10,652 13,17 9,87 10.61 23,64 -7,34 -0,39 

97,5 1,1 11,946 15.07 10,97 11,79 12,92 16,30 11.86 12,75 26,15 -8,17 -1,31 

Ukupno 106,0 321,45 352,22 308,96 330.74 9,57 -3,88 2,89 

RASPRAVA - Discussion 

Kako su se u proteklom gospodarenju jelovim šumama 

pri obračunu zaliha koristile različite tarife, smatrao 

sam potrebitim prikazati njihov međusobni položaj 

(slike 2-4.), usporediti ih (tablice 3-6.) te s obzirom na 

današnju strukturu sastojina po broju stabala, izračunam 

i usporedim drvne zalihe dobivene upotrebom istih 

(tablice 3-6.). 

Lokalne tarife se uz jedan pomak dosta dobro poklapaju 

sa Šurić-Pranjić tarifama (slika 2.). Tako lokalna 

tarifa za odsjek 61 b, koji prema uklopljenoj visinskoj 

krivulji (slika 1.) pripada II. bonitetnom razredu, najmanje 

odstupa od Šurić-Pranjić tarife za I/II. bonitetetni 

razred. Na temelju visinske krivulje odsjek 39c je 

svrstan u II. bonitetni razred (u dominantnom dijelu sastojinc 

visinska krivulja ide donjom granicom II. boniteta), 

a na temelju nje izračunata tarifa se najvećim dijelom 

nalazi između Šurić-Pranjić tarifa za I/II. odnosno 

II. bonitetni razred, iako je ukupno gledano bliža II. 

bonitetnom razredu. Odsjeci 2b i 13a pripadaju II/III. 

bonitetnom razredu (jela), a njihove tarife (koje se cijelim 

rasponom prsnog promjera gotovo preklapaju) su 

najbliže Šurić-Pranjić tarifi za II. bonitetni razred. 

Uzrok ovog pomaka najbolje se vidi na slici 5., gdje 

je uspoređena Šurić-Pranjić tarifa za II/III. bonitetni 

razred s tarifom izračunatom pomoću Spirančevih dvoulaznih 

tablica uz istu visinsku krivulju. 

Tarifa izrađena prema Špirančevim dvoulaznim tablicama 

je, uz istu visinsku krivulju, iznad debljinskog 

stupnja 62,5 cm strmija od Šurić-Pranjić tarife, radi 

čega do naznačenog pomaka i dolazi. 

Špirančeve tarife se do, okvirno, debljinskog stupnja 

52,5 cm, u svom apsolutnom iznosu ne razlikuju 

puno u odnosu na lokalne i Šurićeve tarife, međutim 

nakon toga razlika je sve izrazitija, kao što se to uostalom 

i vidi iz slika 3. i 4. 

Razlog ove "strmosti" Spirančevih tarifa treba tražiti 

u visinskoj krivulji na temelju koje je načinjen osnovni 

tarifni niz. Na slici 6. usporedio sam visinske krivulje 

odsjeka 2b s visinskom krivuljom pripadajućeg im boniteta 

te visinskom krivuljom pripadajućeg, Špirančevog 

158. tarifnog niza. Visinsku krivulju Špirančevog 

158. niza izračunao sam iz dvoulaznih tablica, tako da 

sam za iskazani volumen svakog debljinskog stupnja, u 

dvoulaznim tablicama očitao visinu. 

192

M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JEI.K U NAŠIM SUMAMA? Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 185-195 

> 

Prsni promjer - Diameter b.h ., cm 

Slika 5. Usporedba Šurić-Pranjić tarife za I I/I 11 bonitet s tarifom načinjenom prema 

Spirančevim dvoulaznim tablicama uz istu visinsku krivulju 

Figure 5. Comparison of the Šurić-Pranjić tariff for the II/III site class with the tariff 

made on the basis of Spiranec's two-parametre tables for the same height curve 


Slika 6. Visinske krivulje obične jele 

Figure 6. Height curves of European fir 

Iz same slike vidljivo je odstupanje te strmost vi- Prema Pravilniku za uređivanje šuma iz 1985. 

sinske krivulje Špirančevog 158. niza u odnosu na članku 14., bonitet sastojine (tarifni niz) određivao se u 

Šurić-Pranjić, te sastojinsku visinsku krivulju nazna- raznodobnim sastojinama na temelju izmjerenih visina 

čenog odsjeka, koje je izrazitije s povećanjem prsnoga 10-20 stabala u pojedinim debljinskim stupnjevima i to 

promjera. 

za jelu, smreku i ostalu crnogoricuna stablima od 40 do 

193

M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM SUMAMA'.' Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 1X5-195 

55 cm promjera (debljinski stupnjevi 42,5; 47,5 i 52,5 

cm). Iz slike 6. vidimo da se visinske krivulje sastojine 

te Špirančevog 158. tarifnog niza u naznačenom intervalu 

dijelom preklapaju. 

Drvna je zaliha u tablicama 3-6 obračunata prema 

lokalnim tarifama, Špirančevim tarifama iz prošle 

osnove gospodarenja, Špirančevim tarifama na temelju 

izmjere iz 1997. godine, Šurić-Pranjić tarifama koje se 

najbolje uklapaju u lokalne tarife te Surić-Pranjić tarifama 

za bonitetni razred kojemu sastojine pripadaju. 

Vidljiva su apsolutna i postotna odstupanja tarifa u 

odnosu na lokalne tarife te zaliha obračunatim njima, 

kako ukupno tako i po debljinskim stupnjevima. 

Drvne zalihe obračunate prema Surić-Pranjić tarifama 

za stvarni bonitetni razred su kako ukupno, tako i cijelim 

rasponom promjera niže od zaliha obračunatih po 

lokalnim tarifama (uz postotna odstupanja najvećim dijelom 

raspona ispod 5%). 

Zalihe obračunate primjenom pola bonitetnog razreda 

viših tarifa (osim kod sastojine 39c kod koje visinska 

krivulja dominantnog dijela sastojine ide donjom 

granicom II. boniteta) bliže su zalihama obračunatim 

prema lokalnim tarifama od zaliha obračunatih Šurić- 

Pranjić tarifama za stvarne bonitetne razrede, a nešto su 

više od zaliha obračunatih po lokalnim tarifama. Odstupanja 

prema lokalnim tarifama su gotovo cijelim rasponom 

ispod 3%, osim u odjelu, odsjeku 39c (5%). 

Odstupanja zaliha obračunatih po Špirančevim tarifama, 

u odnosu na zalihe obračunate po lokalnim tarifama 

postaju izrazitija od okvirno debljinskog stupnja 

52,5 cm, te porastom promjera stabla postaju sve izrazitija 

kako u relativnom tako i u postotnom iznosu, te za 

debljinski stupanj 97,5 cm iznose i preko 30%. 

U odsjeku 2b (tablica 3.) najmanje, u ukupnom iznosu, 

od drvne zalihe obračunate prema lokalnoj tarifi 

odstupa zaliha obračunata prema Šurić-Pranjić tarifi za 

II. bonitetni razred (1,77%), nešto veće odstupanje je 

dobiveno prema Špirančevom 158. tarifnom nizu 

(3,50%), a najveće prema Šurić-Pranjić tarifi za II/III. 

(stvarni) bonitetni razred (-4,15%). 

U odsjeku 13a (tablica 4.) najmanje, u ukupnom 

iznosu, od zalihe obračunate prema lokalnoj tarifi 

odstupa zaliha obračunata prema Špirančevom 157. (iz 

prošle Osnove gospodarenja) tarifnom nizu (-1,20%), 

nešto veće odstupanje je dobiveno prema Šurić-Pranjić 

tarifi za II. bonitetni razred (2,16%), još veće prema 

Šurić-Pranjić tarifi za II/III. (stvarni) bonitetni razred 

(-3,77%), a najveće (3,81%) prema Špirančevom 158. 

tarifnom nizu (određenom na temelju izmjere iz 1997. 

godine). 

Drvna zaliha izračunata prema Šurić-Pranjić tarifi 

za II. bonitetni razred koji je ujedno i stvarni bonitet 

sastojine, odstupa u ukupnom iznosu u odnosu na 

drvnu zalihu obračunatu prema lokalnoj tarifi u odsjeku 

39c (tablica 5.) za -2,21%, a prema Šurić-Pranjić tarifi 

za I/II. bonitetni razred za 4,75%. Drvna zaliha obračunata 

prema Špirančevom 159. tarifnom nizu (izmjera 

1997. godine) veća je za 12,71%, a prema Špirančevom 

160. tarifnom nizu (iz prošle Osnove gospodarenja) za 

17,55% u odnosu na zalihu obračunatu prema lokalnoj 

tarifi. 

U odsjeku 61b (tablica 6.) najmanje, u ukupnom iznosu, 

od zalihe obračunate prema lokalnoj tarifi odstupa 

zaliha obračunata prema Šurić-Pranjić tarifi za I/II. 

bonitetni razred (2,89%), nešto veće odstupanje dobiveno 

je prema Šurić-Pranjić tarifi za II. (stvarni) bonitetni 

razred (-3,88%), a najveće prema Špirančevom 

159. tarifnom nizu (9,57%). 

Velik broj debelih stabala u odsjecima 39c i 61b, 

razlog je ovako velikog odstupanja zalihe obračunate 

prema Špirančevim tarifama, u odnosu na zalihu obračunatu 

prema lokalnim tarifama. Tu do izražaja dolazi 

onaj "strmi" dio Špirančevih tarifa koji najviše odstupa 

u odnosu na lokalnu tarifu. 

ZAKLJUCCI 

Na temelju rezultata istraživanja i rasprave donosim 

sljedeće zaključke: 

1. Prilikom uređivanja jelovih šuma pri obračunu drvne 

zalihe od 1945. godine do danas upotrebljavane 

su: Šurićeve, Šurić-Pranjić tarife, Špirančeve tarife, 

te lokalne tarife konstruirane na temelju izmjerene 

visinske krivulje te dvoulaznih tablica. 

2. Lokalne tarife istraživanih sastojina se, uz pomak od 

pola bonitetnog razreda, dobro uklapaju u Šurić- 

Pranjić tarifne nizove. 

3. Uklapanje Špirančevih tarifa u lokalne tarife je do 

debljinskog stupnja 52,5 cm dobro, da bi Špirančeve 

Conclusions 

tarife nakon toga postale izraženo strmije od lokalnih. 

Povećanjem prsnog promjera ta je razlika 

sve izraženija kako u apsolutnom tako i u postotnom 

iznosu. 

4. Ukupno odstupanje zalihe obračunate po Šurić-Pranjić 

tarifama u odnosu na zalihu obračunatu prema 

lokalnim tarifama ovisi o uklopljenosti stvarne visinske 

krivulje u visinsku krivulju Šurić-Pranjić bonitetnog 

razreda, te razlikama u dvoulaznim tablicama 

na temelju kojih je lokalna tarifa načinjena. 

5. Ukupno odstupanje zalihe obračunate po Špirančevim 

tarifama u odnosu na zalihu obračunatu po lokal- 

194

M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM SUMAMA? Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 185-195 

nim tarifama ovisi u prvome redu o distribuciji broja 

stabala. Sto se više stabala nalazi u debljinskim stupnjevima 

iznad 52,5 cm, i što ih je više u višim debljinskim 

stupnjevima to će i odstupanje biti veće. 

6. Iz 5. zaključka slijedi daje upitna vrijednost iskazanih 

zaliha obračunatih prema Špirančevim tarifama, 

posebno u sastojinama i gospodarskim jedinicama s 

velikim brojem debelih stabala. 

Prilikom usporedbe podataka iz Osnova gospodarenja 

u kojima su zalihe obračunavate prema navedenim 

tablicama, treba o gore navedenom voditi računa 

te bi uputnije bilo uspoređivati njihove temeljnice. 

LITERATURA - References 

Emrović, B., 1953: O izjednačenju pomoću funkcija 

koje se logaritmiranjem dadu svesti na linearni 

oblik, s naročitim obzirom na upotrebu kod izrade 

drvnogromadnih tablica. Glas. šum. pokuse 

11: 73-110, Zagreb. 

Emrović, B., 1972: Konstrukcijajednoulaznih tablica 

- tarifa (Tarife za jelu na silikatnoj podlozi). 

Glas. šum. pokuse 16: 123-157, Zagreb. 

Kružić, T., 1993a: Izbor regresijskog modela za izjednačenje 

drvnogromadnih tablica. Glas. šum. 

pokuse 29: 149-198, Zagreb. 

Kružić, T, 1993b: Primjena jednoulaznih tablica u 

inventarizaciji šuma. Glas. šum. pokuse, posebno 

izd. broj 4: 139-146, Zagreb. 

Meštro vi ć, Š., 1967: Algan-Schaefferove i Coklove 

tarife prilagođene za automatsko obračunavanje, 

Šum. list 91 (1-2): 38-47, Zagreb. 

Pranjić, A., 1966a: Interpolirane Šurićeve jednoulazne 

tablice za jelu-smreku i bukvu. Šum. list 90 

(3-4): 185-212, Zagreb. 

Pranj ić, A., 1966b: Dopunjene Spieckerove tarife za 

jednodobne sastojine. Šum. teh. priručnik: 152- 

156, Zagreb. 

Pranj ić , A. & Lukić, N., 1997: Izmjera šuma. 405 

str., Zagreb. 

ŠpiranecM., 1976: Tablice drvnih masa jele i smreke. 

Radovi 29, 119 str., Zagreb. 

Tvrdony, M., 1897: Kubične skrižaljke za stojeću 

prodaju jelovih stabala. Šum. list 21(3): 93-103, 

Zagreb. 

SUMMARY: Various volume tables have been used in forest management 

so far to determine the growing stoek. In calculating the growing stock of fir in 

the period 1945 - 1994, the tariffs by the following authors have been used: 

Surić, then Surić-Pranjić, and finally Spiranec. The use of local tariffs was 

prescribed by the Forest Management Act of 1994. 

In this paper, the author compares the tariffs and the stocks calculated with 

these tariffs so far with local tariffs and the stocks calculated with them. Two 

management units with two stands each were selected for the purpose of research. 

The stands in the management unit "Milanov Vrh " have uneven structures 

and those in "Crni Lug" have a transitional uneven structures. 

Spiranec's tariffs follow local tariffs up to the diameter degree of 52.5 cm, 

but after that the former become distinctly steeper than the latter. As breast 

diameter increases, the difference becomes more pronounced both in the absolute 

and percentage amount. The overall stock deviation calculated with Spiranec's 

tariffs in relation to that calculated with local tariffs depends primarily 

on the distribution of tree numbers. The more trees in the diameter degree 

above 52.5 cm, and the more trees in higher diameter degrees, the greater the 

deviation. Consequently, the value of stocks calculated with Spiranec's tariffs 

is questionable, particularly in stands and management units with a large 

number of thick trees (transitional uneven structures). 

The local tariffs of the studied stands fit well into the Surić-Pranjić tariff 

series, allowing for the half site class shift. The overall stock deviation calculated 

with Surić-Pranjić tariffs in relation to the stocks calculated with local 

tariffs depends on the integration of the real height curve into the height curve 

of the Surić-Pranjić site class, as well as on the differences in the two-parametre 

tables serving as bases for local tariffs. 

Key 

w o rds : fir, volume tables, growing stock 

195

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 907.1 I DDK 55I.4X 

Šumarski list br. 3-4, CXXIV (2000), 197-201 

REGRESIJE U AKVATORIJU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA 

REGRESSIONS IN THE WATER ZONE OF THE NATIONAL PARK PLITVIČKA JEZERA 

Dragutin BÖHM* 

STANJE 

U okviru ovog napisa osvrnut ću se na problem eutrofikacije 

i zamočvarenja Plitvičkih jezera, na osnovni 

i najurgentniji problem koji traži hitnu i neodgodivu akciju. 

Ovaj je napis pokušaj da se u detaljnijoj razradi, i 

uz neke novije spoznaje istakne ova temeljna regresivna 

pojava u akvatoriju Plitvičkih jezera, o kojoj je inače 

bilo govora u mojem članku objavljenom u Šumarskom 

listu br. 3-4/1997. god. pod naslovom "Aktualni problemi 

zaštite i očuvanja Plitvičkih jezera". 

Kao posljedica dugotrajne erozije zemljišta u izravnoj 

i neizravnoj oborinskoj zoni Plitvičkih jezera evidentno 

je posljednjih godina ubrzano zatrpavanje akvatorija 

naplavljenim ispranim materijalom, osobito na 

Prošćanskom jezeru i jezeru Kozjak. Ovaj milenijski i 

prirodno uvjetovani regresivni proces, u uravnoteženim 

prirodnim uvjetima vrlo je spor i gotovo neprimjetan, 

ubrzan u posljednjih tristo godina. Naime, u 17. st. 

naseljavajnem stočarskog stanovništva u ovim pustim 

krajevima, započinju ogromna krčenja šumskog pokrova 

radi osvajanja pašnjačkih i livadnih, i u manjoj mjeri 

oraničnih površina. Računa se daje u obje oborinske izvorišne 

zone u relativno kratko vrijeme iskrčena gotovo 

jedna trećina šuma, većim dijelom u neizravnoj oborinskoj 

zoni. 

U izravnoj oborinskoj zoni ispiranje, odnosno erozija 

površja teče uglavnom oborinskim vodama i vjetrom, 

a u neizravnoj zoni trošenjem površja i vertikalnim 

ispiranjem putem vode u podzemne tokove i izvorišne 

akumulacije Bijele i Crne rijeke i brojnih malih izvora. 

Erozija je zahvatila velike krčevine Babinog potoka, 

Brezovca i dijela Homoljca, te krčevine uz Bijelu 

rijeku, Kremenitu Dragu, Končarev Kraj i Uvalicu. O 

intenzitetu tog milenijskog procesa ispiranja svjedoče 

na Uvalici i Končarevom Kraju brojne soliterne dolomitske 

stijene i zubi, visine i preko 10 metara. 

* Dragutin Böhm. dipl. ing. 

Zagreb, Trnsko 45 a, tel: 6520-502 

Prema ovim ostacima stijena, koje su bile otpornije 

na trošenje, moglo bi se zaključiti da su to ostaci barem 

još jedne ranije interglacijacije, o čemu bi pravi sud trebali 

dati geolozi. 

Prema svemu sudeći, glavni transport erodiranog 

materijala tekao je Bijelom rijekom i postepeno zatrpavao 

jednu raniju i danas nevidljivu jezersku akumulaciju, 

koja se protezala od Plitvičkog Ljeskovca i završavala 

sedrenom barijerom na početku današnjeg Prošćanskog 

jezera. S vremenom je naneseni materijal potpuno 

zatrpao ovu dolinu, a sedrena barijera je do pred 

nekih stotinu godina čuvala Prošćansko jezero od zatrpavanja. 

U to vrijeme seljaci su imali svoje vrtove uz 

ovu akumulaciju pa su u vrijeme visokih proljetnih vodostaja 

morali štititi ove površine od velikih voda, gradeći 

zemljane nasipe koje su učvršćivali koljem, odnosno 

prošćem. Pored toga, vjerojatno su povremeno i razbijali 

nizvodnu barijeru kako bi smanjili vodostaj. Pred 

stotinjak godina počela je šira uporaba sedre kao građevnog 

materijala, pa su seljaci prodavali ovaj traženi 

građevni materijal diljem Like i susjedne Bosne. Tako 

su postepeno snižavali krunu sedrene barijere. Računa 

se daje barijera na taj način snižena za 1,5-2 metra. 

Prije zatrpavanja ovog ljeskovačkog jezera, Bijela 

rijeka je tekla po zapadnoj, a Crna rijeka po istočnoj 

strani doline ispod ceste. Kod gradnje pilane u Ljeskovcu 

spojena su u jedan tok oba potoka, zbog osiguranja 

dovoljne količine vode, pa je tako ojačana Crna rijeka 

ili Matica probila dijelom novo korito kroz naplavinu 

do utoka u Prošćansko jezero. 

U godinama poslije Drugog svjetskog rata izgledalo 

je daje akumulacija bivšeg jezera potpuno zatrpana i 

preko ostataka nekadašnje sedrene barijere. Tada je započelo 

isprva polagano, a kasnije sve brže klizanje nanosa 

u Prošćansko jezero. Inače, ova naplavina ili tresava, 

ispočetka vrlo mekana, postepeno se u gornjem sloju 

isušila, pa je pretvorena u seoski pašnjak. 

197

D. Böhm: REGRESIJE U AKVATORUU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3 4. C'XXIV(2000), 197-201 

Danas je to bogato nalazište jedine naše biljke male 

mesožderke rosike ili Drossere rotundifoliae. 

U vrijeme mog dolaska na Plitvička jezera 1959. godine 

već je postojao desetak metara široki pojas močvarne 

vegetacije, a nanos je sezao podalje u Prošćansko 

jezero, tada još nevidljiv, ali primjetan na manjim 

dubinama na potezu od Napojišta do Samolovskog rta. 

Već je onda smanjena cirkulacija vode između Prošćanskog 

jezera i Liman drage. Zamočvareni dio bio je mekan, 

pa ni stoka nije mogla pasti na tom nanosu. 

U mojem članku iz 1997. godine naveo sam vidljive 

promjene na Proščanskom jezeru: smanjenu prozirnost 

vode, povremenu cvatnju fitoplanktona, kao i početak 

javljanja močvarne vegetacije u nekim uvalama na manjim 

lokacijama. Završetak Prošćanskog jezera uz Labudovačku 

barijeru bio je u to doba potpuno slobodan 

od močvarne vegetacije, završetak Prošća pokrivao je 

dolomitni pješčani nanos. Na tom prostranom pješčanom 

pojasu pastrve su gradile svoja trla ili plitke jamice 

u koje su ispuštale ikru u vrijeme mrijesta. 

Početkom šezdesetih godina dno Prošćanskog jezera 

već je pokrivao deblji sloj finog plodnog mulja, na 

kojemu je na plićim položajima i na srednjim dubinama 

obilno rastao velelisni i malolisni krocanj (Myriophyllum). 

U to su vrijeme ribiči, koji su lovili na Proščanskom 

jezeru, izvlačili često duge stabljike kroenja na 

svojim udicama. 

Maticom naneseni mulj kao i velike količine bukovog 

lišča raznosile su struje jezera po čitavoj površini i 

taložile ga u sediment. Mulj je postepeno dopro i do same 

Labudovačke barijere i kroz razdoblje od dvadeset i 

pet godina prekrio raniji pjeskoviti nanos te izbio na površinu 

jezera u pojasu širokom od 30 do 50 metara od 

jednog do drugog kraja jezera uz Labudovac. Taj je pojas 

mulja brzo obrastao tipičnom močvarnom vegetacijom 

koju čine brojne vrste, medu ostalim Potamogeton 

ili mrijesnjak, trska, razni šaševi, alge i dr. 

Kada sam prvi puta nakon Domovinskog rata obilazio 

Jezera, primijetio sam na Labudovcu veliku drvenu 

konstrukciju na stupovima, koja je služila za prilaz slobodnoj 

vodenoj površini, na kojoj su bili privezani, vjerojatno, 

turistički čamci. Zamočvareni dio završnog dijela 

Prošćanskog jezera danas je izjednačen po visini s 

Labudovačkom barijerom, a redovni godišnji biljni otpad 

nesmetano putuje, za sada još samo kanalima, u 

Ciginovac i Okrugljak i dalje nizvodno prema Kozjaku. 

Prilikom ekskurzije Šumarskog društva iz Zagreba 

1997. godine, moglo se lako uočiti da modrozelene alge 

na brojnim malim pjeskovitim burgetićima vrlo brzo 

obrašćuju dno jezeraca. Proces eutrofikacije naglo se 

širi na skupinu Srednjih jezera, i pitanje je koliko će 

vremena proći do posvemašnje eutrofikacije. 

Na jezeru Kozjak zamočvarenje također rapidno napreduje. 

Ovo jezero prima dio vode iz potoka Rječice, 

koji brojnim izvorima i malim pritokama teče kroz 

pretežno bukove šume. Od davnina ovaj potok, pored 

velikih količina erodiranog kamenog materijala i zemlje 

unosi u jezero i velike količine bukovog listinca. Nanos 

se taloži u prostranoj Glibovitoj dragi, pri čemu 

krupniji materijal ostaje pretežito istaložen u Dragi, a 

sitniji materijal putuje jezerskim strujama po čitavoj 

površini, taloži se u brojnim plićim dragama i u sedimentu 

jezera. Znatan dio nanosa, odnosno mulja, završava 

na krajnjem, suženom dijelu jezera Kozjak, uz jezersku 

barijeru. 

Nakon Drugog svjetskog rata taj naneseni mulj je 

izbio na površinu uz drvene mostove u širini od desetak 

metara. Ranih šezdesetih godina zamočvareni pojas 

već je iznosio preko trideset metara, a obrasle su ga 

brojne močvarne vrste, kao stoje trska, šaševi te osobito 

sita (Jiincus). Naravno daje već tada preko završne 

barijere voda odnosila redovni godišnji organski otpad 

uz veće količine muljevitog nanosa u jezero Milanovac 

i dalje u ostala Donja jezera i u Koranu. 

Početkom sedamdesetih godina sagrađen je prvi kanalizacijski 

cjevovod od hotela preko Velike poljane i 

Rapajinke do Kozjačkih mostova. Na tome mjestu ovaj 

se cjevovod trebao spojiti sa predviđenim odvodom fekalnih 

voda s platoa sela Plitvice, gdje je po prvoj koncepciji 

Prostornog plana trebala započeti izgradnja. Od 

izgradnje se odustalo, ali se trasa cjevovoda više nije 

mijenjala, iako su uvjeti terena omogućavali gravitacijski 

cjevovod od hotela do predviđenog ispusta u vrtaču 

na Rastovači. Tada se prišlo izgradnji tlačne stanice i 

tlačnog cjevovoda, kojim se pomoću crpki fekalni otpad 

tlačio na rub kanjona Dojnih jezera i dalje gravitacijom 

do ispusta. Ubrzo su započeli problemi, jer bi kod 

svakog nestanka električne energije u mreži, crpke prestajale 

s radom, a fekalni otpad bi preplavio strojarnicu 

i preko preljeva slobodno istjecao u jezero Milanovac. 

Slijedili bi popravci elektromotora, zamjena dijelova, a 

to je znalo potrajati i nekoliko dana i, da ne duljim, punih 

dvadeset godina trajalo je ovakvo stanje. 

Koliko je bilo takvih prekida u radu sustava kroz 

ovo dugo razdoblje ne znam, ali fekalije su često tekle u 

Milanovac tijekom dvadeset godina. 

Biljni otpadni materijal zajedno s fekalnim otpadom 

putovao je nizvodno i dobrim dijelom završavao na barijerama 

Donjih jezera. Ovaj organski otpad zatvarao je 

brojne otvore u barijerama i tako doprinosio visokim 

vodostajima Donjih jezera u proljeće. 

U ljeto 1997. godine obišao sam Donja jezera i na 

nekoliko lokaliteta uzeo u šaku busen sa vrha sedrene 

barijere. Pri tomu mi je pod prstima zapucketala tanka 

staklasta prevlaka najnovijeg sedrenja. Busen je bio 

mekan i sastojao se od organske truleži i vrlo neugodno 

vonjao. Tako stvorena sedra mogla je izdržati vrlo kratko 

vrijeme, jer biju na kraju mehanička snaga vode si- 

198

D. Böhm: REGRESIJE U AKVATORUU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list hr. 3 4. CXXIV (2000), 197-201 

gumo razbila i odnijela nizvodno. Sedra naime, ako nije 

nastala na tvrdoj kamenoj ili travertinskoj podlozi, 

nema nikakve čvrstoće i mora propasti. 

Već sam na početku istakao, da taj organski otpad 

potječe sa jezera Kozjak, a dijelom i od biljnog materijala 

s Donjih jezera. 

Utvrdio sam da su barijere silno obrasle vrbom, tako 

da se najljepše kaskade i slapovi nisu ni vidjeli, pa sam 

apelirao na službene osobe neka podrežu i uklone suvišnu 

vrbu, a to se redovito radilo i u ranijim razdobljima. 

Moram naglasiti, da je osedravanje Donjih jezera 

pod znakom pitanja sve dok se ne osiguraju svi uvjeti za 

normalan tok tog biodinamičkog procesa. Zatrpavanje, 

zamočvarenje ili drugim riječima starenje jezerskog 

sustava započinje na izvorišnom dijelu, gdje su ujedno i 

najstarije sedrene naslage. Pri završetku Donjih jezera i 

na rijeci Korani nalaze se najmlađe sedrene tvorevine. 

Prema tomu, to je područje nizvodnog širenja travertinskog 

akvatorija, pa je ponajprije potrebno na tome dijelu 

osigurati prirodne, normalne uvjete osedravanja. 

PREPORUKE 

Regresiju u akvatoriju Plitvičkih jezera koja počinje 

erozijom površja i unosom organskog i mineralnog materijala 

u vodotokove i jezera, treba pod svaku cijenu 

zaustaviti. Suočeni s ovom pojavom, prisjećamo se riječi 

prof. Ljubice Brnek-Kostić, koja je davnih šezdesetih 

godina izjavila: "Zadaća je suvremene službe 

zaštite prirode, da svestrano djeluje protiv pojava 

narušavanja prirodnog sklada pa čak i ako su te pojave 

prirodno uvjetovane, posebno ako je tijek i intenzitet 

nepoželjnih pojava i regresija u prirodi ubrzan 

i intenziviran ljudskim djelatnostima". To je 

upravo slučaj s pojavom zatrpavanja akvatorija nanosom 

sa strane, a u vezi s time i pojavom eutrofikacije 

Plitvičkih jezera. 

Ne postoje nikakve teoretske ni praktične metode 

uklanjanja ove regresije, osim čišćenja jezera i vodotokova 

od gomila nanesenog materijala i plodnoga 

mulja. Jednako tako iluzorno je prepustiti ovu pojavu 

prirodnom tijeku, jer će priroda u ovom slučaju 

samo povećavati i ubrzavati ovu pojavu. Preostaje 

dakle, metoda mehaničkog čišćenja nanosa, danas 

svakako uz primjenu suvremenih uređaja. Poznato je, 

da se muljeviti nanos vrlo uspješno čisti i uklanja pomoću 

plovećih bagera-refulera, koji imaju svoj vlastiti 

pogon, uređaj za usisavanje, uređaj za separaciju izvađenog 

mulja od vode, te napokon uređaj za otpremu 

mulja do deponija ili utovarnih rampi na kopnu. 

Najnoviji uređaji nemaju teglenicu, već se mulj transportira 

dvostrukim plastičnim cijevima od kojih vanjska 

ima ulogu zračnog jastuka, odnosno nosača unutarnje 

transportne cijevi. Prijenos mulja cijevima obavlja 

se dakle, površinom vode, do udaljenosti od 1500 

metara, a čitav uređaj radi automatski, nečujno i 

gotovo neprimjetno, pa se može upotrebljavati i za 

vrijeme turističke sezone. Danas već postoje i domaće 

konstrukcije uz osiguran servis. Doprema bagera do 

jezera obavlja se kamionski, a uređaj se u prijevozu rastavlja 

na dva dijela. 

Prije svega potrebno je sačiniti operativni plan radova 

po prioritetima i lokacijama. Da bi se izradio pouz- 

dani plan, prethodno na terenu treba izvršiti mjerenja i 

procjene količina nanosa po lokacijama. Danas je to 

moguće pouzdano utvrditi pomoću ronilačkih klubova, 

koji će to učiniti uz određeni honorar u okviru svojih terenskih 

vježbi. Istovremeno, potrebno je utvrditi po 

objektima i sastav materijala po krupnoći i porijeklu, 

kako bi se mogli predvidjeti odgovarajući usisni uređaji. 

Upozoren sam na probleme u svezi s odvozom izvađenog 

materijala. To se u pravilu rješava odlaganjem 

nanosa u privremene montažne deponije-kontejnere, ili 

u slučaju odvoza manjih količina izravnim utovarom u 

kamione. Izvađeni mulj dragocjeno je gnojivo, pa se uz 

određene dodatke može upotrijebiti u poljoprivrednoj 

proizvodnji, ponajprije u proizvodnji krumpira na ličkim 

oranicama i velikim poljima. U tom slučaju čitav 

posao može po cijeni biti povoljniji. 

Pri izradi operativnog plana znanstvenici i stručnjaci 

uključeni u ovaj posao moraju odrediti do kojih dubina 

će se mulj vaditi. Pretpostavljam da će se prvo ukloniti 

vidljivi dio nanosa na zamočvarenim lokalitetima, ali nije 

isključeno da će se pokazati potreba zahvata u dubljim 

slojevima jezera, jer je nedvojbeno da su dna jezera većinom 

pokrivena debljim slojem finog muljevitog plodnog 

nanosa, na kojemu raste nekoliko biljnih vrsta, od 

kojih u gustim i visokim sklopovima raste krocanj, visok 

nekoliko metara, vodeni stolisnik i drugo bilje. 

Uklanjanje ovog mulja s većih dubina doći će u 

obzir, jer je taj mulj pokretan i stalno putuje nizvodno 

prema barijerama. 

Zamuljeno dno s gustom i visokom "šumom" Myriophylluma 

moglo se vidjeti prošle godine u jednom insertu 

dokumentarnog filma, koji je snimljen podvodnom 

kamerom na jezerima. Ne znam ime autora, no 

pretpostavljam daje snimano na jezeru Kozjak. 

Zamočvarenje Plitvica svakako je zabrinjavajuća 

pojava koja će zahtijevati hitnu intervenciju nadležnih, 

u koju bi bilo dobro uključiti i odgovarajuće međunarodne 

institucije zbog financijske podrške. No, valja 

naglasiti da i nije sve tako crno, jer se istovremeno na 

199

D. Böhm: RI (iRLSIJE U AKVAT0RI.IU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JLZLRA Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 197-201 

Slika 1. Matica i Prošćanskojezero 

Slika 3. Kaludcrovac kod Šupljare 

Slika 2. Kanjon Korane 

širokom prostoru izvorišne zone Plitvičkih jezera uočava 

naglašena i brza prirodna obnova šuma. 

Brojne enklave gotovo su zarasle u posljednjih deset 

godina, velike krčevine postupno osvaja šuma po 

rubovima, a smreka u dolini Bijele rijeke obrašćuje 

iskrčene prostore, kuće i okućnice, napuštene nakon 

ratnih operacija. Može se tvrditi da je čitava izvorišna 

zona zahvaćena spontanom obnovom šumskog 

pokrova. Zbog toga bit će potrebno, ukoliko to već 

nije učinjeno, donijeti i zakonsku odluku o zabrani 

ponovnog naseljavanja napuštenih sela, te osigurati 

sredstva za isplatu naknada za nekretnine. 

S pojavom zamočvarenja koje prijeti katastrofom, 

odavno su upoznati znanstveni krugovi i stručna javnost, 

a jednako tako i odgovorni državni organi, djelatnici 

i institucije. U posljednje vrijeme uključena je u 

ovu problematiku Hrvatska Akademija Znanosti i 

Umjetnosti. 

Ovo zabrinjavajuće stanje ne trpi odlaganja, pa se 

stoga nadamo, da će država putem novoosnovanog Ministarstva 

za zaštitu okoliša i prostornog uređenja, pokrenuti 

akciju za spašavanje Plitvičkih jezera. 

200

D. Böhm; RlIiRLSIJH U AKVATORI.IU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list hr. 3 4.CXXIV (2000), 197-201 

SUMMARY: The author gives a detailed explanation of the beginning and 

course of ageing of the Plitvice Lakes, a gem of protected nature in the category 

of national parks. This area has been listed into the world natural heritage, 

run by the UNESCO in Paris. 

The Plitvice Lakes are karst lakes on the substrate of dolomite and lime in 

the category of travertine terraced lakes with numerous waterfalls and cascades. 

They belong to a younger geological period and were formed after the 

latest glacial period. However, there are clear indications and proofs that the 

oldest travertine formations belong to the period before the penultimate 

glacial period. 

The ageing of the lakes is the result of long-lasting natural erosion of the 

surface and pétrographie substrate. This process has been accelerated by the 

activities of the man and particularly by large-scale cutting of natural virgin 

forests on karst, whose protective role enabled the formation and evolution of 

the lakes, and with whom they created a unique ecological macro-system. 

The regressive process is rapidly spreading from the beginning to the end 

of the water zone and represents an invaluable loss in both Europan and world 

standards. 

Since the end the Second World War, the Plitivice Lakes have been intensively 

and ruthlessly exploited by the tourist industry. The overburdened nature, 

the misguided building of roads through the very heart of the National 

Park, the hotels located in inappropriate places and enormous numbers of 

tourists have resulted in a worrying situation. The poor state of the area is further 

aggravated by waste water, which threatens the Lower Lakes and the 

River Korana. 

The author proposes urgent measures to repair the condition, the use of excavator-refueller 

and deposit removal. The starting point is the realisation 

that the situation cannot be repaired fully, but the ageing process can be mitigated, 

that is, postponed for a longer period. With regard to considerable 

quantities of deposits, the removal operation will certainly take a long time. 

The treatment does not allow any postponement. The authorised government 

bodies should embark on the action immediately, and assistance from international 

expert institutions is welcome. 

201

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski listbr. 3 4, CXXIV(2000), 203-209 

UDK 630* 432 

BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE 

FUTURE WILDFIRES RELATED TO THE GLOBAL WARMING 

Tomislav DIMITROV* 

SAŽETAK: Kanada nastavlja s istraživanjima o budućim šumskim požarima 

u cirkumpolarnim šumama, u odnosu prema globalnom zatopljenju. Za 

razliku od istraživanja B.J. St o c k s a i drugih (/ 996), u kojima se analiziraju 

klimatske promjene i odraz na šumske požare, požarne emisije i učinak na atmosferu 

primjenom mjesečnih podataka iz četiriju modela opće cirkulacije, u 

najnovijim istraživanjima Flanningana i drugih (1998) upotrijebljeni su dnevni 

podaci i samo jedan model opće cirkulacije (Canadian General Circulation 

Model - GCM). Dnevni podaci upotrijebljeni su prije nego mjesečni, jer se vrijeme 

i posljedično ponašanje vatre može dramatično mijenjati tijekom vremenskih 

razdoblja mnogo kraćih od mjeseca. 

Rezultati simulaeije i povijest požara upozoravaju da utjecaji globalnog 

zatopljavanja na sjeverne šume putem šumskih požara mogu biti katastrofalni 

i da, suprotno očekivanjima općeg povećanja šumskih požara, može biti i velikih 

predjela sjeverne hemisfere sa smanjenom čestinom požara. U ovom će 

članku biti preneseni najhitniji dijelovi iz studije Flanningana i drugih: "Budući 

šumski požari u cirkumpolarnim šumama u odnosu prema globalnom zatopljenju", 

uz prikaz stanja nad područjima Hrvatske i Slovenije iz (prema simulacijama) 

priloženih karata, koje će predstavljati uvjete potkraj novog stoljeća 

(oko 2100-te). 

Ključne riječi : borca l na šuma, klimatski model, povijest požara, 

globalna promjena. 

Jedni smatraju da će globalno zatopljenje uzrokovati 

to da će cirkumpolarne šume biti ireverzibilno 

oštećivane šumskim požarima koji se neće moći kontrolirati. 

Istina je da su šumski požari i klima intimno 

povezani (S wet nam 1993) i daje tijekom prošlosti 

požarni režim reagirao na promjene u klimi. Prema simulacijama 

s različitim modelima opće cirkulacije 

(GCMs), Zemljina će klima biti nekoliko stupnjeva toplija 

potkraj ovog stoljeća zbog povećanja atmosferskih 

koncentracija aktivnih plinova na zračenje poput 

vodene pare, ugljikova dioksida, metana, dušikova dioksida 

i klorfluorougljika. Promjena u požarnom režimu 

u reakciji na klimatsko zatopljenje mogla bi više utjecati 

na dinamiku šuma nego izravni učinci klimatskog 

*Dimitrov Tomislav, dipl ing. silvometeorolog 

Vladimira Ruždjaka 9c, 10000 Zagreb, Hrvatska 


zatopljenja na šume poput cirkumpolarnih šuma,u kojima 

je požar veći poremećaj (Payette 1992). Na temelju 

rezultata modela opće cirkulacije (GCM), povećanja 

u čestini šumskih poremećaja, uključujući požar, 

potvrđuju pretpostavku. Ona mogu uzrokovati promjene 

u sastavu šume i ubrzati brzinu reagiranja šumske 

vegetacije (Ove rpeck i drugi 1990). 

Da bismo razumijeli utjecaj globalnog zatopljenja 

na prostorno širenje i intenzitet šumskih požara, potrebno 

je verificirati kako su oni reagirali na zatopljenje 

u prošlosti. Srednja je temperatura sjeverne hemisfere 

tijekom ljeta - požarne sezone - i tijekom godine porasla 

od kraja malog ledenog doba (Little Ice Age), otprilike 

1850 (Boden i drugi 1990). Međutim u Švedskoj, 

temperature su se vratile na vrijednosti iz 1860, pošto 

su rasle od 1860 do 1940 ( A 1 e x a n d e r s s o n i 

203

f. Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski liši br. 3 4, CXXIV (2000), 203-209 

Eriksson 1989). Upozorenje o zatopljenju mnogo je 

jasnije u Kanadi u kojoj su temperature porasle od 

1890, regionalno iznosom od 1.7 °C po stoljeću (statistički 

važno u razini od 95% za većinu Kanade - 

Gullett i Skinner 1992). Tijekom ovog razdoblja, 

kako je dokumentirano, čestina požara je u mnogim 

slučajevima opadala. Neka od tih opadanja mogla bi 

biti posljedica suzbijanja vatre, iako neki od tih predjela 

istraživanja nisu bili pod utjecajem ljudskih aktivnosti. 

Empirički rezultati ne slažu se s modelima koji sugeriraju 

općenite poraste čestine požara s klimatskim zatopljenjem 

(Overpeck i drugi 1990; Anon: 1996). 

Neslaganje je posljedica toga što je jedan požar rezultat 

kompleksnog niza međudjelovanja, koji uključuju čimbenike 

paljenja, uvjete goriva, topografiju i vrijeme, 

uključujući temperaturu, relativnu vlažnost, brzinu vjetra 

i količinu i čestinu oborina. 

Hipoteza autora F 1 a n n i n g a n a i drugih je da je 

novije zatopljenje analog budućeg zatopljenja i da budući 

šumski požari mogu reagirati poput onih u novijoj 

Srednje vrijednosti FWI dobivene iz 1 x C0 2 scenarija 

uspoređene su prema srednjim vrijednostima 

izračunatim iz opažanja na 29 postaja širom Kanade i 

11 švedskih postaja (Harrington i drugi 1983). Srednje 

vrijednosti dobivene iz I x C0 2 simulacije prilično su 

dobro korelirale s opaženim srednjim vrijednostima 

(f=0.66 za Kanadu i 0.70 za Švedsku) i smatra se da su 

FWI vrijednosti iz simulacije prilična aproksimacija 

novije prošlosti. Slika I. pokazuje odnos 2 x CO, naprepožarnoj 

povijesti. Da bismo to provjerili potrebno je 

modelirati sadašnje i buduće požarne režime, upotrebljavajući 

podatke (izlaze) modela opće cirkulacije 

(GCM) i uspoređivati ih s novijim trendovima u čestini 

požara prema studijama požarne povijesti tijekom ovog 

razdoblja zatopljavanja od sredine 1800. Studija o sjevernim 

šumama posebno je važna u onoj klimatskoj 

promjeni koja bi vjerojatno najviše utjecala na borealne 

šume (Anon: 1996) i sjeverne bi šume bile jedno od 

prvih područja na kojemu se mogu otkriti klimatska 

promjena i njeni utjecaji. 

Prijelazni uvjeti između sadašnjih i budućih simulacija 

nisu u ovoj studiji. Mnoga upozorenja prate uporabu 

modela opće cirkulacije (GCMs). Razlučivanje je 

grubo, parametrizacija kopnenih površina zahtijeva poboljšanja 

i aerosoli trebaju biti uključeni u modele. 

Ipak, modeli opće cirkulacije (GCMs) daju najbolja 

sredstva koja su na raspolaganju da bi se procijenio 

utjecaj promjena buduće klime na požarni režim u većemu 

mjerilu. 

U modeliranju požarnih režima upotrijebljen je već 

ustaljen sustav požarne opasnosti. Kanadski sustav požarne 

opasnosti upotrebljava temperaturu, relativnu 

vlažnost, brzinu vjetra i oborinu kako bi se izračunao 

indeks požarnog vremena (Fire Weather Index - FWI), 

koji predstavlja intenzitet vatre što se širi. U ovoj je 

studiji upotrijebljen također kanadski model opće 

cirkulacije (Canadian General Circulation Model - 

GCM), kako bi se modelirali sadašnji i budući požarni 

režimi, koji će procijeniti učinak klimatske promjene 

na požarne režime. Kanadski je model opće cirkulacije 

povezani model atmosfera-ocean s mrežnom transformacijom 

na razmaku od 3.75° na 3.75" i puni dnevni i 

godišnji ciklus. Temperatura, specifična vlaga, oborina 

i brzina vjetra dobiveni su svakih 12 sati (0000 i 1200 

GMT) za 9 godina (1980-1989) i za simulacije 1 xC0 2 

i 2 x C0 2 . Simulacija I x C0 2 rabi (koristi) 330 ppm 

C0 2 i aproksimira razdoblje 1960 - 1980, dok 2 x C0 2 

MATERIJAL I METODE - Material and Methods 

simulacija koristi 660 ppm i mogla bi predstavljati 

uvjete koji će biti na kraju stoljeća (2100-te). Uporabljena 

je maksimalna dnevna temperatura, relativna 

vlažnost dobivena iz specifične vlage, 24-satnu oborinu 

i 12-satnu (12-00 GMT) srednju brzinu vjetra, da bi 

izračunali komponente kanadskog indeksa požarnog 

vremena (FWI) sustava, tijekom požarne sezone (Van 

Wagner 1987). Požarna je sezona definirana od 1. 

travnja do 30. rujna u Sjevernoj Americi i od 1. svibnja 

do 3 1. kolovoza u sjevernoj Europi. Intenzitet vatre koja 

se širi (indeks požarnog vremena - FWI) izračunat je 

za obje simulacije i uspoređen uzimajući odnos 2 x C0 2 

naprema 1 x C0 2 . Uz srednje vrijednosti za 9 godina, u 

ovoj su analizi upotrijebljeni i ekstremni maksimumi 

FWI. Ekstremi su upotrijebljeni zato što su samo nekoliko 

dana s ekstremnim požarnim vremenskim uvjetima 

odgovorni za većinu spaljenog područja šumskim 

požarima (Flanningan iHarrington 1988). 

REZULTATI - Results 

Simulacije po modelu opće cirkulacije (GCM) - GCM 

Simulations 

ma 1 x C0 2 vrijednosti za srednji FWI i maksimalni 

FWI za 9 godina simulacije za Sjevernu Ameriku i 

Europu. Postoji velik udio regionalne varijacije između 

područja gdje FW I opada u scenariju 2 x C0 2 (vrijednosti 

ispod 1.00), do područja gdje je FWI jako porastao 

u toplijoj klimi. Velik dio istočne Kanade i zapadne 

Kanade ima omjere ispod 1.00, upozoravajući daje 

FWI opadao usprkos toplijim temperaturama povezanim 

sa 2 x C0 2 klimom. Osjetna povećanja u FWI očita 

204

T. Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3-4.CXX1V (2000), 203-209 

su za dijelove središnje Sjeverne Amerike. Odnos ekstremnih 

maksimalnih vrijednosti za FWI za 9-godišnje 

razdoblje pokazuje sličan obrazac, s višim omjerima iznad 

središnjih kontinentalnih područja i nižim vrijed- 

Za sjevernu Europu slika 1 pokazuje povećane srednje 

vrijednosti FW1 nad južnom polovicom Švedske i 

ekstremnog jugoistoka Finske za toplije uvjete, dok ostatak 

sjeverne Europe pokazuje opale srednje vrijednostima 

nad dijelovima istočne Kanade. S druge strane, 

povećanja su u maksimalnom FVVI nad dijelovima zapadne 

Kanade. 

Slika I. Srednji i maksimalni omjeri FWI (2 x C0 2 / 1 x C0 7 ) za Sjevernu Ameriku (a i b) i Europu (e i d). 

Fig. 1. Mean and Maximum FWI Ratios (2 x COT / 1 x COi) for North America (a,b) and Europe (e,d). 

nosti FVVI. Rezultati za maksimalne vrijednosti FVVI 

pokazuju sličan obrazac kada se usporede sa srednjim 

FWI, s iznimkom južne Norveške u kojoj se FWI 

povećao. 

205

Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3^t, CXXIV (2000). 203-209 

Slika 2. pokazuje povećanje ljetnih temperatura 

2-6 °C za Sjevernu Ameriku i Europu. Povećanje samo 

u temperaturi uzrokovalo bi viši FWI i odatle do 

oštrijeg požarnog režima. Međutim, to vrijedi samo 

ako sve ostale varijable ostanu nepromijenjene. 

FWI je osjetljiv na relativnu vlažnost, brzinu vjetra i 

oborinu. Količine oborine, koje su više za neke od regija 

za 2 x C0 2 simulaeiju, kada se usporede s 1 x C0 2 , 

mogu eliminirati bilo kakvo povećanje u FWI zbog 

povećane temperature. Osim toga,ima područja u kojima 

se relativna vlažnost povećava u toplijoj klimi, što 

će također pridonijeti opadanju FVVI. 

Slika 2. Promjena srednje temperature (2 x C0 2 - I x C0 2 ) za (a) Sjevernu Ameriku i (b) Europu. Omjer oborine 

(2 x C0 2 / I x C0 2 ) za (c) Sjevernu Ameriku i (d) Europu. 

Fig. 2. Mean Temperature Change (2 x C() 2 - I x C0 2 ) for (a) North America and (b) Europe. Precipitation Ratio 

(2 x C0 2 / 1 xC0 2 ) for (c) North America and (d) Europe. 

206

f. Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 203-209 

DISKUSIJA - Discussion 

Stocks i drugi (1998)* nedavno su upotrijebili 

mjesečne podatke iz četiriju modela opće cirkulacije 

(uključujući i kanadski GCM), da bi ispitali klimatsku 

promjenu i potencijal šumskih požara u ruskim i kanadskim 

sjevernim šumama. Njihovi rezultati pokazuju isti 

opći trend u ocjenjivanju mjesečne žestine širom Kanade 

i slični su rezultatima iz studije Flanningana i 

drugih. Flanningan i drugi vjeruju da su njihovi rezultati 

točniji jer su konzistentniji s novijom požarnom poviješću 

i jer su upotrebljavani dnevni podaci, čak iako 

su upotrebljavali samo jedan model opće cirkulacije. 

Ako se režim poremećaja mijenja kako rezultati 

Flanningana i drugih sugeriraju, onda bi to moglo 

znatno utjecati na bilancu globalnog ugljika. U predjelima 

u kojima požari rastu, raspodjela po klasama šumske 

starosti uključivat će mlađe sastojine, a povijesna 

uloga sjeverne šume, kako opada ugljik, bit će smanjena 

(Kurz iApps 1993). Međutim, ondje gdje požarna 

čestina opada, krajolik će biti sastavljen od starijih 

sastojina, koje će omogućavati da borealne šume nastave 

i dalje trajati, kako ugljik opada. 

Klimatsko zatopljavanje u Sjevernoj Americi omogućilo 

bi mnogim vrstama da se prostiru prema sjeveru 

(Solomon 1986; Liu 1990). Mijenjanje požarne 

čestine moglo bi ubrzati ili usporiti to gibanje i odrediti 

koje će vrste biti favorizirane u novom režimu poremećaja(Suffling 

1995). 

Teško je.uopćavati utjecaj požarnog režima koji se 

mijenja na sastav vegetacije i brzinu promjene vegetacije. 

To ovisi o sadašnjem sastavu vegetacije i nastavku 

migratornih vrsta koje stoje na raspolaganju i njihovim 

međudjelovanjima. Studije iz Europe i Sjeverne Amerike 

sugeriraju da povećana požarna čestina ubrzava 

promjenu vegetacije (Green 1982; Zandhausser i 

Wein 1993). Povećana požarna čestina nad južnim 

borealnim šumama u središnjoj Kanadi (kako je simulirano) 

bi vjerojatno ubrzale promjenu vegetacije za sadašnje 

miješane šume jasikc, topole, breze, smreke i 

bora do mozaika jasika/travnjak koji sada graniči s 

ovom šumom. Istraživanje na međudjelovanja između 

klime poremećaja i vegetacije zahtijeva se, kako bi se 

procijenilo budući sastav i strukturu buduće šume. Ta 

međudjelovanja mogla bi donijeti vrlo promijenjen 

šumski ekosustav, koji bi mogao predstavljati nove sastojine 

što nemaju prošlih analoga(M art in 1993). 

Dva stajališta regionalne varijacije u FWI upadaju u 

oči. Prvo, postoji dramatičan porast u FW1 s klimatskim 

promjenama nad središnjom Sjevernom Amerikom. 

Drugo, postoje važna područja Sjeverne Amerike 

i sjeverne Europe, u kojima je FW1 opao. Vrijedno je 

pažnje područje reduciranog FWI nad zapadnim i sjeverozapadnim 

dijelovima Kanade, u kojemu su, povijesno, 

veliki dijelovi krajolika bili spaljeni. 

Drugo je stajalište, da će, prema simulacijama Flanningana 

i drugih, opasnost opadati u sjevernim dijelovima 

sjeverne Europe, u kojima su tradicionalno šumski 

požari bili veliki i česti, dok će požarna opasnost 

rasti nad južnom Švedskom u kojoj šumski požari obično 

nisu žestoki. Posljedice klimatske promjene na požarni 

poremećaj moraju se gledati u prostorno ovisnom 

kontekstu. 

Drugi čimbenici poput posrednika paljenja, duljine 

požarne sezone i politike upravljanja (gospodarenja) 

vatrom, mogu imati, uz klimatske promjene, velik utjecaj 

na požarni režim. Vjerojatnosti paljenja mogu se 

povećati u toplijim dijelovima zbog povećanja izbijanja 

gromova iz oblaka na tlo sa zatopljenjem (Price i 

Rind 1994). Požarna sezona počet će ranije u proljeće 

i produžit će se dulje ujesen (Wotton i Flanningan 

1993), a politike upravljanja (gospodarenja) vatrom i 

učinkovitost nastavit će se mijenjati. To su sve suosnivački 

učinci koji mogu smanjiti ili povećati utjecaj 

klime koja se mijenja na požarni režim. 

Ovo istraživanje ističe veliku regionalnu varijaciju 

u reakciji požarnog režima na klimatsku promjenu, jer 

se predjeli reducirane žestine požara mogu naći čak 

ondje gdje je nastalo zatopljenje. Ove su simulacije u 

općem slaganju sa studijama novije povijesti požara, 

koje dokumentiraju opadanje požarne čestine, usprkos 

povećanju temperatura, jer promjene u oborinskom režimu 

nisu bile sinkrone s temperaturnim promjenama. 

Očito je daje režim oborine prevladavajući čimbenik 

koji reducira čestinu požara. 

Napokon, u područjima znatnog povećanja požarnog 

poremećaja rezultati ne moraju biti katastrofalni, u 

najmanju ruku i s ekološkoga gledišta, čak na lokacijama 

na kojima se vegetacija može mijenjati iz šume u 

travnjak. Nakon svega, takve su se promjene događale 

prirodno u prošlosti (Ritchie 1983). 

Interpretacije simulacija po modelu GCM-a za Hrvatsku i Sloveniju 

Interpretation GCM simulations over area of Croatia and Slovenia 

Prema preliminarnom godišnjem izvješću Svjetske 

meteorološke organizacije (World Meteorological Or- 

* Šumarski list br. 9-10/1998: Gorenje globalne biomase - utjecaji 

na atmosferu, klimu i biosferu. 

ganization - WMO) o globalnoj klimi, godine 1999. 

završava najtoplija dekada i minulo stoljeće najtoplije 

u posljednjem tisućljeću (vidi priloženi grafikon i reference). 

1999-te globalna srednja kombinirana temperatura 

zraka nad kopnenom površinom i morske 

207

BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 203-209 

TISUĆLJETNE TEMPERATURE 

Godina 

Izvori podataka: 

PD. Joncs, K..R. Briffa and T.J. Osborn, University of East Anglia, UK ; ME. Mann, University of Virginia, USA; 

R.S. Bradley, University of Massachusetts, USA ; M.K. Hughes, University of Arizona, USA. 

površine, procjenjuje se daje reda 0.3 do 0.4 "C iznad 

normale niza 1961-1990, koja će biti peta najtoplija u 

140-godišnjem zapisu. Četiri najtoplije godine bile su 

1998. (0.58 °C iznad normale), 1997. (+ 0.44), 1995. 

(+ 0.38) i 1990. (+ 0.35). Globalne srednje godišnje 

temperature na kraju 20. stoljeća gotovo su 0.7 "C iznad 

onih na kraju 19. stoljeća. 

Na temelju rezultata simulacije globalnog zatopljavanja 

prikazanih na kartama autora Flanningana i drugih, 

interpolacijom iz slike 1. (c, d) može se zaključiti 

da će područja Hrvatske i Slovenije u toplijoj klimi 

(2 x C0 2 ) biti pod povećanim srednjim, vrijednostima 

FWI od 1.2 i pod povećanim maksimalnim vrijednostima 

FW I od 1.4. 

Iz slike 2. (b, d) može se iščitati da će promjena (povećanje) 

srednje temperature potkraj novog stoljeća 

(oko 2100-te) nad Hrvatskom i Slovenijom biti oko 

4.5 "C, a omjer oborine 0.8, što znači da će nad ovim 

područjima u toplijoj klimi (2 x C0 2 ) pasti 20% manje 

oborina nego u klimi 1 xC0 2 . 

Koliki je manjak oborina od samo 3% u jednom razdoblju, 

može se vidjeti iz izvješća WMO-a. Razdoblje 

srpanj 1998. do srpanj 1999. u istočnim dijelovima 

SAD bilo je najsuše razdoblje otkako su počela bilježenja 

u 1895-oj. Na kraju 1999., razine vode u Velikim jezerima 

bile su ispod 80-godišnjeg prosjeka, a za jezera 

Michigan i Huron pad u razini vode bio je najveći 

otkako su počela bilježenja 1860-te. Zbog suše i vrućine 

izbili su brojni šumski požari. Nedostatak oborine 

oštetio je žetvu i prisilio uspostavljanje značajnih ograničenja 

u uporabi vode. 

Klimatska promjena kako je predskazana ovim simulacijama 

ozbiljno će utjecati na požarni režim, a time 

i na gospodarenje šumskim požarima u obje zemlje. 

Povećanja u požarnoj opasnosti (povećanja FVVI vrijednosti) 

gotovo sigurno će se odraziti kao povećana 

požarna aktivnost. Razinu požarne aktivnosti, koja će 

se vjerojatno produljiti oko 30 dana (kako je već diskutirano 

u ovom članku) kao i njene rezultate, diktirat će 

ekonomije požarnog upravljanja Hrvatske i Slovenije. 

LITERATURA - References 

Flanningan, M. D., Bergeron, Y., Engelmark, O., 

Wotton, B. M.: 1998, Future wildfire in circumboreal 

forests in relation to global warning, 

Journal of vegetation Science 9:469-476, Printed 

in Sweden. 

208

T. Dimim» : BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPUHNJK Šumarski list hr. 3 4. (XXIV (2000). 203-209 

Stocks, B. J.: 1996, The Extent and Impact of Forest A 1-G h an em, T.- World Meteorological Organizati- 

Fires in Northern Circumpolar Countries, edited on: 16 December 1999, Global temperatures and 

by Joel S. Levine, Yols. 1 & 2, the MIT Press, other global highlights (WMO-No. 644), 1211 

Cambridge, Mass. & London, England. 

Geneva 2, Switzerland 

Stocks et al.: 1998, Climate Change and Forest Fire 

Potential in Russian and Canadian Boreal 

Forests, Climate Change 38:1-13. 

SUMMARY: Canada is continuing research on future wildfires in circumpolar 

forests related to the global warmirig. In contrast to the research ofB. J. 

Stocks and others (1996) in which climatic change and their impact on wildfires, 

fire emission and effects on the atmosphere was analyzed by use of 

monthly data from four models of the general circulation, in the most recent 

research ofFlanningan and others (1998) daily data and just one model of the 

general circulation (Canadian General Circulation Model - GCM) were used. 

Daily data, rather than monthly data, were used because the weather and, 

consequently, fire behavior can change dramatically over time periods much 

shorter than a month. The simulation and fire history results suggest that the 

impact of global warming on northern forests through forest fires may not be 

disastrous and that, contrary to the expectation of an overall increase in forest 

fires, there may be large regions of the Northern Hemisphere with a reduced 

fire frequency. 

In this paper the most essential parts from the study ofFlanningan and 

others, titled "Future wildfire in circumboreal forests in relation to global 

warming" will be presented together with an insight into the situation over 

area of Croatia and Slovenia based on the enclosed maps simulating conditions 

by the end of the new century (about A.D. 2100). 

Key 

wo rds : Boreal forest, Climate model, Fire history, Global change. 

209

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA 

ZNAČAJ ŠUMA U KONCEPTU "ODRŽIVOG" GOSPODARENJA VODAMA 

Zakonom o vodama (NN 107/1995.), određen je 

pravni status voda i vodnog dobra u Hrvatskoj, način i 

uvjeti upravljanja vodama (korištenje, zaštita, uređenje 

vodotokova i 

drugih voda, zaštita 

od štetnog 

djelovanja voda), 

pa i način 

organiziranja za 

obavljanje poslova 

i zadataka 

kojima se ostvaruje 

upravljanje 

vodama. Tim su 

zakonom osnovane 

"Hrvatske 

vode" - pravna 

osoba koja upravlja 

vodama u 

Hrvatskoj. Posebnim 

Zakonom 

o financiranju 

vodnog gospodarstva 

(NN 

Slika 1. Kupa ide svojim putem 

107/1995.), utvrđeni 

su i osigurani 

izvori 

sredstava za financiranje 

tih 

poslova. 

Slika 2. Krka stvara buk 

Opće je poznata 

činjenica 

da se danas u 

svijetu govori o 

krizi vodne opskrbe, 

o regionalnim 

nestašicama 

vodnih 

zaliha, o općoj 

globalnoj onečišćenosti 

vode 

i opadanju kakvoće 

pitke vode. 

Činjenica je 

da je i Program 

prostornog uređenja 

Republike 

Slika 3. Zagađenje-naše djelo 

Hrvatske (NN 50/1999.) kojeg je donio Hrvatski državni 

sabor, obvezao sve strategije, osnove, programe i 

druge planske dokumente, čija je obveza donošenja 

propisana zakonima i drugim propisima na usklađenje s 

Programom prostornog uređenja. Program je pod točkom 

3.3.1. Vodoopskrba u podtočki (3-25), najavio 

koncept "održivog" gospodarenja vodama i upravljanja 

sustavom vodoopskrbe, s izrazitom pozornošću na 

zaštitu izvorišnih zona, kako bi se očuvala kvaliteta 

vode. Takvo očuvanje iziskuje značajnije zahvate u 

pogledu njene zaštite posebno u zonama izvorišta koja 

su najčešće u šumama. 

Poseban problem u konceptu "održivog" gospodarenja 

vodama u njihovom energetskom korištenju je 

pronalaženje 

onog modela korištenja 

koji osigurava 

opstanak 

šumskih ekosustava 

u blizini 

energetskih objekata, 

ili pak zahtijeva 

podizanje 

novih šuma u pogledu 

osiguravanja 

dugoročnog 

korištenja voda 

bez negativnih 

stresova za okoliš. 

Hrvatska je 

potpisnica brojnih 

međunarodnih 

konvencija 

Slika 4. Šodcr graba-naše djelo 

210

koje se odnose na zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti. 

Rijeke i nizinske šume pripadaju ključnim 

biotopima, koje treba zaštititi od opasnih postupaka kao 

što su: reguliranje vodotokova, izgradnja hidroelektrana, 

vađenje šljunka ili jednom riječju, promjene vodnih 

odnosa u riječnim dolinama. To istovremeno ne 

znači da se valja predati isključivo emotivnoj ekološkoj 

ideologiji, već treba znanstveno pristupiti problematici 

sa svim potrebnim usporedbama i kvantifikacijama 

prema cilju optimalnog rješenja i održivog gospodarenja 

vodnim potencijalima. 

Činjenica je da su vodni odnosi u nizinskim šumskim 

ekosustavima odlučujući za njihov razvoj, kao i to 

da su utjecajem čovjeka poremećeni. Stoga je nužno 

odlučiti se za takav pristup gospodarenju i upravljanju 

vodama, koji će trajno osiguravati odvodnju zabarenih 

površina, sprječavanje snižavanja razina podzemnih 

voda, smanjenje onečišćenja voda, te osigurati prirodnost 

nizinskih šumskih ekosustava i njihovu stabilnost. 

Uređenje bujica i zaštita tla od erozije, pošumljavanje 

novih površina na kršu u primorskoj Hrvatskoj, izgradnja 

protupožarne infrastrukture, nužno postaju zajednički 

razvojni planovi u zaštiti okoliša, i nameću interdisciplinarni 

pristup planiranju, upravljanju i dopustivom 

korištenju kompletnog okoliša. Tako prihvaćena 

briga o okolišu, posebno o vodi, razvija se u ekohidrologiju, 

hidrobiologiju, hidrokemiju i sustav o tlu, atmosferi 

i biljkama. Zaštitu voda treba primjenjivati globalno 

i prije svakog zahvata studiozno i odgovorno procijeniti 

njegov utjecaj na vodu i ukupni okoliš. 

Nedvojben je stalan rast broja, količina i vrsta svih 

zagađenja okoliša i posebno voda. Takvom trendu možemo 

se suprostavljati samo maksimalnim znanjem i 

ulaganjem u zaštitu. Zagađene poplavne vode kontaminiraju 

šumska tla, remete i značajno smanjuju njihovu 

sposobnost za rast šume i biljne proizvodnje uopće. 

Analizom stanja zagađenosti voda u Hrvatskoj lako 

ćemo ustanoviti da se pročišćava samo 12 % komunalnih 

i industrijskih otpadnih voda, te daje samo 51 % 

korisnika voda priključeno na sustav javne odvodnje. 

Budemo li slijedili iskustva razvijenog svijeta, usmjeravat 

ćemo sustav naplate vodnog doprinosa na teret 

velikih zagađivača, stimulirajući ih tako na brzu izgradnju 

uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i poboljšanja 

tehnologija u proizvodnim procesima. 

Voda je isto kao i šuma obnovljivo bogatstvo, a 

šumski je ekosustav značajan prirodni pročistač i 

"proizvođač" čiste, uskoro nedostatne pitke vode. Šuma 

uskladišćuje i pročišćava prosječno godišnje oko 

2000 nV vode po 1 ha (G a 11 e r, 1975), to znači da samo 

u našem dijelu sliva rijeke Save šuma uskladišti i pročisti 

1,32 mlrd m 3 vode godišnje. Sposobnost šume da apsorbira 

pojedine vrste teških metala (cink, kadmij, bakar), 

ili pak opasna pokretljivost teških metala u zakise- 

ljenim tlima ili 

tlima gdje je značajno 

smanjena 

prisutnost organske 

tvari, upućuje 

na nužnost 

trajnog postojanja 

šume oko izvorišta 

kao prirodnog 

zaštitnog 

pročistača voda. 

Aktualna problematika 

sušenja 

šuma i propadanja 

šumskih 

staništa nalaže 

hrvatskom šumarstvu 

izmjenu 

u hijerarhiji gospodarskih 

ciljeva 

Slika 5. "Voda zvira iz kamena" 

s jasnim opredjeljenjem 

na sanaciju 

i obnovu tih, gospodarski najvrijednijih šuma, 

što bitno umanjuje izvore financijskih sredstava za 

radove na pošumljavanju novih površina, posebno na 

izrazito velikom dijelu krškog područja Hrvatske. Isto 

tako bit će nužno za svaki vodnogospodarski odjel na 

razini Hrvatske, Šumskogospodarskom osnovom područja 

vrlo precizno i isto toliko odgovorno programirati 

vodozaštitna područja, nužne površine zaštitnih 

šuma u njima, kako bi gospodareći s općekorisnim 

funkcijama šuma odgovorno i stručno osigurali utjecaj 

na vodni režim i hidroenergetski sustav iz članka 41. 

Pravilnika o uređivanju šuma. 

Nije li u takvim novim okolnostima nužno mijenjati, 

novelirati koncepcije u "održivom" gospodarenju 

vodama, te se upitati koliko je racionalno i održivo da 

korisnici šuma i šumskog zemljišta ("Hrvatske šume") 

izdvajaju novac za slivnu vodnu naknadu (oko 25 mil. 

kn/god.), umjesto da taj novac usmjere u podizanje i 

očuvanje zaštitnih šuma koje će budućim generacijama 

"proizvoditi" pitku vodu. 

Mirna Starčević , dipl. ing. biol. 

"Hrvatske šume" p.o. Zagreb

VISINSKE KRIVULJE I TARIFNI NIZOVI U JEDNODOBNIM 

ŠUMAMA 

Na slici br. 1 shematski su prikazane visine dviju jednodobnih 

sastojina istog boniteta, a različite starosti. 

Iz grafičkog prikaza uočava se sljedeće: Na dijelu visinskih 

krivulja gdje se one preklapaju, jedna i druga 

sastojina imaju stabla istih promjera a različitih visina. 

Starija sastojina za iste promjere ima veće visine nego 

mlada sastojina. U jednodobnim šumama ova se pojava 

naziva skok ili pomak visinske krivulje. Objašnjenje za 

ovu pojavu leži u odnosu prsnog promjera i visine stabla. 

Odnos prsnog promjera i visine stabla nije čvrst, na 

način da porast prsnog promjera u istoj mjeri ne prati i 

porast visine stabala. Poznato je da stablo intenzivno 

reagira prsnim promjerom na izmijenjene uvjete sredine 

u kojoj raste. Kod povećanog životnog prostora i povećanog 

priliva svjetlosti stablo reagira povećanjem 

krošnje i prsnog promjera. Visina stabala ne reagira 

kao prsni promjer. Visina stabla je stabilnija i nije 

podložna naglim promjenama uslijed izmijenjenih 

uvjeta rasta. Visina stabla je čvrsto vezana za starost 

sastojine. 

povoljnim uvjetima s malo svjetla i u skučenom životnom 

prostoru, pa su zbog toga imala i mali debljinski 

prirast. Promjene prsnih promjera nisu adekvatno pratile 

visine stabala. Visina kao stabilan taksaeijski elemenat 

bila je u skladu sa starošću sastojine, pa je logično 

da su starija stabla bila viša od mladih stabala. 

Zbog različitog reagiranja prsnog promjera i visina na 

izmijenjene uvjete rasta, došlo je do skoka ili pomaka 

visinske krivulje kod jednodobnih sastojina. 

Obračun drvne mase stabala vrši se pomoću dvoulaznih 

tablica, gdje je jedan ulaz prsni promjer, a drugi 

ulaz visina stabla. Da bi se posao racionalizirao, obračun 

drvne mase stabla obavlja se pomoću jednoulaznih 

tablica ili tarifa. Kod obračuna drvne mase stabala dovoljan 

je samo prsni promjer, a visinu stabla zamjenjuju 

standardne visinske krivulje. 

Na slici br. 2 prikazane su standardne visinske krivulje 

za hrast lužnjak od Špiranca. Kod konstrukcije 

ovih visinskih krivulja načinjena je pogreška, što se 

Slika 1. 

Stabla istog prsnog promjera u mladoj sastojini nalaze 

se desno od srednjeg sastojinskog stabla, dakle ona 

su se razvijala u povoljnim uvjetima sa dosta svjetla i 

životnog prostora, pa su zbog toga reagirala povećanim 

debljinskim prirastom. U starijoj sastojini stabla istog 

promjera, kao i u mlađoj sastojini, nalaze se lijevo od 

srednjeg sastojinskog stabla, prema tome rasla su u ne- 

Slika 2. Standardne visinske krivulje za hrast lužnjak (Špiranee) 

212

prilikom izmjera visina za konstrukciju visinskih krivulja 

nije vodilo računa o bonitetu i starosti sastojine. 

Izmjerene visine svrstane su u jednu cjelinu, pa se tako 

dobije široki snop rasipanja visina. Ovo najbolje potvrđuju 

tanki debljinski stupnjevi npr. 12,5 cm. Prema slici 

2 najmanja visina u tom debljinskom stupnju iznosi 

7,8 metara, a najveća 19,4 metara, što čini razliku od 

11,6 metara. Ovako velika razlika u visini stabala kod 

12,5 cm, dakle kod mladih stabala, može se objasniti 

manjim dijelom utjecajem boniteta, a većim dijelom 

razlika u visini stabala dolazi od različite starosti tih 

stabala. Prema onome što smo ranije rekli, najniže visine 

dolaze od stabala koja su najmlađa, a rasla su u povoljnim 

uvjetima sa dosta svijetla i životnog prostora 

(deblja od srednjeg sastojinskog stabla), a najveće visine 

dolaze od najstarijih stabala, koja su rasla u nepovoljnim 

uvjetima s malo svjetla i životnog prostora 

(tanja od srednjeg sastojinskog stabla). 

Ulaz za određivanje standardne visinske krivulje ili 

tarifnog niza je visina srednjih sastojinskih stabala, 

zbog toga stoje odnos između prsnog promjera i visine 

najstabilniji kod srednjih sastojinskih stabala, jer se 

ona razvijaju u istim ili približno istim uvjetima. 

Na slici br. 3 prikazanje odnos visinske krivulje sastojine 

i standardnih visinskih krivulja. Na prvi pogled 

uočava se da sastojinska visinska krivulja ima blaži nagib 

od standardnih visinskih krivulja, pa zbog toga presjeca 

standardne visinske krivulje. Ova pojava objašnjava 

se time, što sastojinska visinska krivulja potječe 

od stabala iste ili približno iste starosti, pa zbog toga 

nema velike razlike u visini između tankih i debelih 

stabala. Kod standardnih visinskih krivulja nije se vodilo 

računa o starosti sastojina, pa su razlike između visina 

tankih i debelih stabala velike te otuda i strmiji tok 

standardnih visinskih krivulja. Zbog ove činjenice dolazilo 

je do pogreške u obračunu drvne mase sastojine, 

na način da se za tanja stabla od srednjeg sastojinskog 

stabla iskazivala manja drvna masa od stvarne, a za stabla 

deblja od srednjeg sastojinskog stabla iskazivala se 

veća drvna masa od stvarne. Iako su ove dvije pogreške 

sa suprotnim predznakom pa se međusobno poništavaju, 

ipak je ukupna drvna masa bila veća od 

stvarne zbog toga, što se više od dvije trećine ukupne 

mase sastojine nalazi u debljinskim stupnjevima debljim 

od srednjeg sastojinskog stabla. 

Zbog svega stoje naprijed rečeno, pristupilo se novoj 

izmjeri visina za konstrukciju standardnih visinskih 

krivulja, pri čemu se strogo vodi računa o bonitetu i starosti 

sastojina. Prije terenskih radova sastojine se razvrstavaju 

u starosne grupe prema bonitetu. Starosne 

grupe do kulminacije visinskog prirasta ne bi trebale 

biti šire od deset godina, a poslije kulminacije visinskog 

prirasta ne šire od dvadeset godina. Kod brzo 

Slika 3. Odnos visinske krivulje sastojine i standardnih visinskih 

krivulja za hrast lužnjak (Spiranec) 

rastućih vrsta s kraćim ophodnjama starosne grupe ne 

bi trebale biti veće od pet, odnosno deset godina. Na 

ovaj način formirane standardne visinske krivulje bile 

bi trajne. Prilikom revizije ili obnove gospodarske osnove 

ne bi trebalo više mjeriti visine, jer za određivanje 

standardnih visinskih krivulja ili tarifa dovoljan je 

bonitet i starost sastojine. 

Jednodobne šume u stalnoj su mijeni i neprekidnoj 

borbi za svjetlom i životnim prostorom, i u toj borbi tko 

posustane, osuđen je na umiranje. 

Mr. sc. Martin Krajina 

213

BIOLOŠKE MJERE U ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA 

U analizi velikih šumskih požara koji se uglavnom 

događaju u području eumediteranske klime značajne u 

vegetacijskom smislu po klimatogenoj zajednici hrasta 

crnike, treba znati da se takvi događaji gotovo nikako 

ne mogu kontrolirati kako u samom nastanku, tako i tijekom 

samog odvijanja velikog šumskog požara. Tako 

dolazimo do zaključka da nemogućnost kontrole ukazuje 

na odsutnost kulture. Stoga se problemi ovakvih 

dimenzija trebaju rješavati iz polazišta njegovih samih 

UVOD 

Vegetacijske prilike rizične regije (eumediteran) 

kulturoloških korijena, u čemu nam kao primjer može 

poslužiti problematika zbrinjavanja otpada, gdje je prva 

zadaća spriječiti nastajanje otpada. U dosadašnjem 

odnosu prema ovom problemu previše se vremena i 

sredstava poklanjalo organizacijskom i tehničkom dijelu 

zaštite šuma od požara, zanemarujući vegetacijske 

prilike koje su odlučujući čimbenik u razvoju požara 

(Utjecaj fitocenoloških prilika na povećanje opožarenc 

površine ŠL 7-8/97, S i m i ć ). 

Vegetacijske prilike eumediteranske regije koja je u 

najvećoj mjeri zahvaćena velikim šumskim požarima 

obilježavaju dva značajna parametra; bonitet tla kao 

neposredni biotski čimbenik i pravno-imovinski odnosi 

kao posredni abiotski čimbenik. Historijski tijek života 

čovjeka i njegovo kroćenje prirode i razvoja poljoprivredne 

kulture rezultiralo je preklapanjem oblika 

vlasništa i boniteta tla. Tako su u pravilu bolji predjeli, 

odnosno predjeli s dubljim tlima vezani za privatno 

vlasništvo, a siromašnije površine vezane su za državno 

vlasništvo. Doba industrijalizacije, odnosno vrto- 

glavi razvoj strojeva, nametnuo nam je povećanje obujma 

proizvodnje, što se odrazilo na prostor, odnosno na 

vegetaciju. Vegetacija ne samo navedene rizične (eumediteran) 

regije već i cijelog hrvatskog mediterana, 

zbog neprilagodljivog oblika poljoprivredne proizvodnje 

poprima oblike prethistorijskog doba. Ti procesi u 

ekološkom smislu imaju svoje pozitivne i negativne 

strane. Površine slabijeg tla obrasle degradiranom vegetacijom 

kao posljedicu nestanka ekstenzivnog stočarstva 

doživljavaju svoju obnovu, pa u doglednoj budućnosti 

možemo na takvim površinama planirati progresivnu 

izmjenu uzgojnih oblika. Može se reći da na 

tim površinama svjetska globalizacija industrije i trgovine 

utječe pozitivno na zaštitu šumskih površina, dok 

s druge strane, napuštena bogata antropogena tla sve 

više obuhvaća šuma bijelog bora na podlozi makije kao 

dominantan oblik vegetacije u cumediteranu. To sa šumarskih 

polazišta nema svoj negativni predznak, jer su 

to prvi koraci u podizanju klimatogene zajednice, ali 

ako se vežemo uz pretpostavku da se društvo ne može 

odreći tih bogatih površina u korist šumarstva, utvrđujemo 

da ista ta globalizacija djeluje negativno na poljodjelske 

aktivnosti u regiji. Međutim za taj negativan 

učinak ne treba kriviti vanjske čimbenike, već krivca 

treba tražiti u nama i našoj neprilagodljivosti u praćenju 

svjetskih standarda. 

Slikal. Primjer kontrolirane šumarske proizvodnje stvaranjem 

uvjeta za razvoj crnikovih šuma (Sakanj rat) 

Slika 2. Zapušteni poljoprivredni predjeli i spomenici čovjekova 

truda 

214

UREĐENJE 

Za uređenje sveukupnih površina brine se šumarska 

odnosno poljoprivredna znanost, tj. za šumske površine 

brinu šumari, a za poljoprivredne površine agronomi. 

Po logiei stvari granica između ovih grupacija je 

određena bonitetom tla, ali je ona određena, kao što 

smo već naveli i vlasničkim odnosima. Stoga i pristup 

Države prema ovim površinama treba biti različit. Iako 

na prvi pogled u Dalmaciji uočavamo velike nepošumljenc 

šumske površine, upravo zbog požara njihovo 

pošumljavanje u cumediteranu nije šumarski prioritet. 

Naime, postoje dosta velike površine zrelih borovih 

kultura kod kojih je prijeko potrebno izvršiti izmjenu 

uzgojnih, odnosno sastojinskih oblika, što znači da se 

zrele borove kulture postupno zamjenjuju klimatogenom 

zajednicom hrasta crnike koja je stabilnija i kvalitetnija 

biljna zajednica. Na taj se način spriječava propadanje 

dosadašnjeg uloženog truda u realizaciji progresivnih 

procesa koji su pri kraju i šteta koje su 

ogromne kada korak do cilja cijeli trud izgori. Dakle 

prioriteti u uređenju šumskih površina su; 

1. izmjena sastojinskih oblika u zrelim borovim kulturama, 

2. pošumljavanje neobraslih šumskih površina 

3. izmjena uzgojnih oblika degradirane klimatogene 

zajednice. 

Iz ovih točaka vidljivo je da su one ostvarive s onom 

infrastrukturom koju sada posjedujemo u okviru Hrvatskih 

šuma. 

Problematika poljoprivrednih površina je nešto složenija, 

ali je organizacijski rješiva. Temeljni uzrok zapuštanja 

poljoprivrednih površina je nemogućnost ostvarivanja 

zakonitosti ekonomike obujma, odnosno nemogućnost 

smanjenja fiksnih troškova u poljoprivred- 

PROSTORA 

noj proizvodnji. Glavna prepreka tome su Katastar i 

Zemljišna knjiga koje djeluju kao dvije potpuno odvojene 

stvari, a njihovo povezivanje je gotovo nemoguće 

u kratkom roku. Uostalom za takav posao su potrebna i 

iznimna novčana sredstva za geodetsku izmjeru Hrvatske. 

Zbog toga u ukupnosti nije moguće provoditi 

stimulativnu poreznu politiku u smislu okrupnjavanja 

poljoprivrednih posjeda s ciljem učinkovite 

proizvodnje. 

Jedini izlaz je vidljiv u osnivanju Javnog poljoprivrednog 

poduzeća. Ovo poduzeće trebalo bi imati 

višestruku korisnu ulogu u društvu sličnu fundaciji po 

svojim rezultatima, ali svakako popraćeno u ekzaktnim 

odnosima s minimalnom pozitivnom nulom poslovanja. 

Takav pristup ovom poduzeću opravdale bi zadaće 

koje bi ono ispunjavalo. Inicijativu za osnutak ovakvog 

poduzeća mogu dati Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, 

Ministarstvo razvitka i obnove, Ministarstvo 

zaštite okoliša i prostornog uređenja ili pak Hrvatske 

šume, koje bi kroz svoje programe zaštite šuma mogle 

u stvarnosti provesti inicijalne programe. 

Slika 3. Ljetna svakodnevica 

Slika 4. Nakon požara se otkriju kamene podzide 

215

JAVNO POLJOPRIVREDNO PODUZEĆE 

Osnovni poticaj i pravna podloga za osnivanje 

ovakvog poduzeća je zaštita državne imovine. Opće je 

poznato i već dokazano da napuštene poljoprivredne 

površine predstavljaju najveću opasnost za državne 

šumske površine u smislu zaštite šuma od požara. Zbog 

toga je potrebno u pravnom smislu otvoriti prostor djelovanja 

Javnom poljoprivrednom poduzeću na površini 

širine 100 metara od površina u vlasništvu Države. 

Tako uređen prostor poljoprivrednom kulturom bila bi 

zaštita šumskim površinama u zaštiti od požara. U suprotnom, 

svaka šumarska proizvodnja gubi svoj smisao, 

jer su iz godine u godinu rezultati šumarske proizvodnje 

u područjima zahvaćenim velikim šumskim površinama 

višestruko opožareni. Osnivanjem takvog poduzeća 

s ciljem uređenja poljoprivrednih površina u 

pojasu 100 dužnih metara udaljeno od šumskih površina, 

stvorio bi se subjekt, koji bi prije svega djelovao zaštitno, 

zatim proizvodno, a mogao bi svoje usluge pružiti 

na tržištu u uređenju ostalih poljoprivrednih površina 

na ekonomski opravdanoj osnovi. U konačnici bi rad 

takvog poduzeća ostvarivao višestruku korist vidljivu 

kroz; 

1 ) zaštita državnih površina od požara 

2) povećanje poljoprivredne proizvodnje 

3) povećanje zaposlenosti 

4) smanjenje cijena poljoprivrednih proizvoda (maslinova 

ulja) 

5) zaštita baštine (očuvanje terasastih površina) 

6) općekorisne funkcije u turizmu 

7) povećanje vitalnosti ljudske populacije. 

ZAKLJUČAK 

Čovjek je najvažniji ekološki čimbenik. Vraćanjem 

čovjeka u prostor ostvaruju se pretpostavke za učinkovito 

djelovanje svih ostalih organizacijskih i tehničkih 

mjera u zaštiti šuma od požara. Doprinos tomu mogu 

dati javna poduzeća za šume i poljoprivredu. 

Fotografije i tekst: Ivan Simić dipl. ing. šum. 

AKTUALNO 

PRILOG POZNAVANJA VRSTE Anoplophora glabripennis Motschulsky - 

"ZVIJEZDANO NEBO" 

Strizibuba Anoplophora glabripennis Motschulsky 

(Coleoptera, Cerambicidae) uvrštena je 1999. godine 

u A1 listu Eppo-a (Europian plant protection organization), 

tj. listu karantenskih štetočina bilja koja nisu 

utvrđena na teritoriju Europe. Iste godine Ministarstvo 

poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, predložilo 

je stavljanje ovog kukca u Hrvatsku listu Al. 

Europa je alarmirana s događanjima u SAD-u zadnjih 

pet godina. 

Domovina ove strizibube je daleki istok. U Kini je 

važan i poznat štetnik na listopadnom drvu. Prenesen u 

Ameriku vrlo se brzo proširio, uzrokovavši velike štete 

uz zapanjujuću agresivnost (napada i potpuno zdrava 

stabla). 

U SAD-u je prvi put registrirana 1996. godine u 

Brooklynu i Amityville (New York). Vrlo brzo primijećeni 

su rojevi na području Chicaga (1998). Tamo se 

ovaj štetnik proširio ambalažnim drvom (npr. palete, 

drveni boksovi i si.) iz Kine. Kako su klimatski uvjeti u 

SAD-u bili pogodni, a prirodnih neprijatelja nije bilo, 

vrsta je vrlo brzo napredovala. Dosad se moralo posjeći 

2.500 stabala. Štete se računaju u milijunima dolara. 

Pokrenute su mjere karantene i eradikacije. Zasad se 

štetnik registrira uz urbana područja i u parkovima, ali 

proširivanje nije isključeno. 

U Chicagu je uzbuna tako jaka, da su ljudi preko Interneta 

zamoljeni da odmah na poseban broj telefona u 

posebno organiziran centar javljaju uoče li simptome 

napada ovog štetnika. Na taj način brzo se pronalaze 

područja i smjer rasprostranjivanja, a zaražena stabla 

se markiraju i sijeku tijekom zime. 

U Kanadi je uzbuna pokrenuta 1999. godine i vjeruje 

se da se kukac proširio u južne dijelove ove države. 

Događanja u Sjevernoj Americi te uspoređivanje 

uvjeta u srednjoj i južnoj Europi s Kineskim područjem 

rasprostranjivanja, navodi nas na zaključak daje nesmetan 

i vrlo brz razvoj ovih kukaca moguć u Europi, te 

je potencijalno vrlo opasna vrsta. Iako su karantenske 

mjere pokrenute, Hrvatska je klimatski u takvom području 

i imajući u vidu naše luke, odnosno mjesto prodora, 

interesantno je kratko upoznavanje ove vrste. 

216

Rasprostranjenost i domaćini: 

Prirodno rasprostranjenje ove vrste je u Aziji: Kina, 

Japan, Korea, Tajvan. 

Polifag je i najčešće dolazi na topolama, javorima, 

vrbama, zatim na brijestovima, brezama, kruškama, bagremima, 

dudovima i divljem kestenima. U New Yorku 

su napadnuti još likvidambar i jasen. 

Morfologija i biologija: 

Kukac je ugljeno crne boje s nepravilnim bijelim 

mrljama na pokrilju. 

Zbog takve specifične obojenosti, u Kini ova strizibuba 

nosi naziv "zvijezdano nebo". 

Veličina tijela je 25 do 35 mm. Ticala su kod mužjaka 

obično dvostruko, a kod ženke neznatno duža od tijela 

i sastoje se od 11 segmenata. 

U svojoj domovini, ovisno o regiji, ova strizibuba 

ima jedno - ili dvogodišnji potpun ciklus razvoja. U 

SAD-u je zasad registrirana samo jednogodišnja generacija. 

Mladi imago napušta drvo u svibnju i može letjeti 

stotinjak metara u potrazi za domaćinom. Kukci su aktivni 

od sredine ljeta do sredine jeseni. U to vrijeme se 

prehranjuju korom grana. Isti izvor hrane koriste u vrijeme 

rojenja i odlaganja jaja. Ženka izgrize ovalnu rupicu 

u kori, gdje odlaže 5-7 mm veliko jaje. Živi prosječno 

40 dana i odlaže oko 25-40 jaja. Prema nekim autorima 

sposobna je izleći i do 70 jaja. 

Larve su oker - bijele boje, dugačke najviše 50 mm u 

zadnjem stadiju, a na protoraksu imaju hitiniziranu smeđu 

mrlju. Izlaze iz jaja nakon dva tjedna i prvo se prehranjuju 

floemom. Nakon toga izgrizu hodnike u drvo. 

To obično rade kroz cijelu zimu. Kukac može prezimiti 

u stadiju jajeta, larve ili kukuljice. Kada strizibuba napušta 

drvo, ostaje 10-15 mm širok, okrugao hodnik. 

Napadnute grane mogu odumrijeti. Stabla fiziološki 

oslabe i postaju atraktivna sekundarnim parazitima (gljive 

ili kukci). Jak napad obično završava smrću stabla. 

Slika 1: Para-tipovi iz Kine, provincija Liaoning, Shenyang; 

mužjak lijevo, ženka desno. 

Simptomi napada: 

Simptomi napada su ovalne udubine u kori promjera pine piljevine na pridanku stabla ili pazuhima grana, 

10-15 mm. Često iz takvih udubina teče sok. U kasni- nastale izlaženjem imaga. 

jim fazama napada vide se okrugle izlazne rupe pro- Samj 0drasli kukci mogu se naći na svim dijelovima 

mjera 10-15 mm. Tada se mogu primijetiti grube naku- stabla. 

U Americi se koriste fitosanitarne mjere. 

Zaštitne 

U Europi se raspravlja o karantenskim mjerama kakve 

se provode u SAD-u. One obuhvaćaju svaku zabranu 

uvoza ambalažnog drva iz Kine, jasno izuzetak čini 

deklarirano nezaražena ambalaža s propisnom svjedodžbom. 

Kemijska borba je teška, skupa i često slabog uspjeha, 

jer su kuci najosjetljivijih stadija u drvu teško dohvatljivi. 

mjere: 

Ovo je vrsta o kojoj se u Europi zadnjih godina jako 

puno raspravlja. Jasno je da postoji opravdana bojazan 

prenašanja ovog kukca na stari kontinent. To bi značilo 

u prvom redu velike štete u parkovima ili šumama, velike 

zaštitne zahvate i konačno veliku financijsku štetu. 

Ostaje nam nada da će sve mjere predostrožnosti dobro 

teći ili da ćemo kod prvog pojavljivanja ovog štetnika 

biti spremni i pravovremeno reagirati. Ne smije se 

zaboraviti da i Hrvatska potencijalno može biti prva 

zemlja gdje se Anoplophora može pojaviti. 

217

Izvori: 

FS-Bulletin 2/99 

http://www.cftacia.agr.ca/english/ppc/science/pps/sit98e.html 

http://willow.ncfes.umn.edu/beetleattack/attack.htm 

http://wilow.ncef.umn.edu/albpestalert 

http://www.agr.state.il.us/beetle.html 

Zahvala: 

Zahvaljujem se ing. Carolus H o 1 z s c h u h (FBVA - 

Beč) za primjerke Anoplophora glabripcnnis, koje je 

osobno sakupio u provinciji Liaoning, Shenyang -NR 

Kina, 1992. godine na topoli. 

Milan Pernek, dipl. ing. šum. 

(Šumarski institut Jastrebarsko) 

LUNJA CRVENKASTA (Milvus 

milvus 

L.) - PTICA JUBILARNE 2000.GODINE 

Od kada Njemački savez za zaštitu prirode (NABU) 

iz Bonna, počevši od 1971. godine odabire "pticu godine", 

u mnogih od tih ranijih ptica godine opasnost od 

istrebljenja je minula, a gustoća naseljenosti stala bilježiti 

postupni porast. To se doduše još nije dogodilo s 

prošlogodišnjom pticom godine - strnadicom žutovoljkom 

{Emberiza citrinellđf ali je na primjer sa sivim ćukom 

(Athene noctua L.) ili bijelom rodom (Ciconia ciconia 

L.), kojoj je brojnost porasla samo u selu Čigoč 

(koje je EURONATUR proglasio "europskim selom 

roda") u posljednjih 10 godina za gotovo 20 %. 

Pticom jubilarne 2000. godine proglašena je danja 

grabljivica lunja crvenkasta (Milvus milvus L.) iz porodice 

jastrebova (Aceipitridae). Po nekima to je najsavršcniji 

letač od svih grabljivica, koja pretežito, kao osamljena 

ptica, stani rubove nizinskih listopadnih šuma do 

600 metara nad morem. Iz sebičnih motiva, kako bi lakše 

došla do lovine, druži se sa škanjcem mišarom, a čest 

je gost kolonija čaplji i vrana. Znana je naime kao slab 

lovac koji nerijetko loveći "šestarenjem" ponad otvore- 

nih terena, najčešće na metar-dva iznad tla, ostaje kratkih 

rukava. Uz poljske miševe, voluharice, hrčke, žabe i 

dr., rado uzima i strvinu koju obično nalazi na kolnicima 

frekventnih autocesta ili na otvorenim smetištima. 

U stručnoj lovačkoj literaturi lunja crvenkasta predstavljena 

je kao vitka i graciozna ptica s izrazito rašljastim 

repom, kojega osim srodnika joj crne lunje (Milvus 

migrans) nema ni jedna druga grabljivica našega podneblja. 

Uska jako zavinuta (uglasta) krila omogućuju 

joj lepršav let i poduže "lebdenje" na struji zraka. Plijen 

pretežito hvata na tlu, a kada ga se dočepa ubija ga kljunom 

a ne kandžama. Zanemarivi su gubici poljskih koka 

kojima se hrani. 

Dugačka je od 62 do 67 cm, od čega na rep otpada 

28-32 cm. Raspon krila iznosi 150-185 cm. Crvenkaste 

je boje perja i mužjak i ženka. Ženka je nešto veća od 

mužjaka, što je osobitost sviju sokolovki. Kljun joj je 

taman, oči svjetle, noge i prsti crveni a nokti crni. Glasa 

se visokim pijukanjem "hiah hihihihi hiah", nalik mijaukanju 

mačke, posebice u vrijeme parenja. 

Ptica je selica, preletnica i redovita gnjezdarica, 

samo u malom broju. Gnijezdo pravi od granja, najčešće 

u rašljama krupnog drveća (hrast, jasen) na visini od 8 

do 20 m iznad tla. Neposredno pred polaganje jaja oblaže 

ga travom, lišćem, ali i krpama, papirom, vunom i 

Slika I. Crvenkasta lunja - "ptica godine" 2000; otvorena nizinska 

područja s rastrganim šumarcima i drvećem najbolja su joj 

staništa ( Prema Buch der Vogel welt). 

1 Frković, A.: Strnadica žutovoljka - ptica godine 1999. Šumarski 

list 1999.. 1-2, s. 73-74. 

Slika 2. Dug rašljast rep i uska jako zavinuta (uglasta) krila glavne 

su značajke lunje crvenkaste. 

218

plastikom. Koristi i stara gnijezda od vrana, koja samo 

dotjeruje i prilagodava svojim potrebama. Jedno te isto 

gnijezdo, ako se nalazi u mirnim predjelima šume bez 

sječe i ostalih šumskih radova, zadržat će kroz duži niz 

godina. 

Od sredine travnja do sredine svibnja ženka snese 

1-3 (5) jaja u razmacima od po tri dana. Sjedenje traje 

31-32 dana (po jajetu) ili ukupno oko 38 dana za prosječno 

leglo od 3 jajeta. Na jajima sjedi samo ženka, dok 

ptice hrane oba roditelja. Mladi su čučavci, koji gnijezdo 

definitivno napuštaju tek nakon pedesetak dana. 

Do pred kojih 20 godina, lunja crvenkasta bila je široko 

rasprostranjena na golemom prostoru od sjeverozapadne 

Afrike do juga Švedske i Kaspijskog mora, na 

Kapverdskim i Kanarskim otocima (J. Božič, 1983)." 

Procjenjuje se da u Francuskoj još živi samo oko 250 parova, 

u Luksemburgu 15 parova, u južnoj Švedskoj 90 

parova. U Njemačkoj, koja je pokrenula zaštitu, brojnost 

joj se cijeni na oko 22.500 parova. Prema nešto strarijim 

podacima, ova danja grabljivica više ne gnijezdi u Austriji, 

Nizozemskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji. Tujuje 

moguće vidjeti samo izvan razdoblja parenja, u vrijeme 

proljetne i/ili jesenske seobe. U nas sejoš jedino gnijezdi 

u Slavoniji i bosanskom Posavlju, ali u malom broju. 

Dok su je neke zemlje uvrstile u "crvenu knjigu" ugroženih 

vrsta, u Hrvatskoj je crvenkasta lunja uvrštena u prvu 

prioritetnu skupinu akcijskog plana zaštite.' 

Seobeni putevi nisu joj odveć dugi. Primjerci iz sjevernih 

zemalja Europe zimuju uz Sredozemlje, najviše 

u sjeverozapadnoj Africi, dok je za mnoge naše gnjezdarice 

moguće reći da nas ni zimi ne napuštaju. 

Ugroženost crvenkaste lunje proizlazi kao posljedica 

devastacije životnog prostora i neodgovornog odnosa 

čovjeka po prirodu i okoliš. Preferira mirna područja 

u kojima su šume i okolna poljoprivredna zemljišta pošteđeni 

pretjeranog iskorišćavanja, a lovni reviri lovnog 

turizma. 

Alojzije Frković 

' Božič, I.: Ptici Slovenije, Ljubljana 1983. 

" x x x : Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske 

sa strategijom i akcijskim planovima zaštite, Zagreb 1999. 

SPAŠAVANJE RIBE ILI PUČKI VAŠAR U POSEBNOM ZOOLOŠKOM REZERVATU 

"KOPAČKI RIT" POD POKROVITELJSTVOM JAVNE USTANOVE 

Zakon o zaštiti prirode i Javna ustanova nisu odgovorili zadacima i 

načelima zaštite prirode 

Poziv ravnatelja Javne ustanove Park prirode "Kopački 

rit" na masovnu ribičiju, pobudio je velik interes 

javnih medija (Radija, Televizije, novinstva), ali i oštru 

polarizaciju oko definiranja zaštite prirode u ovom Posebnom 

zoološkom rezervatu Hrvatske. 

Razlog za poziv u ribolov (ironično nazvan "spašavanjem 

ribe") bilo je nakupljanje ribe u bari ("jezeru") 

Sakadaš i istoimenom kanalu u Kopačkom ritu. Naime, 

zbog izuzetno povoljnih ekoloških (hidroloških) prilika, 

ali također i zbog posljedica rata, bolje reći prisilne zabrane 

ribolova u podunavskom aquatoriju, broj ribljih 

jata znatno se uvećao, pa je zaprijetilo uginuće na mjestima 

većeg nakupljanja zbog pomanjkanja kisika. O 

tome je gotovo svakodnevno izvješćivao lokalni tisak. 

Donjodravsko-dunavsko područje (Dunav I) najznačajnije 

prirodno mrijestilište i rastilište slatkovodne ribe 

Za neupućene u ovu problematiku, podsjetili bi daje 

ribolovno područje srednjega Dunava, službeno prozvano 

Donjodravsko-dunavsko područje ili Dunav I, od 

davnine poznato po bogatstvu ribe (ribljih vrsta, 43 + 8) 

i vrlo povoljnih uvjeta mriješćenja i razvoja ribe. Za 

ilustraciju poslužit će nam evidencija godišnjih ulova 

ribe Ribolovne centrale iz Apatina, koja se sa manjim 

prekidima vodi od 1914. godine (tablica 1 ). Na primjer, 

1924. godine ulovilo se više od 1.500 tona ribe. Posebno 

bogate godine ribolova (ulov iznad 1.000 tona) bile 

su još: 1925, 1926, 1931, 1948, 1955, 1956, 1966, 

1967. godina. Riba se razvozila podunavljem od Pešte 

do Beča pa i dalje. 

Zanimljiv je i podatak o ulovu ribe u prošlom stoljeću. 

Prema Payru (1824) na području Kopačkog jezera 

moglo se, sa 6 vlastelinskih mreža, u jednom danu uloviti 

500-600 centi ribe (1 bečki cent = 56,0060 kg) ili oko 

33,6 tona ribe, što se danas čini nevjerojatnim, pa pretpostavljamo 

da se radilo o polumjesečnom ulovu. Međutim, 

uzevši u obzir veličinu nekadašnjeg poplavnog 

područja, visoku kvalitetu vode i druge povoljne ekološke 

čimbenike, ulov od 33 tona mogao bi biti točan. 

219

Tablica I. Ulov ribe ribolovnog centra u Apatinuod 1914.-1935. i 1945.-1971. u kilogramima 

Od ribolova je živjelo 400-500 obitelji 1 iz Bačke, Nažalost ta dobra ribarska vremena daleko su iza 

Baranje i Osijeka. Selo Kopačevo kao i sam gradić nas. Do Domovinskog rata (1991-1997) ribolovom se 

Apatin slovili su se kao ribarska naselja. 

profesionalno bavilo tridesetak ribara, od toga veći broj 

220

stalno zaposlenih u Ribarskoj centrali u Apatinu. Ostali 

"slobodnjaci" bili su ugovorom vezani s Općinom Beli 

Manastir koja im je propisivala uvjete ribarenja utemeljene 

Zakonom o- slatkovodnom ribarstvu (NN 18/86). 

No dok je broj profesionalnih ribara bivao sve manji, 

broj ribiča se udeseterostručio. Nezvanično, na 

cijelom baranjsko-bačkom ribolovnom području prije 

rata ribu je lovilo više od 10 tisuća ribiča 2 . Prema jednoj 

procjeni' ribiči bi ulovili godišnje oko 150 tona ribe. 

Iako je tijekom rata došlo do značajnijih promjena u 

korištenju ribolovnih voda Dunava, do pojave bezvlašća 

i bezakonja, do zloporabe sredstava ribolova (korištenja 

eksploziva), sve to nije bitno umanjilo brojnost i 

veličinu ribljih jata. 

Poznato je daje za uspješan mrijest ribe i uvećanje 

riblje populacije potrebna dugotrajna poplava. Između 

vremena trajanja poplave (u proljetno-ljetnim mjesecima) 

i uvećanja riblje mase postoji vrlo uvjerljiva koleracijska 

veza. Godine dugotrajnih, neprekidanih visokih 

vodostaja u ritu (preko 100 dana) obično su bogate 

ulovima ribe. Dok traje poplava veći dio riblje populacije 

zadržava se na poplavnim površinama Kopačkog 

rita. U trenutku evakuacije vode, u kasno ljeto, riblja jata 

kao da se opredjeljuju, jedna za daljni boravak u najdubljim 

barama i kanalima Kopačkog rita, a druga za 

odlazak u maticu rijeka Dunava i Drave, koja im pruža 

sigurniju zaštitu, ali manje hrane i niže temperature 

vode. 

Koliko ribljih jata iz sveukupne riblje populacije 

napušta Kopački rit, a koliko ostaje u Kopačkom ritu 

nije poznato. Da li se ta opredjeljenja događaju 

slučajno ili postoji zakonitost? Vjerojatno je u pitanju 

fiziologija i ponašanje specifično za pojedine vrste 

ribe. Štuka je na primjer više ritska riba, koja voli pliće 

tople bare obrasle vodenim biljem, som i smuđ naprotiv 

radije se zadržavaju u mutnim dubokim limanama 

rijeka. Babuška - srebrni karaš, inače pridošlica iz 

Slika 1. Profesionalni (privredni ) ribari nekadašnje OOUR- za 

ribarstvo "Kopačevo " - Bilje, na "mjeri" (manipulaciji) 

ribe na Sakadašu ulovljene u Kopačkom ritu. Nestankom 

kopačevskih ribara gasi se jedno umijeće ribarenja, zanat 

koji se prenosio s oca na sina, a porijeklo vuče iz dalekog 

Rheinlanda (Njemačka) s rijeke Rajne 

Sakadaš, 24. svibnja 1979/ 

Kine, bježeći pred brojnim kormoranima s Kopačkog 

jezera, također se rado sklanja u baru Sakadaš itd. 

O ranijim pojavama nakupljanja ribe na Sakadašu 

govore i podaci ulova nekadašnjeg OOUR-a za ribarstvo 

"Kopačevo". Od 150-200 tona ribe ulovljene u 

Kopačkom ritu (7.000 ha), gotovo 2/3 ulovilo se na Sakadašu 

(slika 1) i istoimenom kanalu (37,5 ha) 4 Ribari 

bi svakodnevno od početka kolovoza pa do početka 

studenoga ispraćali kamione s punim bazenima riba. 

Ulovljena riba, pretežito babuška, odvozila se u Novi 

Sad i druga mjesta po Vojvodini i Srijemu. 

Očigledno da se do danas veličina ribljih jata nije 

bitno promjenila. Prema mnogim očevidcima ribe je u 

kolovozu i rujnu bilo posvuda. Na dijelu kanala Rénova 

(ušće Drave u Dunav) mogla se hvatati rukama. U 

takvim okolnostima "zijev" ribe je bio neizbježan. 

"Zijev ribe" - prirodna pojava 

Prema radovima Istraživačkog razvojnog centra' iz manjkanja kisika riba je prisiljena uzimati kisik iz zra- 

Zagreba, do pojave "zijeva" i uginuća ribe na Sakadašu ka pri čemu nam se čini kao da zijeva, pa otuda potječe 

dolazi zbog kasnoljetne homotermije u cijelom stupcu ime pojavi, 

vode i velikog broja potrošača kisika, ribe. Zbog po- 

Prilikom osnivanja Ribolovne centrale u Apatinu (191 l.g.) bilo je evidentirano 400 ribara. Do ukidanja ribolova u Kopačkom ritu 13.9. 

1984. godine ribaranjem se bavilo 30 ribara. 15 u stalnom radnom odnosu, 15 kao povremeni sezonski ribari. Manje-više svi iz sela 

Kopačeva. 

' Podatak potječe od Meduopćinskog fonda za unapređenje ribarstva koje je 1971. godine združio sva ribolovna društva, saveze i zajednice 

s područja Osijeka, Baranje i bačkoga podunavlja; rasformiran je 1. listopada 1973. godine. 

3 Prema Pinčir, S., Crvenčanin, A. (1965) u ukupnom ulovu ribe, ribari su 1965. sudjelovali sa 57,91 %, športski ribolovci sa 11,80%, ptice 

močvarice sa 25,57%, ribari ribolovnih stanica sa 0,79%. i ribokradice oko 3,93%. 

4 Novi kanal ili kanal Sakadaš, u novije vrijeme prozvan i Osječki, nastao je prilikom izgradnje dionice (1967-1970) glavnoga obrambenoga 

nasipa "Drava-Dunav" ( 18,5 km), dugačak je 6,5 km. 

5 R.O. Fakultet poljoprivednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, OOUR Istraživačko-razvojni centar za ribarstvo, Zagreb. Naslov Studije: 

Hidrološke značajke Specijalnoga zoološkog rezervata '"Kopački rit" s posebnim osvrtom na ihtiofaunu. Autori: dr. se. Stjepan Mišctič, mr. 

sc. Dagmar Šurmanović i mr. se. Josip Popović, 1989.g. 

221

"Zijev ribe" je manje - više redovita pojava u Kopačkom 

ritu. U godinama obilnih dugotrajnih poplava, 

ribe će biti znatno više, stoga će i više uginuti. Time se 

neće ništa bitno promijeniti u ekosustavu, osim što će 

organska materija (ili energija ekosustava) promijeniti 

oblik. Potpuno je relevantno da li će ribu pojesti ptice, 

sisavci, bakterije ili gljive. Doduše uginula će riba za 

neko vrijeme onečistiti zrak, ali do bitnih promjena u 

ekosustavu neće doći. Štaviše i poznata ekološka katastrofa 

iz 1984. godine, kada se u Sakadaš izlio amonijev 

eflucnt Svinjogojske farme iz Darde, prouzročivši pri 

tomu strahoviti pomor ribe (slika 2) nije bitno ugrozio 

životinjski (i biljni) svijet Kopačkoga rita i šire okolice." 

Prema tome "zijev" ribe nije se mogao spriječiti. Iskustvo 

nas uči daje do "zijeva"ribe dolazilo i ranijih 

godina unatoč svakodnevnim izlovima ribe. Ribari su 

pojedinih godina rukama lovili omamljene smudeve 

koji su na cijeni (kod ugostitelja) u ovom kraju. Pojava 

omamljenih smuđeva (težine od 0,5 do 3 i više kg) izazvala 

je čuđenje biologa (ihtiologa). Tvrdilo se, da 

smuđ (Stizostedion lucioperca Linn., 1758) ne može živjeti 

u jezeru Sakadaš i Novom kanalu, glede pogoršanih 

ekoloških prilika zbog dotoka onečišćenih voda 

iz Stare biljske Drave. 

Slika 2. (Tcksl uzet iz časopisa Priroda br. 9-10 iz 1984. godine): "U Sakadaš, najlijepše 

jezero Zoorezervata sručila se 5. ožujka 1984. godine lavina onečišćene vode i za 

kratko vrijeme pretvorila jezero i okolne vodotoke u fekalnu taložnieu iz koje se 

okolinom širio smrad,... amonijak u vodi porastao je na 39 mg./litru,... drugi dan 6. 

3. 1984. već je uginulo mnogo ribe, ... na I m : površine vode moglo se izbrojati 

250-300 primjeraka ribe, ... zbog visoke konccntraeije amonijaka riba je izbezumljeno 

iskakala na obalu, stoje nepoznato u ovom kraju... Prema jednoj procjeni uginulo 

je 20-30 tona ribe". 

Godinu dana kasnije, nakon obilne poplave i uspješnog mrijesta ribe gotovo se 

zaboravilo na ovu ekološku katastrofu. 

Za vrijeme "zijeva ribe" nisu potrebne nikakve intervencije, 

o čemu, uostalom jasno govori čl. 7. Zakona 

o zaštiti prirode. Tko je zapravo i s kojim razlogom unio 

u Pravilnik odredbu spašavanja i ribolova ribe nije poznato, 

no u svakom slučaju je pogriješio. 

Naše ponašanje, potreba spašavanja ribe, dokazuje 

da nismo shvatili smisao kategorije posebnog zoološkog 

rezervata, da se ne možemo pomiriti s činjenicom i 

osjećajem ne miješanja u prirodu i njene raznorodne 

manifestacije. Često se zgražamo nad masovnim uginućem 

losova u dalekim vodama Kanade, a još više nas 

pogađa bešćutje snimatelja National Geographie Society-a 

koji hladnokrvno promatraju i snimaju agoniju 

ribe, krokodila, pavijana i drugih životinja u borbi za 

goli život, za opstanak u gotovo presušenim barama - 

riječnim koritima nekih afričkih rijeka. Zgražamo se 

nad "ubojstvima" lavova, leoparda, hijena, divljih pasa, 

domorodaca koji hladnokrvno ubijaju posljednje gorile 

u Nacionalnom parku Kahuzi - Biega (Zairo). No, da li 

smo u pravu i koliko je upitno mjeriti i osuđivati prirodne 

pojave i domoroce bez poznavanja lokalnih prilika. 

Pravilnikom o unutarnjem redu Park prirode "Kopački 

rit" (NN 84/98., čl. 28. st.2.) nije pobliže pojašnjena 

odredba koja govori o spašavanju ribe i ribolovu. 

(Citiramo: "Iznimno na području Posebnog zoološkog 

rezervata Kopački rit dozvoljava se ribolov i spašavanje 

ribe u slučaju masovnoga ugibanja uz uvjet koji 

utvrđuje Državna uprava."). 

Nije objašnjeno kojim će se načinom i sredstvima 

loviti riba, jer se ona može loviti: mrežama (vrškama, 

alovom, setkom, kecom, buvarom, maražom, sačmaricom), 

starinskim reketzom, udičarskim strukom, udicom, 

električnim agregatom, itd., a zašto ne i eksplozivom? 

Konačno i ovaj je rat pokazao da se na eksploziv, 

kao sredstvo (krivo) ribolova nije zaboravilo ni u Kopačkom 

ritu. 

U konkretnom slučaju Javna ustanova je poistovjetila 

spašavanje ribe s udičarenjem. Namjerno ili slučajno 

zanemario se veznik "i", jer je jedno ribolov zbog rekreacaije, 

a drugo je stvarno spašavanje koje se ne 

može obaviti niti udicom, niti udicom-haklom, niti 

strujnim agregatom, a ni eksplozivom, već samo odgovarajućom 

vučnom mrežom, eventualno vrškama. 

" U Prostornom planu Kopački rit 1980; nalazimo podatak (vjerojatno potječe od prof. Gucunski) da se broj oligosaprobnih indikatora od 

5% iz 1970.godine, smanjio na0% u I977.g. kao i broj fitoplanktonskih vrsta od 231 (u 1970.) pao je na 96 (u 1977.). Moguće da postoje i 

drugi podaei koji daju potpuniju sliku uzroka i posljedice trovanja jezera Sakadaš. 

222

Osim toga, prema napisima iz novina, izgleda da se 

nije na vrijeme (čl. 32. i 33. Zakona o zaštiti prirode 

NN30/94) zatražila prethodna dozvola za odlov ribe? 

Nadalje, nije se poštivala odredba Statuta Javne ustanove 

Park prirode Kopački rit, čl. 10., st. 3, u kojem se govori 

o isključivom selektivnom ribolovu aloktonih 

vrsta (citiramo: "... organiziranje selektivnog ribolova 

strane riblje vrste radi zaštite autoktone vrste riba."). 

Dakle, izlov aloktone babuške radi zaštite autoktone 

štuke i konačno, zanemarila se preporuka Studije Fakulteta 

poljoprivrednih znanosti, kojom je također preporučen 

izlov babuške, a zaštita autoktonih vrsta ribe. 

Malo tko u ovom kraju ne zna za dugogodišnje nesuglasice 

oko korištenja ribolovnih voda Dunava i 

Drave i ranije Kopačkog rita. Isto tako poznati su nesporazumi 

i teškoće oko usuglašavanja interesa lovaca, 

šumara i spomenutih ribara i ribiča sa zaštitom prirode. 

Cesto su ti nesporazumi u suprotnosti s odredbama 

mnogih međunarodnih konvencija o zaštiti prirode koje 

je potpisala Hrvatska. Za primjer ćemo navesti slučaj 

privrednoga ribolova u Kopačkom ritu. 

Do proglašenja Kopački 

rit je imao status lovnog, šumskog 

i ribolovnog područja 

većeg gospodarstvenog značenja. 

U momentu predlaganja 

zakona nije bilo moguće 

dokinuti uobičajene aktivnosti 

šumara, lovaca, ribara koji 

su praktično živjeli od dobra 

Kopačkoga rita. U vrijeme 

proglašenja vrijedio je Zakon 

o zaštiti prirode iz 1965. godine 

(NN 34/65), koji je za 

takve slučajeve predvidio kategoriju 

upravljanoga prirodnoga 

rezervata. 

Osječko-baranjski ribiči utjecali na promjenu zakona 

U upravljanom prirodnom 

rezervatu bio je dozvoljen 

(neometano) privredni ribolov, 

uzgojni odstrijel visoke 

divljači (jelena, srna, divljih 

svinja). U rubnim, šumom pokrivenim 

dijelovima Zoorezervata, 

nastavilo se upravljati 

prema gospodarskim osnovama, 

uz uvjet da se u 

"užem" dijelu nakon dozrijevanja 

i sječe euroameričkih 

topola podigne šuma autoktonih 

vrsta topola i vrba. Zatim 

se nastavilo s čišćenjem i održavanjem 

važnijih kanala 

(Čonakut, Hulovo, Nadhat, 

Pustafok), a bila su dozvoljena 

znanstvena istraživanja i 

turizam. 

Ovim načinom gospodarenja jedino nisu bili zadovoljni 

osječki ribiči, jer im je bio uskraćen ribolov u Baranjskom 

podravlju (Dravski rit) i u Kopačkom ritu. 

Političkim utjecajem te javnim istupima, zatim brojnim 

napisima u tisku i prilozima u časopisima "Sportski ribolov", 

"Ribolovni godišnjak" te u prigodnim publikacijama 

permanentno su napadani privredni ribari optuženi 

za uzurpatorsko ponašanje i neprimjeren lov ribe. 

Svojim utjecajem čak su u Saboru uspjeli aktualizirati 

problem, koji je na kraju trebao razriješiti bivši Republički 

zavod za zaštitu prirode. Pokušaji LSG "Jelen" 

da kompromisom riješi sukob ribiča i privrednih ribara 

223

samo je djelomično zadovoljio ribiče i to pretežito one 

iz Baranje. Ribičima su prepušteni svi mrtvi rukavci, 

bare i ritovi Baranjskoga Podravlja. 7 Međutim, osječki 

ribiči htjeli su Kopački rit, posebno Sakadaš i Novi 

kanal, koji se, kako smo rekli, nalazio u Rezervatu gdje 

su lovili ribari iz Kopačeva. Zajedno se nije moglo, jer 

je sukob ribiča i ribara bio isuviše velik. 

Vjerojatno su ti nesporazimi između privrednih ribara 

i ribiča, u koje se umiješala određena politika Općina 

Beli Manastir i Osijeka s jedne strane i LŠG 

"Jelen"-a s druge, bili jednim od mogućih razloga promjena 

Zakona o zaštiti prirode iz 1965. godine, nakon 

kojega se režim upravljanja znatno postrožio. 

Tako je novim Zakonom iz 1976. godine privedni ribolov, 

zatim upravljanje šumama, divljači itd., strogo 

definiran Mjerama za zaštitu i uređenje Specijalnoga 

zoološkoga revervata "Kopački rit" (NN 52/79). 

Novom odredbom (NN 9/85) došlo je do izmjene Mjera 

uči. 1., točki III, nakon koje je ukinut privredni ribolov. 

Od 1985. godine naziv privredni ribolov mijenja se u 

odlovni. Republički zavod izdaje, na zahtjev upravljača 

zaštićenim objektom, tzv. prethodne dozvole 

(vidi prilog I ), ustvari jednokratne dozvole za lov srebrnog 

karasa (babuške) i druge aloktone vrste riba. 

Međutim, ni Mjere i druge zakonske odredbe i napuci 

nisu mogli zadovoljiti podijeljene strane oko gospodarenja 

i zaštite Kopačkog rita, kako onda, tako i danas. 

Protuslovlja među znanstvenicima i mjerodavnim stručnjacima za Kopački rit 

Protuslovlje u zaštiti prirode vrlo je izražajno kod 

naših najpoznatijih stručnjaka i poznavatelja ekosustava 

Kopačkog rita. Tako npr. stručnjaci bivšeg Republičkog 

zavoda za zaštitu prirode i današnje Državne 

uprave, te poneki zaštitari "Euronatura" i "Osječkih 

zelenih"* imaju gotovo istovjetno stajalište, odnosno 

zastupaju preporuku I.U.C.N.-a" o što manjem uplivu 

na tokove prirodne evolucije ekosustava. Priroda se, po 

ovoj preporuci, ostavlja procesima samoregulacije, 

uspostavljanja nekih novih stacionarnih stanja bez utjecaja 

čovjeka. Ne postoje iznimke ni kada je u pitanju 

prenamnožena riba, veliki vranci ili neka druga 

skupina životinja. Nimalo ih ne brine što će jednoga 

dana nestati Kopačkog jezera, jer, kako reče g. M., 

Schneidcr-Jacoby (predstavnik "Euronatura") 

nešto će ostati, možda ritska ravnica, vrbovi šumarci, 

neke druge više biljne zajednice itd. i to je dobro ... 

Je li to zaista dobro, ili će neki budući promatrači 

ptica u novom mileniju na Kopačkom jezeru, koje će 

zadržati samo toponimsku oznaku, umjesto brojnih jata 

divljih gusaka, pataka, čaplji i kormorana moći promatrati 

djetliće, sjenice, kosove, strnadice, brgljcze itd., a 

njih ima u obilju po perivojima grada Osijeka i Zagreba, 

u Austriji i Njemačkoj pa zašto onda ići u Kopački rit? 

Suprotno mišljenje ima većina ovdašnjih šumara, 

biologa- zaštitara prirode, veći dio članstva Ekološkog 

društva "Zeleni Osijek". 

Ekološko društvo "Zeleni Osijek" je prije dvije godine 

(1997) izdalo publikaciju o obnovi (revitalizaciji) 

kanalske mreže, bara, jezera, dunavaca Kopačkog jezera. 

Predlaže povrat kategorije upravljanoga zoo rezervata 

osnovom koje je moguće utjecati na tokove prirodne 

evolucije ekosustava i usmjeravati je u pravcu želje 

za poboljšanjem uvjeta opstanka postojećih biljnih i 

životinjskih vrsta, u suglasju s potrebama ljubitelja ptica 

močvarica i stanovnika koji su u svakodnevnom dodiru 

s prirodom. 

Slika 3. Kopačko jezero postepeno osvaja vrbova šuma. Gdjejejoš 

1991. godine bila otvorena površina "poluotoka" obrasla 

prizemnom barskom vegetacijom, danas je mlada vrbova 

šuma. Pojedina stabla su viša od 5 metara. Dopusti li se 

prirodi nesmetan tijek, Kopačko jezero će nestati, a s njime 

i ona brojna jata ptica močvarica zbog kojih je (između ostalih 

vrijednosti i obilježja) Kopački rit proglašen zaštićenim 

objektom prirode. 

Kopačko jezero, 27.listopada 1998. 

7 Poimence bare - stari meandri rijeke Drave: Damrina, Košgrabcn, Halaševo, I lalasica, Lanka, Mrtvaja, Gakovac. Farkaš - Topolje, Šiblje, 

Orešanci, Boroš. Bodonja. Neinerica, itd. 

s Prema preporuci I.U.C.N. to bi odgovaralo I kategoriji Strict Nature Reserve (Wilderness Area: Protected area managed mainly for science 

or wilderness protection). 

" "Osječki zeleni" nisu isto što i "Zeleni Osijek". Radi se o dvije združene nevladine udruge: Društvo za zaštitu prirode Slavonije i Baranje i 

Slavonsko-baranjsko društvo za zaštitu životinja. F.kološko društvo "Zeleni Osijek" je po broju članova najveća slavonsko-baranjska 

nevladina udruga, koja ima više od 150 članova. U Društvu djeluju visokoobrazovani lovni stručnjaci, diplomirani inženjeri biologije, 

inženjeri vodoprivrede i poljodjelstva, šumarski inženjeri (10 inženjera. 2 magistra znanosti, 5 doktora znanosti). 

224

Mišljenje je stručnjaka (hidrologa, lovnih stručnjaka, 

ornitologa, ihtiologa) da će se u budućnosti morati uspostaviti 

umjetni režim naplavljivanja (i otplavljivanja) 

zbog sve nepovoljnijih trendova vodnog režima Dunava 

i Drave, zatim prirodne evolucije ekosustava i velikoga 

utjecaja čovjeka. Tako npr. problem zamuljivanja, oplićavanja 

i zarašćivanja Kopačkoga jezera višim biljnim 

sukcesijama (šumom vrbe) neće se moći riješiti sam od 

sebe bez ozbiljne intervencije čovjeka (vidi Šumarski 

list br. 7-8/1998., slika 3). 

Ekološko društvo "Zeleni Osijek" nije protiv spašavanja 

ribe na način kako to rade profesionalni ribari, ali 

je protiv svake ribičije i masovne prisutnosti ljudi u 

Posebnom zoo rezervatu. 

Vrlo čudan stav pun protuslovlja (stav kontradikcije?) 

zastupa ravnatelj Javne ustanove. Pobornik je ne 

diranja u prirodu (Don't touch the Nature), ali istovremeno 

utječe na populaciju riba ribičijom, pokreće akciju 

čišćenja kanala, što opet nije u skladu ne diranja prirode, 

zalaže se za razvoj ekološkoga turizma i pri tome 

napada prethodnike zbog izgradnje provizorne pregrade 

na kanalu Hulovo, kojom se željela postići plovnost 

turističkh brodica u vrijeme niskog vodostaja, protivnik 

je čišćenja Kopačkog jezera, a istovremeno dovodi 

turiste kojima pokazuje ptice močvarice svjestan činjenice 

da će nestati ako se u međuvremenu ne pronađu 

sredstva za odmuljivanje. Zaštićuje kormorane, a istovremeno 

potpisuje (odličnu) studiju koja logikom stvari 

navodi na njihovu štetnost, prenamnoženje: dovodi 

ribiče u Kopački rit (slika 4 i 5), a prije toga u povećem 

elaboratu objašnjava njihov nepovoljni utjecaj 10 na živi 

svijet Kopačkoga rita i pojedine skupine riba, zalaže se 

za zaštitu rijetkih vrsta ptica posebno čaplji, kojima tijekom 

prstenovanja strada dobar dio mladunaca, itd. 

S druge strane inicijativu za zaštitu Ribnjaka "Podunavlje" 

- Belje d.d. pokrenuli su "Osječki zeleni" 

tražeći da ih se uvrsti u granice Zoo-rezervata, zatim na 

niz protuslovlja sa stajališta zaštite prirode unesenih u 

spomenuti Pravilnik reagiraju opet "zeleni". Na fešti 

"Ribarski dani" koji su održani u sklopu Međunarodne 

konferencije "Biseri prirode" u području sliva Drave i 

Dunava (održane 15. listopada 1997. god.), obavio se 

bez dozvole ribolov u Kopačkom ritu, te su time 

prekršene mnoge odredbe Krivičnog zakona, Zakona o 

Slika 4. Ribičija ili "spašavanje" ribo (od života) od prije 27 godina 

(9. srpnja 1972.) u organizaciji Mcđuopćinskoga fonda za 

unapređivanje ribarstva (M.F.U.R-a). Intervencijom ondašnjih 

šumara - zaštitara ribičija je prekinuta, a MFUR se 

ubrzo ( 1. siječnja 1973.) rasformirao. 

Slika 5. Ponovno masovna navala na jezero Sakadaš pod motom 

"spašavanja" ribe, ovaj puta u organizaciji Javne ustanove 

"Kopački rit", institucije koja vodi brigu o zaštiti prirode i 

njenih stanovnika: riba, vodozemaca, gmazova, ptica, sisavaca??? 

I opet nesporazumi; povijest se ponavlja samo 

zato što su oni najodgovorniji zaboravili lekcije zaštite prirode 

iz prošlosti. 

Sakadaš, 21. srpnja 1999. 

zaštiti prirode i Zakona o slatkovodnom ribarstvu, itd., 

o čemu je izvijestio glasoviti osječki novinar Drago 

Hedl. 

'" Iako je Sabor SR Hrvatske 1967. godine proglasio poplavno područje Kopački rit Upravljanim prirodnim rezervatom, zaštita toga objekta 

sprovodi se na dosta nezadovoljavajući način. Sjedne strane zakonski propisi ili nisu usklađeni s potrebama zaštite tog objekta ili su prekruti 

i nemoguće ih je djelotvorno primijeniti. Tako je npr. športski ribolov nepoželjan način rekreacije u Specijalnom zoološkom rezervatu i/ 

više razloga. Prvo, zato što masovni dolazak više hiljada ljudi smeta pticama i sisavcima. Tamo gdje se nalazi čovjek koji može biti i najmirniji 

i najdiscipliniraniji građanin, na tom mjestu ne može normalno živjeti niti jelen, niti može ptica sjediti na gnijezdu. Ako tome dodamo 

i to da nije svaki građanin discipliniran ili da za vrijeme svog boravka ostavlja smeće, situacija je još jasnija. Na kraju samo udičarenje 

je jedan način lova na ribe, gdje se riba prvo najedan drastičan način oštrom udicom probode da bi zatim bila izvučena na suho da se guši i 

na kraju uginc. Sve ovo ukazuje na to da se zabrani ribolov u rezervatu, jer ima u okolini rezervata više desetina hiljada hektara ribolovne 

vode za udičarenje. Unatoč tomu, zakonskim propisima i svim nastojanjima problem sportskog ribolova na tom području je još uvijek prisutan. 

To je samo jedan primjer od mnogih koji daju naslutiti daje u buduće neophodno raditi sjedne strane na izradi dobrih zakonskih propisa, 

a s druge strane na učinkovitoj primjeni istih. (Izvod iz: Prijedlog za mjere zaštite i unapređenja posebno zaštićenog objekta prirode 

Specijalnog zoološkog rezervata "Kopački rit", 1977. god.) Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo "Jelen". 

225

Iz do sada rečenog može se zaključiti da za pojavu 

"zijeva" nije krivac Javna ustanova, ali za sve ostalo što 

se događalo na Sakadašu, za nered, razbacano smeće, 

novo utabane staze i puteve, nove "divlje" rampe niz nasip 

prema ritu, neodgovorno ponašanje i mnoge zloporabe 

sudionika ribičije (slika 6 i 7), pretvaranje Kopačkog 

rita u pučki vašar, netko je trebao odgovarati. 

Slika 6 Uspješan ribolovac iz 1972. god. na Sakadašu i njegov ... 

Stoga predlažemo: 

da se u čl. 28. izbriše stavak 2., odredbu o spašavanju 

i ribolovu bez obzira na "zijev" ribe, prenamnoženost 

ribe i drugih životinja i si. pojave, - jer će svako 

drugo rješenje izazvati polemiku, sukobe mišljenja, 

negodovanje "zelenih" i ljubitelja prirode i ptica. 

Kopački rit, njegovo "jezero" Sakadaš, Novi kanal 

treba ostaviti pticama i drugim životinjama, ono treba 

ostati poligon ekološke edukacije pučanstva, mjesto 

gdje će kormorani, čaplje, galebovi, gnjurci i ostali 

ihtiofagi naći siguran izvor hrane, pa neće morati 

odlaziti na ribnjake u Slavoniji i činiti štetu ribnjačarstvima 

i državi koja će ju morati podmiriti, 

brisanje stavka 2. čl. 21. spomenutog Pravilnika kojim 

se otvara mogućnost masovnog trovanja beskralješnjaka 

i onda i drugih životinja. Umjesto toga treba 

unijeti odredbu da se u Posebnom zoološkom rezervatu 

"Kopački rit" (i u drugim zoorezervatima) 

ne mogu i ne smiju upotrebljavati u bilo koje svrhe 

zaštitna kemijska i biološka sredstva; 

prihvaćanje ostavke dosadašnjeg ravnatelja Javne 

ustanove (koju najavljuje već mjesecima) kao i ostavke 

svih članova Upravnog vijeća zbog neaktivnosti 

i indolentnosti prema problemima koji 

ugrožavaju samobitnost ovog područja; 

sastanak pod naslovom Kako i na koji način 

upravljati i unapređivati prirodne vrijednosti 

posebnog zoološkog rezervata kopački rit u 

2000-tom mileniju. Sastanku bi trebali biti nazoč- 

Slika 7. ... kolega iz 1999. god. koji se nije želio slikati valjda zbog 

grižnje (ribičke ) savjesti. U oba slučaja radilo se o ulovu 

štuke ispod propisane dužine od 30 cm. koju propisuje Naredba 

o najmanjoj veličini ribe (NN20/74). Očigledno da 

to nije zabrinulo čuvare MFUR-a, a ni Javne ustanove Parka 

prirode. Konačno riječ je o "spašavanju" ribe (od života) 

a ne ribolovu ??? 

"Zeleni" se ne slažu s načinom upravljanja Kopačkim 

ritom, iako je posredni krivac Zakon o zaštiti prirode 

iz 1994. godine i Pravilnik o unutarnjem redu "Park 

prirode Kopački rit" (NN 84/98.). Posebno iritiraju dvije 

odredbe: prva, koja govori o ribolovu i spašavanju 

ribe i druga, kojom se dozvoljava mogućnost masovnog 

trovanja beskralješnjaka (čl. 21.), a time i drugih 

životinja u Zoorezervatu. 

Slika 8. Baranjsko-podravski krajolik i njegovi šumski rcviri: Biljski 

rit. Bezdan, Staro selo, Budvaj, Medrović, Žido - pustara 

itd., - prepoznatljivi po starini dravskim meandrima - 

(barama) kao što su: I lalaševo. Mrtvaja, Gakovac, Farkaš - 

Topolje, Oicšanci. Inače to su rado posjećivana mjesta 

osječkih, valpovačkih, beliščanskih ribiča i ljubitelja prirode. 

Mnogi ne znaju ili su zaboravili, da su te predivne 

šume i šumarke, bare i "mrtvaje" zaštitili šumari često pod 

pritiskom službenih medija, vodoprivrede i agrara. 

Na slici djelić bare Mrtvaje u šum. reviru Staro selo, 

16. listopada 1998. 

226

ni: svi poznati stručnjaci i poznavatelji Kopačkog rita, 

"Zeleni", ribiči i privredni ribari, predstavnici 

Županije, Državne uprave za prirodu, "Hrvatske šume" 

i Hrvatsko šumarsko društvo, Vodoprivreda, 

predstavnici Hrvatskog ekološkog društva i Pedagoškog 

fakulteta, Općina Bilje, itd.; 

da se dio sredstava Svjetske banke koju je dobila 

Javna ustanova iskoristi na čišćenje i odmuljivanje 

Kopačkog jezera koje je u katastrofalno lošem stanju. 

Čišćenjem i povezivanjem kanala mogla bi se 

odvesti riba sa Sakadaša u Dravu (vidi studiju: Kopački 

rit upravljani ekosustav, 1997.)"; 

poništenje čl. 17. Zakona o zaštiti prirode i.šumarima 

i šumarstvu vratiti pravo upravljanja zaštićenim 

objektima prirode. Konačno, njihova je zasluga što 

su mnogi poznati zaštićeni objekti prirode ostali sačuvani 

do danas, pa se stoga nadamo da će novi zastupnički 

dom Državnoga sabora pokazati više razumijevanja 

za šumarski management iza kojega stoji 

znanost, struka, iskustvo, tradicija dulja od 250 godina, 

te stručnjaci koji su do nedavno upravljali zaštićenim 

objektima prirode i rukovodili Državnom 

upravom za zaštitu prirode. 

Darko Getz 

" Nažalost, prema novinskom izvješću (Glas Slavonije od 24. rujna 1999. g.) veći dio sredstava 2,36 milijuna USA dolara bit će utrošen 

(citiramo: "... u izradi studije o Parku prirode Kopački rit, koja bi bila kompromis između zaštite prirode u Parku prirode i osiguravanje 

boljih uvjeta života ljudi koji žive u neposrednoj blizini rita"?) 

Asocijacija: Dinarske bukovo jelove šume 

(Omphalodo-Fagetum), (M a r i n č e k 1992) 

Sinonim: Fagetum croaticum abietetosum Ht 

Abieti - Fagetum, Iliricum Ht 

OSVRT NA OBNOVU PRIRODNIH SASTOJINA 

U ovoj asocijaciji prebornih, Dinarskih bukovo jelovih 

šuma Republike Hrvatske, i to u nižim predjelima 

Velebita i Male Kapele uz rijeke Gacku i Liku, imamo 

jedan fenomen čistih jelovih šuma, čija se donja granica 

spušta ispod 450 m nadmorske visine. To su šume "jele s 

mahovinom" (Pleurozio Schreiberi abietum - Pelcer). 

Prije su te šume nosile naziv šume jele s broćikom (Galium 

rotundifolium). One se prostiru uz rijeku Gacku u nekoliko 

gospodarskih jedinica, na površini od 4.243 ha, 

uglavnom s jugoistočne strane grada Otočca, te u pojasu 

rijeke Like u okolici Kosinja i Lipova polja općine Perušić, 

na površini oko 1000 ha. 

Ove šume izlučene su u Ekološko gospodarski tip 

"šume jele s mahovinom" (I-C-50), a opisane u Radovima 

Šumarskog instituta iz Jastrebarskog, te su zbog 

svoje vitalnosti i produktivnosti vrijedne spomena, pa 

ih stoga predstavljamo. 

Slika 1. Šuma jele s mahovinom iznad rijeke Gaeke. Gosp. jed. 

"Rastovka - Kuterovska kosa" 

ŠUME JELE S MAHOVINOM (Pleurozio Schreiberi abietum Pelcer) 

Ekološko gospodarski tip: I-C-50 

Ove šume "jele s mahovinom" prostiru se iznad 

Gackog i Kosinjskog polja, spuštajući se sve do korita 

krških ponornica, rjeke Gacke i Like, i čine fenomen 

gotovo čistih sastojina. Nalaze se uglavnom na sjeveroistočnim 

ekspozicijama, raznih inklinacija, na nadmorskoj 

visini od 450 do 1000 m. 

Karakterističnost ovih čistih sastojina jele je u tome 

što su im tla zastrta bujnim sagovima raznovrsnih mahovina, 

gdje se jela odlično pomlađuje. Veliko učešće mahovina 

koje prekrivaju tlo, indikator su velikih količina 

zračne vlage. To su predjeli iznad rijeka Gacke i Like, 

poznati po obilju magle, koja se tijekom vegetacije dugo 

zadržava upravo u ovim šumama, po čemu se razlikuju 

od ostalog dijela Like, stoga bi im trebalo dati specifično 

obilježje i definirati mikroklimatskim mjerilima. 

Ove šume pripadaju sklopu azonalnih zajednica u 

pojasu brdske bukve i šuma bukve - jele. U jugoistočnim 

dijelovima ove šume sa svojom donjom granicom 

227

Slika 2. Šuma jele s mahovinom Gosp. jcd. "Crno jezero - M. 

Rudine" 

spuštaju se u pojas šuma kitnjaka i graba (Epimedio 

Carpinetum betuli B. 1963.). 

Uz obilje mahovina (Pleurozio schreiben, Rhitidiadelphus 

trigeter, Dicranum seoparium, Polytrichum attnuatum), 

stalno je prisutna broćika (Galium scabrum) 

i aeidofilni indikatori (Sorbus aucuparia, Lusula pilosa 

iflavescens, Veronika officinalis). 

Od bazofllnih, neutrofilnih i slabo acidofilnih indikatora 

prisutne su: Omphalodes venia, Asperula odorata, 

Salvia glutinosa, Nephrodium filix mas, Cardamine 

bulbifera, Campanula trachelium, (Lamium orvala, 

Carex digitata i dr.). 

Teren je kamenit i to uglavnom preko 25% površine. 

Zajednica Pleurozio Schreiberi - Abietum dolazi na 

smeđim tlima, smeđe ilimeriziranim, na crnici i to 

uglavnom na vapnencima, u kompleksima ili pojedinačno. 

Reakcija tla je kisela do slabo kisela. Dominantni 

oblik humusa je mulmoder 1-2 cm debljine. 

Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna mješovita 

sjemenjača, preborne distribucije, tipičnog stadija, 

normalnog stanja i grupimično prostornog rasporeda. 

Optimalni omjer smjese dat je u uređajnom razredu. 

Od crnogorice za uzgoj dolaze u obzir jela i smreka, a 

od bjelogorice bukva. Uzgojni radovi obuhvaćaju njegu 

mladog naraštaja i selektivne prorede. 

Kod optimalnog sastojinskog oblika može se očekivati 

prirast od 12,10 mVha od čega jele 10,9 m'/ha, a 

bukve 1,2 m'/ha. Promjer sječive zrelosti za jelu, 

smreku i bukvu utvrđen je sa 50 cm. Otvorenost ovih 

šuma je vrlo mala, svega 7 km/1000 ha, a trebala bi biti 

17,6 km na 1000 ha, što ukazuje na nemogućnost intenzivnog 

gospodarenja. 

Cilj gospodarenja je proizvodnja deblje i tanje tehničke 

oblovine jele i celuloznog drveta jele i bukve. Cilj 

budućeg prebornog gospodarenja u ovom EGT-u I-C- 

50 data je po uređajnim razredima (Novi sustav) i to: 

Slika 3. Sag mahovine u šumi jele s mahovinom 

1. Uređajni razred raznodobne sjemenjače Jele - III 

Uz opći cilj gospodarenja, koji se odnosi na ispunjenje 

općekorisnih funkcija, osnovni cilj gospodarenja u 

ovom uređajnom razredu je proizvodnja što kvalitetnije 

tehničke oblovine te celuloznog drveta jele i bukve. Postignuće 

postavljenih ciljeva gospodarenja ovisit će o 

određivanju potencijalnih proizvodnih mogućnosti sastojina 

i načina gospodarenja te metode uređivanja šuma. 

Slika 4. Ponik jele u šumi jele s mahovinom 

Glede pripadnosti ovog uređajnog razreda EGT-u 

I-C-50 najpovoljniji sastojinski oblik su mješovite sastojine 

preborne strukture s grupimičnim načinom gospodarenja. 

Stablimičan način gospodarenja primjenjivat 

će se u djelovima sastojina s nagnutim i krševitim 

terenima s malo tla, gdje je nužna stalna zaštita tla od 

nepovoljnih abiotičkih čimbenika, koji se u ovoj šumskoj 

regiji javljaju često i u ekstremnim oblicima. 

228

Najpovoljniji omjer smjese je 80% jele i 20% bukve 

i ostale bjelogorice. 

Normalna drvna zaliha, te optimalna preborna 

struktura mješovitih sastojina ovog uređajnog razreda, 

utvrđena je po metodi uređivanja prebornih šuma, poznatoj 

kao "Novi sustav". Za jelu je određena kao najpovoljnija 

dimenzija tehničke zrelosti 65 cm, a za bukvu 

50 cm. Na temelju definiranih dimenzija zrelosti, te 

utvrđene kvalitete staništa za je jelu i bukvu, koja odgovara 

III, odnosno 1II/IV bonitetu po S uri ću, spomenutom 

metodom utvrđena je mješovita normala Jela 

III, te Bukva III/IV. Ta normala predstavlja potencijalne 

proizvodne mogućnosti sastojina ovog uređajnog 

razreda, te hipotetski model prema kojemu ćemo nastojati 

izgospodariti ove sastojine. 

Tijekom vremena postojeću strukturu sastojina treba 

približiti zacrtanoj normali, primjenom odgovarajućih 

postupaka i načina gospodarenja. Ti se postupci 

ogledaju u sljedećem: 

Slika 5. Grupa jelova pomlatka u šumi jele s mahovinom, G.j. 

"Crnojezero-M. Rudine" 

Grafikon 1. Distribucija broja stabala u odjeiu 4. G.j. Crno jezero-MarkoviĆ Rudine 

Grafikon 2. Distribucija drvnih zaliha u odjelu 4. G.j. Crno jezero-Marković Rudine

Postizanjem pravilne preborne strukture grupimičnog 

prostornog rasporeda stabala, njegom mladog na 

i- ova dva uređajna razreda ogledaju se u kvaliteti stani- 

i- zlike u odnosu na prethodni uređajni razred. Razlike u 

raštaja, selektivnom proredom, sječom zrelih prihoda s šta, pa prema tomu i u potencijalnim mogućnostima 

propisanom dimenzijom zrelosti u funkciji što kvalitetnijeg 

prirodnog pomlađivanja, kvalitetnim i stručnim n 

:- proizvodnje. 

Istom metodom uređivanja definirana je mješovita 

odabiranjem stabala za sječu jednakomjerno na cijeloj 11 preborna normala Jela IV, Bukva IV/V, dimenzijom tee 

površini sastojine, s maksimalnim intenzitetom sječe hničke zrelosti za jelu 60 cm, a za bukvu 50 cm. 

od 25%. 

Opći i osnovni ciljevi gospodarenja bit će ostvareni 

2. Uređajni razred raznodobne sjemenjače Jela - IV privođenjem postojećeg stanja sastojina prema defini- 

Sto se tiče cilja i načina gospodarenja te metode uređivanja 

za ovaj uređajni razred, ne postoje značajne ra- kako je propisano po uređajnim 

!- ranoj normali i to gospodarskim postupcima na način 

razredima. 

ZAKLJUČAK 

Promjer sječive zrelosti u EGT-u "jele s mahovinom" 

određenje po "Novom sistemu" uređivanja šuma i to: 

1. Uređajni razred raznodobne sjemenjače jele II/III 

s 80 cm, 

2. Uređajni razred raznodobne sjemenjače jele III 

s 65 cm, 

3. Uređajni razred sjemenjače jele IV s 60 cm. 

Primjenom formule "Novi sustav" Dz = 2,64 x H, 

mišljenja sam da ista daje prevelike dimenzije zrelosti 

po uređajnim razredima. U g.j. "Rastovka - Kutcrevske 

Kose" u uređajnom razredu II/III boniteta (Šurić) imamo 

dominantne visine stabala 3 1,5 m, te bi u tom slučaju 

sječiva zrelost iznosila 80 cm, stoje po mom osobnom 

mišljenju previše. To je i sjemenska baza jele i pitam 

se da li će ta stara jela uopće rađati sjemenom. 

Ranijim propisom u EGT-u (I-C-50) sječiva zrelost 

bila je propisana s 50 cm za sve bonitete jednako, što 

također ne smatram ispravnim. Istina je da su dominantne 

visine stabala različite po uređajnim razredima 

(20 do 32 m), ali je ipak faktor 2,64 previsok. 

Prisutan sam u ovom EGT-u skoro cijeli radni vijek 

i uvjerio sam se da su jele od 50 cm sječive zrelosti fiziološki 

stare, tj. dobivaju rodino gnijezdo, bivaju 

napadnute od crnogorične imele (Visciim laxum), te 

dolazi do stagnacije visinskog, debljinskog i volumnog 

prirasta pa i do samog sušenja jele. Na takvim stablima 

dolazi do pojave crvene truleži u korjenu, a što se i 

može vidjeti na prvom trupcu oborene jele. To su razlozi 

da je jela već kod 50 cm sječivo zrela, naravno na 

lošijim bonitetima. Na boljim bonitetima III ili II/III 

uređajnog razreda jele, kakvih je u ovim šumama malo, 

mogla bi se podići dimenzija sječive zrelosti do 60 cm. 

Cestar, Hren, P c 1 c e r, K o v a č e v i ć, M a r t i n o - 

vic: Regionalni ekološko gospodarski tipovi šuma 

na području Š.G. "Lika" Gospić. Radovi Šumarski 

institut Jastrebarsko. 

V u k e I i ć, J., R a u š Đ., 1999: Šumarska fitocenologija 

i šumske zajednice Hrvatske. Šumarski fakultet, 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

LITERATURA: 

K 1 e p a c, D., 1965: Uređivanje šuma, Šumarski fakultet, 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

Tekst i fotografije: 

Marko Vukelić, dipl. ing. šum., 

savjetnik upravitelja 

U. Š. Gospić 

230

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

UREĐIVANJE SUMA U NACIONALNOM PARKU PLITVIČKA JEZERA 

OD PRVIH POČETAKA DO DANAŠNJEGA DANA* 

Poštovani gospodine predsjedniče! 

Poštovane gospode, poštovana gospodo! 

Kolegice i kolege! 

Da bismo znali kako pravilno postupati sa šumama 

u N. P. Plitvička jezera, mislim, da bi bilo korisno saznati 

kako su to radili ljudi prije nas, koji su nam Plitvička 

jezera ostavili u dobru stanju. Zato Vas molim da 

mi dopustite da oživim neke događaje, koji su ostali 

takoreći zaboravljeni, a koji nam mogu pomoći u 

rješavanju problema kako danas tretirati šumski ekosustav 

u N.P. Plitvička jezera. 

Na području današnjega Nacionalnoga parka Plitvička 

jezera, organizirano šumarstvo počinje u Vojnoj 

krajini (granici) 1746. godine. Tijekom 1764. i 1765. 

godine, dakle prije 235 godina, nastaje Prvi stručni 

opis i nacrt šuma na Velebitu, Velikoj kapeli od dalmatinske 

međe do Mrkoplja i Ogulina. Taj je nacrt s 

kartom u mjerilu 1:3.880 hvati izradio major pl. 

P i rker, a Waldmeister (šumarnik) Franzon i je sastavio 

naputak za šumarsko osoblje i šumsko gospodarenje. 

Tada - 1765. godine — osnovane su prve šumarije 

i to u Oštarijama, Krasnom i Petrovagori. Uprava šuma 

bila je vojnička pod komandom generala u Karlovcu. 

Tako je bilo do razvojačenja Vojne krajine, tj. do godine 

1871. (B. Koso vi ć, Šumarski list 1914. i 1915.). 

Poslije razvojačenja Vojne krajine šume su razdijeljene: 

jedan dio pripao je graničarima na račun otkupa 

prava na drvarenje i pašarenje, što su ga graničari imali 

u šumama Vojne krajine; drugi dio ostao je državi. Sume, 

koje su pripale graničarima, tada pravoužitnicima, 

bile su organizirane putem imovnih općina i z.z. sa svrhom 

da pravoužitnike trajno opskrbe ogrjevom, građevnim 

drvom i pašom. Zato se u tim šumama gospodarilo 

po načelu stroge potrajnosti prihoda prema 

Zakonu o šumama iz 1852. godine. U državnim šumama 

gospodarilo se po načelu trajnosti prihoda. To su 

razlozi da su šume u Hrvatskoj, pa tako i u Lici, ostale 

sačuvane. A to znači da je današnje često spominjano 

načelo održivoga razvoja bilo prisutno u hrvatskome 

šumarstvu prije više od 100 godina. 

Ličke šume bile su bogate drvnom zalihom. S obzirom 

na to daje i Zakon o šumama iz 1929. godine propisao 

gospodarenje šumama po načelu trajnosti, nastala 

je potreba da se u državnim šumama umjesto starih 

* Referat održan 24. studenoga 1999. u palači IIAZU na Simpoziju 

o zaštiti Plitvičkih jezera. 

mađarskih metoda uvedu suvremene, izvorne metode 

uređivanja šuma. U tom pogledu šume na području 

Nacionalnoga parka Plitvička jezera imaju povijesno 

značenje za razvoj prebornoga gospodarenja. 

Spomenut ću daje baš na Plitvičkim jezerima održana 

Skupština šumarskoga društva 22. kolovoza 1932. 

Ondašnji taksator Direkcije šuma na Sušaku, ing. Stjepan 

Š u r i ć, na toj je skupštini održao prigodno predavanje 

pod naslovom Preborne sječe u neuređenim 

prebornim šumama i šumama tipa prašume. To je 

predavanje godinu dana kasnije tiskano u Šumarskomc 

listu (1933) pod istim naslovom na str. 339-347, a objavljeno 

je također na njemačkom jeziku u publikaciji 

II. Međunarodnoga šumarskoga kongresa u Budimpešti 

1936. 

Zašto danas spominjem, nakon toliko godina predavanje 

ing. Surića? Iz više razloga! Prvi je taj, što je 

Surić svoje predavanje temeljio na tri primjera iz šuma 

Plitvičkih jezera: 1) Visibaba, okružje 24, 2) Roščići, 

okružje 18 i 3) Bijela Kosa, okružje 3 iz Šumske uprave 

Ljeskovac. 

Na tim primjerima s područja Male kapele Surić je 

objasnio svoju metodu uređivanja šuma. U čemu se ona 

sastoji? 

Šurićeva metoda sastoji se u tome da se u šumi, po 

određenom postupku, doznačuju za sječu stabla u svim 

debljinskim razredima i da se posebno u manualu vodi 

evidencija o stablima koja su doznačena za sječu, ali i 

ona koja će dalje rasti. Drvna masa stabala, koja ostaju 

u šumi, poslije sječe ne smije pasti ispod minimuma. 

Radi boljega uvida crtaju se krivulje drvnih masa prije i 

poslije sječe, a njihova razlika definira etat, kako ukupni 

tako i po debljinskim razredima. Struktura drvne mase 

prije i poslije sječe je binomska. 

Šurićeva metoda, koja je niknula u šumama Plitvičkih 

jezera, postala je 1937. godine službena metoda za 

uređivanje prebornih šuma cijele bivše Jugoslavije. 

Vrijedila je gotovo 50 godina i po njoj je izrađeno mnogo 

gospodarskih osnova, kao što su primjerice šumskogospodarske 

osnove za Plitvičke šume. 

Glavna svrha Šurićeve metode bila je u reguliranju 

(ograničavanju) sječe, jer su u to vrijeme u ličkim šumama 

bile nagomilane goleme drvne zalihe. 

Ali tijekom vremena drvni fond došao je postupno 

do svoje donje granice pa se razvila nova metoda, ili takozvani 

Novi sistem uređivanja prebornih šuma 

(Klepac, 1961.), koji je imao cilj da se u šumi izgospodari 

optimalno stanje koje omogućuje najpovoljniji 

231

Baker, B. St.: ( 1960) Green Glory, London 1948, Proceedings 

Fifth World Forestry Congress, Seattle. 

Božicević, S.: (1998) Plitvička jezera, Zagreb, 

str. 101. 

Bralić, I.: Nacionalni parkovi Hrvatske, Školska 

knjiga, Zagreb. 

Cestar, D., Hren , V., Ko vače vi ć , Z., M art ino- 

drvni prirast, trajnu prirodnu regeneraciju, i koje zadovoljava 

ne samo ekonomske nego i ekološke i socijalne : 

momente. Imajući pred očima novu situaciju i nova i 

shvaćanja o ekološkoj ulozi šuma, bilo je sasvim prirodno 

da se šumskogospodarske osnove izrađuju u duhu i 

Novoga sistema, koji je tada u Hrvatskoj bio službeno ) 

priznat. U tom smislu počinje uređivanje šuma u Nacionalnom 

parku Plitvička jezera 1975., koje je dovršeno ) 

1982. godine. Sastavljene su 4 šumskogospodarske osnove, 

za šume u površini od 15.301 ha u društvenom i 

96,18 ha u privatnom vlasništvu. 

Prema tim osnovama šume u Nacionalnom parku 

1 

Plitvička jezera najvećim su dijelom bukove šume ; 

že sam obnoviti ako se njime pravilno postupa. Zato kažemo 

daje šuma obnovljiv šumski resurs. Ali u svom 

razvoju prirodna šuma prolazi kroz različite faze koje 

mogu biti blizu, ali i daleko od uravnoteženoga stanja, 

Šumarske intervencije idu za tim da se uravnoteženo 

stanje postigne uz pomoć šumarske znanosti. A kad se 

ono postigne, treba osigurati potrajnost i biološku otpornost 

šumskoga ekosustava, da fiziološki ne oslabi i ne 

oboli. Dakako, da će biti tu i tamo slučajeva gdje će trc- 

bati tek uspostaviti uravnotežen šumski ekosustav, pri 

čemu valja uzeti u obzir samo autoktone vrste drveća. 

Svakako preporučujem da intervencije u šumi budu 

vrlo oprezne, ali česte i pravovremene. 

(Fagetum illyricum Horv.) na nadmorskoj visini od Sve u svemu, šumarske intervencije trebalo bi us- 

700-900 m. Iznad njih rastu mješovite šume bukve i 1 

mjeriti u smjeru postignuća ovih ciljeva: 

jele (Abieti-Fagetutn illyricum Horv.), a na nadmorskoj 

- zaštiti tlo od erozije; 

visini ispod 700 m (550-700 m) nalaze se šume kitnjaka 

i običnoga graba (Querco-Carpinetum illyricum , održavati bilancu vodnoga režima i sačuvati temeljni 

Horv.). Bukva je najraširenija vrsta drveća (73 %), zatim 

dolazi jela (22 %), smreka (5 %) i tek su ponešto zastupljene 

ostale vrste drveća (crni grab, crni bor itd.). 

fenomen stvaranja žive sedre; 

omogućiti trajnu prirodnu obnovu šuma; 

omogućiti znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu 

i rekreacijsku namjenu šuma i cjelokupnoga nacionalnoga 

parka; 

Uređivanje šuma obavio je Institut za šumarska istraživanja 

u Jastrebarskom pod vodstvom dr. D. Cestara, 

uz suradnju većega broja šumarskih stručnjaka iz 

Instituta i iz Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Koordinator 

i predsjednik komisije koja je ispitivala spomenuto 

uređivanje šuma, bio je D. Klepac. Podaci o 

tome objavljeni su u publikaciji Šumarskoga instituta, 

Jastrebarsko (Radovi, Zagreb, 1984., str. 1 -249). 

Danas, eto, nakon 5 godina, opet ću s vašim dopuštenjem 

pokušati nešto reći o tome u čemu se sastoji 

ekološko uređivanje šuma u N.P. Plitvička jezera. 

Šuma je živi organizam u kojemu se njezine individue 

stalno rađaju, žive i umiru, pa se taj organizam mo- 

sačuvati prirodni izgled krajolika; 

osigurati život rijetkim vrstama biljnoga i životinjs- 

, koga svijeta. 

Da bi se postignuli spomenuti ciljevi, treba sastaviti 

poseban Naputak o šumsko-uzgojnome tretmanu na 

Zbog Domovinskog rata, šumarske i ostale aktivnosti 

na Plitvicama djelomično prestaju, iako se skrbi i osnovu za prošireni dio šume N.P. Plitvička jezera u po- 

Plitvicama i prema njemu izraditi šumsko-gospodarsku 

brine o njihovu opstanku i uređenju za cijelo vrijeme : vršini od oko 8.000 ha. 

Domovinskoga rata. U tom smislu je u Hrvatskoj akademiji 

1994. godine održan Znanstveni skup u povodu i nom parku Plitvička jezera je rezultat dugotrajnoga raz 

Smisao ekološkoga uređivanja šuma u Nacional- 

45. godišnjice proglašenja Plitvica nacionalnim parkom 

i 15. godišnjice prisutnosti Plitvičkih jezera na listi mena mogu dobro razabrati ove evolucijske etape: 

voja šumarstva na tom području, gdje se tijekom vre 

Svjetske prirodne baštine. O tome je 1994. godine izdana 

publikacija s referatima. Između mnogih referata 

neuredne preborne sječe do 1937. godine; 

objelodanjen je i moj rukopis Ekološko uređivanje šuma 

u Nacionalnom parku Plitvička jezera na strani 1961. godine, kada se u šumi poslije sječe morala 

regulirane preborne sječe u vremenu od 1937. do 

69-80, Zagreb, 1994. 

ostavljati minimalna drvna masa na panju; 

232 

LITERATURA 

preborno gospodarenje poslije 1961. godine, kad 

se nastojala u šumi postignuti optimalna drvna zaliha 

na panju; 

i konačno ekološko uređivanje šuma, koje danas 

preporučamo. 

vić, J., Pel cer, Z.: (1974) Ekološko gospodarski 

tipovi šuma u Nacionalnom parku Plitvička 

jezera, Plitvička jezera - Čovjek i priroda, str. 

61-66, Plitvička jezera. 

Cestar, D.: (1983) Prirodni šumski rezervat "Čorkova 

uvala - Cudinka", Šumarski institut, Jastrebarsko.

Đukić, D.: (1952) Nacionalni park "Plitvičkajezera" 

(Problematika i uređivanje), Šumarski list 12, 

str. 435-451, Zagreb. 

Fran i ć, D.: (1910) Plitvička jezera, Zagreb, str. 439. 

George, P. : ( 1976) Environnement, Paris. 

H re n, V: ( 1972) Ramino korito - Prašuma bukve, Šumarski 

list 9-10, Zagreb, str. 315-324. 

Ilijanić, V.: (1971) Bibliografija Plitvičkih jezera, 

Acta biologica VII/1, str. 69-84, Zagreb. 

Kl epac , D.: (1961) Novi sistem uređivanja prebornih 

šuma, Poljoprivredno-šumarska komora, Zagreb, 

str. 1-46. 

Kl epac, D.: (1964) Smjernice o estetskom i rekreativnom 

uređenju Medvednice, Šumarski list 1-2, 

Zagreb, str. 1-10. 

Kl epac , D.: (1973) Principi di govrno estetico ericreativo 

del boseo, Monti c Boschi, Roma. 

Kl epac , D.: (1979) Preborno gospodarenje šumama u 

našoj zemlji i u svijetu, Šumarski list 11-12, Zagreb, 

1979., str. 529-552. 

Kl epac, D.: (1982) Evolucija uređivanja šuma na Visokom 

kršu, Šumarski list 11-12, Zagreb, str. 

471-477. 

Kl epac, D.: (1984) Principi uređivanja šuma u Nacionalnom 

parku Plitvička jezera, Šumarski list, 

Zagreb, str. 319-336. 

Kl epac, D.: (1984) Entwicklung der Forsteinrichtung 

auf Hochkarst, Radovi, Zagreb. 

Kevo, R., A lfier, D.: (1963) Organizacioni problemi 

nacionalnih parkova u NR Hrvatskoj, Zaštita 

prirode, Beograd. 

Kosovič, B.: (1914. i 1915.) Prvi šumarski stručni 

opis i nacrt šume na Velebitu, Velikoj Kapeli od 

dalmatinske mede do Mrkoplja i Ogulina, Šumarski 

list, Zagreb. 

Kramarič, Ž., Iuculano, T.: (1989) O strukturi i 

normalitetu šume bukve i jele (Abieti Fagetum 

illyricum Horvat 1938) na primjeru prašume Čorkova 

uvala, Šumarski list, br. 11-12, str. 581-582. 

Krga, D. (1984) Daten ber die Walder des Nationalparks, 

Radovi, Zagreb. 

Krga, D. (1984) Urwald Čorkova uvala, Radovi, Zagreb. 

Le i bundgut, H.: (1959) Der Zweck und Methodik 

der Struktur- und Zuwachsanalyse von Urwaldern, 

Schweizerische Zeitschrift fr Forstwesen, 

3, str. 111-124. 

M a r t i n o v i é, J.: ( 1974) Podložnost eroziji tala na području 

Plitvičkih jezera, Plitvička jezera - Čovjek 

i priroda, Plitvička jezera, str. 33-36. 

Meštrović,S.: (1984) Nature Conservation in Yugoslavia, 

Radovi, Zagreb. 

Movćan, J.: ( 1981 ) Development and Economics in 

Plitvice National Park, Royal Swedisch Academy 

of Science, AMBIO. 

Pevalek, I.: (1938) Biodinamika Plitvičkih jezera i 

njena zaštita, Zaštita prirode, br. 1, Zagreb, 

str. 40-61. 

Plavšić-Goj ko vić, N., Plavšić, M., Golubovi 

ć, U.: (1974) Čorkova uvala - prašuma u Nacionalnom 

parku Plitvička jezera, Plitvičkajezera 

- Čovjek i priroda, Zagreb, str. 67-70. 

Plavšić-Goj kovič, N., Plavšić, M., Golubović, 

U.: (1972) Prilog poznavanju biljno-sociološkog 

sustava i elemenata grade prašumskog rezervata 

Čorkova uvala (Nacionalni park Plitvička 

jezera), Šumarski list 9-10, Zagreb, str. 348-363. 

Plavšić-Goj kovič, N.: (1974) O rijetkim biljkama 

Nacionalnog parka Plitvička jezera, Plitvice. 

P o 1 šak, A.: ( 1974) Geološki aspekti zaštite Plitvičkih 

jezera, Plitvička jezera - Čovjek i priroda, Plitvička 

jezera, str. 25-32. 

Prpić, B.: (1972) Neke značajke prašume Čorkova 

uvala, Šumarski list 9-10, Zagreb, str. 325-333. 

Prpić, B.: (1979) Struktura i funkcioniranje prašume 

bukve i jele {Abiefi-Fagetum illyricum Horv. 

1938) u Dinaridima SR Hrvatske, Drugi kongres 

ekologa Jugoslavije, Zagreb. 

Roglić, J.: (1974) Morfološke posebnosti Nacionalnog 

parka Plitvička jezera, Plitvička jezera - Čovjek 

i priroda, Plitvička jezera, str. 5-24. 

S c h a e f f e r, L. : ( 1957) Amnagement esthtique et reratif 

des forets, Revue forestière française, Nancy. 

Sliepčević, A., Ilijanić, V.: (1988) Prilog bibliografiji 

Nacionalnog parka Plitvička jezera, Zagreb. 

Susmel, L.: (1979) Structural Model of Primary Fir 

and Spruce Forest, Padova. 

S afar, J:: (1946) Osnovi parkiranja, Šumarski priručnik 

I, Zagreb, v 

Šafar, J.: (1958) Opći podaci o nacionalnim parkovima 

NR Hrvatske, Plitvička jezera - Nacionalni 

park, Zagreb, str. 11 -20. 

Trinajstić, I.: (1972) O rezultatima komparativnih 

istraživanja florističkih sustava prašumskih i 

gospodarskih sastojina zajednice Fagetum croaticum 

abietetocum Ht. u Hrvatskoj, Šumarski list 

9-10, Zagreb, str. 334-347. 

Ugrenović,A.: (1959) Estetika šume, Šumarska enciklopedija, 

Zagreb. 

Vi đakovi ć,P: (1989) Nacionalni parkovi i turizam, 

Zagreb, str. 624. 

Vidaković, P: (1999) Nacionalni parkovi u svijetu, 

Zagreb, str. 538. Radovi, referati s 1UFRO Symposium 

(papers from IUFRO-Symposium) 

(1984) Plitvice 1983., Zagreb, Šumarski institut 

Jastrebarsko. 

*** Zakon o zaštiti prirode, Narodne novine, br. 30 

od 15.4. 1994. 

Akademik Dušan Klepac 

233

O ZAŠTITI BALKANSKOG RISA 

Prigodom održavanja redovnoga godišnjeg sastanka 

članova Europske inicijative za velike zvijeri (Large 

carnivore initiative for Europe) na Plitvičkim jezerima, 

8. ožujka 2000. godine održanje poseban skup posvećen 

mogućem stanju, statusu i zaštiti izvornog balkanskog 

soja euroazijskog risa (Balkan Lynx Conservation 

Meeting). Skup je organizirao i vodio dr. Urs Breitenmoser 

s Instituta za veterinarsku virusologiju 

Sveučilišta u Bernu (Švicarske), a od pozvanih predstavnika 

svih balkanskih zemalja nazočni su mu predstavnici 

Bosne i Hercegovine, Bugarske, Grčke i 

Makedonije. 

Prema podacima iz dostupne literature (Atanasov, 

Bojović, Mirić, Kratochvil) areal ove 

najveće europske divlje mačke bio je u prošlosti vrlo 

velik. Đ. Mirić ( 1987)' navodi daje usporedo s istrebljenjem 

risa u zapadnoj i dijelovima srednje Europe (u 

18. i 19.st.) balkanski ris postupno nestajao i u mnogim 

dijelovima balkanskog poluotoka. Smatra se da su posljednji 

primjerci izlovljcni u Sloveniji 1908, u Hrvatskoj 

1903, u Bosni i Hercegovini 1911, u Crnoj Gori 

1913, u Srbiji 1902. i u Bugarskoj 1935. godine, zadržavši 

se samo u teško pristupačnim planinskim područjima 

Kosova (Šar planina), zapadne Makedonije (Jakubica, 

Bistra, Korab i dr.), Albanije i sjeverozapadne 

Grčke. Isti autor navodi da mu je brojnost prije II. svjetskog 

rata bila svedena "na I -2 desetine primeraka, ali je 

do 1974. opet narastao na 280 do 300 grla i počeo 

ponovo naseljavati susedna područja Srbije i Crne 

Gore". M.Muratović (1976) : navodi daje 1963. na 

Kosovu, na Kodža-Balkanu ustanovljen poseban rezervat 

za zaštitu risa ukupne površine oko 2.000 ha. 

Slika 2. Na skupu u Plitvicama bilo je tvrdnji daje izvorni soj risa s 

Balkana tjelesno manji od suplemenjaka mu s Karpata, 

čija je i pjegavost manje izraženija. Na crtežu: euroazijski 

šumski ris (Lynx lynx, gore) i pirinejski ris (Lynxpardina, 

dolje), prema F. Sândoru. 

Slika I. Računa se da će očekivani skori pridolazak karpatskog soja 

risa sa sjevera i zapada još više ugroziti izvornu populaciju 

balkanskog risa. Prelaskom zimi preko zamrznutog 

Dunava u Đerdapu (na slici) ris s Karpata postuptno osvaja 

istočnu Srbiju i širi se prema Bugarskoj. 

Foto: A. Frković 

1 

Mirić. Đ. (1987): Ris (Lynx lynx). U: Velika ilustrovana 

Enciklopedija lovstva (urednik Simić, Ž.), Građevinska knjiga, 

Beograd, s. 126-129. 

Muratović, M. (1976): Trajno zaštićene površine na Kosovu. 

Ekologija. Beograd vol. 11. br. 1 

234

Pod radnim naslovom Stanje risa u zemljama Balkana 

(Situation of the Lynx in the Balkan countries) uslijedila 

su izvješća predstavnika imenovanih zemalja. 

Donosimo ih u skraćenom obliku, redoslijedom kako 

su iznašana. 

Grčka (Maria Panayopoulou i sur.): Još sredinom 

19.st. ris je bio prisutan u Grčkoj u svim odgovarajućim 

mu staništima, osim na poluotoku Pcloponezu. 

Jedan od posljednjih ubijen je na jugu zemlje kod Atene 

18. ožujka 1862. Službeno je lov na risa zabranjen od 

1937. god. Zadnji podatak o prisutnosti risa datira iz 

1965. god., kada je osmotren na Rodopima, na granici s 

Bugarskom. Svi kasniji podaci o viđenim risovima 

( 1991, 1993, 1999) nesigurni su. Posljednja šteta na domaćoj 

stoci registrirana je sedamdesetih godina u Trakiji, 

ali s nesigurnošću da li ju je počinio vuk, podivljali 

pas ili ris. Ni netom provedena anketa o stanju krupne 

zvjeradi u zemlji nije dala pozitivan odgovor na upit 

ima lijošriseva u Grčkoj? Anketirani ispitanici treće životne 

dobi sjećaju se daje ta životinja nekada obitavala 

u njihovim gorama, dok mladi naraštaj o risu nema pojma. 

Nažalost među ispitanicima nije bilo pastira. 

Koliko će ratni sukobi i nemiri u susjednoj Albaniji i 

Jugoslaviji (Kosovo) utjecati na mogući pridolazak risa 

u Grčku, izvjestitelji nisu mogli odgovoriti. Mišljenja 

su daje bez mogućeg prirodnog (disperzijom) ili umjetnog 

(reintrodukcijom) unošenja ova životinjska vrsta 

trajno izgubljena za Grčku. 

Čime bi se risovi kao i ostali krupni predatori mogli 

hraniti u Grčkoj? Uz pojedine očuvane jedinke u Rodopima 

ova zemlja nema jelena, praktički još iz turskih 

vremena. Srneća divljač pridolazi posvuda, ali u malom 

broju zbog krivolova. Divljač se lovi samo zbog divljačine 

(mesa). Trofejni lov je nepoznanica u ovoj zemlji. 

U višim gorjima u manjim kolonijama pridolazi divokoza 

te mali tetrijeb i lještarka u Rodopima. Fazan se uzgaja 

na sjeveroistoku zemlje, najviše na ušću rijeke Nestos, 

koje je područje proglašeno nacionalnim parkom. 

Makedonija (Dragan Angelovski): Brojnost riseva 

u toj bivšoj jugoslavenskoj republici procjenjuje 

se na 20 do 30 grla i to uz granicu s Albanijom (Sar planina, 

Korab, Jablanica). Ris je zajednička divljač s tom 

državom, što vrijedi i za prenamnoženog vuka i medvjeda. 

Balkanski soj risa znatno je manji od karpatskog 

soja i ne napada ovce! Do sada nisu utvrđene štete na 

muflonima i divokozama. Pretežito se hrani zečevima, 

sitnim glodavcima i pticama. Pjegaviji je od risa s Karpata 

(Prema Đ. Miri ću makedonski lovci iz okolice 

Mavrova izrazito pjegave risove, kojih je ovdje bilo 

najviše, nazivaju "ris kamenjar", a one bljeđih pjega 

"šumski ris", op. A. F.). 1 pored službene zabrane lova 

vjeruje se da se pokoji ris ipak ustrijeli, ali o tome nema 

službenih podataka. 

Status i stanje preostalih krupnih predatora u Makedoniji. 

Medvjed je formalno zaštićen, iako primjerci 

koji dokazano opetovano pričinjavaju štetu na stoci 

(ovcama) mogu biti odstrijeljeni. S procijenjenom brojnošću 

od 800 do 1200 grla vuk je nezaštićen, za čiju se 

glavu, bez obzira na spol i starost, isplaćuje nagrada od 

80 DEM. U razdoblju od godine 1993. do 1998. (6 godina) 

ustrijeljeno je ili na druge načine stečeno 2.435 

vukova ili prosječno godišnje 406 vukova! Posljednji 

čagalj ubijen je 1989.godine. 

Bugarska (Diana Zlatan ova i dr.): Smatra se da 

u ovoj balkanskoj državi više nema riseva. Posljednji 

primjerci nestali su u razdoblju od 1862. do 1935. godine. 

Zadnji je ubijen 20. ožujka 1935. na jugozapadu 

zemlje na Pirin planini kod Melnika. Na području planine 

Zap. Balkan posljednji primjerci ubijeni su 1900 i 

1902. god., na Rila planini dva primjerka 1908. te posljednja 

dva na Straža planini 1930. god. Ris je u Bugarskoj 

uvršten u "crvenu knjigu" zaštićenih vrsta. 

Kazna za ilegalni odstrjel iznosi 1000 DEM. 

Srne su potencijalno glavna hrana. U razdoblju od 

1988. do 1999. brojnost ove divljači pala je od 140 na 

85 tisuća grla. Nakon pada komunističkog sistema lovačke 

organizacije su u rasulu, a krivolov cvate. Brojnost 

jelena cijeni se na 19.000 grla, lopatara 4.000 i divokoza 

2.300. Rila planina, Stara planina i Pirin čuvaju 

još preostala tetrijcbska staništa, čiji se broj procjenjuje 

na 2.390 kljunova. 

Postoji uvjerenje da nije daleko dan kad će im risovi 

preko Srbije (Miroč, Deli Jovan) doći s Karpata. 

Albanija. Prema izvješćima predstavnika Grčke i 

Makedonije (na skupu nije bilo predstavnika iz Albanije) 

ris je u ovoj zemlji velika nepoznanica. Šume se nemilice 

sijeku, a svaki odrastao pučanin posjeduje oružje. 

Smatra se daje u Albaniji i pored svih nedaća ris 

prisutan, poglavito na sjeveru i jugu zemlje. Na sjeveru 

to je Šar planina-Koritnik-Korab, na tromeđi Albanije, 

Kosova i Makedonije, a na jugu na granici s Grčkom. 

Ukupna brojnost zajedno sa susjednim zemljama procjenjuje 

se na 15 (20) grla. 

Bosna i Hercegovina (Vlado Soldo): Posljednji 

izvorni ris izlučen je 1911. godine. Nakon gotovo stoljeće 

dugog razdoblja (79 godina) prvi tragovi risa slijeđeni 

su na Plješevici i Grmeču, sjeverozapadno i sjeveroistočno 

od Bihaća 1980. godine. Radi se o tzv. karpatskom 

soju euroazijskog risa, koji je nakon uspješne 

reintrodukcije u Sloveniji (Kočevska 1973) preko 

Gorskog kotara, Velike i Male Kapele stigao u Bosnu. 

Tendencija proširenja areala rasprostranjenosti bila je 

usmjerena u dva smjera: jugoistočnim u smjeru pružanja 

Dinarida (Klekovača, Vijenac, Staretina, Vitorog, 

Cincar, Malovan, Ljubuša, Raduša, Vran, Cvrsnica, 

Čabulja) i sjevernim smjerom (Vlašić, Vranića, Kame- 

235

nica). Širenjem prema jugoistoku ris je do danas dopro 

do rijeke Neretve, a prema sjeveru do rijeke Krivaje i 

Zavidovića. Prisuće risa u jugoistočnim planinama 

BiH nije utvrđeno. 

Slika 3. Tragove riseva bilo je moguće slijediti na novo palom snijegu 

u NP Plitvička jezara; u pozadini masiv Pljcševiec s 

vrhom Golom Plješevicom (1649 m), na čijim su sjeverozapadnim 

obroncima u dolini rijeke Une odstrijeljeni prvi 

riscvi u Bosni i Hercegovini. 

Foto: A.Frković 

Prema pisanom izvješću izvjestitelja, zakonski status 

risa u Bosni i Hercegovini vrlo je šarolik. U Zakonu 

o lovu BiH iz 1978. risa nema na popisu divljači, stoje i 

razumljivo jer ga do tada nije ni bilo. U Republici 

Srpskoj u Zakonu o lovu iz 1994. ris je zaštićen, dok je 

Zakon o lovstvu Federacije BiH tek u pripremi. 

Ovakvo stanje pogoduje (krivo) lovu, pa je "ris u vrlo 

nezavidnom položaju i lovi se gdje ga se god pronađe". 

Prema do sada prikupljenim podacima u razdoblju 

od prve pojave risa (1980.) do zaključno 2000. godine, 

u Bosni i Hercegovini ustrijeljeno je ili na druge načine 

stečeno 25 riseva, i to na području općine Bihać (Plješevica) 

5, Rama (Vran, Raduša) 4, Šipovo (Priluma, 

Crni vrh) 3, Glamoč (Staretina, Priluma, Cincar) 3, Kupres 

(Cučkovine, Jaram-Krljaj) 3, Bosansko Grahovo 

(Šator) 2 risa itd. 

Uz izuzetak pokušaja napada na tor ovaca na Vlašić 

planini kod Travnika, do sada nije registrirana nijedna 

šteta od risa na domaćoj stoci. 

Zaključak. Kako uopće nije upitno da li je izvorni 

balkanski soj euroazijskog risa ugrožen ili nije, daljnja 

nastojanja trebaju ići za tim da se iznađu načini i sredstva 

kako spasiti ovu životinjsku vrstu. Prema U. 

Breiten m o seru program obnove balkanskog risa 

(The recovery of the Balkan Lynx Population. BLx) 

odvijao bi se u tri faze. U 1. fazi (2000. g.) prišlo bi se 

prikupljanju svih relevantnih podataka koji mogu pomoći 

boljem sagledavanju stanja, što je dijelom urađeno 

na ovom plitvičkom skupu. Drugom fazom 

(2001-2002) predviđen je izlazak na teren radi provjere 

točnosti do sada prikupljenih podataka i utvrđivanju 

novih saznanja, kako bi se konačno 3. fazom (počevši 

od 2003. god.), uz uvjet da sve to ima nade za uspjeh, 

prišlo samoj akciji spašavanja i obnove balkanskog risa 

(stabiliziranju postojeće populacije s mogućnošću prirodnog 

proširenja na područja koja je nekoć stanio). 

Alojzije Frković 

IZVJEŠĆE SA ŠESTOG SASTANKA EUFORGEN Populus nigra MREŽNOG PLANA 

AVIGNON, FRANCUSKA, od 6 do 9. veljače 2000. godine 

Na šestom sastanku EUFORGEN Populus nigra 

mrežnog plana sudjelovali su sudionici i predstavnici iz 

17 zemalja. Sastanak je otvorio predsjednik Sven de 

Vri e s, izvjestivši o dosadašnjem radu na očuvanju europske 

crne topole i njezinih prirodnih sastojina u Europi. 

U sklopu nacionalnih izvješća referirano je o radovima 

na "in situ" i "ex situ" konzervaciji crne i bijele topole, 

te ritskih šuma, a koji su provedeni tijekom razdoblja 

od zadnjeg zasijedanja u Kijevu, održanog u svibnju 

1999. godine. Predstavnici dviju novih članica 

(Malta i Švicarska), održali su uvodna izlaganja o stanju 

očuvanja europske crne i bijele topole u njihovim 

zemljama. 

U ime domaćina gosp. M. Bariteau (INRA) pozdravio 

je sudionike i upoznao ih sa istraživačkim radovima 

u odjelu Unité de Recherches Forestières Mcditearranees 

u Avignonu, a koji su vezani za očuvanje genofonda 

pojedinih vrsta šumskog drveća. Koordinator 

236

Jozef Turok (IPGRI, Italija), izvijestio je sudionike o 

primjeni druge faze rada EUFORGEN mrežnih planova. 

Slika 2. Očuvanje crne topole u rezervatu prirode uz rijeku Drome 

(Francuska) 

Tijekom posjete rezervatu prirode uz rijeku Drome, 

(Reserve Naturelle des Ramieres de la Drome), održan 

je i zajednički tehnički seminar sa sudionicima europskog 

projekta o očuvanju crne topole i ritskih šuma pod 

nazivom EUROPOP (www.ibn.dlo.nl/europop). Izlaganja 

su se odnosila na veze između hidroloških uvjeta, 

rasta i genetske varijabilnosti crnih topola, implementacije 

pri obnovi poplavnih šuma, kao i na utjecaje dinamike 

rijeka i teksture tla na seksualnu/vegetativnu 

reprodukciju crne topole. Istraživanja su provedena u 

Velikoj Britaniji, a izlagači su bili N. Barsoum i 

F. Hughes sa Sveučilišta u Cambridgu. Gosp. J. M. 

F at on, voditelj rezervata prirode i F. Lefevre (IN- 

RA) upoznali su nas s radovima obnove ritskih šuma na 

staništima uz rijeku Drome, kao i sa genetskim istraživanjima 

u sklopu projekta na "in situ" konzervaciji sastojina 

crne topole u Francuskoj. 

U vremenu od zadnjeg sastanka učinjen je veliki 

napredak u nadopuni datoteke s klonovima crne topole 

koji se nalaze u arhivima pojedinih zemalja sudionika 

P. nigra mrežnog plana, a od sada su dostupni i na Web 

stranicama. U klonskim arhivima ukupno se nalazi 

registrirano 2789 klonova iz 29 zemalja. Također je na 

Internetu moguće pretraživanje prikupljene bibliografije 

znanstvenih i stručnih radova koji su vezani za 

područje istraživanja europskih topola i ritskih šuma 

(www.cgiar.org/ipgri/euforgen). 

Do kraja godine predviđena je izrada tehničkog buletina 

o "in situ" konzervaciji crne topole u ritskim ekosustavima, 

uz korištenje dosadašnjih spoznaja i rezultata 

iz radova istraživača ovog mrežnog plana, a 

namijenjenog uzgajivačima i uredivačima šuma. 

Izrađen je photo-CD s ukupno 134 selekcionirane 

fotografije, koje obuhvaćaju sve aspekte opisa vrste, 

njezinog današnjeg statusa te očuvanja genofonda europske 

crne topole i ritskih šuma. Originalna kopija dostupna 

je svim zainteresiranima, a fotografije se mogu 

slobodno koristiti u izdavaštvu, kao i kod promicanja 

svijesti u javnosti o važnosti genetskih potencijala 

šumskog drveća i očuvanja rijetkih ekosustava. 

Usvojena je također i standardizirana opisna lista, 

koja će služiti za inventarizaciju sastojina crne topole, a 

izradila ju je N.Alba (Španjolska). L. Victto (Italija) 

izvijestio je o stanju bazne kolekcije europske crne 

topole reproducirane u Institutu Casale Monferrato, a 

koja uključuje po dva klona iz svake zemlje predstavnice. 

Biološki materijal iz ove kolekcije koristi se za 

različita genetska istraživanja (DNK analize, isoenzimi) 

u drugim europskim institucijama. Sudionici su također 

upozorili na važnost prisutnog biodiverziteta u 

prirodnim sastojinama crne topole, te bi se i ovaj dio 

uključio pri izradi tehničkog buletina. 

Budući je ovaj mrežni plan proširen i na bijelu topolu 

(Populus alba), suradnja na aktivnostima očuvanja 

ove vrste razvijena je do sada u Španjolskoj i Italiji, te 

je predviđeno osnivanje baze podataka za sve zemlje 

sudionice. Ukazano je na važnost korištenja učinkovitih 

tehnika reprodukcije bijele topole, kao i izrade identifikacijske 

liste s karakterističnim svojstvima za vrste 

P. tremula, P. alba i P. x canescens. Također će se osnovati 

bazna kolekcija za bijelu topolu, koja bi poslužila 

za istraživanja genetskog diverziteta ove vrste na području 

Europe. 

Za sljedeći sastanak EUFORGEN P. nigra 

mrežnog plana odlučeno je da će se održati u Hrvatskoj 

u drugoj polovici 2001. godine. 

Doc. dr. se. Davorin Kajba 

Slika 1. Dio sudionika na pokusnoj plohi europske crne topole uz 

rijeku Drome 

237

MEĐUNARODNI KONGRES OAK 2000 (HRAST 2000) 

U Zagrebu će se od 20. do 25. svibnja 2000. godine 

održati međunarodni kongres OAK 2000 - IMPROVE 

MENT OF WOOD QUALITY AND GENETIC 

DIVERSITY OF OAKS (HRAST 2000 - POBOLJ 

ŠANJE KAKVOĆE I GENETSKE RAZNOLIKOSTI 

HRASTOVA). 

Kongres organiziraju IUFRO radne skupine za silvikulturu 

i genetiku hrastova te Šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu. Suorganizatori su Ministarstvo znanosti 

i tehnologije, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, 

Javno poduzeće "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, 

Šumarski institut, Jastrebarsko, Akademija šumarskih 

znanosti i Hrvatsko šumarsko društvo. 

Poslove organizacije kongresa zajednički obavljaju 

timovi IUFRO-a koje vodi prof. dr. Heinrich 

Spiecker te naš Organizacijski odbor. Predsjednik 

Organizacijskoga odbora je prof. dr. Slavko Matić. 

Tajnik kongresa je mr. se. Igor Anić. Članovi organizacijskoga 

odbora sa Šumarskoga fakulteta su prof. dr. 

Joso Vukelić, prof. dr. Nikola Lukić, prof. dr. Zvonko 

Seletković, doc. dr. 

Davorin Kajba, doc. 

dr. Nikola Pernar, doc. 

dr. Žcljko Španjol, mr. 

se. Milan Oršanić, mr. 

sc. Dario Baričević, 

mr. se. Ivica Tikvić, 

Darko Bakšić, dipl. 

ing., Damir Barčić, 

dipl. ing., Šaša Bogdan, 

dipl. ing., Dragica 

Bilandžija, dipl. 

oec, iz Šumarskoga 

instituta, Jastrebarsko, 

članovi su dr. se. Joso 

Gračan i Nenad Potočić, 

dipl. ing., iz 

"Hrvatskih šuma" p.o. 

Zagreb su Tomislav 

Starčević, dipl. ing., 

mr. se. Josip Dundović 

i Đuro Kauzlarić, dipl. 

ing., te Hranislav Jakovac, 

dipl. ing. kao 

predstavnik Hrvatskog 

šumarskog društva. 

Znanstveni odbor 

kongresa čine prof. dr. 

Heinrich Spiecker 

(Njemačka), prof. dr. 

Robert Rogers (SAD), 

dr. Zoltan Somogyi 

(Mađarska), prof. dr. 

Slavko Matić (Hrvatska), 

prof. dr. Yang 

Sihe (Kina), prof. dr. 

Kim Steiner (SAD), 

dr. Peter Savili (Francuska), 

prof. dr. Antoine 

Kremer (Francuska), 

prof. dr. John 

Carlson (SAD) i 

dr. Joso Gračan (Hrvatska). 

238

Ciljevi kongresa su: 1) predstavljanje najnovijih 

znanstvenih dostignuća u istraživanju ekosustava hrastova 

s posebnim osvrtom na potrajno gospodarenje, poboljšanje 

kvalitete hrastovine i genetske raznolikosti, 

2) povezivanje znanstvenika uključenih u istraživanja 

ekosustava hrastova (uzgajivača, genetičara, ekologa, 

uredivača i drugih). U skladu s ciljevima kongres ima 

četiri tematske cjeline: poboljšanje kvalitete hrastovine, 

genetska raznolikost, gospodarenje hrasticima s 

ekološkog i gospodarskog gledišta te potrajno gospodarenje 

ekosustavima hrastova. 

Do sada se za kongres prijavio 131 sudionik iz čak 

24 države: Njemačke, Francuske, Slovenije, SAD, Rusije, 

Austrije, Portugala, Jugoslavije, Mađarske, Poljske, 

Rumunjske, Ukrajine, Švedske, Španjolske, Nizozemske, 

Kine, Slovačke, Češke, Italije, Japana, Bosne i 

Hercegovine, Nigerije, Kanade i Hrvatske. 

Rad kongresa organiziran je kroz trodnevna zasjedanja 

s izlaganjem referata i postera, dvije cjelodnevne 

ekskurzije ijednu poludnevnu ekskurziju. Evo i programa 

kongresa: subota, 20. svibnja: dolazak i smještaj sudionika; 

nedjelja, 21. svibnja: cjelodnevna ekskurzija u 

Lonjsko polje i lipovljanske nizinske šume na temu 

"Ekosustavi hrasta lužnjaka u Hrvatskoj"; ponedjeljak, 

22. svibnja: službeno otvorenje kongresa, zajedničko 

zasjedanje uz izlaganja referata i postera; utorak, 23. 

svibnja: izlaganja referata u tri sekcije (silvikultura I i 

II, genetika), poslije podne ekskurzija u Šumarski institut, 

Jastrebarsko; srijeda, 24. svibnja: zajedničko zasjedanje 

uz izlaganja referata, službeno zatvaranje kongresa; 

četvrtak, 25. svibnja: cjelodnevna ekskurzija na 

područje šumarije Vrbovec na temu "Gospodarenje 

hrasticima u Hrvatskoj"; petak, 26. svibnja: odlazak sudionika. 

Smještaj sudionika, kongresni ured i rad kongresa 

organizirani su u Hotelu International Zagreb, Miramarska 

24. 

Na kraju s ponosom ističemo kako je glede ovakvog 

broja sudionika kongres OAK 2000 poprimio karakter 

svjetskog skupa o hrastovima. Hrvatsko šumarstvo do 

sada nije imalo priliku organizirati ovako značajan i 

brojan skup. Tijekom pet dana imat ćemo priliku predstaviti 

našu zemlju, šumarsku struku i hrastike koje ćemo 

na najbolji mogući način još jednom uzdići među 

najljepše i najkvalitetnije na svijetu. 

mr. se. Igor Anić 

12. SKUPŠTINA HRVATSKOG ENTOMOLOŠKOG DRUŠTVA 

U dvorani Hrvatskog šumarskog društva 8. prosinca 

1999. g. održanaje 12. Skupština HED-a. 

Radni dio skupštine imao je sljedeći dnevni red : 

1. Izvješće o radu Upravnog odbora; 

2. Financijsko izvješće; 

3. Izvješće Nadzornog odbora; 

4. Rasprava po izvješćima; 

5. Visina članarine; 

6. Buduće aktivnosti; 

7. Primjedbe na Nacionalnu strategiju zaštite prirodne 

baštine Republike Hrvatske i istraženost entomofaune. 

Stručni dio skupštine sadržavao je dva predavanja: 

1. B. Britvcc: 90 godina organiziranih entomoloških 

djelatnosti u Hrvatskoj 

2. M. Maceljski: Genetski preinačene biljke kao novi 

način borbe protiv štetnih kukaca. 

Predsjednik skupštine akademik Milan Maceljski 

predložio je nakon otvaranja da se oda počast preminulim 

članovima HED-a: akademiku Zdravku 

Lorkoviću, prof. Milanu Androiću, prof. Jeleni 

Gregurić i ing. Borisu Vojtiću. Zatim je izražena zahvalnost 

domaćinu, Hrvatskom šumarskom društvu, na 

ukazanom gostoprimstvu. 

Radni dio skupštine 

Na radnom djelu Skupštine, izvješće o radu društva 

podnijela je prof. J. Igre Barčić. Naglasila je da su članovi 

HED-a tijekom prošle 2 godine podnijeli oko 50 

izlaganja i postera na domaćim i međunarodnim entomološkim, 

zaštitarskim i šumarskim skupovima. Naša 

2 člana (akademik Maceljski i prof. Durbešić) dobili su 

1999.god. Državne nagrade za popularizaciju znanosti; 

HED je otvorio WEB stranice na Internetu preko servera 

Agronomskog fakulteta. Na mjesto preminulog glavnog 

urednika časopisa Entomologia Croatica, akademika 

Lorkovića, imenovanje akademik Maceljski. Predloženo 

je da zaslužni entomolozi dobiju svoje ulice u 

Zagrebu, da se izda poštanska marka s likom akademika 

Lorkovića, te organizira posjeta Entomološkom odsjeku 

Gradskog muzeja u Varaždinu. 

Financiranje časopisa je otežano i neizvjesno (B. 

Hrašovec). Trebalo bi pronaći sponzore za financiranje 

društva (M. Harapin). Predloženo je da se u suradnji 

Agronomskog i Šumarskog fakulteta organizira izložba 

studentskih zbirki kukaca, diplomskih i umjetničkih radova 

iz područja entomologije (J. Igre Barčić). Nacionalna 

strategija zaštite prirodne baštine R. Hrvatske i istraženost 

entomofaune vrlo je aktualna tema, kao i genetska 

problematika. Za to su potrebna znatna financij- 

239

ska sredstva. Još nema jasnog stava da li prednost trebaju 

imati sistematska istraživanja ili načini zaštita pojedinih 

vrsta kukaca. U okviru HAZU postoji Odbor za 

biodiverzitet kojeg vodi akademik Meštrov. Svima koji 

se bave biodiverzitetom treba ponuditi suradnju i objasniti 

važnost kukaca i poznavanje entomofaune. Na sljedećem 

Upravnom odboru HED-a predložit će se prioritetne 

teme faunističkih istraživanja u Hrvatskoj. 

Stručni dio skupštine 

1. Britvec: "90 godina organiziranih entomoloških istraživanja 

u Hrvatskoj." 

Hrvatsko entomološko društvo (HED) povijesni je i 

pravni sljednik i predstavlja nastavak rada Entomološke 

sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva (kasnije 

Hrvatske biološke centrale) utemeljene 3.veljače 

1909. godine u Zagrebu. Od 29. srpnja 1974. godine 

djeluje pod nazivom Hrvatsko entomološko društvo. 

Entomološka istraživanja u Hrvatskoj započela su još 

u doba LINNE-a u drugoj polovici 18.stoljeća, a intenzivnija 

istraživanja provode se u drugoj polovici 19. stoljeća. 

Prvi entomološki rad objavio je u nas na hrvatskom 

jeziku Zagrepčanin Ljudevit Vukotinović (1813 - 

1893) pod naslovom "škodljive gusjenice" u Gospodarskom 

listu 1856. god. Godine 1886. u Zagrebu se osniva 

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti kao najviša 

znanstvena i umjetnička ustanova za sve južne Slavene. 

Među prvih 14 članova akademije bili su entomolozi: 

Schlosser Klekovski (1808-1882) i Živko Vukasović 

( 1829 - 1874), a kasnije i Ljudevit Vukotinović. 

Entomološka sekcija (6. po redu od 11.) osnovana je 

3. veljače 1909. g. odobrenjem Visoke Kraljevske zemaljske 

vlade. Njezin pročelnik je bio Antun Korlević 

(1851 - 1915). Korlević je od 1899. do 1923. god. predavao 

entomologiju na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. 

Bio je prvi visokoškolski profesor entomologije i osnivač 

primijenjene entomologije i zaštite bilja u nas. Drugi 

veliki entomolog u nas je bio August Langhofer (1861- 

1940). Na Medicinskom fakultetu predavao je opću biologiju, 

a na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu poljoprivrednu 

i šumarsku entomologiju i to od osnivanja fakulteta 

1919. do 1930. god. Nasljedio gaje Vladimir 

Skorić, a zatim naš poznati profesor Žcljko Kovačević. 

1969. u Zagrebu je obnovljeno Jugoslavensko entomološko 

društvo, koje izdaje časopis Acta entomologica 

Jugoslavica do 1990. god. God. 1974. osniva se Hrvatsko 

entomološko društvo, koje je organiziralo 4 

znanstvena entomološka skupa: Zagreb 1969., Korčula 

1976., Zadar 1983. i Pula 1990. god. 

Entomofauna je jedna od značajnijih komponenti 

poljoprivrednih i šumskih ekosustava i u isto vrijeme 

nezaobilazna u biološkoj raznolikosti našega okoliša. 

Stoga je djelovanje HED-a u novim i specifičnim uvjetima 

značajno za poljoprivredu i šumarstvo, kao i za 

očuvanje okoliša. 

2. M. Maceljski: Genetički preinačene biljke kao 

novi način borbe protiv štetnih kukaea. 

Čovjek je oduvijek želio uzgojiti biljke otporne na 

negativan utjecaj biotskih i abiotskih čimbenika. Nekada 

se to postizalo selekcijom, a danas govorimo o genetički 

preinačenim biljkama (GPB). Suvremena znanost, 

posebice veliki napredak biotehnologije, pruža za to 

neslućene mogućnosti. Može se na primjer mijenjati 

kvaliteta, trajnost, otpornost na štetočinje i dr. 

Unutar velikih mogućnosti GPB izdvaja se više kulturnih 

biljaka preinačenih tako da proizvode toksin za 

obranu od štetnih kukaea. Najčešće se radi o toksinu 

bakterije Bacillus thuringiensis (B.t.). Ova bakterija se 

nalazi u prirodi, izaziva bolest i ugibanje kukaca. Prvi je 

puta otkrivena kod dudovog svilca 1900., a izolirao ju je 

Berliner 1911. god. iz gusjenice brašnenog moljca. Bakterija 

luči endo i eksotoksine kao otrove za kukce, a koriste 

se sojevi koji luče samo endotoksine. Ti endotoksini 

su skoro neotrovni za ljude i toplokrvne životinje, pa 

njihovi pripravci nisu na listi otrova. B.t. pripravci (sredstva, 

preparati) najviše su primjenjivani biološki insekticidi 

u svijetu (čine oko 90% bioinsekticida). U Hrvatskoj 

ima nekoliko pripravaka na bazi B.t. (Thuricide, Bactospeine, 

Baturad, Biobid, Forey i Novodor). 

Genetičari su uspjeli u neke kulturne biljke ucijepiti 

svojstvo B. t., da proizvode endotoksine, pa GPB biljke 

u svojim organima izlučuju toksin koji ubija kukca koji 

napada biljku. Prva genetički preinačena biljka kukuruza 

registrirana je u SAD -u 1995.god. Takvi se kukuruzi 

zovu B. t. hibridi. U SAD-u se biljke koje proizvode 

B. t. toksine smatraju insekticidnim biljkama. Slično 

je rađeno na kukuruzu za kukuruznu zlaticu i na 

krumpiru za krumpirovu zlaticu. 

Navedeno treba promatrati s 3 gledišta: 1. Učinkovitost, 

a time i ekonomska strana; 2. Opasnost pojave rezistentnosti 

štetnika; 3. Mogući utjecaj GPB na entomofaunu. 

U SAD-u se mnogo radi na B. t. biljkama zahvaljujući 

liberalnom stavu u toj zemlji. Europa je "konzervativnija" 

i neke zemlje ne dopuštaju te postupke. Stanje 

se u svijetu gotovo svakodnevno mijenja. Sva otkrića i 

postupci imaju svoje dobre i loše strane. Došlo se do 

spoznaje da se unošenjem gena u biljku mogu promijeniti 

i neka druga svojstva, što bi bila negativna strana 

GPB. "Zeleni" demonstriraju i protive se navedenim 

postupcima i žele probuditi savjest potrošačkog društva. 

Prema našem mišljenju ne bi trebalo zabraniti pokuse, 

već uporabu GPB za hranu. Nelogično je da je 

Hrvatska zabranila istraživanja takve vrste, a dozvoljava 

uvoz GPB hrane. 

Dr. Miroslav Harapin 

240

UNAPREĐENJE POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA NA KRŠU 

Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je 

Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem od 

29. do 30. ožujka 2000. godine u Splitu u HAZU Palači 

Milesi. 

Nakon otvaranja skupa i pozdravnih govora organizatora 

i gostiju sljedila su plenarna izlaganja, a zatim se 

u posebnim dvoranama iznosila poljoprivredna i šumarska 

problematika. 

Radno predsjedništvo 

slijeva: S. Matić, M. Maccljski, S. Kačić i P. Maleš 

Plenarna izlaganja 

Maleš P., Topic V.: Krš i njegove prirodne značajke 

Hodžić M.: Bioklimatske karakteristike na Jadranu 

Racz Z.: Pedološke značajke kraških područja Hrvatske 

Gereš D., Ožanić N., Rubinić J.: Integralno gospodarenje 

vodama krša 

Božičević S.: Specifičnosti hidrogeloških pojava u 

kršu Dinarida 

Turnšek M: Zaštita krajolika krša u strategijskom 

planiranju 

Miko S., Peh Z., Halamić J.: Određivanje prirodnog 

geokemijskog šuma za tla razvijena na karbonatnoj 

podlozi u području hrvatskog krša 

Grgić I., Par V.: Značaj mediteranske regije u poljoprivrednim 

resursima i proizvodnji Hrvatske. 

Od ukupne površine R. Hrvatske (56.500 km 2 ) na 

mediteranski pojas otpada 15.400 km 2 ili oko 27%. 

Najveći dio ovog područja su panjače, šikara, makija i 

golet, a visoke šume zauzimaju oko 57.000 ha (3,7%). 

Od Piranskog zaljeva do Prevlake u dužini od 1800 

km nalazi se jedinstveni kraški pojas na svijetu. U njemu 

je šest nacionalnih parkova: Brijuni, Velebit, Paklenica, 

Krka, Kornati i Mljet s površinom od 117.000 ha. 

Na tom području padne od 700 do 1200 mm oborina 

godišnje. Jedna od mnogih značajki kršaje podzemno a 

ne površinsko otjecanje vode. Najviše vode na kršu 

nalazi se u podzemnim tokovima, a to je velika prednost 

jer se vode tako mogu lakše očuvati od vanjskog 

onečišćenja, čak se i površinske zagađene vode (pesticidi 

i dr.) prirodno čiste na svom putu u podzemlje. 

Krško područje Hrvatske je vrlo osjetljiv ekološki 

prostor s visokim stupnjem rizika od erozije i degradacije 

tla i devastacije vegetacije. Poljoprivredni i šumarski 

znanstvenici i stručnjaci nastoje ukazati na postojeće 

stanje na kršu i naglašavaju da se ne smije nerazumnim 

postupcima degradirati njegove svekolike vrijednosti 

a posebice vodene, ekonomske i ekološke resurse. 

Područje mediteranskog i submediternskog krša 

krije tajne koje treba otkriti i stvara teškoće koje treba 

savladati (Maleš, Topić). 

Poljoprivreda 

U okviru poljoprivrede bila su izložena dva postera 

i prezentirano 28 referata. Iznesena je kompleksna problematika 

poljoprivrednih tala, proizvodnje povrća, 

voćarstva s posebnim naglaskom na vinogradarstvo, 

vinarstvo i maslinarstvo. Naglašen je aktualan problem 

uzgoja badema. Obrađeni su abiotski i biotski čimbenici 

koji utječu na poljoprivrednu proizvodnju kao i preventivne 

i represivne mjere za biološko - ekološki povoljnu 

proizvodnju hrane. Zapaženo je bilo izlaganje o 

utjecaju napuštanja stočarstva na opseg poljoprivrednih 

površina, kojih na žalost ima sve manje. Sve više se 

napušta i obrada. Posebno zanimanje pobudilo je izlaganje 

o valorizaciji krša uzgojem koza, čime je dotaknut 

problem poznat pod nazivom: agroforestry. Ne 

manje interesantna je bila problematika povratka selu i 

poljoprivredi s motrišta spašavanja sela te razvoja agrara 

na obiteljskim gospodarstvima na kršu. 

Šumarstvo 

Na šumarskoj sekciji bila su 3 postera o kozarstvu i 

poljoprivrednoj proizvodnji i šumarstvu u Imotskoj 

krajini; o obnovi šuma sa crnikom i meduncem; o 

ishrani, osutosti krošanja i o njihovom utjecaju na dcbljinski 

prirast hrasta medunca. Ukupno je podnesen 

31 referat. 

U šumarskim referatima obrađena je sljedeća problematika: 

Tla krša; bujice i erozija; utjecaj ispaše i brsta 

na devastaciju šumske vegetacije i degradaciju tla; 

obnova, podizanje i njega šuma na kršu; rezultati pošumljavanja; 

uspijevanje rasa i međurasnih hibrida 

crnog bora; proizvodnost alepskog bora; struktura biomase 

alepskog bora; obnova panjača hrasta crnike; 

šumska mehanizacija i tehnologija eksploatacije na 

kršu; problematika požara; sanacija opožarenih površina; 

uloga protupožarnih cesta; zaštita prirode i okoliša; 

utjecaj najznačajnijih biotskih čimbenika (bolesti i 

kukci) na stabilnost šumskih ekosustava. 

241

Kao stoje naprijed navedeno, plenarnih izlaganja bilo 

je 8, u poljoprivredi 28 izlaganja, u šumarstvu 31 

izlaganje, a postera je bilo 5, što znači da su sudjelovala 

ukupno 72 autora. Odaziv stručnjaka iz poljoprivrede i 

šumarstva bio je velik. Vođene su veoma dinamične 

znanstvene i stručne diskusije o iznesenoj problematici. 

Zaključci 

Za poljoprivredu u prvom redu bilo bi unapređenje 

poljoprivredne proizvodnje, osobito povrćarstva, voćarstva, 

vinogradarstva te maslinarstva, s posebnim na- 

glaskom na seoska gospodarstva, zatim optimalno iskorištavanje 

poljoprivrednog zemljišta u proizvodnji 

zdrave hrane. 

U šumarstvu očuvanje šuma i šumskih zemljišta u 

svim njihovim prirodnim (uzgojnim) oblicima. Šumarstvo 

na kršu mora prepoznati realne mogućnosti svakog 

staništa i sastojine te odrediti način i intenzitet uzgojnih 

postupaka. Treba težiti povećanju kvalitete staništa, 

sastojina i njihovih proizvoda. Da bi se to postiglo 

treba odrediti sljedeće: broj biljaka za pošumljavanje; 

udjel listopadnih vrsta; ulogu postojeće vegetacije 

osobito autoktone bjelogorice; uzgojne zahvate u 

šikarama i makijama; uzgojne zahvate u panjačama; 

uzgojne zahvate s ciljem smanjenja šteta od požara i 

biotskih čimbenika (S. Matić). 

Što se tiče stoke sitnog zuba, na osnovi dosadašnjih 

znanstvenih spoznaja može se zaključiti da su vrijednosti 

gubitaka u drvnoj zalihi, lisnoj i travnoj masi veće 

od vrijednosti ovaca i koza i u racionalnoj ispaši i brstu 

u šumama (V. Topić). 

I konačan zaključak je očuvanje svih vrednota krša 

uz očuvanje okoliša i biološke raznolikosti toga područja, 

jedinstvenog na svijetu po prirodnom bogatstvu i 

ljepoti. 

Dr. M. Harapin 

KNJIGE I ČASOPISI 

Akademik Dušan Klepac: 

NAJVEĆA CJELOVITA ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA U HRVATSKOJ - SPAČVA 

U izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 

(HAZU) Centra za znanstveni rad Vinkovci tiskana je 

knjiga pod naslovom: Najveća cjelovita šuma hrasta 

lužnjaka u Hrvatskoj - Spačva. Autor knjige je 

akademik Dušan Klepac, voditelj Centra HAZU za 

znanstveni rad Vinkovci i poznati profesor uređivanja 

šuma na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 

Urednici su akademik Dušan Klepac i dr. se. Katica 

Corkalo, a recenzenti akademici Mirko Vidaković 

i Milan M ešt rov. Nakladnika predstavlja akademik 

Andrija Kaštelan, pripremu je obavila DE- 

NONAd.o.o. Zagreb, a tiskanje KRATIŠ d.o.o. Zagreb. 

Knjiga ima 117 stranica B5 formata ilustriranih sa 

28 uspjelih fotografija pretežito u boji. Sastoji se od devet 

poglavlja s predgovorom akademika Klepca kao 

voditelja Centra, te životopisom autora, kazalom osoba 

i mjesta te kazalom slikovnih priloga. Poglavlja su: 

1. Uvod, 2. Položaj, površina, klima pedološki i fitocenološki 

odnosi u Spačvi, 3. Iz povijesti šumarstva 

Slavonije, 4. Nekadašnje spačvanske šume hrasta lužnjaka, 

5. Današnje šume hrasta lužnjaka u Spačvi, 6. 

Hidrološka uloga spačvanskih šuma, 7. Spačva kao izvorište 

stručne i znanstvene djelatnosti u šumarstvu, 

8. Literatura i 9. engleski sažetak. 

U predgovoru autor je naglasio kako je cilj knjige: 

"istaknuti i prikazati gospodarsku, ekološku i socijalnu 

vrijednost šume Spačve ne samo za područje 

Vinkovačko-srijemske Županije nego i za cijelu Republiku 

Hrvatsku." 

U uvodu autor piše o obilježavanju 30. godišnjice 

Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, koji je 

osnovan 1969., a s radom je započeo početkom 1970. 

godine. Smatra kako je godišnjicu osim s izvještajem 

trebalo obilježiti i prigodnim izdanjima pa se odlučio za 

temu o šumi Spačvi slavonskom i hrvatskomn biseru, 

gdje će osim bogatstva šume opisati i šumarske stručnjake 

koji su tu šumu uredili i uzgojili. 

U drugom poglavlju autor sažeto opisuje položaj, 

površinu, klimu, tlo i šumsku vegetaciju. U opisu površine 

naglašava kako Spačva predstavlja jednu petinu 

svih lužnjakovih sastojina u Hrvatskoj, a u odnosu na 

Europu to je najveća cjelovita lužnjakova šuma. 

242

U trećem poglavlju opisana je povijest područja 

spačvanskih šuma. Navodi se kako je razvoj gradova i 

naselja uz rijeku Bosut potrebno djelomično pripisati i 

bogatstvu šuma hrasta lužnjaka, a što se poglavito odnosi 

na doba Rimskog Carstva kada su šume hrasta lužnjaka 

služile stanovnicima kao sklonište, zatim za pašu 

i lov te kao izvorište šumskih plodova i drva. Tako su 

primjerice inicijali rimske božice lova Dijane nađeni na 

ulomku rimskog žrtvenika u Vinkovcima. U srednjem 

vijeku malo je pisanih podataka o Spačvi, a više je podataka 

poslije osnivanja Vojne krajine 1746. godine. 

Autor navodi podatak o 741.907 ha krajinskih šuma koje 

besplatno koriste krajišnici za potrebe svojih kućanstava. 

Poslije razvojačenja Vojne krajine 1871. godine 

Brodska imovna općina sa sjedištem u Vinkovcima dobiva 

42.608 ha najvrijednijih hrastovih šuma. Ta imovna 

općina dobro je gospodarila svojim šumama unaprijedivši 

poljoprivredu, vodoprivredu i promet te pomogla 

i izgradnju šumarskog doma u Zagrebu. Od šumarskih 

stručnjaka koji se posebice ističu navodi Antuna 

Tomića, književnika i šumara Josipa Kozarca, Miju 

Čordašića i Antuna Levakovića. 

U poglavlju o nekadašnjim spačvanskim šumama 

piše da su bile prašumskog tipa, nepristupačne i neuređene 

i sastavljene od hrasta lužnjaka, poljskog jasena i 

nizinskog brijesta starosti i 400 godina. Prašumska stabla 

imala su promjere preko 100 cm s čistim punodrvnim 

deblima dužine preko 20 m, s 20 do 30 stabala po 

jutru. 

U 5. poglavlju o današnjim šumama hrasta lužnjaka 

u Spačvi autor piše o gospodarenju šumama hrasta lužnjaka, 

njihovoj obnovi, prostornom uređenju, drvnoj 

zalihi, prirastu i etatu te o šumsko-uzgojnom tretmanu. 

U podpoglavlju o gospodarenju šumama autor posvećuje 

posebnu pozornost ophodnji hrasta lužnjaka, kojom 

je određen cilj gospodarenja. Smatra kako bi u 

Spačvi trebalo odrediti i dulje ophodnje od 140 godina i 

to u sastojinama hrasta lužnjaka vrlo velike kakvoće, 

dobroga zdravstvenoga stanja i posebne biološke i genetičke 

vrijednosti. Za takve sastojine predlaže ophodnje 

od 1 50 do 180 godina. 

U podpoglavlju o obnovi lužnjakovih šuma ukazuje 

na teškoće prilikom obnove zbog toga što je u zadnjih 

tridesetak godina izostala redovita fruktifikacija, a u 

podpoglavlju o prostornom uređenju Spačve autor navodi 

"kako ono danas potpuno zadovoljva iako je izvedeno 

krajem 19. i početkom 20. stoljeća". 

U podpoglavlju o drvnoj zalihi, prirastu i ctatu autor 

uspoređuje zbiljsko stanje drvnih zaliha u Spačvi sa 

svojim prirasno-prihodnim tablicama za hrast lužnjak 

na I. bonitetu u posavskim šumama te ustanovljuje kako 

se podaci dobro podudaraju. Upozorava na poremetnju 

prilikom ostvarivanja predviđenog etata zbog propadanja 

hrasta lužnjaka, te preporučuje da se najprije 

doznače za sječu suha i bolesna stabla. Ustanovio je 

kako sveukupni prosječni godišnji prirast ne dosiže 

svoj optimalni iznos zbog djelomičnoga sušenja spačvanskih 

šuma. 

Kod šumsko-uzgojnog tretmana autor govori o intenzitetu 

prorijede navodeći pritom Dekanićeva, Matićeva 

i svoja iskustva. 

U ovom poglavlju autor je posvetio dio teksta drvnoj 

industriji "Spačva" iz Vinkovaca, koja je danas sa 

svojom pilanom, furnirnicom i finalnim proizvodima 

postala jak izvoznik proizvoda iz drva hrasta lužnjaka. 

Šesto poglavlje obraduje osobitosti hidrološke uloga 

spačvanskih šuma, gdje se ukazuje na golemo značenje 

šume u smislu ujednačenja vodnih prilika toga prostora 

te značenja površinskih i podzemnih voda za uspijevanje 

spačvanskih šuma. 

U sedmom poglavlju o Spačvi kao izvorištu stručne 

i znasnstvene djelatnosti u šumarstvu, autor je uglavnom 

obradio istraživačku djelatnost povezanu uz Centar 

HAZU za znanstveni rad u Vinkovcima, te predlaže 

kako bi "sadašnja šumarska istraživanja trebalo proširiti 

i nadopuniti fundamentalnim istraživanjima iz područja 

biologije i fiziologije glavnih šumskih vrsta drveća 

s posebnim osvrtom na hrast lužnjak u Spačvi. 

U popisu literature navode se 63 rada koji su poslužili 

prilikom pisanja knjige, dok se iz biografije autora 

ponovno uvjeravamo o zavidno uspješnom životnom 

putu akademika Dušana Klepca, koji nam je između 

ostaloga, podario i ovu knjigu o Spačvi. 

Prof. dr. sc. Branimir Prpić 

MONTI E BOSCHI 2 

(talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) 

Iz broja 1, siječanj-veljača 2000 dajemo osvrt na 

sljedeće priloge: 

Aceto P., Pividori M., Siniscalco C: Razvojna 

dinamika novoformiranih šumskih zajednica 

u planinskom području. 

U ovom prilogu autori obrađuju problematiku vezanu 

uz proces razvoja šumske vegetacije na neobrađenim 

površinama. 

Na području europske zajednice u umjerenim i mediteranskim 

zonama neobrađene površine zauzimaju 

243

više od 10 milijuna ha i u stalnom su porastu. Na napuštenim 

terenima susreću se različiti stadiji razvoja šumske 

vegetacije. Posljednih su godina mnoga proučavanja 

posvećena ovoj problematici (Gol ley, Colaone, 

Piussi, Pignatti, Ubrizsy, Mondino, 

Pai ero i Pey ronel ). 

Predmet istraživanja u ovom prilogu je razvoj šumske 

vegetacije na napuštenim pašnjacima u području 

Castelnuovo Nigra-Canavese (provincija Torino). Proučavana 

zona zauzima površinu od 75 ha, nadmorsku 

visinu od 1000-1360 m, istočnu ekspoziciju i nagib od 

16-37 stupnjeva. Srednja godišnja temperatura iznosi 

7,7" C, a prosječne godišnje oborine 1449 mm u 93 kišna 

dana. Tu je nekad živjelo 60-ak obitelji koje su se 

uglavnom bavile uzgojem stoke, a danas tu žive samo 

dvije obitelji. Istraživanjem su ustanovljeni na predmetnoj 

površini sljedeći razvojni stadiji: 

pašnjaci koji se još koriste: 14,2 ha ili 18,9 %; 

napušteni pašnjaci s grmolikom jarebikom (Sorbus 

aucuparid) i brezom (Betulapendula): 

39,1 ha ili 52,1 %; 

mladi brezici: 3,9 ha ili 5,2 %; 

zreli brezici: 10,9 ha ili 14,5%; 

požarom degradirani brezici: 3,5 ha ili 4,7 %; 

mješana šuma bukve i kestena: 0,9 ha ili 1,2 %; 

šuma bukve: 1,4 ha ili 1,9%; 

umjetno uzgojena kultura ariša: 1,1 ha ili 1,5 %. 

Na pašnjačkim površinama dominiraju Nardus stricto 

i Potentilla ereeta. Na opožarenim površinama veliki 

je udjel Pteridium aquilinum-a (70-80 %). 

Važnu funkciju u obnovi vegetacije imaju stara stabla, 

koja su postojala i u vrijeme uporabe pašnjaka. Ona 

sada imaju ulogu sjemenjaka. Može se zaključiti da su 

glavni čimbenici koji utječu na dinamiku razvoja vegetacije 

sljedeći: 

razdoblje koje je prošlo od prestanka korištenja površina; 

blizina i broj stabala sjemenjaka; 

- intenzitet i učestalost požara. 

Stadiji kroz koji prolazi razvojni tijek vegetacije su: 

grmolike formacije breze i jarebike, mladi brezici, zreli 

brezici te sastojine bukve s manjim udjelom drugih vrsta 

(javor, kesten i dr.). 

Cavalli S., Ioale S., Macchia M., Sbragia 

M.: Prilog o razmnožavanju česmine raznošenjem 

žira pomoću životinja (zoohorija) u obalnoj zoni sjeverozapadne 

Toscane. 

U pješčanoj obalnoj zoni Toscane vegetacija najprije 

učvršćuje pješčane nasipe. To su razne pionirske vrste: 

Juniperus oxycedrus, Phillyrea angustifolia i Arbutus 

unedo. Umjetnim putem uneseni su Pinuspinaster i 

Pinus pinea. Pored ovih vrsta zapažen je velik udjel 

česmine (Ouereus ilex), koja nije unošena umjetnim 

putem. Prva stabla koja mogu imati plodove nalaze se 

na udaljenosti većoj od 400 m. Sjeme (žir) česmine je 

teško od 1-2,5 g, što isključuje mogućnost prenošenja 

vjetrom na tu udaljenost. Promatranjem područja ustanovljeno 

je intenzivno prenošenje sjemena koja prenosi 

sojka (Garrulus glandarius). 

Prenošenje sjemena životinjskim putem (zoohorija) 

proučavano je niz godina. Od bezkralježnjaka, sitne životinje, 

posebice mravi, raznose sjeme od preko 3000 

vrsta kritosjemenjača. U prenošenju krupnog sjemena 

važnu ulogu imaju mali sisavci (miševi i ostali glodavci). 

Od ptica značajno mjesto zauzimaju Corvidae, i 

to posebno sojka kreštalica (Garrulus glandarius) i kreja 

lješnikarka (Nucifraga earvocaractes). U promatranom 

šumskom kompleksu "Pineta di Levante" površine od 

475 ha i dužine od oko 4,5 km paralelno sa linijom mora, 

ustanovljena je velika gustoća mladih biljaka česmine. 

Prebrojavanjem je utvrđeno 900-14700 biljaka po ha, što 

omogućava kompletnu pošumljenost česminom u slučaju 

da ne dođe do prizemnog požara. 

Pomoću dalekozora promatrane su sojke kako pomoću 

nogu stavljaju žir u kljun i prenose ga s istoka na 

zapad, odlagajući ga na tlo za buduću prehranu. Nije bilo 

moguće ustanoviti kako ga uskladištuju. Letovi sojka 

bili su kontinuirani, ali se nije mogao ustanoviti pojedinačni 

broj letova. Na mjestu odlaganja pronađeni su žirevi 

u razmacima od 0,2-15 m. Na sjemenkama su se 

prepoznavali otisci u obliku slova "V". Dio ovako rasutih 

žireva sojke ne pojedu, što omogućava klijanje i razvoj 

mladih biljaka. 

Autori smatraju ovo pošumljavanje vrlo značajnim i 

ekonomski vrijednim, jer bi troškovi pošumljavanja s 

oko 2500 sadnica po ha iznosili najmanje 8 mil. lira po 

ha (oko 8 mil. DEM). 

Maresi G., Ambrosi P., Capretti P.: Napad 

Mycosphuerellu laricina (Hartig) Neg. na sastojine 

ariša u Trentinu. 

U ovom prilogu autori su istraživali pojavu promjene 

boje i preranog otpadanja iglica ariša tijekom ljeta 

1999. g. u Trentinu. U tom području do tada nije nikada 

evidentirana takva pojava. Ovaj napad pojačan je u 

mjesecu rujnu, nakon čega je poduzeto istraživanje na 

raznim lokacijama, a uzorci su ispitivani u laboratoriju. 

Evidentirani su sljedeći podaci: 

lokacija (općina, šumski predjel), 

vrijeme pojavljivanja simptoma i površina u ha, 

intenzitet štete (postotak stabala i postotak obuhvaćene 

krošnje), 

- položaj šteta na stablima, 

podaci o sastojini (uzgojni oblik, učešće ostalih vrsta 

i visina napadnutih stabala) 

podaci o staništu (oblik, ekspozicija i nadmorska 

visina). 

244

Upotrebljavajući razne laboratorijske metode pomoću 

mikroskopskog istraživanja oblika konidija, došlo 

se do opisa istovjetnog onom kakvog ima Mycosphaerella 

laricina, kojega su opisali autori: Hartig,Patt 

o n i S p e a r. 

Napad je raširen na površini od gotovo 500 ha, 

uglavnom mješane šume na nadmorskoj visini od oko 

1000 m. U literaturi su već prethodno zabilježeni napadi 

ove gljive, ali nikada ovakvoga intenziteta. Autori su 

zaključili da su intenzitetu napada pogodovale klimatske 

prilike tijekom ljeta, koje je bilo izuzetno toplo i 

vlažno zbog čestih kiša, tako da M. laricina može biti 

indikator nenormalnih meteoroloških prilika. 

La M ant i a T., Cu 1 lotta S.,: Postupak za klijavost 

rujevine (Rhus coriuria Lindl.), vrste prikladne 

za obnovu mediteranskih degradiranih područja. 

Ova se biljka u literaturi često pojavljuje pod nazivom 

"sicilijanska rujevina", koja je vrlo zastupljena na 

otoku u obliku grma ili manjeg stabla. Pokriva zapadne 

dijelove do 1000 m nadmorske visine. Podnosi veliku 

sušu, veliku vrućinu, ali i niske temperature do -5° C. 

Krajem prošlog stoljeća površine pod rujevinom iznosile 

su 28000 ha, što je omogućavalo proizvodnju od 

oko 50000 tona lišća, koje se upotrebljavalo za proizvodnju 

polifenola, posebice tanina koji se upotrebljavao 

u kožarskoj industriji. Kako se danas tanin dobiva 

uglavnom sintetskim putem, taje biljka u tom pogledu 

izgubila važnost, ali u ozelenjavanju "teških" terena 

zauzima značajno mjesto. Stvaranje novih sadnica obavljalo 

se pomoću matičnih stabala, od kojih su se odvajali 

zakorjenjeni izbojci dužine oko 40 cm i debljine 

oko 1 cm. Kako je ovaj način dosta skup, prešlo se na 

postupak dobivanja sadnica iz sjemena. Tu se pojavio 

problem slabe klijavosti, koja iznosi svega oko 15 %. 

Laboratorijskim istraživanjem postignuto je da se nakon 

tretiranja kemijskim preparatima (uglavnom sumpornom 

kiselinom ), u produljenom roku od 15 h klijavost 

povećala na oko 60 %, što praktički u potpunosti 

zadovoljava. Klijanje nakon tretiranja započne već poslije 

nekoliko dana i produžuje se za idućih 40 dana. 

Primijećeno je da se u slobodnoj prirodi klijavost 

sjemena povećava na opožarenim površinama, jer tvrda 

opna sjemenke treba biti izložena utjecaju temperature 

vatre u prirodi ili sumporne kiseline u laboratoriju. 

Povećana klijavost sjemena omagućila je proizvodnju 

sadnica po znatno smanjenjim troškovima. 

Spine 1 li Raffaele, S p in e 11 i Riccardo: Mehaničko 

uređenje kestenovih panjača. 

U članku je obrađena uspješnost tehničkih zahvata u 

kestenovoj panjači pomoću strojeva "harvester" i "forwarder". 

Promatrani stroj je Timberjack 1270B finske proizvodnje. 

Težina stroja iznosi 15,9 tona, s motorom Perkins 

1306-8TI turbo, snage 152 kw. Stroj je opskrbljen s 

priključnom glavom Timberjack 762C, koja može rezati 

deblo promjera do 62 cm ili grane do 43 cm. Glava je 

težine 1880 kg s jednim fiksnim i četiri pokretna noža. 

Ovaj stroj može obarati stabla i čistiti deblo od grana. 

Brzina rada puno ovisi o vještini radnika, kreće se od 

13-17 kubika na sat. Produktivnost je mnogo veća kada 

se za obaranje stabala upotrebljava motorna pila, koja 

stabla reže znatno bliže zemlji. Stroj uspješno obrađuje 

granata i zakrivljena stabla na terenima do 38 % nagiba, 

što olakšavaju čelične polugusjenice. Učinak se povećava 

ako se rade sortimenti u višekratnoj dužini, što pospješuje 

odvoz materijala pomoću forvardera. Mnogi poduzetnici 

već su nabavili ovakve kombinacije "harvester+forvvarder" 

i uspješno obavljaju usluge za naručitelje 

i u vrlo teškim uvjetima, kao stoje i promatrana kestenova 

panjača. 

Mulas M., Perinu B., Dias Frarni A. H.: 

Obnova biomase i uzgojni zahvati (Myrtus communis 

L.). 

Mirta (M communis L.) je meditranska biljka iz porodice 

Myrtaccae porijeklom iz sjeverne Afrike. Tvori 

gotovo čiste sastojine (mirteti), ili ima velik udjel u mješanim 

formacijama smještenima u ravnici ili do 600-800 

m n. v. uzduž obale. Mirta ima veliku mogućnost prilagodbe 

na razne pedoklimatske uvjete, pokazujući osjetljivost 

na jake vjetrove. Naraste do visine od 3 m u obliku 

grma ili vrlo granatog stabalca. Cvjetovi su dvospolni, 

oblika ruže, bijeli s prelazom na roza i ljubičasto. 

Plodovi su mesnate bobe pretežno jajastog ili okruglastog 

oblika, s tamno ljubičastim ovčjem. Boba sadrži 

2-20 sjemenki. 

Korištenje biljaka je različito, ali uglavnom povezano 

sa sadržajem eteričnog ulja, kojega u Ušću ima od 

0,1-1,7 %. Radi intenzivnih boja stabljike, osobito u 

doba cvjetanja, cijela se biljka smatra ukrasnom. Značajna 

je i hranjivost lišća za divlje i domaće životinje. U 

Sardiniji je raširena upotreba plodova mirte za proizvodnju 

marmelade, slatkiša i likera, te kao začin pri konzerviranju 

mesa i salama. Ovako široka uporaba povećala 

je potrebu za sve većom biomasom. U zonama 

gdje je velika prekrivenost mirtom, proizvodnja biomase 

iznosi 13,8 tona lisnatih grančica po hektaru. 

Obavljena su istraživanja na pokusnoj plohi sveučilišta 

Sassari (Rumaneddo-sjeverozapad Sardinije) na 

površini od 4 ha. Pokusi su se obavljali tako da je jedan 

dio ostavljen netaknut, dio je posječen golom sječom, 

dio na 80 cm visine, a najednom dijelu površine jedna 

trećina grana ostala je netaknuta, jedan dio je rezan na 

80 cm, a jedan dio na podnožju stabljike. 

Učinci raznih načina rezanja očituju se u raznolikosti 

proizvodnje u različitim vremenskim intervalima, i 

utječu na vrijeme sazrijevanja plodova i ukupnu količinu 

biomase. Međutim, sigurno je da su potrebne još 

245

naknadne provjere u trajanju od najmanje 10 g., kako bi 

se ustanovili konačni rezultati istraživanja i optimalni 

načini rezanja u svrhu povećanja proizvodnje biomase. 

Barcaeeia G., Paiero P., Luechin M.: Rasprava 

o genetsko-molekularnim odnosima unutar 

vrsta roda Salix L. - sekcije Fragiles Fr.: 

Rod Salix L. ima četiri podroda: Humboldtcana (grmolike 

vrste Afrike, Azije i središnje Amerike), Amerina 

(stabla umjerenih i umjereno toplih zona Europe, 

Azije i Sjeverne Amerike), Chamaetia (grmolike vrste 

hladnih područja), Caprisalix (grmovi ili stabalca umjerenih 

ili umjereno hladnih područja). 

Podrod Amerina dijeli se na sekcije, od kojih sekcija 

Fragiles ima tri vrste: S.fragilis, Salix alba i Salix babylonica. 

Prve dvije predstavljaju endemske vrste Europe, 

čiji se areali djelomično preklapaju, a S. balylonica 

je egzotičnog porijekla. Ova sekcija ima naziv Fragiles 

(krhka), zbog vrlo lomljivih grana. Salix alba (bijela 

vrba) i Salix fragilis (krhka vrba) tvore poliploidni 

hibrid (2n=4x=76), koji je teško proučavati na bazi 

morfoloških obilježja. Bijela vrba je više termofilna 

vrsta južnih područja, a krhka je mezotllna rasprostranjena 

na sjevernijem području. Njihovi hibridi zauzimaju 

široke prostore Europe i Azije. Istraživanja su 

obavljena na bazi 41 uzorka uzetih iz prirodnih sastojina 

u Italiji i Španjolskoj. Cilj istraživanja je da se sistematiziraju 

odnosi nakon prirodne hibridizacije korištenjem 

molekularnog bilježenja za identifikaciju vrsta 

unutar sekcije Fragiles. 

Uz formalno ustanovljenje genetskog polimorfizma, 

ova istraživanja daju bazu za korektnu selekciju 

umjetnih hibrida u svrhu poboljšane proizvodnje (kvalitet 

+ kvantitet) drvne mase, namijenjene za industrijsku 

preradu. 

ITALIA FORESTALE E MONTANA 

(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske akademije 

šumskih nauka - Firenze) 

Iz broja 5, rujan-listopad dajemo osvrt na sljedeće 

članke: 

Tiberi Rizi ero: Prijedlozi za zahvate u sklopu 

višenamjenskog projekta za šumu "Vallombrosa". 

U ovom prilogu autor upućuje na potrebu odgovarajućih 

istraživanja zooloških komponenata u programu 

uzgojnih zahvata, kako bi se izbjegle mogućnosti negativnog 

utjecaja faune. Šuma Vallambrosa u svojoj namjeni 

ima dvostruku funkciju: ekonomsku i turističkorekreativnu. 

Istraživanja su počela 1989. g. Šuma ima 

ukupnu površinu od 2200 ha u planinskom masivu Pratomagno 

općina Reggello (FI). Ispitivane su sastojine 

jele u površini od 650 ha smještene na nadmorskoj visini 

od 800-1200 m i sastojine bukve od 180 ha na visini 

od 1150-1350 m. U prve dvije godine ponovljeni su 

pregledi na licu mjesta u travnju i svibnju, a zatim svakih 

mjesec dana da bi se izdvojile zone u kojima su napadi 

insekata i papkara najintenzivniji. Biotski i abiotski 

uzroci propadanja mnogih cenoza jele su sljedeći: 

dugotrajne suše; 

napadi primarnih i sekundarnih štetnika; 

zaraza patogenim gljivama (trulež korjenja); 

pomanjkanje ili primjena neadekvatnih uzgojnih zahvata; 

morfološke i fiziološke promjene uzrokovane nepovoljnim 

utjecajima raznog porijekla. 

U promatranim zonama uočena su: znatna oštećenja 

koja su uzrokovali posjetitelji turisti, napadi insekata 

raznog intenziteta, te znatne štete koje su prouzrokovale 

divlje svinje (osobito na korjenju jele). Potrebno je 

raznim mjerama utjecati na smanjenje oštećenja koja 

uzrokuju turisti-posjetitelji nesmotrenim ponašanjem. 

Štete od insekata preventivnim mjerama treba svesti na 

minimum, a bolesna stabla eliminirati. 

Brojno stanje prevelike populacije divljih svinja treba 

svesti na racionalan broj. 

Federico Maetzke: Sastojine duglazije u 

Apeninima Toskane - prirast i proizvodnja 

Članak obrađuje prirast i proizvodnju drvne mase 

duglazije (Pseudotsuga menziesii Franco-Mirb. var. 

menziesii), koja se vrlo lako adaptira na Apeninima i daje 

dobar prirast i kvalitetnu drvnu masu. Promatrana 

sastojina ima prosjek starosti stabala 27,8 godina, srednji 

promjer 18 cm, srednju visinu 17 m te drvnu masu 

preko 300 kubika po hektaru. Debljinski prirast iznosi 

0,83 cm godišnje, visinski 50 cm, a prirast drvne mase 

iznosi 10,7 kubika po hektaru godišnje. U promatranom 

razdoblju od 1990. do 1993. godine tekući godišnji prirast 

porastao je na 16,6 kubika. Uspoređujući ove podatke 

s rezultatima istraživanja prirasta duglazije u 

SAD (McArdle iMeyr, 1949 g.), prirast duglazije u 

unešenim područjima veći je nego u zemlji porijekla. 

Glede izostanaka redovitih prorjeda, teško je valorizirati 

osnovne karakteristike vrste. Prirodni gubitak 

broja sadnica je 2,6 % godišnje ili 37,5 % od početnog 

broja biljaka, stoje relativno puno, ali ne više od eventualne 

dvoperiodične prorjede. 

Imajući u vidu da su troškovi zahvata na prorjedi 

značajni, upitno je da li bi bilo korisno na njima inzistirati. 

Daljnja proučavanja dat će odgovor na to pitanje, 

kao i na optimalno trajanje proizvodnog ciklusa. 

Frane Grospić, dipl. ing. 

246

Vi g nj e v i ć -Hala m bek -Hara pin -Stipić: 

RJEČNIK ZAŠTITE BILJA 

U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva 23. prosinca 

1999. godine uz veliki broj uzvanika predstavljeno 

je 1. izdanje Rječnika zaštite bilja. Rječnik su napisali 

navedeni autori uz stručnu pomoć mnogobrojnih 

vanjskih suradnika (21 stručnjak). Recenzenti su bili: 

dr. se. Branko Palaveršić i mr. se. Goran Hr 1 ec . 

U Republici Hrvatskoj do sada nije postojao stručni 

rječnik iz područja zaštite bilja, primjene i prometa 

sredstava za zaštitu bilja, biljne karantene, izvještajno - 

prognozne službe te proizvodnje i prometa bilja. 

Rječnik je tiskan u 1000 primjeraka, ima 150 stranica 

B5 formata. Sadrži 1800 naziva i definicija, sinonima 

i kratica. U prilogu su date liste karantenskih štetočinja 

(A, i A 2 ) i popis važečih propisa u zaštiti bilja sa 

stanjem 30. studenoga 1999. godine. 

Većina informacija o izvorima naziva i definicija su 

iz naše stručne literature i prakse, a u nešto manjem dijelu 

iz strane stručne literature i nemaju posebnih oznaka. 

Nazivi i definicije označeni kraticama čine 11 grupa. 

Popis kratica i njihovo značenje na početku su rječnika 

a obuhvaćaju nazivlja Zakona o zaštiti bilja, Zakona 

o sjemenu i sadnom materijalu i priznavanju i zaštiti 

sorti poljoprivrednog bilja i Zakona o šumskom sjemenu 

i šumskim sadnicama. Grupu s oznakom OPP čine 

nazivi iz drugih zakona i propisa a u svezi su s zaštitom 

bilja kao: Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, 

Zakon o otpadu, Zakon o otrovima i dr. Oznaku PP 

nose nazivi i definicije iz ostalih postojećih propisa. 

Od međunarodnih dokumenta preuzeti su nazivi i definicije 

kao slijedi: 1: Međunardna konvencija o zaštiti 

bilja (Rim 1997. Godina); 2. Sporazum o primjeni sanitarnih 

i fitosanitarnih mjera - Urugvajski krug (Marakeš, 

1994. god.); 3. Baselska konvencija o nadzoru prometa 

opasnog otpada i njegovom odlaganju; 4. Rječnik 

fitosanitarnog nazivlja FAO (Organizacija za prehranu i 

poljoprivredu pri UN-a) u izdanju EPPO (Europska i 

mediteranska organizacija za zaštitu bilja, 1995. god.). 

Neki nazivi se ponavljaju kao različito definirani 

ovisno o izvoru iz kojeg su preuzeti. U tom slučaju na 

kraju definicije je kratica koja označuje njeno podrijetlo. 

Popis naziva svake grupe dat je u Indeksu na kraju 

rječnika. 

Rječnik je namjenjen stručnjacima, upravnim službenicima, 

inspektorima i svima koji se bave prometom 

sredstava za zaštitu bilja. Definicije pojedinih pojmova 

se vremenom mijenjaju. Rječnik će se revidirati, dopuniti 

i osuvremeniti u novom izdanju. 

Rječnik se može kupiti putem pismenih narudžbi na 

adresu izdavača LASER plus d.o.o., Brijunska 10, 

10000 Zagreb ili na telefon (01) 61 95 925. Cijena 

rječnika je 110 kuna. 

Dr. M. Harapin 

247

OBLJETNICE 

125 GODINA BRODSKE IMOVNE OPĆINE I ORGANIZIRANOG 

ŠUMARSTVA JUGOISTOČNE SLAVONIJE 

Prošle 1999. godine kroz dva predavanja održana 

članovima HŠD-a ogranaka Zagreb i Vinkovci skromno 

smo obilježili 125 godina od osnutka Brodske imovne 

općine te organiziranog šumarstva jugoistožne Slavonije. 

Starije kolege podsjećamo a mlađe upoznajemo, 

da je u Vinkovcima od 30. rujna do 2. listopada 

1974. godine svečano obilježena 100. obljetnica. Uz 

svečani dio: otvaranje, povijesno-stručni prikaz šumarstava 

jugoistočne Slavonije i kulturno-umjetnički program, 

održanje i dvodnevni znanstveno-stručni simpozij 

s 30 referata. U povoljnom stručnom i gospodarskom 

okruženju, inicijatori i nositelji 100. godišnjice 

bili su Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumska 

gospodarstva "Hrast" Vinkovci i Slavonski Brod te 

HAZU - centar Vinkovci. Kao podloga za predavanja, 

predavaču i autoru ovoga prikaza poslužio je upravo 

njegov referat od prije 25 godina, Zbornik radova sa 

Simpozija i noviji šumsko-gospodarski podaci. 

125 godina je dugo razdoblje podložno promjenama, 

kako u svakidašnjem životu, tako i u šumi i šumarstvu, 

u svijetu i kod nas. Promjene se u šumi na prvi pogled 

ne događaju tako brzo kao promjene u društvu, jer 

prije 125 godina posađeni žir ili biljka hrasta još uvijek 

nije zrelo stablo i tek će za 20-tak godina donijeti puni 

prihod, kvalitetnu "slavonsku hrastovinu". No unutarnji 

život šume, ulaskom žovjeka u njenu dubinu, cestama, 

melioracijama, korištenjem u poljoprivredi umjetnih 

gnojiva i insekticida, zagađivanjem zraka, vode i 

tla, život naše šume, našeg hrasta i jasena, podliježe sve 

bržim promjenama. Stoga su ovakve obljetnice prigoda 

da se prisjetimo i zapišemo povijesne događaje naroda, 

društva i šume, jer na temelju prošlosti možemo planirati 

i budućnost. 

Povijest naših šuma i šumarstva ne započinje prije 

125 godina, šume su postojale i ranije, o čemu postoje 

dokumenti. 

Austrougarska monarhija je za obranu od turaka osnovala 

Vojnu krajinu, koja je predstavljala vojno 

obrambeno područje prema Turskoj, a cilj je bio to pogranično 

područje ponovo naseliti, jer gaje dotadašnje 

pučanstvo napustilo zbog stalnih turskih napada. Naseljavanjem 

je stvarana vojna snaga koja je osiguravala 

granicu prema Austrougarskoj i Europi. Teritorijalna 

podjela Krajine obavljena je prema vojnim formacijama 

- pukovnijama. U tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo 

je 11 pukovnija, od kojih je Brodska bila stacionirana 

u Vinkovcima. 

Šume na području Sida, Županje, Vinkovaca, Đakova, 

SI. Broda i Nove Gradiške bile su pod Vojnom krajinom, 

dok su one na području Vukovara, Osijeka, Donjeg 

Miholjca i dalje prema sjeverozapadu, bile u vlasništvu 

gradova, grofova, crkava i manastira. 

Vojni obveznici-graničari cijeli su svoj radno-aktivni 

život provodili u službi na granici, gdje su im kao nagradu 

za strah, znoj i krv davali i oduzimali zemlju koju 

su obrađivali, a mogli su se koristiti i šumom. Šumama 

se upravljalo izravno iz Beča preko zapovjednika pukovnije. 

Slabljenjem turskog carstva i namjerom Austrougarske 

da pripoji Bosnu, prestala je potreba podržavanja 

graničnog vojnog režima, pa 1871. godine dolazi do 

njegovog ukidanja. Tijekom nekoliko godina likvidacije-razvojačenja 

Vojne krajine, rješavano je pitanje odnosa 

države i krajišnika glede povlastica u šumama. 

To je pitanje riješeno zakonom "O ustanovah za odkup 

prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, 

što krajiški stanovnici imaju u državnih šumah, nalazeći 

se u Vojnoj Krajini", donesenim 1871. godine, znanim 

kao Zakon o segregaciji krajiških šuma. Po njemu 

je polovica krajiških šuma prešla u vlasništvo općina i 

iz nih su krajišnici trebali namirivati svoje potrebe. 

Tako izlučene šume postaju Imovne općine. Zakonom 

"O imovnim općinama u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj 

krajini" iz 1873. godine definiranje njhov status, organizacija 

i okvirne smjernice gospodarenja. Imovne općine 

su specifičan oblik združene organizacije, one su 

(po Marko vicu) najveće seljačke zadruge u Europi 

koje okupljaju 150.000 seljačkih domova sa 1,2 mil. 

članova. U hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini, na području 

11 pukovnija, osnovano je 10 Imovnih općina: 

Otočka sa sjedištem u Otočcu, Ogulinska u Ogulinu, 

Slunjska u Karlovcu, I Banska u Glini, II Banska u Petrinji, 

Križevačka u Bjelovaru, Đurđevačka u Bjelovaru, 

Gradiška u Novoj Gradiški, Brodska u Vinkovcima i 

Petrovaradinska u Srijemskoj Mitrovici. 

Konstituirajuća sjednica zastupstva Brodske imovne 

općine (BIO) održana je 8. Studenoga 1873.god., a 

javno djelovanje započinje 3. siječnja 1874. godine. 

Zakon iz 1881. god. sa tri naputka A, B i C, donosi pobliže 

odredbe o uređenju zajedničkog uživanja šuma i 

šumskog zemljišta, procjeni i uređivanju šuma, o službovanju 

u imovnim općinama. Niže jedinice bile su šumarije 

i to: Trnjani, Vinkovci i Babina Greda (kasnije 

Cerna). Od Trnjana su kasnije nastale tri šumarije: 

Trnjani, Brod i Mikanovci, a od Vinkovaca: Vinkovci, 

Otok i Rajevo selo. Kupovinom šuma nastaju nove šu- 

248

marije Pleternica, Sirač, Slatina i Kamensko. Tako je 

kupovinama, Brodska imovna općina udvostručila svoj 

šumski posje d na oko 80.000 ha. Provodi se intezivno 

gospodarenje, posebice u mladim satojinama a uvodi se 

iskorištavanje šuma u vlastitoj režiji. Temeljena na autonomiji 

i kolektivnoj unutrašnjoj upravi, BIO daje svoj 

doprinos općem razvoju ovog zaostalog područja nakon 

vojno-birokratske tuđinske uprave. On se ogleda u: 

potpomaganju privrede, izgradnji komunalnih objekata, 

postrojenja za uzgajanje dudovog svilca, osnivanju 

voćnih rasadnika (koji su kroz 25 godina besplatno opskrbljivali 

kućanstva voćnim sadnicama), gradnji škola i 

kulurnih objekata te stipendiranju mladih ljudi željnih 

znanja. Putem povoljnih kredita sudjeluje u izgradnji 

više kapitalnih objekata u Hrvatskoj i Slavoniji, kao što 

su izgradnja: željezničkih pruga Osijek-Našice-N. Kapela 

s odvojkom Pleternica-Požega; savskog nasipa 

Gunja-Sr. Mitrovica; rekonstrukcija nasipa Gunja-Kobaš; 

izgradnja električnih centralaVinkovci i SI. Brod, 

moderne klaonice u Vinkovcima i asvaltiranje ulica. 

BIO je sa 70.000 forinti, uz 4% kamate i 2% amortizacije 

i 54 polugodišnje rate (27 godina) kreditirala izgradnju 

zgrade Hrvatskoga šumarskog društva u Zagrebu 

(Dokument o kreditiranju i kreditne knjižice gdje 

je uredno evidentirana otplata duga pohranjeni su u 

arhivi HŠD-a). Brodska imovna općina prestaje postojati 

1945. godine. 

Preostala polovica šuma neobuhvaćena BIO ostala 

je državi i ona ih 1872/73. organizira kao kao ugarske 

državne šumarske ustanove sa tri direkcije šuma: za 

Slavoniju sa sjedištem u Vinkovcima, Liku i okolinu u 

Sušaku i za ostali dio Hrvatske u Zagrebu. Pod direkcijom 

Vinkovci ostaju najvrednije slavonske šume od Lipovljana 

do Morovića. Dijelom sredstava njihovog iskorištavanja 

grade se željezničke pruge Sisak-Zemun, 

Županja-Vinkovci-Osijek-Vrpolje i Vinkovci-Gunja; 

cesta Vinkovci-Županja, Županja-Bošnjaci-Podgajci- 

Gunja, Bošnjaci-Vrbanja-Drenovci i želj. stanica Spačva 

- rijeka Spačva, pruge Rijeka -Zagreb te pošumljavanje 

krša. 

1945. godine ove šume se spajaju u jednu cjelinu i 

postaju državne. Slijede česte organizacijske promjene. 

Od tada proteklo vrijeme, glede šumarstva, možemo 

podijeliti u pet razdoblja: 1945. do I960.; 1961. do 

1969.; 1970. do 1984.; 1985. do 1990. i 1990. godine do 

danas. 

Pri Okružnim narodnim odborima 1945. god., osnovani 

su Odjeli za šumarstvo s upravnom i nadzornom 

funkcijom. Za poslove iskorištavanja šuma osnovana 

su zemaljska šumska poduzeća(ZEMŠUPOH). Šumarije 

su formirane 1946., a 1947. Glavna direkcija pri 

Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva s 8 gospodarstava 

(jedno je u Vinkovcima). Gospodarstvo se bavilo 

uzgajanjem šuma, iskorištavanjem i pilanskom preradom. 

Čuvanje šuma povjereno je šumskoj narodnoj miliciji. 

Krajem 1947. godine osnovana su posebna poduzeća 

za iskorištavanjem šuma i manipulacijom (pogonima 

na terenu - PODIŠ). Početkom 1949. formirano je 

16 šumskih gospodarstava sa šumskim rajonima umjesto 

šumarija. Iskorištavanje šuma na ovome području 

preuzima Drvna industrija SI. Brod. God. 1950. nestaju 

mala šumska gospodarstva i nastaje 9 većih ponovo sa 

šumarijama. Ona 1951. prestaju raditi kao privredna 

poduzeća i postaju ustanove sa samostalnim finaciranjem, 

a čuvanje šuma preuzima osoblje šumarija. 

Ustavnim zakonom iz 1953. osnovan je državni sekretarijat 

za poslove narodne privrede s upravom za šumarstvo 

i lovstvom, koja obavlja izravan nadzor nad 

gospodarenjem šumama. 

Godine 1954. osnivani su Šumarski inspektorati, a 

postojeća gospodarstva se ukidaju. 

Za neposredno upravljanje šumama Narodni odbori 

kotareva osnivaju šumarije, kao ustanove sa samostalnim 

financiranjem. Zadatak šumarije sastoji se u brizi 

oko uzgoja i zaštite šuma, a u manjoj mjeri oko istraživanja. 

Krajem 1955. godine umjesto inspektorata, kotarski 

narodni odbori osnivaju šumarske inspekcije, čija je 

dužnost i briga, sprovođenje zakonitosti u šumama. 

Odjeli za uređivanje šuma ulaze u sastav Uprave za 

šumarstvo i lovstvo NR Hrvatske. 

1956. godine osnovano je poduzeće Drvna industrija 

"Slavonski hrast" - Vinkovci, koje preuzima iskorištavanje 

šuma od Dl Slavonski Brod. 

Krajem 1959. godine na temelju Zakona o šumama, 

a na političko-teritorijalnim načelima osnivaju se šumsko 

privredna područja u Hrvatskoj. Za ta područja ponovno 

se formiraju šumska gospodarstva. 

Kod nas je formirano šumsko privredno područje 

"Spačva" i dodijeljeno na upravljanje Šumskom gospodarstvu 

"Spačva" Vinkovci - koje se osniva 1960. godine 

i preuzima iskorištavanje šuma. 

1960. godine izdvaja se i osniva Šumsko gospodarstvo 

Slavonski Brod. 

1961. godine Šumsko gospodarstvo "Spačva" integrira 

se sa Drvnom industrijom "Slavonski hrast" u novo 

poduzeće: Šumsko-poljoprivredno-industrijski kombinat 

"Spačva" Vinkovci (ŠPIK "Spačva". Šumarstvo u 

tom razdoblju posluje kao djelatnost ili kao Pogon. 

To razdoblje obilježava konverzija (krčenje) manje 

vrijednih klasičnih šuma te njihovo prevođenje u plantaže 

topola (oko 5000 ha plantaža ili kultura brzo-rastućih 

šuma uglavnom topola). Ovaj veliki zadatak pratila 

je i poljoprivreda, jer su topole tražile obradu zemljišta, 

pa je u tom smjeru bila orijentirana i mehanizacija. 

U šumskoj proizvodnji udomaćuje se motorna pila 

i traktor. 

U zajedničkom poduzeću ŠPIK "Spačva" veliki 

skok u svom razvoju napravila je i drvna industrija. 

249

3 1. srpnja 1969. godine ŠPIK "Spačva" Vinkovci dijeli 

se u više poduzeća, a glavna su dva nova samostalna 

poduzeća: Drvno industrijski kombinat "Spačva" Vinkovci 

i Šumsko gospodarstvo "Hrast" Vinkovci. 

U vremenu od 1. 8. 1969. godine do 31. 12. 1969. 

Šumsko gospodarstvo "Hrast" Vinkovci posluje kao samostalno 

poduzeće. 

Od 1. siječnja 1970. godine Šumsko gospodarstvo 

"Hrast" Vinkovci, kao samostalna organizacija udruženog 

rada - pravna osoba udružila se u Šumsko privredno 

poduzeće "Slavonska šuma" Vinkovci u koji su još 

ušla ŠG Osijek, Našice, SI. Brod i Podravska Slatina. 

U Vinkovcima je 27. svibnja 1972. godine između 

osnovnih organizacija udruženog rada potpisan Samoupravni 

sporazum o ponovnom udruživanju u ŠPP 

"Slavonska šuma" Vinkovci. 

Pri kraju 1973. godine provađajući Ustavne amandmane, 

o prijedlogu Novog Ustava, te Zakona o konstituiranju, 

radna zajednica na svojim zborovima donijela 

je odluku da se Šumsko gospodarstvo "Hrast" Vinkovci 

organizira kao radna organizacija sa sljedećim osnovnim 

organizacijama udruženog rada: Šumarija Vinkovci, 

Vukovar, Županja, Mikanovci, Gunja, Strošinci, Lipovac 

Otok, Spačva i Šumarija Cerna, te Transport i 

mehanizacija. Usvojen je i Samoupravni sporazum o 

udruživanju u složenu organizaciju udruženog rada 

ŠPP "Slavonska šuma" Vinkovci. 

Mnogo se polagalo na zaostalu njegu mladih šuma. 

Devastirani dijelovi šuma konvertirani su u nove kvalitetne 

šume. 

Nepravilni raspored dobnih razreda u našim šumama, 

gdje prevladavaju srednjodobne šume, utječe na 

način našeg gospodarenja. U jednom razdoblju našeg 

rada (1960-1970) mnogo smo polagali na proširenje 

biološke reprodukcije tj. na podizanje brzorastućih šuma 

topole i vrbe kako bi iz njihova prirasta dobili glavni 

prihod i sirovinu potrebnu našoj drvnoj industriji u vrijeme 

kada naše prirodne šume još nisu zrele i ne daju 

glavni prihod. 

Posebna pozornost posvećena je modernizaciji proizvodnje 

uvođenjem suvremene mehanizacije. Možemo 

reći da smo u tom pogledu u proteklom razdoblju 

imali uspjehe i daje naše šumarstvo odigralo pionirsku 

ulogu u zemlji u uvođenju mehanizacije. Danas raspolažemo 

sa suvremenom mehanizacijom u našim šumama, 

a naši radni ljudi s njom postižu još bolje rezultate. 

Ručnu pilu zamijenila je motorna pila, konja-traktor, 

kamion i velike ekipaže. Najteži rad utovar isto tako je 

mehaniziran i na tim radovima rade dizalice. Radni dnevni 

učinak - produktivnost - povećana je nekoliko puta. 

Uz suvremenu mehanizaciju vezana je izgradnja 

šumskih komunikacija. Iako je izrađeno preko 100 km 

cesta otvorenost šuma ne zadovoljava, jer na 1000 ha 

šume danas imamo svega oko 3 km cesta, što je ispod 

prosjeka Hrvatske, gdje je ta otvorenost oko 6 km 

( 1000 ha, dok je ona u Europi oko 10 km šumskih cesta 

na 1000 ha šume). 

Potrebno je istaći da su od uloženih sredstava oko 

90% vlastita sredstva i da šumarstvo teško dolazi do bilo 

kakvih kredita za biološke investicije i ceste. 

Iako struktura zaposlenih zadovoljava i izvršava zadatke 

u proizvodnji, potrebno je još mnogo raditi na 

njenom poboljšanju, posebice kod PKV i NK.V radnika. 

I životni standard radnika je poboljšan. Radnik je 

opremljen svim potrebnim sredstvima higijensko-tehničke 

zaštite i dobiva topli obrok. 

Stambena pitanja radnika uglavnom se rješavaju putem 

kredita za individualnu stambenu izgradnju. Napominjemo 

da se u ovu svrhu izdvaja 8% sredstava od 

brutto OD. 

Zdravstveno stanje i starosna struktura radnika vrlo 

je nepovoljna. Prosječna starost svih zaposlenih je blizu 

45 godina, a teški rad u šumi ostavio je neizbrisive tragove, 

te je tako velik broj radnika s umanjenom radnom 

sposobnošću. 

Rješavano je i pitanje beneficiranog radnog staža za 

šumskog radnika sjekača. 

Bogatstvo ovog kraja su poljoprivreda i šumarstvo, 

te prateće industrije - prehrambena i drvna - i ovi se prirodni 

uvjeti moraju iskoristiti. 

Šire poslovno povezivanje šumarstva, drvne industrije, 

trgovine i drugih sudionika u ovim granama proizvodnje 

i prometa neophodno je i treba ga ne samo inicirati 

i podržavati, nego i provesti. 

Uloga šume bila je velika u prošlosti, a bit će još 

veća u budućnosti, u suvremenom društvu gdje prevladava 

tehnika i automatizacija, u doba kada suvremeni 

čovjek truje i uništava svoju okolinu, a šuma je jedan od 

rijetkih bioloških čimbenika koja tu okolinu ponovno 

oporavlja i omogućuje mu opstanak. 

Drvo kao dio proizvoda ukupnog potencijala šume 

bit će samo manji dio koristi od šuma, a ostale opće koristi 

šuma mnogo su veće i važnije. 

I danas možemo usvojiti mišljenje stručnjaka koji 

brinu za budućnost čovjeka a koje glasi: "Čovjek će u 

budućnosti moći biti bez drveta (može se naći nadomjestak), 

ali bez sume i njene opće koristi čovjek nema 

budućnosti i opstanka". 

Postojeća organizacija šumarstva iz 1974. godine, 

zadržana je do 1985. godine, kada novi Zakon o šumama 

ozakonjuje tzv. funkcionalnu organiziranost šumarstva, 

"famoznu" OUR-izaciju (organizacije udruženog 

rada) i OOUR-izaciju (osnovne organizacije udruženoga 

rada). Na vinkovačkom području, kao pravna osoba 

osnovan je OUR RO "Slavomska šuma" Vinkovci i 

niže jedinice koje nisu bile pravne osobe: 

jedna OOUR-a za uzgajanje šuma 

četiri OOUR-a za iskorištavanje šuma, sa sjedištima 

250

u Vinkovcima, Otoku, Županji i Vrbanji 

jedna OOUR-a za mehanizaciju i transport, sa sjedištem 

u Vinkovcima 

jedna OOUR-a za trgovinu i 

Radna zajednica zajedničkih službi za cijelu ovu 

grupaciju. 

Novim Zakonom u šumama donesenim 1990. godine 

s primjenom od 1. siječnja 1991. godine, osnovano 

je jedinstveno Javno poduzeće "Hrvatske šume" s 15 

Uprava šuma, od kojih je jedna Uprava šuma Vinkovci. 

Interesantno je usporediti neke podatke iz 1972. godine 

i 1998. s kojima raspolažemo. 

1972. god. 1998. god. 

Šumarije 10 12 

(+ Ilok i Strizivojna) 

Kadrovi - VS 35 97 

VSS 6 14 

SSS 80 255 

Organizacija NSS 65 - 

VKV 14 6 

KV 258 277 

PKV 352 110 

NKV 145 56 

Ukupno: 955 815 

Površina šuma i šum. zemlj. 65.909 ha 70.325 ha 

Ukupna drvna zaliha 14,274.000 m ! 18,627.073 m ! 

Tekući god. prirast 447.900 m 3 492.372 m 3 

Propisani etat glavni prihod 221.762 m'- 174.982 nr 

Predhodni prihod 94.882 m 3 200.403 m 3 

Ukupni godišnji etat 316.584 m' 375.385 m 3 

Realizirani etat (neto m) 

F-L 19.528 m 1 34.936 m 3 

Pilanski trupe i 72.566 m 3 122.886 nr 

TO 58.416 m 5 966 nr 

Prostorno drvo 49.426 m 3 92.762 nr 

Ukupno: 207.380 m' 251.580 m 3 

Uzgojni radovi - pošum. PBR 95 ha 163 ha 

proš. BR 83 ha 64 ha 

popunjavanje 107 ha 89 ha 

njega" PBR 918 ha 2093 ha 

proš. BR 1213ha 339 ha 

1972. god. 1998. god. 

33.703 ha 25.000 ha 

(Kunjevci, Spačva (Spačva sjever, 

Lovstvo sjever, Spačva jug, Spačvajug, 

Merolino sjever, 

Merolinojug) 

Kunjevci), Merolino 

- drugi korisnici 

jelen obični 200 grla (600) 100 grla 

jelen lopatar 130 grla (500) 50 grla 

srna 90 grla (200) 100 grla 

divlja svinja 100 grla (400) 500 grla 

1972. god. 1998. god. 

osobna 15 39 

kombi 4 14 

autobus 1 21 

kamion za 

Vozila, kom. prijevoz radnika 10 - 

traktori 9 22 

ekipaže 4 28 

zglobni traktori 2+2 8 

kamion s prikolicom 3 11 

Motorne pile 154 378 

Ceste na 1.000 ha šume 2,47 km oko 8 km 

251

Ostavljamo Vam, da ove brojke komentirate sa svog 

gledišta, da u vezi s njima donesete određene zaključke, 

a nadamo se da će zaposlenici u šumarstvu, kada tome 

dođe vrijeme, dostojno obilježiti 150-tu obljetnicu, kako 

to ovakav jubilej i zaslužuje. 

U vrijeme proslave našeg jubileja, ne možemo se ne 

sjetiti brojnih stručnjaka šumara i ostalih pionira našega 

šumarstva koji su nas svojim radom i rezultatima zadužili 

i ostavili neizbrisane tragove doprinosa razvoju 

šumarstva ovoga kraja ali i preko tih granica. Mnogi su 

se isticali radom i izvan struke, na kulturnom, ekonomskom 

i drugim poljima svoje djelatnosti. To su: 

1. Ante Tomić (1803-1894 g.), pisac prvih stručnih 

šumarskih rasprava na našem jeziku, osnivač i 

predsjednik Hrvatsko-slavonskog šumarskog 

društva; 

2. Josip Kozarac (1858-1906 g.), šumar i pisac, dugogodišnji 

urednik "Šumarskog lista"; 

3. Franjo Čordašić (1830-1906 g.), šumar. Nastavnik 

uzgoja na šumarskom učilištu u Križevcima. 

Izdao je prvi udžbenik o uzgoju šuma na našem 

jeziku - "Nauka o sađenju i gajenju šuma"; 

4. Đorde Koča (1850-1924 g.), taksator, biolog, entomolog 

i zaštitar; 

5. Antun Levaković (1885-1955 g.), poznati šumarski 

stručnjak - profesor dendrometrije na Šumarskom 

fakultetu u Zagrebu. Urednik "Šumarskog 

lista" i Cdasnika za šumske pokuse; 

6. OskarAgić (1869-1951 g.), šumar, taksator 

7. Ivan Srni laj (1894-1957 g.), šumar i dugogodišnji 

taksator Brodske imovne općine; 

8. Milan C rn a d ak (1884-1970 g.), šumar, taksator; 

9. Mato Medvedović (1872-1944 g.), šumar, pisac, 

arheolog; 

10. Dionizije Š vage lj (-1985 g.), profesor, upravitelj 

Centra za zn. rad HAZU - Vinkovci; 

11. Ivan Spaić (1919-1987 g.), profesor zaštite šuma 

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu; 

12. Tomislav Lucarić (1915-1990 g.), šumar, taksator; 

13. Nikola Segedi (1915-1995 g.), šumar, suradnik 

Centra za zn. rad HAZU - Vinkovci; 

14. Ivo Dekan i ć (1919-1998 g.), profesor uzgajanja 

šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. 

Ž. Janeš: Plakcta u časl 100. godišnjice šumarstva jugoistočne 

Slavonije 

Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim 

divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao daje 

saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu 

velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim 

brazdama koje teku duž cijelog, dvadeset metara 

visokog debla sa snažnom širokom krošnjom, kojano 

gaje okrunila kao stasitog junaka. Ponosito se oni redaju 

jedan do drugog kao negda kršni vojnici krajiški, 

a iz cijele im prikaze čitaš da su orijaši snagom, da prkose 

buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom 

carstvu i plemenu... 

Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigao viti, svijetli 

jasen s bijelom, sitno izvezenom korom, ponešto vijugavog 

stabla, komu je na vršiki sjela prozirna krošnja 

poput vela na licu krasotice... 

Kad god sam prošao tom šumom, svaki put sam 

nešto novo vidio, nešto novo naučio; nije ona crna, gluha, 

mrtva kakono se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, 

nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje 

kao nigdje priroda uprav naočigled stvara i ništi, nagađa 

i popravlja... 

Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nadasve. 

(Iz "Slavonske šume" od Josipa Kozarca) 

Slavko Horvatinović, dipl. ing. 

252

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

ALPE-ADRIA 

8. zimsko-športski susret šumara 

(Kranjska gora, Slovenija, 11. i 12. veljače 2000.) 

Domaćini ovog 8. skijaškog susreta šumara bili su 

slovenski šumari, konkretnije Šumarsko drušvo i 

Gozdno gospodarstvo Bled. Organizator ovog međunarodnog 

skijaškog natjecanja šumara bio je Savez šumarskih 

društava Slovenije. 

Prihvativši poziv za sudjelovanje na ovom natjecanju 

od dosadašnjih sudionika "susreta tri države" 

(Italija, Austrija, Slovenija), posebice domaćina, naših 

zagovornika kolega šumara iz Slovenije, hrvatski su 

šumari svojim učešćem promijenili ovaj službeni naziv 

u "susret šumara susjednih država Alpe-Adria". Oni su, 

kako je rekao u svojem pozdravnom govoru prigodom 

otvaranja ovog natjecanja državni sekretar za šumarstvo 

gosp. Maksimiljan Mohorič, "doživjeli svoje 

vatreno krštenje na Alpe-Adria, uključujući se polako u 

različite međunarodne šumarske športske priredbe". 

Hrvatsku su pretstavljali: ski jaši trkači Andrija 

Crnković, Franjo Jakovac, Tomislav Kranjčević, 

Mladen Šporer i Denis Štimae, veleslalomaši 

Aleksandar Mrvoš i Srećko Petranović, tehnički 

voda ekipe Robert Abramović i vodstvo ekipe, predsjednik 

HŠD ogranka Delnice Damir Delač, član UO 

ogranka Delnice Boris Pleše i glavni tajnik HŠD-a 

Hranislav Jakovac. 

Natjecanje je održanao na dobro uređenim stazama, 

uz dosta snijega i po lijepom vremenu u Podkorenu, 

Kranjska gora, uz kako kažu domaćini, iznenađujuće 

velik broj sudionika (141, svrstanih u više ekipa). 

U petak, prvog dana, održano je natjecanje štafeta i 

to ne standarnog sastava (skijaši trkači), nego mješovitog, 

dva skijaša trkača i jedan alpinac-veleslalomaš. 

Ovo štafetno natjecanje počinje istovremenim startom 

Štafete na startu - br. 51 F. Jakovac, br. 52 D. Štimae 

Slijeva, čuče: T. Kranjčević, R. Abramović, F. Jakovac; stoje: H. 

Jakovac, D. Štimae, A. Mrvoš. A. Crnković, M. Šporer i D. Delač 

prvih trkača svih ekipa, koji klasičnim načinom trče na 

blago valovitoj stazi dužine 5 km. Po dolasku na cilj, 

prvi trkač "predaje štafetu" (dodirom ruke) drugom 

trkaču, koji trčeći (po izboru, klasičnim ili slobodnim 

načinom) uzbrdicom 1 km, paralelno s veleslalom stazom 

do starta veleslalomaša predaje štafetu trećem članu 

štafete-veleslalomašu. Pobjednik ove atraktivne štafetne 

utrke je ona ekipa čiji veleslalomaš prvi prođe ciljem. 

Još jedna posebnost ove štafete je da nema dijeljenja 

natjecatelja, ni po spolu ni po starosti. Kako je 

hrvatsku natjecateljsku ekipu sačinjavalo 5 skijaša trkača 

i dva veleslalomaša, kod sastavljanja ekipa štafete 

253

jedan skijaš trkač morao je statirati (izvlačenjem slamke 

roje bio Tomislav Kranjčević). 

Od 27 štafeta, hrvatska štafeta u sastavu: Franjo Jakovac, 

Mladen Sporer i Aleksanadar Mrvoš, osvojila je 

odlično 5. mjesto ( 1. i 2. mjesto Italija, 3. i 4. Austrija), 

a štafeta u sastavu: Denis Štimac, Andrija Crnković i 

Srećko Pctranović 21. mjesto. 

Drugog dana nastupili su skijaši trkači/ce u šumarskom 

biatlonu (skijaško trčanje 10 km s gađanjem u 

metu s 5 metaka na polovici staze), a alpinci u veleslalomu. 

Naši su biatlonci, svi u starosnoj grupi od 31 do 

45 godina, osvojili 4. (Mladen Šporer), 11. (Franjo Jakovac), 

17. (Tomislav Kranjčević), 19. (Denis Štimac) i 

23. mjesto (Andrija Crnković), a veleslalomaš Aleksandar 

Mrvoš 43. mjesto (Srećko Petranović nije nastupio 

zbog povrede). U ukupnom poretku, hrvatska ekipa 

je s malim brojem natjecatelja, posebice veleslalomaša 

i bez ženskog dijela ekipe, osvojila pokal i 6. mjesto. 

U ugodnom ambijentu gostionice "Kod Martina", 

uz pozdrave predsjednika Saveza šumarskih društava 

Slovenije gosp. Ignaca P i š 1 ara i župana Kranjske gore 

gosp. Jože K o t n i k a te zajedničku večeru, glazbu, 

pjesmu i druženje, završilo je ovo međunarodno šumarsko 

natjecanje s "doviđenja na 9. zimsko-športskom susretu 

šumara ALPE-ADRIA 2001. godine u austrijskoj 

Koruškoj". 

32. EFNS (EUROPAISCHE FORSTLICHE NORDISCHE SKIWETTKAMPFE) 

Todtnau, Njemačka 21-25. veljače 2000. god. 

Ovogodišnje 32. po redu Europsko šumarsko nordijsko 

skijaško natjecanje, održano je u Todtnau na području 

Schwarzwalda (jugozapadni dio Njemačke - blizu 

tromeđe Njemačke, Švicarske i Francuske). Ovo područje 

Njemačke, Baden-Württenberg, poznato nam je kao 

kolijevka njemačkog šumarstva. Podsjetimo se da je 

prvo šumarsko društvo osnovano baš ovdje, davne 

1839. godine (s ponosom ističemo daje HŠD osnovano 

Putokaz za Todtnauberg gdje je otvoreno 32. EFNS 

Štete od vjetroloma 

Hrvatska ekipa prilikom svečanog otvaranja natjecanja 

254

1846. godine), a domaćini ovogodišnjeg susreta europskih 

šumara ističu daje područje Schwarzwalda kolijevka 

i njemačkog skijanja, gdje je još 1891. godine osnovan 

skijaški klub. No, ono je i kolijevka ovog natjecanja, 

jer 1. EFNS održano je baš ovdje 1969. godine. 

Hrvatsku je na ovom šumarskom skupu predstavljala 

ista ekipa kao i na Alpe-Adria, samo bez natjecatelja 

u veleslalomu, dakle: A.Crnković,F. Jakovac, 

T. Kranjčević, M. Šporer, D. Štimac, R. 

Abramović,D.Delač,B.Pleše iH. Jakovac. 

Start štafeta po snježnoj mećavi (br. 29 prvi trkač hrvatske štafete F. 

Jakovac) 

Prva dva dana (21. i 22.) ovog susreta bila su predviđena, 

za stručne i turističke ekskurzije te pripremu natjecatelja. 

Za našu ekipu prvi je dan bio putni, dok su 

drugi dan natjecatelji iskoristili za pripremu i turistički 

dio programa, o ostali su od 4 stručne i 2 turističke ekskurzije, 

odabrali stručnu ekskurziju iz programa pod br. 

1. Bio je to posjet Državnoj šumarskoj upravi u St. 

Märgenu, visokoj šumi smreke, jele i bukve, skupinastog, 

pretežito prebornog načina gospodarenja uz prirodnu 

obnovu sastojina. Slijedio je posjet drvoprerađivačkom 

pogonu Dold i na kraju Skijaškom muzeju 

Hinterzarten. 

Srijeda je bila dan službenog treninga za natjecatelje, 

pregled staze, strelišta s probnim gađanjem te za 

vodstvo ekipe, sastanak vođa ekipa, upute i dogovori, a 

u večernjim satima je uz bakljadu, pleh muziku i pozdravne 

govore, svečano otvoren ovaj 32. susret europskih 

šumara. 

U četvrtak, prvog natjecateljskog dana nastupili su 

pojedinci/ke u biatlonu na 5, odnosno 12 kilometara, uz 

učešće rekordnog broja natjecatelja, čak 1.150 iz 18 država. 

Naime, po prvi puta su nastupili šumari iz Bjelorusije. 

U utrci biatlonaca na 12 km., u kategoriji 31-40 

god. (233 uvrštena natjecatelja) naši su natjecatelji 

osvojili 30. (F. Jakovac), 68. (M. Šporer), 80. (T. Kranjčević), 

99. (A. Crnković) i 109. mjesto (D. Štimac). 

255

Širom Njemačke poznata Tbdtnau limena glazba za ovu prigodu 

posebno je pripremila program 

U večernjim satima, zainteresirani su mogli poslušati 

predavanje s dijapozitivima o šumarstvu savezne države 

Baden-Württenberg i skijanju u tim krajevima. 

Zadnjeg dana (petak) natjecale su se štafete, 150 

muških (4x8 km.) i 38 ženskih štafeta (4x3 km.). U 

tako jakoj konkurenciji hrvatska je štafeta (F. Jakovac, 

T. Kranjčević, A. Crnković, M. Sporer) osvojila dobro 

44. mjesto. Poslije podne je održana izborna sjednica 

Izvršnog komiteta ovog natjecanja uz sudjelovanje 

svih vodstava ekipa. 

Zajedničkom večerom i druženjem, uz muzički program, 

završen je ovaj skup europskih šumara s pozdravom, 

"dovidenja 2001. godine u poprilično nam dalekoj 

Estoniji", domaćinu 33. EFNS-a. 

H. Jakovac 

Podsjećamo 

Vas! 

PRETPLATA ZA ŠUMARSKI LIST U 2000. GODINI : 

-za zaposlene članove 120 kn 

- za studente, đake i umirovljenike 30 kn 

- za poduzeća 500 kn + PDV 

ADRESA: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Žiro račun br: 30102-678-6249 

PRETPLATA ZA INOZEMSTVO 95 S 

DEVIZNI ŽIRO RAČUN br 70313-280-3206475 

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO, Zagreb 

ZAGREBAČKA BANKA Zagreb 

(Telex ŽABA 21-211 Swift ŽABA HR XX) 

Uredništvo 

256

IN MEMORIAM 

ALBERT LAMPE, dipl. ing. šum. (2. 4. 1928 - 4. 7. 1999) 

Dana 4. srpnja 1999. godine 

umro je Albert Lampe, dipl. ing. 

šum. roden 2. travnja 1928. godine 

(Cetinje, Crna Gora). Otac mu je 

bio činovnik, pa je često mijenjao 

mjesto boravka, a zadnji posao 

obavljao je u Derventi i tamo ostao 

kao umirovljenik. Kolega Lampe 

završio je osnovnu školu u Sarajevu 

1940. godine, a Gimnaziju 

1948. godine u Bjelovaru. Šumarstvo 

studira na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu, a diplomu stječe 

1954. godine. Poslije završetka fakulteta 

radi godinu dana u šumariji 

Đurđevac. U 1955. godini dobiva 

posao u šumariji Bosanski Brod, 

kao referent za uzgajanje šuma. U 

Derventi se 1956. godine osniva 

šumarija i Lampe je postavljen za 

upravitelja šumarije, pa je od 1. rujna 

1956. godine do 30. lipnja 1987. 

godine, dakle više od trideset godina 

bio upravitelj šumarije Derventa. 

Od 1. kolovoza 1987. do 31. 

ožujka 1992. kada je umirovljen, 

radio je u Kombinatu "Natron" Maglaj 

na mjestu specijaliste za uzgoj i 

zaštitu šuma, jer je u to vrijeme šumarija 

Derventa pripojena Kombinatu. 

Rat gaje zatekao sa suprugom u 

Derventi, te nakon početnih razaranja 

Dervente odlaze u Sarajevo 

kod sina koji je također šumarski 

inženjer. Međutim, rat je stigao i u 

Sarajevo, a zdravlje mu se pogoršalo. 

1995. godine uspjeva izaći iz 

Sarajeva, dolazi u Slavonski Brod, 

gdje smo mu organizirali smještaj i 

stanovanje u prostorijama stare 

šumarije, zahvaljujući razumijevanju 

Uprave šuma Nova Gradiška i 

Šumarije Slavonski Brod. Njegov 

sin Albin, također, poslije njega uspijeva 

s obitelji izaći iz Sarajeva i 

dobiva posao u Uredu za gospodarstvo 

županije Istarske u Puli. 

Ove godine za vrijeme odmora u 

Puli Lampe je vjerojatno uslijed 

ratnih posljedica iznenada preminuo. 

Sahranjen je u Vodnjanu kraj 

Pule. 

Kolega Lampe bio je izuzetno 

vrijedan i cijenjen medu svojim 

kolegama i rukovoditeljima. Posebno 

se ističe njegov rad na podizanju 

kultura crnogorice na površini 

od 3.800 ha te izgradnji putova 

na planini Vučjak i Motajici. 

Radio je na osnivanju plantaža bijeloga 

bora, duglazije, borovca i smreke. 

Bio je član sekcije genetičara 

bivše Jugoslavije i dobitnik Plakete 

"zaslužnog člana" DIT-a B. i H. 

Bio je član DIT-a Slavonski Brod i 

HŠD-a od osnutka, tj. od 1956. godine. 

Isticao se u radu našeg Društva 

ponajviše održavanjem stručnih 

predavanja na terenu planine 

Vučjak, gdje smo pored stručnih 

predavanja imali i organizirane 

izlete. 

Kolega Lampe iako je radio u 

susjednoj republici, bio je vezan za 

Hrvatsku, za Slavonski Brod i Bjelovar 

gdje je maturirao. Koristio je 

svaku priliku da navrati kod nas u 

Šumsko gospodarstvo Slavonski 

Brod i Šumarsko društvo. 

Mi, njegovi kolege iz Slavonskoga 

Broda, zadovoljni smo što 

smo njemu i njegovoj supruzi 

omogućili smještaj. Nedostajat će 

nam naše druženje i vrijeme kroz 

ove četiri godine, koje je proveo u 

Slavonskom Brodu, bilo u našim 

obiteljima ili u hladovini dvorišta 

šumarije, gdje smo često sjedili i 

evocirali uspomene o prošlim vremenima. 

Neka mu je vječna slava. 

A. Pavlović 

257

MILAN CRLJENICA dip], ing. šum. (4. 5. 1914 - 9. 3. 2000) 

Milan Crljenica, dipl. ing. 

šumarstva, umro je 9. ožujka 2000. 

godine u Zagrebu kao dugogodišnji 

umirovljenik. U skladnom srpskohrvatskom 

braku doživio je relativno 

visoku dobnu starost od 86 

godina. 

Roden je 4. svibnja 1914. godine 

u obitelji hrvatskih Srba u zaselku 

Crljenice kraj Javornja u 

općini Dvor na Uni, gdje u najranijoj 

mladosti doživljava tragičnu 

sudbinu svojih roditelja, koji su jedan 

za drugim umrli od posljedica 

epidemije gripe zvane "Španjolka" 

1918. godine, kada je on imao svega 

četiri godine. Njegova nešto starija 

sestra također je preživjela, a 

kako nije bilo više nikoga u obitelji, 

njihova rodbina i prijatelji uzeli su 

po jednog od njih i odgajali ih. 

Starija sestra, udala se za šumarskog 

službenika u šumariji, koji je 

Milana prihvatio u svoju obitelj, 

preuzeo svu brigu oko njega dok i 

on nije odrastao. Činjenica da je 

sestrin muž Đuro Crljenica bio 

službenik šumarije (povremeno je 

bio i zamjenik upravitelja šumarije), 

odredila je i njegov daljnji životni 

put u budućnosti, kojemu je 

ostao vjeran do kraja života. 

Osnovnu školu završio je u 

Dvoru na Uni, a gimnaziju u obližnjim 

većim mjestima uz hrvatskobosansku 

granicu (Bihać, Prijedor, 

Banja Luka), nakon čega je upisao 

Šumarski fakultet u Zagrebu gdje je 

i diplomirao krajem 1939. godine. 

Za vrijeme studija bio je poznat 

njegov stav kao protivnika tadašnjeg 

režima Kralja Aleksandra i 

pristaša hrvatsko-srpske koalicije 

Pribičevića i Radića. Nedugo iza 

toga 1941. godine buknuo je rat koji 

ga je zatekao u vojsci u Beogradu, 

gdje je bio mobiliziran i kasnije 

u Sokobanji zarobljen i odveden 

u zarobljenički logor u Njemačku, 

od kuda se vratio tek u srpnju 

1945. godine nakon završetka 

rata, nakon pune četiri godine 

prisilnoga rada. 

Po povratku u svoj rodni kraj na 

Baniji, oženio se djevojkom iz hrvatske 

obitelji. Radio je kod obližnjih 

šumarija i manipulacija (Petrinja, 

Glina, Kostajnica) na poslovima 

uzgoja i eksploatacije šuma, 

te ovladao stručnim šumsko-tehničkim 

poslovima, stoje rezultiralo 

i njegovim napredovanjem -postavljen 

je za upravitelja šumarije 

Dvor na Uni. Njegovo daljnje kretanje 

u službi na šumsko-drvnim 

poslovima, na velikom i šumama 

bogatom području Šamarica (gdje 

je radio dugo godina naš poznati 

stručnjak ing. Mujdrica, koji je 

iza sebe ostavio trag svojega rada), 

tako je i ing. Crljenica radio na 

mnogim šumsko-drvnim pogonima, 

gdje su odmah poslije završetka 

rata 1945. godine bila najveća 

šumska radilišta u Hrvatskoj. Otvarale 

su se šumskim prugama i cestama 

do tada potpuno nedostupne i 

zatvorene zrele i kvalitetne sastojine, 

što je za ing. Crljenicu, u to 

vrijeme mladog šumarskog stručnjaka 

bio pravi izazov, a radilo se o 

poslijeratnoj obnovi zemlje, tako 

reći dan i noć. Njegov je slučaj poznat 

10 godina kasnije (1958. godine) 

kada je na radilištu u šumi, 

zauzet poslom doživio sudar na 

šumskoj pruzi s otkočenim vagonom. 

Udarivši ga u glavu, od te 

teške ozlijede dugo se liječio u bolnici, 

i godinama osjećao posljedice 

tog udara. Bilo je to i vrijeme stalnih 

promjena i reorganizacija u šumarstvu 

i drvnoj industriji, pa je 

ing. Crljenica poslije Dvora, bio u 

šumskom gospodarstvu Glina šef 

Odjela za uređivanje šuma, zatim 

šef Odjela za eksploataciju šuma u 

šumskom gospodarstvu Kostajnica, 

a nakon ukidanja šumskog gospodarstva 

postao je upravitelj šumarije 

u Kostajnici. U to vrijeme su 

u Hrvatskoj bila formirana i ukidana 

tzv. mala šumska gospodarstva 

(Glina, Kostajnica i si.) pa je ing. 

Crljenica 1955. godine otišao iz 

šumarstva i prešao u drvno-industrijsko 

poduzeće "Kostajnički Majur", 

gdje se zadržao dulji niz godina. 

Izvršio je rekonstrukciju drvnoindustrijskog 

poduzeća i proširio 

poslovanje izgradnjom novih hala 

za drvno-industrijske poslove i pilanu, 

radeći istovremeno i u režijskim 

sječinama obližnjih šumarija 

(izgradio je i manji športski objekt 

za rekreaciju svojih radnika). 

Godine su brzo prolazile i sinovi 

odrasli za gimnaziju i studije, pa je 

ing. Crljenica iz Majura preselio u 

Sisak, gdje je u šumskom gospodarstvu 

nastavio s radom na eksploataciji 

šuma, a bio je zadužen i u 

šumarskom građevinarstvu na 

gradnji šumskih vlaka i mostova. 

Sudjelovao je i u sadnji bugarskog 

pitomog oraha na području šumskog 

gospodarstva Sisak (kada se 

radilo o stručnoj suradnji ministarstva 

Bugarske i Jugoslavije od 

1960 do 1974). Ing. Crljenica je nakon 

sadnje posjetio šumsko gospodarstvo 

Ruse na bugarsko-rumunjskoj 

granici i razgovarao o rezultatima 

i problemima oko sadnje. 

Upoznao se sa bugarskim stručnjacima 

koji su dolazili u rasadnik 

Volinja i obavljali cjepljenje bugarskog 

pitomog oraha, pod pretpostavkom 

da imamo slične klimatske 

uvjete za uzgoj bugarskog 

pitomog oraha. Uspjeh sadnje i brzi 

rast stabala bili su vrlo dobri, pu- 

258

panje i cvatnja bila je puno ranije 

od domaćeg oraha, ali u doba na 

prijelazu zime u proljeće, javljali su 

se često klimatski ekstremi, kasni 

proljetni mrazevi, koji nisu pogodovali 

bugarskom orahu i njegovom 

razmnožavanju kod nas. 

Ing. Crljenica umirovljen je 

1972. godine s punim radnim stazom. 

Iako je kao Banijac čitav svoj 

život proveo u miješanoj sredini, 

Na tom putu, Ondrej Lovas 

ostavio je trag dostojan velikoga 

čovjeka. Rođen 27. listopada 1944. 

u Gložanu, srcu Bačke u susjedšto 

je njegovoj mirnoći i karakteru 

odgovaralo, kupio je u međuvremenu 

stan u Zagrebu i preselio, želeći 

dane u mirovini i starosti provesti 

u Zagrebu. Umro je naglo, 

nakon kratke i teške bolesti. Na njegovom 

pogrebu se u ime Hrvatskoga 

šumarskog društva oprostio 

kolega Vilim Živkov ić (s kojim 

je zajedno studirao i diplomirao 

1939. godine), izrazivši njegovoj 

Od 15. siječnja 1999. potvrda u 

struci dolazi imenovanjem na funkobitelji 

iskrenu sućut. Njegovom 

smrću nastala je praznina u krugovima 

brojnih kolega i prijatelja, koji 

će ga se uvijek sjećati. 

Ivo Matota, dipl. ing. šum. 

Mr. sc. ONDREJ LOVAS, dipl. ins. šum. (27. 10. 1944 - 20. 3. 2000) 

Prvoga dana proljeća, ove zadnje 

godine milenija, ispratili smo u 

vječnost našeg izvrsnog kolegu i 

stručnjaka mr. Ondreja Lovaša. 

Pitali smo se, zar je ovo stvarno 

istina, zar je baš tako moralo biti? 

Stoje oko nas ili iznad nas, što otima 

i gasi živote, razara obitelji, 

prekida ljubavi, zavija u crno, odvodi 

u prazninu? Tko je Vjeroslavi 

oteo supruga, Ivoni i Vladimiru 

divnoga oca, a hrvatskoj šumarskoj 

struci nadasve vrijednog znalca i isto 

toliko moralnog stručnjaka? 

U ovom istom gradu na Dravi, 

16. listopada 1998. opraštali smo se 

također od naših kolega šumara, 

Josipa i Hrvoja Sikore, surovom 

nesrećom istrgnutih iz života obitelji, 

od svih nas. Koga da pitamo, 

tko nam može sve to objasniti? 

Možda se sva istina i svi odgovori 

nalaze visoko iznad nas. Zar i 

naši hrastovi koji umiru stojeći, 

težeći pogledom svojih krošanja 

stići u vječne visine, ne traže odgovor 

baš od neba, od sunca, kiše i 

vjetra. Tamo je negdje sakrivena 

istina o tome tko će koliko i do kada 

živjeti, a tko će napustiti ovaj svijet 

i otići u vječnost, jer ionako, čovjekov 

život nije ništa drugo već 

putovanje u smrt. 

nojVojvodini gdje se i školovao, diplomirao 

je na Šumarskom fakultetu 

u Beogradu, a znanstveni stupanj 

magistra iz područja zaštite šuma 

stekao je na Šumarskom fakultetu u 

Zagrebu. Svo svoje vrijeme od diplomiranja 

proveo je radeći u Slavoniji 

i Baranji. Od "Jelena" Bilje, 

do ŠG-a Osijek i "Slavonske šume" 

u Vinkovcima. Istinski zaljubljenik 

u struku, našu "zelenu religiju", 

djelima je svjedočio najvrijednija 

obilježja stručnjaka i čovjeka. Nije 

onda čudo stoje bio cijenjen u svojoj 

sredini, što je od 1. siječnja 

1991. bio imenovan rukovoditeljem 

Proizvodnog odjela u Upravi 

šuma Osijek. 

čiju stručnog suradnika za uzgajanje 

šuma Direkcije "Hrvatskih šuma", 

p.o. Zagreb. Neumoran, svojim 

je stručnim izvješćima, analizama 

i radovima suvereno dominirao 

među stručnjacima. I još smo nešto 

trajno prepoznavali u njemu, nije 

bilo problema kojem nije prilazio 

kao izazovu, upravo stvaralačkim 

nemirom znanstvenika. Treba li onda 

reći da su i u znanosti ostali rezultati 

njegova vrijednog rada. Od 

mnoštva zapaženih radova, posebice 

u području zaštite euroameričkih 

topola, možda ipak treba 

istaći da je zajedno s dr. Borisom 

Hrašoveem, znanstvenim radom 

nastupio na Internacionalnom 

savjetovanju o topolama od 4. do 7. 

listopada 1996. u Budimpešti. Bio 

je i član Međunarodnog savjeta za 

topole. 

Od naših prvih kontakata nakon 

osnivanja "Hrvatskih šuma", p. o. 

Zagreb, od našeg zajedničkog boravka 

na FAO-kongresu o topolama 

u Španjolskoj, potvrdio sam 

ono što sam odavna znao, bio je 

poznat po čestitom, odanom i čvrstom 

stavu glede znanstvenih istina, 

prema postulatima struke, i iznad 

svega poštenom i korektnom 

odnosu prema kolegama. 

Posljednih dana života često 

smo bili zajedno, surađivali pri 

analizi naših planova, divili se i 

vjerovali u njegove analize. Znali 

259

smo da govori samo ono što misli, a 

mislio je stručno i čestito. Živeći 

ovo zadnje desetljeće zajedno s 

njim, saznali smo koliko i zašto 

vrednuje život, njegovu slobodu, 

ma koliko on takav može biti i 

težak. Znao je da voleći slobodu, 

voli druge, dok oni koji vole moć, 

vole samo sebe. Osim svih njegovih 

sjajnih kvaliteta, neka mi bude dopušteno 

naglasiti još samo jednu; 

menije pričao s koliko je odanosti i 

srca stao na branik naše zajedničke 

domovine u prošlome ratu. Shvatio 

sam svu snagu i poruku one misli B. 

Shaw-a: "Život izjednačava sve 

ljude; smrt otkriva odličnike". 

Ondrej, ako nam nebo otkrije 

zašti si morao otići, ako je to sudba, 

onda znaj da smo Te poštovali i voljeli, 

djeleći sve ove zajedničke godine 

s Tobom, svu ljepotu zajedništva, 

kolegijalnosti i sav trud kojega 

smo morali uložiti, da bi hrvatsko 

šumarstvo izranjavano u ratu 

izašlo sa što manje žrtava. 

U ime svih Tvojih kolega i prijatelja 

iz "Hrvatskih šuma": Ice, Joška, 

Stipe, Pavla, Jasenke, Ivice, 

Željka, Mladena, Branka i mnogih s 

kojima si surađivao, oprostit ću se 

rodoljubnim stihom Tvojeg Slovaka 

Eugena Suchori-a: 

Aka si mi krasna 

aka si mi krasna ty rodna zem moja 

krasne i tie hory, kol leba čo stoja. 

Krasne je i nebo nad tymi horami 

žehnamfa vitamfa vdaënymi slzami. 

Znam da ćeš živjeti u srcima 

onih za koje si živio, koje si s ljubavlju 

darivao. Neka Tvoju dušu, 

ovog prvog proljetnog dana, popodnevni 

lahor ponese u vječni 

smiraj ovih šuma, tamo ćemo se 

sretati s Tobom, tamo će živjeti naša 

sjećanja na Tebe Ondrej, kao stručnjaka 

i divnog čovjeka. 

Tvojoj supruzi, kćerki, sinu i 

rodbini iskrena sućut u ime svih kolega 

iz "Hrvatskih šuma" i svih članova 

Hrvatskog šumarskog društva, 

a Tebi naš Ondrej, velika hvala 

i vječna slava! 

Tomislav Starčević 

260

UPUTE AUTORIMA 

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja 

šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode, 

lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, 

savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz 

domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje 

iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje 

šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se 

odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i 

crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, 

te radove Hrvatskoga šumarskog društva. 

Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju 

zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i 

sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni 

članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) 

na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih 

razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke 

razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba 

biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom 

na papiru formata A4. 

Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: 

- Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi 

članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 

stranice napisane s proredom na papiru formata A4. 

- U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati 

ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što 

omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene 

spoznaje iz određenog područja šumarske struke i 

prakse. 

- Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih 

stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice, 

crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom 

na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima 

Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove 

nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost 

opravdavaju. 

- Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati 

sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi 

o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) 

navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. 

- Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom, 

metodološkim napomenama, raspravom, 

rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika 

i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom 

jeziku. 

- Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, 

dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom 

arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice 

gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju 

se malim slovima i navode se odmah iza tablica. 

- Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih 

veličina, dok manje poznate fizikalne veličine 

treba posebno objasniti u jednadžbama i si. 

- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu 

razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima 

kako slijede. 

- Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno 

od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora 

i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu 

biti u omjeru 2:1. 

- Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i 

brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake 

fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne 

i kontrastne. 

- Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost 

članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. 

- Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu 

na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 

1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski 

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

2. Prpić,B. iKomlenović,N. iSeletković, 

Z. 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski 

list 5-6, str. 195-215. 

- Pored punog imena i prezimena autora treba 

navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., 

rar., dipl. ing....). 

- Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s 

pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom 

računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni 

rukopis predati na disketi 3.5". 

- Potpuno završene i kompletne članke (disketu, 

tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. 

Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani 

jezik. 

- Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg 

područja na mišljenje u zemlji, a za 

znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. 

-Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih 

članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. 

Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne 

može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se 

može naručiti 20 separata. 

- Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz 

rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, 

JMBG, adresu i općinu stanovanja. 

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Telefon: 48 28 477,48 28 359 

Telefax: 48 28 477 

E-mail: hrvatsko-sumarsko-drustvo@zg.tel.hr 

WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist

Å UMARSKI LIST 3-4/2000

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?