Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
u datom povijesnom razdoblju, bez bilo kakvih redaktorskih<br />
ili lektorskih zahvata ili jezičnih intervencija”.<br />
Kako su žandarmerijske kontrole postrožile legitimiranje<br />
lovaca na terenu, tražeći od njih posjedovanje lovne<br />
karte i oružnog lista, šumarnik Ivo Čeović, tada na<br />
dužnosti tajnika Saveza lovačkih društava za Hrvatsku<br />
i Slavoniju, svojom okružnicom od siječnja 1927. upozorava<br />
lovce da svaki od njih “pravovremeno izvadi<br />
lovnu kartu” i “ne uzimajući u zaštitu one lovce koji<br />
love bez lovnih isprava, krnjeći sebi ugled, a našem<br />
lovstvu nanose samo štetu”. Tko želi loviti mora imati<br />
lovnu kartu, odrješit je Zakon o lovu iz 1932., a moraju<br />
je posjedovati i strani državljani (izdavana im je na<br />
mjesec dana). U tom je poglavlju dat integralni tekst<br />
Pra vilnika o obliku, sadržaju i načinu izdavanja lovačke<br />
iskaznice i dopuštenja za lovljenje, objavljenog u<br />
“Narodnim novinama” 13. VIII 1935.<br />
Dok su krajem 19. st. lovne karte neko vrijeme izdavane<br />
bez oružnog lista (lovci s lovnom kartom smatrali<br />
su se, po oružnom patentu, ovlašteni nositi lovačku<br />
pušku i bez oružnog lista kod sebe), za vrijeme Kraljevine<br />
Jugoslavije u opticaju je bila lovna karta koja, iako<br />
utemeljena na oružnom listu, lovcu nije bila dostatno<br />
da legalno lovi. “Svaki lovac mora u lovu pored lovačke<br />
karte uza se imati i oružni list – legitimaciju za no -<br />
še nje oružja”. Što se oružnih listova tiče, prema<br />
odredbi Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Federalne<br />
države Hrvatske o izdavanju oružnih listova iz<br />
1945., lugari, nadlugari, čuvari šuma i lova, imali su<br />
pra vo na besplatne lovne karte.<br />
Knjiga je bogato ilustrirana fotografijama lovačkih<br />
iskaznica i drugih dokumenata, od lovne karte iz 1882.<br />
do važeće lovačke iskaznice kojoj je u knjizi, riječju i<br />
slikom, dat najveći prostor. Spomenimo na kraju da je<br />
knjigu Lovačka iskaznica uz financijsku potporu Ministarstva<br />
regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gos -<br />
po darstva i Hrvatskog lovačkog saveza izdala Lovačka<br />
udruga “Split” za gajenje i lov divljači i Pučko otvoreno<br />
učilište “Hubert” Split. Grafičku pripremu potpisuje Siniša<br />
Bebić, a tiskala ju je Slobodna Dalmacija Split.<br />
Alojzije Frković<br />
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA<br />
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje<br />
Akademije šumarskih znanosti, Firenze)<br />
Iz broja 2/2009. ožujak - travanj izdvajamo:<br />
Umberto Zamboni: Divokoza i šuma – novo stanište<br />
divljači?<br />
U opisu divokoze (Rupicapra rupicapra) stalno se<br />
navodi da je životinja planinskih čistina i stjenovitih padina<br />
na gornjoj granici šumske vegetacije. Povećanjem<br />
populacije evidentirano je, u drugoj polovici dvadesetoga<br />
stoljeća širenje ove divljači u niže šumske predjele.<br />
Na sjevernim obroncima Alpa te također u trentins -<br />
kom Južnom Tirolu i u provinciji Trento (gdje je u posljed<br />
njih dvadeset godina odstrel povećan od 600 na<br />
3 000 jedinki), registrirano je širenje divokoze u šume<br />
na visokoj nadmorskoj visini. Cijele populacije divoko -<br />
za sada žive stalno u šumama koje su tipično stanište<br />
srne će i jelenske divljači. Ovaj fenomen još je više nagla<br />
šen u njemačkom dijelu Tirola. U ovom članku au tor<br />
(član Udruge trentinskih lovaca) je iznio prve analize<br />
ove pojave u provinciji Trento.<br />
Divokoze su (kao i ostali dvopapkari) vrsta u porastu<br />
brojnog stanja na području Alpa. Brojno stanje vrste<br />
povećalo se od 80 000 na 140 000 jedinki (podaci<br />
INFS, 2000). U provinciji Trento u posljednjih 40 godina<br />
populacija je od 3 000 povećana na 25 000 jedinki.<br />
Kao ostatak austrougarske podjele teritorija u općinska<br />
lovišta, u provinciji Trento postoji 209 lovišta,<br />
koja su pregrupirana u 20 područja namijenjenih za uz -<br />
goj cervida i 28 područja za uzgoj divokoza.<br />
Uz poboljšanja staništa, povećanju brojnog stanja<br />
divljači doprinijele su temeljite promjene u gospodarenju<br />
s divljači: obvezna pratnja stručne osobe prilikom<br />
odstrela (od 1971/72 g.), planski selektivni odstrel po<br />
dobnoj i spolnoj strukturi, ocjene trofeja i organiziranje<br />
izložbi, te poduzimanje adekvatnih uzgojnih mjera u homogenim<br />
staništima (od 1979/80 g.). Također se ana lizira<br />
kvaliteta odstrijeljene divljači. Zapaženo je da se<br />
staništa divokoze u mnogim slučajevima nalaze ispod<br />
1800 m n.v., koja se smatra gornjom granicom šume. Tu<br />
se na sjevernoj strani uglav nom nalazi visoka šuma četinjača,<br />
a na južnoj su panjače s termofilnim elementima.<br />
Nakon napuštanja uzgoja koza i ovaca te organizirane i<br />
smanjene lovne aktivnosti, divokoze su tu našle optimal<br />
no stanište. Autor opisuje dva primjera:<br />
Šumski posjed Stramentizzo, površine 711 ha, s vrijed<br />
nom šumom, mase preko 450 m 3 /ha, smještenom na<br />
nad morskoj visini ispod 1 800 m, divokoze su spontano<br />
počele naseljavati 1970. g. Njihov utjecaj na populaciju<br />
srneće divljači, koja je do tada bila glavna vrsta, bio je<br />
drastičan. Poduzete su mjere kojima su se oplemenile<br />
pašnjačke površine i ozelenile prosjeke i šumske promet<br />
nice, tako da su štete na obnovi šuma smanjene.<br />
451
Change language