Å UMARSKI LIST 1-3/1978

Poštarina plaćena 

u gotovom 

YU ISSN 

0373 — 1332 

1-3 

GODINA Cll 

Z a g r e b 

1978

ŠUMARSKI LIST 

Glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske 

Godište 102 siječanj — ožujak Godina 1978 

Redakcijski 

I 

odbori 

Prof. dr. M. A n d r o i ć, prof. dr. D. K 1 e p a c, dr. N. K o m 1 e n o v i ć, ing. S. 

Tomaševski i ing. S. Vanjković (svi: Zagreb). 

II 

(terenski) 

ing. D. Bartovčak — Bjelovar, ing. M. C v i t i ć — Vinkovci, ing. A. F r k o v i ć 

— Delnice, ing. J. Harapin — Sisak, ing. V. Hibler — Senj, ing. I. Kiši ček 

— Buzet, ing. K. Kožul — Osijek, ing. T. Lucarić — Vinkovci, ing. D. Pletikapić 

— Nova Gradiška, ing. S. M i 1 k o v i ć — Rijeka, ing. I. Mrzi jak — 

— Karlovac, ing. A. Pavlov ič — SI. Brod, ing. I. Pavša — Varaždin, ing. K. 

Posavec — Gospić, ing. M. Simunović — Dubrovnik, ing. B. Tkalčić — 

Zadar, ing. U. Trbojević — Podrav. Slatina i ing. Ž. V r d o 1 j a k — Split 

111 

(međurepubl ički) 

Prof. dr. S. Jovanović — Beograd, dr. Ž. Kosir — Ljubljana, prof. dr. K. 

P i n t a r i ć — Sarajevo, doc. dr. R. R i z o v s k i — Skopje, dr. D. Vučković — 

Titograd. 

Glavni i odgovorni urednik 

Dr Branimir 

Tehnički urednik 

Ing Oskar Piškorić 

Prpić 

Izdavač: Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske u 

Zagrebu — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg 11, telefon: 

444-206 i 449-686 — Račun kod Narodne banke-Zagrebbr. 30102-678-6249. 

Godišnje izlazi 12 brojeva. Godišnja pretplata za: tuzemstvo — ustanove i 

radne organizacije 600.— din, pojedinci 150.— din, a umirovljenici, studenti i đaci 

50.— din, inozemstvo 800.— din. — Tisak: »A. G. Matoš« Samobor. 

Publisher: Union of Forestry Societes of Croatia — ßditeur: L'Union des Societes 

forestieres de Croatie — Herausgeber: Verband der Forstvereine Kroatiens 

Zagreb, Mažuranića trg 11 — Tel. 444-206 i 449-686.

ŠUMARSKI 

LIST 

YU ISSN 0373-1332 

Glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske 

Journal of the Union of Forestry Societes of Croatia — Organe de l'Union des Societies 

forestiere de Croatie — Zeitschrift des Verbandes der Forstvereine Kroatiens 

Br. — No. 1—3/1978. 

SADRŽAJ — CONTENTS — TABLE DE MATIERES — INHALT 

Zv. Potočić : 1978. godinau svjetlu Zakona o udruženom radu. (3) 

UDK 634.0.383 (497.1) 

I. Knežević i D. Pejović: Stanje saobraćajnica u društvenim šumama SFRJ — State 

of the road networks in the socially-owned forests of the FSR of Yugoslavia — Etat 

du reseau routier dans les forets socialisees de la RSF de Yougoslavie — Zustand der 

Wegenetze in den vergesellschaftlichten WSldern der SFR Jugoslawien. (7) 

UDK 634.0.165.72:634.0.174.7 Pinus densiflora, P. sylvestris 

M. Vidaković, A. Krstinić, Z. Borsan i B. Jurkovic-Bevilacqua: Neke 

morfološke karakteristike hibrida između japanskoga crvenog bora (Pinus densiflora 

Sieb, et Zucc.) i običnoga bora (Plnus sylvestris L.) — Some morphological characteristics 

of hybrids between Japanese Red Pine (Pinus densiflora Sieb, et Zucc.) and 

Scots Pine (Pinus sylvestris L.) — Quelques caracteristiques morphologiques des hybrides 

entre le Pin rouge japonais (Plnus densiflora Sief. et Zucc.) et le Pin sylvestre 

(Pinus sylvestris L.) — Einige morphologische Merkmale zwischen den Hybriden der 

japanischen Rotkiefer (Pinus densiflora Sieb, et Zuce.) und der gemeinen Kiefer 

(Pinus sylvestris L.). (19) 

UDK 634.0.164.5:634.0.165.5:634.0.174.7 (234.42) Pinus heldreichii 

N. Popnikola: Anatomske karakteristike Cetina varijeteta munike (Pinus heldreichii 

Christ) u prirodnim populacijama na Balkanskom poluostrvu — Anatomical character 

istics of the needles of the lower systematic categories of Balkan Pine (Pinus heldreichii 

Christ) in natural populations in the Balkan Peninsula — Les caracteristiques 

anatomiques des aiguilles du Pin balkanique (Pinus heldreichii Christ) dans les populations 

naturelles sur la peninsule balkanique — Die anatomischen Charakteristiken 

der Nadeln niedrigerer systematischer Kategorien der balkanischen Kiefer (Pinus 

heldreichii Christ) in den natürlichen Populationen auf der Balkanhalbinsel. (25) 

UDK 634.0.43 (497.13) 

0. Z u n k o : Razdjeljenje SR Hrvatske na oblasti prema stupnjevima učestalosti šumskih 

požara — Division of the SR of Croatia into the areasaccording to degrees of frequency 

of forest fires •— La division de la RS de Croatie d'apres les degres de frequence 

des incendies de foret — Einteilung der SR Kroatien nach dem Häufigkeitsgrad 

der Waldbrände. (41) 

UDK 634.0.18 (497.13—15)"15/19" 

Đ. R a u š : Šumski ekosistemi otoka Raba (od XV. do XX. stoljeća) — Forest ecosystems of 

the island of Rab (from the 15th to the '20th centuries) — Les ecosystemes de rile de 

Rab (de a5e ä 20e siecle) — Die Forstökosysteme der Insel Rab (vom 15. bis 20. Jahrhundert). 

(53) 

ZADARSKO SAVJETOVANJE 

D. Böhm: Prilog proučavanju procesa prirodne obnove šuma u Jadranskoj regiji Jugoslavije. 

(67) 

1. S p a i ć : Suvremena zaštita šuma. (71)

AKTUALNA PROBLEMATIKA 

2. O sto j i ć : Uloga inženjera i tehničara šumarstva u pripremi operative šumarstva za 

opštenarodnu odbranu. (76) 

K. Kožul: Prilog raspravi ili osnovne teze Zakona o sredstvima za reprodukciju šuma. (83) 

NA MEĐUNARODNOM PLANU 

W. Tikkala: Tehnonloški transfer — proces za poboljšanje protupožarne zaštite šuma 

u Sjedinjenim američkim državama. (88) 

SAVJETOVANJA I STRUČNI SKUPOVI 

D. H a n z 1 : Jela na Papuku. (95) 

ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVA OKOLIŠA 

V. Ržehak : Četvrta generalna skupština Evropske federacije zaštite prirode i nacionalnih 

parkova. (100) 

STRUČNA LITERATURA 

A. Krstinić i 2. Borzan: Monografije o genetici važnijih evropskih vrsta šumskog 

drveća. (103) 

O. P i š k o r i ć : Genetika — Serija F, Vol. 9, No 1, Beograd, 1977. (105) 

DRUŠTVENE VIJESTI 

V. Radauš: Stota godišnjica Društva inženjera i arhitekata Hrvatske. (107) 

R. A.: Svečana sjednica i slavlje povodom vraćanja nacionaliziranog dijela zgrade »Šumarski 

dom« održanih 28. prosinca 1977. godine. (112) 

D.T o n k o v i ć : Značajne obljetnice Saveza IT šumarstva i drvne industrije Vinkovci. (117) 

**' Zapisnik 4. sjednice Upravnog odbora Saveza održane 10. X 1977. u Zagrebu. (121) 

*** Zapisnik 5. sjednice Upravnog odbora Saveza održane 20. I 1978. u Zagrebu. (123) 

OBAVIJESTI 

* * * Foire international forestiere Epinal. (126) 

* * * Sastanak grupe IUFRO održat će se u rujnu 1978. u Ljubljani. (126) 

* * * Bibliografski leksikon Hrvatske — poziv na suradnju (127) 

• 

UPOZORENJE! 

U lipanjskom broju ŠUMARSKI LIST će objaviti opširniji prikaz rada 

društvenog PLENUMA i stručnog SAVJETOVANJA Saveza inženjera i tehničara 

šumarstva i drvne industrije Hrvatske o: 

1. utvrđivanju i osnivanju šumskogospodar'skih područja, 

2. osnivanju osnovnih organizacija udruženog rada u šumarstvu (OOUR) i 

3. Zakona o sredstvima za reprodukciju šuma na području SR Hrvatske. 

Plenum i Savjetovanje 

održat će se 20. IV u Zagrebu. 

UREDNIŠTVO

1978. GODINA 

U SVJETLU ZAKONA O UDRUŽENOM RADU 

Potkraj prošle godine radilo se užurbano posvuda na izradbi samoupravnih 

sporazuma a prema slovu Zakona o udruženom radu. Ova godina, 1978., 

bit će godina provjere mnogih odluka i postavki prihvaćenih na referendumima 

a zacrtanih u samoupravnim sporazumima. Započeo je proces oblikovanja 

i praktičnog ostvarivanja samoupravnog socijalizma. Taj će se proces 

odvijati i u privrednim i u društvenim djelatnostima na osnovu istih načela, 

pa naravno i u šumskoj privredi, šumskoj i drvarskoj, i u svim radnim zajednicama 

šumarstva i drvne industrije. 

I šumarstvo i drvna industrija su bremeniti mnogim problemima. Ne 

treba očekivati njihovo brzo rješavanje. No isto je tako jasno da se upravo 

korištenjem mogućnosti koje pruža Zakon o udruženom radu mogu početi 

rješavati mnogi od tih problema sa znatno većim izgledom na uspjeh nego 

prije. Njihovo efikasno rješavanje ovisi sada o radnim ljudima zaposlenim u 

ovim djelatnostima, zavisi o tome u kojoj će mjeri sami znati koristiti mogućnosti 

koje otvara spomenuti Zakon. 

Čini se, međutim, da postoje neki problemi koje bi trebalo da radni ljudi 

iz privrede rješavaju zajedno sa organima određenih društveno-političkih zajednica. 

Neke od tih problema iz područja šumske proizvodnje postavili su 

na dnevni red jednog sastanka Savjet za šumarstvo i industriju za preradu 

drveta Privredne komore Jugoslavije, zajedno sa Saveznim komitetom za 

poljoprivredu i Savezom inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu 

drveta Jugoslavije. 

Sastanak je održan u Dubrovniku dne 24. i 25. studenog prošle godine. 

Priređivači su razaslali oko 300 kom. studije »USLOVI PRIVREĐIVANJA I 

RAZVOJA ŠUMARSTVA JUGOSLAVIJE U SVETLU ZAKONA O UDRU 

ŽENOM RADU« brojnim šumskoprivrednim i privredno-političkim institucijama 

te stručnim Savezima širom zemlje. Studija je trebala dati materijal 

i teze za rad na sastanku. Studiju je izradio ing. Jovo Marijan, poznati 

šumarski stručni i društveni radnik iz Sarajeva. 

U studiji je prikazan šumski fond Jugoslavije, analizirano je kretanje 

proizvodnje i reprodukcije šuma, opće privredna situacija šumarstva Jugoslavije 

u usporedbi s razvojem cjelokupne privrede uz obrazloženje potrebnih 

mjera za poboljšanje stanja. Studija ukazuje na neke mogućnosti poboljšanja 

stanja koje izviru iz Zakona o udruženom radu. 

U studiji se uspoređuje stvarno kretanje u šumskoj djelatnosti sa predviđanjima 

navedenim u »Prijedlogu politike dugoročnog razvoja šumarstva 

i industrije za preradu drveta Jugoslavije do 1985. god.« (Dokument usvojen 

od strane SIV-a, ali nije predložen Skupštini na verifikaciju). Iz usporedbe 

proizlazi jasno izražena tendencija pada radova ne samo na proširenoj nego 

i na jednostavnoj reprodukciji šuma. U periodu 1971/1975. izvršeno je svega 

3

59% planiranih radova. Karakterističan je pokazatelj veoma niska proizvodnja 

šumskih sadnica. Prema podacima Saveznog komiteta za poljoprivredu 

iz 1977. g. broj šumskih sadnica u Jugoslaviji, sveden na 1 ha šumske površine, 

manji je za 4,5 puta nego u susjednoj Austriji, 6 puta manji nego u 

Rumunjskoj a više od 40 puta manji nego u Bugarskoj! Uz taj veoma nepovoljan 

podatak ističe se u svoj svojoj oštrini podatak o 32 % degradiranih 

šuma u našoj zemlji. A ne možemo se odviše pohvaliti niti s kvalitetom prebornih 

šuma u kojima je tek svako treće četinarsko a svako sedmo lišćarsko 

stablo donekle kvalitetno. Nasuprot tako očigledno slabom korištenju prirodnih 

mogućnosti šumskog fonda ispoljava se suprotnost u sve većem uvozu 

celuloze i celuloznog drveta: u 1976. g. uvezeno je tih proizvoda u vrijednosti 

100 milijardi starih din. A možda ne bi trebalo mnogo više sredstava pa da 

se vrištine i šikare Korduna i Like pretvore u produktivne šume koje bi 

znatno smanjile potrebu uvoza! 

Učesnici skupa su više očekivali, s obzirom na naslov studije o konkretnim 

problemima organiziranja po ZUR-u. No, svrhu sastanka je obrazložio 

ing. Tugomil Cajnko, predsjednik stručnog Saveza. Priređivači su željeli da 

šira stručna javnost ocijeni prezentirani materijal koji treba da bude osnova 

za izradbu konačnog materijala, dakako u mnogo kraćem obimu, za SIV i za 

Skupštinu. Namjera je, da se postigne donošenje određenih smjernica za jedinstvenije 

organiziranje šumarstva u cijeloj zemlji, budući da je i ZUR jedinstven. 

Nakon ukidanja osnovnog Savezno zakona o šumama nastale su 

u mnogim pitanjima heterogenosti između Republika koje ne bi trebale postojati 

i koje prijete da se ponegdje loše odraze na stanje šumarstva. Trebalo 

bi, dakle, izboriti, da se utvrde neka zajednička načela organiziranja i stava 

prema gospodarenju šumama i to putem međurepubličkih sporazumijevanja. 

Te zajedničke postavke, prema riječima ing. C a j nk a, bi trebale biti: 

1. gospodarenje šumama putem šumskoprivrednih područja; 

2. na privrednom području jedna radna organizacija; 

3. za stabilno, kontinuirano financiranje reprodukcije šuma osnovati izvore 

i izvan same grane i njenih vlastitih sredstava; 

4. osnovati interesne samoupravne zajednice kao općedruštveni sistem u 

gospodarenju šumama. 

Poseban je interes pobudilo izlaganje ing. Danila Nikolića, pom. sekretara 

za šumarstvo o rješavanju nekih problema šumarstva u Srbiji. Tamo nemaju 

namjeru pristupiti prekrajanju šumskoprivrednih područja. Ukupno postoji 

21 područje, od kojih je u 9 područja organiziranu jedna radna organizacija 

bez podjele na osnovne OUR-e. U ostalih 12 postoji također po jedna radna 

organizacija, ali s tri do pet osnovnih! 

U Srbiji je još prije nekoliko godina riješeno, da se degradirane šume 

i šumski putevi tretiraju kao infrastruktura i da financiranje pošumljivanja 

goleti i izgradnju puteva preuzima društvo na sebe. Upravo se priprema zakon 

o pošumljivanju 40.000 ha goleti do 1980. g. uz trošak od 38 milijardi 

(st.) din. Sredstva će dati banke uz 1 % kamata, a ostatak kamata kao i vraćanje 

kredita bankama preuzima na sebe budžet Republike. U programu je 

pošumljivanje 1,6 mil. ha zemljišta u društvenoj svojini do 2000. god. U svrhu 

financiranja tih radova formiraju se interesne zajednice, regionalne i repu- 

4

lička, i to tako, da u njih ulaze svi radni ljudi i svi građani. U obnovu šuma 

uključeno je, dakle, cjelokupno stanovništvo, pa to postaje zaista stvar društva 

u najširem smislu riječi. Ne postoje, naime obračunljivi materijalni efekti od 

koristi koje šume pružaju pojedinim privrednim granama, pa nije moguće 

prezentirati fakture pojedinim privrednim granama za financiranje tih radova. 

Zbog toga je bilo pogodnije osnovati interesne zajednice cjelokupnog 

stanovništva negoli samo od nekoliko zainteresiranih grana. 

Učesnici skupa su podržali inicijativu priređivača da se pokuša ishoditi 

potreba međurepubličkog dogovora u pitanjima od zajedničkog interesa. Pošumljivanje 

krša i goleti, njegovanje šuma, pa čak i samo održavanje šuma 

prvenstveno je briga i zadatak cjelokupnog društva, a radne organizacije u 

šumarstvu su pripravne da izvršavaju te radove iz usluge u ime i za račun 

društva. Zbog toga nije nimalo iznenađujuće što se planovi sječe izvršavaju, 

a planovi uzgajanja sve više postaju planovi nedostižnih želja. Te odnose između 

društva i radnih kolektiva treba do kraja raščistiti i postaviti na načela 

dohodovnih odnosa u duhu ZUR-a. 

Bilo je govora i o jednoj pojavi koja se ispoljava već određen niz godina 

medu šumarskim stručnjacima: neslaganja u nekim važnim pitanjima. Često 

je dovoljno, da se na odgovarajućem mjestu nade jedan glas protiv, pa da 

se odluka odgodi. Istaknuto je, da je i to razumljivo, jer se bogati i siromašni 

nikad nisu mogli dobrovoljno složiti. Ta će pojava i dalje egzistirati, sve dok 

se dosljedno ne provedu odredbe ZUR-a. Treba, naime, utvrditi što je rezultat 

rada radničkih kolektiva zaposlenih u šumskoj proizvodnji, ili drugim riječima 

utvrditi dio postignutog viška vrijednosti koji pripada radnim ljudima 

kao rezultat njihova rada, a odvojiti onaj dio viška vrijednosti koji pripada 

šumi. U tom pogledu, u pogledu vrijednosti rada treba da se izjednače siromašni 

s bogatima, jer rade na istim zadacima, zadacima koji su od posebnog 

općedruštvenog interesa. 

Nadajmo se da će se već u ovoj godini raščistiti mnogi neraščišćeni odnosi 

i da će mnogo toga krenuti nabolje u cjelokupnom lancu šumske i drvne 

privrede. Zakon o u druženom radu daje nam šansu, a na nama je da je što 

brže i potpunije iskoristimo. 

ZVONIMIR POTOČIĆ 

5

POZIVAMO VAS NA SURADNJU! 

PIŠITE 

PREDLAŽITE 

SAVJETUJTE 

OBJAVLJUJTE 

POLEMIZIRAJTE 

IZVJEŠTAVAJTE 

Šumarski list još nije onakav 

kakav bi trebao biti! 

Rukopisi se honoriraju! 

Uredništvo Šumarskog lista 

Zagreb, Trg I. Mažuranića 11 

Telefoni: 444-206, 449-686

STANJE SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA SFRJ-e 

I. KNEŽEVIĆ i D. PEJNOVIĆ 

SAŽETAK. Savezni zavod za statistiku izvršio je popis šumskih 

prometnica sa stanjem na dan 31. XII 1974. godine. Ovaj je popis 

pokazao, da je gustoća prometnica kojima se neposredno služi ili 

mogu služiti iskorišćavanju šuma u Jugoslaviji prosječno 8,3 kral 

i'1000 ha šume (u Hrvatskoj 6,4 km/1000 ha). Taj je popis pokazao, 

da je gustoća prometnica ovisna o gospodarskom tipu šume te je 

najveća u visokim šumama (prosječno 11,6 km/1000 ha za Jugoslaviju). 

U radu je, nadalje, prikazano stanje šumskih prometnica u 

razdoblju 1945—1974. godina, struktura ovih te površina šuma prema 

gustoći prometnica. Podaci se odnose na šume u društvenom 

vlasništvu s izuzetkom Slovenije u kojoj su obuhvaćene sve šume. 

(op) 

Intenzitet iskorišćavanja šuma u našoj zemlji jedan je od najmanjih u 

Evropi, a iznosi 1,85 "Vo 1 a i intenzitet šumsko uzgojnih radova 2 poslednjih 

desetak godina u stalnom je relativnom zaostajanju. Ovome između ostalog 

doprinosi i nedovoljna otvorenost šuma, potrebna za racionalno korišćenje 

svih resursa, mehaniziranje radova i ekonomičnije poslovanje. 

U situaciji kada se u Evropi u 1980. godini očekuje manjak od oko 67 

miliona im 3 ili 15,5 % 3 od potrošnje, a u daljoj perspektivi i više, smatramo 

da bi trebalo što više intenzivirati sječe, ali istovremeno i korelativno vezano 

za njih i intenzivirati i povećati šumsko uzgojne radove svih vrsta a posebno 

vještačka pošumljavanja i podizanja zasada drveća da bi se što bolje, brže i 

više iskoristile potencijalne mogućnosti zemljišta, a povećao drvni fond za 

podmirenje domaće potrošnje i izvoza. Za realizaciju ovoga pored stanišnih 

uslova i nekih drugih činioca, jedan od preduslova je gustina i struktura 

stalnih saobraćajnica koje nam omogućuju realnije sagledavanje gospodarenja 

i mogućnosti proizvodnje drvne mase. 

Zbog nedovoljne otvorenosti šuma vrše se često, u blizini postojeće mreže 

saobraćajnica, tzv. povratne seče, što ima za posledicu kvalitetno i kvantitetno 

iscrpljivanje i degradaciju šume, pa se mestimično formiraju krajnje degradirani 

oblici sastojina sastavljeni od vrsta drveća niske ekonomske vrednosti. 

S druge strane, veliki deo šuma u brdsko planinskim predelima, gde još uvek 

1 Intenzitet iskorišćavanja je odnos između obima bruto mase iskorišćavanja 

u društvenim šumama i ukupne mase drvnog fonda u društvenim šumama. 

2 Intenzitet šumsko uzgojnih radova je odnos između površina tretiranih 

šumsko-uzgojnim radovima u društvenim šumama i ukupne površine društvenih 

šuma. 

3 FAO i CEE. — Tendances et perspectives du bois en Europe de 1950 a 

l'ann 2000 — Geneve 1976. 

7

ima neiskorišćenih šuma sa kvalitetnom drvnom masom, zbog nerazvijene 

mreže saobraćajnica (tab. 3), samo je delimično osposobljen za robnu proizvodnju 

i primenu savremenih metoda gazdovanja. Isto tako, nedostatak gušće 

mreže saobraćajnica ima za posledicu slabije korišćenje drvne mase i stvaranje 

velikog otpatka kod seče i izrade drveta u šumi (oko 20%). 

Stoga je krajem 1975. godine Savezni zavod za statistiku u saradnji sa 

republičkim i pokrajinskim zavodima za statistiku sproveo novo statističko 

istraživanje: Popis saobraćajnica u društvenim šumama 4 . Ovo je bio prvi popis 

u SFRJ svih stalnih saobraćajnica »šumskih« i »javnih« koje se koriste 

u šumarstvu za izvoz drveta iz šume i druge potrebe. Pored podataka o dužini 

svih stalnih šumskih puteva i pruga šumskih železnica kao i dužini jav- 

4 Popis je sproveden u društvenim šumama na celoj teritoriji SFRJ (u SR 

Sloveniji su obuhvaćene i saobraćajnice u šumama u svojini građana). Popisom 

su prikupljeni podaci o dužini svih stalnih šumskih puteva i pruga šumskih železnica 

kao i dužini javnih puteva koji prolaze kroz šumski objekat (produktivne 

i neproduktivne) ili se neposredno naslanjaju na njega (samo produktivne). 

Popis je sproveden po šumskim objektima. Podatke o saobraćajnicama u društvenim 

šumama, koje su predate na upravljanje organizacijama udruženog rada 

dostavile su te organizacije, dok je za saobraćajnice u društvenim šumama, koje 

su pod neposrednom upravom skupštine opštine, podatke dostavio organ nadležan 

za šumarstvo u skupštini opštine. Ovim popisom obuhvaćene su stalne saobraćajnice 

na površinama svih uređenih društvenih šuma (u SR Sloveniji i šumama 

u svojini građana) kao i na površinama izolovanih šumskih objekata 

koji nisu obuhvaćeni uređajnim elaboratima, a čija je površina šuma u društvenom 

vlasništvu (u SR Sloveniji i u svojini građana) iznosila najmanje 100 hektara. 

Ukupno šumom obrasla površina obuhvaćena ovim popisom iznosi nešto 

više od šest miliona hektara, što čini preko 92 % od površine šuma dobijene 

putem popisa šumskog fonda Jugoslavije 1961. godine (uključujući sve površine 

društvenih a u SR Slovniji i površine šuma u svojini građana). 

Metodološka objašnjenja definicija primenjenih u popisu saobraćajnica u 

društvenim šumama 1975. godine. 

Kao »šumske saobraćajnice« iskazane su dužine svih stalnih puteva 

(savremenih, tvrdih i mekih) koje su se na dan 31. 12. 1974. godine, u knjigovodstvu 

šumarske organizacije udruženog rada vodile kao sopstveno osnovno 

sredstvo. Ovde su iskazane i dužine pruga šumske železnice. Ostale dužine stalnih 

puteva, obuhvaćene ovim popisom, iskazane su kod dužine »javnih puteva«. 

Pod »savremenim putevima« iskazani su putevi koji imaju kolovoz 

od asfalta, betona ili kamene kocke. Kao »tvrdi putevi« iskazani su 

stalni putevi koji imaju tvrdu osnovu — kamenu — (nezavisno od toga da li je 

kamena osnova izgrađena ili je prirodna) i po kojima je prevoz šumskih sortimenata 

i druge robe teretnim vozilima moguć u svako godišnje doba. Pod 

»mekim putevima« iskazani su svi stalni putevi, bez tvrde (kamene) osnove, 

a prevoz robe teretnim vozilima po njima moguć je samo po suvom vremenu 

i u toku određenih vremenskih perioda (leto, zima i si.). U »produktivne« 

saobraćajnice iskazana je dužina stalnih saobraćajnica koja prolazi kroz 

šumski objekat ili se neposredno naslanja na njega koja čini transportnu osnovicu 

određenog dela šume i koja može da prima posečeno drvo iz šume, tj. 

utovar šumskih sortimenata je na njima moguć i dozvoljen. Ovde su iskazani 

i manji nepristupačni delovi saobraćajnice-deonice čija pojedinačna dužina nepristupačnog 

dela trase je manja od 500 m. Kao »neproduktivna« saobraćajnica 

iskazana je dužina stalnih saobraćajnica koja prolazi kroz šumski objekat 

do kojih se šumski sortimenti ne mogu dovlačiti iz šume — bilo zbog toga što 

se nalaze u dubokim usecima i si. nepristupačnim uslovima (deonica čija pojedinačna 

dužina trase nepristupačnog dela je veća od 500 m) ili zbog toga što 

na njima nije dozvoljen utovar drveta. Kao »spoj ne« saobraćajnice iskazane 

su dužine stalnih šumskih saobraćajnica koje čine vezu između šumskog objekta 

i osovine javnog saobraćaja. 

8

nih puteva koji prolaze kroz šumski objekat ili se neposredno naslanjaju na 

njega, ovim popisom su prikupljeni podaci o šumom obrasloj površini po 

osnovnim kategorijama šume — visoke i niske — za svaki objekat šuma 

koji je bio predmet ovog popisa. 

Ukupna dužina svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama (u SR 

Sloveniji i šumama u svojini građana), prema podacima dobijenim putem 

popisa saobraćajnica, iznosi 52 084 km. 

I STALNE SAOBRACAJNICE U DRUŠTVENIM SUMAMA 

Šumske saobraćajiiice u razdoblju 1945—1974. god. 

Stanje mreže šumskih saobraćajnica odmah posle rata bilo je izuzetno 

loše, jer je najveći deo postojećih šumskih puteva i pruga bio razoren. Ukupna 

dužina šumskih saobraćajnica krajem 1945. godine iznosila je 12 997 km. 

Međutim, struktura ovih saobraćajnica bila je veoma nepovoljna. Najveći 

deo činili su kolski (meki) putevi bez podloge sa 9 210 km ili 70,9%, zatim 

pruge šumske železnice sa 2 535 km ili 19,5 %, dok su tvrdi putevi sa i bez 

podloge (kamionski putevi) bili zastupljeni sa svega 1 252 km ili 9,6 %. Raspored 

i ovako siromašne mreže saobraćajnica po republikama bio je veoma 

neujednačen. Najveći deo tvrdih puteva nalazio se u SR Sloveniji (60%) i 

SR Hrvatskoj (27%), u SR Makedoniji, SR Srbiji i SR Crnoj Gori zajedno 

oko 13 %, dok u SR Bosni i Hercegovini nije bilo tvrdih puteva. Osim toga, 

znatna dužina ovih saobraćajnica nalazila se u šumama koje su ranije eksploatisane, 

dok je najveći deo šuma bio nepristupačan. Iz tih razloga, značajna 

investiciona ulaganja u posleratnom periodu bila su usmerena na izgradnju 

šumskih saobraćajnica. 

Graf. 1 - STRUKTURA ŠUMSKIH SAOBRAĆAJNICA U SFRJ 

1946 1956 1974 

9

Podaci o izgradnji šumskih saobraćajnica u periodu 1945—1974. godine 

jasno ukazuje na orijentaciju šumarstva na izgradnju tvrdih puteva. Prema 

podacima popisa saobraćajnica u društvenim šumama, struktura šumskih saobraćajnica 

krajem 1974. godine, je, u odnosu na zatečeno stanje posle rata, 

potpuno izmenjena. 

Učešće tvrdih puteva u ukupnoj dužini šumskih saobraćajnica u 1945. 

godini iznosilo je 9,6 %, mekih 70,9 % a pruga šum. železnica 19,5 %. Ovaj 

odnos sa stanjem na kraju 1974. godine je znatno izmenjen u korist tvrdih 

puteva, što je rezultat politike trajnog otvaranja šuma kao osnovnog preduslova 

za intenzivnije gazdovanje šumama. Struktura šumskih saobraćajnica 

na kraju 1974. izgleda: tvrdi putevi 68,0% (uključeni i savremeni putevi) 

meki putevi 31,5 %, dok pruge šum. železnice učestvuju simbolično sa 0,5 %. 

Uloga i značaj izgrađenih šumskih saobraćajnica ne svodi se samo na 

iskorišćavanje šuma. Istina, kod projektovanja pravca trase buduće šumske 

saobraćajnice, u većini slučajeva, račun rentabiliteta se izvodi, uglavnom, 

na bazi drvne mase šume koja se tom saobraćajnicom otvara. Međutim, kada 

je šumska saobraćajnica izgrađena, njen značaj postaje znatno širi, a za pojedina 

područja predstavlja veoma značajnu osnovu za razvoj. Regioni sa dosta 

šuma, po pravilu, su najzabačeniji i najnerazvijeniji. Kod izgradnje šumskih 

puteva koji vezuju šumu sa postojećim javnim saobraćajnicama trasa puta 

Tab. 1 — Izgradnja šumskih saobraćajnica u periodu 1945—1974. godine 

kilometara 

Šumske saobraćajnice na kraju 

1945. god.* 1956. god.** 1974. god. 

putevi putevi putevi 

svega . šum. svega šum. svega šum. 

tvrdi meki žel. tvrđi meki žel. tvrdi meki žel. 

SFRJ 

SR B i H 

SR Crna Gora 

SR Hrvatska 

SR Makedonija 

SR Slovenija 

SR Srbija 

12 997 

1 450 

40 

4 237 

303 

6 000 

967 

1 252 

— 

15 

337 

95 

758 

47 

9 210 

50 

13 

2 799 

208 

5 242 

898 

2 535 

1 400 

12 

1 101 

— 

— 

22 

17 677 

2 641 

419 

5 540 

898 

6 523 

1 656 

6 011 

1098 

454 

2 061 

419 

1 506 

573 

9 374 

— 

55 

2 799 

479 

5 017 

1024 

2 292 

1543 

10 

680 

— 

— 

59 

27 925 

6 882 

1584 

6 117 

2 271 

6 032 

5 039 

18 986 

6 095 

1341 

4 838 

272 

4 782 

1 658 

8 799 

755 

243 

1 184 

1 999 

1 250 

3 368 

140 

32 

— 

95 

— 

— 

13 

* Izvor: »Razvoj šumarstva i drvne industrije Jugoslavije 1945—1956. godine«, Bgd. 1959. g. 

** Uključeni savremeni putevi. 

jednim svojim delom ide kroz naselja. Na ovu vrstu puteva, prema podacima 

dobijenim putem popisa saobraćajnica u društvenim šumama, otpada 2 366 km 

ili 8,5 % od ukupne dužine šumskih saobraćajnica. Sve ove »spojne« saobraćajnice 

— i ne samo ove — nakon izgradnje imaju »javni« karakter i često 

su jedina veza zabačenih naselja sa tržišnim, zdravstvenim i dr. centrima, 

a ima i dosta primera da je na šumskim putevima uveden i javni saobraćaj. 

Podatak da u ukupnoj mreži svih saobraćajnica — puteva i žel. pruga 

u Jugoslaviji stalne šumske saobraćajnice učestvuju sa 25,7% jasno ukazuje 

na značaj šumskih saobraćajnica ne samo za razvoj šumarstva, nego i privrede 

u celini. 

10

Tab. 2. — Saobraćajnice u društvenim šumama po republikama i vrsti kolovoza 

kilometara 

Ukupno Savremeni Tvrdi Meki Pruge 

putevi putevi putevi šumske 

železnice 

SFRJ 

52 084 7 561 31766 12 617 140 

SR Bosna i Hercegovina 11761 2 282 8 594 853 32 

SR Crna Gora 

2 527 180 2 055 292 — 

SR Hrvatska 

8 910 771 6 306 1738 85 

SR Makedonija 

4 083 607 937 2 539 — 

SR Slovenija 

15 767 2 456 10 829 2 482 — 

SR Srbija 

9 036 1265 3 045 4 713 13 

Uža teritorija 

5 299 743 2 453 2103 — 

SAP Kosovo 

1524 236 428 860 — 

SAP Vojvodina 

2 213 286 164 1750 13 

Ukupna dužina svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama (u SR 

Sloveniji i šumama u svojini građana), prema podacima dobijenim putem popisa 

saobraćajnica, iznosi 52 084 km. Od ukupne dužine na šumske saobraćajnice 

otpada 27 925 km (53,6%) a na javne puteve 24159 mm (46,4%). Savremeni 

putevi u ukupnoj dužini svih saobraćajnica učestvuju sa 14,5 %, tvrdi 

putevi sa 61,0'%, meki putevi sa 24,2% i pruge šumske železnice sa 0,3%. 

Najveći deo savremenih puteva nalazi se u SR Sloveniji 32,5 %, zatim 

u SR Bosni i Hercegovini 30,2%, SR Srbiji 16,7%, SR Hrvatskoj 10,2%, 

SR Makedoniji 8,0 % i SR Crnoj Gori 2,4 %. 

Od ukupne dužine tvrdih puteva u SR Sloveniji se nalazi 34,1 %, SR Bosni 

i Hercegovini 27,0%, SR Hrvatskoj 19,9%, SR Srbiji 9,6%, SR Crnoj Gori 

6,5 7o i SR Makedoniji 2,9 %• 

Najveći deo mekih puteva nalazi se u SR Srbiji 37,3 %, zatim u SR Makedoniji 

20,1%, SR Sloveniji 19,7%, SR Hrvatskoj 13,8%, SR Bosni i Hercegovini 

6,8% i SR Crnoj Gori 2,3%. 

Graf. 2 -STRUKTURA. SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA 

Stanje 31. XII 1974. godine 

htlj. km 0 

Sit Slovenija 

SR Bosna 1 Hercegovina 

SR Hrvatska 

Uža teritorija Srbije 

SR Makedonija 

SR Crna Gora 

SAP Vojvodina 

SAP Kosovo 

Snvremenl putevi 

Tvrdi putovi 

Meki putevi 

Šumske železnice 

II

Dužina pruga šumskih železnica simbolično se zadržala samo u SR Hrvatskoj 

(95 km), SR Bosni i Hercegovini (32 km) i SR Srbiji (13 km). 

Javni putevi 

Ukupna dužina javnih puteva koji prolaze kroz objekte društvenih šuma 

(u SR Sloveniji i šuma u svojini građana) iznosi 24 159 km, što čini 46,4% 

od ukupne dužine svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama. Izneti 

podatak ukazuje da su dosadašnja shvatanja o učešću ove kategorije saobraćajnica 

u društvenim šumama bila nerealna. 

Učešće javnih puteva u ukupnoj dužini svih saobraćajnica u društvenim 

šumama po republikama je dosta neujednačeno. Najveće učešće ostvareno je 

u SR Sloveniji 61,8%, što je za nešto više od 15 procenata iznad jugoslovenskog 

prošeka. U SR Bosni i Hercegovini, SR Makedoniji i SR Srbiji ovo učešće 

je na nivou ostvarenom u zemlji.U SR Crnoj Gori učešće javnih puteva u 

ukupnoj dužini svih saobraćajnica u društvenim šumama iznosi 37,3 % a u 

SR Hrvatskoj 31,4%, što je znatno niže od jugoslovenskog prošeka. 

II GUSTINA STALNIH SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA 

Gustina stalnih saobraćajnica, šumskih i javnih (obuhvaćeni stalni savremeni, 

tvrdi i meki putevi kao i dužine pruga šum. železnica) koje prolaze 

kroz šumske objekte ili se neposredno naslanjaju na njih, u društvenim šumama 

Jugoslavije (u SR Sloveniji uključene i šume u svojini građana), prema 

podacima popisa saobraćajnica u društvenim šumama sprovedenog krajem 

1975. godine, sa stanjem 31. 12. 1974. godine, iznosi 8,3 metra na 1 hektar šumom 

obrasle površine 5 . 

Najveća gustina saobraćajnica ostvarena je u SR Sloveniji (15,4 m/ha), 

skoro dva puta više od jugoslovenskog prošeka. U SR Srbiji gustina saobraćajnica 

u društvenim šumama je na nivou prošeka u zemlji (8,5 m/ha), dok 

je u ostalim republikama veoma ujednačena, niža od jugoslovenskog prošeka 

za 18—26% i iznosi u: SR Crnoj Gori 6,8 m/ha, SR Bosni i Hercegovini 

6,5 m/ha, SR Hrvatskoj 6,4 m/ha i SR Makedoniji 6,2 m/ha. 

Ako se usvoji da je za normalno gazdovanje šumama (podizanje, gajenje, 

uređivanje, zaštitu i iskorišćavanje šuma) potrebno da gustina saobraćajnica 

5 U našoj literaturi sreću se dva pojma: gustina saobraćajnica i stepen otvorenosti 

šuma. Oba pojma imaju isto značenje i definišu ih dužina saobraćajnica 

po jedinici površine šuma (km/000 ha, ili m/ha). 

Pri određivanju gustine stalnih saobraćajnica za obračun se mogu koristiti 

podaci o: dužini samo »šumskih« saobraćajnica koje prolaze kroz šumski objekat 

ili se neposredno naslanja na njega; dužini samo »produktivnih« saobraćajnica 

(šumskih i javnih) i dužini svih stalnih saobraćajnica (šumskih i javnih) 

koje prolaze kroz šumski objekat ili se neposredno naslanja na njega. Podaci 

izneti u ovom dokumentu pružaju mogućnost da se gustina saobraćajnica — 

otvorenost društvenih šuma — odredi i na drugi način, koji se razlikuje od postupka 

primenjenom u ovom dokumentu, tj. da se otvorenost šuma odredi samo 

na osnovu dužina šumskih saobraćajnica (»produktivnih« i »neproduktivnih«) ili 

na osnovu samo »produktivnih« — šumskih i javnih — saobraćajnica. 

Gustina stalnih saobraćajnica u društvenim šumama koja se u ovom dokumentu 

iznosi određena je na osnovu dužina svih stalnih saobraćajnica — šumskih 

i javnih — koje prolaze kroz šumski objekat ili se neposredno naslanjaju na njega. 

12

u našim uslovima iznosi 12—15 m/ha — onda sadašnja gustina saobraćajnica 

u društvenim šumama Jugoslavije od 8,3 m/ha jedva da zadovoljava nešto 

više od polovine potrebnog. 

Na grafikonu 3, pored gustine saobraćajnica određene na osnovu svih 

saobraćajnica — produktivnih i neproduktivnih — izneti su i rezultati obračuna 

o gustini saobraćajnica određenoj na osnovu podataka o dužini šumskih 

saobraćajnica — produktivnih i neproduktivnih, kao i gustini određenoj na 

osnovu podataka o dužini samo »produktivnih« saobraćajnica (šumskih i javnih). 

Graf.3 - GUSTINA SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA 

Stanje 31.XH 1974. godine 

Km/hilj.ha 

Km/hiIJ.ha 

V SI. SFRJ Uža ter. CG BIH H M K 

Istovremenim prikazivanjem podataka o gustini saobraćajnica određenoj 

na istovetan način samo uzimajući u račun različite »kategorije« «saobraćajnica 

ima za cilj da ukaže na potrebu, da se, prilikom iznošenja podataka o 

otvorenosti šuma — gustini saobraćajnica — naznači i o kakvim se saoforaćajnicama 

radi. Jer, kako se to iz prethodnog grafikona vidi gustina saobraćajnica 

u društvenim šumama Jugoslavije, ako se za njeno određivanje koriste 

podaci o dužini svih stalnih saobraćajnica — šumskih i javnih — skoro je 

dvostruko veća (8,3 m/ha) od gustine saobraćajnica koja se dobije, ako se za 

obračun koriste samo šumske saobraćajnice (4,3 m/ha). Ako se pak otvorenost 

šuma određuje na osnovu dužina samo »produktivnih« saobraćajnica 

— šumskih i javnih — onda se nivo otvorenosti društvenih šuma u SFRJ 

nalazi negde na sredini između napred navedenih iznosa (6,6 m/ha). U sva 

tri navedena slučaja površina šuma je ista, oko 6 miliona hektara. 

13

Gustina saobraćajnica u zavisnosti od tipa šume 

Da bi sagledali stepen otvorenosti društvenih šuma i po osnovnim tipovima 

šuma — visokim i niskim — izvršeno je grupisanje šumskih objekata 

prema učešću niskih šuma u ukupno obrasloj površini objekta 6 . Svi šumski 

objekti razvrstani su u četiri grupe: prvu grupu sačinjava površina svih 

šumskih objekata obraslim samo visokim šumama, drugu grupu objekti sa 

učešćem niskih šuma od 1—30 %, treću grupu objekti sa učešćem niskih šuma 

31—60% i u četvrtu grupu su svrstani svi šumski objekti kod kojih učešće 

niskih šuma u ukupno obrasloj površini šuma u društvenom vlasništvu (u 

SR Sloveniji i vlasništvu u svojini građana) iznosi preko 60 %. Rezultati 

izvršenog obračuna o gustini i učešću pojedinih kategorija saobraćajnica u 

tako formiranim grupama društvenih šuma pokazuju: 

— da je najveća gustina saobraćajnica u zemlji ostvarena na objektima 

obraslim visokim šumama — koji uglavnom čine i ekonomski najvredniji 

deo šumskog fonda — (površina šuma 1 637 000 ha) i ona prosečno iznosi 

11,6 m/ha, što je za 36,5% više od prosečne gustine saobraćajnica u svim, 

popisom saobraćajnica 1975. tretiranim šumama; 

— da sa povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini 

gustina saobraćajnica po jedinici šumom obrasle površine opada. Tako, na 

objektima sa učešćem niskih šuma od 1—30% (površina šuma 1781000 ha) 

gustina saobraćajnica iznosi 8,4 m/ha; na objektima za učešćem niskih šuma 

od 31—60% (površina šuma 925 000 ha) 7,7 m/ha, dok na objektima sa učešćem 

niskih šuma preko 60 % u ukupno obrasloj površini (površina šuma 

1662 000 ha) prosečna gustina saobraćajnica iznosi 5,7 m/ha, što je skoro 

za trećinu manje od prosečne otvorenosti svih društvenih šuma; 

— da se povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini povećava 

učešće javnih puteva u ukupnoj dužini stalnih saobraćajnica, što 

ukazuje da su dosadašnje predpostavke da javni putevi koji učestvuju u 

otvaranju društvenih šuma pretežno prolaze kroz visoke šume bile nerealne. 

Tako, na objektima sa učešćem niskih šuma od 1—30% javnih puteva učestvuju 

sa 37,7%, na objektima sa učešćem niskih šuma 31—60%, učešće javnih 

puteva se povećava na 51,1 % dok kod objekata obraslih pretežno niskim 

šumama (učešće niskih šuma preko 60 %) 2/3 od ukupne dužine svih saobraćajnica 

čine javni putevi; 

— da se sa povećanjem učešća niskih šuma povećava i učešće savremenih 

puteva u ukupnoj dužini svih saobraćajnica. Tako, na objektima obraslim 

visokim šumama učešće savremenih puteva — šumskih i javnih — iznosi 

12,5 %, dok na objektima obraslim pretežno niskim šumama, to je učešće 

skoro dvostruko veće (23,0%); 

— da je gustina šumskih saobraćajnica na objektima obraslim visokim 

šumama za preko 3,5 puta veća od gustine ovih saobraćajnica u šumama kod 

kojih niske šume učestvuju sa preko 60%, što ukazuje da su organizacije 

udruženog rada iz oblasti šumarstva dosadašnju izgradnju stalnih saobraćajnica 

u društvenim šumama usmeravale, uglavnom, na otvaranju visokih šuma. 

6 Šumski objekat je prilikom popisa saobraćajnica u društvenim šumama 

1975. predstavljao osnovnu jedinicu posmatranja za koju su prikupljeni podaci 

o površini šume po osnovnim tipovima i dužini stalnih saobraćajnica — šumskih 

i javnih,— svezanih« za taj objekat. 

14

Površina društvenih šuma prema gustim saobraćajnica 

U nameri da sa što više detalja rasvetlimo pitanje otvorenosti društvenih 

šuma u našoj zemlji u sledećoj tabeli daju se podaci o strukturi površina 

društvenih šuma (u SR Sloveniji i površini šuma u svojini građana) prema 

gustim stalnih saobraćajnica — šumskih i javnih — koji po našem mišljenju, 

znatno bliže i na poseban način, izražavaju, »stepen« otvorenosti šuma u našoj 

zemlji kao celini i odvojeno po republikama i pokrajinama, i s tim u vezi 

na veoma jednostavan način ukazuju na uzroke zaostajanja, odnosno na mogućnost, 

u sadašnjim uslovima, povećanja obima racionalne proizvodnje ne 

samo u iskorišćavanju šuma nego i privređivanju u šumarstvu uopće. 

Tab. 3. — Površina društvenih šuma po republikama i gustini stalnih saobraćajnica 

Stanje 31. 12. 1974. godine 

hilj. hektara 

|T. 

w 

nj 

a 

•^ > o 

M 

C p 

0 V 

K W 

Srbija 

ft S 

to W 

ft & 

< 2 

en > 

U k u p n o 

Bez saobraćajnica 

Do 2 km na h. ha šum. 

Od 2,1— 4,0 km na h. ha 

Od 4,1— 6,0 km na h. ha 

Od 6,1— 8,0 km na h. ha 

Od 8,1—10,0 km na h. ha 

Od 10,1—12,0 km na h. ha 

Od 12,1—14,0 km na h. ha 

Od 14,1—16,0 km na h. ha 

Od 16,1—18,0 km na h. ha 

Od 18,1—20,0 km na h. ha 

Od 20,1—30,0 km na h. ha 

Preko 30,0 ha na hilj. ha 

6 005 

411 

515 

851 

958 

911 

670 

491 

314 

288 

109 

98 

277 

112 

1738 

95 

105 

271 

324 

433 

208 

187 

80 

26 

— 

— 

4 

5 

318 

26 

15 

53 

72 

38 

60 

21 

3 

7 

5 

14 

3 

1 

1 314 

129 

193 

195 

255 

132 

135 

88 

74 

61 

14 

21 

8 

9 

625 

31 

87 

134 

108 

104 

72 

28 

21 

12 

15 

1 

11 

1 

996* 

1 

5 

74 

64 

94 

88 

112 

97 

138 

39 

49 

186 

49 

1014 

129 

110 

124 

135 

110 

107 

55 

39 

44 

36 

13 

65 

47 

652 

70 

66 

83 

107 

80 

72 

38 

34 

26 

25 

10 

27 

14 

240 

35 

44 

35 

26 

30 

22 

17 

5 

9 

7 

3 

5 

2 

122 

14 

— 

6 

2 

— 

13 

— 

— 

9 

4 

— 

33 

31 

Polazeći od predpostavke da se gustina saobraćajnica 12—15 m/ha u našim 

uslovima smatra potrebnom za normalno gazdovanje šumama, takav nivo 

otvorenosti, prema podacima dobijenim putem popisa saobraćajnica u društvenim 

šumama, ostvaren je na površini od oko milion i dve stotine hiljada 

hektara šuma (računajući površine šumskih objekata na kojima je gustina 

saobraćajnica iznad 12 m/ha), što čini svega 1/5 od ukupno, popisom 

saobraćajnica tretirane površine šuma. Dalje, rezultati 

obračuna gustine saobraćajnica po objektima (tab. 4) ukazuju da na 

površini od oko 3 miliona hektara šume (oko 50 % od ukupno tretirane površine) 

ostvarena gustina stalnih saobraćajnica omogućava (uzeti objekti sa 

gustinom saobraćajnica od 4,1—12,0 m/ha) da se svi radovi potrebni na nezi 

i iskorišćavanju šuma mogu obavljati sa polovinom neophodnih potreba, dok 

za oko 1 400 000 ha šuma — skoro 1/4 od ukupne, popisom saobraćajnica, tretirane 

površine šuma (otvorenost objekata od 0,1—4,0 km/hilj. ha) skoro da 

se i ne može govoriti o bilo kakvim uslovima za mogućnost intenzivnog gazdovanja 

ovim šumama. Na površini nešto većoj od 400 000 ha šuma (oko 7% 

15

ukupno tretirane površine) praktično je isključena skoro svaka mogućnost 

bilo kakve privredne aktivnosti — na ovim površinama nema stalnih saobraćajnica. 

Tab. 4. — Površina društvenih šuma prema gustini saobraćajnica — ukupno 

Stanje 31. 12. 1974. godine 

Gustina saobraćajnica* 

svega 

hilj. ha 

Površina šuma 

od ukupne površine (kol. 2) 

otpada na 

učešće u 

ukupnoj 

površini 

% 

visoke 

šume 

niske 

šume 

hilj. ha 

učešće 

niskih 

šuma 5:2 

% 

Ukupno 

Bez saobraćajnica 

Do 2 km na hilj. ha 

Od 2,1— 4,0 km na hilj. ha 

4,1— 6,0 km na hilj. ha 

6,1— 8,0 km na hilj. ha 

8,1—10,0 km na hilj. ha 







Preko 30,0 km na hilj. ha 

6 005 

411 

515 

851 

958 

911 

670 

491 

314 

288 

109 

98 

277 

112 

100,0 

6,8 

8,6 

14,2 

16,0 

15,2 

11,1 

8,2 

5,2 

4,8 

1,8 

1,6 

4,6 

1,9 

3 951 

108 

199 

480 

665 

663 

513 

367 

245 

225 

88 

80 

237 

81 

2 054 

303 

316 

371 

293 

248 

157 

124 

69 

63 

21 

18 

40 

31 

34,2 

73,7 

61,4 

43,4 

30,6 

27,2 

23,4 

29,5 

21,9 

21,8 

19,3 

18,4 

14,4 

27,6 

* Površine šumskih objekata u razrede »gustine saobraćajnica« razvrstane su 

na osnovu ukupne dužine produktivnih i neproduktivnih saobraćajnica (šumskih 

i javnih) vezanih za taj objekat i šumom obrasle površine u društvenom vlasništvu. 

Ü SR Sloveniji obuhvaćena i površina šuma u svojini građana. 

U uslovima ovako nedovoljne mreže stalnih saobraćajnica otežano je i 

izvođenje radova na rekonstrukciji, obnovi i zaštiti šuma, a u izvesnim regionima 

skoro i onemogućeno. 

ZAKLJUČAK 

— Ukupna dužina svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama Jugoslavije 

(u SR Sloveniji uključene i saobraćajnice u šumama u svojini građana) 

iznosi 52 084 km. Na šumske saobraćajnice otpada 27 925 km (53,6 %) 

a na javne puteve 24 159 km (46,4%). U ukupnoj dužini svih saobraćajnica 

savremeni putevi učestvuju sa 14,5%, tvrdi putevi sa 61,0%, meki putevi 

sa 24,2 % i pruge šumske železnice sa 0,3 %. Struktura šumskih saobraćajnica 

na kraju 1974. godine: savremeni putevi 0,9%, tvrdi putevi 67,1%, meki 

putevi 31,5% i pruge šumske železnice 0,5%. 

16

— Gustina stalnih saobraćajnica — šumskih i javnih — koje prolaze kroz 

šumske objekte ili se neposredno naslanjaju na njih u društvenim šumama 

Jugoslavije (u SR Sloveniji i šumama u svojini građana), prema podacima 

popisa saobraćajnica u društvenim šumama sprovedenog krajem 1975. godine, 

sa stanjem 31. 12. 1974., iznosi 8,3 metra na 1 hektar obrasle 

površine (ili 8,3 km na 1000 hektara). Ukupno šumom obrasla 

površina obuhvaćena popisom saobraćajnica u društvenim šumama iznosi 

nešto više od šest miliona hektara (preko 92'% od površine šuma dobij ene 

putem popisa šumskog fonda SFRJ 1961. godine). 

— Najveća gustina saobraćajnica ostvarena je u SR Sloveniji (15,4 m/ha), 

skoro dva puta više od jugoslovenskog prošeka. U SR Srbiji gustina saobraćajnica 

u društvenim šumama je na nivou prošeka u zemlji (8,5 m/ha), dok 

je u ostalim republikama dosta ujednačena, niža od jugoslovenskog prošeka 

za 18—26% i iznosi: u SR Crnoj Gori 6,8 m/ha, SR Bosni i Hercegovini 6,5 

m/ha, SR Hrvatskoj 6,4 m/ha i SR Makedoniji 6,2 m/ha. 

— Usvojili se mišljenje naših stručnjaka, poznatih iz ove oblasti, da za 

normalno gazdovanje šumama u našim uslovima, minimalna gustina saobraćajnica 

treba da iznosi 12—15 m/ha, onda sadašnja gustina saobraćajnica u 

društvenim šumama SFRJ, od 8,3 m/ha jedva da zadovoljava nešto više od 

polovine potrebnog. Ako se pak postignuti nivo gustine saobraćajnica posmatra 

po republikama onda se vidi da je jedino u SR Sloveniji postignut 

neophodni minimum. U svim ostalim republikama ostvarena gustina stalnih 

saobraćajnica — šumskih i javnih — u društvenim šumama kreće se od 

45,9 % (u SR Makedoniji) do 62,9 % (u SR Srbiji) od minimuma koji omogućava 

normalno gazdovanje šumama. 

— Zavisnost gustine saobraćajnica od tipa šume je veoma izražena. Najveća 

gustina saobraćajnica u zemlji ostvarena je na objektima obraslim visokim 

šumama (površina šume 1 637 000 ha) i ona prosečno iznosi 11,6 m/ha, 

što je za preko 36 % više od prosečne gustine ostvarene u svim tretiranim 

šumama. Sa povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini gustina 

saobraćajnica po jedinici šumom obrasle površine opada: na objektima sa 

učešćem niskih šuma od 1—30 % (površina šuma 1 784 000 ha) gustina saobraćajnica 

iznosi 8,4 m/ha; na objektima sa učešćem niskih šuma od 31—60% 

(površina šuma 925 000 ha) 7,7 m/ha, dok na objektima sa učešćem niskih 

šuma 1 622 000 ha) prosečna gustina saobraćajnica iznosi 5,7 m/ha, što je skoro 

za trećinu manje od prosečne gustine ostvarene u svim tretiranim šumama. 

Sa povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini povećava se 

se i učešće javnih puteva u ukupnoj dužini stalnih saobraćajnica. Gustina 

šumskih saobraćajnica na objektima obraslim visokim šumama je za preko 

3,5 puta veća od gustine ovih saobraćajnica u šumama kod kojih niske šume 

učestvuju sa preko 60%. 

— Podaci o strukturi površina društvenih šuma po razredima gustine saobraćajnica 

ukazuju da je: na površini od oko milion i dve stotine hiljada 

hektara šuma (1/5 od ukupno tretirane površine šuma) ostvarena minimalno 

potrebna gustina saobraćajnica koja omogućava normalno gazdovanje šumama; 

na površini od oko 3 miliona hektara ostvarena gustina saobraćajnica 

omogućava da se svi radovi u šumi mogu obavljati sa polovinom neophodnih 

potreba; na površini šuma od oko 1 400 000 ha (otvorenost ovih šuma iznosi 

17

0,1—4,0 m/ ha) mogućnosti organizovane proizvodnje svedene su na minimum, 

dok je na površini od oko 400 000 ha šuma praktično isključena bilo kakva 

privredna aktivnost. 

LITERATURU 

Statistički dokumenti broj 1/1977. — SZS. 

SUMMARY 

STATE OF THE ROAD NETWORKS IN THE SOCIALLY-OWNED FORESTS 

OF THE FSR OF YUGOSLAVIA 

The total length of all permanent roads — forest and public ones — in the 

socially-owned forests of Yugoslavia (in the SR Slovenia also including the roads 

in privately-owned forests) amounts to 52.084 km. 

Density of the permanent roads (forest and public ones), as per the 31st 

December 1974, amounted for the whole of Yugoslavia to an average of 8.3 m 

per ha of wooded area. 

The highest road network density is in the SR of Slovenia (15.4 m/ha), in the 

SR of Serbia in the socially-owned forests it is on the average level of the country 

(8.5 m/ha), while in the other Republics it is fairly balanced and below the Yugoslav 

average. 

Dependence of the road network density on the type of forest is very marked. 

The highest road density is actualized in high forests amounting on an 

average to 11.6 m/ha, while with the increasing share of coppice forests in the 

total wooded area the road density per unit area of forests decreases. Thus, in 

the regions with ashare of coppice forests over 60 % in the total wooded area, 

the average road network density amounts to 5.7 m/ha in all. 

Considering the structure of the areas of socially-owned forests according to 

the classes of road density, it is visible that in 20 % of forests of the totally inventoried 

forest area (6 million ha) is actualized the necessary road density making 

a normal management of forests possible; in 50 % of areas the realized road 

density satisfies the accomplishment of one half of the needs; in 27 % of areas 

the possibilities for management are reduced to the most necessary interventions, 

while in 7 % of forest areas all economic activity is virtually rendered impossible. 

Primljeno 16. X 1977. 

Ilija KNEŽEVIĆ, dipl. ini. i ecc, 

viši savjetnik Saveznog zavoda 

za društveno planiranje; 

Dušan PEJOVIČ, dipl. inž., 

savetnik Saveznog zavoda za statistiku 

18

NEKE MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE HIBRIDA 

JAPANSKOG CRVENOG BORA (PINUS DENSIFLORA SIEB. ET ZUCC.) 

I OBIČNOG BORA (PINUS SYLVESTRIS L.)* 

M. VIDAKOVIĆ, A KRSTINIĆ, Ž. BORZAN i B. JURKOVIC-BEVILACQUA 

Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet Zagreb 

SAŽETAK. U ovom radu autori iznose neke morfološke karakteristike 

i anatomsku gradu iglica proizvedenog hibrida P. densiflora 

x P. sylvestris uz konstataciju, da su hibridne jedinke cvale 

već u trećoj godini. O bujnosti rasta ovog hibrida, s obzirom da 

su za ispitivanje bile na raspolaganju svega tri biljke, za sada se 

ne može ništa reći. (v) 

UVOD 

Međuvrsna hibri dizači ja kod borova dala je u mnogim slučajevima vrlo 

ohrabrujuće rezultate. Naime, proizvedeni hibridi Fi generacije pokazivali su 

za vrijeme uzgoja u rasadniku u mnogim slučajevima pojavu heterozisa. Kod 

dvoigličavih borova veoma bujan rast Fi hibrida dobiven je križanjem P. 

densiflora X P. thunbergiana, P. densiflora X P. nigra, P. nigra X P. resinosa 

i P. thunbergiana X P. massoniana (WRIGHT 1962). 

Budući da je jedan od ciljeva oplemenjivanja borova proizvodnja hibrida 

veoma bujnog rasta, to smo stavili sebi u zadatak da ispitamo mogućnosti 

rasta međuvrsnih hibrida dobivenih križanjem nekih naših i stranih vrsta 

borova. 

U tu svrhu proizveden je hibrid između japanskog crvenog bora i običnog 

bora. Budući da morfološke karakteristike ovog hibrida nisu opisane, odlučili 

smo da neke od njih opišemo i to iz razloga što je determinacija mladih stabala 

međuvrsnih hibrida borova često teška i dvojbena. 

METODE RADA 

Na klonu (V116) japanskog crvenog bora izvršena je 1965. godine kontrolirana 

hibridizacija s polenom jednog stabla običnog bora. Ženski cvatovi na 

* Rezultati ovih istraživanja prikazani su na Simpoziju povodom proslave 25. 

godišnjice Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u okviru Sekcije za fiziologiju 

i oplemenjivanje šumskog drveća. 

19

japanskom crvenom boru su izolirani u 4 vrećice. Oprašivanje je vršeno pomoću 

inhalatora. Od tog umjetnog oprašivanja uzgojene su 1967. godine 3 

biljke. Biljke su uzgojene u rasadniku i kod starosti 7 godina promatrana 

je njihova morfologija i uspoređivana s roditeljskim vrstama. Izučavane su 

slijedeće karakteristike: dužina iglica, dužina i boja rukavca iglica, broj češera 

po biljci, broj češera u pršljenu, kut insercije češera, dužina stapke jedno- 

SI. 1. P. densiflora X P. sylvtestris 

godišnjih (nezrelih) češerića, dužina stapke dvogodišnjih (zrelih) češera, boja 

jednogodišnjih izbojaka i oblik plodnih ljusaka češera. Kod iglica je promatrana 

i unutarnja morfologija i to na poprečnom presjeku u polovici dužine 

iglice. Mjerena je širina i visina presjeka, opažan je broj smolenica, broj 

sklerenhimskih slojeva kod žila i broj hipodermalnih slojeva na konveksnoj 

i ravnoj strani iglice. 

Tab. 1 

Vrsta 

P.densiflora V116 

P.densiflora V116 

X 

P.sylvestris 43 

P.sylvestris S733 

P.sylvestris 43 

Dužina iqlica (mri) ' •' 

X 

118,90 

65,72 

72,62 

83,74 

s 

16,81 

5,18 

8,44 

6,91 

s— 

2,38 

0,73 

1,19 

0,98 

14,13 93-150 

7,88 53-77 

11,62 53-89 

8,25 

67-95 

X 

Dužina rukavca (um) 

s 

s— 

X 

C.V. 

% 

Širina 

C.V. varijabilnosti 

% 

Širina 

varijabilnosti 

5,86 0,75 0,11 12,79 4-7 

4,44 0,73 0,10 16,44 3-6 

6,46 1,05 0,14 16,25 3-9 

Broj 

češera 

po 

biljci 

kom. 

9,5 1,16 0,16 12,19 7-11 51-73 

5-24 

- 

Broj 

češera 

pršljenu 

kein. 

2*22-2,92 

1,67-2,67 96-112 

- 

biljaka 

cm 

Biljka 

je 

cijepita 

- 

Opaska 

Broj podataka 

(iglica) je 50

REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA 

Hibridne biljke su cvale već u trećoj godini, dok su kod starosti od 7 godina 

u prosjeku imale 1,67 do 2,67 češera u pršljenu. Obični bor kod te starosti 

još nije cvao. Roditeljski klon japanskog crvenog bora ima broj češera 

u pršljenu od 2.22 do 2.92 (tab. 1). Isto tako, ranu cvatnju kod ovog hibrida 

su opisali HEIMBURGER i FOWLER (1969). Interesantno je napomenuti da 

je rana i obilna cvatnja kod međuvrsnih hibrida borova zapažena u slučajevima 

kada se pojavljuje veoma bujan rast ili pojava heterozisa. SCHREINER 

(1949) i WRIGHT i GABRIEL (1958) naglašavaju da ovi hibridi imaju jako 

izraženu pojavu heterozisa. Zapažanja su obavljena do starosti biljaka od 15 

godina. ZSUFFA (1974, putem korespondencije) smatra da hibridi na pokusnim 

plohama u Kanadi, iako su još mladi, pokazuju visoko signifikantnu bujnost 

rasta. S obzirom da smo uspjeli proizvesti samo tri biljke to o bujnosti 

rasta u ovom slučaju ne možemo ništa sa sigurnošću reći. 

WRIGHT i GABRIEL (1958) i WRIGHT (1962) govore o maloj proizvodnji 

sjemena iz ovog križanja, koja iznosi oko 0,3 fertilne sjemenke po češeru, 

a te potvrđuju i naša istraživanja. FOWLER (1964) navodi da su od ukupno 

1100 proizvedenih sjemenki samo dvije bile pune te da je od njih uzgojio hi- 

21

Tab. 2 

Vrsta 

Pinus densiflora VI16 

Pinus sylvestris 367 

Pinus densiflora VI16 

X 


Kut insercije 

češera 

X« 

140 

(131—158) 

0 

54 

(48—64) 

Dužina 

stapke 

jednogodišnjih 

češera 

x 

mm 

5.42 

(3.8—6.9) 

9.48 

(7.4—11.6) 

7.50 

(6.3—9.9) 

Dužina 

stapke 

dvogodišnjih 

češera 

mm 

— 

8.57 

(7.0—9.4) 

Opaska 

U zagradama su podaci 

o širini varijabilnosti 

bridne biljke. Međutim, povratni križanci (WRIGHT, 1962) na oba roditelja 

proizvode se s lakoćom, a odlikuju se bujnim rastom. Godine 1971. i 1972. 

mi smo također s lakoćom proizveli povratne križance koji se odlikuju ranom 

cvatnjom i bujnim rastom. 

22 

SI. 3. P. sylvestris

Hibridni karakter uzgojenih biljaka najbolje se očituje u građi češera, 

kutu insercije i dužini stapke češera. Apofiza češera hibridnih biljaka (slika 1) 

imaju jako izražene grbice, te u tom pogledu nalikuju na japanski crveni bor. 

Šiljci na grbicama su kod hibridnih biljaka jako izraženi samo u gornjoj polovini 

češera, dok su kod japanskog crvenog bora šiljci oštri i raspoređeni 

po cijelom češeru (slika 2). Češer običnog bora (slika 3) nema šiljke na grbicama. 

U pogledu kuta insercije i dužine stapke jednogodišnjih češera hibridi 

su intermedijarni u usporedbi s roditeljskim vrstama (tab. 2). 

Boja jednogodišnjih izbojaka kod hibrida je zelenkasto-siva, kao i kod 

običnog bora, dok je kod japanskog crvenog bora smeđa sa žućkastim nijansama. 

U boji rukavca iglica hibrid više nalikuje na japanski crveni bor, kod 

kojega je ta boja tamnosiva, dok je kod običnog bora svijetlosiva. 

U pogledu duljine rukavca na iglicama hibridi pokazuju intermedijarnost, 

dok u duljini iglica odstupaju od roditeljskih vrsta (tab. 1). 

Tab. 3. 

Iglice 

W 

Broj hipo- 

dermalnih 

slojeva 

Broj sklerenhimskih 

slojeva 

Broj 

smole- 

Opaska 

O a nj nj 

> a a c 

C nj > nj 

Pinus đensiflora V116 

Pinus đensiflora V116 

x 


>44 760 7 (6-10) 2 (3)-l 1 -(-) 

3,50 (3-4) 2 (3)-l (2) 

Oznaka hibridne 

biljek: 566/1 

122i 656 1 (2) 1 (2)-l 1 566,11 

" 

1248 438 

6 

1 (2)-l 

- 

1 

1 566/III 

Pinus sylvestris 

1515 735 

9 (6-12) 

2-1 

- 10-6 

1 

Podatak uzet iz 

1 rada: Vidaković 

(1958) 

U anatomskoj građi iglica intermedijarnost hibrida izražena je u međusobnom 

položaju žila u periciklu. Kod običnog bora žile su jako razmaknute, 

dok su kod japanskog crvenog bora blizu jedna drugoj. U drugim izučavanim 

karakteristikama hibridi se ne razlikuju od roditeljskih vrsta (tab. 3). 

ZAKLJUČAK 

Hibridne biljke između japanskog crvenog bora i običnog bora karakterizirane 

su ranom cvatnjom (već u trećoj godini). 

Intermedijarnost hibrida u odnosu na roditeljske vrste očituje se u građi 

apofize češera, kutu insercije i dužini stapke jednogodišnjih češera te u dužini 

rukavca iglica. U ostalim izučavanim morfološkim karakteristikama (boja 

23

jednogodišnjih izbojaka, boja rukavca iglica i dužina iglica) hibridi nisu intermedin 

arni. 

U anatomskoj građi iglica intermedijarnost je izražena kod hibrida jedino 

u međusobnom položaju žila. 

LITERATURA 

1. Fowler, D. P. (1964): Hard pine breeding at the Southern Research Station, 

Maple, Ontario, 1962 and 1963. Proceedings of the ninth meeting of the Comittee 

on forest tree breeding in Canada; Part II, 33—37. 

2. Heimburger, C. C. and Fowler, E. J. (1969): Precocious Flowering in 

Some Pines of the Lariciones Group; Silvae Genetica, 18, 146—150. 

3. Sehr einer, E. J. (1949): Creating better trees; For. Leaves, 34, 3—4. 

4. Vi da ko vić, M. (1958): Investigations on the intermediate type between the 

Austrian and the Scots pine; Silvae Genet. 7, 12—18. 

5. Wright, J. W. and Gabriel, W. J. (1958): Species hybridization in the hard 

pines, series sylvestres; Silvae Genetica 7, 109—115. 

6. Wright, J. W. (1962): Genetics of Forest Tree Improvement; FAO, Rome, 399p. 

SUMMARY 

SOME MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF HYBRIDS BETWEEN 

JAPANESE RED PINE (PINUS DENSIFLORA SIEB. ET ZUCC.) AND 

SCOTS PINE (PINUS SYLVESTRIS L.) 

On a clone (VI16) of Japanese Red Pine a controlled hybridisation with pollen 

from a tree of Scots Pine was performed in 1965. From this crossing combination 

three plants were raised in 1967. At their age of 7 years several morphological 

characteristics and the anatomical structure of the needles were observed, 

with the aim to establish in which characters the hybrids differ from their 

parents. 

The hybrid plants blossomed already in the third year. At the age of 7 years 

they bore 2—3 cones in the whorl, while the Scots Pine had not yet blossomed 

at that age. The parent clone of Japanese Red Pine bore on an average a greater 

number of cones in the whorl. 

The hybrid character of the raised plants is best manifested by the structure 

of the cones, by the insertion angle, the length of the cone stalk and the colour 

of one-year-old shoots. With regard to the angle of insertion of the cones and the 

length of the cone stalks the hybrids are intermediate, while with respect to the 

colour of one-year shoots they resemble Scots Pine to a greater extent. 

Cone apophyses of hybrid plants possess strongly marked umbos, and in this 

regard they resemble Japanese Red Pine. The prickles on the appophyses in 

hybrid plants are strongly marked only in the upper half of the cone, while in 

Japanese Red Pine sharp prickles are distributed all over the cone. The cone of 

Scots Pine bears no prickles on the apophyses. 

As regards the length of the needles and the length of the basal sheath on 

the needles the hybrids resemble Scots Pine more than Japanese Red Pine. 

As to the anatomical structure of the needles there exist differences in the 

mutual position of the vascular bundles in the pericycle. In Scots Pine the vascular 

bundles are more strongly placed apart than in Japanese Red Pine, while 

the hybrids display an intermediacy in this respects. 

Primljeno 8. IX 1977. 

(Katedra za šumarsku genetiku 

i dendrologiju Šumarskog fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu, 

Šimunska cesta br. 25) 

24

ANATOMSKE KARAKTERISTIKE CETINA VARIJETETA MUNIKE 

(PINUS HELDREICHII CHRIST.) U PRIRODNIM POPULACIJAMA 

NA BALKANSKOM POLUOSTRVU 

N. POPNIKOLA 

SAŽETAK. Autor je izvršio istraživanje anatomskih obilježja 

iglica triju varijeteta munike (Pinus Heldreichii Christ, var. typica 

Markgraf, P. H. var. Pančići var. n. Fukarek i P. H. var. leucodermis 

Antoine — Markgraf) sa stabala u prirodnim populacijama na 

Balkanskom poluotoku. Ta su istraživanja pokazala da, pored jasno 

izraženih vanjskih morfoloških karakteristika, između tih triju 

varijeteta postoje i karakteristične razlike u gradi njihovih iglica. 

(op) 

1. UVOD 

Proučavanju morfologije i anatomije četina različitih vrsta borova pridaje 

se velika pažnja, jer morfološke i anatomske karakteristike četina imaju 

dijagnostički značaj. Znatno manja pažnja posvećena je proučavanju anatomije 

četina munike u vezi sa geografskim varijabilitetom vrste. 

U novije doba pored spoljašne morfologije delimično se istražuje i anatomija 

četina, jer je utvrđeno da su četine vrlo osetljiv organ, koji brzo reagira 

na ekološke uslove sredine a u izvesnoj meri određuje tok rašćenja i 

razvitka drugih organa biljaka (PRAVDIN, 1964; MAMAEV-ROŽDESTVEN- 

SKIJ, 1969, i dr.). 

Nasuprot ovima, ima autora (GAUSSEN, 1960) koji dimenzijama četina 

i njihovoj uzajamnoj vezi sa anatomskim elementima pridaju dijagnostički 

značaj, ali nezavisno od varijabilnosti. 

Na osnovu sakupljenog materijala iz pojedinih prirodnih populacija munike 

na Balkanskom poluostrvu, proučena je varijabilnost anatomskih karakteristika 

anatomske izgradnje četina i pokušano je da se utvrdi kako anatomsko-morfološka 

izgradnja četina reagira na ekološke uslove sredine. 

2. OSVRT NA DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA 

MARKGRAF (1927, 1931) je utvrdio da se u prirodi nalaze dva varijeteta 

munike, od kojih Pinus Heldreichii Christ, var. typica, osim morfoloških razlika 

koje dolaze naročito do izražaja u obliku apofiza šišarica, je mnogo bržeg 

rasta nego Pinus Heldreichii Christ, var. leucodermis (Antoine). Prema ovom 

autoru, brzorastući var. typica pripada munika koju je našao botaničar Heldreich 

na Olimpu (u Grčkoj) a opisao švajcarac Christ. On je ovaj varijetet, 

25

isto tako, pronašao i opisao u Albaniji (Gur i Topit). Drugi varijetet var. leucodermis 

(Ant.) odgovara spororastućoj vrsti, koja raste na većini ostalih staništa. 

FUKAREK (1951, 1955) je opisao treći varijetet munike kao Pinus Heldreichii 

Christ var. Pančići Fuk. n. var. To je čisto kontinentalna svojta koja 

se javlja u Srbiji (Murtenica kod sela Negbina) i u Crnoj Gori (okolina Pljevlja). 

Ona po svojim morfološkim osobinama približuje se najviše crnom boru. 

Pošto je određivanje svojta munike samo na osnovu spoljašne morfologije 

često dosta teško, dok se u anatomiji Cetina pojavljuju znatne razlike, 

činjeni su pokušaji da se istražuju svojte samo na osnovu anatomije Cetina. 

Iz veoma oskudne literature kojom raspolažemo po ovom pitanju daćemo 

kratak osvrt. 

Prema VIDAKOVICU (1957), HEMPEL-WILHELM su još 1889. godine 

dali opis anatomske građe četina za pojedine borove. Tako su oni konstatirali 

da je anatomija četina Pinus leucodermis slična građi četina kod crnog bora, 

samo što Pinus leucodermis ima veliki broj hipodermalnih slojeva a slojevi 

sklerenhimskih ćelija nalaze se isto tako iznad floema kao i između žila, te 

one čine oblik slova »T«. VTDAKOVTĆ (1957) navodi da Pinus leucodermis 

ima veoma velik broj slojeva hipodermalnih i sklerenhimskih ćelija. 

Istraživanja koja su izvršili GUDEVSKI-STAMENKOV-BORĐEVA (1972) 

imala su cilj da pruže jasniju sliku o karakteristikama četina, a posebno tkiva 

od kojih su one izgrađene. Za navedena istraživanja koristili su materijal iz 

nekoliko autohtonih nalazišta munike epidermalnih ćelija, broj stoma na 

1 mm 2 , te njihove dimenzije i uronjenost; slojeve hipodermalnih ćelija; smolne 

kanale; sklerenhimske ćelije iznad floema, ispod ksilema i među provodnim 

snopićima. Prema slojevima hipodermalnih ćelija u četinama populacije munike 

sa ispitanih područja više naginju ka Pinus Heldreichii Christ, ssp. leucodermis, 

zaključuju ovi autori. Nažalost, proučavane Cetine su iz jednog geografskog 

rejona, pa nisu u stanju da pruže jedan potpuniji odgovor. 

U jednom našem ranijem radu (1972) mi smo pokušali da utvrdimo da li 

postoji razlika u broju smolnih kanala kod četina sakupljenih iz Srbije (Murtenica) 

i sa Kosova (Prevalac). Bilo je utvrđeno da se broj smolnih kanala 

kod četina iz Srbije kreće od 3 do 10 a kod onih sa Kosova od 1 do 10. I pokraj 

postojanja razlike u broju smolnih kanala mi to nismo uzeli kao pouzdanu 

karakteristiku jer smo smatrali da to treba dovesti u vezi sa ostalim 

anatomskim karakteristikama četina munike pa tek onda doneti preciznije 

zaključke. 

Iz ovog kratko izlaganja vidi se da je svima autorima koji su proučavali 

anatomsku građu četina munike, ili samo pojedine elemente, bila svrha da 

ukazu kako je anatomija četina vrlo osetljiva i ima dijagnonstički značaj. 

3. MATERIJAL I METOD VLASTITIH ISTRAŽIVANJA 

Cetine munike od kojih su pravljeni preparati sakupljene su iz Srbije 

(selo Negbine na planini Murtenici), Kosova (kod Prevalca), Hercegovine (planina 

Prenj, na mestu Smrćan), Grčke (kod mesta Prionia na Olimpu) te iz 

Bugarske (planine Pirin i Slavjanka). 

26

Imajući u vidu varijabilnost izgradnje Cetina, sa svakog stabla uvek je 

uzimano po 100 dvogodišnjih Cetina i to samo iz sredine krune. Cetine su 

presecane na sredini i iz tog dela su pravljeni preparati. 

Na poprečnom preseku četina istraživani su ovi elementi: 

1. Debljina kutikule (merena na više mesta na ravnoj i konveksnoj strani 

četina). 

2. Epidermis {dužinu i širinu epidermalnih čelija u mikronima). 

3. Hipodermis (broj slojeva hipodermalnih ćelija, kao i veličinu hipodermalnih 

ćelija). 

4. Broj ćelija endodermisa, te dimenzije ćelija endodermisa. 

5. Broj stoma na celoj periferiji poprečnog preseka. 

6. Borani parenhim (broj slojeva na konveksnoj strani četine i dužine 

ćelija boranog parenhima). 

7. Smolni kanali (broj smolnih kanala i njihovi prečnici). 

8. Rastojaje između provodnih snopića. 

9. Dimenzije četina (širina četina uzeta je od jednog do drugog ugla poprečnog 

preseka četine a paralelna je sa ravnom stranom četine). 

Debljina četina merena je upravo na širinu. 

Sve veličine izračunate su varijaciono statistički posebno za svako stablo 

i zbirno za svaku populaciju. 

4. REZULTATI I DISKUSIJA 

U ovom poglavlju je prikazana vrednost elemenata anatomske izgradnje 

četina za sve lokalitete. Donesene su razlike unutar pojedinih elemenata građe 

četina. 

4.1. Kutikula 

Debljina kutikule kod četina sa pojedinih lokaliteta iznosila je: 

Olimp od 4,2 do 10,5 (12,6) mikrona (M ± f m = 6,43 ± 0,08) 

Murtenica od (2,1) 4,2 do 10,5 mikrona (M ± f ra = 7,41 ± 0,12) 

Prevalac od 4,2 do 10,5 mikrona (M ± f m = 7,20 ± 0,07) 

Prenj od (2,1) 4,2 do 10,5 mikrona (M ± f m = 6,65 ± 0,07) 

Pirin od 4,2 do 10,5 (12,6) mikrona (M ± f m = 7,52 ± 0,06) 

Slavjanka od 4,2 do 8,4 (10,5) mikrona (M ± f m = 6,48 ± 0,06) 

(Napomena: brojevi u zagradama znače da se te veličine rede javljaju). 

Kako se vidi iz navedenih podataka, u debljini kutikule nema vidnih 

razlika unutar pojedinih provenijencija. Iz tih razloga debljina kutikule nije 

uzeta u obzir za sistematiku munike. 

4.2. Epidermis 

Merenjem dužina epidermalnih ćelija na poprečnom preseku četina munike 

utvrđene su njihove dužine i širine (minimalne, maksimalne i prosečne 

vrednosti) a podaci prezentirani u tabeli 1. 

27

Tabela 1 

Lokalitet Dužina ćelija 

(mikrona) 

Širina ćelija 

(mikrona) 

Olimp (Grčka) 

Murtenica (Srbija) 

Prevalac (Kosovo) 

Prenj (Hercegovina) 

Pirin (Bugarska) 

Slavjanka (Bugarska) 

21,0 do 31,5 (33,6) M = 25,76 ± 0,11 14,7 đo 23,1 (25,2) M = 19,43 ± C,00 

(21,0) 23,1 do 33,6 M = 27,78 ± 0,17(12,6) 14,7 do 25,2 M = 20,41 ± 0,00 

(16,8) 21,0 do 31,5 (33,6) M = 25,66 ± 0,12 (12,6) 14,7 do 27,3 (29,4) M = 20,81 ± 0,11 

18,9 do 31,5 M = 23,96 ± 0,11 (14,7) 16,8 do 23,1 (25,2) M = 19,17 ± 0,08 

(16,8) 18,9 do 31,5 M = 25,22 ± 0,13 (12,6) 14,7 do 23,1 (25,2) M = 19,53 ± 0,10 

21,0 do 31,5 M = 25,34 ± 0,11 16,8 do 25,2 M = 20,92 ± 0,08 

Razlike u dužini epidermalnih ćelija Cetina munike sa pojedinih lokaliteta 

su tako velike i jasne, da se već na osnovu dimenzija ćelija, naročito dužina 

ćelija, mogu razlikovati tri grupe: 

1. 

2. 

var. typica (Olimp) 

dužina ćelija od 

širina ćelija od 

var. Paučići (Murtenica) 



21,0 do 31,5 (33,6) mikrona 

14,7 do 23,1 (25,2) mikrona 

(21,0) 23,1 do 33,6 mikrona 

(12,6) 14,7 do 25,2 mikrona 

var. leucodermis (Prevalac, Prenj, Pirin) 


(16,8) 18,9 do 31,5 (33,6) mikrona 


(12,6) 14,7 do 27,3 (29,4) mikrona 

Primerci iz Slavjanke (Bugarska), kako se iz tabele 1. može videti, imaju 

istovetne dužine (od 21,0 do 31,5 mikrona, prošek 25,34 mikrona) i širine epidermalnih 

ćelija kao i epidermalne ćelije sa Olimpa, pa prema tome one više 

naginju ka var. typica nego ka var. leucodermis. 

Oblik epidermalnih ćelija takođe može poslužiti kao indikator. Naime, 

epidermalne ćelije prve, a naročito druge grupe imaju izduženi, pravougaoni 

oblik a epidermalne ćelije treće grupe, uglavnom imaju kvadratni oblik. 

Za sve lokalitete izračunato je da li su razlike u dimenzijama ćelija signifikantne 

ili ne (tabela 2.). Prema tim rezultatima, jedino razlike nisu signifikantne 

za dužinu ćelija između Prevalca i Olimpa kao i između Pirina i 

Slavjanke, dok su razlike između Prevalca i Slavjanke dvojbene. 

Tabela 2. 

Lokalitet 

Olimp 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

2 

2,02 

0 10 

1,80 

0,54 

0,42 

0,24 

2,12 

3,82 

2,56 

2,44 

2,26 

— 

1,70 

0,44 

0,32 

Oli 

— 

— 

1,26 

1,38 

1.56 

— 

— 

— 

rt 12 

0,30 

— 

— 

— 

0,13 

Napomena: Brojevi u rubrikama označuju izračunati »t« iznos za pojedine 

lokalitete. Brojevi pisani kurzivom znače da između tih lokaliteta nema signifikantne 

razlike, a brojevi pisani uspravno znače da je signifikantnost sumnjiva, 

dok brojevi s polucrnim brojkama označuju da su lokaliteti međusobno signifikantno 

različiti. 

28

I 

o 

+1 

CM 

O 

+ 1 

UO 

CO 

ē 

+1 

" 

O 

+ 1 

CO 

-o 

+1 

3 

o 

o 

+1 

• 

g a a a a a 

CO 

CO 

O 

CO 

to 

s 

S 

co 

s 

CM 

O 

•a 

i~- 

-^ 

CO 

o 

-a 

CO 

CD 

CO 

CO 

O 

X3 

03 

CO 

CM 

o 

-a 

CO 

CO 

= 

+] 

s 

o 

+1 

? 

O 

+1 

§ 

o 

+1 

Ol 

t- 

o 

+1 

5 

o 

+1 

CO 

in 

OJ 

Prema podacima GUDEVSKOG-STAMENKOVA-DURDEVE (1972) dužina 

epidermalnih ćelija za Cetine iz Srbije i Makedonije kreće se od 12,5 do 22,2 

mikrona a širina od 11 do 19,5 mikrona. Sravnjujući te podatke sa našim 

(samo za četine iz Srbije i Kosova) opaža se znatno odstupanje. 

4.3. Hipodermis 

Za sistematiku munike, kod hipodermisa je važan broj slojeva kao i dimenzije 

(dužina i širina) hipodermalnih ćelija. 

Iz tabele 3. vidi se da je broj slojeva između pojedinih lokaliteta veoma 

sličan. Ipak, na osnovu broja slojeva hipodermalnih ćelija mogu se izdvojiti 

ove skupine: 

1. Od 2 do 6 slojeva (var. typica) 

2. Od 2 do 5 slojeva (var. Paučići) 

3. Od 1 do 6 slojeva (var. leucodermis) 

Prema broju slojeva hipodermalnih ćelija, primerci iz Slavjanke su bliži 

var. Paučići. 

Pored ne tako karakteristične razlike u broju slojeva, postoji osetna razlika 

u veličini hipodermalnih ćelija. Na osnovu veličine tih ćelija munika se 

može podeliti u ove važnije grupe: 

1. var. typica (Olimp) 

dužina ćelija od (16,8) 21,0 do 37,7 (39,9) mikrona 

širina ćelija od (14,4) 16,0 do 33,6 (35,7) mikrona 

2. var. Paučići (Murtenica) 

dužina ćelija od (18,9) 21,0 do 37,8 mikrona 

širina ćelija od (14,4) 16,8 do 31,5 (33,6) mikrona 

3. var. leucodermis (Prevalac, Prenj, Pirin) 

dužina ćelija od (14,7) 18,9 do 37,8 mikrona 

širina ćelija od (12,6) 14,7 do 33,6 mikrona 

Kao što se vidi, hipodermis je također veoma značajan i karakterističan 

za sistematiku munike. 

Za sve lokalitete izračunato je da li su razlike u dužini hipodermalnih 

ćelija signifikantne ili ne. Iz tabele 4. nedvosmisleno može se utvrditi da su 

sve razlike, osim neznatnih izuzetaka, međusobno signifikantne. Kod širine 

ćelija, bez ikakvog izuzetka, sve su razlike međusobno signifikantne. 

Lokalitet 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Slavjanka 

Pirin 

Olimp 

1,55 

4,52 

1,81 

4,04 

1,43 

2,39 

Murtenica 

— 

2,97 

026 

2,49 

0 12 

0,84 

Prevalac 

— 

— 

2,71 

0,48 

?.,W 

2,13 

Prenj 

— 

— 

— 

2,23 

a?,s 

0,58 

Pirin 

— 

— 

— 

2.G1 

— 

0,96 

Tabela 4. 

Slavjanka 

— 

— 

— 

— 

— 

1,65 

30

VIDAKOVIĆ (1957) navodi da mimika ima veliki broj slojeva hipodermalnih 

ćelija, ali ne navodi koliki je taj broj. Sudeći prema našim rezultatima, 

broj slojeva je prilično veliki (od 1 do 6), pa se to poklapa sa podacima 

citiranog autora. 

Prema istraživanjima GUDEVSKOG-STAMENKOVA-ĐORĐEVE (1972) 

broj slojeva hipodermalnih ćelija se kreće od 2 do 5, što se uglavno poklapa 

sa našim rezultatima. Ovi autori su na osnovu broja slojeva hipodermalnih 

ćelija zaključili da primerci munike iz Srbije i Makedonije pripadaju 

Pinus Heldreichii ssp. leucodermis. 

4.4. Endodermis 

Tvorevinama koje u izvesnoj meri vrše ulogu zaštitnog tkiva treba priključiti 

i endodermis, koji okružuje centralni cilindar u kome se nalaze provodni 

snopići. 

Broj ćelija endodermisa kod var. typica (sa Olimpa) se kreće od (25) 26 

do 41 (44), u prošeku 33,74; kod var. Pančići (sa Murtenice) od (31) 33 do 42 

(44), u prošeku 38,20; a kod var. leucodermis sa Prevalca od (27) 30 do 44, u 

prošeku 35,54, kod primeraka sa Prenja od (26) 29 do 38 (39), u prošeku 33,63, 

kod primeraka sa Pirina od 22 (24) do 38 (41), u prošeku 29,72 i kod primeraka 

sa Slavjanike od (23) 25 do 39 (40) u prošeku 32,06. Prema tome može se 

bez dvoumljenja reći da se broj ćelija endodermisa između pojedinih varijeteta 

munike jasno razlikuje. 

Za sve lokalitete izračunato je da li su razlike u broju ćelija signifikantne 

ili ne, i pri tome je utvrđeno da su sve razlike signifikantno različne, osim 

razlika između Olimpa i Prenja. 

Dimenzije endodermalnih ćelija za četine sa pojedinih lokaliteta iznose: 

1. (var. typica) 

dužina (35,7) 37,8 do 73,5 mikrona (prošek 53,94) 

širina (18,9) 21,0 do 42,0 mikrona (prošek 30,33) 

2. Murtenica (var. Pančići) 

dužina 42,0 do 73,5 mikrona (prošek 58,58) 

širina (23,1) 25,2 do 48,3 (52,5) mikrona (prošek 34,74) 

3. Prevalac (var. leucodermis) 

dužina (39,9) 42,0 do 73,5 (77,7) mikrona (prošek 56,59) 

širina 25,2 do 52,5 (56,7) mikrona (prošek 35,75) 

4. Prenj (var. leucodermis) 

dužina 42,0 do 65,1 (79,8) mikrona (prošek 56,60) 


5. Pirin (var. leucodermis) 

dužina (33,6) 42,0 do 69,0 (75,6) mikrona (prošek 55,02) 

širina 21,0 do 44,1 (50,4) mikrona (prošek 32,09) 

6. Slavjanka (var. leucodermis) 

dužina 31,5 do 67,2 (79,2) mikrona (prošek 51,77) 


Iz ovog pregleda se može zaključiti da su i dimenzije endodermalnih ćelija 

između pojedinih grupa jasno izdiferencirane. 

3!

Sve razlike u dužini endodermalnih ćelija su signifikantno različne. Izuzetak 

čine samo razlike između Prevalca i Prenja, koje nisu signifikantno 

različne. 

Na osnovu svega iznetog zaključujemo da su broj ćelija endodermisa i 

njihove dimenzije vrlo karakteristične za sistematiku munike, pa se po tome 

dosta jasno mogu razlikovati među sobom pojedini oblici ove vrste. 

4.5. Stome 

Broj stoma je meren na ćelom obimu poprečnog preseka Cetina, pa na 

osnovu toga mogu se izdvojiti ove grupe munike: 

var. typica 

Olimp. 

(12) 13 do 21 (22) prošek 17,65 ± 0,23 

var. Paučići 

Murtenica (12) 16 do 21 (22) prošek 19,50 ± 0,27 

var. leucodermis 

Prevalac (11) 12 do 21 (23) prošek 16,50 ± 0,27 

Prenj 

10 do 14 (16) prošek 12,23 ± 0,14 

Pirin 

10 do 19 (21) prošek 14,37 ± 0,27 

Slavjanka 

10 do 17 (18) prošek 14,14 ± 0,19 

Iz ovog pregleda vidi se unutar var. leucodermis izvesno odstupanje, mada 

ne i tako karakteristično, i to kod primeraka sa Prevalca. To se delimično 

potvrdilo i prilikom utvrđivanja signifikantnosti. Naime, primerci između 

Prevalca i Murtenice nisu bili signifikantni, dok su primerci između Pirina 

i Slavjanke bili dvojbeni. 

Znači, ne može se reći da broj stoma nema vrednosti kod' utvrđivanja 

sistemtske pripadnosti munike i pored toga, što ta razlika nije tako velika 

kao kod ostalih anatomskih karakteristika. 

Naš propust je što nismo posebno proučili veličinu i uronjenost stoma, 

što bi svakako imalo velike koristi za sistematiku munike. To uostalom dokazuju 

i početna istraživanja GUDEVSKOG-STAMENKOVA-DORDEVE (1972) 

na četinama sakupljanim iz Srbije i Makedonije. 

4.6. Borani parenhim 

Da bi se uverili da li borani parenhim može poslužiti za utvrđivanje sistematske 

pripadnosti munike, meren je broj slojeva na konveksnoj strani i dužina 

ćelija. Ti podaci izneti su u tabeli 5, pa se na osnovu toga može utvrditi 

da između broja slojeva boranog parenhima nema vidnih razlika. 

Lokalitet 

Broj slojeva 

na konveksnoj strani 

Dužina ćelija 

(mikrona) 

Tabela 5. 

Olimp 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

3 do 6 prošek 4,53 ± 0,07 

4 do 6 prošek 4,80 ± 0,10 

4 do 6 prošek 4,91 ± 0,07 

(3) 4 do 6 prošek 4,77 ± 0,06 

3 do 5 prošek 40,9 ± 0,09 

4 do 6 prošek 5,00 ± 0,10 

(50,4) 54,6 do 96,6 (105,0) prošek 76,52 ± 0,45 

(54,6) 63,0 do 92,4 ( 96,6) prošek 74,34 ± 0,54 

42,0 do 84,0 ( 92,4) prošek 67,01 ± 0,84 

(42,0) 54,6 do 84,0 ( 82,2) prošek 68,67 ± 0,35 

(42,0) 50,4 do 79,8 ( 92,4) prošek 66,07 ± 0,44 

50,4 do 96,6 prošek 70,94 ± 0,51 

32

Za razliku od njih, na osnovu dužina ćelija parenhima jasno se mogu 

izdvojiti tri grupe, i to: 

i. typica 

Olimp 

od (50,4) 54,6 do 96,6 (105,0) mikrona 

Pančići 

Murtenica od (54,6) 63,0 do 92,4 (96,6) mikrona 

leucodermis 

Prevalac 

od 42,0 do 84,0 (92,4) mikrona 

Prenj 

Pirin 

od (42,0) 54,6 do 84,0 (88,2) mikrona 

od (42,0) 50,4 do 79,8 (92,4) mikrona 

Slavjanka od 50,4 do 96,6 mikrona 

Pored krajnjih vrednosti, veoma su uočljive i razlike u prosečnim dužinama 

ćelija boranog parenhima (tabela 5). 

Za dužinu ćelija utvrđeno je da li su razlike signifikantne ili nisu. Pri 

tome je utvrđeno da osim između primeraka sa Prevalca i Pirina, u svim 

ostalim slučajevima one su signifikantne. 

Iz izloženog se može videti da je broj slojeva boranog parenhima jednoliko 

građen te da nema značaja za sistematiku munike. Za razliku od broja 

boranog parenhima, dužina ćelija igra važnu ulogu prilikom utvrđivanja nižih 

sistematskih kategorija munike, pa smo već na osnovu toga prilično jasno 

izdvojili tri grupe. 

4.7. Rastojanje između provodnih snopića 

GAUSSEN (1960), MAMAEV (1969) i dr. pridaju određeni značaj rastojanju 

između provodnih snopića, u cilju dobijanja potpunije slike o anatomskoj 

izgradnji četina. I mi smo izvršili takva merenja pa smo na osnovu toga 

izdvojili tri posebne grupe, i to: 

1. var. typica 

Olimp 19,8 do 99,0 (118,8) mikrona (M ± f m = 53,75 ± 1,38) 

2. var. Pančići 

Murtenica (29,7) 39,6 do 99,0 mikrona (M ± f m = 69,21 ± 1,71) 

3. var. leucodermis 

Prevalac (19,8) 29,7 do 79,2 ( 89,1 mikrona (M ± f m = 54,35 ± 0,88) 

Prenj 19,8 do 79,2 ( 89,1) mikrona (M ± f m = 46,53 ± 1,00) 

Pirin 19,8 do 79,2 ( 99,0) mikrona (M ± f m = 48,22 ± 1,23) 

Slavjanka ( 9,9) 19,8 do 69,3 ( 99,0) mikrona (M ± f m = 38,32 ± 1,08) 

Iz tabele 6. se vidi da se primerci sa Olimpa i Prevalca, Prevalca i Prenj 

a i Prenj a i Pirina međusobno ne razlikuju, dok se svi ostali primerci 

signifikantno razlikuju. 

Tabela 6. 

Lokalitet 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

Olimp 

15,45 

0 59 

7,23 

5,54 

15,44 

1,18 

Murtenica 

— 

14,86 

23,68 

20,99 

30,89 

16,61 

Prevalac 

— 

— 

0,59 

6,13 

16,03 

1,75 

Prenj 

— 

— 

— 

1 69 

8,21 

6,07 

Pirin 

— 

— 

— 

— 

9,90 

4,38 

Slavjanka 

— 

— 

— 

— 

— 

13,68 

33

Prema tome i naši rezultati potvrđuju pretpostavku da je rastojanje između 

provodnih snopića karakteristično i značajno za sistematiku munike. 

4.8. Smolni kanali 

Na poprečnom preseku Cetina meren je broj smolnih kanala i njihove 

dimenzije. Koliko je ova karakteristika važna za utvrđivanje nižih sistematskih 

kategorija munike, može se videti iz tabele 7. 

Broj smolnih kanala nije jednak kod svih svojta. 

Prema broju smolnih kanala, analogno kao i kod drugih anatomskih elemenata, 

postoje vidne razlike između var. typica (primerci sa Olimpa), var. 

Paučići (primer sa Murtenice) i var. leucodermis (primerci sa Prevalca, Prenja, 

Pirina i Slavjanke). Cak i unutar var. leucodermis mogu se izdvojiti posebne 

grupe, istina manje, ali s ostalim elementima građe Cetina pridonose 

rešavanju problema svojta munike. 

Razlike između broja smolnih kanala je signifikantna, osim između Olimpa 

i Slavjanke gde je dvojbena. 

Kako je već izneto, mi smo 1972. godine kod četina sakupljenih iz Jugoslavije 

(Murtenica i Prevalac) istraživali broj smolnih kanala i pri tome utvrdili 

da se u prvom slučaju taj broj kreće od 3 do 10, a u drugom od 1 do 10. 

Prema tome, još tada moglo se videti da broj smolnih kanala je važna karakteristika 

za sistematsku pripadnost munike. 

Oblik smolnih kanala, gotovo isključivo je okrugli. 

Radi utvrđivanja eventualnih razlika mereni su i prečnici smolnih kanala 

(Tabela 7). Odmah pada u oči da Cetine sa Olimpa imaju najkrupnije smolne 

kanale. Idući ka severu (Pirin i Slavjanka) dimenzije smolnih kanala se smanjuju. 

Znači, od juga ka severu smolni kanali se smanjuju. 

Na osnovu dimenzija smolnih kanala, isto tako mogu se izdvojiti tri grupe: 

1. Olimp 42,0 do 88,2 (128,2) mikrona (tipyca) 

2. Murtenica 42,0 do 73,5 ( 94,5) mikrona (Paučići) 

3. Prevalac 39,9 do 77,7 ( 84,0) mikrona (leucodermis) 

Prenj 42,0 do 84,0 ( 92,4) mikrona (leucodermis) 

Pirin (27,3) 31,5 do 63,0 ( 75,6) mikrona (leucodermis) 

Slavjanka 31,5 do 75,6 ( 77,7) mikrona (leucodermis) 

Iz tabele 8. vidi se da su sve razlike međusobno signifikantno različite. 

Tabela 8. 

Lokalitet 

Olimp 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

42,06 

39,85 

35,21 

49,79 

46,58 

42,74 

2,51 

6,85 

7,73 

4,52 

0,92 

— 

— 

4,34 

10,24 

7,03 

3,19 

— 

— 

— 

14,58 

11,37 

7,53 

— 

— 

— 

3,21 

7,05 

— 

— 

_ 

— 

— 

3,84 

34

.3 

tu 

•s 

H 

o 

u 

e 

+i +i +i +i +i +i 

I 

h Pi h 

M 

A 

c 

(M 

CO 

IM 

tN 

Ifl 

Ol 

ITS 

s 

t-^ 

? 

s 

• • 

CO 

in 

i- 

o 

P 

CD 

+1 

+1 +1 +1 +1 +1 +1 

cd 

a 

CTJ 

C 

n 3 

g 

3 

"* co in CN t- to 

s a s 

o a fi s A 

35

Iz ovog izlaganja može se zaključiti da je broj smolnih kanala i prečnici 

smolnih kanala karakterističan za sistematiku munike. Već prema njima mogu 

se uočiti sasvim jasne razlike između var. typica, var. Pančići i var. leucodermis. 

Prema istraživanjima GUDEVSKOG-STAMENKOVA-ĐORDEVE (1972), 

broj smolnih kanala i četinama munike iz Srbije i Makedonije kreće se od 

2 do 5 a dimenzije na ispupčenoj i ravnoj strani Cetine od 24,4 do 85,4 mikrona 

a u uglovima četina od 36,6 do 122,8 mikrona. Upoređujući ove podatke 

sa našim, pada u oči da se kod broja smolnih kanala opaža prilično veliko 

odstupanje, a kod prečnika smolnih kanala i nema razlika. 

Za razliku od njih, CHIRA (1964) je merio broj smolnih kanala kod četina 

Pinus Heldreichii ssp. leucodermis, i pri tome utvrdio da se taj broj kreće od 

3 do 13, što se uglavno slaže i sa našim rezultatima, ali samo za primerke iz 

Prevalca, Prenja, Pirina i Slavjanke (tj. za var. leucodermis). 

4.9. Dimenzije četina 

Širina i debljina poprečnog preseka četina veoma su važni elementi za 

razlikovanje pojedinih nižih sistematskih kategorija. Donosimo tabelu (9) širine 

četina, iz koje se vidi koliko se pojedine svojte međusobno razlikuju. 

Podaci u tabeli su dobiveni na pojedine svojte međusobno razlikuju. Podaci 

su dobiveni na osnovu varijaciono statističkih istraživanja. 

Razlike tih elemenata gotovo uvek su signifikantne, što se uostalom može 

videti iz tabele 10. 

Tabela 10. 

Lokalitet 

Olimp 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

Murtenica 

Prevalac 

Prenj 

Pirin 

Slavjanka 

327,30 

40,20 

131,07 

17,18 

72,85 

40,00 

287,10 

456,37 

344,51 

400,15 

287,30 

— 

171,27 

57 ( 41 

113,05 

020 

— 

— 

113,86 

58,22 

171,07 

— 

— 

— 

— 

55,64 

57,21 

— 

— 

— 

— 

112,85 

Na osnovu merenih debljina četina munike, uglavno se mogu izdvojiti ove 

grupe: 

1. var. typica 

Olimp 

653.5 do 990,0 (1029,6) mikrona (M ± f m = 853,18 ± 6,00) 

2. var. Pančići 

Murtenica 930.6 do 1128,5 (1148,4) mikrona (M ± f m = 1018,32 ± 5,90) 

3. var. 

leucodermis 

Prevalac (774,0) 910,8 do 1148,4 (1188,0) mikrona (M ± f, n = 995,88 ± 4,48) 

Prenj (792,0) 811,8 do 990,0 (1069,2) mikrona (M ± f m = 920,70 ± 4,25) 

Pirin (633,6) 712,8 do 1009,8 (1108,8) mikrona (M ± f m = 847,57 ± 5,69) 

Slavjanka (772,2) 780,0 do 1009,8 mikrona (M ± f m = 873,57 ± 5,69) 

36

Iz ovog se vidi da jedino debljina Cetina sa Prevalca nije tako karakteristična, 

pa bi se čak moglo reći da ona više naginje ka var. Pančići. Inače, 

većina razlika između pojedinih lokaliteta za debljinu Cetina su signifikantne. 

Širinu i debljinu Cetina munike proučavali su i drugi autori. Tako su GU- 

DEVSKI-STAMENKOV-DORĐEVA (1972) utvrdili da širina Cetina (za primerke 

iz Srbije i Makedonije) iznosi od 1,2 do 1,8 mm a debljina od 0,6 do 

1,1 mm, što se uglavno poklapa i sa našim mjerenjima. Međutim, citirani 

autori nisu iskoristili te karakteristike za utvrđivanje sistematske pripadnosti 

munike. 

5. ZAKLJUČAK 

Mi smo raspolagali sa četinama od sva tri varijeteta munike (Pinus Heldreichii 

Christ var. typica Markgraf, Pinus Heldreichii Christ var. Pančići 

Fukarek n. var. i Pinus Heldreichii Christ var. leucodermis [Antoine] Markgraf), 

pa smo na osnovu anatomije Cetina potvrdili već izdvojene (na osnovu 

spoljašnih morfoloških karakteristika) sistematske kategorije . 

5.1. Pinus Heldreichii Christ var. typica Markgraf. 

Anatomija Cetina ove munike je: dužina epidermalnih ćelija kreće se od 

21,0 do 31,5, retko i do 33,6 mikrona (prošek 25,76 ± 0,11) a širina od 14,7 

do 23,1 mikrona, rede i do 25,2 mikrona (prošek 19,43 ± 0,09 mikrona). 

Broj slojeva hipodermalnih ćelija kreće se od 2 do 6 (prosečno 3,6 ± 0,04 

slojeva); dužina ćelija od 21,0 do 37,8 mikrona, rede od 16,8 do 39,9 mikrona 

(prošek 30,60 ± 0,015 mikrona) i širina ćelija od 16,8 do 33,6 mikrona, rede 

od 14,4 do 35,7 mikrona (prošek 26,15 ± 0,16 mikrona). 

Broj ćelija endodermisa kreće se od 26 do 41, rede od 25 do 44 (prošek 

33,74 ± 0,28); dužina ćelija od 37,8, rede od 35,7 do 73,5 mikrona (prošek 

53,94 ± 0,31 mikrona) i širina ćelija od 21,0 rede od 18,9 do 42,0 mikrona (prošek 

30,33 ± 0,22 mikrona). 

Na poprečnom preseku Cetina, broj stoma se kreće od 13 do 21, rede od 

12 do 22 (prošek 17,65 ± 0,23). 

Kod broja slojeva boranog parenhima nema nekih vidnih razlika između 

pojedininh grupa. Dužina ćelija kreće se od 54,6 do 96,6, rede od 50,4 do 105,0 

mikrona (prošek 76,52 ± 0,45 mikrona). 

Rastojanje između provodnih snopića iznosi od 19,8 do 99,0, rede do 118,8 


Broj smolnih kanala kreće se od 2 do 9, rede do 11 (prošek 4,72 ± 0,08) 

a dimenzije od 42,0 do 88,2, rede do 128,2 mikrona (prošek 97,40 ± 0,59 mikrona). 

Širina Cetina kreće se od 1445,4 do 1810,8 mikrona, rede od 1267,2 do 1980,0 

mikrona (prošek 1630,72 ± 8,75 mikrona). Debljina Cetina iako nisu tako karakteristične, 

one ipak mogu poslužiti za utvrđivanje sistematske pripadnosti 

munike. 

Ovaj varijetete munike nalazi se na Olimpu (Grčka), Mokroj planini i 

Korabu (Albanija). 

37

5.2. Pinus Heldreichii Christ var. Paučići Fukarek n. var. 

Anatomska izgradnja Cetina ove munike karakteriše se sledećim osobenostima: 

dužina epidermalnih ćelija iznosi od 23,1, rede od 21,0 do 33,6 mikrona 

(prošek 27,78 ± 0,17 mikrona) a širina od 14,7, rede od 12,6 do 25,2 mikrona 

(prošek 20,14 ± 0,09 mikrona). 

Slojevi hipodermalnih ćelija kreću se od 2 do 5 (prošek 3,63 ± 0,05); dužina 

ćelija od 21,0, rede od 18,9 do 37,8 mikrona (prošek 29,05 ± 0,23 mikrona) 

i širina ćelija od 16,8 do 31,5, rede od 14,4 do 33,6 mikrona (prošek 23,85 ± 0,16 

mikrona). 

Broj ćelija endodermisa iznosi od 33 do 42, rede od 31 do 44 (prošek 

38,20 ± 0,24); dužina ćelija od 42,0 do 73,5 mikrona (prošek 58,58 ± 0,53 mikrona) 

i širina ćelija od 25,2 do 48,3, rede od 23,1 do 52,5 mikrona (prošek 

34,74 ± 0,34 mikrona). 

Broj stoma kreće se od 16 do 21, rede od 12 do 22 (prošek 19,50 ± 0,25). 

Dužine ćelija boranog parenhima iznose od 63,0 do 92,4, rede od 54,6 do 

96,6 mikrona (prošek 74,34 ± 0,54 mikrona). 

Rastojanje između provodnih snopića kreće se od 39,6, rede od 29,7 do 

99,0 mikrona (prošek 69,21 ± 1,71 mikrona). 

Broj smolnih kanala iznosi od 4 do 9 (prošek 6,25 ± 0,07) a njihovi prečnici 

od 42,0 do 73,5, rede do 94,5 mikrona (prošek 55,34 ± 0,51 mikrona). 

Širina Cetina kreće se od 1821,6 do 2118,5 mikrona, rede od 1762,0 do 2138,4 


Var. Pančići nalazi se na planini Murtenici (Srbija) i u Crnoj Gori (okolina 

Plevlja). 

5.3. Pinus Heldreichii Christ var. leucodermis (Ant.) Markgraf. 

Anatomija Cetina ove munike je: dužina epidermalnih ćelija kreće se do 

18,9 do 31,5, rede od 16,8 do 33,6 mikrona, dok širina ćelija epidermisa iznosi 

od 14,7 do 27,3, rede od 12,6 do 29,4 mikrona. Prema dužini epidermalnih ćelija, 

četine sa Slavjanke su identične sa dužinama epidermalnih ćelija sa 

Olimpa. 

Broj slojeva hipodermalnih ćelija kreće se od 2 do 5, rede od 1 do 6, dužina 

ćelija od 18,9, rede od 14,7 do 37,8 mikrona i širina ćelija od 14,7, rede 

od 12,6 do 33,6 mikrona. 

Broj ćelija endodermisa kreće se od 24 do 44; dužina ćelija endodermisa 

od 31,5 do 73,5 mikrona, rede do 79,2 mikrona, i širine ćelija od 21,0 do 52,5, 

rede do 56,7 mikrona. 

Na poprečnom preseku Cetina broj stoma se kreće od 10 do 21, rede od 

11 do 23. Unutar ovog varijeteta primećeno je izvesno ostupanje kod primeraka 

sa Prevalca. 

Broj slojeva boranog parenhima kreće se od 3 do 6, rede i do 7, a dužina 

ćelija od 42 do 84 mikrona, rede od 42,0 do 92,4 mikrona. 

Rastojanje između provodnih snopića kreće se od 19,8 do 79,2, 

9,9 do 99,0 mikrona. 

38 

rede od

Broj smolnih kanala varira od 3 do 11, rede od 2 do 12 a njihovi prečnici 

od 31,5 do 77,7 mikrona, rede od 27,3 do 84,0 mikrona. 

Širina Cetina kreće se od 1287,0 do 2019,6 mikrona, rede od 1485, do 2019,16 

mikrona. Debljina četina varira od 712,8 do 1148,4 mikrona, rede od 633,6 do 

1188,0 mikrona. 

Var. leucodermis se rasprostire na svim ostalim nalazištima na Balkanskom 

poluostrvu. 

5.4. Na osnovu svega što je izneto može se zaključiti da se pored spoljašnih, 

morfoloških razlika između nižih sistematskih kategorija munike sa 

Balkanskog Poluostrva, postoje i karakteristične razlike u anatomskoj izgradnji 

njihovih četina. 

Na kraju može se reći i to, da se kod ispitivanih primeraka sa jednog 

šireg područja Balkanskog Poluostrva, uglavnom ispoljila jasnon izražena 

varijabilnost. Izgleda da je diferencijacija karakteristika uslovljena mnogim, 

za sada još nedovoljno poznatim razlozima. 

LITERATURA 

1. Chira, E. (1964): Počet a umienštenie živičnich kanalikov u ihlic nekotorich 

druhov rodu Pinus. »Biologicke prace« X/9. Bratislava. 

2. Fukarek, P. (1949): Podaci o geografskom raširenju munike (Pinus Heldreichii 

Christ). »Godišnjak biološkog instituta«. Godina II. Sveska 1—2. Sarajevo. 

3. Fukarek, P. (1951): Novi varijetet munike sa područja Srbije i Sanđaka 

(Crna Gora) Pinus Heldreichii var. Pančići n. var. »Godišnjak biološkog instituta«. 

Godina IV. Svesta I. Sarajevo. 

4. Fukarek, P. (1955): Nekoliko napomena u vezi sa našom endemnom munikom 

(Pinus Heldreichii Christ). »Šumarstvo« br. 7—8. Beograd. 

5. Gaussen (1960): Les gymnospermes actuelles et fossiles. »Trav. Labor, forestiere. 

Tom II. Vol. I. Toulouse. 

6. Gudevski, A. -Stamenkov, M. -Đorđeva, M. (1972): Anatomsko- 

-morfološke karakteristike četina munike (Pinus Heldreichii Christ). »Simpozium 

o munici«. Peć. 

7. Jovančević, M.-Popnikola, N. (1972): Varijabilnost semena munike. 

»Simpozijum o munici«. Peć. 

8. Markgraf, M. (1927): An de Grenzen des Mittelmeergebiets. »Beiheft XLV 

zu Feddes Repertorium«. S. 168. 

9. Markgraf, M. (1931): Die Panzerkiefer-Mittelungen der Deutsch. Dendrologie. 

Gesell. S 250. 

10. Popnikola, N. (1972): Varijabilnost broja smolnih kanala u četinama munike 

(Pinus Heldreichii Christ). »Simpozijum o munici«. Peć. 

11. Vidaković, M. (1957): Oblici crnog bora u Jugoslaviji na temelju anatomije 

iglica. »Glasnik za šumarske pokuse«. 13. Zagreb. 

39

SUMMARY 

Anatomical characteristics of the needles of the lower systematic categories 

of Balkan Pine (Pinus heldreichii Christ) in natural population 

in the Balkan Peninsula 

As is well known, on the basis of external morphological characteristics there 

have been segregated within the natural area of the Balkan Pine the following 

varieties: Pinus heldreichii Crist var. typica Markgraf, Pinus heldreichii Christ 

var. Pančići n. var. Fukarek, and Pinus heldreichii Crist var. leucodermis (Antoine) 

Markgraf. 

We had at our disposal needles of all three varieties of Balkan Pine from 

areas of the entire Balkan Peninsula, and we performed the following studies 

of needles: thickness of the cuticle, length and breadth of epidermal cells (Tab. 

2), number of layers of the hypodermis and dimensions of hypodermal cells (Tab. 

3), number and dimensions of the cells of endodermis (Tab. 4), number of stomata 

on the cross-section, number of layers of wrinkled parenchyma (Tab. 5), 

number of resin canals and their diameters, distance between the conducting 

bundles, and dimensions of the needles (thickness and breadth) (Tab. 9—10). 

On the basis of the studies performed it may be concluded that in addition 

to the clearly expressed external morphological characteristics among the lower 

systematic categories of Balkan Pine from the Balkan Peninsula, there exist also 

characteristic differences in the anatomical structure of their needles. Thus — 

on the basis of the anatomical structure of the needles — there may be recognized 

differences between var. typica (occuring of Mt. Olympus in Greece and on 

Mts. Mokra Planina and Korab in Albania), var Pančići (to found on Mt. Murtenica 

in Serbia and in Montenegro), and var. leucodermis (occuring in all other 

localities). 

In all the examined specimens from a broader region of the Balkan Peninsula, 

a clearly marked cline variability was in the main demonstrated. It would 

seem that the difference of characteristics is conditioned by numerous reasons, 

which, for the time being, are still insufficiently known. 

Primljeno 20. V 1975. 

Dr Niko POPNIKOLA, dipl. ini. šum., 

Bitola 

Džepno, tvrdo ukoričeno, izdanje ZAKONA O ŠUMAMA rasprodano je. Tekst 

Zakona s obrazloženjem može se dobiti narudžbom Šumarskog lista br. 5—7/1977. 

Cijena 20 dinara. 

40

RAZDJELJENJE SR HRVATSKE NA OBLASTI 

PREMA UČESTALOSTI ŠUMSKIH POŽARA* 

O. ŽUNKO 

SAŽETAK. Na osnovu statističkih podataka o broju šumskih 

požara po općinama autor predlaže formiranje oblasti, područja i 

zona učestalosti šumskih požara. Predložene su slijedeće oblasti: 

jadranska, brdsko-planinska i panonska oblast. Unutar oblasti izdvojena 

su područja te još uže jedinice — zone. Na kraju autor 

daje preporuke kako i na koji način unaprijediti protupožarnu 

zaštitu šuma u šumskim gospodarstvima, šumarijama i općinama. 

1. UVOD 

Šumski požari niz godina nanose našoj zemlji velike i neprocjenjive štete. 

Te su štete u toliko teže, što se požari pojavljuju velikim dijelom upravo u 

krajevima koji nemaju mnogo šuma, u krajevima gdje je razvijen turizam. 

Napoiri koji se poduzimaju usmjereni su na preventivne mjere i mjere za 

što djelotvorniji način gašenja. U tom smislu djeliuju uz šumarske radne organizacije 

i ostale službe. U prvom redu treba spomenuti Službu javne sigurnosti, 

zatim dobrovoljna vatrogasna društva, profesionalne vatrogasne jedinice, 

štabove za obranu od elementarnih nesreća, Jugoslavensku Narodnu 

armiju itd. 

Međutim za što uspješnije borbu protiv vatrene stihije samo takav pristup 

nije dovoljan. Postoji veoma mnogo problema u oblasti protupožarne 

zaštite, problema čije bi rješavanje mnogo doprinijelo da se ova služba što 

bolje organizira i postiže znatno bolje rezultate. Između niza problema koji 

postoje i koji čekaju rješenje, spomenimo samo neke: vrst i količina potencijalnog 

goriva, kritična temperatura zapaljivosti, vlažnost materijala, brzina 

sagoirjevanja, utjecaj oborina, zračne vlage i temperature na zapaljivost i 

slično. Osim toga potrebno je spomenuti i rajoniziranje područja prema stupnjevima 

opasnosti odnosno ugroženosti, te sisteme brzog otkrivanja i gašenja 

požara. 

U mnogim zemljama svijeta ovim se problemima posvećuje posebna pažnja. 

U prvom redu treba naglasiti napore koji se čine u SSSR-u i SAD, gdje 

je protupožarna zaštita šuma dosegla veoma visok stupanj. Slična je situacija 

d u drugim zemljama kao u Kanadi, Meksiku, Francuskoj, Španiji, Za- 

* Referat održan na seminaru iz zaštite šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 

(od 13. do 18. veljače 1977. godine). 

41

padnoj Njemačkoj, Poljskoj i drugdje. Rezultati koji se koriste posljedica su 

dugotrajnog naučnog rada, dugotrajnih istraživanja velikog broja šumarskih 

stručnjaka uz suradnju specijaliste drugih naučnih disciplina. 

U našoj zemlji ove se služba nalazi još uvijek zapravo na samom početku. 

Pri tome ne mislim na nastojanja i napore koji se ulažu za suzbijanje 

požara i njihovu likvidaciju, nego upravo na istraživački rad u toj oblasti. 

Jasno je da su se organizacije opće protupožarne zaštite bavile i problemom 

šumskih požara, ali su istraživanja bila uglavnom usmjerena na opću zaštitu, 

a s druge strane, u tim je istraživanjima sudjelovao veoma mali broj šumarskih 

stručnjaka. Njihova su nastojanja bila usmjerena uglavnom na uzgojne 

zahvate, na podizanje vatrobranih prosjeka, pruga d linija, na održavanje 

šumskog reda i slično. Od malog broja šumarskih stručnjaka koji su istraživali 

šumske požare potrebno je spomenuti: VAJDA je 1974. dao klasifikaciju 

šumskih požara i predložio formiranje 5 požarnih zona; PETROVIĆ 

je u 1965. istraživao količine i vrste goriva u bukovim šumama Srbije, granične 

temperature plamena i brzinu prodiranja letalnih temperatura do kambija 

u odnosu na visinu temperature i debljinu ko,re. KAMILOVSKI je 1974. 

godine proveo slična istraživanja u šumama molike na Pelisteru, a JEDLOV- 

SKI, KOMLENOVIĆ i MARTINOVlC u 1975. godini istraživali su utjecaj 

vatre na pojedine biljne vrste kao i na fizikalna i kemijska svojstva tla. 

CINDRIC je u 1973. godini pokrenuo pitanje osnivanja prognozerske službe, 

kojom bi se svakodnevno prognozirao stupanj požarne opasnosti na temelju 

meteoroloških parametara, a ŽUNKO je 1976. godine spomenuo potrebu osnivanja 

nove discipline — šumarske pirologije. Osim navedenih 

stručnjaka nekoliko se fitocennologa bavilo, problemom sukcesije biljnih 

zajednica na izgorjelim površinama, a nekolicina drugih, problemom obračunavanja 

neposrednih i posrednih šteta koje nastaju uslijed požara. To bi 

prema našim saznanjima bilo gotovo sve što se do sada u toj oblasti istraživalo. 

Osim problema koji su naprijed navedeni potrebno je naglasiti da se ni 

problemima samog gašenja nije posvetila ona pažnja koju efikasno gašenje 

zahtjeva. Problem prikladne opreme i sredstva gašenja je uvijek prisutan. 

Voda se za gašenje relativno vrlo malo koristi, naročito uz primjenu retardanata, 

čime se poboljšavaju njena fizikalna svojstva, a time i djelovanje. 

Iz naprijed navedenih problema lako se može uočiti kako postoji znatan 

broj nerješenih pitanja. Nemoguće je u ovom prikazu dati opis svih problema, 

i zbog toga ću se ograničiti da ukazem na jedan od problema, koji je 

moguće rješiti u relativno kraće vrijeme, a to je utvrđivanje zona opasnosti, 

odnosno ugroženosti od pojave požara. 

U Sovjetskom Savezu I. S. Melehov je već 1946. godine utvrdio za evropski 

dio SSSR-a 4 zone, a 1958. godine je G. A. Mokejev tu podjelu proširio 

na Daleki Istok i Sibir. Jednostavnosti radi spomenut ću samo podjelu u 

evropskom dijelu SSSR-a. Prva zona leži najjužnije i u toj zoni požarna 

opasnost traje do 220 dana godišnje. Požari se javljaju već u ožujku i on je 

tu zonu nazvao zonom ožujskih požara. Druga se zona nalazi između 52 i 55 

paralele, a opasnost traje od 193 dana na jugu do 163 dana na sjeveru zone 

i naziva se zonom travanjskih požara. Slijedeći je pojas između 55 i 59 paralele, 

gdje opasnost traje oko 133 dana i naziva se zonom svibanjskih požara. 

Četvrti je pojas između 59 paralele i polarnog kruga, pojas svibanjsko- 

42

-lipanjskih požara, u kome opasnost traje od 113—98 dana. Iznad toga pojasa 

nalazi se područje s vrlo rijetkim požarima u kome opasnost može trajati 

najviše do 80 dana. Ova se podjela temelji na klimatskim podacima i slici 

šumske vegetacije. Slično ovoj podjeli, utvrđene su i zone opasnosti za Azijski 

dio SSSR-a. 

U SAD utvrđeno je 15 različitih zona. Grubo prikazano, zone se prostiru 

počam od Aljaske (jedna zona), duž obala Tihog oceana sve do grebena Stjenjaka 

(četiri zone) unutrašnjost Amerike (4 zone), granično područje prema 

Meksiku (2 zone) te istočna obala prema Atlantskom oceanu (4 zone). Jedan 

od glavnih mjerila za utvrđivanje ovih zona bila je količina oborina i učestalost 

požara. 

Osim toga što su utvrđene zone, unutar svake zone, u obje zemlje, postoje 

sistemi kojima se utvrđuje neposredna opasnost nastanka požara. U Sovjetskom 

Savezu sistem se bazira na određivanju stupnja požarne zrelosti 

za svaki tip šuma, odnosno svaki vegetacijski tip, te stupnja požarne opasnosti, 

koji se dobiva na osnovu meteoroloških podataka. Proučene su sve 

sastojine i na osnovu temperatura zapaljivosti svrstane su u kategorije požarne 

zrelosti sa indeksima od 50 do 5000. Sastojine s indeksom 50 su najugroženije 

i u njima može nastati požar i od najslabijeg uzroka, dok se u 

sastojinama s indeksom 5000 požar teško pojavljuje. Osim toga u sastojinama 

s indeksom zrelosti 50 požari se javljaju već i tada kada indeks požarne 

opasnosti postigne tu istu vrijednost. Požarna se opasnost izračunava na 

osnovu temperature u 13 sati a deficita zračne vlage, odnosno u zadnje vrijeme 

na osnovu temperature točke rosišta. Taj se indeks također kreće između 

50 i 5000. Prvi nastaje već nakon nekoliko dana bez kiša, a posljednji je 

posljedica visokih temperatura i dugotrajnih suša. Jednostavnosti radi u 

praktičnom radu sastojine su razvrstane u tri grupe i to: sastojine s požarnom 

zrelošću do 300, zatim 301 do 1000, i treća grupa s indeksom preko 1000. 

Sistem prognoziranja dnevne opasnosti razrađen je u SAD vrlo detaljno. 

Ranije je postojalo osam različitih sistema, koji su se primjenjivali u različitim 

područjima. Grupa stručnjaka je između 1958. i 1970. razradila novi 

sistem, testirala ga u područjima različitih ekoloških uslova, i od 1973. primjenjuje 

se u svim državama SAD. To je poznati »NFDRS« (National Fire 

Danger Rating System). Sistem je prilično kompliciran a prate se meteorološki 

podaci, izračunava se stepen rizika, vlažnost materijala u šumama 1, 

10 i 100 sati poslije oborina, brzina sagorjevanja itd. Svi su podaci uvršteni 

u tabele iz kojih se izvodi konačni indeks opasnosti koji se kreće između 0 

i 100. 

U drugim zemljama postoje sistemi manje više slični sistemima SSSR-a 

odnosno SAD-a. Tako na pr. u Kanadi se služe znatno pojednostavljenim 

američkim sistemom, slično kao i u Meksiku, i nekim zapadno evropskim 

zemljama. S druge strane u zemljama članicama SEV-a, koriste modificirane 

sisteme na bazi sovjetskog. 

Zajednička su nastojanja svih sistema postizavanje što većih efekata u 

suzbijanju šumskih požara, a isto tako da se u doba slabe opasnosti stručni 

kadrovi mogu koristiti za druge poslove i radove u šumarstvu, čime se smanjuju 

troškovi čitave službe. Nadalje utvrđivanje zona opasnosti može se 

bolje utvrditi potrebna oprema i broj radnika osposobljenih za gašenje, od- 

43

nosno rano otkrivanje požara. Područja s relativno malim brojem požara, 

požara koji se rijetko javljaju, nije ni potrebno opremiti s velikom količinom 

opreme, jer bi to predstavljalo nepotrebni izdatak. 

Kao što se može primjetiti nastojanja u svijetu idu za tim da se sa što 

manjim troškovima požari što prije i sigurnije otkriju, lokaliziraju i konačno 

likvidiraju. U tom smjeru potrebno je provesti i naša nastojanja, angažirajući 

u tom radu veći broj šumarskih stručnjaka nego do sada. 

2. MATERIJAL OBRADE 

Prije sam spomenuo da ću se u svom izlaganju o problematici šumskih 

požara osvrnuti na svega jedan problem, koji bi po mom mišljenju trebalo 

što prije riješiti. To je pitanje utvrđivanja stupnja ugroženosti područja kao 

i njihovog međusobnog odnosa. Kako u mnogim zemljama podjela područja 

počiva uglavnom na malom broju ulaza, to sam se i ja odlučio da pokušam 

dati prijedlog izdvajanja područja na temelju učestalosti broja požara te na 

osnovu vegetacjiske slike područja. 

Ne raspolažem s podacima za područje cijele Jugoslavije, nego samo za 

Hrvatsku. U radu sam se služio prikupljenim podacima Sekretarijata za poljoprivredu, 

prehrambenu industriju i šumarstvo SRH. Dio podataka nisam 

koristio (vrijeme nastanka požara, izgorjela površina, uzroke nastanka i si.) 

jer nemaju direktne veze s postavljenim zadatkom. Neki autori smatraju da 

veličina izgorjele površine nema značaj za izdvajanje područja, jer po njihovom 

mišljenju to daje prije podatak o slabijoj organizaciji protupožarne zaštite 

šuma, nego o stepenu njihove ugroženosti. Nadalje moram naglasiti da 

ne raspolažem podacima po općinama za dulje vremensko razdoblje, već jedino 

za period od 1970. do 1976. godine, za period od svega 7 godina. Svjestan 

sam da bi podaci za dulji vremenski period dali sigurnije rezultate, ali i ovaj 

sedmogodišnji niz može pružiti zadovoljavajući rezultat. 

Registrirani šumski požari u SRH Tabela 1 

Godina 

broj 

ha 

Godina 

broj 

ha 

1958 

1959 

1960 

1961 

1962 

1963 

1964 

1965 

1966 

1967 

278 

722 

141 

462 

449 

121 

118 

340 

93 

19 4 

1.112 

1.516 

522 

9.472 

5.424 

1.213 

632 

1.265 

215 

2.697 

1968 

1969 

- 1970 

1971 

1972 

1973 

1974 

1975 

19 76 

svega 

386 

129 

448 

403 

301 

306 

281 

291 

371 

5.913 

3.408 

5.025 

2 .327 

7.400 

3.205 

7.385 

4.451 

6.203 

7.728 

71.200 

44

Problem šumskih požara naročito je ozbiljan u našoj Republici. Gotovo 

se 50% od svih registriranih šumskih požara javlja kod nas, a njihov broj 

i izgorjela površina neprestano iz godine u godinu u pravilu rastu. U tabeli 1. 

dajemo prikaz registriranih šumskih požara u našoj Republici za period od 

1958. do 1976. godine koji to potvrđuje. 

Iz podataka tabele 1. vidljivo je da je broj požara zabrinjavajući, pogotovo 

u posljednjih 7 godina. U periodu od 1970. do 1976. godine registriran 

je 2.481 požar ili 42% od ukupnog broja požara zabilježenih u proteklih 19 

godina. Još je teže stanje obzirom na izgorjelu površinu. U zadnjih 7 godina 

izgorjelo je 38.699 ha ili 54%) od ukupno izgorjele površine. Podaci o broju 

požara i izgorjeloj površini znatno se razlikuju po pojedinim općinama, koje 

dostavljaju statističke podatke, a koji su služili kao podloga za ovaj rad. Radi 

preglednosti dajemo u tabeli 2 sumarne podatke o broju i veličini šumskih 

požara po općinama za razdoblje od 1970. do 1977. godine. 

Pregled registriranih požara po općinama(1970-1976) Tabela 2 

Općina 

broj 

ha 

Indeks 

Općina 

broj 

ha 

Indeks 

B.Manastir 

Benkovac 

Biograd 

Bjelovar 

Brač 

Buje 

Buzet 

Crikvenica 

Čabar 

Čakovec 

Čazma 

Daruvar 

Delnice 

D.Stubica 

D.Lapac 

D.Miholjac 

Drniš 

Dubrovnik 

Duga Resa 

Dugo Selo 

Dvor 

Djakovo 

Djurdjevac 

Garešnica 

Glina 

Gospić 

Gračac 

Grub.Polje 

Hvar 

Imotski 

Ivanec 

Ivanić grad 

Jastrebarsko 

2 

3 

35 

6 

48 

129 

81 

50 

„ 

6 

4 

34 

10 

- 1 

13 

260 

8 

2 

4 

18 

4 

5 

- 2 

- 7 

47 

2 

- 1 

26 

4 

6 

307 

54 

179 

1.106 

5.952 

3.0 40 

_ 

13 

4 

254 

9 

- 

- 1 

6 

4.676 

47 

9 

22 

15 8 

4 

5 

- 9 

- 12 

2.713 

1 

- 1 

59 

1 

3 

57 

3 

45 

121 

66 

21 

0 

7 

3 

14 

3 

0 

0 

1 

9 

67 

6 

5 

2 

10 

2 

4 

0 

1 

0 

4 

26 

2 

0 

1 

10 

Karlovac 

Klanjec 

Knin 

Koprivnica 

Korčula 

Kostajnica 

Krapina 

Križevci 

Krk 

Kutina 

Labin 

Lastovo 

Luđbreg 

Makarska 

Mali Lošinj 

Metković 

Našice 

N.Gradiška 

Novi Marof 

Novska 

Obrovac 

Ogulin 

Omiš 

Opatija 

Orahovica 

Osijek 

Otočac 

Ozalj 

Pag 

Pakrac 

Pazin 

Petrinja 

Ploče 

Pod.Slatina 

Poreč 

Pula 

6 

- 

36 

15 

20 

2 

2 

14 

8 

67 

2 

2 

29 

5 

17 

17 

34 

5 

18 

3 

13 

20 

123 

- 

28 

2 

- 

1 

23 

30 

10 

13 

7 

46 

172 

35 

- 

309 

17 

1.519 

11 

1 

23 

20 

1.437 

1.053 

1 

41 

502 

62 

43 

196 

1 

26 

7 

50 

17 

1.678 

- 420 

5 

- 

20 

81 

707 

3 

154 

36 

329 

2.145 

3 

0 

16 

9 

11 

1 

2 

8 

6 

44 

6 

4 

21 

3 

35 

10 

6 

5 

7 

1 

3 

18 

79 

0 

46 

1 

0 

17 

9 

21 

8 

27 

3 

39 

10 4 

45

Razmatrajući prednje podatke treba naglasiti da se ukupna izgorjela površina 

ne odnosi samo na šume, nego da su uključene i degradirane šikare, 

garizi i kraški pašnjaci, odnosno površine kojima u pravilu upravljaju i gospodare 

šumarske organizacije. 

Općina 

Rab 

Rijeka 

Rovinj 

Samobor 

Senj 

Sesvete 

Sinj 

Sisak 

SI.Požega 

SI.Brod 

Slunj 

Split 

Šibenik 

T.Korenica 

Trogir 

Valpovo 

Varaždin 

broj 

1 

126 

151 

17 

42 

4 

4 

. 1 

76 

38 

11 

49 

53 

1 

22 

9 

3 

ha 

1 

1.038 

1.941 

20 

1.065 

1 

10 

4 

280 

177 

115 

1.006 

726 

2 

804 

98 

3 

Indeks 

4 

60 

132 

14 

11 

8 

2 

1 

14 

16 

6 

27 

48 

1 

68 

13 

5 

Općina 

V.Gorica 

Vinkovci 

Virovitica 

Vis 

Vojnić 

Vrbovec 

Vrbovsko 

Vrginmost 

Vrgorac 

Vukovar 

Zabok 

Zadar 

Zagreb 

Zaprešić 

Zelina 

Zlatar 

Županja 

svega 

Tabela 2. nastavak 

broj 

32 

23 

18 

6 

4 

1 

5 

4 

1 

18 

1 

106 

15 

- 

2 

2 

26 

2.481 

ha 

66 

161 

26 

8 

4 

1 

5 

5 

18 

49 

1 

1.361 

40 

- 

1 

3 

49 

38.699 

Indeks 

17 

8 

13 

20 

5 

1 

4 

3 

1 

28 

3 

33 

10 

0 

3 

2 

9 

13 

Osim podataka o broju i veličini šumskih požara u tabeli su prikazani 

i indeksi učestalosti požara, o čemu će kasnije biti više rečeno. 

U daljem radu korišteni su i radovi stručnjaka za tipologiju šuma Šumarskog 

instituta u Jastrebarskom. 

3. METODIKA OBRADE 

Prema postavljenom zadatku svrha mi je da utvrdim stepene učestalosti 

šumskih požara na području naše Republike. Jedan od osnovnih ulaza 

za razradu su podaci o registriranim požarima, s time da ih je potrebno svesti 

na jednu zajedničku veličinu, što daje mogućnost da se podaci po općinama 

mogu upoređivati i donositi točniji zaključci. To je potrebno radi toga što 

je površina šuma i šumskih zemljišta u svakoj općini vrlo različita, pa prema 

tome i učestalost nema istu težinu. Kao mjeru za učestalost uzeo sam uslovnu 

površinu šuma i šumskog zemljišta s 10.000 ha i na to sveo broj požara za 

svaku općinu prema jednostavnoj formuli: 

U = 

10000 B 

(U = učestalost požara; B = broj registriranih požara u općini, Ha = površina 

šuma u općini). Koristeći ovu formulu dobio sam indekse učestalosti po 

46 

Ha

općinama, a koji se kreću od 0 u općinama gdje nije u proteklih sedam godina 

zabilježen ni jedan požar, do 149 u općini Buje. U svim slučajevima vrijednost 

indeksa sam zaokruživao na više, uzimajući cijele vrijednosti. Nakon 

izračunatih indeksa svrstao sam općine po ugroženonsti u nekoliko grupa, 

kako bi pregled bio prisutpačniji i pregledniji. Odlučio sam se za 6 grupa, 

odnosno stupnjeva ugroženosti, kako slijedi: 

1. stupanj: opasnost vrlo mala, gotovo nikakva; učestalost do 2 požara; 

2. stupanj: opasnost mala, učestalost 3—5 požara; 

3. stupanj: umjerena opasnost, učestalost 6—10 požara; 

4. stupanj: povećana opasnost, učestalost 11—20 požara; 

5. stupanj: velika opasnost, učestalost od 21—40 požara; 

6. stupanj: naročito velika opasnost, učestalost preko 41 požar. 

Na osnovu takve podjele pojedine općine uvrštene u slijedeće stupnjeve: 

1. stupanj: Beli Manastir, Čabar, Donja Stubica, Donji Lapac, Donji Miholjac, 

Dvor, Đurđevac, Glina, Gospić, Gračac, Imotski, Ivanec, Ivanićgrad, 

Klanjec, Kostajnica, Krapina, Kutina, Obrovac, Orahovica, Otočac, 

Ozalj, Sinj, Sisak, Titova Korenica, Vrbovec, Vrgorac, Zaprešić, 

Zlatar; 

2. stupanj: Benkovac, Bjelovar, Čazma, Delnice, Dugo Selo, Garešnica, 

Grubišno Polje, Karlovac, Ludbreg, Mali Lošinj, Novi Marof, Ogulin, 

Podravska Slatina, Rab, Varaždin, Vojnić, Vrbovsko, Vrginmost, Zabok, 

Zelina; 

3. stupanj: Čakovec, Drniš, Duga Resa, Đakovo, Jastrebarsko, Koprivnica, 

Križevci, Krk, Lastovo, Našice, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Petrinja, 

Sesvete, Slunj, Vinkovci, Zagreb, Županja; 

4. stupanj: Daruvar, Knin, Korčula, Omiš, Pag, Samobor, Senj, Slavonska 

Požega, Slavonski Brod, Valpovo, Velika Gorica, Virovitica, Vis; 

5. stupanj: Crikvenica, Hvar, Makarska, Metković, Pazin, Ploče, Poreč, 

Split, Vukovar, Zadar; 

6. stupanj: Biograd, Brač, Buje, Buzet, Dubrovnik, Labin, Opatija, Osijek, 

Pula, Rijeka, Rovinj, Trogir, Šibenik. 

Nakon razvrstavanja općina ucrtao sam stupnjeve učestalosti na kartu 

SR Hrvatske, pri čemu su se pokazale određene pravilnosti. 

4. ANALIZA REZULTATA 

Indeks učestalosti pojave požara pokazuje da se požari javljaju po određenim 

zakonitostima, što ovisi o više faktora. U prvom redu pojava požara 

ovisi o stanju vegetacije, zatim o klimatskim prilikama, kretanju stanovništva 

i turista, te djelovanju propagande za suzbijanje požara i ponašanja u prirodi. 

U daljim radovima morat će se posvetiti pažnja proučavanju ranije nabrojenih 

problema, ali već i dosadanji rad pokazuje neke osnovne karakteristike. 

Kao prvo mora se naglasiti da se gotovo sve općine priobalnog dijela 

naše Republike nalaze u područjima, koja su svrstana u više stupnjeve učestalosti, 

s izuzetkom općina Krk, Mali Lošinj i Pag. Općine Dalmatinske Za- 

47

gore uvrštene su u jedan od prva tri stupnja, slično kao i općine unutarnjeg 

dijela Hrvatske bez istočne Slavonije. U tom dijelu posebno se ističe problem 

Osijeka (6. stupanj) i Vukovara (5. stupanj), te Daruvara, SI. Požege, SI. 

Broda i Virovitice (4. stupanj) što je bilo prilično neočekivano. Sigurno je 

da se u tim područjima pojavljuje utjecaj stepske klime, da su to područja 

koja imaju semiaridnu klimu, klimu u kojoj relativno najmanja količina oborina 

padne svršetkom zime. Kako u to doba još nije započelo kretanje sokova 

a, istodobno, započinju poljoprivredni radovi, nastaje sezona sportskog 

ribolova, uslijed nedovoljne pažnje vrlo. lako dolazi do nastanka požara. 

Nadalje treba naglasiti da se analizom karte lako uočavaju i prilično 

dobro granice pojedinih područja. Te se granice u velikoj mjeri poklapaju 

sa granicama oblasti koje je ŽUNKO predložio 1976. godine. Unutar pojedinih 

oblasti mogu se izdvojiti područja i zone, ukoliko je to potrebno. 

Prema tome predlaže se da se utvrde za našu Republiku 3 oblasti, koje 

se između sebe razlikuju po ekološkim i vegetacijskim prilikama kao i prema 

stupnjevima učestalosti. Po tome prijedlogu u Hrvatskoj bi imali: jadransku 

oblast koja obuhvaća općine srednje i južne Dalmacije s Dalmatinskom 

Zagorom, zatim Hrvatsko Primorje s otocima i Istrom; brdsko planinsku 

oblast — Gorski Kotar i Lika; panonsku oblast koja obuhvaća ostali dio Republike. 

Jadranska oblast se izdvaja na 2 područja: dalmatinsko s 2 zone 

(priobalno i D. zagorsko), te istarsko-primorsko s također 2 zone (priobalno 

i otočko), te istarsko-primorsko s također 2 zone (priobalno i otočko). U 

brdsko-planinskoj oblasti nije potrebno izdvajanje na područja ni zone, a u 

panonskoj oblasti izdvajaju se područja: banijsko-kordunsko, sjevernohrvatsko 

i slavonsko s 2 zone (savsko-podravska i dunavska). Nakon što se pro, 

vedu i ostala istraživanja vjerojatno će se predložene granice nešto manje 

mijenjati, ali je sigurno da do velikih odstupanja neće doći. Prema tome imali 

bi slijedeće stanje: 

48 

1. Jadranska oblast: 

1.1. Dalmatinsko područje 

1.11. Priobalna zona: Biograd, Brač, Dubrovnik, Hvar, Korčula, 

Lastovo, Makarska, Metković, Omiš, Pag, Ploče, Split, Šibenik, 

Trogir Vis, Zadar; 

1.12. Dalmatinsko-Zagorska zona: Benkovac, Drniš, Imotski, Knin, 

Obrovac, Sinj, Vrgorac; 

1.2. Istarsko-primorsko. područje: 

1.21. Priobalna zona: Buje, Buzet, Crikvenica, Labin, Opatija, 

Pazin, Poreč, Pula, Rijeka, Rovinj, Senj; 

1.22. Otočka zona: Krk, Mali Lošinj, Rab; 

2. Brdsko-planinska oblast: Čabar, Delnice, Donji Lapac, Gospić, Gračac, 

Ogulin, Otočac, T. Korenica, Vrbovsko; 

3. Panonska oblast: 

3.1. Banijsko-kordunsko područje: Duga Resa, Dvor, Glina, Jastrebarsko, 

Karlovac, Kostajnica, Ozalj, Petrinja, Sisak, Slunj, Vojnić, 

Vrginmost;

3.2. Sjeverozapadno hrvatsko područje: Bjelovar, Čakovec, Čazma, 

Donja Stubica, Dugo Selo, Đurđevac, Garešnica, Grubišno polje, 

Ivanec, Ivanić grad, Klanjec, Koprivnica, Krapina, Križevci, Kutina, 

Ludbreg, Novi Marof, Samobor, Sesvete, Varaždin, Velika 

Gorica, Vrbovec, Zabok, Zagreb, Zaprešić, Zelina, Zlatar; 

3.3. Slavonsko područje: 

3.31. Savsko-podravska zona: Beli Manastir, Daruvar, Donji Miholjac, 

Đakovo, Našice, Nova Gradiška, Novska, Orahovica ; 

Pakrac, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Slavonski 

Brod, Valpovo, Vinkovci, Virovitica, Županja; 

3.32. Dunavska zona: Osijek, Vukovar. 

Predložene oblasti gotovo se u potpunosti podudaraju sa granicama utvrđenim 

za razdjeljenje SR Hrvatske na tipološke jedinice. Postoje manja odstupanja 

obzirom na granice predloženih oblasti, što je logična posljedica 

različitog pristupa. CESTAR je u svom radu 1974. predložio tipološku podjelu 

na osnovu vegetacijskih istraživanja i izdvojenih tipova šuma i šumskih zemljišta. 

Te se granice ne poklapaju s granicama općina, a kako se čitava statistička 

služba temelji na izvještajima općina, moralo je doći do razlika između 

navedena dva prijedloga. Ovu tvrdnju potkrepljuje primjerice slučaj 

područja Karlobaga, koji je u sastavu općine Gospić, te je prema mojoj podjeli 

uključen u brdsko-planinsku oblast. To područje cijepa jadransku oblast 

na dva dijela, premda bi bilo logično da je i to područje uključeno u jadransku 

oblast. 

Međutim kako na čitavom području općine Gospić nije zabilježen veći 

broj požara, vjerojatno je da nebi došlo do značajnih razlika, ako bi se područje 

Karlobaga posebno izdvojilo, odnosno prikazalo. Ostale granice predložene 

podjele ne pokazuju tako drastičnih odstupanja. Kako će i u buduće 

izvještajna služba o pojavi šumskih požara i dalje biti u sklopu izvještajne 

službe po općinama, smatram da taj slučaj ne mijenja bitno čitavu koncepciju. 

Obzirom na vegetaciju područja potrebno je naglasiti da u jadranskoj 

oblasti prevladavaju zimzelene šume listača i borova u nižim predjelima, a 

na brdima šume bijelog i crnog graba. Osim relativno očuvanih borovih sastojina 

ostale su šume u znatnoj mjeri degradirane iz velike površine gariga 

i kraških pašnjaka, kao krajnog stepena degradacije. U Istri situacija je nešto 

drugačija samo u odnosu na zastupljenost zimzelenog drveća i grmlja, koje 

zauzima uski pojas duž obale južno od Labina prema Puli i dalje obalom do 

Poreča. Na ostalom dijelu situacija je manje više slična onoj u Dalmaciji. U 

brdskonplaninskoj oblasti prevladavaju raznodobne šume jele i bukve, dok 

su u panonskoj oblasti u velikoj večini zastupljene jednodobne sjemenjače 

pretežno bukve i hrasta. Sve biljne zajednice, odnosno tipovi šuma, tamo 

gdje su dovršena tipološka istraživanja nisu u jednakoj mjeri ugrožene od 

šumskih požara. Prizemno rašće i otpadni materijal nema u svim zajednicama 

jednaku temperaturu zapaljivosti ni jednaku brzinu sagorjevanja pod 

jednakim klimatskim uvjetima. Isto tako i količine zapaljivog materijala su 

između pojedinih zajednica vrlo različiti, pa prema svemu tome mu je i 

opasnost različita. Kako do sada u tom pravcu nisu provedena bilo kakova 

49

istraživanja to se nameće nužnost da se utvrde i ovi parametri. Rezultati 

takovih istraživanja dati će svoj obol za još bolje i točnije rajoniranje područja 

ugroženosti. 

Slična je situacija i u pogledu odnosa klime i pojave šumskih požara. 

I ova su istraživanja u početku, te je potrebno utvrditi dužinu perioda meteorološke 

parametre. Sigurno je naime, da stupanj ugroženosti nije jednak, 

na pr. za područja općine Osijek i općine Dubrovnik, premda su obje općine 

svrstane u 6. stupanj učestalosti. Dovršetkom kompleksnih istraživanja pojavit 

će se razlike, na osnovu kojih utvrditi i mjere za smanjivanje opasnosti. 

No, dok se ne dođe do ostali rezultata, i predložena podjela pruža pomoć 

u protupožarnoj zaštiti šuma. Da bi se to postiglo potrebno je da se u svakoj 

općini na sličan način utvrde stupnjevi učestalosti po katastarskim općinama. 

Šumska gospodarstva trebaju razraditi stupnjevanje učestalosti po šumarijama, 

a šumarije po gospodarskim jedinicama. Na taj način utvrditi će se 

područja gdje se požari javljaju, te u doba opasnosti pojačati u njima pažnju, 

čime će se požar otkriti i likvidirati prije nego što se razbukta i zahvati veliku 

površinu. 

5. ZAKLJUČCI 

Na osnovu prikazanog mogu se ukratko rezimirati zaključci i prijedlozi 

za poboljšanje čitave protupožarne zaštite šuma. 

1. Šumski požari su u neprekidnom porastu kako po broju, tako i po 

izgorjeloj površini, čime se nanosi neprocjenjiva šteta čitavoj zajednici, a napose 

onim granama privrede koje direktno koriste šume za svoju djelatnost 

(šumarstvo, prerada drveta, turizam i si.). 

2. Osim mjera koje poduzimaju šumarske organizacije u cilju sprječavanja 

šumskih požara, istraživačka je djelatnost u toj oblasti još na samom 

početku. Mnogi parametri potrebni za uspješnu borbu nisu poznati i u tom 

pravcu treba usmjeriti budućnost nastojanja. 

3. Razdioba na oblasti prema stupnjevima ugroženosti može korisno poslužiti 

tom cilju, a isto će tako služiti kao jedan od ulaza prilikom sastava 

našeg vlastitog sistema prognoziranja. 

4. Preporuča se šumarskim organizacijama i organima općina da na osnovu 

stupnjevanja učestalosti izrade po šumarijama i gospodarskim jedinicama, 

odnosno katastarskim općinama pregledne karte stupnjeva učestalosti, 

kao pomoć i orijentaciju u borbi protiv šumskih požara. 

5. Preporuča se šumarskim organizacijama da povedu trajnu brigu za 

osposobljavanje vlastitih kadrova šumarskih inženjera u toj oblasti, jer se 

samo sa većim brojem specijalista-šumara mogu riješiti problemi koji stoje 

pred ovom službom. 

6. Takva nastojanja su u skladu s mjerama koje poduzima cijelo društvo 

za očuvanje prirode, za očuvanje čovjekove okoline. Šume u tome imaju značajnu 

ulogu, a prema tome i zaštita šuma od požara. Smanjivanjem šteta 

koje požari nanose štitimo šume od propadanja, smanjujemo zagađivanje voda 

i zraka, a istodobno dajemo svoj doprinos kojim se osigurava bolja i ljepša 

sredina u kojoj živimo. 

50

LITERATURA 

Cestar, Dražen (1974): Razdjeljenje SR Hrvatske na tipološke jedinice. »Bilten« 

br. 5 Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija, Zagreb. 

C i n d r i ć, Željko (1973): Sistem i organizacija meteorološke prognoze za potrebe 

tijela za zaštitu šuma od požara, rukopis. 

Cindrić, Željko (1974): Uloga i mjesto meteorologije u zaštiti šuma od požara. 

Savjetovanje o zaštiti šuma od požara, Split. 

Deeming, John et, al. (1974): National fire danger rating system, Forest Servis 

USDA, RM-84. 

Gay lor, P. Harry (1974): Wildfires — preventation and control. Robert J. Brady 

Company, Maryland, USA. 

Kamilovski, Mihajlo (1974): Brzina prodiranja letalnih temperatura u kambijalni 

sloj molike, kao i moguća oštećenja stabala. Godišen Zbornik na zemjodelsko-šumarskiot 

fakultet na Univerzitetot vo Skopje. 

Kurbacki, Nikola P. (1966): Tehnika i taktika gašenja šumskih požara. Beograd. 

P e t r o v i ć, Nenad (1956): Utjecaj temperatura niskih požara na živa stabla u 

čistim bukovim sastojinama Srbije, dizertacija Beograd. 

Vajda, Zlatko (1974): Nauka o zaštiti šuma. Zagreb. 

Žunko, Oto (1974): Problemi zaštite šuma od požara. Savjetovanje o zaštiti 

šuma od požara, Split. 

Žunko, Oto (1975): Protupožarna zaštita šuma. Zagreb. 

SUMMARY 

Division of the SR of Croatia into the areas according to 

degrees of frequency of forest fires 

This article represents a lecture delivered by the author on the forest protection 

seminary held at the Faculty of Forestry, Zagreb, in February, 1977. The 

paper was prepared thanks to the financial aid of the Community of Forestry, 

limber Industry, and Pulp and Paper Industry, Zagreb. 

In the introductory part the author points to the problem in connection with 

the fire-fighting protection of forests in Croatia. He stresses individual questions 

which ough to be solved as soon as possible. He mentions that the forest specialists 

so far have been relatively little engaged in such investigations. Thus, 

Vajda (1974) made a suggestion for segregating individual menaced regions and 

prepared a classification of forest fires; Petrović (1965) investigated the amounts 

and temperature values of combustible material in Beech forests of Serbia; Kamilovski 

(1974) performed similar investigations in Pinus peuce forests in Macedonia. 

Thereafter the author presents the solutions achieved in the U. S. S. R. and 

the U. S. A., as well as in some other countries. 

Among a number of problems the author decided to deal in his work with 

the problem of frequency of forest fires accordin to individual communes on the 

basis of statistical data from 1970 to 1976. On the basis of the formula 

U = 

10 000 B 

ha 

(where U = frequency of fires, ha = size of forest areas), the author obtained 

indices of frequency for each 10000 ha. After which he classified — according 

to the index — all the communes into 6 degrees of frequency, as follows: 

1st degree — very low frequency (up to 2 fires), 

2nd degree — low frequency (2—5 fires), 

51

3rd degree — moderate frequency (6—10 fires), 

4th degree — increased frequency (11—20 fires), 

5th degree — high frequency (21—40 fires), 

6th degree — extreme frequency (more than 40 fires). 

After that data are plotted on a map from which are noticed the regions, 

which are easily to be distignuished from one another. 

On the basis of such a division the author suggests a separation of areas, 

regions and zones of frequency, which, according to the degree of frequency, also 

gives a criterion for furnishing individual regions with necessary equipment and 

personnel. Then the author points to certain smaller inconsistencies of the 

suggested division to which it comes owing to the methods of the statistical 

following-up of the forest fire occurrences. In conclusion, the author presents the 

vegetation conditions of individual areas and gives recommendations and suggestions 

for the execution in the field. 

Oto ŽUNKO, dipl. inž. šum., 

Šumarski institut Jastrebarsko 

OBAVIJEST O NOVOJ CIJENI 

PRETPLATE ZA ŠUMARSKI LIST U 1978. GODINI 

1. Radne organizacije, ustanove, poduzeća i dr. . . . 600.— din 

2. Pojedinci 150.— din 

3. Umirovljenici, studenti, đaci 50.— din 

4. Inozemstvo 800.— din 

Čekovni račun: 30102-678-6249 

Izdavač Šumarskog lista: 

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA 

ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE 

HRVATSKE 

ZAGREB, Trg I. Mažuranića 11 

Telefon: 444-206, 449-686 

52

ŠUMSKI EKOSISTEMI OTOKA RABA 

(Od XV do XX stoljeća) 

Đ. RAUŠ 

SAŽETAK. U ovom radu — referatu održanom na Zadarskom 

savjetovanju 1976. godine autor je iznio niz povijesnih podataka 

o šumama otoka Raba, prikazao šumske zajednice i predložio mjere 

za poboljšanje šumskog fonda ovog otoka. 

UVOD 

Šume i more otoka Raba tijekom proteklog vremena predstavljali su 

najvažnije prirodne izvore iz kojih je narod crpio dobra za svoj opstanak. 

Zbog toga nije ni čudo što već u XV stoljeću (a i prije) nalazimo pisane dokumente 

o šumama otoka Raba. U KRONICI Franjevačkog samostana Kampor 

na Rabu, koju je napisao O. Odorik BADURINA u vremenu od 1936. 

do 1956. godine nalazimo pisane dokumente o izgledu, devastaciji i ponovnom 

podizanju šuma na otoku Rabu. 

Šume otoka Raba mnogo su i odavna istraživali botaničari, vrlo malo 

šumari. Od botaničara većinom stranci: Luigi ANGUSTILLARA (1559.), J. 

HOST (1802.), R. VISIANI (1826, 1842, 1852.), V. BORBAS 1876/77.), G. BECK 

(1886.), A. GINZBERGER (1900.), E. NIKOLIĆ (1904.), L. ADAMOVlC (1906.), 

B. KÜMMERLE i NYARADI (1908.), MORGAN (1909.), J. BAUMGARTNER 

(1911.), D. HIRC (1913.), F, MORTON (1915.), S. HORVATlC (1937, 1939.) i 

drugi. 

Osim toga šume otoka Raba u novije vrijeme opisivali su i istraživali: 

D. LASMAN (1906.), St. ŠURIĆ (1933), J. GRÜNWALD (1933.), A. PETRAČlC 

(1938.), J. ŠAFAR (1962.), Đ. RAUŠ-S. MATIĆ, A. VRANKOVIĆ (1974.) i dr. 

Na temelju spomenutih radova i vlastitih istraživanja obradit ćemo pregled 

uzroka regresije i početak progresije šumskih ekosistema otoka Raba. 

PRILOG POVIJESTI ŠUMA OTOKA RABA 

Šume su usko povezane sa životom naroda zbog toga se proučavajući 

povijest Rabljana uočava i povijest šuma na otoku. Prikaz donosimo na temelju 

rada O. BADURINE 1956. godine. 

»Rapska općina je 2. III 1409. godine predala svoje pašnjake i šume Veneciji 

s tim da država plaća kneza i činovnike općine. Prije toga općina Rab 

sama je iznajmljivala te šume i pašnjake narodu i od toga su se plaćali knez 

i općinski činovnici (prihodi su bili oko 900 lira na godinu). 

53

Rabljani su godine 1441. predali sve šume na uživanje općini kao pravno- 

-moralnom tijelu, a sebi su zadržali pravo da u šumama mogu sječi drva za 

svoje kućne i poljodjelske potrebe (osim divlje masline, crnike, divlje kruške 

i medunca) koje je mogla sjeći samo općina za svoje potrebe i (prodaju. 

Koze su na Rabu uvijek bile na zlu glasu radi šuma. Braća Malvicino 

prodaju 1442. godine 400 komada ovaca i 100 komada koza iz čega se vidi 

da je velik broj koza u ono vrijeme bio na Rabu. Protiv koza su se uvijek 

bunili i bunili dok ih tek nakon 500 godina nisu sveli na današnji minimum. 

Rabljani su se 15. III 1487. godine potužili Duždu, da će otok Rab brzo 

ostati bez šuma, zbog paljenja vapnenica, a na štetu naroda i životinja. 

Dužd je tada zabranio paljenje svih vapnenica bez iznimke. (Rab: Acta 

Comunitatis, IV, 415/12). 

Dužd je rapskom knezu 3. X 1516. izdao nalog da se pod prijetnjom stroge 

kazne zabranjuje u rapskim šumama sjeći: dubove (rovere), crnike (elese), 

divlje masline (olivari) i divlje kruške (perari) (Rab: Arch. Capituli, p. 74). 

Takvi nalozi ponovili su se 1522. i 1540. godine. 

Za vrijeme nerodnih godina narod otoka Raba pravio je kruh od žira 

crnike. Međutim, 1628. godina bila je jako siromašna a ni žir nije rodio, pa 

je narod bijedno prolazio i žalio se općinskom Vijeću. Općinsko vijeće odlučilo 

je pomoći narodu i odredilo je da se u loparskoj šumi (zapisnik kaže 

da je »abondantissima« = gusta) posiječe suhad, pošto je Dužd zabranio sjeći 

zeleno. Ta drva neka se prodaju i tim novcem pomogne najpotrebnijem narodu. 

(Kampor: »Arhiv« Pašnjaci Lopara, 12). Iz prednjeg se vidi da je na 

Loparu bilo dosta šuma. 

17. II 1656. kneževsko Vijeće zaključilo je, s obzirom da se općina nalazi 

u teškoj novčanoj krizi, da na otoku sv. Grgura posijeku 1.500 kara drva od 

crnike i drugih vrsta. 

Od 18. II do 6. XII 1660. izvezeno je iz rapske općine 3.243 kara drva. 

Svaku karu prodala je općina za 2 lire i 8 soldi. Najvećim dijelom drva su 

odvezli dalmatinski i mletački brodovi. 

16. VII 1673. u općinskom vijeću raspravljaju o plaćanju liječnika i apotekara, 

a pošto općina nema novaca, odluče posjeći 1.000 kara drva na otoku 

sv. Grgur, jer i tako ih tamo kradu Senjani. Drva će se prodati za 1 liru i 8 

soldi po karu (Kampor: Arhiv, 1. 221). 

2. II 1688. bura je načinila veliku štetu i na Sorinju polomila oko 400 

kara drva, a danas je taj predjel potpuno gol kamenjar. 

Godine 1701. bilo je na otoku Rabu oko 35.000 glava stoke (ovaca, koza, 

magaradi, svinja i dr.). 

29. VII 1720. godine Krste Ornoga tražio je dozvolu da može sjeći svoju 

šumu u Mundonijama, Kamporu i Runjkama (Rab: Sud. arhiv 1/15). To je 

prvi slučaj da privatnici moraju tražiti dozvolu za sječu vlastitih šuma, a 

ujedno je to i dokaz da je u Mundonijama na Rabu bilo tada šume, a danas 

je nema. 

22. III 1735. Tomas Balbi, proveditore alle Legne e Boschi u Veneciji, 

upravlja Senatu apel glede Lopara! Kaže: »Nemilosrdno još sada privatnici 

sijeku šume po loparskim pašnjacima, te teren pretvaraju u njive. Neka se 

poduzmu koraci da se tome stane na kraj. Neka se počinitelje pozove na odgovornost, 

koji što takova učiniše kroz zadnjih 6 godina (Kampor, »Pašnjaci 

Lopara«, 7, 8). 

54

1774. godine postoje pismeni dokazi da je na kamenjaku (»Tignarosa«) 

postojala šuma, koja se nije sjekla da čuva Rab od bure. 

15. V 1816. Općina je počela sječu šume na sv. Grguru, na Golom, Sorinju, 

Barbatu i po Lunu, te se ta drva moraju odvesti u Zadar za vojsku, da se 

vrati vladi što je lani dala narodu mnogo hrane. (Kampor: Acta Comun. 416). 

21. III 1827. Općina na temelju proračuna svojih vještaka izjavljuje da 

se na otoku sv. Grgura može posjeći 400 kara šume, na otoku Goli 20 kara, 

a na Frugi 80 kara. (Kampor A. Comun. 1097). 

27. IX 1829. Općina nastoji uvesti općinske lugare za šume u Kalifrontu 

i Lunu. (Rab: Općin. arhiv od 1829). 

28. I 1841. Po naredbi dalmatinskog Namjesništva od 14. XII 1840. Općina 

drži općinski sastanak o čuvanju svojih šuma. Zaključuje se da svi općinari 

imaju pravo sjeći šumu za kućnu i ratarsku potrebu. U tome ne smije 

biti zloupotrebe. Za sve općinske šume na Rabu i Pagu predlaže se vladi da 

dade 6 šumara. Jedan od njih neka bude starješina, nadšumar. Tako bi bila 

2 šumara za Lun, 2 za Kalifront, 1 za Sorinj—Frugu—Monte Marchiea (Krasić) 

i 1 za sv. Grgura i Goli. 

31. I 1842. Općina oglašuje narodu: Uvodi se i otvara u gradu skladište 

drva u podrumu Iv. Galgina pok. Iv. Tu će se dovoziti općinska drva i prodavati 

građanstvu. Svaki mjesec općina će objavljivati cijenu drva, već prema 

troškovima koji nastaju. Dakako općinari i dalje imaju pravo sjeći u općinskim 

šumama drva za kućnu i poljoprivredne potrebe i za prodaju na 

otoku. Općinari ne smiju sjeći crniku, dubovinu (medunac), divlje kruške i 

divlje masline (Kampor, A. Comun. IX. 26, 26). 

5. IV 1842. Načelnik Predolin referira preturi: da je dobro što je vlada 

dopustila da je općina temeljitije uzela u svoje ruke nadzor nad šumama. 

Uspjeh će se vidjeti nakon godinu dana prakse. Općina se nada od šuma dobiti 

čistih 500 forinti na godinu. (Kampor, A. Comun. IX 30). 

12. II 1853. Općina ima za svoje šume na otoku Rabu i Pagu 3 lugara 

i jednog nadlugara: Marina Spalatina (Kampor, A. Comun. XI 18). 

9. IX 1857. »Ricevitoria deminiale« u Rabu javlja općini da je došao na 

Rab Josip Stella, novi lugar za državnu šumu Dundo i općinsku šumu u 

Kalifrontu. 11. IX općina je odgovorila da to prima na znanje, i da će mu 

plaćati 120 forinti na godinu. Otpustit će iz službe lugara Matrohu. (Kampor, 

A. Comun. XII, 63). 

1. VIII 1858. U Rabu prestaje funkcionirati »Šumarska komisija« (»Comisione 

forestale«) osnovana namjesničkim dekretom 23. XI 1815. (br. 13939) 

te predaje kasu, protokol i drugo općini, koja će dalje voditi sama šumarske 

poslove. Do tada je komisija radila autonomno, neovisno od općine. 

29. I 1862. Općina javlja preturi da je 20. XII prošle godine općina načinila 

ugovor s ratnom mornaricom za liferovanje drva iz Kalifronta za gradnju 

u arsenalu mornarice. (Kampor, A. Com. XIII 70). 

20. II 1862. Šumarski savjetnik Heinrich Deimel javlja Općini: Po paron 

Nik. Bastijančiću iz Raba šaljem 8 vrećica sjemena od Pinus marittima, koje 

je sabrano u Čari na Korčuli. Biranje — prijevoz do Zadra — Raba 19,30 forinti. 

Neka se posije po Dundu i Kalifrontu ove i doiduće zime. Tri vrećice 

55

neka se dadu lugarima Luna i Novalje da i oni tamo posiju. Tada je prvi put 

Pinus maritima dospio na Rab. 

26. III 1862. Brod »Pieligo« Sebestiona Rismonda danas ukrcava u Kalif 

rontu drva koje je općina prodala iz šume Kalifront ratnoj mornarici. 

11. IV 1862. Općina javlja vladi: Ove će se godine na sv. Grguru sjeći, 

pa neka izvoli javiti ratnoj mornarici ako hoće tamo može naći materijal 

za njene svrhe. (Kampor, A. Comun. XIII 67). 

10. VII 1862. Općina zaključuje ugovor za sječu crnika (elice) na ot. Dolinu. 

Ugovor zaključuje s trojicom seljaka. (Rab: Općinski arhiv od 1862. u 

snopu »Legna«). 

19. VIII 1862. Općina javlja namjesništvu: Šumarski preglednik (Ispeziende 

forestale) Mar. Spalatin raportira: Na otoku Dolinu nalazi se »230 

pianti d'elice«. Budući su već jako stare moli dozvolu da ih smije posjeći i 

prodati u gradu za pravljenje rakije ove zime, jer neće biti dosta drva što ih 

ima u gradskom skladištu. (Kampor, A. Comun. XIII, 67). 

31. X 1862. Općinski nadzornik šuma piše općini: »Pošto ratna mornarica 

uzima drva za gradnju na sv. Grguru, očekuje se da će mornarica poslati 

4. ili više »aquadratori istriani« na ovaj otok za uređenje drva. Treba im podignuti 

kućicu za stanovanje. Mornarica je odredila da se drvo mora posjeći 

od prosinca do kraja veljače. 

7. XI 1862. Općina je primila 800 forinti od kase retro u Trstu za drvo. 

9. XII 1862. Financ referira rapskoj općini: U kući lugara Josipa Stelle 

u Dundu ima zaplijenjenog želuda. Pošto ga seljaci kupe i prodaju. (Kampor, 

A. com. XIII 67). 

Odavde doznajemo da lugar ima već kuću u Dundu. 

10. XII 1862. U referatu Namjesništvu o šumama kaže Općina, Ratna 

mornarica traži da se ove i slijedeće godine na sv. Grguru za nju posiječe 

2000 kubičnih noga drva. Pošto je mornarica već poslala 4 tesara »aquadratori« 

to ih je općina od 3. XI do 6. XII upotrijebila u Kalifrontu za tesanje 

komada od crnike za gradnju brodova. Nadamo se da će i ovo uzeti mornarica. 

Moli da vlada preporuči mornarici da ih kupi. 6. XII tesari su pošli na 

sv. Grgur gdje je započeo sjek šume. 

2. V 1865. Josip Stella je sada općinski nadlugar u Kalifrontu. (Kampor, 

A. Comun. XIII 3). 

29. XII 1865. Iz dnevnika rada lugara Lupića slijedi da je danas pregledao 

šume u Barbatu. Danas na Barbatu nema šume. 

27. II 1866. Po naredbi Odbora dalmatinskog — danas općinsko vijeće 

raspravlja da bi trebalo podignuti zid u mrtvo između državne šume Dundo 

i općinske u Kalifrontu, a isto i prema kamporskom polju, da ne ulaze životinje 

u šumu. Ovo već treći put raspravljaju a — zid se ne diže! (Ibid. 39). 

24. V 1866. Općina piše: Neka se zabrani sječa drva u šumi po Barbatu. 

(Ibid. 39). 

12. VIII 1874. Općina šalje u Pag kotarskoj ispostavi (ekspozituri) popis 

lugara: 

1. Josip Stella,od 1857. sada je nadšumar. 

2. Krsto Lupić od 20. XII 1869. za Kalifront. 

3. Ivić Antun od 29. VII 1872. za Sorinj i sv. Grgur. 

56

4. Supić Ante od 12. III 1874. za Frugu i Krasić. 

5. Galziano Ivan od 25. XI 1865. za Lun, Novalju, Straško. (Kampor, A. 

Commun. XV 102). 

26. VI 1895. Općinsko vijeće zaključuje odmah popraviti »la muracca« 

u uvali sv. Margarita (dakle u samoj luci!) za stan općinskog lugara Modrica. 

(Ibid. 14). 

6. I 1896. Ovih mjeseci Općina je za drva, koja je posjekao Gaudencije 

Orlić, dobila 95,89 forinti. Sjeklo se na Frugi, Sorinju, sv. Grguru i Kalifrontu. 

(Kampor, A. com. XVI 22). 

2. XII 1896. Ali šuma se i dalje sječe . . . Općina daje prenijeti 36 dasaka 

u Dragu da tamo sagrade »kircima« kućicu. Oni će i dalje sjeći Frugu. 

(lb. 22) »Kirce« zovemo one iz Vinodola i okolice Bakra. 

15. XI 1896. Nadšumar Belia moli Općinu da pošumi (borovicom) dio 

Frkanja. Danas općinsko vijeće na to pristaje. (Ibid. 22). 

20. XII 1896. Vijest od danas kaže: Ove godine sistematski se pošumljuje 

Komrčar, Kokošica i tzv. Pijacal. (Ibid. 29). 

13. XII 1900. Općina je posjekla Frugu. Ivan Baleri iz Klanjca u Hrvatskoj 

podastire molbu Općini da će on odvoziti drva iz Fruge na more. Cijena 

3 Kr svaki »pas«. Što je pas znademo. 

3. III 1901. Nadšumar Belia naređuje barbatskom glavaru, neka proglasi 

da narod ne smije kopati i odnositi kući panjeve česmine i dr. na otoku Dolinu. 

(Ibid. 60). 

Oko 1908. godine općinski nadšumar Justus Belia podiže razmjerne nasipe 

po Frugi, da omeđi destruktivni rad vode na tom terenu. 

1908. godine na otoku Goli vidjelo se još 9 stabala crnike, a 1926. jedva 

pet! 

18. XII 1928. Oblasni odbor Zagrebačke oblasti — Odsjek za turizam piše 

rapskoj Općini i Odboru splitske oblasti, glede otoka sv. Grgura. »Doznali 

smo da rapska općina misli posjeći šumu na sv. Grguru. Naša je nakana da 

se to ne siječe, nego da se taj otok pretvori u narodni park i po mogućnosti 

napuči s divljači: fazanima, zečevima. To zbog stranaca koji ljeti tako mnogo 

dolaze na Rab i u Hrv. Primorje. Oni bi tamo zalazili radi odmora.« 

Rab 3. ožujka 1941. Već više godina rapski sreski šumarski odio sistematski 

pošumljuje gole i krševite krajeve po otoku Rabu. Kada ne bi zimi, 

ali osobito u proljeće, velika bura prenosila morsku vodu po otoku, već bi 

se vidjeli divni gajevi, koji bi lijepi otok Rab još više poljepšali. Zato se 

mora svake godine saditi i obnavljati, da barem dio ostane. Prošle su jeseni 

nasadili kao nikada do sada, mnoštvo nove kulture u okolišu Frkanj, Matovica 

i nad selom Barbatom. Posađeno je 64.000 mladih stabala. Morska posolica 

uništila je već jednu trećinu. Zato su, radi stalnosti, tu posijali oko 

900 kilograma sjemenja crnike hrasta, divlje masline, raznih borova, koprivića, 

lovora, jasena pa i rogača, koji mogu ovdje dobro uspijevati, pošto ih 

preko mora u selu Lunu na Pagu gaje i daju mnogo ploda. Vidimo da vlast 

ne dopušta sječu drva, dok prije seljaci ne posade mlada stabla. To je vrlo 

dobro. Ako se odustane od te prakse, nestat će stoljetne rapske šume«, Odorik 

Badurina: Kronika samostana u Kamporu, Rab 1936—1956. godine (si. 1). 

57

SI. 1. Jedna od najstarijih sastojina hrasta crnike 

u našem Mediteranu, nalazi se u »Dundu«, 

Rab 

Foto: Đ. Rauš 

POLOŽAJ I EKOLOŠKI ODNOSI 

Otok Rab je dio obronaka Dinarida, pa se (kao i čitavo to gorje) pruža 

u smjeru SZ—JI. Ima tri paralelna ispona. Na najzapadnijem dijelu su predjeli 

Kalifront i Dundo. 

Najviša nadmorska visina je 408 m na vrhu Kamenjaka a navedenih 

dvaju predjela Dunda i Kalifronta, 84 m. Njihovi obronci većinom se blago 

a zatim kod obale strmo spuštaju prema moru. Obala je vrlo razvedena, 

s mnogim dragama i dražicama. Reljef je na gornjim položajima uglavnom 

blago valovit a prema moru ponegdje nejednolik. Petrografsku podlogu navedenih 

predjela čine vapnenci Gornje Krede. S obzirom na ustremljenost 

kamenih slojeva, tlo prosječno nije plitko kao na velebitskim padinama, pa 

je uglavnom do srednje duboko, razmjerno dobro strukturno i plodno. 

Prema studiji, koju je izradila A. SLIEPČEVIĆ, klima otoka Raba 

(za razdoblje od godine 1946. do 1958.) je blaga, pod jakim utjecajem aktiv- 

58

nosti meridionalne monsunske cirkulacije s kontinentalnim varijantama i povremenim 

oceanskim varijantama. Relativna vlaga zraka nema ekstremne vrijednosti. 

Srednje godišnje oborine iznose 1.122 mm i nisu mnogo nejednolično 

raspoređena; ipak su proljeće i ljeto najsuši dio godine; najmanje je oborina 

u XII mjesecu. Ljetna vrućina je podnošljivija nego npr. u Crikvenici. Formula 

klime, po K ö p p e n u, je Cfsax. Srednja godišnja temperatura bila je 

u razdoblju god. 1946—1958. 15,5 °C (1892—1938. godine 14,5 °C). Najtopliji 

je srpanj (24,6), a najhladniji siječanj (7,5°). Razlika temperatura između I i 

VII mjeseca 17,1° što znači da je klima na Rabu prelazna između maritime 

i kontinentalne. Apsolutni maksimum bio je 5. VII 1952. (37 !0 ) i minimum 

6. I 1947. (—10°); tj. razlika je 47° (u Crikvenici 50,5°). Na Rabu je manji broj 

vrućih i toplih, hladnih i studenih dana nego u Crikvenici. Relativna vlaga 

zraka je prosječno 70,4% u 7 h, 59,4% u 14 h i 67,5% u 21 h, prosječno godišnje 

65,8%. Rab spada u najsunčanije krajeve Evrope. Od 1.122 mm oborine 

padne u najtoplijem dijelu godine 43 %. U 13 godina bilo je 37 dana pojave 

snijega. Snijeg se na tlu zadržao godine 1956. 10—22. II, s maksimalnom 

visinom 30 cm. Mraz se rijetko pojavi, vrlo čest je bio u godini 1952. Najčešći 

i najjači vjetar je jugo, zatim bura; značajan je i maestral koji duva 

iz zapada i jugozapada u toplom polugodištu, razblažuje ljetnu popodnevnu 

žegu. 

ŠUMSKI EKOSISTEMI 

Fitocenološka istraživanja pokazuju da su na otoku Rabu razvijene ove 

šumske fitocenoze: 

Ass. Orno-Quercetum ilicis H-ić 1958. 

Subass.: Orno-Quercetum ilicis typicum H-ić 1958. 

Facies: Pinus halepensis 

Subass.: Orno-Quercetum ilicis ericetosum Rauš 1974. 

Facies: Quercus pubescens 

Na temelju pedoloških terenskih i laboratorijskih istraživanja (A. VRAN- 

KOVIĆ, 1974.) zaključili smo da su šumske zajednice Orno-Quercetum ilicis 

typicum razvijene na ovim tlima: 

— crvenice na vapnencu, lesivirane, plitke, glinaste 

— smeđa tla na vapnencu (kalkokambisol), lesivirana, srednje duboka, 

glinasta. 

Zajednica Orno-Quercetum ilicis ericetosum Rauš 1974. razvijena je na 

ovim tlima: 

— eutrično smeđa tla na crvenkasto smeđim kvartarnim pijescima, tipična, 

dvoslojni profil. 

ŠUMA HRASTA CRNIKE 

(Orno-Quercetum ilicis H-ić 1957) 

Šuma crnike raširena je u veoma sličnom sastavu od južne Francuske 

do Grčke; u nas je zastupana posebnom asocijacijom. Ona pokriva uski rub 

jugozapadne i južne Istre, prelazi na najjužniji dio Cresa, Raba i Paga i za- 

59

prema sve otoke prema jugoistoku od Lošinja, a kopno dalmatinske Hrvatske 

od Zadra do albanske granice. 

U arealu šume crnike luče se jasno tri geografske varijante: sjeverna, 

srednja i južna. U sjevernu pripada Istra s Kvarnerskim otocima, u srednju 

dalmatinski otoci do uključivo Hvara i Šćedra zajedno s uskim pojasom susjednog 

kopna, a u južnu Pelješac i područje južnije od njega. 

Diferencijalne vrste za spomenute geografske varijante su: 1) U srednjoj 

varijanti: Styrax officinalis i Poterium sp., 2) U srednjoj i južnoj: Rosmarinus 

officinalis, Euphorbia dendroides, Anthylis Barba-Jovis, Anagyris phoetida, 

Ephedra nebrodensis i dr. 3) Samo u južnoj varijanti Phillyrea angustifolia, 

Calycetome spinosa, Phlomis fruticosa, Putoria calabrica, Convolvus cneorum, 

Marsdenia erecta, Arbutus andrachne i dr. 4) U sjevernoj (Lošinj) i južnoj 

varijanti nalazi se kao reliktna vrsta Quercus coccifera. 

Šuma crnike razvijena je u tri subasocijacije: Orno-Querceturn ilicis typicura 

H-ić — visoka šuma ili gusto sklopljena makija s elementima šume; 

Orno-Quercetum ilicis myrtetosum H-ić — niska makija s mirtom (mrčom) 

jest najrašireniji vid naših makija s velikim brojem facijesa i Orno-Querce- 

60 

Sl. 2. Soliter alepskog bora pored puta u 

»Dundu« — Rab 

Foto: D. Rauš

tum ilicis ericetosum arboreae Rauš — zaprema najsjevernije područje hrasta 

crnike, a vezana je za duboka i isprana tla (Rab). U njenom sastavu prevladava 

Erica arborea, Arbutus unedo, Cistus salviefolius, Pteridium aquilinum, 

Helianthemum gutatum i dr. (SI. 2). 

Regresivna sukcesija crnikovih šuma ide preko makija, gariga do kamenjara, 

a prirodna progresivna sukcesija od kamenjara obraslih gušćih ili 

rjeđe raznim zelenima i sitnim grmljem, preko rjeđih makija sastavljenih 

od sitnijeg i krupnijeg polugrmlja i grmlja, zatim preko gušćih makija sve 

do pravih makija ili — još dalje — crnikovih šuma s podstojnom makijom. 

Zahvat u progresivnoj sukcesiji ovisi o stupnju degradacije. 

Brže napreduje, ako se u kamenjari ili garigu forsira i pomaže crnika 

uzgojena iz sjemena. 

Makija 

Garig 

Rjeđi garig 

Quercetum 

ilicis 

Quercus ilex s garigom 

Garig s Q. ilex 

Garig 

Kamenjara 

Promatrajući strukturu zajednice na području Dunda možemo zaključiti 

da u svima pretežno dominira hrast crnika (Quercus ilex) nastao iz panja ili 

iz sjemena, te ga prate manje ili više svi elementi crnikovih šuma (Phillyrea 

media, Arbutus unedo, Erica arborea i dr.). Udio pratilica ovisan je o strukturnim 

karakteristikama dotične sastojine (SI. 3). 

SI. 3. Protupožarna prosjeka ujedno je i granica između 

predjela Kalifront i Dundo na Rabu 

Foto: Đ. Rauš 

61

Komparirajući strukturne karakteristike istraživanih sastojina prije 40 

godina i danas možemo uočiti progresiju tih sastojina od degradiranih crnikovih 

šuma-makija, prema višim uzgojnim oblicima, tj. niskoj, srednjoj i visokoj 

šumi. 

Rezultati šezdesetgodišnje zaštite i četrdesetgodišnjih komparativnih istraživanja 

vidno govore o prirodnoj progresiji tih sastojina prema najstabilnijem 

i estetski najljepšem uzgojnom obliku-sastojini visokog uzgojnog oblika. 

ŠUME I TURIZAM 

U sadašnje vrijeme maksimalnog razvoja turizma na otoku Rabu odnos 

čovjeka i šume vrlo je važan. Naime uvidjela se potreba daljnjeg ozeljenjavanja 

Raba, naročito predjela uz nove ceste, kampove, istaknute grebenove 

itd. Postupno kod odgovornih ljudi prevladava shvaćanje da nije dovoljno 

samo postojeću šumu koristiti u turističke svrhe već se mora ulagati i u podizanje 

novih šumskih površina, ako želimo i dalje njegovati turizam. 

Kad se razmatra turističko značenje šuma Dundo i Kalifront, nužno se 

nameće pitanje: kako rješavati šumarsko-turistički problem čitavog kompleksa 

južno od linije Kamporska draga-Eufemija. Jer sa sve većim razvitkom 

turizma u Hrvatskom primorju i posebno na otoku Rabu ovaj kompleks dobiva 

sve veće privredno značenje. 

U navedenom kompleksu nalaze se predjeli Frkanj, Kandarole, Ograde, 

Dundo i Kalifront. Ukupna im je površina oko 2.000 ha. U tim predjelima 

već se nalaze objekti koje ljetovališni gosti stalno posjećuju, ponegdje borave 

čitav dan. Na nekima se nalaze i suvremeni turistički objekti (Frkanj, 

Suha punta), na drugima primitivni koji se manjim adaptacijama mogu turistički 

unaprijediti za kupališta, izlete, lov i drugo. Postoje već i mnoge dobre 

staze za šetanje i staze za duže i kraće izlete: oko 10 km. 

Za taj kompleks treba izraditi turistički projekt; zatim plan transformacije 

sastojina i osnovu pošumljivanja, bazirane na estetskom i turističkom 

oblikovanju krajolika. Za početak treba na istaknutim mjestima stvarati dvoslojne 

skupine i sastojine: u gornjem sloju borovi i u donjem makija. Ekonomska 

šuma može biti samo u predjelu Kalifront; Dundo pretežno prirodni 

rezervat; Frkanj park-šuma, Kandarole i Ograde pretežno za kupališni turizam. 

ZAKLJUČAK 

Na temelju uvida u postojeću literaturu i obavljenih istraživanja u šumskim 

ekosistemima otoka Raba mogu se donijeti slijedeći zaključci: 

62 

1. Otok Rab je od pradavnih vremena bio potpuno zelen i obrastao visokom 

šumom koja se postupno od XV stoljeća sve više iskorištavala 

i degradirala (dokaz: porast broja stanovništva, sječa šume za prodaju, 

učestale krađe šume, povećanje broja stoke — 30—40.000 grla, krčenje 

šuma radi dobivanja poljoprivrednih površina itd., sve pisana 

dokumenta).

2. Mlečani su još 3. X 1516. godine zabranili sječu crnike, medunca, 

divlje masline i divlje kruške na otoku Rabu i zabranu ponovili u 

1522. i 1540. godini. 

3. Sve danas gole površine (kamenjare) na otoku Rabu bile su tada 

(1516) još pod dobro sklopljenom šumom (Kamenjak, Fruga, Sorinj, 

Lopar, Barbat, Dolin i Lun). 

4. Težak život otočana, sušne godine, glad (1628) sve više je tjerao seljaka 

pučanina na sječu šume, pa čak i vađenje panjeva i osiguranja 

hrane za stoku i tako je šuma svakim danom bivalo sve manje unatoč 

svih zabrana. 

5. Za vrijeme austrougarske vladavine dokrajčene su šume naših otoka 

i Primorja, da bi se onda počelo potkraj XIX stoljeća podizati borove 

kulture od kojih jedan dio postoji i danas. 

6. Tek u novije vrijeme početkom XX stoljeća počelo se na šume našega 

krša gledati drugačije. Novi izvori za održavanje ljudskog života omogućili 

su čovjeku da razumno promatra i iskorištava svoj okoliš. Zabrana 

stihijskog držanja koza, reguliranje ispaše ovaca, bavljenje turizmom, 

mogućnost zapošljavanja gradskog i seoskog stanovništva sve 

više mijenja odnos čovjeka prema šumi. 

7. Šumski ekosistemi kao prirodne tvorevine sa sposobnošću samoodržanja 

takoreći, koriste taj promijenjeni odnos čovjeka prema šumi i 

progresivno se šire i obnavljaju. Ako čovjek samo jedan mali dio 

vrati šumi od onoga što joj je uzeo, a on to mora, jer od toga ovisi 

njegov opstanak, onda će se naš krš postupno ponovno ozeleniti. 

8. Temeljni šumski ekosistem na otoku Rabu je šuma hrasta crnike 

(Orno-Quercetum ilicis) i sve težnje šumara treba da budu usmjerene 

u uspostavljanju tog stabilnog ekosistema na otoku Rabu. 

9. Turističku ekspanziju i tako zarađeni dinar mora se iskoristiti za ekološko-biološko 

održavanje i učvršćenje šumskih ekosistema. Nedopustivo 

je da se u borovoj šumici na Loparu kampiraju automobili i 

izgradi igralište mini-golfa, a da se pri tom od godinama ubirane takse 

ništa ne uloži u podizanje novih šumskih površina iako je jasno da će 

spomenute borove šumice pod takvim uvjetima uskoro propasti. 

10. Smatramo da bi ovo Savjetovanje trebalo donijeti zaključak da se dio 

sredstava dobivenih od turizma zahvaljujući moru, šumi i zraku uloži 

u obnovu i održavanje šuma naše Jadranske obale. 

LITERATURA 

B a d u r i n a, O.: Kronika samostana u Kamporu, Rab 1936—1956. 

Bojanić-Ćirić, I.: Rab. Umag, 1—64, karte 2., 1968. 

D u b a c, M.: O zaštiti šume Dundo na Rabu, i o šumama česvine. »Priroda« br. 

5, str. 151—153, Zagreb, 1963. 

Forenbacher, A.: Istorijski pregled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije 

od Visianija do danas. Rad, knj. 202, str. 51—95, Zagreb, 1914. 

Golubić, S.: Prilog poznavanju klime primorske regije Jugoslavije. Geogr. 

Glasn., XX, Zagreb, 1958. 

Grünwald, J.: Šume na kršu Savske banovine. Šum. List, str. 122, Zagreb, 1933. 

Hire, D.: Proljetna flora otoka Raba — R. J. A., knj. 198, str. 65—69, Zagreb, 1913. 

Hire, D.: Građa za floru otoka Cresa. Rad., knj. 200, str. 19—88, Zagreb, 1913. 

63

Hire, D.: Ispravci radnjama dra Aurela Forenbachera: »Visnianijevi prethodnici 

u Dalmaciji« i »Istorijski prijegled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije 

od Visijana do danas«. Rad, knji. 204, str. 171—181, Zagreb, 1915. 

Hire, D.: Prilozi flori otoka Cresa, Rad, knj. 215, str. 82—105, Zagreb, 1916. 

Horvatić, S.: Karakteristika flore i vegetacije Krša. Šum. List, 52: 399, Zagreb, 

1928. 

Horvatić, S.: Prilozi flori otoka Paga. Sa 1 tablom i 1 slikom u tekstu. Rad, 

knj. 18, str. 193—203, Zagreb, 1933. 

Horvatić, S.: Flora i vegetacija otoka Paga. Rad, knj. 19, str. 116—372 sa al. 

+ 3 tabele + table, Zagreb, 1934. 

Horvatić, S.: Istraživanje vegetacije otoka Raba i Krka u god. 1935. i 1936. 

Ljetopis Jugosl. Akad. sv. 49, Zagreb, 1937. 

Horvatić, S.: Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Rad, 

knj. 22, str. 1—96 + tabele, Zagreb, 1939. 

Horvatić, S.: Pregled vegetacije Raba sa gledišta biljne sociologije. Šum. List 

str. 715—717, Zagreb, 1939. 

Horvatić, S.: Tipološko raščlanjenje primorske vegetacije gariga i borovih 

šuma. Acta Botanica Croatica vol. XVII, Zagreb, 1958. 

Horvatić, S.: Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg primorja u svjetlu 

suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Botanica Croatica, vol. XXII, 

Zagreb, 1963. 

Horvatić, S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih 

jedinica Hrvatskog Primorja (Avec un resume en francais). Jugoslavenska 

Akadem. znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1963. 

Lasman, D.: Šumarenje na otoku Rabu. Šum. List, str. 138—163, Zagreb, 1906. 

Matić, S., Rauš, Đ. i V r a n k o v i ć, A.: Rezultati istraživanja trajno zaštićenog 

prirodnog šumskog rezervata »Dundo« na otoku Rabu. Simpozij u Ohridu 

1975. 

M a k s i ć, B.: Klima Krša. Šum. enciklop. II, Zagreb, 1963. 

M a r č i ć, J.: Sredozemna makija na dalmatinskom kršu. Šum. List, 79, 118, Zagreb, 

1955. 

Maričić-Brusina, Lj.: Geografsko-geološki prikaz otoka Raba. »Priroda« br. 

9, str. 274—275, Zagreb, 1964. 

Marinković, B.: Problem propadanja česmine (Quercus ilex L.) u Dalmaciji 

(II problema del deperimento dell'elce (Leccio) in Dalmazia). Šum List 10—11, 

str. 403—408, Zagreb, 1952. 

Ma mužić, P.: Novija geološka istraživanja otoka Raba. Geološki vjesnik, sv. 

15, 121—142, Zagreb, 1962. 

Muldini-Mamužić, S.: Mikrofaunističko istraživanje eocenskog fliša otoka 

Raba. Geološki vjesnik sv. 15, 143—160, Zagreb, 1962. 

Nikšić, B.: Jedna stogodišnjica (Pravdoja Belia). Šum. List, 77: 527, Zagreb, 1953. 

P e t r a č i ć, A.: Štete od hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus) kod uzgajanja 

hrastovih šuma. Šum. List, str. 110—111, Zagreb, 1934. 

P e t r a č i ć, A.: Zimzelene šume otoka Raba. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, 

6, 1938. 

Rauš, Đ.: Stodvadesetgodišnjica rođenja zaslužnog šumara Pravdoja Belia. Šum. 

List, 11—12, 479—481, Zagreb, 1973. 

Slijepčević, A.: Klima Raba. Rasprave i prikaze HZM-a, 5, 1960. 

Š a f a r, J.: Šume Dunda i Kalifront na otoku Rabu — smjernice uzgajanja. Institut 

za šum. i lovna istraživanja NR Hrvatske, Zagreb, 1962. 

Š i m i č i ć, J. i Rauš, Đ.: Otkrivanje spomen biste šumaru Pravdoju Beliji na 

Rabu 16. XI 1974. Hortikultura, br. 1, Split, 1975. 

Šuljić, L.: Grad i otok Rab. Ferijalna biblioteka sv. 9, 1—108, karta 1, Rijeka, 

1972. 

64

Š u r i ć, St.: Opis i osnova gospodarenja u državnoj šumi »Dundo« na otoku Rabu. 

Šum. List, str. 259—265, Zagreb, 1933. 

Krigin, B., Š i n i k, N. i Bertović, St.: Klimatski podaci SR Hrvatske. Publikacija 

HMZ (Razdoblje 1948—1960) Zagreb, 1971. 

SUMMARY 

Forest ecosystems of the island of Rab 

(from the 15th to the 20th centuries) 

In times past the forests and sea of the island of Rab represented the most 

important natural sources from which the people obtained the goods for their 

subsistance. Therefore, it is not surprising that as early as tie 15th century (and 

even earlier), we find written documents on the forests of the island of Rab. 

In the Cronicle of the Franciscan monastery Kambor at Rab, written by the 

Abbot Odorik Badurina from 1936 to 1956, we find written documents about the 

appearance, devastation and re-establishment of forests on the island od Rab. 

In addition to that the forests of the island of Rab have been described and 

investigated in recent times by the following authors: D. LASMAN 1906, D. HIRC 

1913, St. SURIĆ 1933, A. PETRAĆIĆ 1938, St. HORVATIĆ 1939, J. ŠAFAR 1962, 

D. RAUS-S. MATIC-A. VRANKOVIĆ 1974, and others. 

On the basis of the mentioned works and the author's own investigations a 

survey of the causes for the regression of the ecosystems of the island of Rab 

has been dealt, with. 

Ovaj rad je referat sa savjetovanja 

»Uloga šume i šumske vegetacije u 

zaštiti čovjekove okoline u odnosu na 

Jadransko područje« održano 4—6. III 

1976. god. u Zadru. 

Prof. dr Đuro RAUŠ, dipl. inž. šum. 

Katedra za uzgajanje šuma 

Šumarskog fakulteta u Zagrebu, 

Simunska cesta br. 25 

65

OBAVIJEST O NOVOJ CIJENI PRETPLATE 

ZA ŠUMARSKI LIST U 1978. GODINI 

Dosadašnja godišnja pretplata za časopis Šumarski list 

utvrđena je 1976. godine. U razdoblju od tada do danas povećali 

su se višestruko troškovi izdavanja i uređivanja što se 

posebno odnosi na papir, tiskarske usluge i si. Iz tih razloga 

Upravni odbor ovoga Saveza bio je prinuđen da utvrdi novu 

pretplatnu cijenu za 1978. godinu i to: 

1. Radne organizacije, ustanove i poduzeća 600.— din 

2. Pojedinci 150.— din 

3. Umirovljenici, studenti i đaci . . . 50.— din 

4. Inozemstvo 800.— din 

Našim daljnim zalaganjem nastojat ćemo da Šumarskom 

listu dademo novu i još prihvatljiviju fizionomiju objavljivanjem 

članaka iz operative, zatim o aktualnim stručnim i 

društvenim zbivanjima, novim zakonskim propisima iz oblasti 

šumarstva i drvne industrije, obavijestima o izdavačkoj djelatnosti 

struke i si. suradnje. 

Vjerujemo da će pretplatnici našeg najstarijeg stručno- 

-društvenog glasila uvažiti ovo opravdano povišenje pretplate, 

te na taj način uredništvu Šumarskog lista pružiti daljnu 

podršku. 

Čekovni račun: 

30102-678-6249 




HRVATSKE 

Zagreb, Trg Ivana Mažuranića 11 

Telefoni: 444-206, 449-686

ZADARSKO SAVJETOVANJE 

PRILOG PROUČAVANJU PROCESA PRIRODNE OBNOVE ŠUMA 

U JADRANSKOJ REGIJI JUGOSLAVIJE 

U toku višegodišnjih radova na karti budućeg korištenja prostora u Jadranskoj 

regiji Jugoslavije (Projekt Jadran III) uočeni su na ovim prostorima 

snažno ispoljeni procesi prirodne obnove šumskog pokrova, kako u uskoj 

zoni eumediterana, tako i na prostranim površinama submediteranske šumske 

zone. Proces nije uočen na površinama prirodnih goleti, a slabo je izražen 

ili neznatan na relativno velikim površinama krajnje degradiranih staništa 

južne Hercegovine, primorskog dijela Crne Gore, te dijelova Dalmatinske Zagore. 

Osnovni preduvjet za obnovu vegetacijskog pokrova treba tražiti u dubokim 

socijalno-ekonomskim promjenama u ovoj Regiji. Raslojavanjem sela 

i napuštanjem tradicionalne poljoprivrede i stočarstva na kršu, veliki prirodni 

prostori lišeni su u relativno kratkom vremenskom razdoblju tisućljetnog 

antropozoogenog utjecaja, pa u novostvorenim uvjetima vegetacijski pokrov 

doživljava svojevrsnu renesansu. Iako su poremećaji i regresije u prirodnim 

sistemima Jadranske regije u osnovi identični s regresijama u širokom prostoru 

Mediterana, valja istaći, da je prirodni potencijal u ovom prostoru ipak 

sačuvaniji, zahvaljujući to nešto povoljnijim ekološkim prilikama, posebno 

količini i rasporedu oborina za razliku od velikih aridnih prostora Mediterana. 

Pored povoljnijih prirodnih uvjeta, važno je istaći ii činjenicu, da su 

ovi prostori tek nedavno uključeni u suvremene ekonomske tokove i graditeljsku 

ekspanziju, pa time i u «ove procese degradacije prirodnih sistema. 

Pa ipak, nešto povoljniji uvjeti nisu mogli u prošlosti biti dovoljna protuteža 

čovjekovom prisustvu, što nedvojbeno dokazuju upravo procesi obnove 

vegetacijskog pokrova u novonastalim uvjetima. Cijela Jadranska regija globalno 

promatrana, nosi karakteristike krša sa svim bitnim obilježjima koje 

taj pojam uključuje: petrografskim — karbonatno stijenje, hidrografskim — 

okomita i pretežno podzemna cirkulacija vode, reljefnim — zatvorene depresije, 

te vegetacijskim — potisnutost i degradacija vegetacijskog pokrova. Ovo 

posljednje obilježje predstavlja s ekološkog stanovišta temeljni problem Jadranske 

regije, a njegovom analizom i definiranjem smjernica za saniranje 

i unapređenje, rješavamo jednu od ključnih komponenata čovjekove okoline 

u ovom prostoru. 

Šumski pokrov predstavlja osnovnu kategoriju u karti budućeg korištenja 

prostora i prirodnih izvora u Regiji. U fazi analize zatečenog stanja, razvojnih 

tendencija te prognoze za jedan dugoročniji period, proces prirodne 

obnove vegetacije javlja se kao presudan faktor kako u pogledu promjena 

u globalnoj pokrovnosti šuma, tako i u promjenama u širokoj skali sukcesija 

na šumom obraslim površinama. 

67

U sadašnjoj etapi rada uočene su tek osnovne karakteristike ovog procesa. 

Između ostaloga, utvrđeno je slijedeće: 

— Obnova teče generativnim putem i to prvenstveno vrstama lakšeg sjemena, 

pri čemu glavni vjetrovi igraju odlučujuću ulogu. 

— U zoni zimzelene šume česmine procesi obnove šumskog pokrova naročito 

su izraženi na većim otocima Dalmacije. Na garizima, ali i na velikim 

površinama napuštenih poljoprivrednih kultura u zoni eumediterana, uz 

autohtonu šumsku vegetaciju, širi se snažno alepski bor koji, kao ničim sputavana 

vrsta svjetla, daje osnovni pečat procesu obrašćivanja u ovoj zoni. 

Česmina, kao vrsta teškog sjemena, širi se slabije, a na mnogim površinama, 

u prvim godinama razvoja, propada u borbi s uzgojeno jačim vrstama. 

— U zoni listopadnih šuma medunca s bjelograbom i crnim grabom, 

dakle, na najvećem dijelu Jadranske regije, prostrane kraške pašnjake i kamenjare 

osvaja, uz draču i šmriku, bjelograbić, crni grab i crni jasen. Medunac, 

kao vrsta teškog sjemena, širi se znatno manje i sporije. S brojnih 

jezgri autohtonog crnog bora i crnoborovih kultura u ovoj zoni, evidentno 

je snažno obrašćivanje borom, posebno u smjeru dominantnih vjetrova. U 

inicijalnoj fazi obnove šuma u ovoj zoni, važnu ulogu igra i Juniperus oxicedrus 

— šmrika, koja značajno utječe na stvaranje povoljnih mikroklimatskih 

prilika na površinama zahvaćenim prirodnom obnovom. 

— U montanoj vegetacijskoj zoni primorske bukve proces obnove bukovih 

sastojina je slabo izražen. Bukva kao vrsta teškog sjemena teško i sporo 

prodire na svoja ranija staništa. Međutim, s brojnih crnoborovih prirodnih 

sastojina i kultura u ovoj zoni, širi se bor preko prostranih travnjaka i pašnjaka, 

pa time kao pionirska vrsta stvara uvjete za kasnije naseljavanje 

bukve. Tipičan primjer predstavlja napušteno Veliko Rujno i Velika Močila 

na Velebitu. 

— - Sa stanovišta zaštite i održavanja krajolika, obrašćivanje alepskim 

borom napuštenih poljoprivrednih površina u zoni eumediterana svakako je 

nepoželjna pojava. Nekada s mukom održavana i njegovana, nestaje na očigled 

ova najvrednija komponenta našeg mediteranskog pejzaža (maslinici, 

vinogradi i dr.). 

— Proces obnove šumskog pokrova ne teče ravnomjerno u Jadranskoj 

regiji. Sjeverni dio s nešto bogatijim vodenim talogom ujedno je i područje 

najranije depopulacije ruralne sredine i prestrukturiranja aktivnog stanovništva, 

pa su i procesi obnove vegetacije u ovom dijelu regije najizraženiji 

(veći dio Istre, Hrvatsko primorje, a posebno primorske strane masiva Kapele 

i Velebita). Na jako degradiranim površinama dijela dalmatinske Zagore, 

južne Hercegovine i Crnogorskog primorja, proces obnove je, kako smo 

naveli, slabo izražen ili neznatan, posebno radi nedostatka matičnih jezgri 

s kojih bi se vegetacija mogla širiti. Pored toga, ova ekonomski najnerazvijenija 

područja još uvijek su u velikoj mjeri opterećena ispašom sitne stoke. 

Paralelno sa socijalno ekonomskim razvojem ovih krajeva, bilo bi nužno 

provoditi određene minimalne zahvate, posebno sjetvu alepskog i crnog bora 

pod busenje kadulje i drugih vrsta. Time bi se na velikim prostorima neznatnim 

troškovima podigle matične jezgre neophodne u procesu prirodne 

obnove vegetacije. 

— Alepski i crni bor svakako dominiraju u inicijalnoj fazi prirodne obnove 

šuma. Ove »najpokretljivije vrste« prve osvajaju otvorene terene, po- 

68

sebno napuštene poljoprivredne površine. Njihova uloga prethodnika ogleda 

se u činjenici što se teško pomlađuju pod vlastitim krošnjama. Podmladak 

bora, posebno alepskog, ne može izdržati konkurenciju šumske vegetacije listača, 

koja prodire pod krošnje borova i brzo osvaja svoja ranija staništa. 

— Priroda gradi i stvara besplatno na velikim prostranstvima Jadranske 

regije. Zadaća je suvremenog šumarstva da ove procese svestrano i temeljito 

prouči i dugoročno usmjerava prema postavljenim ciljevima, čini se 

opravdanim da će u novostvorenim uvjetima biti potrebno revidirati neke 

postavke kako u oblasti stručne šumarske problematike, tako i u osnovnom 

strateškom pristupu problematici krša. Neosporno je da težište radova ne leži 

više toliko u akcijama na umjetnonm pošumljavanju koliko na uzgojnim radovima 

u prostranim prirodnim sistemima šuma, kao i na zaštiti ovih površina 

od požara. Šumski požari predstavljaju danas jedinu ozbiljnu prijetnju 

šumskom pokrovu jadranske regije. 

— Priroda favorizira uzgojno jače vrste koje opet potiskuju dominantne 

i vrijedne vrste konačnih razvojnih stadija šumske vegetacije. Bilo bi stoga 

neophodno u zoni eumediterana osigurati uvjete za normalni razvoj hrasta 

česmine, a u prostranoj zoni submediterana hrasta medunca. Obzirom na 

prostranstvo regije, te opseg i zamah procesa prirodne obnove šuma, ne 

može se očekivati da će ovaj posao obavljati šumarstvo jadranskog područja 

bez organizirane i dugoročne pomoći čitave šumarske privrede Republike. 

— Republički zavod za zaštitu prirode organizirao je praćenje procesa 

prirodne obnove šuma preko mreže trajnih opažačkih ploha u jadranskoj regiji. 

U ovu akciju trebalo bi uključiti šumarske znanstvene institucije, jer 

prirodna obnova šuma ima bez sumnje izuzetan i dalekosežan općedruštveni 

značaj. 

Dragutin BÖHM, dipl. inž. šum., 

Rep. zavod za zaštitu prirode, Zagreb 

IN2ENJERI I TEHNIČARI! 

STRUČNJACI ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE! 

Pozivamo Vas na saradnju: 

OBJAVLJUJTE REZULTATE SVOJEGA RADA! 

Poželjno je obrađivati izvorne aktualne stručne teme (uspjehe i 

propuste) iz brojnih područja i oblasti šumarstva i drvne industrije 

u sažetom obliku, sa nekoliko karakterističnih snimaka, crteža, 

grafikona, tabela i si. 

Objavljujte rezultate svojih Šumskih gospodarstava, svojih šumarija! 

Uredništvo Šumarskog Lista 

Zagreb - Mažuranićev trg 11 

69

POVIJEST 

ŠUMARSTVA 

HRVATSKE 

1846 - 1976 

KROZ STRANICE ŠUMARSKOG LISTA 

OPERATIV«, 

ZNANSTVENI RADNICI 

I RADNE ORGANIZACIJE! 

U vašem je interesu da nabavite 

i pročitate ovu rijetku i korisnu 

stručnu publikaciju: 

Ovo kapitalno stručno djelo »POVIJEST ŠUMARSTVA HRVAT 

SKE« prisjeća vas i historiografski vodi kroz burnu i bogatu prošlost 

naših šuma i šumarstva uopće, ne samo Hrvatske, nego i čitave Jugoslavije. 

Publikaci/a obuhvaća 430 stranica, ukusno opremljena u tvrdom 

povezu s ojačanim platnenim hrbatom. Mnogobrojne fotografije, slike, 

crteži, grafikoni i tabele obogaćuju tekstualnu vrijednost ove jubilarne 

edicije. 

Ovakova publikacija pojavljuje se svakih 50 i više godina poput 

one AKADEMIKA A. UGRENOVICA: POLA STOLJEĆA ŠUMARSTVA 

— ZAGREB 1926. godine. 

Predlažemo radnim organizacijama šumarstva i drvne industrije 

širom Jugoslavije da naruče barem 5—10 primjeraka »POVIJEST ŠU 

MARSTVA« u reprezentativne svrhe, za poklone, nagrađivanja pojedinaca, 

istaknutih marljivih stručnih i društvenih radnika, delegacija, 

skupina i si. 

Cijena »Povijest šumarstva Hrvatske« iznosi 250.— din i isporučuje 

je: 

Bankovni račun: 30102-678-6249 

SAVEZ 

INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA 

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE 

41000 Zagreb, Mažuranićev trg 11 

Telefoni: 444-206 i 449-686

SUVREMENA ZAŠTITA ŠUMA 

Iako zaštita šuma ima među šumarskim naukama svoje određeno i uglavnom 

čvrsto mjesto, ipak joj se često osporava pravo na postojanje kao samostalne 

naučne discipline. Ukazuje se na činjenicu — koju gotovo svi dosadašnji 

udžbenici i priručnici zaštite šuma doista potvrđuju — da se sadržaj 

ove nauke najvećim dijelom iscrpljuje opisivanjem biologije i suzbijanja po 

šumu štetnih životinja, prije svega kukaca i biljaka, prije svega gljiva. Zbog 

toga bi, prema ovome shvaćanju, zaštitu šuma trebalo pripojiti entomologiji 

i fitopatologiji, a »preostali dio« bi se mogao pridijeliti uzgajanju odnosno 

uređivanju šuma. 

Uzrok takvome stanju treba tražiti u razvojnom putu ove discipline. Zaštitu 

šuma, više nego druge šumarske nauke, izgrađivali su nešumari: zoolozi, 

botaničari, kemičari, tehničari i dr. Ona se stoga nije harmonično razvijala. 

Stoji tvrdnja da je klasična zaštita šuma više okrenuta štetnim organizmima 

i njihovom suzbijanju nego šumi. 

Suvremeno poimanje zaštite šuma polazi s jednog drugog stajališta, kojemu 

su pečat dali šumari. Prema tome shvaćanju polazna točka u zaštiti 

šuma ne smije biti niti uzročnik štete niti način suzbijanja. Zaštita šuma kao 

šumarska znanstvena oblast mora poći od šume ili od njene biološke i gospodarske 

jedinice —sastojine. Na taj način dolazi se nužno do jednog novog 

— entomološkom i mikološkom shvaćanju nadređenog — stajališta, koje sva 

zbivanja u šumi, bila ona normalna ili vodila k štetama, promatra kao cjelinu. 

Iz te cjeline izdvajaju svoje zasebne problematike uzgajanje i zaštita 

šuma. Zaštita šuma postaje tako nauka o ugroženoj, u svojoj harmoniji poremećenoj, 

bolesnoj šumi. Time se ona još jasnije ističe kao sestrinska struka 

uzgajanja šuma, koje obrađuje biološke temelje i tehniku postupanja u normalnoj, 

u svojoj harmoniji neoštećenoj, zdravoj šumi (SCHWERDTFEGER, 

1944). 

Sadržaj zaštite šuma time se bitno proširuje. Njen dosadašnji »klasični« 

sadržaj, koji se iscrpljuje u prikazu uzročnika šteta i zaštitnih mjera, postaje 

samo jedan i to specijalni dio ove nauke. Njega treba upotpuniti jednim općim 

dijelom, koji joj sada nedostaje. Taj novi, opći dio mora sadržavati poglavlja 

o složenosti i funkcioniranju šumskih životnih zajednica i ekoloških 

sistema, koje one tvore, o načinima i posljedicama poremetnje tih sistema, 

o dispoziciji i rezistenciji šume, o toku bolesti i njenom gospodarskom očitovanju, 

o rekonvalescenciji šume i dr. Time se ona zaokružuje u jednu novu, 

širu nauku, nauku o patologiji šuma, u kojoj njen raniji, »klasični« sadržaj 

postaje samo specijalnim dijelom, kojega bi se moglo nazvati »tehnikom zaštite 

šuma«, slično kao što nauka o uzgajanju šuma ima svoj specijalni dio 

»tehniku uzgajanja šuma«. 

Ta tehnika zaštite šuma ima svoje metode, kojima nekada više — nekada 

manje postiže cilj. I te metode, kao i čitava ova nauka, imaju svoj 

razvojni put, svoje mjesto i značaj u određenoj fazi razvoja nauke. Poimanje 

71

o vrijednosti pojedinih metoda mijenjalo se usporedno s produbljivanjem naših 

znanja o šumi kao kompliciranom biomehanizmu, u kojemu nema slučajnih 

pratilaca, nego svaki član i biocena i abiocena ima određeni značaj za 

harmonično funkcioniranje cijeloga mehanizma. Tako je došlo do toga da su 

danas rehabilitirane neke stare metode, kojima se cilj doduše sporije dostiže, 

ali koje malo ili nikako ne remete prirodne odnose među članovima životne 

zajednice i koje su bile potisnute novim, vrlo efikasnim terapeutskim metodama, 

koje su međutim drastično narušavale sastav i funkcioniranje ekosistema. 

Otkriće DT-ja prije 30-tak godina predstavljalo je pravu revoluciju u 

zaštiti bilja. Kada se zatim u kratkom vremenu pronašlo i druge insekticide 

na bazi organoklornih i organofosfornih spojeva, a nakon toga i razne organske 

fungicide i herbicide, počelo se smatrati da će kemijske metode riješiti 

glavne probleme zaštite šuma. 

Revolucionarna novost tih suvremenih sintetskih organskih insekticida 

sastojala se u tome, što su oni kao otrovi bili selektivni tj. bili su škodljivi 

— barem se neko vrijeme tako mislilo — samo za insekte, ali ne i za toplokrvne 

životinje i ljude. Međutim budući da su imali kontaktno djelovanje, 

kao insekticidi bili su praktički univerzalni. Pokazalo se, međutim, da stvari 

baš ne stoje tako. Štetne posljedice primjene tih insekticida primijećene su 

i na višim životinjama, ribama, pticama i dr. Počelo se čak govoriti i o njihovom 

štetnom djelovanju i na ljude. S druge strane njihovo svojstvo da su 

kao kontaktni insekticidi imali univerzalno djelovanje pokazalo se lošim. Od 

njih su u šumi stradavali svi insekti, bili oni štetni ili korisni. Dolazilo je do 

drastičnih zahvata u strukturu ekosistema. Neki od tih insekticida iz navedenih 

i drugih razloga bili su zabranjeni, a primjena kemijskih metoda u 

zaštiti šuma općenito je bila podvrgnuta kritici. 

Upravo zahvaljujući univerzalnonsti tih insekticida došla je još jače do 

izražaja i ranije isticana potreba za takvim materijama, koje bi imale selektivno 

insekticidno djelovanje. Umjesto politoksičnih trebalo bi pronaći monoili 

najviše oligotoksične spojeve, kojima bi se uništilo štetnika, a sve druge 

organizme poštedilo. Kemija to, čini se barem za sada nije u stanju riješiti. 

Za sada nema ni jedne jedine monotoksične insekticidne materije. 

Ali kemičarima je uspjelo nešto drugo. Proučili su sastav i uspjeli sintetizirati 

seksualne mirise ženki nekih štetnih leptira — feromone — koji su 

species specifični. Pomoću njih moguće je primamiti mužjake na određena 

zaklonjena mjesta i tamo ih uništiti. Na taj se način uništava samo štetnika 

dok svi drugi organizmi ostaju pošteđeni. U prometu se već nalaze tvornički 

preparati — feromoni nekolicine štetnih leptira, prije svega gubara, a u eksperimentalnoj 

su fazi feromoni potkornjaka. S feromonom gubara »disparlure« 

vrše se pokusi i u Jugoslaviji. 

Daljnje perspektive selektivnog suzbijanja štetnih insekata otvaraju tzv. 

genetičke metode. Radi se o sterilizaciji mužjaka u laboratoriju i to radioaktivnim 

zračenjem ili kemikalijama. Nakon toga ispušta ih se u prirodu, 

gdje kopuliraju sa ženkama, koje tada odlažu sterilna jaja. Na ovaj se način 

pokušalo i kod nas i to upravo na jadraskom području (Hvar) suzbijati gubara, 

o čemu će kasnije još biti riječi. Suzbijanje štetnika tim putem za sada 

je skopčano s velikim poteškoćama, koje će možda kasnije biti uklonjene. 

72

Velike izglede u selektivnom suzbijanju štetnika imaju tzv. biološke metode. 

Radi se o korištenju živih organizama (patogeni mikroorganizmi, paraziti, 

predatori) u borbi protiv gospodarski štetnih insekata. Za sada su 

najznačajniji rezultati postignuti primjenom bakterijskih preparata. Oni se 

već nalaze u prodaji slično kao i kemijski preparati. Njihova se primjena 

zasniva na činjenici da i insekti, jednako kao i više životinje i ljudi, podliježu 

epidemijskim bolestima, koje uzrokuju mikroorganizmi: virusi, bakterije, 

mikrosporidije ili gljive. Bakterijski preparati sadrže spore Bacillus thuringiensis-a. 

S njima se već duže vremena širom svijeta vrše pokusna suzbijanja. 

U Hrvatskoj na obalnom području također su obavljeni uspješni eksperimenti 

suzbijanja borovog četnjaka Cnetocampa pityocampa — o tome 

kasnije malo više — a u Slavoniji protiv gubara. Proizvodnja preparata na 

bazi virusa i mikrosporidija nailazi na poteškoće jer njihov uzgoj za sada 

nije moguć na umjetnoj podlozi nego samo u živim organizmima. 

Primjena parazita i predatora u Evropi se nalazi još u orijentacionoj 

eksperimentalnoj fazi. Glavnu poteškoću predstavlja masovni uzgoj ogromnog 

broja individua. U Americi postoje tako rekuć tvornice korisnih insekata, 

koji se koriste prije svega u poljoprivredi. U Evropi se od parazitskih kukaca 

najviše eksperimentira s polifagnim jajnim parazitima — vrstama roda Trichogramma. 

S parazitom gubarevih jaja Ooencyrtus kuwanae eksperimentirano 

je i kod nas i to na otoku Hvaru. O tome kasnije također nešto opširnije. 

Vrše se pokusi i s drugim vrstama Chalcidoidea (Erdoesicma alboannulata, 

Dahlbominus fuliginosus), zatim Proctotrupoidea (Platygaster manto), 

Ichneumonidae, Tachinidae (Carcelia gnava) i dr. (SCHWERDTFEGER, 1970). 

Činjenica je da su povoljni rezultati s parazitskim kukcima za sada postignuti 

samo na malim površinama, dok je praktična primjena na većim površinama 

ograničena tehničkim i gospodarskim okolnostima. 

Što se tiče predatora, najpoznatiji je primjer crvenog šumskog mrava 

Formica ruja. Istini za volju treba reći da se u ovom slučaju i ne radi o primjeni 

biološke metode u svrhu gušenja konkretne masovne pojave nekog 

štetnika nego o dugoročnoj šumskohigijenskoj mjeri. To međutim ništa ne 

umanjuje značaj ovoga korisnog insekta. Vršeni su također pokusi s bubom 

marom, Aphidecta obliterata, protiv uši na smreci i dr. 

Iako se biološke metode borbe najvećim dijelom nalaze još u eksperimentalnoj 

fazi, očito je da ni one, čak i kada budu usavršene za pratičnu primjenu, 

neće same za sebe moći riješiti probleme zaštite šuma, jednako kao što 

to ne mogu ni kemijske metode. 

Izlaz se vidi u tzv. integriranim metodama zaštite šuma. O čemu se radi? 

Praktički o ničemu novome nego o racionalnoj kombinaciji svih metoda zaštite 

šuma, respektirajući pri tome sadašnja saznanja o strukturi i funkcioniranju 

šumskih ekosistema. Integrirane metode temelje se, prema SMITHU 

(1963) na ova tri principa: 1) Štetnika se ne smije promatrati izolirano nego 

zajedno s njegovim prirodnim neprijateljima i ostalim stanovnicima istoga 

životnog prostora, s kojima je on kompleksno povezan; 2) umjesto nastojanja 

da se štetnika potpuno uništi treba obrambene mjere usmjeriti na to da ga se 

drži na onome nivou, u kojemu ne može načiniti štete; 3) izbjegavanje poremetnja 

u ekosistemu. 

Prema FRANZU (1966), koji je ove principe dalje razvio, od integriranih 

se metoda zaštite šuma traži naročito slijedeće: dobra prognoza da bi se ot- 

73

klonite nepotrebne akcije; povećanje i pojačanje prirodnih faktora mortaliteta 

šumskouzgojnim mjerama kao i biološkim metodama suzbijanja; primjena 

mehaničkih umjesto kemijskih metoda suzbijanja; upotreba selektivnih, 

monotoksičnih pesticida, ukoliko takvi postoje; izbor insekticida s kratkotrajnim 

djelovanjem, ukoliko za postizavanje cilja nije neophodno potrebno dugotrajno 

djelovanje; oprezno doziranje; vremensko podešavanje primjene tako 

da se insekticid upotrijebi onda kada će njime biti pogođeno što manje prirodnih 

neprijatelja; ograničenje primjene insekticida na površine, koje se 

zaista neophodno moraju tretirati. 

Iako misli vodilje integriranih metoda zaštite šuma nisu nove, one nisu 

do kraja razrađene. Taj posao tek treba uraditi. Trebalo bi to učiniti što prije 

kako bi i ova oblast šumarstva u praktičnom izvršenju svojim zadataka kročila 

suvremenim putevima. 

Sada bih htio sa nekoliko primjera ilustrirati neke od spomenutih novih 

selektivnih metoda zaštite šuma, a koje su iskušane na jadranskom području. 

Naprijed su samo spomenute neke pokusne primjene tih metoda pa ih ovdje 

malo pobliže opisujem i to krononloškim redoslijedom. 

Kako je spomenuto, na otoku Hvaru i to u Jelsi obavljeni su pokusi suzbijanja 

gubara njegovim jajnim parazitima. Pokuse je proveo T a d i ć. On 

je u rujnu 1959. god. u park-šumu u Jelsi ispustio oko 10.000 primjeraka osice 

Ooencyrtus kuwanae, koja parazitira gubareva jaja. Ovaj parazit bio je kod 

nas do tada poznat samo u Makedoninji, kamo se je proširio iz Bugarske 

ili još vjerojatnije iz Grčke. Tadić ga je prenio i na Hvar i od tog vremena 

on je novi korisni član entomofaune ovog otoka. Sada ga se ovdje redovito 

masovno nalazi. Gubar je poslije rata pa do ove introdukcije u dva navrata 

bio totalno obrstio park u Jelsi. Nakon introdukcije takvih štetnika više nije 

bilo iako je gubar ovdje i dalje stalno prisutan. 

Androić je 1960. god. proveo pokuse biološkog suzbijanja borovog 

četnjaka Cnetocampa pityocampa pomoću bakterija. Pokusi su provedeni u 

Istri u borovoj kulturi Sv. Marina kraj Labina. Tretiranje je obavljeno bakterijskim 

preparatom (Bacillus thuringiensis) u nekoliko varijanata s obzirom 

na doziranje. Usprkos vrlo nepovoljnim vremenskim prilikama preparat je 

djelovao dobro gotovo u svim varijantama. Tretirane su plohe bile pošteđene 

od brštenja, a kontrolne potpuno obrštene. Na tretiranim je plohama preživio 

samo mali broj gusjenica tako da je kasnije na njima broj zapredaka po stablu 

iznosio svega 0,06—0,90 dok se na netretiranirn kontrolnim površinama kretao 

od 6—20. Pokazalo se da je bakterijskim preparatom moguće bolje i efikasnije 

suzbiti borova četnjaka nego drugim do sada primjenjivanim metodama 

uključujući i kemijsko tretiranje. 

Ja sam ispitao jednu selektivnu kemijsku metodu suzbijanja potkornjaka 

na alepskom boru (SPAIĆ, 1964). Pokusi su obavljeni 1963. god. na Lošinju. 

Metodu sam već prije (1955. god.) ispitao na Velebitu protiv potkornjaka 

smreke i tu je ona dala odlične rezultate. Postupak se ukratko sastoji 

u ovome: Lovnom stablu prije obaranja skine se unaokolo u prsnoj visini ili 

niže prsten kore određene širine (5—15 cm). Deblo se na tome mjestu premaze 

insekticidom u formi paste. Uzlaznom strujom sokova otrovne soli budu 

raznešene po cijelome stablu do krajnjih vrhova grana, tj. ono se zatruje. 

Nakon nekoliko dana stablo se obori. Potkornjaci se u njega ubušuju jednako 

kao i u netretirano stablo i odlože jaja. Međutim potomstvo (a često već i 

74

oditelji) ugine jer se hrani zatrovanom drvnom materijom. Iako je, dakle, 

stablo kontaminirano, otrov se nalazi pod korom i ni najmanje ne ugrožava 

ostale članove biocenoze nego samo one, koji se ubušuju pod koru, a to su 

štetnici. 

Prigodom pokusa na alepskom boru na Lošinju upotrijebio sam XYLA- 

MON pastu, načinjenu na bazi cink-silicium-fluorida, koja je na smreci dala 

odlične rezultate. Međutim pokusi na alepskom boru nisu dali zadovoljavajuće 

rezultate. Uzrok tome ostao je nejasan i vrlo vjerojatno leži u drugačijem 

cirkuliranju silikofluorida u kambijalnoj zoni alepskog bora. Ove bi 

pokuse bilo korisno nastaviti. 

Maksimović je 1969 god. također u Jelsi na Hvaru kao i Tadić s 

parazitima proveo pokuse suzbijanja gubara genetičkim metodama tj. sterilizacijom 

mužjaka. Odrasle gusjenice i kukuljice mužjaka gubara iz Jelse bile 

su ozračene s eo Co u Institutu za nuklearnu energiju »Boris Kidrič« u Beogradu, 

a zatim odmah avionom vraćene natrag. Do pojave leptira bile su 

zaštićene u kavezima, a zatim su leptiri pušteni u prirodu. Odnos ozračenih 

sterilnih i neozračenih mužjaka u prirodi iznosio je 1:2. Ženke su kopulirale 

i ozračenim i s neozračenim mužjacima i zatim odložile jaja. Od 100 promatranih 

jajnih legala u 22 je bilo 72,3—100% sterilnih jaja, a u ostalima 

28,8—54%. Rezultati bi sigurno bili još bolji da je odnos ozračenih i normalnih 

mužjaka bio povoljniji u korist ozračenih. 

Ima još sličnih primjera primjene novih metoda zaštite šuma na jadranskom 

području. No već i navedeni primjeri dokazuju da suvremena kretanja 

u zaštiti šuma nisu mimoišla ovo područje. 

CITIRANA LITERATURA 

Androić M. (1961): Pokusno suzbijanje borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa 

Schiff.) bakterijama (Bacillus thuringiensis). Šumarski list, br. 3—4, 

Zagreb. 

Franz J. (1966): Integrierte Bekämpfung von Forstschädlingen. Nachrichtenblatt 

des Deutschen Pflanzenschutzdienstes Nr. 18, Stuttgart. 

Maksimović M. (1971): Application of the sterile-male technique to the gypsy 

moth, Lymantria dispar L. A field trial. In: Application of induced sterility 

for control of lepidopterous populations. International Atomic Energy Agency, 

Vienna. 

Schwerdtfeger F. (1970): Die Waldkrankheiten. Ill Aufl. Hamburg und Berlin. 

Smith R. F. (1963): Die Prinzipien der intergrierten Schädlingsbekämpfung. 

Nachrichtenblatt des Deutschen Pflannzenschutzdienstes Nr. 15, Stuttgart. 

Spaić I. (1964): Pokusi suzbijanja potkornjaka na alepskom boru metodom 

prstenovanja. Šumarski list br. 5—6, Zagreb. 

Tadić M. (1961): Prilog poznavanju dijapauze jajnog parazita gubara Anastatus 

disparis R. na Hvaru. Zaštita bilja 63—64, Beograd. 

Prof. dr. Ivan SPAIĆ 

Katedra za zaštitu šuma 

Šumarski fakultet Zagreb 

75

AKTUALNA PROBLEMATIKA 

ULOGA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA 

U PRIPREMI OPERATIVE ŠUMARSTVA ZA OPŠTENARODNU 

ODBRANU* 

Šume se još i danas najčešće shvataju kao objekat za proizvodnju drveta 

za potrebe stanovništva i industrije. To je, međutim, samo tek jedna funkcija 

šume. U novije vreme opšte korisne funkcije šuma imaju sve veći značaj, 

kao jedna od bitnih komponenata uslova življenja. Ovaj dvojni karakter daje 

šumama poseban značaj i uvrštava ih u dobra od opšteg interesa »koja uživaju 

posebnu zaštitu i koriste se pod uslovima i na način koji je propisan 

zakonom« (Ustav SFRJ, član 85—86). 

U uslovima eventualnog rata šume dobijaju još veći značaj, jer predstavljaju 

važan faktor za organizaciju odbrane zemlje. 

Koliki je značaj šuma, najpotpunije i najbolje se vidi tamo gde šuma 

nema. 

Upravo naša iskustva iz poslednjeg rata potvrđuju značaj šuma: 

— za organizaciju strategije i taktike odbrane, 

— za skloništa za narod i njegovu imovinu, 

— za razne delatnosti za potrebe armije i naroda, sklonjene od oka neprijatelja, 

— stratešku zaštitu za vreme kretanja vojske i njene opreme i materijala 

po šumskim putevima i drugo. 

Globalno gledano, šume su rasprostranjene po celoj teritoriji SFR Jugoslavije, 

u ravnicama i planinskim predelima. Međutim, njihova konkretna 

rasprostranjenost ne zadovoljava, jer ima velikih površina i šumskog zemljišta, 

po svim socijalističkim republikama i pokrajinama, koje su bez šumskog 

pokrivača. 

U Jugoslaviji ima ukupno oko 8,7 miliona hektara šumom obraslih površina. 

Po šumovitosti naša zemlja zauzima u Evropi sedmo mesto. Pored odraslih, 

ima još oko 1,6 miliona hektara neobraslog šumskog zemljišta. Obrasla 

površina čini šumovitost od 34% u odnosu na ćelu teritoriju SFRJ, i po ovom 

pokazatelju zauzimamo peto mesto u Evropi. Na jednog stanovnika dolazi 

0,36 ha šumom obrasle površine, što nas u Evropi svrstava takođe na peto 

mesto. 

Iskazano stanje treba, međutim, sagledati i sa drugih aspekata. Tako na 

primer, od ukupno obraslih šuma samo je 63% očuvanih šuma, a 37% su 

degradirane šume, šikare i makije. Peto mesto u Evropi po pošumljenosti je 

* Referai održan na Savjetovanju o ulozi inženjera i tehničara u općenarodnoj 

obrani, održanom u Zagrebu od 7. do 9. XII 1977. god. 

76

svakako dobro, ali struktura te pošumljenosti ne zadovoljava, obzirom da 

drvna masa takvog šumskog fonda daje samo 2,1% prirasta i tako nas svrstava 

čak na dvadesetšesto mesto u Evropi. 

KADROVI U ŠUMARSTVU 

Koliko će se saznanje o značaju šuma u miru i u posebnim uslovima 

usmeriti na opšte koristi društva, između ostalog i pre svega, zavisi od osposobljenosti 

inženjera i tehničara šumarstva, da svojim znanjem i praktičnooperativnim 

sposobnostima usmere sve osobine šume na opšte koristi društva. 

Taj ljudski faktor, a u njemu je posebna odgovornost inženjersko-tehničkog 

kadra kao najstručnijeg, je nosilac i istovremeno izvršilac svih zadataka u 

oblasti šumarstva, kako u miru tako, i više, u posebnim uslovima rata. 

Sve šume u Jugoslaviji predate su kolektivima osnovnih organizacija rada 

šumarstva na gazdovanje, s tim da su one dužne da ih održavaju i unapređuju 

putem povećanja kvaliteta i prirasta, te proširenjem šumskog fonda 

putem pošumljavanja i podizanja plantaža. Tako su kolektivi organizacija 

udruženog rada šumarstva, a u okviru njih inženjersko-tehnički kadrovi posebno, 

preuzeli obavezu da održavaju, unapređuju i opslužuju 1/3 teritorije 

Jugoslavije, gde su uživaoci društvo u celini. 

Inženjersko-tehnički kadar strukovno se organizuje, kao uostalom i druge 

struke, tako da se u organizacijama udruženog rada formiraju Sekcije inženjera 

i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta. Udruživanjem 

sekcija na nivou skupština opština formira se Društvo inženjera i tehničara 

šumarstva i industrije za preradu drveta. Na nivou socijalističkih republika 

i pokrajina, formirani su savezi inženjera i tehničara šumarstva i industrije 

za preradu drveta, a sve je to, na nivou federacije, objedinjeno u Savez inženjera 

i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta. 

U 1974. godini bilo je ukupno 62.719 zaposlenih u privredi šumarstva Jugoslavije, 

od čega je 1.611 bilo inženjera i 2.929 tehničara. Ovaj inženjersko- 

-tehnički kadar raspoređen je na specifične poslove šumarstva sa 86 %, a 

ostatak od 14% radi na drugim poslovima. Ovo brojno stanje odnosi se samo 

na privredu u oblasti šumarstva i to isključivo u društvenom sektoru. Ukupno, 

visoko školovanog osoblja inženjera i tehničara zaključno sa 1974. godinom 

bilo je: inženjera šumarstva •— 4.629, a tehničara šumarstva — 8.882. 

Iz ovoga proizlazi da je u privredi zaposleno samo oko 1/3 školovanog stručnog 

kadra u oblasti šumarstva. 

U svemu nedovoljan je broj stručnog, inženjersko-tehničkog kadra u privredi 

šumarstva, a naročito na terenu, gde je najpotrebniji. Odnos inženjera 

i tehničara, zaposlenih u privredi šumarstva, je 1:1,8. 

Starosna struktura zaposlenih u šumarstvu je veoma nepovoljna, što se 

vidi iz sledećih podataka: do 35 godina starosti ima samo 14.000 radnika ili 

25 %, a 35 % radnika starije je od 45 godina. To je za teške i naporne poslove 

u oblasti šumarstva veoma nepovoljna struktura. Ona je nepovoljna i sa stanovišta 

angažovanja mlađih radnika za obuku za rad sa mehanizovanim sredstvima, 

što takođe čini teškoće. U posebnim uslovima rada ova činjenica bi 

naročito uticala na efikasno izvršavanje zadataka, i zbog toga je potrebno na 

vreme preduzeti odgovarajuće korake za promenu ove strukture. 

77

PLANIRANJE 

Proizvodnja u šumarstvu karakteriše se dugim rokovima. Često uloženi 

rad jedne generacije uživa naredna generacija. To čini i specifičnost planiranja 

u šumarstvu. Međutim, bez obzira na specifičnosti, planiranje se vrši u 

osnovnim organizacijama udruženog rada, a objedinjavanje i usklađivanje 

razvoja na nivou radnih organizacija. Poteškoće su u tome što planovi OOUR-a 

treba da se usaglase sa planovima i potrebama opšte narodne odbrane, jer 

se često teritorija na kojoj privređuje osnovna organizacija udruženog rada 

prostire na teritorije više opština, a svaka od njih traži da se na njenom 

području stokiraju oprema i materijali za zaštitu, vrše pošumljavanja i si. 

Iz tih razloga predstoji potreba za utvrđivanjem metoda usklađivanja planova 

sa potrebama i planovima opšte-narodne odbrane. Kada je organizacija 

udruženog rada na teritoriji više opština metodika bi naročito trebalo da 

se resi objedinjavanje planova na nivou radnih organizacija, kao zbir ili 

stvarne mogućnosti svih OOUR-a u radnoj organizaciji. 

Organizacije udruženog rada na osnovu propisa republičkih i pokrajinskih 

zakona o šumama izrađuju ŠUMSKO-PRIVREDNE OSNOVE, kao bazni 

planski dokumenat za održavanje šumskog fonda, njegovo unapređenje i proširenje. 

Sumsko-privredna osnova sadrži sve glavne pokazatelje razvoja organizacije 

udruženog rada u oblasti šumarstva. Osnova se radi za period od 

10—20 godina, pa prema tome, ona predstavlja plan za dugoročnije sagledavanje 

gazdovanja šumama. Programirani radovi i mere sadržane u Osnovi 

zasnivaju se, po pravilu, na maksimalnom i racionalnom korišćenju privrednog 

potencijala šuma, u skladu sa usvojenim smernicama razvoja šumarstva 

od strane društveno-političkih zajednica i uz puno uvažavanje opšte-korisnih 

funkcija šuma. 

Šumsko-privrednu osnovu izrađuje i usvaja OUR-a a saglasnost za njenu 

primenu daje skupština opštine za svoje šume ili više njih, ako se teritorija 

OUR-a proteže na više opština. Obzirom na značaj šumsko-privredne osnove 

— njen dugoročni karakter i značaj šuma, koji prevazilaze granice OUR-a 

ili skupštine opštine, neophodno je da se samoupravno dogovori i izradi opšte 

uputstvo za izradu šumsko-privredne osnove, kojim bi se mogao obuhvatiti 

i deo od interesa za potrebe opštenarodne odbrane. Neke socijalističke republike 

i pokrajine već su pristupile izradi ovih uputstava, a davanje saglasnosti 

na šumsko-privredne osnove prepustile su širim društveno-političkim 

zajednicama. 

Kod planiranja proizvodnje posebno mesto treba da ima stalna potreba, 

na svim mestima i u svako doba »mogućnost snabdevanja hranom na licu 

mesta«. Upravo je tu posebna odgovornost na inženjersko-tehničkom kadru 

da kompleksno i dugoročno sagleda sve ono što šuma može pružiti čoveku ako 

se njome pravilno gazduje. Kod podizanja novih šuma, zatim kod svih vrsta 

nege šuma i melioracije, neophodno je predviđanje i unošenja tzv. šumskih 

voćkarica, odnosno njihovo favorizovanje na mestima gde se po prirodi nalaze, 

kao i šumski plodovi koji se sada najčešće neorganizovano sakupljaju. Na taj 

način izmiče oku stručnjaka gde su sve locirani plodovi i u kojem obimu. 

Ako bi se organizacija zadržala u rukama inženjersko-tehničkog kadra, verovatno 

da bismo u kratkom vremenu imali katalog po vrsti i količini šumskih 

plodova u OOUR-a i praćenjem rada na sabiranju plodova verovatno bi se 

78

ušlo u suštinu ove proizvodnje, koja bi mogla da postane i rentabilnija u 

mirnodopskim uslovima, tako što bi se počele primenjivati i mere već poznate 

u nauci o odabiranju i selekcionisanju sa ciljem da se dobije rodnost i plodnost 

koja je optimalna. 

Druga komponenta snabdevanja hranom na licu mesta jeste divljač. Danas 

postoje organizacije za lov, a lovna nauka razvila se do mere koja primenom 

tih saznanja obezbeđuje uzgajanje divljači u obimu, koji bi danas 

sigurno zadovoljio, a naročito što za razvoj lova imamo izvanredne prirodne 

uslove. 

Međutim, postojeća organizacija lovišta ne zadovoljava. Lovišta su previše 

usitnjena i prepuštena lovačkim društvima, koja su po pravilu sa vrlo 

oskudnim kadrom i bez ikakvih materijalnih sredstava. Neprihvatljivo je 

potpuno organizaciono odvajanje lovišta od šume i šumarstva, već i zbog 

toga što je stručna definicija šume da je ona »geo-biocenonza«. Radi potpunog 

korišćenja prirodnog bogatstva šume, inženjersko-tehnički kadar šumarstva 

prilikom planiranja mora sagledati i razvoj divljači na određenoj površini 

po broju, vrsti, starosnoj strukturi i odnosu polova. Posebnim ugovorom 

sa lovačkim društvima moguće je regulisati eksploataciju lovišta, ali tako da 

se određen broj divljači na dotičnoj šumskoj površini trajno održava, što je 

neobično važno za posebne uslove rada, a značajno za potpuno i kompleksno 

korišćenje određenog zemljišta pod šumom. 

PROIZVODNJA 

Proizvodnja u šumarstvu odvija se putem pošumljavanja i seče drveta 

i njegovog iskorišćavanja, zatim putem zaštite šuma. Šume su, međutim, najvećim 

delom izvan naseljenih područja i van komunikacija, što organizaciju 

rada čini vrlo složenom. Rad pod tako nepovoljnim i teškim uslovima, na 

otvorenom prostoru u bespuću, daje relativno niske efekte sa nižim stepenom 

produktivnosti, što ima za posledicu nezadovoljavajuću ekonomičnost. 

Zato je, pored ostalog, neophodno uvođenje mehanizacije u radove šumarstva. 

Taj proces je već u punom jeku i računa se da je dostigao: 

— faza seče i izrade 95 % 

— faza privlačenja (panj—put) 50% 

— faza utovara 30 % 

— faza transporta 95 % 

Sada su u šumarstvu — društveni sektor — najbrojnije motorne festere, 

kojih ima oko 13.000 komada. Motorne festere se uvoze sa zapada uz dosta 

visoku cenu (Švedska, SR Nemačka, Kanada), zatim traktori — uglavnom 

točkaši — naše proizvodnje, ali namenjeni poljoprivredi. Traktora ima ukupno 

oko 1.800 komada, među kojima je 250 specijalno konstruisanih zglobnih 

traktora za rad na teškim poslovima u šumarstvu. Ovi traktori se uvoze sa 

zapada uz veoma visoku cenu i nepovoljne uslove. Da su cene prihvatljivije 

šumarstvo bi znatno povećalo angažovanje ovih specijalnih traktora za rad 

u šumi. Uvozi se i laka mehanizacija za potrebe zaštite šuma i uzgoja. 

Proces uvođenja mehanizacije je normalan i potreban. Međutim, u posebnim 

uslovima privređivanja mehanizovana sredstva rada donose i velike 

brige i probleme. 

79

Proizvodnja u šumarstvu, pored uvođenja mehanizovanih sredstava, limitirana 

je i stanjem šumskih puteva To je i razlog što su se sve OUR-a 

šumarstva osposobile i organizovale da grade šumske puteve. Šumski putevi 

dakle imaju značaj za količinu (obim seča) i troškove proizvodnje. Međutim, 

u posebnim uslovima rata, šumski putevi dobijaju na značaju, jer, u slučaju 

potrebe, mogu preuzeti funkciju saobraćaja od javnih puteva. U 1974. godini, 

na svakih 3,6 km javnih puteva dolazio je 1,0 km šumskog puta. Problem je, 

međutim, u tome što ih je u apsolutnom iznosu još uvek malo i što se nezadovoljavajuće 

sporim tempom grade. Osim toga, i gradnja je po tehničkim 

elementima različita, što je posledica odsustva preciznijih smernica za gradnju 

šumskih puteva, pa bi se trebalo samoupravno dogovoriti o minimalnim 

uslovima za tehničke elemente koje bi morali usvojiti pri gradnji šumskih 

puteva. Prilikom dogovaranja o tehničkim elementima morala bi se imati 

u vidu namena ovih puteva u posebnim uslovima rada. 

Sto je mreža puteva gušća, to je OUR-a sigurnija u izvršenje svojih planova 

i racionalniju proizvodnju. Osim toga, ne može se ni zamisliti upotreba 

mehanizacije bez minimalne mreže puteva (oko 10 km na 1000 ha). 

Već je rečeno da je, najvećim delom, angažovana mehanizacija stranog 

porekla, uglavnom sa zapada. U slučaju posebnih uslova privređivanja (rata), 

stokovi rezervnih delova brzo bi se utrošili i mehanizacija prestala da funkcioniše. 

Ako bi se moralo ostati pri istoj proizvodnji razumljivo da bi trebalo 

povećati angažovanje radne snage. Međutim, jasne su mogućnosti u tim uslovima 

oko angažovanja radne, snage, posebno mlađe, obzirom na veoma teške 

fizičke poslove i uslove pod kojima se radovi obavljaju. Posledica bi bila ne 

isporučivanje određenih, planom predviđenih, šumskih sortimenata, što bi 

izazvalo niz poremećaja u organizaciji odbrane zemlje. Ako bi naša domaća 

industrija počela da proizvodi mehanizovana sredstva za šumarstvo onda bi 

ovi problemi izostali. Upotreba mehanizacije po količini sada je već u takvom 

obimu, koji je ekonomski interesantan za sve industrije pa i za našu. 

Iz toga proizlaze obaveze inženjersko-tehničkog kadra da na vreme, 

upravo u miru, tako organizuje svoju proizvodnju i nabavku opreme i materijala, 

da u posebnim uslovima ne dođe do zastoja niti do smanjenja proizvodnje, 

te da ovu proizvodnju može prilagoditi određenim uslovima rada. 

ZAŠTITA ŠUMA 

Društveni značaj šuma obavezuje sve OUR-a koje gazduju šumama da 

organizuju zaštitu šuma. Zaštita šuma u posebnim uslovima u pravilu mora 

da počiva na organizacionim šemama zaštite šuma u miru. Ona međutim, 

mora biti uprošćena i prilagođena novim uslovima, mobilna i opremljena 

sredstvima i oruđima neophodnim za efikasno vršenje funkcije. 

Služba zaštite šuma mora biti kadrovski osposobljena, jer su neophodna 

znanja za predviđanje uzročnika šteta, zatim utvrđivanje njihovog porekla u 

cilju određivanja mera borbe za suzbijanje štetnika. 

Posebno je pitanje ,dekomtaminacije, hemijske ili nuklearne. Za ovu svrhu 

neophodna je obuka kadrova a verovatno i neka predhodna ispitivanja. 

80

U zaštiti šuma od bitnog značaja je simptologija, jer se, prema promenama 

opšteg izgleda biljaka i promenjenom stanju ponašanja životinja u šumi, 

može konstatovati o kakvom se napadu radi i na vreme preduzeti mere u 

cilju sprečavanja pojave šteta velikih razmera. 

U planovima zaštite šuma posebno mesto mora da ima razrada plana i 

zaštite šuma od požara. Problem požara u šumi i preventive je u miru veoma 

složen. Planom se moraju predvideti sredstva rada za suzbijanje požara. Obzirom 

na vrlo brz razvoj tehnike uopšte i sredstava za gašenje požara posebno, 

neophodno je odabrati sredstva za suzbijanje i gašenje požara. Za požare 

velikih razmera i u predelima naročito osetljivim na požare danas je već 

jasno da su najefikasnije sredstvo za gašenje požara za to specijalno konstruisani 

avioni. Ovi avioni, pored toga što direktno gase vatru putem »vodenih 

bombi« mogu i da na lice mesta prebacuju ljudstvo i da se koriste i za 

druge svrhe u posebnim uslovima rata. Obzirom da je efekat aviona veoma 

visok, parametar rada širok i daleko premašuje površinu i najvećih radnih 

organizacija, a i nabavna cena je vrlo visoka, neophodno je udruživanje i 

zajednička nabavka i korišćenje aviona. Rad na takvom međurepubličkom 

dogovoru je u toku. 

U direktnoj borbi protiv štetnika putem tehničkih sredstava i u zaštiti 

šuma je princip da se merama preventive spreči pojava šteta velikih razmera. 

Zato je razrada preventivnih mera upravo u rukama inženjersko- 

-tehničkog kadra, koji još u miru i na vreme treba svojim stručnim znanjem 

da stvara šumske zajednice otporne na štetočine i da još pri podizanju šuma 

i planiraju i podižu mešovite sastojine, kao oblik otporniji od čistih monokultura. 

U pripremama mera borbe i planiranju sredstava za zaštitu šuma mora 

se, posebno po svakom sredstvu — naročito hemijskom, predvideti njegova 

upotreba i mesto upotrebe, obzirom na njegovu efikasnost. Posebno se planira 

i predviđa upotreba sredstava, koja mogu da nanesu štetu, pa su u miru 

pod zabranom (upotreba u krajnjoj nuždi). 

Značajni su -zadaci iz ove oblasti na inženjersko-tehničkom kadru, naročito 

stoga što se vrlo brzo pronalaze nova sredstva, manje štetna i efikasnija, 

pa je neophodno stalno praćenje i promena, odnosno dopuna spiskova sredstava 

za suzbijanje štetnika. 

Obzirom na značaj, potrebno je u ovoj oblasti organizovati posebno savetovanje, 

iz kojih bi se, eventualno, utvrdila i potreba za održavanje specijalističkih 

seminara i kurseva. 

ZAKLJUČCI 

Iz svega izloženog moguće je izvući sledeće zaključke: 

— Uloga inženjersko-tehničkog kadra šumarstva u pripremi ukupne operative 

šumarstva za opšte-narodnu odbranu je izvanredno velika. Ona se 

prvenstveno ogleda u: 

— Obuci kadrova da prilikom preduzimanja svih akcija u miru one budu 

sračunate i tako koncipirane, da pored toga što efikasno doprinose izvršavanju 

proizvodnih zadataka u mirnodopskim uslovima, mogu se efikasno 

koristiti i u posebnim uslovima rada. Ovo je naročito potrebno imati u vidu 

prilikom dugoročnog planiranja, odnosno donošenja šumsko-privrednih osnova. 

81

— Prilikom donošenja propisa o šumsko-privrednim osnovama i ostalih 

tehničkih uputstava, kao i propisa iz oblasti zaštite šuma, neophodno je voditi 

računa da oni budu tako koncipirani da odgovaraju posebnim uslovima 

rada. 

— Prilikom donošenja dugoročnih planova do sada nije posvećivana 

dovoljna pažnja iskorišćavanju sporednih šumskih proizvoda (plodova, divljači, 

gljiva i dr.) niti su u planiranju stvarani uslovi za njihov optimalni razvoj, 

pa bi ovaj propust u narednom periodu trebalo postepeno ispravljati. 

— Inženjersko-tehnički kadar u šumarstvu nije dovoljno osposobljen najnovijim 

dostignućima u primeni znanja iz opšte narodne odbrane na poslovima 

šumarstva, pa bi preko organizacija inženjera i tehničara 1 uz saradnju 

ostalih nadležnih organa trebalo sačiniti program obuke inženjersko-tehničkog 

kadra u šumarstvu. 

— Svaka od pokrenutih tema u ovom izlaganju zahteva potpunije sagledaavnje, 

pa bi bilo potrebno organizovati posebno savetovanje o ulozi šumskih 

potencijala i kadrova koji rade u šumarstvu u opšte-narodnoj odbrani, 

gde bi se detaljnije razmotrija sva ova pitanja i doneli precizniji zaključci 

i preporuke za dalji rad. 

Na kraju treba istaći: 

Ubrzani razvoj nauke i tehnike ne samo da je umanjio višestruku ulogu 

šume u eventualnim uslovima rata, nego se srazmerno povećanju stepena tehničkog 

razvoja ova uloga sve više povećava i postaje sve veća i značajnija. 

Žarko OSTOJ1Ć, dipl. inž. šum. 

predsjednik 

IO Saveza ITŠID Jugoslavije 

82

PRILOG RASPRAVI ILI 

OSNOVNE TEZE ZAKONA O SREDSTVIMA ZA REPRODUKCIJU 

ŠUMA 

Upravo se dogovaraju Osnove za zakon o sredstvima za reprodukciju 

šuma, pa bi pbzirom na njegovu veliku .važnost, bilo potrebno raspraviti svu 

problematiku koju bi njime trebali razriješiti u ekonomici šumarstva. Da 

rješenja, koje će Zakon donijeti, budu na trasi boljih rješenja ekonomskih 

odnosa za šumarstvo u sklopu privrede ali i da postavi kriterije za lakše i 

bolje rješenje ekonomskih odnosa osnovnih organizacija jednog šumsko gospodarskog 

područja i ne samo to. 

Suglasno sa članom 65. Zakona ,o šumama sredstva za reprodukciju šuma 

formiraju se primjenom određenom postotka na vrijednost posječenih i prodanih 

šumskih sortimenata u iskorišćivanju šuma. Ovom odlukom načinjen 

je prvi korak da se sredstva za reprodukciju sigurno vežu za tekući dohodak 

radne organizacije, koja gospodari šumama jednog šumsko gospodarskog 

područja. Obzirom da Zakon o šumama vrlo malo daje prostora ovom problemu 

sredstava za reprodukciju šuma samo dva člana u Zakonu, biti će potrebno 

u Zakonu o sredstvima mnogo više i preciznije reći kako bi otklonili 

mnoge dileme koje smetaju čistijim ekonomskim odnosima između osnovnih 

organizacija, koje gospodare dijelovima šumsko gospodarskog područja, tj. 

odnosima unutar šumsko privredne organizacije, kao i čistijim ekonomskim 

odnosima šumarstva i društva. (Jeli rente ima ili rente nema, a ako je ima, 

gdje je ima!?). 

Zakonom o sredstvima za reprodukciju treba precizirati obveze za sve 

nosioce ovih sredstava koliko i kako ukalkulirati sredstva. Isto tako precizirati 

prava i mogućnosti i nosioce kod trošenja sredstava. 

Očito je, da zakonom treba propisati: 

— donju granicu sredstava (minimalnu stopu) za svaku radnu organizaciju 

(kao cjelinu) koja gospodari šumama šumsko gospodarskog područja; 

— kriterije na koji način tu zajedničku obavezu prenijeti na osnovne organizacije 

udruženog rada šumarstva, ako ih ima više od jedne na jednom 

šumsko-gospodarskom području; 

— kojim putem se sredstva udružuju i kako se i na osnovu čega troše 

i u koje svrhe. 

Možda bi dobro bilo da se odredi i jednaka struktura kalkulacije uzgojnih 

radova kako bi bilo moguće vršiti uporedbe među radnim organizacijama. 

Stopu za pojedino šumsko gospodarsko područje utvrđuje Zakon (alternativa 

Skupština grupacije šumarstva Zajednice) na temelju donesenih petogodišnjih 

planova radnih organizacija i utvrđenih potreba za izvorima sredstava 

radi ulaganja u biološke investicije i ceste na određenom šumsko-gospodarskom 

području. 

83

Polazište za ovo petogodište su planirane potrebe u već donesenom srednjoročnom 

planu 1976—80. g. po pojedinom ŠG području, odnosno stopa prosječne 

godišnje ukupne amortizacije šuma koju smo ostvarivali u zadnje tri 

godine. 

Za razliku od dosadašnje amortizacije šuma zakonom bi trebalo utvrditi, 

da izdvojena sredstva za reprodukciju iznad minimalne zakonske stope a 

uložena u biološke investicije i ceste nebi se trebale smatrati dohotkom sa 

stajališta poreza pa i nebi ni podlijegala doprinosu iz dohotka. Takva bi 

odredba radne organizacije stimulirala da u šume ulaže više od zakonom 

utvrđene stope, što bi bilo i od velike društvene koristi. 

OSNOVICA za raspoređivanje ukupne obaveze radne organizacije na 

nosioce osnovne organizacije udruženog rada koje gospodare dijelovima područja 

trebala bi biti RAZLIKA IZMEĐU MASE VRIJEDNOSTI SORTIME- 

NATA POSJEĆENIH I PRODANIH U OOUR-u I MASE DIREKTNIH TROŠ 

KOVA UTROŠENIH ZA TE SORTIMENTE. 

Srazmjerno ovoj razlici ukupna godišnja obveza radne organizacije (koja 

ima više OOUR-a) prenosi se na osnovne organizacije i kroz godišnji plan 

poslovanja OOUR-a zadužuje da se obveza ukalkulira u troškove iskorišćivanja 

šuma i osigurava na zajedničkom računu sredstava tokom godine 

srazmjerno ostvarivanju plana odnosno planom utvrđenoj dinamici priliva 

sredstava. 

Identično ovom raspoređivanju obaveze s naslova sredstava za reprodukciju 

šuma istu osnovicu treba uzimati i kod kalkuliranja pojedinačnih 

obaveza na pojedine Sortimente. Jer konačno krajnji nosilac troška sredstava 

za reprodukciju šuma jeste Sortiment koji se prodaje na tržištu i on »daje« 

sredstva za reprodukciju srazmjerno svojoj vrijednosti odnosno svojoj »akumulativnosti«. 

(Razlici između prodajne cijene i cijene koštanja do nivoa 

direktnog troška)*. 

Ovako utvrđene obaveze za sredstva reprodukcije šuma u radnoj i osnovnoj 

organizaciji planiraju se u troškovima iskorišćivanja šuma u godišnjem 

planu radne i osnovnih organizacija. Udružuju se, te služe kao zajednički 

izvor sredstava za pokriće planiranih potreba na uzgoju (biološke investicije) 

i izgradnji prometnica kod svih OOUR jednog područja. 

Dinamika priliva ovih sredstava kao i dinamika trošenja i po masi i po 

mjestu utvrđuje se godišnjim planom osnovne i radne organizacije, a koji se 

temelji na srednjoročnom planu ulaganja u uzgoj i šumske prometnice skladno 

zahtjevu šumsko-gospodarske osnove područja bez obaveze vraćanja**. 

* Uzeli smo cijenu koštanja do nivoa direktnog troška radi toga što je identično 

i egzaktnije utvrđivanje ovog nivoa troškova kod svih radnih organizacija, 

a istovremeno isključujemo dijelom neracionalnonst u sferi općeg troška. 

** U jednodobnim šumama čija je ophodnja od 80—140 godina na istoj površini 

do sječe glavnog prihoda koji je nosilac akumulacije slijedom toga i izvor 

sredstava za reprodukciju šuma dolazi samo »jednom«, dok trošak održavanja 

postoji za vrijeme 80—140 godina. Te je prirodno da sortimcnti glavnog prihoda 

uglavnom podnose »teret« reprodukcije šuma šumsko gospodarskog područja 

odnosno ona OOUR, koja te godine siječe glavni prihod, financira za troškove 

reprodukcije područja — ako to ne bi bilo tako, šumsko gospodarsko područje 

sa stajališta potrajnosti i prirodne financijske uravnoteženosti izgubilo bi svoj 

glavni smisao. 

84

Zakon o sredstvima trebao bi obavezati radne i osnovne organizacije, da 

kod utvrđivanja cijene koštanja uzgojnih radova kalkuliraju punu »prodajnu« 

cijenu. Uz direktni trošak da se ikalkulira i otpadajući dio općih troškova 

i minimalni procenat akumulacije. Obaveza bi se sastojala da normativnim 

aktom radne organizacije (alternativa: grupacije šumarstva) bude to 

utvrđeno odnosno utvrđene osnovice i kriteriji za kalkuliranje cijene koštanja 

uzgojnih radova, a da ne bude to proizvoljno od slučaja do slučaja čega 

u praksi ima. 

U nastavku prikazujem u nekoliko tabela*** 15 organizacija šumarstva, 

uglavnom kontinentalnog dijela i to: Tabela I ostvarivanje stope amortizacije 

po organizacijama za 3 zadnje godine, odnosno »Slavonsku šumu« za 

zadnjih 7 godina, Tabela II ulaganja u biološka i ceste po organizacijama 

i izvori pokrića iz amortizacije šuma u zadnje 3 god., Tabela III ukupna 

ulaganja u šume (biološke i ceste) izražene po jednom kubiku prodane drvne 

mase. 

R.br. 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

' 10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

15. 

Organizacija 

1 

Našice 

Osijek 

P. Slatina 

SI. Brod 

Vinkovci 

»Slavonska 

Bilje 

Slavonska 

šuma« 

Požega 

Nova Gradiška 

Bjelovar 

Koprivnica 

Varaždin 

Zagreb 

Sisak 

Karlovac 

Ogulin + 

Delnice 

Senj 

Gospić 

Buzet 

Ukupno 

Vrbovsko 

Stope izdvajanja amortizacije 

1974. 

2 

26,14 

18,46 

16,06 

7,7 

31,07 

23,92 

5,75 

11,21 

15,04 

21,84 

14,33 

4,70 

11,41 

22,81 

21,94 

12,68 

7,39 

7,83 

7,45 

8,56 

15,55 

1975. 

3 

14,80 

22,94 

14,19 

20,20 

21,94 

19,59 

4,35 

8,65 

9,16 

19,35 

19,67 

6,76 

11,23 

18,86 

31,98 

12,42 

7,94 

7,10 

7,35 

5,67 

15,24 

Godina 

1976. 1974—76. 

4 5 

21,19 

22,6 

10,2 

9,7 

24,27 

20,12 

8,04 

7,00 

13,66 

15,88 

16,39 

7,07 

11,12 

13,33 

18,32 

10,24 

8,80 

8,13 

8,14 

9,58 

13,56 

20,17 

21,66 

13,13 

12,74 

25,22 

20,96 

5,95 

8,81 

12,51 

18,77 

16,85 

6,27 

11,24 

17,93 

23,82 

11,68 

8,08 

7,71 

7,65 

7,82 

14,71 

Tabela I 

1970—76. 

6 

17,08 

19,66 

9,72 

11,82 

22,12 

18,00 

U ovoj tabeli I vidljivo je kakova je situacija što se tiče prosječnog procenta 

izdvajanja amortizacije šuma po radnim organizacijama šumarstva 

SRH-e. 

*** Za sve tabele korišteni su podaci koje je dala Zajednica šumarstva, prerade 

drva i prometom drvnim proizvodima i papirom Zagreb kao materijal za 

rad Radne grupe za pripremu prijedloga Zakona o sredstvima za reprodukciju 

šuma. 

85

Dosta velika razlika u prosječnim stopama po pojedinim organizacijama 

kako se vidi od najniže 5,95 do 25,22% odnos 1:4,25 za razdoblje od 3 godine 

1974—76. U ovim rasponima sadržani su svi poslovni utjecaji ekonomskih 

činioca od prirodnih resursa do utjecaja oganizacijsko kadrovskih. 

Ova tabela prosječnih stopa može biti polazna osnova za njihovo unošenje 

u zakon o sredstvima za reprodukciju šuma, nakon njenih korekcija. 

Ulaganja u uzgoj i 

1974- 

ceste 

Tabs 

u 000 din 

Red 

broj 

Šumsko 

gospodarstvo 

Amortiz. 

šuma 

Ukupna 

ulaganja 

Ulaganja 

Razlika 

(2—3) učešće 

amort. 

Biološka 

ulaganja 

Ceste 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

15. 

Našice 

Osijek 

Podravska Slatina 

Slavonski Brod 

Vinkovci 

»SI. šuma« 

LŠPG »BILJE« 

Slavonska Požega 


Bjelovar 

Koprivnica 

Varaždin 

Zagreb 

Sisak 

Karlovac 

Ogulin + Vrbovsko 

Delnice 

Senj 

Gospić 

Buzet 

Ukupno 

45.844 

36.417 

22.541 

13.932 

136.362 

255.096 

10.660 

19.233 

68.564 

121.102 

39.777 

5.450 

36.360 

37.519 

63.026 

50.450 

42.225 

21.208 

33.309 

1.759 

805.738 

45.062 

30.790 

25.870 

19.944 

134.457 

257.123 

9.133 

19.501 

61.453 

104.147 

53.436 

8.477 

35.404 

54.420 

63.717 

36.062 

59.273 

25.796 

19.903 

570 

808.415 

— 218 

5.627 

— 3.329 

6.012 

1.905 

— 2.027 

1.527 

— 268 

7.111 

16.955 

—13.659 

— 3.027 

956 

—16.901 

— 691 

14.388 

—17.048 

— 4.588 

13.406 

1.189 

— 2.677 

99,5 

118,3 

87,1 

69,9 

101.4 

99,2 

116,7 

98,6 

111,6 

116,3 

74,4 

64,3 

102,7 

68,9 

98,9 

139,9 

71,2 

82,2 

167,4 

308,6 

99,7 

26.435 

23.767 

12.001 

10.532 

96.945 

169.680 

9.133 

4.054 

31,189 

44.430 

30.805 

5.145 

26.043 

28.796 

38.942 

3.199 

28.066 

8.175 

1.941 

570 

430.168 

19.627 

7.023 

13.869 

9.412 

37.512 

87.443 

— 

15.447 

30.264 

59.717 

22.631 

3.332 

9.361 

25.624 

24.775 

32.863 

31.207 

17.621 

17.962 

378.247 

U tabeli II vidljiva su ulaganja u biološke investicije i ceste po organizacijama 

šumarstva i u cjelini sadašnjih 15 organizacija šumarstva u 3 zadnje 

godine (1974—76). 

Vidi se to, da je ovih 15 organizacija kontinentalnog šumarstva u biološke 

investicije i ceste uložilo 808 miliona novih dinara, pokrivajući to sa 

805 mil. amortizacije šuma (zakonske i iznad zakonske). Osim ovoga uloženo 

je i cea 3 mil. iz ostalih sredstava. Vidimo uz ostalo iz ovog pregleda, da je 

ovo šumarstvo, obzirom na loše zakonsko rješenje dosadašnje amortizacije 

šuma, bilo oporezivano za ulaganja koja smo ulagali u šume. U ovom pregledu 

nije iskazano kolika je bila amortizacija šuma iznad zakonske, ona je znatna, 

a bila je sastavni dio dohotka i na nju smo plaćali doprinose. U novom Zakonu 

morali bi imati takova rješenja koja nisu destimulativna za ulaganja u šume. 

86

Ukupna ulaganja u uzgoj i ceste 

1974—1976. g. 

i odnos prema sječnoj masi 

Tabela III 

Red. Šumsko gospodarstvo Ukupna Realizirana Po m ; 

broj ulaganja masa m 3 din 

1 2 3 4 5 

Našice 

Osijek 

Podravska Slatina 

Slavonski Brod 

Vinkovci 

45,062.000 

30,790.000 

25,870.000 

19,944.000 

134,457.000 

385.546 

293.386 

247.892 

152,051 

649.033 

116,88 

104,95 

104,36 

131,17 

207,17 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

15. 

»Slavonska šuma« 

LŠPG »Bilje« 

Slavonska Požega 


Bjelovar 

Koprivnica 

Varaždin 

Zagreb 

Sisak 

Karlovac 

Ogulin + Vrbovsko 

Delnice 

Senj 

Gospić 

Buzet 

256,123.000 

9,330.000 

19,501.000 

61,453.000 

104,147.000 

53,436.000 

8,477.000 

35,404.000 

54,420.000 

63,717.000 

36,062.000 

59,273.000 

25,796.000 

19,903.000 

570.000 

1,727.908 

328.085 

364.463 

924.415 

1,041.049 

419.848 

186.384 

386.308 

408.577 

609.629 

793.555 

1,066.083 

489.834 

795.899 

73.615 

148,23 

27,84 

53,51 

66,48 

100,04 

127,27 

45,48 

91,65 

133,19 

104,52 

45,44 

55,60 

51,71 

25,01 

7,74 

Ukupno 

šumarstvo 

807,415.000 

9,624.652 

83,89 

Bez »Slavonske šume« 

551,292.000 

7,896.744 

69,81 

U tabeli III vertikalna kolona 5. prikazuje veličinu prosječnih ulaganja 

.u šume (biološka ulaganja i ceste) prosječno po m 3 prodane drvne mase 

u cjelini i po pojedinim OUR-ima šumarstva. Tu nailazimo na vrlo velike 

raspone od 7,74 nova dinara po kubiku do 207,17 u dinarima po kubiku, taj 

raspon je kao 1:26, što mora biti predmet naše posebne pažnje na nivou grane. 

Mi bi morali jednom sveobuhvatnijoni uporednom analizom odgovoriti, što 

je to što utječe na ovakovu skalu. Odgovori su potrebni i radi našeg odnosa, 

selektivnog odnosa i pristupa u aktivnosti pri organiziranju udruženog rada 

u šumarstvu i pripreme zakonske regulative, pa i ovog zakona o sredstvima 

reprodukcije šuma. Nismo daleko od istine ako kažemo, da će uz Zakon o 

šumama i ovaj Zakon o sredstvima za reprodukciju šuma utjecati vrlo efikasno 

na lakše rješenje svih drugih organizacijskih problema, posebno pro^ 

blema ekonomskih odnosa itd. 

U Osijeku, listopada 1977. g. 

Karlo KOŽUL, dipl. inž. šum. 

87

NA MEĐUNARODNOM PLANU 

TEHNOLOŠKI TRANSFER — PROCES ZA POBOLJŠANJE 

PROTUPOŽARNE ZAŠTITE ŠUMA 

U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA* 

WILLARD TIKKALA 

direktor kooperativne protupožarne zaštite državnih i privatnih šuma Šumarskog 

odjela Ministarstva poljoprivrede SAD, Washington 

Zadovoljstvo je i čast posjetiti Francusku i prenijeti iskustva o tehnološkom 

transferu Sjedinjenih Američkih Država, kao i Kanade te Meksika, zajedničkih 

partnera u Sjevernoameričkoj šumarskoj komisiji. Uvjeren sam da će rasprave 

održane u toku ovog savjetovanja biti od velikog značaja za sve učesnike, a isto 

tako smatram da ćemo u budućnosti ojačati međusobnu suradnju stručnjaka u toj 

oblasti. 

U SAD se stalno vrše pritisci na rukovodioce šumarske službe da uz što manje 

troškova i angažiranje ljudi proizvedu sve više, ali da istodobno uporno rade na 

poboljšanju okoline u kojoj živimo; Slična je situacija i u Kanadi i u Meksiku. U 

želji da što bolje odgovore tom zadatku odgovorni su rukovodioci spremni da se 

obrate za pomoć novoj tehnologiji. Kako se pojedine grupe istraživača bave problemima 

na razvijanju novih koncepcija, oruđa, i tehnologije to se i velik dio pri 

tisaka prebacio na njih. 

No da bi istraživačke organizacije i razvojne službe mogle stvarati nove informacije 

i otkrića, potrebno je da mi u prvom redu utvrdimo naše specifične potrebe, 

a nakon toga dolazi slijedeći korak, tj. omogućavanje brzog prenosa i primjene tih 

novih znanja. Taj se proces naziva tehnološkim transferom. U svijetu 

postoji mnogo sinonima za termin »tehnološki transfer«. Tako ga jedni tumače kao 

korištenje znanja, drugi primjena istraživanja, treći usmjerenim istraživanjima itd. 

Organizacija FAO u suradnji s organizacijama UNESCO i IUFRO uz izdašnu 

pomoć francuske vlade i njene šumarske službe, organizirala je u Francuskoj 

»Tehničko savjetovanje o protupožarnoj zaštiti šuma na mediteranskom 

području«. Savjetovanje se održavalo od 9. do 18. svibnja 

1977, a prisustvovali su predstavnici gotovo svih mediteranskih zemalja, a kao 

gosti predstavnici SAD i Kanade. U toku savjetovanja podnesen je velik broj 

referata, među kojima i referat pod naslovom »Tehnološki transfer — 

proces za poboljšanje protupožarne zaštite šuma na Mediteranu«, 

koga je podnio W. TIKKALA rukovodilac Centra za zaštitu šuma od 

požara u Šumarskoj službi Ministarstva za poljoprivredu SAD. U referatu ima 

interesantnih prikaza i prijedloga, pa može poslužiti i unapređenju ove oblasti 

u našoj zemlji. Referat nije u potpunosti preveden, jer su ispušteni neki manje 

važni detalji. 

Autor Tikkala suglasio se prevođenjem i dao je svoj pristanak za objavljivanje 

u nekom stručnom glasilu naše zemlje. (Opaska prevodioca) 

88

Prema našim stavovima tehnološki transfer je proces koji dovodi 

nova znanja i tehnologiju do posljednjeg korisnika i 

uključuje pružanje pomoći nadopunjući ili prilagođavajući 

njegovim potrebama tu novu informaciju ili otkrić 

e. 

I najbolja naučna informacija ili nova tehnologija ima malu vrijednost ako je 

praktičar ne koristi, ako je ne uključuje u svoje planove, donošenje odluka ili sam 

proces provedbe. Osim toga naš je nacionalni problem, a isto tako i problem 

mnogih drugih zemalja, što postoji mnogo vrlo dobrih informacija i tehnoloških 

procesa, koji još nisu spremni za neposredno korištenje ili se pak nalaze u zatvorenim 

»ladicama« poznati malom broju ljudi. Za takovo stanje postoji mnogo razloga. 

Tako nisu, na primjer, neki istraživači uopće stvorili mogućnost da njihovi rezultati 

iziđu u javnost. Tek kada su shvatili da se uspjesi tehnologije mjere prema tome 

koliko su korisnici sposobni i voljni da primjene njihovih istraživanja i razvoja, 

razjašnjena je i njihova uloga. Zbog navedenih razloga su i alternative za prenošenje 

»riječi« od pokretača ideje do korisnika također različite. Način prenošenja 

novih saznanja i tehnologije koji se nalazi u praski SAD, ukratko ću obraditi u ovom 

referatu. Korištenje nekih ideja pruže mogućnost širenja djelatnosti na područje 

tehnološkog transfera a time i otklanjanje udvostručavanja istraživačkih napora 

čime se sprječava »ponovno otkrivanje kotača«. U tom cilju na kraju referata prikazat 

ću i mogućnosti razmjena na međunarodnom planu. 

U SAD se prije razvijao stalni nemir radi toga što proces tehnološkog transfera 

nije odgovarao potrebama. Zbog toga smo učinili poticaj tom nastojanju bilo 

je uključivanje, u proces transfera, vrhunskih šumarskih stručnjaka, na osnovu 

stava Šumarskog odjela Ministarstva poljoprivrede prema kojem: »Šumarska služba 

ima nacionalnu odgovornost za sva šumarska istraživanja, što uključuje i postupke 

potrebne da se istraživačka otkrića primjene na sve šume i šumska zemljišta 

bez obzira na vlasništvo«. (John McGuire, šef Šumarskog odjela Ministarstva poljoprivrede 

SAD). 

Takav stav stvorio je mogućnost mnogih akcija poduzetih radi 

tehnološkog transfera kao: 

poboljšanja 

— Centar za istraživanje korištenja naučnih znanja pri sveučilištu u Michiganu 

dobio je zadatak da utvrdi koje su zapreke u tehnološkom transferu te da preporuči 

puteve njihovog otklanjanja; 

— Centar za primjenu istraživačkih rezultata osnovan je u Atlanti 1973. 

godine; 

— istraživačkim su projektima dodjeljeni predstavnici Šumarskog odjela radi 

povezivanja istraživanja; 

— u svim šumarsko-pokusnim stanicama otvoreno je radno mjesto pomoćnika 

rukovodioca za planiranje i primjenu rezultata; 

— izabrani su protupožarni specijalisti, a njihova se djelatnost prostire na 

području bilo cijelih SAD, bilo pak pojedina veća područja; 

— stvoreni su posebni projekti istraživanja, razvoja i primjene; 

— izrađen je priručnik pod nazivom »Vodič za primjenu naučnih istraživanja«; 

89

— pokrenuto je izdavanje lagano pisanih biltena s informacijama o rezultati 

ma istraživanja i nove tehnologije; 

— izrađen je elektronski sistem za obradu informacija za istraživače; 

— osnovana je posebna grupa za koordinaciju protupožarne zaštite sa deset 

radnih tijela. 

U daljem izlaganju opisat će se djelatnost navedenih organizacija, a posebno će 

se podvući ona nastojanja koja se odnose na zaštitu šuma od požara i koja se mogu 

primjenjivati i u drugim zemljama. 

CENTAR ZA PRIMJENU ISTRAŽIVANJA uključen je u Šumarski odjel Ministarstva 

poljoprivrede SAD i treba da omogući što brži prijenos istraživačkih rezultata 

u praksu. Ovaj je centar do sada dao već 37 korisnih preporuka, od kojih se 

posebno ističe prikaz toka prijenosa tehnologije, koji je niže prikazan. 

Proces tehnološkog transfera teče po ovoj shemi: 

Istraživanje i razvoj -4 ^ transfer tehnologije 

— prikupljanje podataka 

— studije 

•— testiranje 

— seminari i prikazi 

— primjena na terenu 

— širenje ideja 

— demonstracije 

— izobrazba 

— publikacije 

Povratna informacija •* - 

T 

> Korištenje 

— utvrđivanje problema — tehnička pomoć 

•— otkrivanje smetnji 

— centri 

Iz ove se šeme vidi, da se istraživanje i primjena međusobno nadopunjuju i da 

transfer tehnologije pomaže istraživanju u istoj mjeri kao što i istraživanje pomaže 

uvođenju novih znanja i tehnologije. 

Nadalje ovaj je centar dao i druge značajne prijedloge, od kojih ću spomenuti 

i njihov prilog u vezi primjene istraživanja na svim razinama. Šumarski odjel SAD 

vodi politiku koja osigurava što brže uvođenje novih znanja i tehnologije u čemu 

i centar ima značajnu ulogu. Široka se primjena rezultata istraživanja postiže punim 

uključivanjem vrhunskih stručnjaka protupožarne zaštite kao i uključivanjem 

raznih službi u vezi s tim zadatkom (koordinacija programa, financiranje istraživanja, 

kadrovi). 

Posebni se napori čine radi utvrđivanja radnih mjesta u istraživačkim projektima 

koji se približavaju fazi primjene. U praksi postoje stručnjaci poznati 

pod nazivom »veza«, koji traže naučna dostignuća na svoju vlastitu inicijativu. 

To su novatori koji imaju brojne kontakte s naučno-istraživačkim radnicima, 

a njihovi suradnici imaju u njih puno povjerenje. Između takvih stručnjaka 

biraju se i predstavnici za vezu po pojedinim projektima između radnih timova 

i predstavnika šumarskih organa. 

Poseban vid za ubrzanje tehnološkog transfera pretstavljaju nacionalni 

specijalisti protupožarne zaštite šuma, čiji se djelokrug proteže 

na područje cijelih SAD. Do sada su postavljena dva takva specijalista, dok druga 

dvojica pokrivaju područja užih regija. Svi postavljeni specijalisti imaju svoja uža 

područja djelatnosti. Tako jedan od federalnih specijalista pretežno se ba 

vi problemima zapaljivog materijala u šumama, zatim sistemima kontrole, svojstvima 

požara, uzrocima požara, korištenju helikoptera u noći te nadopunom progra- 

90

ma prognoziranja. Kako sam već spomenuo, svi su oni eksperti za pojedina područja 

i zaduženi su za prenošenje nove tehnologije šumarskim organizacijama, sveučilištima 

i kolegama na terenu. Posebna manja grupa specijalista radi u državi Idaho 

i njen je glavni zadatak da ostvaruje što neposredniju suradnju s ostalim organizaci 

jama protupožarne zaštite šuma u primjeni sistema prognoziranja stupnja opasnosti 

(National Fire Danger Rating System — NFDRS). 

Od kako postoji saznanje o neophodnosti primjene novih rezultata istraživanja, 

Šumarski odjel SAD je poduzimao napore da se primjenjivanje ubrza. U tu su svrhu 

izrađeni i posebni programi. Prvi od njih bio je tzv. FIRESCOP, sastavljen u 1972. 

godini. Kongres SAD prihvatio je taj program i dao je upute Šumarskom odjelu da 

što uže surađuje sa i pomaže šumarskim organima južne Kalifornije kako bi se ostvarila 

što bolja koordinacija prilikom većih šumskih požara. Postoje razlozi za 

ubrzan napredak. To je u prvom redu postojeća tehnologija, koju već i danas 

koristimo, a zatim ljudi sposobni da tu tehnologiju primjene. To je sprega svih 

zainteresiranih, koji su međusobno podijelili odgovornost za preuzeti posao već 

od samog njegovog početka. 

Tehnološki transfer je moguć samo ako postoje i dobro razvijeni sistemi 

informacija. Zbog toga je pokrenuto izdavanje raznih stručnih izdanja, 

u kojima se laganim stilom prikazuju rezultati i novi tehnološki procesi. Tako 

je u jesen 1973. godine izišao prvi broj časopisa »Forestry Research — What's New 

in the West«, koji je već od prvog broja postao »bestseler«. Njega zajednički izdaju 

više šumsko pokusnih stanica na zapadu SAD i njihovi stručnjaci u njemu surađuju. 

Ovaj list dolazi do 9000 korisnika, a u njemu se obrađuju informacije o većim 

programima istraživanja, novim otkrićima i preliminiranim rezultatima istraživanja 

u toku. Sličnu ulogu imaju i publikacije »Forest-gram South«, odnosno Forest-gram 

West«. Prvi obrađuje probleme južnih država, a drugi zapadnih, a izdaje 

ih Šumarski odjel SAD. Prilozi za njih stižu iz svih južnih i zapadnih država. Svaki 

broj sadrži između 5 i 15 članaka s najviše 200 riječi. Posebna se pažnja posvećuje 

tehničkom izgledu, kako bi te publikacije privlačile pogled a time i čitaoce. Kako 

se u njima ukratko obrađuju gotovo svi problemi vezani uz šumarstvo, to postoji 

velik broj zainteresiranih. 

Drugi oblik prenosa tehnologije sadržan je u programu FIREBASE. To je 

sistem elektronske obrade podataka o literaturi i prvenstveno 

služi stručnjacima protupožarne zaštite. Ovaj sistem je dio cjelokupnog sistema 

tehničkih informacija i daje različite štampane osnovne funkcionalne podatke javnosti, 

terenskim protupožarnim rukovodiocima i naučnim radnicima. Do sada je 

u sistemu FIREBASE obuhvaćeno 3000 raznih dokumenata počam od naučnih referata 

i udžbenika protupožarne zaštite pa sve do protupožarne preventive i specifikacije 

opreme. Dodatnih 2800 novih dokumenata nalazi se u fazi obradbe, a mi 

se nadamo da će sistem svake godine obogaćivati s oko 1000 novih dokumenata. 

Poseban poticaj daljem razvoju i veliku pomoć ovaj je sistem dobio nakon što 

je Šumarski odjel kanadskog Ministarstva poljoprivrede donio odluku da sistemu 

FIREBASE stavi na raspolaganje cjelokupnu tehničku biblioteku. Rukovodeći 

centar ovog sistema smješten je u mjestu Boise (Idaho), gdje je ujedno i glavno 

mjesto za održavanje kontakata. Osim ovog programa na pojedinim se užim 

područjima osnivaju i posebni sistemi. Tako je u Kaliforniji osnovan sistem PAC- 

FORNET (Pacific Coast Forest Research Information Network — Priobalna pacifička 

mreža šumarskih istraživačkih informacija), a u toku je osnivanje centra u 

Georgiji i Washingtonu. 

91

Sistem PACFORNET služi potrebama Kalifornije, Oregona, Washingtona, A- 

ljaske i Havaja. To nije u pravom smislu riječi informativni centar ili nau'.na 

knjižnica, nego organizacija povezana s brojnim tehničkim bibliotekama i drugim 

izvorima informacija SAD i na taj način omogućuje davanje informacija svojim 

korisnicima. 

Koordinacija svih napora u protupožarnoj službi omogućena je formiranjem 

grupe sastavljene od predstavnika različitih organizacija. 

Grupu je oformilo Ministarstvo poljoprivrede SAD u zajednici s Ministarstvom 

za unutrašnje poslove. Osnovni joj je zadatak da unaprijedi suradnju i poveća 

efektivnost u borbi protiv požara na otvorenim prostranstvima. Na sastancima 

grupe kritički se analiziraju svi veći problemi zaštite, zatim samostalne studije, 

izobrazba kadrova, kvalifikacije, oprema, korištenje aviona i druge teme nakon 

čega se donašaju zajednički zaključci. Kako se oko 640 miliona ha nalazi izvan 

naseljenih mjesta, to se i njihovo upravljanje nalazi u sklopu raznih nacionalnih, 

državnih ili privatnih organizacija. Zbog toga su u grupu imenovani i predstavnici 

različitih organa i organizacija: Ured za indijanske poslove, Ministarstvo poljoprivrede, 

uprava nacionalnih parkova, opće protupožarne zaštite, odsjeka protupožarne 

zaštite šuma Šumarskog odjela, naučno-istraživačkih organizacija, meteorološko-klimatološke 

službe te američkog udruženja državnih šumara. 

Za što djelotvornije djelovanje grupe osnovano je više radnih tijela, koja 

mogu biti stalna ili povremena. To su timovi koji se bave problemima izobrazbe 

kadrova, službom veza, izdvajanjem certifikata i svjedodžbi, protupožarne preventive, 

primjene kemijskih sredstava, rukovođenje u zračnim operacijama, protupožarne 

opreme, primjene sistema prognoziranja stupnja opasnosti i tome slično, 

Kao prvo tijelo bio je osnovan tim za izobrazbu kadrova, koji je 

bio i naročito aktivan. Osnovni mu je zadatak da razvija i koordinira planove izobrazbe 

za kadrove u pojedinim nacionalnim ili državnim šumarskim organizacijama. 

Do sada je ukupno održano 35 tečajeva. Svaki od održanih tečajeva stajao je 

oko 30.000 US dolara, obzirom da se koriste najnovija tehnička riješenja i znanja. 

Obzirom na visoke troškove tečajeva jasno je da je grupa ovlaštena provoditi takvu 

koordinaciju kojom se onemogućava udvostručavanje napora i troškova sa strane 

nekih protupožarnih organizacija i službi. I druga radna tijela unutar navedene 

grupe aktivno su radile u svojem djelokrugu zaduženja, zbog čega smatramo da je 

ova grupa najefikasniji segment u čitavom procesu tehnološkog transfera. 

Ukratko, lično smatram da je Šumarski odjel SAD zajedno sa svojim surad 

nicima u grupi učinio znatan napredak. Ipak mi još uvijek nismo zadovoljni sa stanjem 

u kome se nalazimo. Poznato nam je da se ne razvija samo protupožarna 

služba SAD u velikim skokovima, nego da se, što više, nova tehnologija 

razvija znatno brže, brže nego što je mi možemo primjenjivati. 

Zbog toga je potrebno učiniti mnogo više u poboljšanju tehnološkog 

transfera u toj oblasti za što sve protupožarne organizacije dijele odgovornost. Od 

njih se ujedno i očekuje da primjenjuju nova korisna otkrića i tehnologiju. 

Naročit oblik tehnološkog transfera razvio se u sklopu SJEVERO-AMERIČ 

KE ŠUMARSKE KOMISIJE, u kojoj su članice Kanada, Meksiko i SAD. Unutar 

komisije radi Studijska grupa za protupožarnu zaštitu sa osnovnim zadatkom 

da izmjene ideje i informacije između navedenih zemalja, te da o svom radu o- 

bavještava članove komisije. Njeno se djelovanje odvija kroz tri stalna komiteta 

i to za preventivu, za istraživački rad i za kon- 

92

trolu. Svaki od komiteta obavještava grupu o aktivnostima zemalja članica te 

daje preporuke grupi te komisiji radi donošenja odluka. Sastanci studijske grupe 

održavaju se svake godine u jednoj od zemalja članica, koja kao domaćin unaprijed 

utvrđuje i mjesto sastanka. Ova je studijska grupa ujedno i pokrovitelj raznih 

protupožarnih djelatnosti. Tako je bila pokrovitelj i studijskom putovanju u proljeće 

1975. godine kroz SAD i Meksiko, na kome su sudjelovali i predstavnici nekih 

mediteranskih zemalja. Nadalje grupa je i stalni pokrovitelj smotre popularnih filmova 

i plakata, koja se održava svake godine prilikom sastanka Sjevernoameričke 

šumarske komisije. Ustanovili smo, da je djelovanje ove grupe vrlo korisno u tehnološkom 

transferu. To potvrđuju neki primjeri: U svim zemljama članicama 

koristi se isti simbol protupožarne zaštite, zatim preuzeto je pokroviteljstvo 

seminara »Vatra i okolina« (Denver 1973.), provedeno je osposobljanje 

kadrova izmjenom stručnjaka, započelo se izdavanjem časopisa »Forest Fire 

News« i td. Navedeni časopis izlazi dva puta godišnje i dostavlja se zemljama 

članicama. 

Kao što se iz prednjeg izlaganja može uočiti, zadaci i djelovanje Protupožarne 

studijske grupe Sjevernoameričke šumarske komisije slični su zadacima i djelovanju 

Grupe za koordinaciju protupožarne zaštite u SAD. Na osnovu dosadnijih rezultata 

mi smo uvjereni da su obje grupe ojačale naše mogućnosti tehnološkog 

transfera, premda, kako je to već naglašeno, naš zadatak je još daleko od toga 

da bude potpun i izvršen. 

Na kraju ovog referata želim dati neke ideje isugestije u vezi s 

razvojem tehnološkog transfera između zemalja Mediterana 

i S A D. Do sada je taj proces bio postepen, više ili manje uspješan, i to 

uglavnom na ličnoj osnovi. Ovo savjetovanje, koje se upravo održava, u 

tom je pogledu izvanredan izuzetak. Druge prilike slične ovoj bile su: 

savjetovanje u Grčkoj 1971., centralnoj Americi i Africi 1975., te studijsko 

putovanje delegata mediteranskih zemalja po SAD i Meksiku 1975. Vi imate mnoga 

znanja o protupožarnoj zaštiti šuma, koja bi i mi mogli koristiti. U prvom redu vaše 

iskustvo od preko 2000 godina znači mnogo više nego naše od svega 200 do 300 

godina. Nadalje, napominjem da su novatori ovdje na jugu Francuske bili sposobni 

objediniti znanja na protupožarn om pilot — objektu »Des Maure 

s « bolje, nego što smo to mi učinili u Sjevernoj Americi. Mi se istom sada nalazimo 

u fazi osnivanja takovih objekata na zapadu SAD, ali znatno manjih od navedenog. 

No ja sam uvjeren da i mi imamo neke koncepcije protupožarne zaštite, tehnologije 

ili sredstava koje možemo podijeliti s vama i koje bi mogle smanjiti gubitke 

koje šumski požari nanose na mediteranskom području. Postavlja se međutim 

pitanje kako možemo proširiti prikladan program tehnološkog 

transfera između ove regije i Sjeverne Amerike. Evo nekoliko sugestija, 

koje bi se mogle prihvatiti, u koliko to želite. 

1. Zainteresirane zemlje Mediterana mogle bi osnovati zajedničku »Mediteransku 

studijsku grupu za protupožarnu zaštitu šuma« u kojoj bi radili predstavnici 

tih zemalja; 

2. U cilju što bolje izobrazbe kadrova uspostaviti izmjenu planova i programa 

izobrazbe između zemalja Mediterana i SAD; 

3. U istom cilju izraditi program izmjena između navedenih zemalja naučnih 

radnika i praktičara; 

93

4. Radi što bolje suradnje i izmjene informacija započeti sa izdavanjem časopisa 

»Novosti o protupožarnoj zaštiti šuma« za potrebe zemalja članica na francuskom 

i španjolskom jeziku, s kratkim sadržajem na engleskom; 

5. Zasjedanja, odnosno savjetovanja treba stalno organizirati, jer su od velikih 

koristi; 

6. Konačno je potrebno razmotriti i mogućnost razvijanja i učestvovanja u 

sistemu stavaranja više nacionalnog sistematskog pristupa za arhiviranje i popu 

njavanje literature, podataka i drugih informacija u vezi sa protupožarnom zaštitom 

šuma, nešto slična programu FIREBASE, kojeg mi koristimo u SAD. 

Ovim se prijedlozima može prigovoriti jer postoje jezični problemi na tom 

području. Međutim ovaj prigovor može otpasti, jer smo se uvjerili da se ova 

zapreka može otkloniti. Za vrijeme već prije spomenutog studijskog putovanja 

grupe stručnjaka po SAD i Meksiku bilo je ukupno 33 predstavnika iz 23 različite 

zemlje i problema nije bilo. Drugi potencijalni prigovor može naglasiti našu 

međusobnu udaljenost jer prostrani Atlantski ocean razdvaja naše kontinente. I 

ovaj prigovor se lako može pobiti. Udaljenost između Washingtona i Marseilla 

gotovo je jednaka udaljenosti između Washingtona i Havaja, naše 50. države, pa 

se ipak suradnja odvija bez poteškoća. 

I tako, usprkos prividnih poteškoća i ograničenja, čvrsto vjerujem da je suradnja 

moguća. Zemlje Mediterana i Sjeverne Amerike mogu imati obostrano 

znatnih koristi od međusobne suradnje, izmjenom saznanja i tehnologije u protupožarnoj 

zaštiti šuma. Nadam se da će ovo savjetovanje biti odskočna daska 

kojom ćemo postići znatna unapređenja u toj našoj djelatnosti u bliskoj budućnosti. 

Preveo: Oto Žunko, dipl. inž. šum. 

SMOK.EY — simbol protupožarne zaštite u Kanadi, Meksiku i SAD. 

Ideja za taj simbol rodila se, kada je na jednom šumskom garištu 

pronađen izgoren jedan medvjedić. 

94

SAVJETOVANJA I STRUČNI SKUPOVI 

JELA NA PAPUKU 

(Abies alba Mill. — vitka jela — porodica Pinaceae — borovi — razred — Pinatae 

— četinjače) 

Ljudsko društvo kroz sve faze svog razvoja bilo je vezano za šumu, a drvo je 

kao materija bilo korišteno još prije kamenog doba. Neki arheolozi pretpostavljaju 

da je prije kamenog postojalo drveno doba (1). Korištenje drveta za podmirenje 

čovjekovih potreba — a kroz to i smanjivanje površina pod šumom — pa negdje i 

uništavanje šuma iz drugih razloga nastavljalo se kroz vijekove, a traje i danas (9). 

Potrošnja drveta za industrijsku preradu znatno se povećalo posljednjih decenija. 

Potrebe za »industrijskim drvom« bit će sve veće — pa se najavljuje da će 

npr. 1985. godine biti »godina gladi za drvom«. Prema tome može se smatrati da 

će proizvodnja drva biti i u narednim decenijima jedan od glavnih ciljeva šumarske 

politike. Danas međutim ostale koristi od šume — osim proizvodnje drveta — dobivaju 

iz dana u dan sve veće značenje. To su koristi od šuma, koje se sastoje u sprječavanju 

erozije, u zaštiti poljoprivrede kao i tla uopće, u ublažavanju posljedica poplava, 

u pročišćavanju zagađenog zraka, u osiguranju pitke vode, u površinama za 

odmor i rekreaciju, u narodnoj obrani itd. Procesom fotosinteze šuma apsorbira 

ugljični dioksid a oslobađa kisik. Šuma zaustavlja prašinu, koja se taloži na lišću 

da bi kasnije bila isprana na tlo. Šume sve više postaju objekti zaštićene prirode i 

koriste se za zaštitu čovjekove sredine. Turizam i promet razvijaju se brže od ostalih 

ekonomskih djelatnosti — pa će i želja za odmorom i rekreacijom u šumi rasti 

sve više. Već danas je u mnogim šumama vrijednost održavanja zelene mase za 

odmor i rekreaciju veća od vrijednosti proizvodnje drvene mase (12). Ipak se danas 

još uvijek naglašavaju privredne koristi od šume. 

U Jugoslaviji je opće poznat nerazmjer drveta listača i četinjača na štetu ovih 

posljednjih. Omjer četinjača i listača u SFRJ iznosi 29:71 po drvnoj masi i 20:80 

po površini, a u NRH je taj odnos još nepovoljniji te iznosi 19:81 po drvenoj masi 

i 12:88 po površini. Među četinjačama je najviše zastupana jela (91'°/o). Na području 

Osječke regije odnos je još nepovoljniji te iznosi 1,5:98,5. Na području Požeške kotline, 

a to je uglavnom i područje komune Slav. Požega, taj omjer iznosi 7:93 prema 

površini i 4:96 prema drvnoj masi. Zbog toga se počelo već u daljoj, a pogotovu 

u bližoj prošlosti razmatrati taj problem te nastojati da se poveća proizvodnja drveta 

četinjača. O tome pišu ŠURIĆ (1948), STAMENKOVIĆ (1951), ŠAFAR (1952), POTO 

ČIĆ (1952) i dr. U rješavanju manjka drva četinjača postoji mogućnost proširenja 

jele i na Papuku. U potvrdu potrebe da se taj problem manjka drveta četinjača 

rješava govori i podatak da se iz godine u godinu uvoz celuloznog drveta povećava 

i da je u SFRJ u 1974. godini dostigao iznos od 2 milijuna prostornih metara — a od 

toga odpada na celulozno drvo četinjača 1,110.000 prm. (13). 

Smatra se da je jela (uz običnu borovicu kao grmoliku vrstu) jedina autohtona četinjača 

na Papuku, koja izraste kao visoko drvo. Sve ostale četinjače su vještački u- 

nesene, iako neki smatraju to i za jelu. O jeli na Papuku pišu krajem prošlog 

95

stoljeća ETTINGER I HIRC. Kasnije o rasprostranjenju jele uopće, a posebno u 

Hrvatskoj, pišu: PETRAČIĆ (1925), STRINEKA (1929), ANIĆ (1946), SAFAR (1952, 

1953, 1954), FUKAREK (1959) i drugi. 

Na Papuku je jela najviše raširena na području Šumarije Kamensko (g. j. Zapad 

ni Papuk) i Šumarije Voćin (g. j. Djedovica — Trešnjevica i Jovanovica) — a manje 

kod Šumarija Sirač, Miokovićevo, Čeralije, Slatinski Drenovac. Prema ILIJANIĆU 

područje Papuka na kojem dolazi jela je područje bukovih šuma (uključujući mješane 

šume bukve i jele) vegetacijske sveze Fagion illyricum (11). 

U godini 1953. Šafar osniva na Papuku na području Šumarije Kamenska prve pokusne 

plohe za praćenje razvoja i prirasta jele. Proučavanja provodi i Dekanić. U 1954 

godini pišu Šafar i Hajdin o potrebi proširenja jele na brdskom području između 

Save i Drave u Hrvatskoj. Na tom području nalazi se jela na nereduciranoj površini 

od 15.389 ha, a od toga na Papuku 8104 ha, Zagrebačkoj gori 5.434 ha teMaceljskoj 

gori, Ravnoj gori i Ivančici 1851 ha. Najdonja granica prirodnog rasprostranjenja jele 

je 200 m, a njenih sastojina 250 m nadmorske visine. Šafar i Hajdin predlažu 

da se svaka sastojina individualno tretira i to prelaznim načinom oplodne sječe 

s drugim pomladnim razdobljem i grupimično preborne sječe (16). 

U 1955. godini pišu Šćetinec i Jakšić, demonstratori iz uređivanja šuma sa 

Šumarskog fakulteta u Zagrebu, o prirastu jele i smreke. Prigodom ekskurzije 

studenta šumarstva pod vodstvom profesora Plavšića, Klepca i Bastjančića is 

kolčena je pokusna ploha. Na toj plohi u odsjeku 18 d g. j. Zapadni Papuk — šumarija 

Kamenska ustanovljen je godišnji prirast jele i smrče 13 m 3 po 1 ha (17). 

1957. godine održan je na Zvečevu seminar o problemu proširenja jele na Papuku. 

Seminar je organizirao Institut za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske sa 

šumarskim inspektoratima iz Slav. Požege i Virovitice. Seminaru prisustvuje i sekretar 

za šumarstvo NRH (Jovica Sijan), te predstavnici tadašnjih kotareva Slav. 

Požega, Virovitica, Daruvar i Našice — uz šumarske stručnjake tog područja — 

ukupno oko 100 učesnika. Seminar je trajao 3 dana. Referate podnose Balaić, Dragišić 

i Hanzl, a iza toga se obilazi 5 iskolčenih stalnih ploha i 10 »ad hoc« iskolčenib 

pokusnih ploha na području g. j. Zapadni Papuk i Djedovica — Trešnjevica — 

Šumarija Kamenska i Vočin. Na temelju prethodnih ispitivanja a prema podacima 

tadašnjih gospodarskih osnova na ukupnoj površini Papuka od 74. 642 ha s 9,388,000 

m 3 drvne mase jela pokriva 2. 192 ha s 308.000 mß drvne mase. Ostale četinjače nalaze 

se svega na 285 ha. To se odnosi na tadašnja 4 kotara: Daruvar, Našice, Slav. 

Požega i Virovitica. x) 

Prioritetni radovi na spašavanju i proširenju jele odnosili bi se na uzgojne 

radnje: 

1. tipična njega mladika u sastojinama neposredno nakon dovršnih sijekova, 

2. prethodna njega mladika u sastojinama prije dovršnih sijekova, 

3. tipično zakašnjelo čišćenje, 

4. oslobađanje jelovog mladika i podmlatka u sastojinama prolaznog tipa starosti 

40 — 50 godina. 

5. oslobađanje pojedinačnih jelovih stabala i manjih grupa te 

* Razlika u podacima o površinama posljedica je različitih metodika praćenja 

pojedinih autora, a u međuvremenu i znatnije proširene ostale četinjače. 

96

6. Podsijavanje jelovog sjemena. 

Za svaki vid takvog uzgojnog rada bile su osnovane 2— 3 pokusne plohe na 

kojima je vršeno razmatranje i stvoren zaključak o svrsishodnosti takvog rada. Zaključci 

na seminaru bili su da se izradi 5—togodišnji plan jele na Papuku, a financij 

ska sredstva za njegovo izvršenje trebao je osigurati Sekretarijat za šumarstvo 

NRH. Za sva četiri kotara izrađen je jedinstveni plan koji je predvidio 5.936 ha 

nereducirane površine ili 2.930 ha reducirane površine za podsijavanje jelovog sjemena. 

S realizacijom plana se započelo, ali uskoro i prekinulo, jer su po Republici 

predviđena sredstva izostala. Pa ipak, iako planirana financijska sredstva nisu bila 

osigurana — manje — više svaka od Šumarija na području Papuka nastojala je u 

okviru vlastitih financijskih mogućnosti uklopiti se u plan i provoditi mjere za 

proširenje jele. 

1958. godine osniva Dragišić sa suradnicima pokusne plohe za praćenje razvoja 

jele na području Šumarija Kamenska, Slav. Požega, Slatinski Drenovac i Voćin. 

Mjerenjima na osnovanim plohama došlo se do izvjesnih saznanja i podataka: 

1. jelov podmladak — starosti 7 do 10 godina — nakon dobivanja svjetla već nakon 

jednu do dvije godine pokazuje snažan visinski prirast (50 — 80 cm godišnje), 

2. osjetljivost na svjetlo je znatno manja od one što bi se od ove skiofilne vrste 

moglo — prema ranijim podacima — očekivati, 

3. jela na Papuku rađa sjemenom vrlo rano (30 — 40 godina) — vrlo često (svake 

2 — 3 godine), 

4. kod vještačkog podsijavanja jelovog sjemena treba već od samog početka vršiti 

intenzivnu njegu — da taj ponik i mladik ne bude uništen od raznih manje vrijednih 

listača, 

5. sadnja jelovih biljaka starosti 3 — 4 godine bilo iz prirodnog ponika, bilo uzgojenih 

u rasadniku uspjeva i do 96 a /o. 

Ta sva saznanja trebalo bi na određenim plohama i dalje promatrati i pratiti 

duži niz godine. 

U godini 1961. pišu HANZL I HREN u obavijestima Instituta za šumarska 

i lovna istraživanja NRH o daljnjem proširenju jele (6). 

U godini I960., 1964., 1969. pišu ANDROIĆ, KLEPAC i MLINŠEK o problemu 

sušenja jele u Gorskom kotaru, Lici i Sloveniji i o njenom uzmicanju pred bukvom 

i drugim listačima. Takva ispitivanja se prate i u Austriji, Čehoslovačkoj, Njemač 

koj još od 1940. godine, a i prije (2). Sastojine jele na Papuku su međutim vrlo vi 

talne i njezino sjeme raznosi vjetar na veće udaljenosti tako da jelov ponik i podmladak 

nalazimo u sastojinama drugih vrsta kao hrasta kitnjaka, bukve a naročito 

breze, graba i jasike (5). 

Kao problem kod proširavanja jele, kao i ostalih četinjača na Papuku pojavile 

su se velike štete od krupne divljači. Tu problematiku razmatralo je DIT šumarstva 

i drvne industrije Slav. Požega, te zaključke i prijedloge uputilo Sekretarijatu 

za šumarstvo NRH i Savezu šumarskih društava Hrvatske (8). 

Godine 1975. piše POŠTENJAK o jelovim kulturama u Gorskom kotaru osnovanim 

prije oko 80 godina (5). 

Šumsko gospodarstvo Slav. Požega u nastojanju da se uključi u opće jugoslavenske 

planove povećanja sječa donosi u 1963. god. smjernice za povećanje proizvodnje 

— prirasta kroz 20 godina. Uz ostale mjere, kao povećanje intenziteta proreda 

i unošenje četinjača u sastojina listača, donosi i plan proširenja jele. (7). 

97

U godini 1977. završena je kod Šumskog gospodarstva Slav. Požega gospodarska 

osnova za jedinicu Zapadni Papuk. Kod sastava te osnove sudjeluju i saradnici 

Instituta u Jastrebarskom Cestar, Hren, Kovačević, Pelcer. To je jedina gospodarska 

jedinica Gospodarstva Slav. Požega u kojoj se naiazi jela. Karakteristična 

zajednica tog područja je Panonska šuma bukve i jele (Abieti — Fagetum pannonicum 

prov. Pelcer). Ophodnja za jelu i bukvu je predviđena sa 100 godina 

Prema tabeli uređajnih razreda površina pod jelom i ostalim četinjačama zapremaju 

jela i ostale četinjače površine od 1290,50 ha s 268.116 m3 drvne mase. Kod toga 

učešće jele iznosi oko 80%, a ostalih četinjača — pretežno smreke iznosi 20o/ 0 . 

10-godišnji etat glavnog i prethodnog prihoda za jelu i ostale četinjače izračunat 

je s 58.764 m 3 , odnosno prosječno godišnje 5.876 m3 (18). 

Ovaj kratak prikaz završavamo s konstatacijom da je potrebno nastaviti dosadašnje 

radove na istraživanju mogućnosti proširenja jele na Papuku — kao 

vrsta četinjača u ekonomskom pogledu od interesa za cijelu Jugoslaviju, Hrvatsku, 

a posebno za Šumska gospodarstva na području Papuka (Bjelovar, Našice, 

Podravska Slatina i Slav. Požega). U tu svrhu treba osiguravati financijska sredstva 

a istovremeno prema dosadašnjim iskustvima i dalje pomagati njeno prirod 

no proširenje — kao i spašavati na mjestima, gdje je ugrožena od gospodarski 

manje vrijednih vrsta (7,10)**. 

** Kod sastava ovog izvještaja konzultirao sam šumarske stručnjake Gospodarstva 

Slav. Požega: Delibašić Ljubu, Gašpar Ivana, Lovrić Tihoraja, Puača Nedeljka, 

Radivojević Adama, Zdelar Zvonka. Svi oni sudjelovali su u radovima na 

proširenju jele na području Papuka. Posebno se zahvaljujem na pomoći prigodom 

prikupljanja podataka Milosevic Luki i Zelić Jurju. 

Ovaj referat saopćen je učesnicima znanstvenog simpozija »Prirodoslovna 

baština Slavonske Požege«, koji je održan na području Šumarije 

Kamenska u organizaciji Odbora za proslavu 750-godišnjice Slavonske Požege i 

Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu — Sekcije za povijest znanosti. 

LITERATURA 

1. AndroićM. isaradnici: Šumarstvo i drvna industrija Hrvatske u prošlosti, 

sadašnjosti i budućnosti. — Šumarski list 7 — Zagreb 1976. 

2. Androić M.-Klepac D.: Problem sušenja jele u Gorskom Kotaru, Lici i 

Sloveniji. Šumarski list 1—2, Zagreb 1969. 

3. Dragišić i saradnici: Njega čistih i mješovitih mladika bukve i hrasta 

kitnjaka. Obavijesti Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH br. 3 

i 4, Zagreb 1959. 

4. Hanzl D.: Seminar o proširenju jele na Papuku. — Šumarski list 7—8, Zagreb 

1957. 

5. Hanzl D.: Proširenje jele na Papuku. Šumarski list 7—9, Zagreb 1958. 

6. H a n z 1 G. i H r e n V.: Razdioba područja sjeverne Hrvatske u sjemenarske 

cjeline. — Obavijesti Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH 5—6, 

Zagreb 1961. 

7. Hanzl D.: Orjentacija u gospodarenju Šumskog gospodarstva Slav. Požega. 

— Šumarski list 1—2, Zagreb 1964. 

8. Hanzl D.: Problem šteta od visoke divljači na šumskim površinama. — Šumarski 

list 5—6, Zagreb 1964. 

9. Hanzl D.: Šume i šumarstvo na području komune Slav. Požega. — Požeški 

zbornik III. Slav. Požega 1970. 

98

10. Hanzl D.: Gospodarenje šumama Šumskog gospodarstva Slav. Požega kroz 

15-godišnji period. — Vjesnik Š. G. Slav. Požega 1974. 

11. I lij an ić Lj.: Biljni pokrov Požeške kotline. — Požega 1927—1977. Slav. Požega 

1977. 

12. Kl ep a c D.: Prijedlog 5-godišnjeg plana (1976—1980) znanstvenih istraživanja 

na kršu. — Šumarski list 3—4, Zagreb 1977. 

13. Kožul K.: Kakovi su uvjeti šumarstva kao sirovinske osnove danas. Šumarski 

list 4—6, Zagreb 1975. 

14. Martinović J., Pelcer Z., Rukavina M.: Regionalni ekološko-gospodarski 

tipovi na području Šumskog gospodarstva Slav. Požega. Jastrebarsko 

1974. (rukopis). 

15. Poštenjak K.: Rast i prirast jelovih kultura u gosp. jedinici Čedanj. — 

Šumarski list 4—6, Zagreb 1975. 

16. Šafar J. i Haj din Ž.: Problem proširivanja jele na brdskom području 

između Save i Drave NRH, Šumarski list 9—10, Zagreb 1954. 

17. Šćetinec-Jakšič: Neke bilješke s ekskurzije po šumama Papuka. — 

Šumarski list 3—4, Zagreb 1955. 

18. * * * Šumsko gospodarska osnova za g. j. Zapadni Papuk. Zavod za uređivanje 

šuma Š. G. Slav. Požega. Slav. Požega 1977. 

19. * * * Šumarska enciklopedija, Zagreb 1959. 

Dragutin Hanzl, 

dipl. inž. šum 

Slav. Požega 

TKO JE, KADA I O ČEMU PISAO U ŠUMARSKOM LISTU IZMEĐU 

1876. i 1975. GODINE MOŽETE SAZNATI IZ KAZALA AUTORA SURAD 

NIKA S. L. U POVIJESTI ŠUMARSTVA HRVATSKE, KOJU JE IZDAO 

SITŠID HRVATSKE 1976. GODINE. 

99

ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVA OKOLIŠA 

ČETVRTA GENERALNA SKUPŠTINA EVROPSKE FEDERACIJE 

ZAŠTITE PRIRODE I NACIONALNIH PARKOVA 

Prema zaključcima iz 1976. godine s Plitvičkih jezera, održana je Četvrta 

Generalna skupština Evropske Federacije prirode i nacionalnih parkova u Bow 

ness-on-Windermere u Engleskoj od 22. do 26. rujna 1977. god. Na skupštini su 

učestvovali predstavnici UICN (Međunarodna Unija za zaštitu prirode i njenih izvora), 

zatim Belgije, SR Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Italije, Lichtensteina, 

Luxemburga, Holandije, Norveške, Austrije, Portugala, Rumunjske, Španjolske, 

Mađarske, Jugoslavije, Omladinskog Saveza Evrope, i, kao gost, jedan 

predstavnik iz Amerike. Predstavnici pojedinih zemalja u svojim referatima iznijeli 

su probleme zaštite prirode nacionalnih parkova, parkova prirode iz kojih se 

vidi kakva i kolika je pažnja poklanjana ovim problemima od pojedinih evropskih 

zemalja. U daljem ćemo se ukratko osvrnuti na ove probleme u nekoliko ev 

ropskih zemalja. 

Tako se u izvještaju Engleske i Velsa, koji su bili domaćini ove godine — Mr 

Thompson, Mr Donaldson — navodi kao dodatak postojećim zakonima iz 1949. i 

1968. godine, odredba o nacionalnim parkovima, o njihovom daljem uređenju i zaštiti, 

što je odobrio i Parlament. Na osnovu toga mogle su se konsolidirati prilike 

u 10 nacionalnih parkova Engleske u okviru postojećih zakona. Izrađen je plan za 

nacionalne parkove koje će kontrolirati Ministarstvo za zaštitu čovjekove okoline 

putem Zemaljske komisije za konzervaciju prirode u Engleskoj. 

Predlažu se mjere u obliku financijske pomoći za uzgoj i podizanje manjih šuma, 

za zaštitu pejsaža i raznih rezervata. U ovoj zemlji je na osnovu zakona o 

zaštiti prirode veći broj rezervata iz domena privatnog posjeda te kao takav izdvojen 

i zaštićen u sklopu nacionalnih parkova i rezervata prirode. 

Ova evropska federacija je osnovana prije 4 godine u Njemačkoj, sada joj 

je sjedište u Baselu — Švicarska, predsjednik je dr Alfred Toepfer iz Hamburga, 

veliki prijatelj prirode i poznati mecena u Njemačkoj, a generalni sekretar je šumarski 

nadsavjetnik Dr Herbert Offner isto tako oduševljeni entuzijasta s broj 

nim aktivnostima kako u Njemačkoj tako i na međunarodnom planu u oblasti 

zaštite prirode. Općenito se može reći, da se posvećuje velika pažnja ovoj problematici 

u Njemačkoj, te je na 24. prosinca 1976. godine stupio na snagu novi Savezni 

zakon o zaštiti prirode. On ovlašćuje zajednicu da može regulirati zaštitu biljnog 

i životinjskog svijeta, te će se odgovarajuće mjere zaštite provoditi od 1977. godine. 

Ovaj Zakon sadrži i »Crveni spisak« ugroženih biljaka i životinja prema najnovijim 

naučnim istraživanjima i načelima. Zakon također regulira i problem zaštite 

pejsaža kao i pitanje raznih zahvata u zaštićene objekte prirode kao i probleme 

odmaranja i rekreacije u prirodi. Zakon također sadrži kategoriju »park prirode«. 

Savezna Republika prema međunarodnom sporazumu preuzela je obaveze i za zaš 

titu divljih životinja koje mijenjaju prebivališta, a na osnovu konferencije međunarodnih 

eksperata, održane od 6. do 9. srpnja 1976. u Bonnu. Donesen je nacrt 

propisa o zaštiti ptica evropske zajednice, zatim odredba o izvozu i uvozu ugro- 

100

ženih vrsta divljih životinja i biljaka. Donesene su preporuke o potrebnim mjerama 

za zaštitu biotopa kako za održanje tako i za razvijanje, te poduzimanje mjera 

za odmor u prirodi. Posebna je pažnja poklonjena zaštiti močvara, specijalno 17 

u svijetu poznatih, koje su od velikog značaja za zaštitu ptica močvarica. 

Kako je među ostalim zaključeno da će se buduća evropska konferencija o zaš 

titi prirode i nacionalnih parkova održati u 1978. g. u rujnu u Mađarskoj, to bi se 

ukratko osvrnuo na prilike zaštite u toj zemlji. Nacionalni biro za zaštitu i održavanje, 

čuvanje prirode, ostvario je dugoročni program zaštite površina najatraktivnijih 

regiona zemlje, specijalnih prirodnih osobina i rijetkosti. Površina od 

86.000 ha stavljena je pod zaštitu od zadnje Generalne skupštine. U ovom periodu 

nacionalni biro je osnovao nacionalni park Bükk s 38.775 ha površine, osam regionalnih 

narodnih parkova (43.000 ha) i trinaest zaštićenih površina (4.300 ha). Nacionalni 

park Bükk uključuje najljepše predjele Bükk planina sa mnoštvo prirodnih 

interesantnosti kao što su stijene, kanjoni, ponori, prostrane šume, alpski pašnjaci, 

znatnim brojem kraških fenomena sa 40 pećina (špilja), od kojih su 2 

otvorene za posjete, s vrstama rijetkih biljaka, kao i bogatom faunom. Mnoge 

od ovih pećina su poznate u međunarodnom svijetu po svojim paleontološkim i 

praistorijskim odlikama. Svake godine posjeti ovo područje velik broj ekskurzija u 

svrhe rekreacije odmora i sporta. 

Objavljeni su mnogi radovi u cilju odgoja i propagande i zaštite prirode, a 

izrađeni su filmovi o prirodnim odlikama nacionalnog parka Kiskunsag i pećine 

Aggtelek. 

Po odluci mađarske republike od 1. listopada 1977. g. djeluje nacionalni biro 

za zaštitu čovjekove okoline i prirode. 

Iz izvještaja o našoj zemlji vidi se da je godina 1977. proglašena za godinu 

zaštite čovjekove okoline, te da su ubrzane mjere za osnivanje nacionalnih parkova 

i prirode u svim regionima kod nas. Ujedno je donesen program Jugoslavije za 

zaštitu i održanje prirodne zaštite u kome se predviđa popis svih objekata prirode 

prije nego se proglase za nacionalne i parkove prirode te prirodne rezervate. Danas 

postoji 15 nacionalnih parkova, 48 parkova prirode. Predviđa se osnivanje još 6 

nacionalnih parkova, 40 drugih parkova prirode, 120 prirodnih rezervata. U Jugoslaviji 

će biti proglašeno i zaštićeno 707.000 ha tj. 2,87» od čitave površine za nacionalne 

parkove, parkove prirode i prirodne rezervate. Na kraju programa bi bilo 

12%> od cjelokupne površine pod zaštitom. 

Prem programu do kraja 1977. g. bilo bi ostvareno otprilike 1/5 od planom 

predviđenih zadataka. 

O mnogim pitanjima iz područja rada federacije vođene su diskusije, te su 

doneseni zaključci od kojih ćemo navesti samo neke. Kao prvo zaključeno je da će 

glavna tema iduće pete skupštine 1978. g. u Mađarskoj biti: Zaštita flore i faune 

prirodna staništa u prirodi i nacionalnim parkovima«. Zatim šesta skupština federacije 

predviđa se da bi se održala 1979. g. u Francuskoj. Kao novi članovi Federacije 

primljeni su organizacije, odjeljenja za šumarstvo, društva za zaštitu, 

službe parkova: Cipra, Belgije i Portugala, razmatraju se učlanjivanje organizacija 

Bugarske, Čehoslovačke, Danske, Finske, Grčke, Irske, Islanda, Poljske, Švedske. 

Španjolske i Turske. 

Nastavljena je kampanja za zaštitu močvara u 1977. g. a isto će biti i u 1978. g. 

pod parolom »Za život ptica i zaštitu čovjekove okoline i čovjeka. Kampanja za 

život u divljini i prirodnim prebivalištima«. 

101

Usvojena je rezolucija o ugroženim prirodnim biotopima, te će se izraditi lista 

— popis rijetke i ugroženeflore i faune u Evropi, kao i prići biološkom planiranju 

— uređenju (obala jezera i tekućih voda. 

Predlaže se izdavanje brošure o 10 godina »Evropske diplome« na 9 jezika 

koja je, kao što je poznato, u 1976. g. dodijeljena i našem nacionalnom parku Plitvička 

jezera. U 1977. g. će se ponovo dodijeliti ova diploma vodopadima Krimla, 

prirodnom rezervatu 7 brežuljaka, Lineburg-pustari — nacionalni park, švicarskom 

nacionalnom parku (Engadin) i švedskim nacionalnim parkovima Sarek, Padjelanta i 

Muddus. 

Učesnici ove skupštine imali su prilike da u ekskurzijama upoznaju engleski 

nacionalni park »Lake district« s brojnim jezerima u sklopu krasnih pejzaža, šuma 

i pašnjaka, te niz izuzetnih prirodnih interesantnosti koji imaju ogroman značaj 

za razvoj turizma u ovoj zemlji. 

Viktor Ržehak, 

dipl. inž. šum 

Sarajevo, Draškovićeva 17,'VI 

PRAKTIČKI MANUALI — U PRODAJI! 

Prilikom izrade Šumskoprivrednih osnova, osnova gospodarenja 

i programa za unapređivanje šuma (Narodne Novine SRH br. 13/76 

od 8. IV. 1976. g.) služite se i koristite praktične manuale: 

1. MANUAL ZA OPIS SASTOJINA I EVIDENCIJU IZVRŠENIH 

TERENSKIH RADOVA OGT-1 

45.— din 

2. MANUAL ZA PRIMJERNE POVRŠINE 

I TOTALNU KLUPAŽU 

45.— din 

Manuali sadrže 112 stranica vel. 21 X 15 cm i povezani su u tvrde 

korice s platnenim hrbatom. 

Narudžbe prima: 

SAVEZ INŽINJERA I TEHNIČARA 

Bankovni račun: 


30102-768-6249 HRVATSKE 

Zagreb, Mažuranićev trg 11 

Telefoni: 444-206 i 449-686 

102


MONOGRAFIJE O GENETICI VAŽNIJIH 

EVROPSKIH VRSTA ŠUMSKOG DRVEĆA 


U Šum. Listu 7 —9, 1974. godine prikazana 

je prva iz serije monografija o genetici 

važnijih autohtonih vrsta šumskog 

drveća »Genetik der Salix alba« (Genetika 

bijele vrbe) koju je napisao Eberhard 

Weber. Radna grupa IUFRO »Species 

Monographs« preuzela je zadatak da prikupi 

i objavi rukopise. Kao odgovornog urednika 

zadužila je Prof. dr Mirka V i d a k o- 

vica, izvanrednog člana JAZU. Radovi 

na štampanju monografija dobro napreduju 

i do sada je u »ANALIMA ZA ŠUMAR 

STVO«, koje izdaje JAZU u obliku separatnih 

otisaka štampano ukupno 10 brojeva 

koju obuhvaćaju 12 vrsta listača i četinjača. 

U ovom pregledu željeli bi dati prikaz 

drugih do sada publiciranih monografija. 

Lui Zsuffa (1974): The genetics of Populus 

nigra L. (Genetika crne topole, Populus 

nigra L.) Annales Forestales, Vol. 6/2 

Zagreb, 25 — 53. 

Monografija sadrži slijedeća poglavlja: 

(1) Areal rasprostranjenja i uzgojne karakteristike; 

(2) Taksonomija; (3) Filogenija; 

(4) Spolno razmnožavanje (5) Nespolno razmnožavanje; 

(6) Genetika i oplemjenjivanje; 

(7) Citologija; (8) Međuvrsna hibridizacija; 

(9) Tehnika križanja; (10) Programi 

oplemenjivanja. U monografiji su prikazani 

sinonimi za pojedine varijetete kao i 

spisak kultivara, koji su nastali kao produkt 

oplemenjivanja ove vrste. Autor koristi 

95 izvora literature. Sažetak je na hrvat 

sko-srpskom i njemačkom jeziku. 

Mirko Vidaković (1974): Genetics of 

European black pine (Pinus nigra Arn.) Genetika 

evropskog crnog bora (Pinus nigra 

Arn.) Annales Forestales, Vol. 6/3, Zagreb, 

57 — 86. 


(1) Prirodno rasprostranjenje (s priloženom 

kartom rasprostranjenja ove vrste); 

(2) Taksonomija (s prikazom brojnih literaturnih 

podataka o problemima taksonomije 

crnog bora uz izraženo mišljenje da je 

to jedna vrsta koja se dijeli na veći broj 

varijeteta i podvrsta); 

(3) Geografska varijabilnost; (4) Spolno 

razmnožavanje (Cvatnja, kontrolirana hibridizacija); 

(5) Vegetativno razmnožavanje; 

(6) Genetika i oplemenjivanje (Mutacije, 

djelovanje gama zračenja, plus stabla 

i klonske sjemenske plantaže, testovi half 

sib familija, međuvrsna hibridizacija s popisom 

proizvedenih međuvrsnih hibrida, 

inkompatibilnost u hibridizaciji); (7) Program 

oplemenjivanja. U monografiji je popis 

116 literaturnih naslova. Sažetak je na 

lirvatsko-srpskom i na njemačkom jeziku. 

Helge Johnsson (1974): Genetic characteristics 

of Betula verrucosa Ehrh. and 

B. pubescens Ehrh. (Genetske oznake vrsta 

Betula verrucosa Ehrh. i B. pubescens 

Ehrh.), Annales Forestales. Vol. 6/4. Zagreb, 

91 — 133. 


(1) Uvod (Taksonomija, Geografska rasprostranjenost, 

Ekologija, Rast i kvantitativna 

produkcija, Forma rasta i kvalitativna 

produkcija, Pošumljavanje s brezom); 

(2) Spolno razmnožavanje (Prirodni uvjeti, 

Periodicitet cvatnje i vrijeme cvatnje, 

Kvalitet sjemena i produkcija sjemena, 

Gustoća sadnje, Hibridizacija); (3) Vegetativno 

razmnožavanje (Položenice, Reznice, 

Cijepljenje, Okuliranje); (4) Genetika (Međuvrsna 

kompatibilnost, Poligena varijabilnost, 

Major geni, Morfološke oznake, Äutopoliploidija, 

Inducirane mutacije); (5) O- 

plemjenjivanje (Selekcija, Međuvrsna hibridizacija, 

Provenijencije, Poliploidija, O 

plemenjivanje samooplodnjom). 

Literatura obuhvaća 95 izvora. U monografiji 

se nalazi 28 vrlo lijepih fotografija izvan 

teksta. Sažetak je štampan na hrvatsko 

-srpskom i njemačkom jeziku. 

Kurt Holzer (175): Genetics of Pinus 

cembra L. (Genetika limbe-Pinus cembra 

L.). Annales Forestales, Vol. 6/5, Zagreb 

139 — 158. 

Monografija sadrži 3 fotografije, 4 tabelarna 

prikaza, 1 grafikon i slijedeća poglavlja: 

(1) Uvod; (2) Rasprostranjenje i 

rast; (3) Tipovi i rase (Pinus cembra L. f. 

prostrata, Hortikulturne forme, klinalno 

variranje provenijencija, Fenotipski oblici); 

(4) Spolno razmnožavanje (Cvjetovi i 

formiranje sjemena, Pomlađivanje); (5) Vegetativno 

razmnožavanje; (6) Genetika i 

103

oplemenjivanje (Varijabilnost i provencijencije, 

Inkompatibilnost i hibridizacija, 

Sjemenske plantaže, Ciljevi oplemenjivanja). 

U monografiji je citirano 97 autora 

čiji radovi su navedeni u popisu literature. 

Na kraju je sažetak na hrvatsko-srpskom i 

na njemačkom jeziku. 

Michele Sekawin (1975): La genetique 

du Populus alba L. (Genetika bijele 

topole). Annates Forestales, Vol. 6/6, Zagreb, 

159 — 189. 

Monografija obuhvaća slijedeća poglavlja: 

(1) Uvod; (2) Opis vrsta (3) Geografska 

rasprostranjenost i ekologija; (4) Tehnološke 

karakteristike; (5) Bolest i insekti; 

(6) Spolno i vegetativno razmnožavanje; (7) 

Citologija; (8) Hibridizacija; (9) Program 

oplemenjivanja; (10) Zaključci. Priložen je 

sažetak na hrvatsko-srpskom i engleskom 

jeziku. Literatura obuhvaća 74 izvora, 

Constantinos P. Pane t so s (1975): 

Monograph of Abies cephalonica Laudon). 

Annales Forestales, Vol. 7/1, Zagreb, 1 — 26. 

Uz priloženih 9 fotografija u monografiji 

su i 2 karte s prikazom rasprostranjenja 

grčke jele i hibrida, 5 tabela, popis od 

36 citirana rada i sažetak na hrvatsko-srpskom 

i francuskom jeziku. Poglavlja su 

slijedeća: (1) Uvod; (2) Generativno i vegetativno 

razmnožavanje; (3) Genetika i o- 

plemenjivanje (Međuvrsna hibridizacija, 

Kontrolirano križanje, Spontano križanje, 

Geografska varijabilnost, Morfologija, 

Tekst provencijencija, Testiranje potomstva); 

(4) Programi oplemenjivanja. 

Milutin Jovanović and Aleksandar 

Tucović (1975): Genetics of common 

and sessile oak (Ouercus robur L. 

and Q. Petrae Liebl.). Genetika hrastova lužnjaka 

i kitnjaka (Quercus robur L. i Q. 

petraea Liebl.). Annales Forestales, Vol. 7/2, 

Zagreb, 23 — 53. 


(1) Uvod; (2) Osnovne karakteristike za 

lužnjak i kitnjak; (3) Spolno razmnožavanje 

(Reproduktivni ciklus, Stranooplodnja 

i samooplodnja, Kontrolirana hibridizacija, 

Klijanje sjemena); (4) Vegetativno razmnožavanje 

(Zakorjenjivanje reznica, Cijepljenje) 

(5) Genetika i oplemenjivanje (Genetska 

analiza hrastova, Provencijencije i testovi 

potomstava, Prirodna i kontrolirana 

hibridizacija kod hrastova, Masovna i individualna 

selekcija; (6) Budući program o- 

plcmcnjivanja. Rad sadrži 103 izvora literature. 

Sažetak je štampan na srpskohrvatskom 

i francuskom jeziku. 

Tadeus Przybylski, Macie Giert 

y c h and StefanBialobok (1976): Genetics 

of Scots pine (Pinus sylvestris L.). 

Genetika običnog bora (Pinus sylvestris L.). 

Annales Forestales, Vol. 7/3, Zagreb, 59 — 

— 105. 

Monografija sadrži 1 kartografski prikaz 

rasprostranjenja vrste, 1 tabelu i slijedeća 

poglavlja: (1) Uvod; (2) Geografsko 

rasprostranjenje; (3) Sistematika i varijabilnost; 

(4) Varijabilnost među rasama (Kli 

nalna varijabilnost, Rase borova i prostorna 

ograničenost pojedinih rasa prema 

Wright-u i Patlay-u). (5) Testovi potomstva 

(Rast, Kvalitativna svojstva, Otpornost na 

bolesti, Otpornost na SO2, Karakteristike 

iglica, Cvatnja, Proizvodnja smole); (6) Hibridizacija 

(Spontani hibridi, Kontrolirana 

hibridizacija, Samooplodnja); (7) Vegetativno 

razmnožavanje (Zakorjenjivanje, Cijepljenje); 

(8) Sjemenske sastojine (Uvod, 

Tehničke poteškoće u sakupljanju sjemena, 

Karakteristike proizvodnje sjemena običnog 

bora, Mogućnosti kontrole i poboljšanja 

generativnog razmnožavanja); Sjemenske 

plantaže, Autori navode 339 rada u 

popisu literature. Sažetak je na hrvatskosrpskom 

i njemačkom jeziku. 

Richard H. Richens (1976): Variation, 

cytogenetics and breeding of the european 

field elm (Ulmus minor Miller sensu 

latissimo = U. carpinifolia Suckow). 

Varijabilnost, citogenetika i oplemenjivanje 

evropskog nizinskog brijesta (Ulmus 

minor Miller sensu latissimo = U. carpinifolia 

Suckow). Annales Forestales, Vol. 

7/4, Zagreb, 107 — 145. 


Uvod; (1) Paleobotanika; (2) Rasprostranjenje; 

(3) Taksonomija; (4) Varijabilnost (niže 

taksonomske jedinice-varijeteti, kultivari, 

Morfološka i fiziološka svojstva, Otpornost 

na bolesti); (5) Hibridizacija; (6) Biologija 

reprodukcije; (7) Genetika; (8) Citologija; 

(9) Oplemenjivanje. Monografija 

sadrži 227 izvora literature. Sažetak je 

na hrvatsko-srpskom i njemačkom jeziku. 

Autori objavljenih monografija su poznati 

evropski i domaći stručnjaci sa područja 

genetike i oplemenjivanja šumskog 

drveća. Iz naziva pojedinih poglavlja u monografijama 

je vidljivo da im je osnovna 

i zajednička problematika slijedeća: spolno 

i vegetativno razmnožavanje, citogenetika, 

unutarvrsna i međuvrsna hibridizacija, tehnika 

križanja, ekološka i genetska varijabilnost, 

majorgeni, poliploidija i inducirane 

mutacije. U monografijama su do sada 

iznijeta skupljena saznanja iz genetike pojedinih 

vrsta šumskog drveća. Dani su također 

i modeli za oplemenjivanje tih vrsta 

s ciljem da se poboljša proizvodnja u šumarstvu. 

U tom smislu monografije čine 

104

neophodnu platformu za buduća eksperimentalna 

istraživanja sa obrađenim vrstama 

šumskog drveća. 

Smatramo, da objavljene monografije 

nisu samo od interesa za stručnjake koji 

se bave genetikom i oplemenjivanjem šumskog 

drveća već i za šumarske stručnjake 

koji se bave bilo kojim vidom biljne proizvodnje, 

a biti će također korisne i za nastavu 

iz šumarske genetike, oplemenjivanja 

šumskog drveća i ukrasnog grmlja, uzgoja, 

ekologije i dendrologije. 

A. Krstinić i Ž. Borzan 

GENETIKA — Serija F, Vol. 9, No 1, Beograd, 

1977. 

» G e ne t i k a « je časopis Društva genetičara 

Jugoslavije a izdaje ga Unija bioloških 

naučnih društava Jugoslavije (Beograd 

— Zemun, Nemanjina 6, pp 127). »Genetika« 

je jedna od serija publikacija pod 

zajedničkim naslovom »ACTA BIOLOGICA 

IUGOSLAVICA« (ostale serije su: Zemljište 

i biljka, Mikrobiologija, Iugoslavica physiologica 

et pharmacologica acta, Ekologija, 

Ichtyologia i Biosistematika). 

U naslovu navedenom svesku »Genetike« 

nalaze se i tri rada s područja šumarstva; 

to su: 

VIDAKOVIĆ, M.: Savlađivanje inkopatibilnosti 

pri križanju nekih borova; 

KRSTINIĆ, A.: Letalni efekat gena za krivudavi 

oblik debla u hibrida S . m a t s u- 

dana tortuosa x S . alba; 

TUCOVIĆ, A. i STILINOVIĆ, S.: Iskustva 

sa inbridingom u šumskog i ukrasnog drveća 

sa posebnim osvrtom na rezultate 

dobijene u Jugoslaviji. 

Od borova našeg područja jedino alepski 

i brucijski uspješno se križaju a uspješnost 

se očituje »u većem postotku fertilnog 

sjemena i biljaka«, a za ostale vrste 

inkopatibilnost križanja je ili potpuna ili 

vrlo velika. Prof. M. Vidaković već 

preko 20 godina provodi istraživanja koja 

»imaju cilj da ustanove u čemu se sastoji 

inkopatibilnost i kako se ona može svladati 

kod križanja crnog bora (P. nigra) 

i običnog bora (P. sylvestris)«. 

Autor je, zajedno s Z. Borzanom, na 

međunarodnom simpoziju o genetici običnog 

bora organiziranog po IUFRO-u 1973. 

godine izvjestio da je od preko 3000 umjetnog 

međusobnog oprašivanja između ove 

dvije vrste borova dobiveno samo 6 biljaka 

križanaca tj. P. nigra x P. sylvestris. S 

druge strane u podmlatku »u prirodnim 

mješovitim sastojinama crnog i običnog 

bora na Maloj Kapeli« nisu mogli biti utvrđeni. 

To potvrđuje »jaku inkopatibilnost 

između ove dvije vrste«, pa je autor istraživanja 

usmjerio na traženje načina za svladavanje 

te inkopatibilnosti. U ovom radu 

Vidaković je, nakon prikaza kombinacijske 

sposobonosti roditelja prikazao rezultate 

svoga rada sa stimulacijom pomoću zračenja 

polena, s mentor polenom te mješavinom 

polena i šećera. 

Iz rada A. Krstinića citiramo Zaključak, 

koji glasi: 

» (1) Svojstvo krivudavog oblika debla 

je dominantno nad svojstvom pravnog 

oblika debla. Dobivene proporcije biljaka 

krivudavog i pravnog debla kod križanja 

S. matsudana tortuosa i hibrida 

krivudavog debla sa biljkama pravnog 

debla odgovaraju cijepanju za test križanja 

monohibrida. Omjeri fenotipova 2:1 u 

F 2 generaciji ukazuju na manjak biljaka 

sa homozigotnom kombinacijom dominan 

tnih gena za krivudavi oblik debla. 

(2) kod hibrida S. matsudana tortuosa 

x S. alba prisutnog jednog 

dominantnog gena uvjetuje krivudavi rast 

debla, njegova otsutnost pravno deblo, a 

homozitna kombinacija dominantnih gena 

uzrokuje letalni efekat«. 

Iz rada A. Tucovića i S. Stilln 

o v i ć a također iznosimo dio »zaključaka«, 

i to: 

— »ukrštanje u srodstvu nije poželjno u 

kontrolisanoj proizvodnji semena u semenskim 

objektima (semenskim sastojinama i 

semenskim plantažama) zbog osetnog smanjenja 

semena, klijavaca i sadnog materijala« 

pa »istraživanja optimalne veličine 

semenskih objekata, broja izdvojenih semenskih 

stabala, optimalnog broja genotipova 

i klonova, intenziteta oplođenja u- 

nutar jednog genotipa odnosno klona, itd., 

imaju svoje puno opravdanje« 

O. Piškorić 

105

OGLAŠAVAJTE SVOJE PROIZVODE 

JER ŠUMARSKI LIST ČITA 

163 OOUR šumarstva 

148 OOUR drvne industrije 

11 OOUR prometa 

2.150 inženjera i tehničara 

CJENIK JEDNOKRATNOG OGLAŠIVANJA 

1/1 stranica unutar teksta . . . 3.000.— din 



Zadnja — omotna — stranica . . 2.500.— din 

Kod višekratnog oglašivanja poseban popust! 

Bankovni račun 

Saveza: 

30102-678-6249 




HRVATSKE 

Zagreb, Trg Ivana Mažuranića 11 

Telefoni: 444-206, 449-686

DRUŠTVENE VIJESTI 

STOTA GODIŠNJICA OSNIVANJA DRUŠTVA 

INŽENJERA I ARHITEKATA HRVATSKE 

Inžinjeri raznih struka (građevinski, strojarski i dr.) i arhitekti 

osnovpli su u Zagrebu 1878. godine »Klub inžinirtih i tirhitektah«. 

Ovo je ujedno i početak iadanjeg Saveza inžinjera i tehničaru 

Hrv'p,tske u kojem je učlanjen i SIT šumarstva i drvne industrije 

Hrvatske te poljoprivrednih stručnjaka. Razvoj i značaj 

Kluba inžinjera u minulom stoljeću Većeslav RADAUŠ, dipl. 

inž. arh. i predsjednik Savezu inženjera i tehničara Hrvatske duo 

je slijedećem prikazu: 

1. U ovoj godini proslavit ćemo 100. godišnjicu konstituiranja »Kluba 

inžinirah i arhitektah u Zagrebu« koji će pod raznim imenima, i u raznim 

vremenskim razdobljima svojim stručnim i samoprijegornim radom pokrenuti 

silnice tehničkog napretka u ovoj našoj maloj, a nama tako dragoj domovini. 

Clan 1. Pravila kluba glasio je: 

»Svrha kluba jest: spojiti pojedine tehničke sile za unapređivanje strukovnog 

rada i društvenoga života.« 

Zaista kratko i potpuno jasno! Gotovo ni sada se ne bi imalo što dodati. 

I držali su se Ti naši stari tih svojih pravila! 

Klub, pa kasnije Društvo, Sekcija, Savez — prvo su imali na umu da udružene 

struke pokreću pitanja, ne oko sređivanja svojih staleških interesa, nego 

čisto stručnodruštvenih. 

Kao primjer navedimo da je klub već 1879. godine dao mišljenje o tada 

novoj »Zemaljskoj osnovi o građevnom redu«, da je 1880. izradio prvi »Pravilnik 

za raspis javnih natječaja« i ostvario vezu s odgovarajućim češkim 

i austrijskim društvima. Godine 1881. sastavljen je »Rječnik njemačko-hrvatskog 

tehničkog nazivlja« — što je prvi temeljni rad govornog osamostaljenja 

na području tehničkih znanja, a od 1884. do 1910. godine radilo se na opsežnom 

djelu »Hrvatski građevni oblici«. 

Godine 1882 počinju izlaziti »Viesti« koje zatim postaju i glasilo Slovenskog 

društva inženjera (u godini njihovog osnivanja) 1911. god. Osnivanjem 

zajedničkog »Udruženja jugoslavenskih inženjera i tehničara« počinje izlaziti 

»Tehnički list« u Zagrebu. 

Ova izdavačka djelatnost, rad na tehničkom rječniku te veoma aktivna 

borba za otvaranje Tehničke visoke škole u Zagrebu, koja je krunisana uspjehom, 

na žalost, tek 1919, glavna su preokupacija te naše stručno-društvene 

organizacije. Stvaranje tehničko visokoškolske ustanove tadašnjim mađaronskim 

banovima nikako nije išla u račun. 

107

Već 1891. (sada već Društvo) stupa u neposredne bratske kolegijalne 

odnose sa stručnjacima iz Beograda. Ti su odnosi ostali takvi sve do privremenog 

obustavljanja rada Društva 1914. god. zbog početka rata. 

Zaista je zanimljivo da ta naša prva opća (interdisciplinarna) inženjerska 

organizacija iscrpljuje svoju aktivnost dosljedno samo na stručno tehničkim 

ili društveno-stručnim problemima. Ovu svoju aktivnost prenosi i na 

širi međunarodni plan: prisustvuje kongresima arhitekata, međunarodnim 

izložbama i si. 

2. Svoju stručno društvenu i tehničku aktivnost nakon I. rata nastavila 

je Sekcija Jugoslavenskih inženjera i arhitekata Zagreb i Split i dalje u 

istom trendu, s tim da je sada naglašena opća jugoslavenska problematika. 

Tradicija je postojala, jer su se još od 1912. god. izmjenjivali na godišnjoj 

skupštini delegati Hrvatskog i Slovenskog društva, a postojala je živa aktivnost 

i suradnja između Društava u Beogradu i Sarajevu sa Društvom u Zagrebu. 

Sa pononsom možemo konstatirati da društvo nije nikada bilo gluho na 

političke prilike i događaje, što je dokazalo i 1918. kada se odmah stavilo 

na raspolaganje »Narodnom vijeću« u Zagrebu i pomaže mu u konkretnim 

akcijama (osiguranje ugljena za željeznice, dobava građevnog materijala i si.). 

Kroz cijelo vrijeme postojanja naša je inženjersko-tehnička organizacija 

najaktivnije sudjelovala u svim bitnim pitanjima tehničkog razvoja: od predlaganja 

izgradnje plinare, električnog tramvaja do sudjelovanja u raspravama 

o uređenju gradova (posebno Zagreba) još u prošlom stoljeću. 

3. Za rješavanje staleških problema Sekcija Zagreb osniva 1924. god. 

Inženjersku komoru i tu je prvi put jače prisutna staleška komponenta. Od 

toga vremena počinje se sve više primjećivati aktivnost oko tih problema 

(titula inženjera, a god. 1930. osnovan je i »Komitet za zaštitu staleških pitanja«). 

Važno je napomenuti da je zahvaljujući izvanrednoj aktivnosti svojih 

članova (Jušića i Pilara) došlo do vrloi razvijene međunarodne razmjene iskustva 

bilo to našim prisustvovanjem na međunarodnim skupovima (kongres 

Masarykove Akademije Rada) bilo organiziranjem međunarodnih skupova u 

Zagrebu, kao što je zasjedanje »Federation des ingenieurs Slaves« (FIS-a) uz 

glavnu godišnju skupštinu jugoslavenskih inženjera i arhitekata 1927. godine. 

Sekcija se preko udruženja odazvala i pozivu »American of Engineers« iz Chicaga 

o potrebi uske suradnje svih inženjera svijeta. 

Isto täko od velikog je značenja što je Sekcija Zagreb osnovala 1927. 

»Jugoslavenski narodni komitet za Naučnu organizaciju rada«. Sekcija je 

predstavljala Udruženje jugoslavenskih inženjera na III međunarodnom kongresu 

za znanstvenu organizaciju rada u Rimu. 

4. Posebno je interesantno spomenuti utjecaj svjetske krize iz 1929. na 

borbe unutar ondašnje Sekcije Zagreb, a posebno u klubu arhitekata u sekciji. 

Kulminaciju je dosegao sukob »mladih« i »starih« objavom nacrta Zakona 

o ovlaštenim inženjerima (koji su od 1924. učlanjeni u inženjerskoj Komori). 

U sukobu su bili najaktivniji kod »mladih« inženjeri ljevičari koji 

imaju sve vidniju ulogu ne samo u Sekcijama, nego i u cijelom Udruženju. U 

stvari tu počinju klasni sukobi unutar Sekcije. 

Sekcija poprima 1936. sve više značajke napredne organizacije i javno 

se zalaže: 

108

— za slobodne gradske izbore, 

— podupire i daje suglasnost na prijedlog sekcije Skoplja o traženju 

Slobode zbora i dogovora, slobodnih izbora i amnestiju političkih zatvorenika. 

U Splitu 1938. god. na skupštini Udruženja uz staleška pitanja raspravljana 

su i brojna politička pitanja među ostalim i 

— protest zbog otpuštanja iz državne službe onih koji su glasali za opoziciju. 

Predložena je i reorganizacija Udruženja koja je i provedena na skupštini 

u Novom Sadu 1934. god. kad je osnovan »Savez inženjerskih društava 

kraljevine Jugoslavije«, a sekcije su pretvorene u Društvo. Toim prilikom zalaganjem 

Društva iz Zagreba, Sarajeva i Skopja donosi se rezolucija o nacionalnoj 

nezavisnosti, nepovredivosti granica i osuda vjerske i rasne netrpeljivosti 

i dr. 

Društvo Zagreb javno protestira 1939. prilikom okupacije Čehoslovačke, 

protiv postupaka s političkim zatvorenicima i protiv uvođenja »Radne službe«. 

Ponovno se pojavljuje glasilo pod imenom »Inženjer« 1941. (u dvobroju dan 

pnije okupacije) u kojem se daje podrška naprednim stremljenjima. 

5. Godine 1940. održana je posljednja skupština društva pred rat na 

kojoj su prevladali stavovi grupe ljevičara, na čijem su čelu bili arh. Zvonko 

Kavurić i Ing. Hrvoje Koporič, o reorganizaciji saveznog glasila. 

Za vrijeme okupacije nastavljen je rad pod imenom »Hrvatsko inženjersko 

društvo«. 

Kakav je bio njihov rad najbolje se vidi iz izvještaja Međusekcijskog 

inicijativnog odbora inženjera i tehničara pri zemaljskom Tajništvu za Hrvatsku 

na Godišnjoj skupštini Društva 10. 1. 1946. godine u kojem između ostalog 

navode: 

— »Hrvatsko društvo inženjera ubrojilo je među svoje članove znatan 

broj aktivnih boraca NOB-a, od kojih su mnogi položili svoje živote u borbi 

za oslobođenje, a upravni odbor Društva izigrao je sve pokušaje ustaških 

organa da Društvo pristupi Savjetu staleških postrojbi.« 

Nakon ovakvog izvještaja jednoglasno je dana razrješnica upravi koja je 

djelovala za vrijeme okupacije. 

To je valjda jedini primjer u našoj zemlji da je dano priznanje jednoj 

društvenoj organizaciji za njen rad u vrijeme okupacije. 

Teško je u stvari nabrojiti na kojim su se sve poslovima našli naši kolege 

tokom oslobodilačkog rata: od diverzantskih akcija đo< gradnje privremenih 

nastambi, bolnica, mostova i organiziranog (po inženjerima i tehničarima) 

prebacivanja aktivista na oslobođeni teritorij, obavještavanja o kretanju 

neprijateljskih transporta i na kraju doi organiziranja zaštite vitalnih 

objekata u toku povlačenja neprijatelja. Svagdje je neprijatelj nalazio na 

organizirani otpor u kojem su vidno mjesto zauzimali naši kolege. 

Naši su arhitekti aktivni sudionici na Kongresu kulturnih radnika 1944. 

u Topuskom, oni se u istoj godini spremaju na obnovu zemlje radeći regulacione 

planove i projekte na lokacijama porušenih i popaljenih naselja. 

Mnogo, mnogo toga se radilo što se ni nabrojiti ne može. 

6. Osnivanjem 1946. Društva inženjera i tehničara Hrvatske, koje je 1953. 

reorganizirano u Savez inženjera i tehničara Hrvatske, nastaje novi period 

u razvoju stručne i stručno-društvene aktivnosti. 

109

U vrijeme obnove pa i nešto kasnije značajka rada bila je mobilizatorska. 

Opće narodno oduševljenje konačnim oslobođenjem od neprijatelja i njegovih 

kvislinških pomagača, zahvatilo je i naše redove. Podvizi kao što je uspostavljanje 

pruge Zagreb—Beograd za redovni saobraćaj, obnavljanje gotovo 

svih mostova u toku prve godine oslobođenja, obnavljanje gradova, sela i 

tvornica, izgradnja hidroelektrane »Nikola Tesla« — djela su heroja rada u 

kojima časno mjesto zauzimaju i naši inženjersko-tehnički kadrovi. 

7. Značajka daljeg razvitka naših organizacija nakon uspostavljanja osnovnih 

tehničkih uvjeta za razvoj jeste želja za stručnim usavršavanjem i 

emancipacijom, pa se 1950. na dalje osnivaju razna strukovna društva: arhitekti, 

građevinari, kemičari, strojari, električari itd. Svi oni ostaju članovi 

općeg Društva, a kasnije Saveza inženjera i tehničara. 

Nakon golemih uspjeha po kvantiteti, u periodu obnove, teži se kvaliteti. 

U to vrijeme naši su članovi okrenuti problemima stručnog usavršavanja, 

a kontakt sa širom društvenom zajednicom i svijetom uglavnom se uspostavlja 

na tom nivou ili na saveznom nivou. 

Međutim, tokom šezdesetih godina sve više se osjeća potreba za međusobnom 

inženjersko-tehničkom suradnjom na gotovo svim inženjerskim zahvatima. 

Novi Statut SITJ i prijedlog statuta SITH vodio je o tom računa i pogoduje 

ovakvom razvoju. 

Problemi društvenog razvoja traže široko interdisciplinarno sagledavanje, 

tim više što ekonometrijski pristup toliko pojednostavljuje problem da ga u 

svoj svojoj složenosti ne sagledava niti onaj koji ga postavlja kao planski 

zadatak, a niti ga može stručno prihvatiti i razrješiti onaj koji ga prihvaća. 

Mislimo da je došlo vrijeme za tješnju međusobnu ne samo tehnički interdisciplinarnu, 

nego još širu suradnju među strukama. 

8. Odlučna orijentacija naše zemlje na samoupravni socijalizam imala je 

adekvatnog odraza i u našem Savezu, tako da je SITH organizirao Općejugoslavensko 

savjetovanje »Samoupravljanje i naučna organizacija rada« u 

1970. god. koje je završilo nizom značajnih zaključaka i praktičnih prijedloga 

za bržu realizaciju naših ciljeva. 

Posebno je na nivou našeg Saveza inženjera i tehničara Hrvatske sagledana 

potreba za vlastitim tehnološkim razvojem zemlje u cjelini i kreiranjem 

vlastitog tehnološkog sustava. Ostvarenjem toga cilja omogućili bi naše 

ravnopravno sudjelovanje u međunarodnoj podjeli rada i osigurali brz i nesmetan 

razvoj naše zajednice. 

U tu svrhu osnovano je pri Savezu odgovarajuće tijelo koje se bori da 

u nizu akcija i kontakata taj problem rasvjetli i toliko razradi, da ga možemo 

ponuditi kao naš prijedlog borbi za bolji život, ne samo naš, nego i 

drugih zemalja u razvoju. 

Nadamo se da na tom putu nećemo šuštati i da ćemo se i ovoga puta 

dostojno odužiti svom narodu. 

To će biti ujedno i najbolji način proslavljan ja ovakvog značajnog jubileja 

naše najmasovnije stručno-društvene organizacije. 

110 

Većeslav 

RADAUŠ

SAVEZ 

INŽENJERA I TEHNIČARA 


HRVATSKE 

Zagreb, Trg,I .Mažuraniča 11 

Telefoni: 444-206 i 449-686 

Broj: 158/77. Zagreb, 19.12.1977. 

Na temelju ćl.33 Statuta i povodom donošenja Zakona o vraćanju nacionaliziranog 

dijela zgrade "Šumarski dom", kao i uspješnog završetka poslovne 1977.godine 

sazivam: 

SVEČANU 

SJEDNICU 

Upravnog i Nadzornog odbora Saveza, proširenu članovima Sabora i saborskih vijeća 

SR Hrvatske, kao I istaknutim znanstvenim, stručnim i društvenim radnicima i rukovodiocima 

Šumarstva t drvne industrije Hrvatske. 

Sjednica će se održati u SRIJEDU 28.XII 1977.GODINE U 19 SATI u društvenim 

prostorijama Šumarskog doma, Mažuranićev trg 11, s prigodnim dnevnim redom i programom. 

Zahvaljujući punom razumijevanju odgovornih ljudi Sabora i saborskih vijeća Hrvatske, 

koji su - uvažavajući razloge i dokumentaciju navedenu u molbi Saveza - Zakonom 

vratili "Šumarski dom", i to upravo u trenutku kad je objavljen i novi Zokon o Šumama SRH, 

te su time stvorene još povoljnije perspektive za šumarstvo i zaštitu čovjekove oko!ine,kao 

i za optimalnu realizaciju zacrtanog plana rada Saveza no propagandi šumarstva, drvne industrije 

i zaštiti čovjekove okoline. 

Savez i njegovo članstvo od 2.150 inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije 

Hrvatske duguju veliku zahvalnost Saboru i saborskim vijećima, kao i svima onima koji 

su pridonijeli donošenju spomenutog Zakona. 

Pozivamo Vas i čvrsto vjerujemo da ćete nam i Vi ukazati čast i doći" na zakazanu 

Svečanu sjednicu i podijeliti s nama radost zelene struke! 

Radujemo se susretu, pozdravljamo Vas i neizostavno očekujemo! 

Saziv Svečane sjednice i pozivnica 

111

SRETNA78 

SVEČANA SJEDNICA I SLAVLJE 

POVODOM VRAĆANJA NACIONALIZIRANOG DIJELA ZGRADE 

»ŠUMARSKI DOM« ODRŽANIH 28. PROSINCA 1977. GODINE 

Prema ustaljenoj, dugogodišnjoj, tradiciji i ove je godine u društvenim prostorijama 

Saveza IT šumarstva i drvne industrije Hrvatske održana 28. prosinca 

1977. g. Svečana sjednica, kojoj su prisustvovali članovi Sabora i saborskih vijeća 

SR Hrvatske, kao i istaknuti znanstveni, stručni i društveni radnici i rukovodioci 

šumarstva i drvne industrije Hrvatske. 

Povod za sazivanje ove sjednice nije bila samo proslava uspješnog završetka 

poslovne 1977. g. nego i donošenje Zakona o vraćanju nacionaliziranog dijela zgrade 

»Šumarski dom« Savezu i davanje prava korištenja i raspolaganja ovom šumarskom-društvenom 

zgradom. Savez je smatrao potrebnim da ovaj radosni i 

svečani trenutak što snažnije obilježi i ujedno iskaže i zahvalnost struke Saboru 

i ostalim saborskim tijelima SR Hrvatske što su uvažili razloge i dokumentaciju, 

kojom je Savez potkrijepio svoju molbu za vraćanjem zapadnog krila zgrade — 

nacionaliziranog još 1961. g., kao i to što je Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske 

ocijenilo da su razlozi za donošenje spomenutog Zakona opravdani. 

Svečano ukrašene društvene prostorije Šumarskog doma, okićene zelenilom, 

borovima, vijencima i zelenim društvenim zastavama dočekale su i primile preko 

75 uzvanika ove svečane sjednice. Zid velike društvene dvorane gdje se je odvijala 

proslava, bio je prekriven velikim crtežom slikara Josipa Ćosića koja je 

nosila naslov: »Bitka« za Šumarski dom! Ovaj veliki crtež u tušu, dužine 7,50 m 

i širine 2,0 m, prikazao je radost i veselje povodom dobivanja cjelokupne zgrade 

»Šumarski dom« za ostvarivanje ciljeva Saveza. Glavni motiv slike predstavlja 

crtež kad predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske Jakov Blažević predaje »Šumarski 

dom« brojnom članstvu Saveza IT šumarstva i drvne industrije SR Hrvatske. 

Uz ove na crtežu su prikazani i brojni akteri i sudionici ovih napora oko 

vraćanja Šumarskog doma. 

Pozivu Saveza su se odazvali, da nabrojimo samo neke, i došli: Neda Andrlć, 

predsjednica Vijeća općina Sabora, ing. Rade Pavlović, republički sekretar za poljoprivredu, 

prehrambenu industriju i šumarstvo, ing. Tomislav Krnjak, republički 

podsekretar za šumarstvo, predsjednici saborskih komisija Josip Krpan 

i Cvjetko Bosanac, zatim akademik prof. dr. D. Klepac, dr. S. Bađun, dekan Šumarskog 

fakulteta sveučilišta u Zagrebu, arh. ing. Vj. Radauš, predsjednik Saveza 

IT Hrvatske, ing. T. Cajnko, predsjednik Saveza IT šumarstva i prerade drveta 

Jugoslavije, Dr Ivan 2ivko, tajnik SlZ-a za znanstveni rad SRH, ing. S. Galović, 

predsjednik Zajednice šumarstva, industrije drva i prometa drvnim proizvodima, 

ing. S. Tomaševski, glavni direktor Exportdrva, ing. I. Puškar, predsjednik Zajednice 

općina i direktor ŠG — Karlovac, brojni članovi šumarske i drvno industrijske 

operative i dr. 

112

Pozdravna riječ predsjednika dr. B. Prpića 

Svečana sjednica započela je uvodnom riječi predsjednika Saveza prof. dr. B. 

Prpića, koji je pozdravio uzvanike i rekao: 

Ovaj Savez ima bogatu tradiciju. On je najstarije tehničko društvo u 

Jugoslaviji s najstarijim stručnim časopisom. Naš Savez djeluje u okviru 

programa SSRN, republičkog Saveza inženjera i tehničara, a veoma usko je 

povezan sa Savezom inženjera i tehničara šumarstva i industrije drva Jugoslavije. 

Zahvaljujući stručrtom radu članova ovog Saveza naša Republika posjeduje 

bogat šumski fond koji ima veliko privredno značenje i gotovo neprocjenjivu 

vrijednost socijalne funkcije šume. šume s kojima gospodarimo 

poprimaju, zahvaljujući dostignućima šumarske nauke i struke, sve stabilniji 

oblik, a njihova površina se povećava. 

Posebno moramo naglasiti ulogu šume u poslijeratnom razdoblju obnove 

zemlje i kasnije ekonomske blokade. Šuma je obnovila zemlju, te izgrad'la 

temelje naše suvremene industrije, a što je još važnije, niti tada nisu ozbiljnije 

ugroženi naši šumski ekosistemi. Priznanje za stručni i društveni rad 

dobili su šumari i drvnoindustrijalci od samog PREDSJEDNIKA REPUBLIKE 

MARŠALA TITA na svome III kongresu u Bledu. Tim, priznajem, mi se posebno 

ponosimo. 

Godina koja je iza nas bila je veoma sadržajna. Slavili smo Titove i naše 

jubileje, donesen je Zakon o šumama naše Republike, vraćen nam je dio 

Šumarskog doma i stvoreni su preduvjeti za ostvarivanje ciljeva i programa 

ovog Saveza. 

Pružena nam je mogućnost da otvorimo IZLOŽBENI PROSTOR O ULOZI 

SUME U ZAŠTITI ČOVJEKOVA OKOLIŠA, da osnujemo PROPAGANDNI 

CENTAR ZA ŠUMARSTVO I DRVNU INDUSTRIJU, da pristupimo osnivanju 

KSILOTEKE, da započnemo s osnivanjem ŠUMARSKOG MUZEJA, da poradimo 

na osnivanju DRUŠTVA PRIJATELJA ŠUME, te da se intenzivno uklju- 

113

cimo u akciju zaštite čovjekove radne i životne sredine koja je započela ove 

godine, a zbog svoje važnosti poprimat će iz godirte u godinu sve veće dimenzije. 

Socijalna funkcija šume koja predstavlja vrijednost o kojoj dan'as diskutira 

gotovo svaki naš građanin — povjerena je šumarskim stručnjacima. 

Mi smo svjesni njene vrijednosti jer regulirajući prirodu tamo gdje je narušena, 

sami smo je povećali. Mi smo, međutim, svjesni toga da određenim 

stručnim postupkom oblikujemo takve šumske sastojim koje pružaju optimalne 

uvjete za razvoj elektroprivrede i vodoprivrede, 

uvjete za povećanje poljoprivredne proizvodnje koja je 

posljedica klime što je stvara šuma. Oblikujući krajolik šumari stvaraju 

povoljne uvjete za razvoj turizma, a podržavajući stabilne 

šume u okolini industrijskih i urbanih sredina stvaraju se pluća 

gradova. 

Sve navedeno govori o tome da šumarstvo ne može biti prepušteno samo 

sebi. Ono ne može samo rješavati suoje probleme i zadržati se u uskom 

okviru svojih interesa. Socijalna uloga šume koja postaje sve interesantnija, 

dovela je problematiku šumarstva neposredno pred društvo. Tu posebno mislim 

na proširenu biološku reprodukciju šuma koja se sastoji u osvajanju šumom 

neobraslih produktivnih površina u pošumljivanju krša te u rekonstrukciji 

i konverziji šuma i dr. Šumarstvo ima stručnih, ALI NE I MATE 

RIJALNIH MOGUĆNOSTI da rješava problem proširene biološke reprodukcije 

šuma koja je od šireg društvenog interesa. 

Zakon o šumama koji je stupio na snagu ove godine jedan je od najprogresivnijih 

koji je SR Hrvatskoj ugledao svjetlo dana. Koristim ponovno 

priliku da za napore u vezi donošenja Zakona o šumama, čestitam našem 

sekretaru ing. Radi Pavloviću i podsekretaru ing. Tomislavu Krnjaku, kao 

i svima onima koji su sudjelovali kod njegove izrade. 

U ovoj godini imali smo, nažalost priliku da ponovno dokazujemo kako 

je KOZA ŠTETNA ZA ŠUMSKU VEGETACIJU, te da branimo Zakon o zabrani 

držanja koza koji je priznat kao jedan od najprogresivnijih u svijetu. 

Zbog uskih interesna pojedinaca koji sijeku granu ria kojoj sjede, ponovno se 

diskutiralo o ispravnosti postavki navedenog Zakona. Smatramo, međutim, 

da su progresivne snage uz našu stručnu pomoć pobjedile i da Zakon ne će 

doći u pitanje. 

Naša drvn,a industrija nalazi se u fazi evolucije u težnji da što više oplemeni 

sirovinu. Trend potražnje drvnih proizvoda u stalnom je porastu i prema 

predviđanjima neće opadati. Ta činjenica govori o porastu društvenog 

interesa za drvnu industriju što je veoma usko povezario sa šumarstvom kao 

sirovinskom bazom, koje je ujedno i čuvar socijalne funkcije šume. Ovaj 

Savez predstavlja dobru platformu za suradnju i dogovore obiju struka u 

pronalaženju optimalnih rješenja. 

Drugarice i drugovi dozvolite mi da vas još jedanput srdačno pozdravim, 

zahvalim se svima na odazivu i zaželim da se u našem Šumarskom domu u- 

godno osjećate! 

Nakon pozdravnog govora dr. B. Prpića uslijedila studentska pjesma »Gaudeamus 

igitur . . .«, pa zatim »Oda šumi« svečani recital pjesnika Miroslava S. 

114

Mađera, snimljena na gramofonsku ploču. Ovaj recital, koji smo već jednom U 

cijelosti objavili u Š. L. broj 7—9/76. g., od 14 svečanih strofa ponovno je izgovorio 

Zlatko Crnković, prvak drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. 

Stihove recitala pratila je glazba Jakova Gotovca iz njegovog Simfonijskog kola, 

i odlomci iz opere »Ero«, pa pjesme »Po šumama i gorama«, »Konjuh planinom«. 

Ovu glazbenu pratnju odabrali su ing. S. Vanjković i dr. M. Bergovec. 

Ing. T. Cajnko, predsjednik spomenutog Saveza proglasio je za počasne članove 

Saveza IT šumarstva i industrije za preradu drveta Jugoslavije slijedeće 

naše članove: Dr Branimira Prpića (Za'-'-eb), ing. Josipa Šafara (Zagreb), ing. Nikolu 

Šepića (Opatija), ing. Srećka Vajijkovića (Zagreb) i ing. Vladimira Špoljarić 

(SI. Brod). Zaslužnim članovima proglašeni su: ing. Bogdan Dereta (Zagreb, 

ing. Slavko Horvatinović (Vinkovci), ing. Vinko Lacković (Bjelovar) i ing. Tomislav 

Lucarić (Vinkovci). 

Neda Andrić i dr. B. Prpić 

115

Na kraju svečanog dijela sjednice otpjevao je pjevački zbor »Gorani« iz Zagreba 

niz koncertnih djela pod ravnanjem dr. Mije Bergovca. 

Iza svečane večeri uslijedio je spontani dio programa u kojem su nastupali 

studenti Šumarskog Fakulteta u sastavu: Lidija i Mate Špehar, Lela i Joso Vukelić, 

Ruža Popović i Marin Tomaić i otpjevali niz veselih pjesama: Na ispit pođoh 

ja . . ., Šumari šumu kroje . . ., itd. »Obraz« starije šumarske generacije 

spasio je i ove godine ing. S. Vanjković i otpjevao nekoliko pjesama sa Slavonskog 

festivala 76. 

Neka vam je svima sretna i plodnija Nova 1978.! 

R. A. 

ZAJEDNICA ŠUMARSTVA, PRERADE DRVA I PROMETA 

DRVNIM PROIZVODIMA I PAPIROM 


OKUPLJA 

— 163 OOUR šumarstva sa 16.219 zaposlenih 

— 148 OOUR drvne industrije sa 35.354 zaposlena 

— 11 OOUR celuloze sa 3.719 zaposlenih 

— 5 OOUR prometa sa 2.013 zaposlenih 

sa ciljem trajnog povećanja dohotka, proširenja materijalne osnove 

udruženog rada i povećanja ličnog standarda zaposlenih 

116

ZNAČAJNE OBLJETNICE 

SAVEZA IT ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE VINKOVCI 

Svojom svečanom sjednicom, održanom 14. siječnja ove godine, Savez it šumarstva 

i drvne industrije Vinkovci, obilježio je 25 godina postojanja glazbene 

sekcije i 5 godina folklorne sekcije. Bilo je to u prisustvu svih čianova sekcija, 

većeg broja ostalih članova Saveza te nekoliko predstavnika ovdašnjih društvenopolitičkih 

organizacija, a u okviru novih i ukusno opremljenih društvenih prostorija 

Šumarije Cerna. 

Počet ćemo odmah prikazom tog dijela, koji je osvjetljen iscrpnim referatom 

i evociranim uspomenama, a onda istom na ostali dio sjednice. 

Dom kulture Spačva, građen 1953. godine dobrovoljnim radom 

GLAZBENA SEKCIJA 

Glazbena se sekcija osniva već 1952. godine i to u okviru Sindikalne podružnice 

u Spačvi, koja tada pripada Šumskom radilištu u Vinkovcima, a ono opet 

Drvnoj industriji SI. Brod. Bilo je to u ponešto neobičnim okolnostima, čija bi 

se obilježja, kako je rečeno na samoj sjednici, ispoljavala u slijedećem: 

Šumsku privredu u poratnom razdoblju prate česte reorganizacije. 

Djelatnost iskorišćavanja šuma, primjerice, u 5 godina 4 puta mijenja 

svoje mjesto — od Zemaljskog šumskog poduzeća Hrvatske, Šumskog 

gospodarstva, Poduzeće za iskorišćavanje šuma, pa do Drvne industrije, 

gotovo svake godine po jedamput. 

Tko je mogao u tom vrtlogu nešto dugoročnije razmišljati ili, recimo, 

ukazati da sve te brzoplete promjene najviše pogađaju neposrednog 

proizvođača. 

Na spačvanskom šumskom stovarištu, koje prihvaća i otprema gotovo 

sve mase jednog prostranog bazena, većinu radne snage čine radnici 

iz susjedne Bosne, koji napuštaju mjesto tek po koji dan u mjesecu, 

za pohoda svojoj obitelji. 

Osigurani smještaj i ishrana smatrani su dovoljnom brigom za čovjeka. 

Bez obzira da li je smještaj prohladan, zadimljen ili ljeti vonja 

dimom i zuji komarcima. Još se manje nekog tiče što tog čovjeka tare 

nostalgija te želja za duhovnim ili društvenim životom. Sitnice, ali koje 

117

ovdje tinjaju, stvaraju, uz veći radni zamor, apatiju i negodovanje. Niču 

čak i poneki zahtjevi za izgradnju džamije. Tu usred radničke kolonije, 

na samoj Spačvi. 

Ulje na vatru sipa i centar iz SI. Broda, kad njegov sindikalni odbor 

raspoređuje sredstva za kulturno prosvjetne aktivnosti i kad se bliže 

podružnice nadjeljuje s po dvjesta tisuća, a Spačva s petnaest. 

Osjetivši takvo mučno i pomalo zategnuto stanje s jedne strane, a usamljenost 

s druge — Sindikat uz podršku Radilišta iz Vinkovaca, uzima stvari u svoje 

ruke. I tada, već spomenute 1952. godine, osniva unutar podružnice glazbenu sekciju, 

a ujedno pada i odluka za gradnju Doma kulture, svakako dobrovoljnim radom, 

koji se provodi učešćem na utovarno-istovarnim radovima i zaradom u 

korist tog poduhvata. 

Sa nastupa folklorne sekcije ŠG »Hitast« — Vinkovci 

Slijedeća, 1953. godina teče u znaku intenzivnih radova na izgradnji pozamašnog 

Doma, u nabavi glazbenih instrumenata s već početnim nastupima sekcije i 

to času još jedne reorganizacije, kad cjelokupna postrojenja i naselje Spačvu preuzima 

Šumsko gospodarstvo Vinkovci. Prema onome što kasnije slijedi, ovo je 

zasigurno prelomna godina u životu Spačve. Novi joj centar pokazuje svekoliku 

pažnju, u početku na završnim radovima Doma, a odmah zatim na obnovi cjelokupnog 

naselja, sprovedenog ove i slijedeće godine. Na opremi Doma uzima još 

učešća i Drvna industrija SI. Brod, čiji obol znači i kraj za minule nesporazume. 

Osvrt na prilike u Spačvi, kad je tražen izlaz iz pomenutih protivurječnosti, 

ne bi bio potpun, a da se ne istakne umješnost i političku zrelost pojedinih drugova, 

među kojima su: Nikola Kralj, Luka Matić, Martin Sučić, Antun Mandek i 

braća Logator, na čelu sa preminulim Andrijom Valentićem. 

Prvi nastup glazbena sekcija ostvaruje o prvomajskoj proslavi 1953. godine 

u Spačvi, kojoj prisustvuju i kolektivi Šumskog radilišta i Šumskog gospodarstva 

iz Vinkovaca. 

Od 1953. do 1959. godine sekcija je oslonac svim društvenim zbivanjima u 

Spačvi. U novim prostorima društvenog doma ne samo da okuplja živalj Spačve, 

već i mještane susjednog Otoka, pa Lipovca i Vrbanje, kojima ovo zabačeno područje 

najednom postade, neke vrste središte kulturno-zabavnog života. 

Zabilježena su u nekoliko navrata i gostovanja kazališta iz Vinkovaca i 

Osijeka. 

118

Slijedeće razdoblje, sve do 1966. godine predstavlja, u izvjesnoj mjeri, stagnaciju 

obzirom da tadanja organizacija, ujedinjenog šumarstva i drvne industrije 

Vinkovaca, mijenja ustaljeno sjedište sekcije. Te se godine sekcija uključuje u 

Savez IT i dobiva sjedište pri Šumariji Otok, gdje se nalazi pretežan broj njenih 

članova. Od tog doba ona doživljava svoju renesansu, posebno izraženu nakon 1972. 

godine, kad počima djelovati u društvu pridošle folklorne sekcije. 

Aktivnosti sekcije, gledane kroz njene nastupe od 1973. do 1977. godine, mogu 

se uočiti iz slijedećeg: Ona u tom razdoblju nastupa samostalno po 25 puta, zajedno 

s grupom pjevača 45, a s folklornom i recitatorskom sekcijom 55 puta, što 

ukupno čini 125 nastupa ili prosječno godišnje 25. Izrazimo li to utrošenim vremenom, 

to iznosi 700 sati uz još 800 sati utrošenim na probe, a sve u slobodnom 

vremenu. 

Podaci navode i korisnike nastupa, pa se vidi da se 52 puta odnose na šumsko 

gospodarstvo i područne šumarije, 20 na ostala gospodarstva i drvne industrije, 

među kojima su, uz ostale: Našice, Osijek, Bjelovar, SI. Požega, N. Gradiška, 

Senj, Postojna, Sisak i Sr. Mitrovica. Daljnja 24 puta odnose se na prigodne manifestacije, 

kao što su: »Dani slavonske šume«, »Vinkovačke jeseni«, »Šokačka sijela«, 

proslava 130. obljetnice Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, na otvaranje značajnih 

objekata i na priredbe povodom posjeta inozemnih gostiju. Uz pobrojane, 

bilo je još 26 ostalih raznih nastupa, te 4 nastupa u ČSSR i Italiji. 

Najveća aktivnost pada u 1974. godini, prigodom proslave 100 godišnjice postojanja 

ovdašnjeg organiziranog šumarstva. 

U svom 25. godišnjem radu kroz sekciju prolazi 27 glazbenika, čiji stručni profil 

izgleda ovako: 6 KV šumskih radnika, 6 lugara, 4 šumarska tehničara, 4 šumarska 

inženjera, 1 profesor Šumarskog fakulteta, 1 nastavnik, 1 oficir JNA, 1 učenik 

i 3 privatna poljoprivrednika. 

Od svog osnutka pa do sada sekcijom umješno rukovodi poduzetni Martin 

S u č i ć, šumarski tehničar. 

Značajan doprinos stručnom osposobljavanju sekcije i obogaćivanju repertoara 

s izvornim slavonskim melosom — unosi dr. Ivo S p a i ć, profesor Šumarskog 

fakulteta iz Zagreba, sin ovog kraja. 

FOLKLORNA SEKCIJA 

Kako je već rečeno, ova se sekcija osniva 1972. godine, također sa sjedištem 

u Otoku, gdje se ubrzo uspostavlja suradnja sa Školskim centrom, a time i brže 

kompletiranje sekcije. 

Opremljenost je sekcije na početku skromna. Nastupa većinom u posuđenim 

narodnim nošnjama. Nakon zapaženih uspjeha •— onih iz 1974. godine s proslave 

100 godišnjice i s posjeta Italiji — sredstva više nisu u pitanju. Uvježbani repertoar 

sam po sebi pribavlja i nošnje, te se nabavom i 1975. i 1976. godine raspolaže: slavonskim, 

bunjevačkim, baranjskim i banatskim nošnjama. 

U svom dosadašnjem radu sekcija je svladala široki repertar narodnih plesova, 

koji, prikazani s tzv. koreografijom, čine po 2 slavonska kompleta, te po 1: 

posavski, bunjevački, baranjski i banatski. 

Sekcijom u ovom razdoblju prolazi veći broj plesača, no na aktivnijoj suradnji 

ostaje njih 53, u kom broju sudjeluje: 15 đaka, 8 nastavnika, 14 ostalih službenika, 

12 KV radnika i 4 privatna poljoprivrednika. 

Za veliki napor i zavidne rezultate priznanje ide, razumljivo, svim sudionicima, 

a posebno rukovodiocima sekcije — u početku Ivici Vučičeviću, direktoru 

škole u Otoku, a kasnije njegovom nasljedniku Stjepanu Brajko vicu, dipl. 

inž. i upravitelju Šumarije Otok te koreografu: Ivici Oreškoviću, dipl. inž. 

Drvne industrije Vinkovci. 

I na kraju ovog sažetog prikaza treba reći da taj zamašni i sadržajni rad sekcija 

prati široka podrška Saveza IT, Šumskog gospodarstva, Šumarija i cjelokupnog 

kolektiva organizacija kome one pripadaju. To se ogledava već i kroz pružena 

materijalna sredstva, koja se za posljednjih pet godina kreću oko 42 milijuna st. 

dinara. 

119

Folklorna i glazbena sekcija Š. G. »Hrast« — Vinkovci na jubilarnoj proslavi 

130. obljetnice osnutka Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u hotelu »Interkontinentalu« 

u Zagrebu 1976. g. 

ZAVRŠNI DIO SJEDNICE 

Iz završnog dijela svečane sjednice navodimo: 

Uručivanje priznanja zaslužnim članonvima Saveza, organizacijama i pojedincima 

izvan njega, te donošenje jedne važne odluke za budući razvoj sekcije, 

kad se one zbog svog opsega i značaja izdvajaju iz sastava Saveza IT i postaju 

samostalna organizacija s nazivom: Radničko kulturno-umjetničko društvo 

»ŠUMARI« Vinkovci. 

Iz usvojenog statuta tog Društva proizlazi: 

— da članstvo mogu sačinjavati radnici i članovi njihovih obitelji zaposleni 

u šumarstvu i drvnoj industriji Vinkovaca, a k tome i ostali građani s područja 

Šumskog gospodarstva; 

— među postavljenim ciljevima Društva, prvenstveno se navodi njegovanje 

folklorne baštine i ljubavi prema rodnom kraju — sve u smislu socijalističke stvarnosti 

i socijalističkog humanizma. 

Društvo ima: glazbenu, folklornu i recitatorsku sekciju te grupu pjevača. 

Organi su mu: skupština, upravni, nadzorni i umjetnički odbor. 

I još da napomenemo, da se izvori financiranja sastoje iz dotacija Šumskog 

gospodarstva i Drvne industrije i SlZ-a za kulturu općine Vinkovci te prihoda sa 

nastupa i članarine. 

Za predsjednika izabran je Stjepan Tuškan, dipl. inž. iz Zajedničkih službi 

Šumskog gospodarstva. 

Dragan TONKOVIĆ 

120

ZAPISNIK 

4. sjednice Upravnog odbora Saveza, koja 

je održana 10. X 1977. g. u 18 sati u prostorijama 

Šumarskog doma, Mažuranićev 

trg 11. 

Prisutni: Ing. N. Antonović, ing. D. 

Böhm, ing. I. Delajković, dr. N. Komlenonvić, 

ing. I. Milinović, ing. A. Mudrovčić, 

ing. O. Piškorić, dr. B. Prpić, ing. R. 

Štraser, ing. S. Vanjković, ing. V. Živković 

i ing. R. Antoljak. 

Ispričani: Ing. S. Galović i ing. T. 

Krnjak. 

Dnevni red 

1. Otvaranje sjednice 

2. Izvještaj tajnika, blagajnika i urednika 

Š. L. 

3. Sprovedba Zakona o vraćanju Šumarskog 

doma — razmatranja i zaključci 

4. Tekuća stručna i društvena problematika: 

realizacija Zakona o šumama 

SRH, problematika kozarstva, godina 

zaštite čovjekove okoline, rad terenskih 

DIT-ova, saziv jesenjeg Plenuma 

i si. 

5. Razno 

Ad 1: 

— Sjednicu je otvorio dr. B. Prpić 

predsjednik Saveza, pozdravio prisutne i 

predložio dnevni red sjednice, koji je 

prihvaćen. 

— Dr. B. Prpić kronološki iznosi važnija 

društvena i stručna zbivanja u vremenu 

između 3. i 4. sjednice tj. od 24. 

V—10. X 1977. godine. 

— U ovom međuvremenu objavljen je 

Zakon o šumama SR Hrvatske (23. V. 

1977. g.), pa je na redu realizacija i sprovođenje 

zakonskih odredaba u život. 

— Povodom objavljivanja Zakona o šumama 

Savez je priredio sastanak članstva 

(14. VI 1977.) i uručio jubilarnu povelju 

i zlatnu medalju Saveza ing. R. 

Pavloviću, republičkom sekretaru za 

poljoprivredu, prehrambenu industriju i 

šumarstvo, kao i republičkom glavnom 

inspektoru za šumarstvo ing. T. Krnjaku 

(jubilarnu povelju) i predao im stručna 

izdanja Saveza (Povijest šumarstva 

Hrvatske od 1846—1976. g., Spomenicu 

III i dr.). 

— Zahvaljujući se na izrečenim priznanjima 

ing. R. Pavlović naglasio je, 

da se je objavljenim Zakonom postiglo 

— putem saborskih delegata u vijećima 

— najviše što se u ovom času moglo postići. 

Naglasio je potrebu i zainteresiranost 

Republičkog sekretarijata da šumarstvo 

Hrvatske krene u reprodukciju šuma 

uzgojnim radovima, modernijom 

strojnom opremom eksploatacije, otvaranjem 

šuma, usmjeravanjem sredstava i 

si. Sada je red na stručnjacima šumarstva 

da se odredbe ovog Zakona realiziraju: 

utvrđivanje šumsko-privrednih područja, 

formiranje SlZ-a za krš i si. Predstoji 

formiranje jače grupe stručnjaka 

u Republičkom sekretarijatu na čelu sa 

svojim podsekretarom za šumarstvo i dr. 

— Dr. B. Prpić, nastavljajući radom 

4. sjednice, iznosi da je održano »Jugoslavensko 

zasjedanje o općenarodnoj o- 

brani i zaštiti čovjekove okoline« (u Kuparima 

27. i 28. V o. g.), gdje je general 

Nikola L j u b i č i ć, u svojem uvodnom 

referatu, iznio slijedeće: »Još uvijek je 

prisutna intenzivnija eksploatacija 

šuma od njihovog uzgajanja«, 

pa zatim: »Pošumljavanjem određenih 

područja neposredno se pridonosi 

unapređivanje čovjekove okoline, ali 

i poboljšavanju uvjeta za maskiranje i 

smanjenje mogućih zračnih-desantnih 

prostora«, »Nedovoljno se provodi 

pošuml javan je i unapređenje 

fondova šuma«, kao i »Pripadnici 

oružanih snaga će se i dalje angažirati 

u akcijama pošumljavanja, 

uređenja izvorišta vode, 

izgradnje puteva, poduzimanju 

mjera za spriječavanje elementarnih nepogoda« 

i si. 

— Jugoslavenska akademija znanosti i 

umjetnosti (JAZU) izabrala je 11. VI o. g. 

nove akademike među kojima iz 

šumarske struke: Dr. Dušan K1 e- 

p a c, redovni prof. ŠF — Zagreb, za izvanrednog 

člana; za dopisnog člana: dr. 

Mladen J o s i f o v i ć prof, fitopatologije 

ŠF — Beograd i stranog državljanina: dr. 

Antona Kurira, prof, entomologije i 

zaštite šuma na Visokoj školi za kulturu 

tla u Beču (apsolvent Polioprivredno-šumarskog 

fakulteta u Zagrebu). 

— U Opatiji je održano savjetovanje o 

renti kao dohodovnoj kategoriji 

u socijalizmu (16/17. VI o. g.). 

Podneseni su referati i analize raznih 

oblika rente, pa i u šumarstvu (prof. dr. 

Z. Potočić i dr. U. Golubović iz 

Zagreba). 

— Prvi studij o zaštiti čovjekove 

okoline započeo je radom u 

Splitu (VI mj. o. g.), u organizaciji kemijsko-tehnološkog 

fakulteta. Studij traje 

2 godine i osposobljavat će nove inženjere 

ekologije. 

121

— U Savjetu za zaštitu prirode Sabora 

SRH imenovani su: ing. F. Knebl, 

član Savjeta Republike, dr. D. C r n k o- 

vić, direktor Prirodoslovnog muzeja — 

Rijeka, dr. D. G u c i n s k i, prof. Pedagoške 

akademije — Osijek i Ivo Srzić, 

direktor vodovoda — Makarska. 

— 20. VI 1977. g. objavljen je Zakon 

o vraćanju dijela zgrade »Šumarski dom« 

Savezu radi ostvarivanja njegovih cilje- 

•va. Ovim Zakonom dan je Savezu i struci 

novi podstrek i priznanje našem društvenom 

dugogodišnjem radu. Prema riječima 

predsjednika prof. dr. B. P r p i- 

ć a, sve je to postignuto ne samo zahvaljujući 

velikom razumijevanju Sabora 

SRH i delegata triju saborskih vijeća, 

nego i Republičkog sekretarijata za poljoprivredu, 

prehrambenu industriju i šumarstvo 

odnosno republičkom sekretaru 

ing. R. Pavloviću i glavnom inspektoru 

za šumarstvo ing. T. K r n j a k u. 

Predsjednik je posebno istakao i podvukao 

pravovremeno snažno zalaganje i 

upornost tehničkog tajnika ing. R. A n- 

toljaka i njegove akcije za vraćanje 

Šumarskog doma, koje su započele još 

1974. godine. 

— 30. X i 1. XI 1977. g. održana je 

proslava 30-godišnjice Šumarske 

škole — Karlovac, kojoj je prisustvovalo 

brojno članstvo, kao i delegacija 

Saveza: dr. B. Prpić, ing. O. 

Piškorić i ing. R. Antoljak. Upravi škole 

predao je prof. dr. B. Prpić Povelju sa 

zlatnom medaljom. 

— U vremenu od 24. V—10. X 1977. g. 

smrt je pokosila petoricu šumara: ing. 

Nikolu Šepića — Opatija (9. VI), ing. 

Rafu Motta — Zagreb (6. VIII), ing. 

Đuru Matinca — Vinkovci (12. VI), 

ing. Davora Žeravicu — Split (4. X) i 

ing. Iliju Jankavića — Zagreb (7. X). 

Hvala i slava im! 

Ad 2: 

— Tajnik Saveza dr. N. Komlenović 

podnio je izvještaj o tekućim zbivanjima 

unutar Saveza, radu stručne službe 

Saveza i pročitao dopise Franje Šnajdera 

— Zagreb, prof. dr. I. Dekanica — Zagreb, 

Šumarskog gospodarstva — Hortikultura 

— Zagreb, dr. Ž. Kosira — Ljubljana, 

SIZ za znanstveni rad SRH i dr. 

D. Vučkovića — Titograd, koji potvrđuju 

primitak — po Savezu dodijelejnih im 

jubilarnih POVELJA i zahvaljuju se na 

odanim priznanjima. 

— U radu područnih terenskih 

Društava inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije (Šumarskih društava) 

osjeća se živost. Skupštine su održala 

terenska društva u SI. Brodu 

(27. V 1977. g.), zatim u Koprivnici 

(VI 1977) i u Zagrebu 25. V 1977. g. 

Ing. J. Hrka — Poreč je najavio oživljavanje 

društvenog rada i osnutak društva 

za područje Istre u Puli. 

— SIT šumarstva i prerade drveta Jugoslavije 

dostavio je Savezu Poslovnik 

o radu predsjedništva i program aktivnosti. 

Za delegata u Kadrovsku komisiju 

SITŠID — Jugoslavije određen je ing. 

B. Dereta (Zagreb), a za Propagandu 

šumarstva ing. V. Faber (Zagreb). U 

slučaju spriječenosti zamjenjivat će u 

radu Predsjedništva SITŠID — Jugoslavije 

predsjednika dr. B. Prpića tajnik 

dr. N. Komlenović. 

— U radu II konferencije SIT — Hrvatske 

o tehnološkom razvoju SRH, koja 

se održava u Poreču od 21—23. XI 1977. 

g., Savez će predstavljati ing. Nada A n- 

tonović — Bjelovar. 

— Savez se zahvaljuje na poklon- 

-knjigama: 1. Dr. Z. Potočić: Ekonomika 

šumske privrede — Osijek 1977 

(poklon autora), Dr. Đ. Rauš: Stari parkovi 

u Slavoniji i Baranji — Split 1977. 

(poklon autora) i 100 godina šumarstva 

bilogorsko-podravske regije — Bjelovar 

1974. g. (poklon izdavača: Združeno šumsko 

poduzeće — Bjelovar). 

— Mole se terenska DIT šumarstva i 

drvne industrije da redovno dostavljaju 

zapisnike sa svojih godišnjih skupština i 

plenuma Savezu! 

Ad 3: 

— Povodom objavljivanja Zakona o 

vraćanju nacionaliziranog dijela zgrade 

»Šumarski dom« Savezu, tehnički tajnik 

ing. R. Antoljak detaljno je upoznao 

sjednicu s brojem korisnika poslovnog 

prostora u domu, stanarskoj dokumentaciji, 

plaćanju i neplaćanju zakupnine, 

nepridržavanju kućnog reda, potrebi pregrupacije 

stanara, dotraj alosti vodovodnih 

instalacija, kanalizacije, elektroinstalacija, 

građevinske stolarije, krovišta, 

žljebova, fasade, dugovanjima za stanarinu, 

nepoštivanju odluka o visini zakupnine 

i izvršenim adaptacijama, rušenju 

kaljevih peći i si. 

— Komisija u sastavu: dr. N. Komlenović, 

ing. S. Vanjković, ing. R. Štraser, 

ing. V. Živković i ing. R. Antoljak 

obići će sve korisnike »nacionaliziranog« 

dijela zgrade i zapisnički utvrditi posjedovanje 

dokumentacije o useljenju sadanjih 

korisnika, dugovanju na stanarini, 

adaptacijama, broju zaposlenog osoblja 

122

i si. i podnijeti izvještaj o poduzimanju 

daljnjih zakonskih mjera o njihovom iseljenju. 

Ad 4: 

— U ovoj točci dnevnog reda izredali 

su se brojni diskutanti, napose 

povodom pokušaja da se koze ponovno 

puste u šume (Prpić, Mudrovčić, Vanjković, 

Böhm), nadalje o sprovedbi Zakona 

o šumama, retenzijama na području 

Šumskog gospodarstva Karlovac, problematici 

pošumljivanja, formiranju SlZ-a 

za Krš, o potrebi snažnije i jače propagande 

šumarstva, sitnim pilanskim kapacitetima 

(Delajković), izgradnji daljnjih 

pilana (Milinović), problematici privatnih 

šuma (Vanjković) i si. O svemu 

ovom bit će govora na najavljenom proljetnom 

Plenumu Saveza. 

— Slično je stanje i u radu terenskih 

DIT-šumarstva i drvne industrije, koja 

su — uz rijetke iznimke — zastala s razvijanjem 

društvenog rada i okupljanju 

članstva. O oživljavanju rada terenskih 

društava, kao čvornih stručnih u- 

p o r i š t a biti će govora na Plenumu 

(Društveni statuti, pristupnice, popis svih 

IT šumarstva i drvne industrije, članskim 

legitimacijama, podjeli priznanja, povelja, 

društvenih značaka, suradnji i pretplatnicima 

Šumarskog lista i časopisa 

»Drvna industrija« i si.). 

Ad 5: 

Povodom odlaska u obiteljsku mirovinu 

Zlate Mott, dugogodišnjeg administratora-blagajnika 

Stručne službe Saveza, 

usvaja se njezin zahtjev za raskid 

radnog odnosa. Ujedno se donosi zaključak 

da se Zlati Mott isplati zakonskim 

propisima određena otpremnina (trostruki 

iznos određenog prosjeka). 

Zapisničar: ing. R. Antoljak v. r. 

Predsjednik: dr. B. Prpić v. r. 

Tajnik: dr. N. Komlenović v. r. 

ZAPISNIK 

5. sjednice Upravnog odbora Saveza, proširene 

članovima Nadzornog odbora i 

drugima, koja je održana 20. siječnja 

1978. g. u 18 sati u društvenim prostorijama 

Šumarskog doma u Zagrebu, Mažuranićev 

trg 11. 

Prisutni: ing. N. Antonović, ing. D. 

Böhm, dr. Đ. Kovačić, ing. T. Krnjak, 

ing. O. Piškorić, dr. B. Prpić, ing. R. 

Štraser, ing. S. Vanjković i ing. R. Antoljak. 

Ispričam: ing. F. KnebI, ing. S. Galović, 

ing. A. Mudrovčić i ing. I. Delajković. 

Dnevni red 

1. Otvorenje sjednice 

2. Izvještaj tajnika, blagajnika i urednika 

Šumarskog lista 

3. Sprovedba Zakona o vraćanju Šumarskog 

doma 

4. Stručna i društvena problematika 

5. Ugovor radnika Stručne službe i Saveza 

usklađen s ZUR-om: međusobna 

prava, obveze i odgovornosti, pravo 

na osobnu i zajedničku potrošnju i dr. 

6. Razno. 

Ad 1: 

— Sjednicu je otvorio predsjednik Saveza 

prof. dr. B. Prpi ć, pozdravio prisutne 

i iznio važnija zbivanja u struci 

i društvu. 

— 28. XII 1977. g. održana je Svečana 

sjednica Saveza povodom donošenja 

Zakona o vraćanju nacionaliziranog 

dijela zgrade »Šumarski dom« Savezu 

(NN br. 25 od 20. VI 1977.). Sjednici 

je prisustvovalo preko 70 uzvanika, među 

kojima: prof. N. Andrić, predsjednica 

Vijeća općina Sabora; ing. R. Pavlović, 

republički sekretar za poljoprivredu, 

prehrambenu industriju i šumarstvo; 

ing. T. Krnjak, republički podsekretar 

za šumarstvo; članovi IV Sabora: 

Josip Krpan i Cvetko Bosanac, zatim: 

ing. T. Cajnko, predsjednik SIT šumarstva 

i industrije za preradu drveta 

Jugoslavije; ing. Vj. Radauš, predsjednik 

SIT Hrvatske; dekan Šum. fak. dr. S. 

Bađun, prof. dr. I. Živko, tajnik SIZ-a 

za znanstveni rad, ing. S. Galović, predsjednik 

Zajednice šumarstva i prerade 

drva Hrvatske, brojni šumari s terena i 

Zagreba, pjevački zbor »Gorani«, studenti 

ŠF — Zagreb i dr. 

— Ing. T. Cajnko podijelio je na svečanoj 

sjednici Povelje Saveza ITŠID 

Jugoslavije pa su za počasne članove 

proglašeni: ing. N. Šepić — Opatija 

(posmrtno), prof. ing. J. Šafar — Zagreb, 

ing. VI. Špoljarić, ing. S. Vanjković 

i prof. dr. B. Prpić — Zagreb, a za 

zaslužne članove: ing. B. Dereta — Zagreb, 

ing. S. Horvatinović — Zagreb, ing. 

V. Lacković — Bjelovar i ing. T. Lucarić 

— Vinkovci. 

— U proteklom vremenu od X—I mj. 

1977/78. godine umrli su: šum. 

tehn. Franjo A j d i ć (65 g.) — Daruvar, 

ing. Franjo A s a j (84 g.) — Zagreb i ing. 

E. Š m i d t (64 g.) — Novska. 

123

Ad 2: 

— Jugoslavenska akademija znanosti i 

umjetnosti najavljuje održavanje znanstvenog 

skupa u povodu 10 0. s,. 

smrtibotaničaraROBERTAVI- 

SIANIJA — Šibenčanina za 3—8. listopada 

o. g. u Šibeniku. Najavljeni su brojni 

referati, od kojih će neke podnijeti 

šumari: ing. P. Matković — Split, Dr. P. 

Fukarek — Sarajevo, Mr. S. Matić, prof, 

dr. Đ. Rauš i dr. I. Trinajstić (svi: Zagreb). 

— 27. X 1977. g. zasjedala ie Kadrovska 

komisija Saveza ITŠID — Jugoslavije 

na kojoj je sudjelovao i predstavnik 

našega Saveza ing. B. D e r e t a, 

koji je nakon sjednice razaslao članovima 

komisije materijale za javnu raspravu 

o prijedlozima obrazovnih profila, nastavne 

planove i programe završnog 

stupnja obrazovanja III i IV stupnja 

kvalifikacijske ljestvice u šumarstvu, kao 

i srednjoškolskog usmjerenog obrazovanja 

kadrova za potrebe drvne industrije 

Hrvatske (IV stupanj kv. ljestvice). 

— Ing. Nada Antonović (Bjelovar), 

kao član UO Saveza, sudjelovala je 21— 

23. XI 1977. g. u radu II konferencije 

o tehnološkom razvoju 

SRH u Poreču. Ing. N. Antonović opisala 

je rad ovoga eminentnog skupa 

stručnjaka i znanstvenika i smatra da je 

— u buduće — itekako potrebno, da na 

ovoj zapaženoj konferenciji bude zastupano 

šumarstvo i drvna industrija. Referati 

s ovoga skupa otisnuti su u dva 

Zbornika koji obuhvaćaju 69 referata. 

Zbornike je uredio i izdao Savez IT — 

Hrvatske, Zagreb — Berislavićeva 6. 

—• Savjetovanju Uslovi privređivanja 

i razvoja šumarstva Jugoslavije 

u svijetu ZUR-a, koje 

je održano 24. i 25. XI 1977. g. u Dubrovniku, 

sudjelovao je sa strane Saveza 

dr. Z. Po t o č i ć, dok je sa strane Republičkog 

sekretarijata za poljoprivredu, 

prehrambenu industriju i šumarstvo sudjelovao 

ing. T. Krnjak, podsekretar 

za šumarstvo. Više o ovome iznijet će 

prof. dr. Z. Potočić u Šum. listu br. 1—2/ 

/78. u članku: »1978. g. u svjetlu ZUR-a«. 

— Ing. T. Krnjak se osvrnuo na izlaganje 

i kritiku ing. N. Antonović, te iznosi 

daljnju nedovoljnu zastupljenost 

struke i štetnosti ne samo u Poreču, 

nego i u radu SSRNH gdje su nedavno u 

radu Savjeta za zaštitu čovjekove 

okoline Republičke konferencije 

raspravljane šumarske teme, ali bez 

dovoljnog broja šumara. Mi ne iskorišćujemo 

u dovoljnoj mjeri pruženi plasman 

i mogućnosti, jer bi SSRNH itekako prihvatio 

naše inicijative pa i sprovedbu 

iznesenih prijedloga. 

— Svečanoj akademiji Lovačkog 

saveza Hrvatske, povodom proslave 85. 

godišnjice izlaženja »Lovačkog vjesnika« 

i prigodnoj izložbi, sudjelovali su prof, 

dr. B. Prpić i ing. O Piškorić. 

— Upravni odbor je samo načelno raspravljao 

o otvaranju I stupnja drvno- 

-industrijskog smjera Šumarskog fakulteta 

u Varaždinu. Diskusija će se nastaviti 

na idućoj sjednici. 

— Savjetovanju o ulozi inženjera 

i tehničara Jugoslavije u općenarodnoj 

obrani održano je 7—9. 

XII 1977. g. u Zagrebu — Kumrovcu, i u 

radu ovog skupa su sudjelovali predsjednik 

našeg Saveza dr. B. P r p i ć i ing. T. 

Krnjak, dok je referat sa strane Saveza 

IT šumarstva i industrije za preradu 

drveta Jugoslavije podnio ing. Ž. 

Ostojić, predsjednik IO Saveza ITŠID 

— Jugoslavije. 

— Stručna služba Saveza radi na obradi 

Završnog računa za 1977. g., sastavljanju 

prijedloga Plana rada i 

programu Saveza za 197 8. g., kao 

i ostale redovne poslove, na teren je razaslato 

2.000 primjeraka Zakona o šumama 

(posebni povez i izdanje), zatim 

300.000 listova FORTRAN-obrazaca za 

kompjutorsku obradu podataka potrebnih 

pri izradi šumsko-gospodarskih osnova, 

vrše se pripreme za izdavanje obnovljenih 

obrazaca potrebnih šumarstvu uz 

suradnju i dogovor s Republičkim inspektoratom 

za šumarstvo SRH i Zajednicom 

šumarstva i prerade drva i si. 

— Početkom veljače o. g. izlazi iz tiska 

Šum. list br. 10—12/77. g. dok je u tisak 

predan rukopis za 1—2/78. g. Š. L. 

—• Uslijed znatnog porasta troškova 

oko izdavanja i uređivanja Šumarskog 

lista donesena je odluka o novim cijenama 

pretplate na Š. L. u 1978. 

godini: a) pojedinci 150 din, studenti šumarskih 

fakulteta, đaci srednjih stručnih 

škola i umirovljenici 50 din, ustanove i 

radne organizacije šumarstva i drvne industrije 

600 din i inozemstvo 800 din. 

— Konstatirano je da realizacija 

Zakona o vraćanju Šumarskog doma nije 

samo goruće pitanje Saveza nego i 

Zajednice šumarstva i prerade drva, Šumarskog 

fakulteta, Republičkog zavoda 

za zaštitu prirode, znanstvenih radnih organizacija 

šumarstva i drvne industrije 

na području SRH, koje uz pomoć Republičkog 

podsekretarijata za šumarstvo, 

Saborskih komisija za zaštitu prirode i 

124

SSRNH trebaju poduzeti zakonske mjere 

i požuriti iseljenje dosadašnjih stanara 

u »nacionaliziranom« dijelu zgrade i 

izvršiti namjensku razdiobu poslovnog 

prostora Šumarskog doma. Za realizaciju 

zacrtanog plana rada Saveza u vremenu 

od 1978—79, napose osnivanje 

centra za propagandu i popularizaciju 

šumarstva potrebno je 

što prije osloboditi cea 1.200 m 2 prostora 

za ostvarivanje ciljeva Saveza (cl. 2 Zakona). 

— Komisija Saveza za realizaciju spomenutog 

zakona obišla je sadanje korisnike 

i stanare u »nacionaliziranom« dijelu 

zgrade i konstatirala: 1. Korisnici 

poslovnog prostora — u ovom denacionaliziranom 

dijelu zgrade — nemaju rješenja 

i ugovora o useljenju, 2. korisnici 

ovoga, zapadnog, dijela zgrade nisu nikome 

plaćali dužnu stanarinu, niti su je 

igdje polagali, a koja iznosi za ovo razdoblje 

preko 700,000.000 starih dinara. 

3. Nemaju fonda za održavanje ovog dijela 

zgrade iako je čitava zgrada pod zaštitom 

Zavoda za zaštitu spomenika kulture. 

4. Nisu se pridržavali, niti su poštivali 

odredbe Zakona o poslovnim zgradama 

(SI. list br. 57/65). 

— Tajništvo Saveza i Komisija za realizaciju 

donesenog Zakona obnovit će i 

dopuniti Pravilnik o upravljanju, namjeni 

i razdiobi poslovnog prostora Šumarskog 

doma i poduzeti odgovarajuće korake 

za sređivanje nastalog stanja. 

— U cilju ostvarivanja zacrtanih ciljeva 

Planom rada Saveza za 1978/79. g., kao 

i na temelju postojećih zakonskih odredaba, 

donosi se zaključak da se od 1. 

siječnja 1978. g. povisi zakupnina za 

uredski prostor na 50 din/m 2 i podrumski 

na 25 din'm 2 uz primjenu čl. 17 postojećeg 

Statuta Saveza, donesenog na 87. 

Skupštini Saveza (16. XII 1976.) koji glasi: 

kolektivni članovi, kojima Savez osigurava 

smještaj i poslovni prostor u Šumarskom 

domu za rad i njihovu redovnu 

djelatnost, plaćaju posebni doprinos 

koji pojedinačno utvrđuje Upravni odbor 

Saveza. 

Ad 4: 

— Ing. T. K r n j a k iznosi — u ovom 

času — veliki broj poslova i zadataka 

struke kao: sprovedbu ZUR-a u šumarstvu 

i drvnoj industriji, kriterija za rad 

u šumarstvu, Zakona o šumama (šumska 

gospodarska područja u kontinentalnom 

dijelu, na području Krša, o reprodukciji 

šuma na kraškom području, formiranje 

SIZ na krasu i si.). U 1978. g. u rezoluciju 

Sabora su ušli najznačajniji problemi 

šumarstva i drvne industrije, kao i 

rješavanju ekonomskog položaja naše 

struke i to je sve potrebno postići putem 

usuglašavanja, sukladnosti i sporazuma. 

— Načelno je prodiskutirana postojeća 

i društvena problematika uz 

brojno sudjelovanje diskutanata: Prpić, 

Krnjak, Böhm, Kovačić, Vanjković i dr. 

— Savez se prihvaća organizacije proljetnog 

Plenuma članstva i iznošenja 

najhitnije problematike u vezi 

s primjenom ZÜR-a. Referate će prirediti 

Zajednica šumarstva, prerade drva 

i prometa drvnim proizvodima, koji će 

se pravovremeno razaslati na teren dok 

bi se na Plenumu vodila široka diskusija 

o iznesenim postavkama. Predviđa se slični 

sastanak i na području Krša. 

Ad 5: 

— Pred članove Upravnog i Nadzornog 

odbora iznesen je Ugovor o utvrđivanju 

međusobnih prava, obaveza i odgovornosti 

radnih ljudi Stručne službe i 

Saveza kao osnove i mjerila u vezi slobodne 

razmjene rada, a sve u skladu s 

čl. 30 Ustava SRH, čl. 401. i 408. ZUR-a 

i na temelju čl. 36. i 37. Statuta Saveza. 

Na temelju programa rada Saveza za 

1978. g. za radove, koje će obaviti Stručna 

služba Saveza u tekućoj godini, UO 

Saveza je utvrdio osobne dohotke i sredstva 

zajedničke potrošnje radnika Stručne 

službe svojom odlukom (čl. 12 Ugovora) 

u skladu s odredbama ZUR-a i kriterijima 

koja je utvrdio Savez sindikata 

SRH — Gradsko vijeće — Zagreb, siječnja 

1978. g. 

— Za izvršenje poslova i zadataka Saveza 

iz čl. 5 Ugovora Savez je stavio 

Stručnoj službi na raspolaganje potrebna 

sredstva za rad, kao i iznos naknade 

od 314.433,75 din prema čl. 5. i 6. spomenutog 

Ugovora. 

Ad 6: 

— Ing. Vladimir S u p e k — Zagreb poklonio 

je knjižnici Saveza brojne stručne 

knjige. UO Saveza zahvaljuje se darovatelju 

i privesti će ih dogovorenoj namjeni. 

— Zamoljena je Gradska plinara da 

osigura Savezu priključak na metansku 

mrežu naše zgrade »Šumarski dom« u 

vezi uvođenja jedinstvenog centralnog 

grijanja Šumarskog doma za čije grijanje 

Plinara bi trebala osigurati cea do 

50 m-Vsat plina u 1978/79. g. 

Predsjednik: dr. B. Prpić v. r. 

Tajnik u z.: ing. D. Böhm, v. r. 

Zapisničar: ing. R. Antoljak v. r. 

125

OBAVIJESTI 

FOIRE INTERNATIONAL FORESTIERE, EPINAL 

U Epinalu (Francuska) svake godine u proljeće održava se Međunarodni sajam 

šumarstva. U 1978. god. održat će se od 29. travnja do uključivo 7. svibnja. Ovaj Sajam 

ujedno omogućuje konstruktorima, tvorničarima i drugima da prikažu šumarstvu 

i industriji za preradu drva potpuni uvid u stanje mehanizacije i dr. u času održavanja 

Sajma. 

Na Sajmu biti će prikazana: 

mehanizacija s područja uzgoja i iskorišćavanja šuma, oprema pilana i drugih 

industrijskih i prerađivačkih uređaja za obradu i preradu drva i dr. te u p o t r e- 

b a drva i njegovih derivata, a održat će se i izlasci u šume u organizaciji Nacionalnog 

ureda za šume kao i obilasci pilana i drugih tvornica za preradu drva u okolici 

Epinala. 

Adresa ovog Sajma glasi: Foire international forestiere Boate poslale No 5 — 

— 88001 Epinal (op) 

SASTANAK GRUPE 2.09 IUFRO ODRŽAT CE SE U RUJNU 1978. U LJUBLJANI 

Institut za gozdno in lesno gospodarstvo pri Biotehnički fakulteti u Ljubljani or 

ganizira pod pokroviteljstvom Zajednice fakulteta i instituta šumarstva i prerade 

drveta Jugoslavije sastanak IUFRO Grupe 2.09, koji će se održati od 18. do 23. rujna 

1978. u Ljubljani. Grupa 2.09 obrađuje utjecaj zagađenog zraka na šume 

.*) 

x) Adresa: Ljubljana, Večna pot 30, P. p. 523-x, telefon 61 031. 

Knjiga »EKONOMIKA ŠUMSKE PRIVREDE« Prof. Dra Zv. POTOČIĆA 

može se narjučiti od EkoiVpmskg fakulteta u Osijeku, Trg Lj. Gaja 7. — 

Cijena 100 dinara. 

126

BIBLIOGRAFSKI LEKSIKON HRVATSKE — POZIV NA SURADNJU 

»Jugoslavenski leksikografski zavod započeo je 1975. godine s pripremama 

oko izrade nove edicije pod radnim naslovom BIBLIOGRAFSKI LEKSIKON 

HRVATSKE. Ta će edicija sadržavati životopise ili životopisne podatke s bibliografskim 

podacima svih ljudi od najstarijih vremena do današnjih dana, koji 

su se bilo čime istakli u izgrađivanju hrvatskog duhovnog i materijalnog života. 

. . . Leksikon ... bi obuhvaćao ... i one koji su se u pojedinim vremenima 

istaknuli i svojim negativnim radom, izgubivši prava mjerila u sistemu vrednovanja, 

te pokušali razgrađivati nacionalnu kulturu i narodnu egzistenciju.« 

U Leksikonu bi, dakle, trebale biti obuhvaćene »sve ličnosti čiji je doprinos 

bio zapaženiji na području materijalne i duhovne kulture, a spadaju u jednu od 

ovih kategorija: 

— Hrvati bez obzira gdje su živjeli i stvarali; 

— pripadnici drugih naroda i narodnosti koji su rođeni na tlu Hrvatske ili 

duže vremena živjeli i stvarali u Hrvatskoj; 

— stranci koji su duže vremena živjeli i stvarali u Hrvatskoj.« 

U Leksikonu bi bili, uz ostale, prikazani i: 

»— političari: istaknutiji zastupnici od pol. XIX stoljeća te istaknutiji poslijeratni 

društveno-politički radnici; 

— istaknutiji ratnici iz prošlosti te istaknuti borci i ilegalni radnici iz NOB; 

— zaslužniji . . . privrednici (dakle i šumari) ... te iseljenici; 

— ... dobrotvori, mecene, donatori, športaši kao i drugi najrazličitiji javni 

radnici prema zaslugama, te popularne osobe.« 

To su načela JLZ-a za izradu Bibliografskog leksikona Hrvatske. Prva faza 

rada je izrada abecedera tj. popisa ličnosti, koja bi došla u obzir za daljnu obradu 

odnosno izbor značajnih ličnonsti obzirom na koncepciju Leksikona. 

Kako bi oblast šumarstva i lovstva bila što potpunija molimo za suradnju 

sve čitatelje Šumarskog lista. Ta suradnja se u prvom redu sastoji u tome, da se 

navedu ličnonsti, uz kraće obrazloženje, koje bi trebale ući u Leksikon. Koje bi 

ličnosti mogle doći u obzir vidljivo je iz naprijed navedenih načela JLZ-a. Za 

osobe, koje su opisane u I izdanju Šumarske enciklopedije, trebalo bi samo dopuniti 

činjenicama, koje nisu već navedene. 

Podatke slati na Savez inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije 

Hrvatske, Zagreb, Trg Mažuranića 11. 

127

DRVARCI! PRIRUČNIK ZA PRAKSU! 

DRVNO INDUSTRIJSKI 

PRIRUČNIK 

U R E D I L I 

Dr IVO HORVAT 

Dr JURAJ KRPAN 

PROFESOR 

PROFESOR 

ŠUMARSKOG FAKULTETA ŠUMARSKOG FAKULTETA 

S A S T A V I L I 

Prof. dr R. BENIĆ; Prof. M. BILJAN, dip. ing.;M.BREZINSĆAK. 

dipl. ing; Prof. dr B. EMROVIĆi Prof. dr IVO HORVAT; 

Z. JAMBROSlC. dipl. ins.; Prof. dr J. KRPAN; M. KUGLER. 

viši predavač; Prof. V. PINTER, dipl. ing.; Prof. dr M. VIDAKOVIC 

TEHNIČKA KNJIGA 

ZAGREB 1967 

Još 1967. g. izišao je — u izdanju Tehničke knjige — DRVNO 

INDUSTRIJSKI PRIRUČNIK džepnog formata 11 X 17 cm, a u redakciji 

i obradi prof. dr. Ive Horvata i dr. Jure Krpana (Šumarski 

fakultet — Zagreb). Priručnik je tiskan na biblijskom papiru na 1216 

stranica i donosi: Matematički dio, sisteme mjernih jedinica i standardnih 

brojeva, poglavlje mehanike, nauke o čvrstoći, toplini, elektrotehnički 

dio, energetska postrojenja, strojevi za obradu drva, transport, 

tehnologiju drva, eksploataciju šuma, pilansku preradu, furnire 

i ploče, sušenje, parenje i dr. Povez u plastičnim koricama. 

Cijena 1 primjerku 100 dinara. 

Narudžbe prima i izvršuje: 

SAVEZ 

INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA 

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE 

41000 Zagreb, Trg I. Mažuranića 11 

Bankovni račun: 30102-678-6249 

128

UPUTSTVA SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA 

Šumarski list objavljuje izvorne stručne i znanstvene članke iz područja 

šumarstva i drvne industrije, prikaz stručnih predavanja i društvenih zbivanja 

(savjetovanja, proslave, kongresi i dr.) te prikaze domaćih i stranih stručnih časopisa 

i literature. Objavljujemo, nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja 

kod nas i u svijetu, crtice iz prošlosti šumarstva i drvne industrije, te napise o 

radu terenskih šumarskih društava. 

Kod objavljivanja članaka uredništvo daje prednost radovima koje pišu stručnjaci 

iz privrede. 

Objavljujemo i skraćene doktorske i magistarske radnje pisane u sažetom 

obliku. Te radnje mogu zajedno s prilozima iznositi najviše 8 stranica Šumarskog 

lista. Doktorske i magistarske radnje napisane u sažetijem obliku imaju 

prednost. 

Posebno pozivamo stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva, i to 

kako uspjehe tako i neuspjehe stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu 

vrijednost za našu struku. 

Obujam rukopisa ne bi trebao prelaziti 10 stranica Šumarskog lista. Ako se 

radi o rukopisu bez priloga to iznosi cea 15 stranica pisanih strojem i s proredom. 

U slučaju da rad ima priloge (fotografije, crteži, grafikoni, tušem ili pisaćim 

strojem pisane tabele) tada je potrebno za svaku stranicu priloga umanjiti 

rukopis za 1,5 stranicu. 

Radove pišite jasno i sažeto! Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene. 

Pišite pisaćim strojem s time, da na lijevoj strani rukopisa ostavite prazan 

prostor širine 3,5 cm. Uz svaki članak treba priložiti sažetak (resumee) od 1/2—1 

stranice pisan proredom. U tu svrhu može poslužiti i zaključak članka, te ga u 

tom slučaju treba posebno napisati. Sažetak svakog članka uredništvo lista prevodi 

na jedan od svjetskih jezika. 

Svaki znanstveni članak treba imati na početku kratak sadržaj od najviše 

650 tiskarskih znakova (10 redaka u Šumarskom listu) i u njemu autor iznosi 

problematiku i rezultate istraživanja, te njihovu primjenu u struci. 

Popis upotrebljene literature stavljajte abecednim redom na kraj članka. 

Priložene fotografije, crteži, grafikoni i si. moraju biti jasni, uredni i pripremljeni 

za kliširanje, odnosno reprodukciju i na posebnom: crtaćem, paus- ili foto-papiru. 

Fotografije neka budu većeg formata (najmanje 10X15 cm) kontrastne i na 

papiru visokog sjaja. Već u rukopisu označite mjesta gdje dolaze pojedine slike, 

tabele, crteži i si. Po mogućnosti ucrtajte legendu u samom crtežu. Tabele s 

mnogo brojaka izradite tušem na pausu, foto ili crtaćem ili pisaćim strojem na 

boljem papiru. 

Rukopise treba dostavljati u 2 (dva) primjerka. Objavljeni radovi se plaćaju! 

Autori članaka koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih 

naručiti posebno i istodobno s dostavom rukopisa. Separati se POSEBNO 

NAPLAĆUJU po stvarnoj tiskarskoj cijeni i odvojeno od autorskog honorara. 

Molimo autore članaka, da nam pravovremeno dostave broj i naziv svojega 

žiro-računa, kno i broj bankovnog računa općine u kojoj stalno borave, radi 

uplate ubranog poreza na autorski honorar! 

UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA« 


Telefon: 444-206 

Časopis je oslobođen od plaćanja osnovnog poreza na promet proizvoda na temelju 

mišljenja Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR 

Hrvatske br. 1416/1-1974. od 22. 03. 1974. g.

VANJSKA I UNUTRAŠNJA 

UVOZ DRVA I DRVNIH 

TRGOVINA PROIZVODIMA 

PROIZVODA, TE OPREME I 

ŠUMARSTVA I INDUSTRIJE 

PRERADE DRVA 

POMOĆNIH MATERIJALA ZA 

ŠUMARSTVO I INDUSTRIJU 

PRERADE DRVA 

KXPIIHTIIIIVII 

PODUZEĆE ZA VANJSKU I UNUTRAŠNJU TRGOVINU DRVA I 

DRVNIH PROIZVODA 

te lučko-skladišni transport i špediciju bez supsidijarne i solidarne 

odgovornosti OOUR-a 

41001 ZAGREB, MARULICEV TRG 18 

p.p. 1009; Tel. 444-011; Telegram: Exportdrvo Zagreb; Telex: 21-307, 21-591 

OSNOVNE ORGANIZACIJE UDRUŽENOG RADA 

OOUR — VANJSKA TRGOVINA — 41001 Zagreb, Marulićev trg 18, pp 1008, 

tel. 444-011, telegram: Exportdrvo-Zagreb, telex: 21-307, 21-591 

OOUR — TUZEMNA TRGOVINA — 41001 Zagreb, ulica B. Adžije 11 pp 142, 

tel.: 415-622, telegram: Exportdrvo Zagreb, telex: 21-307 

OOUR — »SOLIDARNOST« — 51000 Rijeka, Sarajevska 11, pp 142, tel.: 22-129, 

22-917, telegram: Solidarnost-Rijeka 

OOUR — LUČKO SKLADIŠNI TRANSPORT I ŠPEDICIJA — 51000 Rijeka, Delta 11, 

pp 378, tel.: 22-667, 31-611, telegram: Exportdrvo-Rijeka, telex: 24-139 

^L 

:\ 

EXP»ft¥»RV0 

^ 

ZT" 

U INOZEMSTVU 

VLASTITA FIRMA 

EUROPEAN WOOD PRODUCTS, Inc. 35-03 th Street Lona Island City — 

New York 11106 — SAD 

OMNICO G.m.b.H., 83 Landshut/B, Watzmannstr. 65 (SRNJ) 

OMNICO ITALIANA, Milano, Via Unione 2 (Italija) 

EXHOL N. V., Amsterdam, Z Oranje Nassaullan 65 (Holandija) 

HOLZIMEX G.m.b.H., 6 Frankfurt/Main, Westcndstr. 80—90 (SRNJ) 

MJEŠOVITA PODUZEĆA 

WALIMEX S. A. Meubles en Gros — 1096 Cully — Rue Davel 37 (Švicarska) 

EKSKLUZIVNA ZASTUPNIŠTVA 

COFYMEX 30, Rue Notre Dame des Victoires — Paris 2 e (Francuska) 

POSLOVNE JEDINICE 

Representative of EXPORTDRVO, 89 a the Broadway Wimbledon, 

London, S. W. 19-IQE (Engleska) 

EXPORTDRVO — predstavništvo za Skandinaviju, 10325 Stockholm 16, POB 16298 

(Švedska) 

EXPORTDRVO — Moskva — Mosfiljmovskaja 42 (SSSR)

Å UMARSKI LIST 1-3/1978

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?