Å UMARSKI LIST 3-4/1987

Poštarina p aćena 

UDC 630* 

YU ISSN 

0373 — 1332 

CODEN 

SUUAB 

'-Ill 

'' 

.rf*^ 

i 

iilW.'Bii 

l-ll 

•jj» :• 

=t»£ 

SAVEZ DRUŠTAVA 

ŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE 

HRVATSKE 

3-4 

GODINA CXI 

Zagreb 

19 8 7

Vinjeta na naslovnoj stranici omota prikazuje glavni ulaz u Šumarski dom u 

Zagrebu — Front page showing sculpture at main entrance to Forestry Centre in 

Zagreb

UDC 630* (05:) »54—02« (001.2) YU ISSN 0373-1332 

CODEN SULIAB 

ŠUMARSKI 

LIST 

Znanstveno-stručno i društveno glasilo Saveza društava inžinjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije Hrvatske 

Journal of the Union of Forestry Societies of Croatia — Organe de l'Union des 

Societes forestieres de Croatie — Zeitschrift des Verbandes der Forstvereine 

Kroatiens — Žurnal Sojuza inž. . teh. les in lesprom Horvatii 

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: 

PROF. DR. BRANIMIR 

PRPlC 

© 

IZDAVAČ: Savez društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije 

Hrvatske uz financijsku pomoć Republičke zajednice za znanstveni rad SR Hrvatske 

Publisher: Union of Forestry Societies of Croatia — Editeur: L'Union des Societes 

forestieres de Croatie — Herausgeber: Verband der Forstvereine Kroatiens — 

Izdatelj: Soj uz ITLILP Horvatii 

Zagreb, Mažuranića trg 11 — Tel. 444-206 

Tisak: »A. G. Matoš«. Samobor

SAVJET ŠUMARSKOG LISTA 

Predsjednik: Franjo K n e b 1, dipl. inž. 

1. Članovi s područja SR Hrvatske: 

Mirko A n d r a š e k. dipl. inž., prof. dr. Milan Android, prof. dr. Roko Benić, 

Vjekoslav Cvitovac, dipl. inž., Slobodan G a 1 o v i ć, dipl. inž., dr. Joso G r a č a n, 

dipl inž., Slavko H o r v a t i n o v i e, dipl. inž., Ante J u r i ć, dipl. inž., Čedo Klali 

a r i n, dipl. inž., prof. dr. Dušan K 1 e p a c, Tomislav K r n j a k, dipl. inž., mr. 

Zdravko M o t a 1, dipl. inž., Ante M u d ro v č i ć, dipl. inž., prof, dr Zvonimir P o- 

t o č i ć, Srećko Van j kov i ć, dipl. inž. i prof. dr. Mirko Vidaković. 

2. Članovi s područja drugih Socijalističkih republika i autonomnih pokrajina: 

Prof. dr. Velizar Velašević — Beograd, prof. dr. Dušan M 1 i n š e k — Ljubljana, 

prof. dr. Konrad Pint arid — Sarajevo, prof. dr. Radoslav Rizovski 

— Skopje i dr. Dušan Vučković — Titograd. 

UREĐIVAČKI ODBOR 

Predsjednik: Prof. dr. Branimir Prpić 

Urednici znanstveno-stručnih područja: 

Biologija šumskog drveća, ekologija šuma, ekologija krajolika, oblikovanje 

krajolika, općekorisne funkcije šume: prof. dr. Branimir Prpić; 

Fiziologija i ishrana šumskog drveća, šumarska pedologija, ekofiziologija: dr. 

Nikola Komlenović; 

Šumarska genetika, oplemenjivanje šumskog drveća, dendrologija: Prof. dr. 

Ante K r s t i n i ć; 

Njega šuma, šumske kulture i plantaže, sjemenarstvo i rasadničarstvo, pošumljavanje: 

prof. dr. Slavko M a t i ć i mr. Ivan Mrzljak; 

Zaštita šuma, šumarska entomologija, šumarska fitopatologija: prof. dr. Katica 

O p a 1 i č k i; 

Dendrometrija, uređivanje šuma. rast i prirast šumskog drveća, šumarska 

fotogrametrija: prof. dr. Ankica P r an j i ć; 

Iskorišćivanje šuma, šumske prometnice i mehanizacija u šumarstvu: prof. dr. 

Stevan B o j a n i n, mr. Tomislav H e s k i i Ivo Knežević, dipl. inž.; 

Ekonomika šumarstva i prerade drva, organizacija rada: prof. dr. Rudolf 

Sabađi; 

Organizacija proizvodnje u šumarstvu: prof. dr. Simeon Tom an i ć; 

Krš problematika i osvajanje: mr. Vice Ivančević; 

Zaštita prirode, nacionalni parkovi, parkiranje: prof. dr. Sime Meštrović; 

Lovstvo: Alojzije Frković, dip! inž.; 

Povijest šumarstva, publicistika: Oskar Piškorić, dipl. inž.; 

Društveno-stručne vijesti: Ivan Maričević, dipl. inž. 

Tehnički urednik: 

Ivan Maričević, dipl. inž. 

Časopis je oslobođen od plaćanja osnovnog poreza na promet proizvoda na 

temelju mišljenja Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu 

SR Hrvatske br. 1416/1974, od 22. 03. 1974. godine. 

Naklada 

1500 primjeraka

SADRŽAJ — CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK (630*88:674:330.14) 001 

Golubovi ć, U: Da li se zaista dio akumulacije prelijeva iz šumarstva u drvnu 

industriju? — Is Port of Accumulation Really Funnelled off From Forestry 

into the Woodworking Industry, or Conversely? (105) 

UDK (630*:711.7) 001 

Lovrić, N.: Metoda planiranja otvorenosti šumskih predjela i cestovne infrastrukture 

za potrebe proređivanja sastojina u nizinskim poplavnim područjima 

— Die Planungsmethode der Weiderschliessung und Strasseninl'rastruktur 

zwecks Beständedurchforstung in niedrigen Überschwärnungsgebieten (125) 

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM 1 STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE 

PAPERS 

UDK 630*99 

P r p i ć, B.: Uloga posavskih šuma u životu Lipovljanskog kraja — Die Rolle der 

Auenwälder des Savegebietes in Leben der Lipovaljaner Umgebung (135) 

UDK 630*226 

M a t i ć, S.: Gospodarski zahvati u panjačama kao mjera povećanja produktivnosti 

i stabilnosti — Bewirstschaftung in Niederwäldern als Mass für die 

Erhönung der Produktivität und die Stabilität der Wälder (143) 

UDK 630*:930.8 

L u k i ć, N.: Doprinos pripadnika narodnosti u razvoju šumarskih društvenih organizacija 

i obrazovnih ustanova u Hrvatskoj — The Contribution of Foresters 

of Diferent Nationalities in the Development of Forestry Societies and 

Educational Establishments in Croatia (149) 

STRUČNI I ZNANSTVENI SKUPOVI 

Lukić, N.: »Lipovljansiki susreti« '86 (167) 

PORTRETI 

Bađun, S.: Prof. dr. IVO HORVAT — 75 godišnjica života i 50. godina rada na 

području drvnotehnološke znanosti (159) 

Piškorić, O.: ARPAD KOROLYI, 1875—1929. (162)

KNJIGE I ČASOPISI 

Lukić, N.: Prof. dr. ANA PRANJlC: Šumarska biometrika (171) 

Piškoirić, 0.: JOZEF KONOPKA a kol.: Koncenträcia Präc velesudu hospoerstve, 

Bratislava, 1985. (172) 

Piškorić, O.: revue forestiere francaise numero special 1986.: AMELIORATION 

GENETIQUE DES ARBRES FORESTIERS (172) 

Mikloš, I.: BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL DE ECOLOGIA, br. 29, 

Madrid, 1986. (175) 

IZ SAVEZA I DRUŠTAVA 

Zapisnik 10. sjednice PREDSJEDNIŠTVA SAVEZA DITŠDIH održane 24. veljače 

1987. ig. (178) 

U ŠUMARSKOM LISTU PRIJE 100 GODINA (166) 

NAGRADE I PRIZNANJA (190) 

PRENIJETO HZ DNEVNIKA »VJESNIK« (190) 

IN MEMORIAM 

Ivančević, V.: Đuro BODJANEC, dipl. inž. (191) 

NAPOMENA. Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora.

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI 

SCIENTIFIC PAPERS 

ORIGINAL 

UDK (630-88:674:330.14) 001 Šum. list CXI (1987) 105 

DA LI SE ZAISTA DIO AKUMULACIJE PRELIJEVA IZ ŠUMARSTVA 

U DRVNU INDUSTRIJU ILI OBRNUTO (1 > 

Uroš GOLUBOVIĆ* 

SAŽETAK. Autor je pod gornjim naslovom postavio nedvosmislen 

i aktualan zadatak i cilj istraživanja, te eksperimentalno 

prišao njegovom rješenju. Istraživanjima je obuhvatio sve relevantne 

stvarne činioce, a isključio je subjektivne momente koji 

bi eventualno mogli utjecati na rezultate istraživanja. 

Zbog obimnosti istraživačkog materijala, autor je rad podijelio 

u dva dijela, pa u ovom dijelu donosi rezultate istraživanja 

na jeli, odnosno jelovini, a u drugom dijelu koji slijedi prikazat 

će rezultate istraživanja na hrastu, odnosno hrastovini. 

U ovom dijelu rada autor zaključuje da se znatan dio akumulacije 

prelijeva iz šumarstva u drvnu industriju, pa predlaže da 

se to dogovorno uredi između jedne i druge grane, odnosno šumarstva 

i drvne industrije, koja inače, prema autoru, racionalno 

koristi drvnu sirovinu. 

UVOD 

Nijesu rijetki stručni sastanci, znanstveni simpoziji, pa i kongresi, na 

kojima se šumarski i drvarski stručnjaci međusobno spore, pa i optužuju, za 

prelijevanje dijela akumulacije iz jedne grane u drugu. 

Budući da smo se više godina bavili sličnim istraživanjima (1 do 10) — 

to su nam se često upućivala i izravna pitanja iz odnosne problematike, ali 

su redovito izostajali direktni i decidirani odgovori. To stoga što nikada nijesmo 

taj problem postavljali kao cilj naših istraživanja, nego smo ga — tu 

i tamo — samo uzgredno doticali. Međutim, to nije ni izdaleka dovoljno za 

ozbiljan odgovor na isto tako ozbiljno i, rekli bismo »vruće« pitanje. 

Tek 1986. godine, a zahvaljući OOUR-u Iskorišćivanja šuma u Ogulinu 

i njegovom direktoru drugu Ljubomiru Grb i, dipl. oec, te 

SOUR-u »Slavonija« iz Slavonskog Broda i njegovom (ondašnjem) 

predsjedniku Poslovodnog odbora, drugu Josipu Mikiću 

uspjeli smo da, na temelju direktnih ugovora, navedeni problem postavimo 

jednim od svojih ciljeva istraživanja. 

I ovom prilikom im se, kao i svim radnim kolektivima i njihovim rukovodiocima, 

te brojnim stručnim suradnicima u kojima smo i sa kojima smo 

* Dr. Uroš Golubović. dipl. inž. šum. znanstveni savjetnik Šumarski fakultet. Zagreb, 

Simunska cesta 25. 

105

istraživali, zahvaljujemo na svesrdnoj pomoći i izuzetnoj ozbiljnosti pri obavljanju 

ovoga zadatka. 

Zadatak nam nije bio lagan, jer je eksperimentalnog karaktera, pa je zato 

bio kompliciran i skup. Osim toga istraživanjima smo obuhvatili dvije regionalno 

najvrednije vrste drveća (jelu i hrast lužnjak) kod kojih su i biologije 

i drvno-prerađivačke tehnologije potpunoma različite. No, ipak smo ga uspješno 

priveli kraju. Rezultati istraživanja što ih donosimo u ovome radu se odnose 

samo na naš pokus i na naša područja i mjesta istraživanja, te na 1986. 

godinu u kojoj smo istraživali. Smatramo da bi ih sa naše strane bilo rizično 

uopćavati. pa tu mogućnost prepuštamo čitaocu i narednim istražiteljima. 

Zbog obilja snimljenih, obrađenih i analiziranih podataka, a i zbog štednje 

na vremenu i prostoru — rezultate ovih istraživanja nužno ćemo podijeliti 

u dva dijela. Zato ćemo u ovom radu prikazati rezultate istraživanja na 

jeli, a u narednom rezultate istraživanja na hrastu lužnjaku. 

CILJ ISTRAŽIVANJA 

Već smo u naslovu i uvodu naveli da nam je osnovni cilj istraživanja bio 

da na određenom uzorku pokušamo utvrditi da li se zaista dio akumulacije 

prelijeva iz šumarstva u drvnu industriju 

ili obrnuto. 

Taj zadatak nijesmo mogli riješiti bez eksperimenta u šumarstvu i drvnoj 

industriji. Za eksperiment smo uzeli dvije naše regionalno najvrednije vrste 

drveća — jelu i hrast lužnjak. Jelu smo uzeli iz redovitih sječa sa područja 

Šumarije Plaški, odnosno iz gospodarskih jedinica »Makovnik« i »Titra-Javornik«, 

a hrast lužnjak iz redovitih sječa s područja šumarija Lipovljani. Dubica 

i Spačva, odnosno iz gospodarskih jedinica »J. Kozarac«. »Posavske šume« i 

»Radiševo«. Drvnu masu jelovine smo dopremili u pilanu »Josipdol« u Josipdolu, 

a drvnu masu hrastovne u Dl »Slavonija« u SI. Brod, odnosno njezine po-' 

gone (pilanski, furnirski). 

Prilikom verificiranja rezultata istraživanja na jelovini ustanovili smo da 

kod nekih od njih postoje određene manjkavosti, pa smo zato naknadno dopremili 

manju količinu drvne mase u pilanu »Podsused« u Podsusedu i time te 

manjkavosti otklonili. 

METODA RADA 

Prije početka istraživanja — prostudirali smo gospodarske osnove za navedene 

gospodarske jedinice u šumarijama Plaški, Lipovljani, Dubica i Spačva. 

Nakon toga smo proučili plan sječa za 1986. godinu u navedenim gospodarskim 

jedinicama, odnosno odgovarajućim odjelima. Opredjelili smo se za one odjele 

u kojima je izvršena redovita doznaka stabala za sječu, dakle pri ophodnjici 

u prebornim šumama, odnosno pri ophodnji u visokim regularnim šumama 

(Lipovljani i Dubica), dok je u Šumariji Spačva u jednom od odjela bio pripravni, 

a u drugom odjelu naplodni sijek. I u jednim i u drugim šumama izbjegavali 

smo eventualne sanitarne sječe. To stoga što smo. pri ovom odgovornom 

zadatku, željeli da snimimo stvarno stanje kako u sječinama, tako i u daljnjoj 

primarnoj mehaničkoj preradi drva. Dakle onako kako se to u praksi zaista i 

106

adi. Nakon što su stabla posječena i iskrojena u Sortimente — zaduženi stručnjaci 

na terenu su razvrstali sve trupce u odgovarajuće kvalitetne klase i na 

njih upisali pripadajuće im oznake. Potom su trupci prevezeni u već navedene 

pilane i furnirski pogon na primarnu preradu. Ondje su trupci još jedanput 

klasirani, a neki i preklasirani u niže klase od strane drugih (pilanskih) stručnjaka 

za JUS. Tako pripremljeni trupci su postavljeni na stovarišne lege po 

kvalitetnim klasama i debljinskim (pilanskim) podrazredima za primarnu mehaničku 

(furnirsku i pilansku) preradu. 

Budući da se radi o dvije posve različite vrste drveća i o dva različita 

tehnološka procesa u primarnoj mehaničkoj preradi drva te posve različitim 

proizvodima, to ćemo ih u ovim razmatranjima i posebno tretirati i to 

prvo jelu, a onda hrast lužnjak. To i stoga što nastojimo da i čitaocu olakšamo 

praćenje i lakše snalaženje u obimu podataka koje donosimo u ovom 

radu. 

a) METODA RADA I REZULTATI ISTRAŽIVANJA PRI PRERADI 

JELOVINE 

Kako smo već istakli — jelovu oblovinu smo dopremili u pilanu Josipdol 

(i Podsused) s područja Šumarije Plaški, odnosno iz gospodarskih jedinica 

»Makovnik« i »Titra-Javornik«. 

Opis gospodarskih jedinica ne donosimo u ovome radu zato što su one 

podrobnije opisane u spomenutim gospodarskim osnovama, a i zato što nam 

taj opis za ove potrebe nije relevantan. A i zato jer istražujemo po kvalitetnim 

klasama jelovih trupaca, a one su iste ma iz koje šumarije ili gospodarske 

jedinice potjecale. Jedino što možemo istaći je da i u jednoj i u drugoj gospodarskoj 

jedinici prevladava II bonitetni razred staništa za jelu. da se površine 

odjela, u kojima je posječena jelovina, kreću do 50 ha i da je ukupna 

doznačena drvna masa u svakom odjelu iznosila više od 1.000 m 3 . Prema 

tome radilo se o redovitim sječama na kraju ophodnjice sa svim izvršenim 

pripremnim radovima za te sječe. U prosjeku udaljenost privlačenja drvne 

mase do pomoćnog stovarišta iznosila je oko 300 m, a prevoz do pilane oko 

40 km. 

Razumljivo je da mi nijesmo mogli uzeti za potrebe ovih istraživanja 

cjelokupnu posječenu drvnu masu. nego samo jedan njezin dio u iznosu 334 m 3 

ili oko 320 komada jelovih trupaca, što, kao uzorak, zadovoljava. Trupce također 

nijesmo birali po sječini nego su uzeti sa jednoga kraja sječine, osim 

»F«-trupaca kod kojih smo od toga pravila morali odustati, jer je njihov »napad» 

sporadičan. Željeli smo da jelove trupce preradimo po kvalitetnim klasama, 

što smo i uspjeli, a i debljinskim podrazredima što nam, iz tehničkih 

razloga, nije pošlo za rukom. 

U tabeli 1. donosimo kvantitativne podatke i kvalitativne odnose dopremljenih 

trupaca za preradu. Preradu trupaca na pilani smo prilagodili uobičajenim 

potrebama, odnosno poznatim kupcima piljene građe, a one su — u smislu 

kvalitete i dimenzija — potpuno u duhu JUS-a i Cjenika za piljenu građu. 

To nam je bio i uvjet kako bismo time isključili kakve eventualne specijalne 

izvanstandardne narudžbe koje su, u pravilu, sporadične. 

Trupci su prerađeni na tračnoj pili i tračnoj pili paralici, te na drugim 

odgovarajućim sekundarnim strojevima razmještenim u pilanskom trijemu. 

107

Ovakvim tehnološkim procesom uveliko nam je olakšana prerada trupaca 

po kvalitetnim klasama, jer je jedna radna smjena pilila jednu, a druga 

drugu klasu trupaca; tako nije bilo teoretske, a niti praktične mogućnosti 

da se piljena građa pomiješa. Cak smo posebno evidentirali i pilanske otpatke 

po klasama trupaca iz kojih su nastali, a koji se dalje otpremaju 

u tvornice celuloze; u pilani se njihova protuvrijednost knjiži kao negativan 

trošak. Dakle, sve smo uspjeli evidentirati po klasama trupaca, osim piljevine 

i najsitnijih otpadaka što se otpremaju u vlastitu kotlovnicu za proizvodnju 

pare. 

Na sortirnom polju ili sortirnici piljenu građu su, po JUS-u, klasirali 

specijalno obučeni radnici za taj odgovorni posao, a onda su je otpremili 

na vitlanje ili izravno kupcima. U tabeli 1. također donosimo i najgrublje 

rezultate što smo ih dobili ovim pokusom. U tabeli 2. pak donosimo finu 

strukturu piljene građe po kvalitetnim klasama pilanskih trupaca iz kojih je 

ona proizvedena. U tabeli 3. donosimo izvadak iz službenog Cjenika za piljenu 

građu, ali samo za one dimenzije i kvalitetu piljene građe što smo je 

imali u našem pokusu. 

Na temelju tih dvaju neizbježnih podataka izradili smo vrijednosnu 

tabelu 4. za piljenu građu, opet po kvalitetnim klasama jelovih trupaca i ukupno, 

te u procentualnim odnosima. U tabeli 5. donosimo izvadak iz službenog 

Cjenika za jelove trupce dopremljene sa 38 km u pilanu. Taj iznos nam 

predstavlja početni i najveći trošak pri kalkulaciji cijene koštanja jelove 

piljene građe što je donosimo u tabeli 6. Pri kalkulaciji troškova sirovine za 

proizvodnju 1 m 3 piljene građe — neizbježno smo vodili računa i o postotku 

iskorištenja drvne mase, što se vidi u tabeli 6. Tu cijenu smo umanjili za 

vrijednost realiziranih korisnih pilanskih otpadaka koji su već plaćeni u cijeni 

sirovine. U tabeli 7. smo prikazali kvantitativne i kvalitativne relativne odnose 

piljene građe po masi i vrijednosti kao funkcije kvalitete pilanskih trupaca 

iz kojih je ta piljena građa proizvedena. 

I na kraju u sintetskoj tabeli 8. donosimo sve relevantne podatke što 

smo ih dobili ovim istraživanjima i koji su nam bili ciljem istraživanja. Osim 

toga u toj tabeli donosimo i komparativne podatke za »industriju i r u- 

Jdarstvo«, te »rezanu građu« u SRH i SFRJ za 1984. i 1985. godinu 

što smo ih prikupili u SDK SRH, a zatim prigodno obradili za ove potrebe. 

Nakon što provedemo analizu svih rezultata istraživanja prikazanih u tabelama 

1. do 8. — u mogućnosti smo da na temelju te analize donesemo 

i odgovarajuće zaključke koji će se odnositi samo na ovaj pokus i na slične 

uvjete onima pod kojima smo istraživali. 

ANALIZA REZULTATA 

ISTRAŽIVANJA 

U tabeli 1. smo prikazali jelove pilanske trupce po kvalitetnim klasama. 

Kako se iz tabele vidi, za ovaj pokus smo uzeli 321 jelov trupac s ukupnom 

drvnom masom od 333.9 m-1 

Od toga broja trupaca 27 ih je bilo furnirskih (F) s drvnom masom od 

31.9 m 3 , odnosno prosječnom drvnom masom po trupcu od 1,18 nv 1 i srednjim 

promjerom trupca od 51,2 cm. te prosječnom dužinom trupca od 5,6 m. 

108

Kako se radi o najkvalitetnijoj jelovoj (furnirskoj) oblovini snažnih di-J 

menzija, posebno dužina, to su ti trupci na pilani izrezani u piljenu građu 

i sa velikim postotkom iskorištenja od 80.2" o. Ako se tome dodaju i realizirani 

korisni otpaci koji služe kao sirovina u tvornicama celuloze, a knjiže se u 

pilani kao negativni troškovi, onda taj postotak iskorištenja iznosi čak 92.2' l/ o 

od nabavljene sirovine za preradu. Dakle, samo nekih 8% od tih trupaca je 

»otišlo« u pilovinu i sitni otpad koji se opet koristi u vlastitoj kotlovnici za 

proizvodnju pare. 

Jelovih trupaca I klase u pokusu smo imali 141 komad ili 162.1 m ! 

drvne mase. Prosječna drvna masa trupaca je iznosila 1.15 m :! , sa srednjim 

promjerom trupca od 58,9 cm i prosječnom dužinom trupca 4.1 m. Kako se 

vidi ovi su trupci bili nešto deblji od prethodnih, jer su krojeni u manjim 

dužinama. Na pilani su iskorišteni u piljenu građu sa 75.7%. a ukupni im 

je postotak iskorištenja isto kao i kod »F« trupaca, odnosno 92,3"/. Ovo moramo 

istaći zato što nabava i doprema sirovine za pilanu predstavlja najveći 

trošak, a realizacijom korisnih otpadaka za daljnju preradu taj se utrošak 

umanjuje. Ako se radi o velikim mjesečnim ili godišnjim prorezima, onda 

je on znatan. Osim toga taj podatak i namjerno ističemo kako bismo uklonili 

paušalne prigovore onih koji često govore o neracionalnom korištenju 

u pilanskim trijemima »teško proizvedenu« drvnu supstancu u šumi. 

Jelovih pilanskih trupaca II klase, kako se iz tabele 1. vidi, u pokusu 

smo prilikom preklasiranja trupaca na pilani iz broja i količine dopremljenih 

nih, pa im je prosječna drvna masa iznosila 0,99 m :! . Na pilani smo ih iskoristili 

sa 62,0% ili ukupno sa korisnim i realiziranim otpatcima sa 86,8*/». S 

obzirom na kvalitetu sirovine i ovaj je postotak iskorištenja visok to više što 

smo prilikom preklasiranja trupaca na pilani iz broja i količine dopremljenih 

trupaca II klase izdvojili 29 komada ili 17,4 m :! trupaca III kvalitetne klase 

kojih inače u našem pokusu nije bilo. Smatramo da smo ispravno postupili, 

jer svi relevantni podaci u tabeli 1. što se odnose na te trupce, opravdavaju 

taj naš postupak. 

U prosjeku, a kako u pravilu i daju kapelske preborne šume, prosječna 

drvna masa pilanskih trupaca se kreće oko 1 m :i . Srednji promjer tih trupaca 

je oko 50 cm, a dužine oko 5 m. Na pilani ih je moguće iskoristiti u 

piljenu građu sa 70"/» i to je dovoljno, odnosno takav se postotak obično i u 

praksi postiže. 

Realizacijom korisnih otpadaka za daljnju preradu taj se postotak iskorištenja 

sirovine još povisuje. što govori o njezinom vrlo racionalnom korištenju. 

Na temelju ovih samo nekoliko ovlaš navedenih podataka opet se 

nameće notorni zaključak da je postotak iskorištenja jelovih trupaca na 

pilani funkcija kvalitetnih klasa i dimenzija tih trupaca. To znači, ukoliko 

su trupci deblji, duži i kvalitetniji, odnosno bolje kvalitetne klase, utoliko 

će na pilani i cijeloj primarnoj preradi biti bolje iskorišteni. Budući da oni 

prodajom drvnoj industriji predstavljaju glavni prihod šumskom gospodarstvu, 

to se säm po sebi nameće i zaključak da će taj prihod biti veći ukoliko 

se šume budu bolje uzgajale i ukoliko se sa njima bude bolje gospodarilo. 

U tabeli 2. prikazali smo strukturu drvne mase piljene građe po kvalitetnim 

klasama pilanskih trupaca iz kojih su te piljenice proizvedene. Osim toga 

u toj tabeli smo prikazali trgovačke dimenzije, odnosno dužine i debljine 

109

piljene građe — i to posebno okrajčenu građu, neokrajčene samice, zatim 

letve i piljene grede, a sve to kao funkciju kvalitetnih klasa pilanskih trupaca 

iz kojih je ta građa proizvedena. Sasvim je sigurno da kvaliteta i dimenzije 

pilanskih trupaca presudno utječu na kvalitetu i asortiman piljene građe, 

pa su i u ovome pokusu tako prorezi podešeni. 

Budući da smo u tabeli 2. prikazali apsolutne iznose drvne mase po kvalitetnim 

klasama pilanskih trupaca, to nam oni još ne pokazuju nikakve prednosti, 

a niti zakonitosti jednih podataka u odnosu na drugu. Oni zapravo 

predstavljaju samo nužnu fazu u daljnjoj razradi podataka koji slijede. I izvadak 

iz Cjenika piljene građe, što ga donosimo u tabeli 3. je također nužan, 

jer smo na temelju njega i podataka iz tabele 2. sastavili vrijednosnu 

tabelu 4. Tu tabelu isto nema rezona analizirati, budući da su i u njoj doneseni 

apsolutni iznosi koji čitaocu još ništa ne kazuju. Tek su zanimljivi podaci 

u tabeli 5. iako su i oni izvadak iz Cjenika za jelove trupce, ali predstavljaju 

prvi i značajan trošak za pilanu, a osnovni prihod za šumsko gospodarstvo, 

odnosno OOUR iskorištavanja šuma, OOUR uzgajanja šuma i OOUR šumskog 

transporta. Zato ćemo podatke te tabele malo više analizirati kako bismo čitaocu 

otklonili eventualne nejasnoće. 

Kako se iz tabele vidi, cijene jelovim pilanskim trupcima su 

u odgovarajućem Cjeniku po klasama tih trupaca. 

utvrđene 

Međutim, zbog lakšeg obračuna između konkretnih radnih organizacija, 

cijene su ugovorene za prvih 6 mjeseci 1986. godine s prosjekom od 12.000 

din/m 3 fco utovareno na pomoćnom stovarištu. Osim toga ugovorene su i 

cijene prijevoza po 1 m 3 do pilane sa raznih udaljenosti sječina od pilane, 

kao i cijene istovara trupaca na pilanskom stovarištu. Zbroj svih tih cijena 

predstavlja ukupnu cijenu sirovine po jedinici mjere (m 3 ). na pilani. Ali sve 

to pod uvjetom da kvalitetna struktura dopremljene drvne mase jelovine na 

pilani bude u ugovorenom odnosu kao što je prikazano u tabeli 5. Naime, da 

bi se postigla ugovorena cijena od 12.000 din/m 3 u prvih 6 mjeseci 1986. godine 

— kvalitetna struktura dopremljene drvne mase jelovine mora biti slijedeća: 

F trupaca 9%, trupaca I kvalitetne klase 35°/o, II kvalitetne klase 34% i III 

kvalitetne klase 22%>. Budući da smo u istraživanjima imali točne apsolutne 

iznose drvnih masa po kvalitetnim klasama pilanskih trupaca za čitavu drvnu 

masu naših istraživanja koji, prema tabeli 1. ne stoje u gore navedenim ugovorenim, 

nego u nešto drugačijim odnosima (F — 9,6%; I kl. — 48,5%>; II kl. 

— 36,7!% i III kl. — 5,2%) — to smo u tabeli 5. uzeli stvarne cijene iz Cjenika 

pilanske oblovine po kvalitetnim klasama, kao i stvarnu udaljenost sa koje 

su oni dopremljeni na pilanu (sa 38 km). Na taj način smo dobili da je cijena 

F-trupaca veća od prosječne ugovorene cijene za 129"/», a cijena pilanskih 

trupaca I klase samo za 3 0/ o, dok je cijena pilanskih trupaca II klase manja od 

prosječne ugovorene cijene za 19%>, a cijena III klase trupaca čak za 28%. 

Kako se iz tabele 5. vidi, 44% drvne mase u praksi se nalazi iznad prosječne 

ugovorene cijene po jedinici proizvoda, a 56% drvne mase je ispod toga prosjeka. 

Međutim u našem konkretnom pokusu koji upravo komentiramo bilo 

je 58% drvne mase kod koje su jedinične cijene bile veće od prosječne ugovorene 

cijene, a kod 42*/o drvne mase te su cijene bile manje. Iz toga se izvodi 

zaključak da smo u tom pokusu imali nešto bolju kvalitetnu strukturu drvne 

mase od one uobičajene, iako smo je uzeli po principu slučajnosti kako je to 

naprijed opisano. 

110

Dakle, sa tim početnim, osnovnim i najvećim troškovima »cijena sirovine 

na pilani« uz odgovarajući postotak iskorištenja — otpočeli smo kalkulaciju 

cijene koštanja ili troškovnu cijenu 1 m :! jelove piljene grade na pilani što 

je donosimo u tabeli 6. Ostale kalkulativne elemente u toj tabeli smo prikupili 

u DIP-u Ogulin, a odnose se na pilanu Josipdol za prvi 6 mjeseci 1986. 

godine (kada smo i obavili odnosni pokus). 

Ti ostali troškovi su razvrstani po kriterijima i principima Službe društvenog 

knjigovodstva SRH, tako da mi na njih niti smo htjeli, a niti smo 

mogli utjecati. Oni su stvarni i potpuno su primjenjivi i na naš pokus i na redovnu 

proizvodnju u navedenom razdoblju. 

Zbrajanjem svih troškovnih elemenata u toj tabeli — formirali smo cijenu 

koštanja po jedinici piljene građe kao funkciju kvalitete pilanskih trupaca 

iz kojih je ta građa proizvedena. Na kraju smo. kao što se to i inače radi. 

od cijene koštanja odbili negativne troškove nastale realizacijom korisnih 

pilanskih otpadaka i tako formirali stvarnu cijenu koštanja po 

jedinici proizvoda piljene građe, također kao funkciju kvalitete pilanskih trupaca 

iz kojih je ista proizvedena. Iz posljednje kolone tabele 6 vidi se da je 

stvarna cijena koštanja 1 m s piljene građe proizvedene iz jelovih furnirskih 

trupaca veća od prosječne samo za 62"/», dok je cijena te sirovine na pilani bila 

veća od prosječno ugovorene čak za 129 0/ o. Nadalje se vidi da je stvarna cijena 

koštanja 1 m 3 piljene građe proizvedene iz jelovih pilanskih trupaca I klase 

manja od prosječne, dok je cijena sirovine na pilani bila veća za 3%, odnosno 

da su ti odnosi približni. 

Naprijed smo naveli da je cijena sirovine na pilani II klase pilanskih 

trupaca bila manja od prosječne ugovorene za 19%, a III klase za 28°/», dok 

je stvarna cijena koštanja jelove piljene građe proizvedene iz tih trupaca manja 

od prosječne za 7%, odnosno za 10*/«. Iz toga se može izvući određeni zaključak 

koji govori da je stvarna cijena koštanja po jedinici proizvoda piljene 

građe podjednaka, bez osvrta na kvalitetu pilanskih trupaca iz kojih je ta 

građa proizvedena, ali pod uvjetom da se iz te stvarne cijene koštanja isključi 

cijena sirovine na pilani. U analizi koja slijedi vidjet ćemo da li kvaliteta 

piljene građe što je proizvedena iz pojedinih kvalitetnih klasa jelovih trupaca 

opravdava vidljivo različite cijene između tih trupaca. 

U tabeli 7. smo donijeli relativne odnose po masi i vrijednosti piljene 

građe proizvedene iz pojedinih klasa jelovih trupaca. Iz te tabele se odmah 

vidi da su relativni iznosi (zaokruženi) po vrijednosti piljenica kvalitete CPC 

i I klase veći od onih po masi i to kod svih kvalitetnih klasa trupaca i u prosjeku, 

dok su kod drugih klasa piljenica (II, III. IV i V) manji po vrijednosti 

nego po masi. Tek kod piljenih greda su oni opet veći po vrijednosti nego 

po masi. dok su kod letava ti odnosi podjednaki. Iz tabele 7. se nadalje vidi, 

što je bilo i za pretpostaviti, da je kvaliteta piljene građe funkcija kvalitete 

pilanskih trupaca iz kojih je proizvedena, iako to nije posve signifikantno 

kod trupaca F-kvalitete. To zbog toga što ti trupci nijesu u potpunosti odgovarali 

kvalitetnoj klasi u koju su bili razvrstani, jer su na presjecima imali 

znatno izmijenjenu boju, odnosno presjeci su im bili žuto-zatvorene boje na 

putu prema okružljivosti. To upućuje na prestarjelost jelovih stabala iz kojih 

su ti trupci proizvedeni, tim prije što su to u pravilu prvi trupci od panja. 

To se vidi iz posljednje tabele 8. u kojoj se stvarna cijena koštanja proizvedene 

piljene građe iz tih trupaca veća od njezine prosječne realizirane 

111

vrijednosti čak za 26,8% i za toliko je pilana preradom tih trupaca u gubitku. 

Ipak se ne bi moglo sa sigurnošću reći da ti trupci nijesu odgovarali kvaliteti 

pod kojom su realizirani, nego je njima cijena u navedenom Cjeniku 

za pilanu previsoka. Već smo naveli da je za 129% veća od prosječne ugovorene 

cijene pilanskoj oblovini. To je ipak nedopustivo, jer njihova kvaliteta 

nije za toliko bolja od kvalitete jelovih pilanskih trupaca koji iza njih slijede. 

a niti su ti F-trupci namijenjeni za pilansku, nego za furnirsku preradu. 

Uostalom, to se najbolje vidi iz prosječnih vrijednosti piljene građe proizvedene 

iz tih i »pilanskih« trupaca. Ona je kod svih pilanskih trupaca, kako 

se iz tabele 8 vidi, redovito veća od stvarne cijene koštanja što je povoljno. 

Povoljan je i prosjek dobiti ili akumulacije preradom svih jelovih trupaca 

u iznosu od 6,1% na stvarnu cijenu koštanja. 

Upravo ćemo se na ovom podatku više zadržati, jer nam je to bio i cilj 

istraživanja. Još zapravo ne znamo da li je taj iznos od 6,1% dijela akumulacije 

veliki, mali, povoljan, ili nepovoljan, jer još nemamo usporednih podataka 

za njegovu ocjenu. Sigurni smo da bi taj iznos bio još i veći da su 

F-trupci otpremljeni na furnirski nož (gdje im je i namjena), umjesto u 

pilanu, na kojima je ostvaren znatan gubitak, što nije neobično u našoj svakidašnjoj 

praksi, pa čak i kod tvrdih lišćara. Istina, prerada jelovih furnirskih 

trupaca u furnire zahtijeva potpuno drugu tehnologiju, sasvim je drugi 

(manji) postotak iskorištenja, osjetno veći troškovi prerade, ali se zato u toj 

preradni proizvode kvalitetniji, odnosno vredniji proizvodi. 

No, budući da o tome nemamo istraživanja, nego da nam ona tek predstoje, 

to ovaj problem nećemo dalje komentirati. Međutim zadržat ćemo se 

na podatku o prosječnoj dobiti ili dijelu akumulacije od 6,1%. 

Iz cijele dosadašnje analize, a posebno iz analize tabele 6. vidljivo je 

da su svi troškovi u proizvodnji jelove piljene građe podmireni. Plaćena je 

naime sirovina na pilani u koju je cijenu uračunat, osim sirovine s nadmjerom 

za postotak iskorištenja na pilani i utovar na pomoćnom stovarištu, zatim prijevoz 

do pilane i istovar trupaca na pilanskom stovarištu. Nadalje su plaćeni 

i ostali materijalni troškovi prerade jelovine na pilani, kao što su: ostali 

materijal i usluge, troškovi održavanja sredstava rada (strane usluge), troškovi 

amortizacije i napokon ostali troškovi poslovanja koji. po nomenklaturi, 

spadaju u materijalne troškove. Potom su izdvojeni porezi i doprinosi iz dohotka 

što terete jedinicu proizvoda, zatim ugovorne i zakonske obaveze, te 

bruto osobni dohoci zaposlenih. Na taj način je formirana cijena koštanja ili 

troškovna cijena proizvođača koja se sastoji iz materijalnih troškova i dijela 

dohotka ili novostvorene vijednosti, a i dijela akumulacije što je unutra inkorporirana 

kao trošak. Nakon što su od te cijene koštanja odbijeni negativni troškovi 

i nakon što je formirana stvarna cijena koštanja i odbijena od prosječne 

realizirane vrijednosti piljene građe — ostvaren je dio dobiti ili 

akumulacije koji stoji na slobodnom raspolaganju 

proizvođača. 

Da bismo utvrdili da li je taj dio akumulacije povoljan, nepovoljan, velik 

ili mali — obratili smo se Službi društvenog knjigovodstva SRH za potrebne 

podatke. Ondje smo, naime, pronašli da se drvna industrija vodi pod »industrijom 

i rudarstvom« SRH i SFRJ. Osim toga smo pronašli i druge potrebne 

podatke koji su nas zanimali. Kada smo ih identificirali i usporedili sa poda- 

112

cima naših istraživanja, tada smo ustanovili da su rezultati što smo ih dobili 

ovim istraživanjima povoljniji u odnosu na one što ih je ostvarila »industrija 

i rudarstvo« u SRH i SFRJ u 1984. i 1985. godini. Za 1986. godinu podaci 

nijesu još bili sređeni, ali se na temelju podataka što ih donosimo u tabeli 8. 

za 1984. i 1985. godinu vidi da bi oni u 1986. godini mogli biti podjednaki 

ili da imaju tendenciju maloga pada. Prema tome ako bismo se zadovoljili 

sa dobiti ili akumulacijom u pilanarstvu da bude u prosjeku grupacije sa iznosom 

od 4.2% za SRH ili 4,1% za SFRJ u 1985. godini, onda razlika do 6,1°/«, 

ili samo za pilanske trupce od 6,5"/o, predstavlja iznos koji bi trebalo komentirati. 

Posve je sigurno da primarna mehanička prerada u drvnoj industriji 

predstavlja prvu i najgrublju fazu obrade drva, odnosno proizvodnju repromaterijala 

za daljnju preradu. Osim toga ona predstavlja i granično područje 

sa šumarstvom. Podaci što smo ih donijeli za »industriju i rudarstvo« 

su prosjeci od prvog do posljednjeg stupnja oplemenjivanja sirovine, a mi 

smo se u ovim istraživanjima zaustavili na prvom stupnju. Budući da upravo 

taj stupanj predstavlja granično područje, odnosno »kamen međaš« između 

jedne i druge grane privrede i »jabuku razdora« i između jednih i drugih 

stručnjaka, o čemu smo u uvodu pisali, onda je na ovome mjestu nužno istražiti 

genezu te razlike između dijela akumulacije grupacije i našeg pokusa. 

No prije toga treba istaći da prosječni dio akumulacije u našem pokusu, 

koji se odnosi samo na pilanske trupce iznosi 6,5% na cijenu koštanja po jedinici 

proizvoda, dok je taj isti dio za rezanu građu, prema tabeli 8. u SRH 

bio 1985. godine 7,3%, a za SFRJ 5,1°A>. Prema tome podatak u našem pokusu 

je veći od prosjeka »industrije i rudarstva« SRH za 54.8%, odnosno od prosjeka 

SFRJ za 24,4%. 

1) Uzorak za pokus je uzet po principu slučajnosti iz redovitih sječina koje 

su. neovisno o istraživanjima, došle na red za sječu. 

2) Ako zanemarimo F-trupce koji su u ovoj pokus slučajno »zalutali«, 

pilanski strupci su bili kvalitete u prosjeku uobičajene godišnje prerade jelove 

pilanske oblovine. 

3) Prerada drva je izvršena prema uobičajenom tehnološkom procesu 

prerade i proizvedena je ona piljena građa koja odgovora JUS-u, Cjeniku 

i unaprijed poznatom kupcu standardnih proizvoda. 

4) Troškovi prerade jelove pilanske oblovine su kvartalno-obračunskog 

karaktera i oni su faktični, stvarni. 

5) Realizacija piljene građe je također stvarna kategorija koja je knjigovodstveno 

registrirana. 

6) Utvrđena dobit ili dio akumulacije je također knjigovodstveno evidentiran, 

ali nije istovremeno evidentiran uzrok njegovog nastajanja (racionalizacijom 

rada, poboljšanjem tehnološkog procesa proizvodnje, smanjenjem 

troškova poslovanja i si.). 

Na kraju nam preostaje da 

Zaključimo : 

a) Od ukupne realizirane jelove pilanske oblovine oko 90% predstavljaju 

pilanski trupci I, II i III kvalitetne klase. Ostatak od oko 10%» su jelovi fur- 

113

nirski trupci, koji u pravilu idu u druge tehnološke procese, inače se na 

njima u pilani ostvaruje gubitak zbog, za pilanu, visoke 

cijene sirovine. 

b) Na pokusnim jelovim pilanskim trupcima I, II i III kvalitetne klase 

na pilani se ostvaruje dobit ili akumulacije od 6,5%, dok je prosječna dobit 

na rezanoj građi 1985. godine u SRH iznosila 7.3"/». a u SFRJ 5,l B /o. 

c) Te su razlike znatne i ako se one stave u odnos sa prosječnom dobiti 

ili dijelom akumulacije »industrije i rudarstva« SRH i SFRJ u 1985. godini, 

onda su one u pokusu veće za 54,8*/», odnosno 58,5'Vn. Iz toga proizlazi 

da se zaista dio akumulacije prelijeva iz šumarstva 

u mehaničku preradu drva. 

d) Taj isti zaključak se odnosi i na prosjek dobiti u rezanoj građi SRH, 

koji je veći od našeg pokusa, a i u rezanoj građi SFRJ, koji je manji od našeg 

pokusa. 

e) Smatramo da bi, prema ovim podacima, bila opravdana revizija cijena 

jelovoj pilanskoj oblovini na pomoćnom stovarištu. To bi se učinilo na taj 

način što bi se dio utvrđene akumulacije u drvnoj industriji dogovorno podijelio 

između te dvije grane privrede. Time bi se otklonili i permanentni prigovori 

koji između njih postoje. 

f) Budući da se ovdje radi samo o prvom dijelu naših istraživanja, to definitivne 

zaključke namjeravamo donijeti u drugom napisu, odnosno na kraju 

kompletne studije. 

g) Također smatramo da bi konačno i cijene jelovoj pilanskoj oblovini 

trebale biti funkcija srednjih promjera jelovih pilanskih trupaca, jer su prednosti 

debljih trupaca i mnogobrojne i višeznačne. 

114

TAB. 1 

JELOVI TRUPC! ZA PILJENJE 

Kvantitativni 

podaci 

Kvalitetna klasa 

F I II 

trupaca 

III 

ukupno 

Broj 

trupaca 

27 

141 

124 

29 

321 

Drvna masa ( m 3 ) 

31,9 

162,1 

122.5 

17,4 

333,9 

Prosječna drvna 

masa trupca ( nv) 

1,18 

1,15 

0,99 

0,60 

1,04 

Srednji promjer 

trupca ( cm ) 

51,2 

58,9 

48,6 

33,9 

52,0 

Prosječna dužina 

trupca ( m ) 

5,6 

4,1 

5,4 

5,8 

4.9 

Drvna masa piljene 

građe (m 3 ) 

25,6 

122,7 

76,0 

10.3 

234,6 

Postotak iskorištenja 

na pilani ( % ) 

80,2 

75,7 

62,0 

59,2 

70,3 

Drvna masa korisnih 

otpadaka (cei drvo) (m 3 ) 

3,8 

27,0 

30,4 

3,4 

64,6 

Ukupno iskorištena 

drvna masa ( m 3 ) 

29,4 

149,7 

106,4 

13,7 

299,2 

Ukupni postotak (%) 

iskorištenja trupaca 

92,2 

92,3 

86,8 

78,7 

89,6

116

IZVADAK IZ CJENIKA PILJENE GRAĐE (din/m 3 ) 

TAB. 3 

Dužine i debljine 

piljene građe 

(cm/mm) 

24 

ro 

rc 

cn 

m 

OJ 

ro 

L- 

o 

>B OJ 

•jj-.a 

v- 

ö 

tz 

ro 

(U 

C 

l/> 

 

OJ 

OJ 

C OJ 

Ol TD 

5. cn 

SO-90 

100-275 

300-600 

300-600 

100-175 

200-275 

300 < 

200-375 

400-575 

600-800 

48 

76 

24 

48 

76 

24 

48 

76 

28 

48 

76 

7 48 

ioo /l20 

12 °/140 

Kvalitetne klase piljenica 

ČPČ I 

16.000 

16.000 

16.000 

23.700 

24.500 

24.500 

54200 47.600 

60.900 51.200 

60.900 51.200 

55.800 48.000 

60.900 51.200 

60.900 51.200 

II 

13.700 

13.700 

13.700 

21.700 

22.400 

22400 

40.200 

40.900 

III 

12.000 

12.000' 

12.000 

17.500 

17.500 

17.500 

32500 

33.000 

VI 

25.500 

29.600 

40.900 

38.700* 

40.900 

40900 

33.000 29.600 

30.000 

45.000 

55.000 

36.800 

44.100 

46.200 

L 

V 

21.900 

24.300 

24.300 

* cijena za III i VI klasu samica 

117

118

TAB 5 

IZVADAK IZ CJENIKA ZA JELOVE TRUPCE 

Troškov 

(din/m ) 

Cijena sirovine sa 

utovarom na pom. stov 

Kvalitetna klasa trupaca 

F 

31.200 

1 

12.500 

II 

9.100 

III 

7.830 

ugovoreni 

prosiek 

12.000 

Prijevoz trupaca 

do pilane 

sa 38 km 

2 631 

2.631 

2.631 

2.631 

2.631 

Istovar trupaca 

na pilani 

287 

287 

287 

287 

287 

Ukupno cijena 

sirovine na pilani 

34.118 

15.418 

12.018 

10.748 

14.918 

Struktura drvne mase 

ugovorenog prosjeka(%) 

9 

35 

34 

22 

100 

119

TAB G. 

STVARNA CIJENA KOŠTANJA (CK) JELOVE PILJENE 

GRAĐE ZA RAZDOBLJE I-VI 1986 GOD. 

Vrsta troškova 

(din./m 3 ) 

Kvalitetne klase pilanskih trupaca 

F I II III prosjek 

Sirovina na pilani 

% iskorištenja 

34.118 

0.802 

15.418 

0.757 

12.018 

0.620 

10.748 

0.592 

14.918 

0.703 

Ukupno sirovina 

na pilani 

Ostali materijal 

i usluge 

42.541 

2.72G 

20.367 

2.726 

19.384 

2.726 

18.155 

2.726 

21.220 

2.726 

Održavanje 

sredstava rada 

717 

717 

717 

717 

717 

Amortizacija 

496 

496 

496 

496 

496 

Ostali troškovi 

poslovanja 

1.669 

1.669 

1.669 

1.669 

1.669 

Ukupno 

48.149 

25.975 

24.992 

23.763 

26.828 

Porezi i doprinosi 

iz dohotka 

1.043 

1.043 

1.043 

1.043 

1.043 

Ugovorne obaveze 

970 

970 

970 

970 

970 

Bruto osobni 

dohoci 

7.275 

7.275 

7.275 

7.275 

7.275 

Ukupno 

9.288 

9.288 

9.288 

9.288 

9.288 

Sveukupno cijena 

koštanja 

57.437 

35.263 

34.280 

33.051 

36.116 

Negativni troškovi 

598 

£86 

1.613 

1.331 

1.110 

Stvarna cijena 

koštanja 

56.839 

34.377 

32.667 

31.720 

35.006

KVANTITATIVNI 1 KVALITATIVNI ODNOSI 

GRAĐE ( u %) 

Kvalitetne klase piljene 

građe i postotni 

odnosi po masi i 

vrijednosti 

ČPČ 

I 

II 

III 

IV 

V 

Piljene 

grede 

1 etve 

Ukupno 

po masi 

po vrijednosti 

po masi 


po masi 


po masi 


po masi 


po masi 


po masi 


po masi 


po masi 


PILJENE 

Kvalitetne klase pilanskih trupaca 

F I II III 

0.3 

© 

6.1 

0 

32.7 

(319) 

26.6 

(237) 

4.4 

@ 

- 

29.9 

(329) 

— 

— 

100 

® 

4,6 

© 

17,7 

(22J7) 

26,1 

Vrijednosni iznosi 

(din./m 3 ) 

Prosječna vrijednost 

piljene građe ( V) 

SINTEZA 

REZULTATA ISTRAŽIVANJA 

Kvalitetna klasa trupaca 

F I II III 

41.620 38.731 33.718 32.705 

TAB. 8. 

prosjek 

37.158 

Stvarna cijena koštanja 

piljene građe (CK) 

56.839 

34.337 

32.567 

31.720 

35.006 

Ostvarena dobit 

ili gubitak (V-CK) 

-15.219 

4.354 

1.051 

985 

2.152 


ili gubitak u % 


ili gubitak u% 

bez F-trupaca 

v ' CK mn 

CK 10 ° 

Prosječna ostvarena 

dobit ili gubitak 

(u 7.) 

Prosječna ostvarena 

dobit ili gubitak 

(u 7.) 

Razlika prosječno 

ostvarene dobiti 

u 1985 godini 

-26,8 

SRH* 

SFRJ* 

12,7 

12,7 

rezana 

građa 

industrija 

i rudarstvo 

rezana 

građa 

industrija 

i rudarsfvo 

industrije i 

rudarstva SRH 

(u 7.) 

industrije i 

rudarstv 

(u 7. a orrcj 

) 

3,2 

3,2 

godine 

godine 

godine 

godine 

i pokusa 

3,1 

3,1 

1984 

1985. 

1984 

1985. 

1984 

1985. 

1984. 

1985. 

i rezane građe 

i pokusa 

i rezane građe 

6,1 

@) 

8,8 

© 

4,6 

© 

6,8 

© 

5,0 

(U) 

§4 

(73,8) 

(58,5) 

(^4,4) 

* Podaci iz završnog računa OUR-a privrede u Usporednom pregledu 

SFRJ, SR 1 SAP za 1985 godinu 

SDK SR Hrvatske, Zagreb, 1986. 

122

LITERATURA 

1. Golubović, U.: Istraživanje najrentabilnijeg šumsko-uređajnog debljinskog 

stepena jele (Abies alba Mill.) za pilansku preradu. Zagreb, 1964. 

2. Golubović, U.: Istraživanje praga rentabilnosti pri preradi jelovih pilanskih 

trupaca na jarmačama. 

»•Drvna industrija«, br. 9—12/1965. 

3. Golubović, U.: Istraživanje praga i granice rentabilnosti pri pilanskoj 

preradi hrastovine (Q pedunculata Ehrh) Zagreb, 1967. 

4. Golubović, U.: Istraživanje relativne diferencijalne rente u ekonomskim 

šumama Gorskog Kotara. »Šumarski list« 11—12/1971. 

5. Plavšić, M., Golubović, U.: Istraživanje postotnog odnosa sortimenata 

kod jele (A. alba Mill.) »Šumarski list« 9—10/1963. 

6. Plavšić, M., Golubović, U.: Istraživanje postotnog odnosa pilanskih 

sortimenata kod jele. »Šumarski list« 1—2/1964. 

7. Plavšić, M., Golubović. U.: Istraživanje postotnog odnosa jelovih pilanskih 

trupaca po kvaliteti i klasa jelovih okraičenih dasaka (piljenica) komercijalnih 

dužina na bazi pilanskih debljinskih razreda — podrazreda. 

»Drvna industrija« 1—2/1964. 

8. Plavšić, M., Golubović, U.: Istraživanje ekonomičnosti u proizvodnji 

furnira iz furnirskih trupaca poljskog jasena. 


9. Plavšić, M.: Istraživanje rentabilnosti u proizvodnji furnira iz furnirskih 

trupaca hrasta lužnjaka. 


10. Plavšić, M., Golubović. U.: Istraživanje vrijednosti bruto produkta 

u eksploataciji šuma, primarnoj i finalnoj proizvodnji drvne industrije koju 

omogućuje hektar (zrele) nizinske slavonske šume. Zagreb. 1970. 

11. Podaci iz završno računa OUR-a privrede u Usporednom pregledu SFRJ. 

SR i SAP za 1985. godinu. SDK SR Hrvatske, Zagreb, 1986. 

Is Part of Acumulation Really Funneled off From Forestry into the Woodworking 

Industry, or Conversely? 

Summary 

Under the above title, which is perhaps suggestive, but also bold, we set out 

the objectives of our investigation project in forestry and the woodworking industry. 

To this end we selected two regionally most valuable tree species — fir and penducultate 

oak, using the random sample method. The stock was taken from regular 

shipments from forest stands which in 1986 came due for felling. The felled 

stock was transported to woodworking plants for processing, The processing was 

caried out in accordance with the Yugoslav Standards (JUS), the sawn-timber 

Price List, and the specifications of regular buyers of standard goods. Since the 

investigations conducted yielded a great deal of data which cannot be presented 

in a single paper, we decided to publish them in two parts. 

In this first part we give the results of our investigations conducted on fir 

trees, while the results of our investigation on pedunculate oak will be subsequently 

presented in the secon part. 

For our investigations regarding fir wood we to«k 320 fir veneer- and saw-logs. 

Class I, II and III. altogether 334 cu. m. In processing these logs in sawmills 

123

we had an average arte of stock exploitation of about 70 per cent, which is satisfactory. 

With the veneerlogs the rate of exploitation in saw-mills (although they 

were not intended for it) was 80 per cent and with saw-logs Class I— 76 per cent, 

Class I — 62 per and Class III — 59 per cent. 

The sawn timber obtained from all these logs was of high quality, and consequently 

of high value, and reflected the quality of the logs it was made from. 

We fond that in processing fir veneer-logs saw-mills had a 26. 8-per-cent loss 

per unit of sawn timber. This shows that such logs should not be processed in 

saw-mills, but rather in venner plants, for which the are anyhow intended. This is 

all the more so since the price of raw material in forest is so high that it cannot 

be covered by timber sawn in saw-mills. 

As regards fir saw-logs Class I, II and III, we found that they are highly 

profitable in saw-mills-exceeding by as much as 6,5 per cent the real cost price, 

which is for the saw-milling industry exceptionally favourable. 

Since saw-milling and forestry are a bordering sector, there are frequent conf 

troversies between respective experts regarding the funneing off of part of accumulation 

from one branch into the other, and conversely. 

According to the Yugoslav nomenclature, the woodworking industry falls into 

the category »industry and mining«. The average rate of accumulation of the 

woodworking industry by far execeeds the avegare figure the grouping as a 

whole to which it belongs. 

Consequently, in our investigations we found that a large part of accumulation 

generated in the processing of fir saw-logs was funnelled off from forestry into the 

woodworking industry. It would be, therefore, necessary by mutual agreement 

to increase the price of raw materials, i. e. of fir saw-longs Class I, II and III. 

124

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL 

SCIENTIFIC PAPERS 

UDK (630V711.7) 001 Sum. list CXI (1987) 125 

METODA PLANIRANJA OTVORENOSTI ŠUMSKIH PREDJELA I 

CESTOVNE INFRASTRUKTURE ZA POTREBE PROREĐIVANJA 

SASTOJINA U NIZINSKIM POPLAVNIM PODRUČJIMA 

Ninoslav LOVRIĆ* 

1. UVOD 

SAŽETAK. Ovom tematikom obuhvaćen je način primjene 

metode planiranja otvorenosti šumskih predjela i njihove cestovne 

infrastrukture pomoću statičko-dinamičkog modela za provedbu 

prorednih sječa, a prema katalogu sa strukturnim podacima. Statičko-dinamički 

model sastavljen je u obliku grafičko-tabelarnog 

prikaza. 

Zbog lakše primjene, odnosno ove metode planiranja, razrađen 

je i obrađen jednostavan ilustrativni primjer njegove praktične 

upotrebe za gospodarske jedinice u nizinskom poplavnom području 

srednjeg Posavlja. Navedenom metodom tretirana je također 

dinamika građenja cestovnih pravaca infrastrukture transportnog 

sustava izvlačenja i prijevoza drvne mase iz šumskih predjela, gdje 

se obavlja proreda. 

Metodom u općem smislu smatra se skup aktivnosti sa zadatkom da se 

odredi i ostvari neki cilj. Taj cilj je u ovom slučaju sastav kvantitativnog plana 

otvorenosti šumskih predjela i infrastrukture šumskih cestovnih prometnica, 

koji se dobiva izradom kataloga s odgovarajućim podacima, pa je na taj 

način omogućena realizacija navedenog plana. Pri rješavanju ove tematike 

mogu se upotrijebiti dvije grupe metoda: kvantitativna i kvalitativna ili u 

kombinaciji jedna i druga. Prva grupa metoda rješava matematskim postupcima 

takove probleme koji se mogu povoljno kvantificirati, dočim kod druge 

kvalitativne grupe navedeni postupci baziraju djelomično na matematskim 

osnovama. 

Neke važnije kvantitativne metode mogu se podijeliti na slijedeće skupine: 

tehničko-ekonomske, statističke i ekonomsko-kibernetske. U ovom izlaganju za 

tehnološke potrebe otvorenosti šumskih predjela i provedbe prorednih siječa 

primijenjena je tehničko-ekonomska kvantitativna metoda planiranja, zbog 

jednostavne mogućnosti sastava modela uz pomoć izrade kataloga, a na osnovi 

principa šumsko-gospodarske logistike (lit. 6). Ovim se modelom uzimaju u 

obzir šumske cestovne prometnice transportnog sustava izvlačenja i prijevoza, 

koje služe za prijenos drvne mase iz šumskih predjela odnosno sastojina. 

*) Prof. dr. Ninoslav Lovrić, dipl. inž. šumarstva i građevinarstva, Zagreb. 

Jurjevska 2 

125

Zbog lakše mogućnosti upotrebe prikazane metode u ovom kratkom izlaganju, 

također će se obraditi jednostavan ilustrativni primjer otvaranja šumskih 

predjela s cestovnom infrastrukturom u nizinskom poplavnom području 

srednjeg Posavlja. za potrebe prorjeđivanja sastojina. 

2. POJAM MODELA I NJEGOVE VRSTE 

Definicija pojma modela širokog je značenja s obzirom na njegovu mogućnost 

teorijske i praktične primjene u mnogim područjima, kao što su pored 

ostalih i šumska područja u pogledu otvorenosti i planiranja cestovnih 

prometnica sustava izvlačenja i prijevoza. U navedenom pogledu pod modelom 

smatra se matematski formuliran prikaz tehničko-ekonomskih odnosa, tj. realan 

ili zamišljen objekt koji je u izvjesnom odnosu naprama drugom objektu 

odnosno originalu, a ovaj može biti također realan ili zamišljen. Kod modela 

razlikujemo slijedeće elemente: jednadžbe, nejednadžbe, zatim varijable i 

parametre. 

Već prema zadatku i korisniku modela jednadžbama i nejednadžbama se 

definiraju promjene i pojave pojedinih veličina, pa se na taj način određuju i 

iskazuju odnosi između pojedinih tehničko-ekonomskih varijabli. 

U modelu, pojave i veličine pretstavljene su zavisnim i nezavisnim varijablama. 

Zavisne varijable se određuju i analiziraju, a nezavisne varijable 

pretstavljaju veličine i pojave koje determiniraju mijenjanje zavisnih varijabli. 

Parametri su takove veličine koje iskazuju stupanj utjecaja zavisnih na 

nezavisne varijable. Potrebna vrijednost parametara određuje se većinom prema 

praktičnim podacima, dočim u slučaju nepouzdanih navedenih podataka 

određuje se na osnovi teorijskih pretpostavki. 

Za izradu modela mogu se primjeniti, umjesto jednadžbi i drugi matematički 

oblici izražavanja, kao što je sastav tabela s različitih stajališta, zatim 

dijagrami prikaza toka funkcija, te raznovrsne grafičke izrade programa. U 

izradi ove tematike primjenjen je tabelarni oblik sa statičko-dinamičkim modelom. 

Kvantitativni modeli mogu se razvrstati prema njihovim sastavnim elementima 

na slijedeće skupine: statičke i dinamičke; determinističke i stohastičke; 

kratkoročne i srednjoročne; mikro i makro modeli; linearne i nelinearne. 

Razradom modela treba nastojati da se obuhvate svi utjecajni činitelji 

kako bi se mogla postići njegova ispravnost u pogledu odnosa s originalnim 

postojećim objektom. Pravilnom obradom elemenata modela iskazuje se stupanj 

iskoristivosti modela, a izradom kataloga dobivaju se podaci za određivanje 

odgovarajućih činitelja modela. 

3. SASTAV KATALOGA STRUKTURALNIH PODATAKA 

ZA IZRADU TEMATIKE 

Za obradu tematike odabrane su u nizinskom poplavnom području srednjeg 

Posavlja gospodarske jedinice koje pripadaju Š.G. »Mojica Birta« Šumarije 

126

127

128

Vrbovec pod nazivom vrbovačke prigorske šume, Varoški Lug i Česma. Kao 

podloga za sastav kataloga strukturalnih podataka poslužili su gospodarski u- 

redajni elaborati i terenski uviđaji kako bi se odredilo sadanje stanje i mogućnosti 

načina realizacije novog stanja. Prema navedenim podacima izrađen 

je shematski i grafički prikaz (si. 1) navedenih gospodarskih jedinica u orijentacionom- 

odnosu na Šumariju Vrbovec. 

U grafičkom prikazu površine pojedinih gospodarskih jedinica predočene 

su u krugovima, kojima su središta smještena u težištima stvarnih površina 

gospodarskih jedinica. Na taj način dat je uvid geografskog položaja gospodarskih 

jedinica, a ujedno odnos zračne udaljenosti i stvarne cestovne udaljenosti, 

pa prema tome postoji mogućnost određivanja njihovog stupnja transportne 

gravitacije, ako se mjesto Vrbovec smatra tržišnim izvoznim centrom. 

Osnov za otvaranje šumsko gospodarskih jedinica je infrastruktura cestovne 

mreže izvlačenja i prijevoza. Izbor načina otvaranja uvjetovan je tehnologijom 

i oblikom gospodarenja šumama, gdje je najniža jedinica gospodarenja 

odsjeka (eventualno odjel). U koncepciji izrade ove tematike odnosno provedbi 

proreda primjenjena je oplodna sječa u tri sječiva zahvata (pripravni, 

naknadni i dovršni sjek), a njegovanje sastojina do tog vremena obavlja se 

čišćenjem do 15 godina starosti sastojina i proredama do 2/3 ophodnje. 

3.1. Obračun podataka kataloga 

Sastavom kataloga u tabelarnom obliku (tabl. 1) date su potrebne biotehničke 

informacije o ulozi i strukturi cestovne mreže izvlačenja i prijevoza, 

odnosno njihovih cestovnih pravaca proređivanja sastojina i planiranja otvorenosti 

šumskih predjela. Podaci u koloni 6 navedene tablice dobiveni su uz 

pretpostavku da jednom kilometru glavnih cestovnih pravaca prijevoza odgovara 

od 50 do 300 postotna duljina cestovnih vlaka odnosno pravaca izvlačenja, 

tj. množenjem jednog kilometra cesta prijevoza s faktorom r\ = 50 do 300% 

dobiva se odgovarajuća duljina cestovnih vlaka u kilometrima. U ovom slučaju 

obračun je izvršen sa faktorom 50% i 75 0/ o, a njegova veličina ovisi u- 

glavnom o upotrijebljenim sredstvima izvlačenja. No svakako ga treba u takvom 

iznosu odabrati, da se izvlačenje obavlja na potrebnu gospodarski opravdanu 

daljinu koja iznosi za navedene gospodarske jedinice do 250 m. Prostor 

ne dopušta razradu načina određivanja ove daljine, nego konstataciju da je 

ustanovljena omjerom između prosječne teorijske i stvarne daljine izvlačenja 

odnosno efikasnosti otvaranja gospodarske jedinice. Za ovu daljinu dobivena 

je gustoća glavne mreže 20 m/ha od Šumarije »Vrbovec«. 

3.2. Ilustrativni primjer sastava kataloga strukturalnih 

podataka 

U vezi tabelarnih podataka (tab. 1) slijedeći primjer prikazuje postupak 

obračuna podataka za dobivanje statičko-dinamičkog modela (tab. 2). 

Ako je za gospodarsku jedinicu Vrbovačke Prigorske Šume P = 636 ha; 

g = 15,0 m/ha i TJ = 50%, tada je duljina glavnih cestovnih pravaca 

I C = P • g = 9.5 km 

129

a njima odgovarajuća duljina cestovnih vlaka iznosi 

2C V = SC • i) = 4,7 km 

Gustoća glavne cestovne mreže prijevoza odnosno unutrašnja 

gospodarske jedinice je 

otvorenost 

g = 

IC 

P 

= 14.9 m/ha 

dočim za cestovne vlake iznosi 

ZC T 

g v = = 7.5 m/hn 

Teorijski razmak između cestovnih pravaca glavne šumske mreže je 

rff = 

P 

SC 

= 671 m 

Navedenom razmaku odgovara srednja daljina izvlačenja 

dff = 

r(T 

2 

= 336 m 

što je neprihvatljivo za gospodarski dozvoljenu daljinu izvlačenja drva do 250 

m. Zbog premale gustoće glavne cestovne mreže nastala je potreba izvedbe 

cestovnih vlaka. 

Uzimajući u obzir glavne cestovne pravce i vlake dobivamo teorijski 

razmak 

rff + v = 

P 

2 C + 2 C • TI 

= 446 m 

odnosno teorijsku srednju daljinu izvlačenja 

re + v 

dff + v = = 223 m 

130

Obračun godišnje transportne mase određen je prema prosječnom godišnjem 

prirastu u iznosu od 

P • p = 636 • 8,7 5533 m :! 

a za proredni materijal predviđeno je 1% tj. 55.3 m :! 

Cestovne vlake su većinom privremenog karaktera i završetkom iskorišćivanja 

sastojine nemaju gospodarsko prometnu upotrebu. 

4. PRIMJENA METODE PLANIRANJA 

U ovom se poglavlju razmatra način primjene metode planiranja otvorenosti 

šumskih predjela i njihove cestovne infrastrukture uz pomoć izrade 

statističko-dinamičkog modela, a prema dobivenim podacima u katalogu. 

4.1. Izrada modela 

U razmatranje je uzeta samo gospodarska jedinica Vrbov at k e p r i- 

gorske šume a za ostale gospodarske jedinice dati su gotovi obrađeni 

podaci (tab. 1). 

U vezi naprijed iznesenog kod modela možemo razlikovati dvije faze stanja 

objekta: prvotno originalno stvarno stanje objekta i novo projektom zamišljeno 

stanje. U tablici 1 su iskazani podaci za gospodarski objekt Vrbovačke 

prigorske šume u pogledu infrastrukture cestovnih prometnica izvlačenja 

i prijevoza i to na taj način, da podaci iskazani bez zagrada predočuju 

prvotno stvarno stanje objekta, dočim je u zagradi zamišljeno projektirano 

stanje. 

Sastav tablice koja slijedi (tabl. 2) izrađen je prema podacima tablice 1. 

Istim postupkom obračunate su vrijednosti označene u zagradama (tab. 1) 

za gustoću glavne cestovne mreže iznosa 20 m/ha, kao što je izvršeno u prethodnom 

primjeru na osnovu gustoće 14,9 m/ha. Zatim se primjenom statičko- 

-dinamičsog modela planiranja određuju i prednosti novog zamišljenog stanja 

gustoće glavne cestovne mreže 20 m/ha u odnosu na prvotno stvarno stanje 

gustoće 14,9 m/ha (tab. 2). 

Usporedbom prvotnog originalnog i novog projektom zamišljenog stanja 

(tabl. 2) dobiveni su primjenom modela indikatori o uspješnosti izgradnje 

predviđene cestovne infrastrukture odnosno otvorenost šumskih predjela. Na 

taj način omogućeno je utvrđivanje stupnja poboljšanja projektom zamišljenog 

novog stanja. U ovom slučaju povećana je gustoća glavne cestovne mreže 

za 34% a za isti iznos uvećana je duljina glavnih cestovnih pravaca, ali se je 

smanjila duljina cestovnih vlaka također u istom postotku. Zbog ove promjene 

potrebno je izgraditi, u novom vremenskom periodu glavne cestovne pravce 

duljine 3,2 km i smanjiti izvedbu vlaka za 1,6 km. Pri tome se je smanjila 

srednja daljina izvlačenja sa iznosa 336 m na 250 m odnosno uzimajući u 

131

STATIČKO DINAMIČKI MODEL PLANIRANJA OTVORENOSTI 

ŠUMSKIH PREDJELA I NJEGOVE INFRASTRUKTURE 

Objekt 

planiranja 

i 

TABLICA 2 

Vrbovačke prigorske šume 

i 

Faze stanja 

i 

Prvo Broj Usporedba Broj Novo 

originalno vertikalne vertikalne projektom 

stvarno stanje kolone J kolone zamišljeno 

1 

stanje 

P = 636 ha 

£C = 9,5 km 

g = 14,9 m/ha 

p = 8,7 m 3 /ha 

SC, = 4,7 km 

g v = 7,50 m/ha 

V g = 5533 m :i 

V„ = 55,3 m 3 

rff = 671 m 

rcr , v = 446 m 

TI = 50% 

der = 336 m 

der . v - 223 m 

bez promjene 

12,7 km 

20,0 m/ha 

bez promjene 

3,1 km 

4,9 m/ha 

bez promjene 

bez promjene 

500 m 

402 m 

bez promjene 

250 m 

201 m 

obzir glavne cestovne pravce i vlake, odgovarajuća daljina izvlačenja i prijevoza 

iznosi 201 m umjesto 223 m. 

Kako je naprijed navedeno u vremenskom razdoblju od 15 godina starosti 

sastojina pa do 2/3 ophodnje vrši se njihova proreda, te se obično početkom 

navedenog razdoblja poduzima izgradnja glavne cestovne mreže, a ujedno 

se izrađuje i njezin plan građenja. 

4.2. Dinamika građenja novih glavnih cestovnih pravaca 

za potrebe proređivanja sastojina 

Izgradnja glavnih cestovnih pravaca, koja u ovom slučaju za gospodarsku 

jedinicu Vrbovačke prigorske šume iznosi 3,2 km, zahtjeva ulaganja većih 

novčanih sredstava. O obzirom na takav veći izdatak nužno je izraditi specifičan 

plan dinamike građenja, koji će s tehničko-ekonomskog stajališta opravdati 

utrošak investicionih sredstava. 

Za izbor rješenja postoje različite alternative u pogledu dinamike i načina 

građenja, pa će se prema prethodnom izlaganju odnosno tretiranoj metodi 

obrazložiti neke osnovne smjernice za realizaciju plana izgradnje glavnih cestovnih 

pravaca. 

132

Građenje cestovnih pravaca šumskih prometnica obično se obavlja na 

kraćim dionicama u određenim vremenskim razmacima za potrebe provedbe 

proreda, već prema planu sječa. Ove dionice prostorno odgovaraju odjelima 

ili odsjecima sastojine. 

Realizacija navedene izgradnje u određenim vremenskim razmacima vrši 

se jedno ili dvoetapno, već prema potrebi korišćenja cestovnih pravaca. Kod 

jednoetapne izgradnje istovremeno se izvode dionice cestovnih pravaca s donjim 

i gornjim strojem, a primjena ove metode je pogodna, gdje je jednostavna 

kolnička konstrukcija gornjeg stroja. Kod dvoetapnog građenja cestovnih 

pravaca u prvoj etapi se izvodi zemljani trup, zatim u drugoj kolnička konstrukcija. 

Takovo građenje omogućuje korišćenje cestovne mreže i bez kolničke 

konstrukcije za prijenos drvne mase pri provedbi proreda, zbog malog 

prometnog intenziteta, koji u ovom slučaju iznosi 55,3 m 3 godišnje. U jednom 

i drugom načinu izgradnje omogućen je predviđeni prijenos drvne mase glavnog 

prihoda u iznosu od 5533 m :! godišnje nakon završetka realizacije prorede 

(tab. 1 i 2). 

U poplavnom području šumarij e Vrbovec s posebnim vodnim režimom s 

obzirom na upotrebljeni materijal građenja cestovnih pravaca primjenjuju se 

kameni, drvni i stabilizacioni materijal već prema uvjetima izgradnje. 

5. ZAKLJUČAK 

Tematika ovog rada obuhvaća razradu i mogućnost primjene metode 

planiranja šumske cestovne infrastrukture i otvorenosti šumskih predjela za 

provedbu prorednih sječa kao glavnog uvjeta uspješnog gospodarenja šumama 

u nizinskim poplavnim područjima srednjeg Posavlja. Ta metoda bazira na 

potrebi izrade modela i sastava kataloga strukturalnih podataka , koji su dobiveni 

na («novi terenskih istraživanja i uređajnih elaborata gosodarskih jedinica. 

Zbog lakše mogućnosti praktične primjene prikazane metode obrađen je 

ilustrativno primjer otvaranja gospodarskih jedinica pod nazivom Vrbovačke 

prigorske šume, Varoški lug i Česma koje pripadaju Š.G. »Mojica Birta« 

Šumarije Vrbovec. 

LITERATURA 

B o j a n i n, S.: Stanje i razvoj iskorišćivanja šuma u S. R. Hrvatskoj, Sum. list, 

7—8 Zagreb 1986. 

Dobre, A.: Otprtost gozdov v Sloveniji, Institut za gozd in lesno gosp., Ljubljana 

1980. 

Eškerica, V.: Zavisnost gustoće šumskih kamionskih puteva od ekonomskih elemenata, 

Šumarski fakultet, Sarajevo 1985. 

Kösl er. P.: Umweltbiophysik, Akademie — Verlag, Berlin 1984. 

Krpan, A.: Istraživanje upotrebljivosti traktora IMT — 558 na privlačenju oblovine 

u uvjetima nizinskih šuma Šumarije Lipovljani, Magistarski rad Šumarski 

fakultet, Zagreb 1984. 

L o v r i ć, N.: Primjena logistike kod otvaranja šumskih predjela cestovnim prometnicama, 

Mehanizacija šumarstva, 9—10, 1983. 

133

P e s t a 1, E.: Forstaufschliesung morgen — Optimierung und Alternativen, Südnerdruck 

aus »Allgemeine Forstzeitung« Nr. 1/1982. 

Pregorec, F.: Metodologija planiranja, Srednjoročni plan gospodarenja cestama 

Hrvatske u razdoblju od 1986. do 1990. godine, SIZ za ceste Hrvatske, Plitvice 

1985. 

Rebula, E.: Vuča ili vožnja pri transportu šumskih sortimenata, Zagreb, Mehanizacija 

šumarstva, 1—2, 3—4, 1986. 

Sever, S.: Istraživanja nekih eksploatacijskih parametara traktora pri privlačenju 

drva, Glasnik za šumske pokuse Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski fakultet 

Zagreb, 1984. 

Die Planungsmethode der Walderschliessung und Strasseninfrastruktur 

zwecks Beständedurchforstung in niedrigen Überschwämungsgebieten 

Zusammenfassung 

Diese Thematik erfasst die Anwendungsmethode der Walderschliessungsplanung 

mit ihrer Strasseninfrastruktur mittels statisch-dinamischer Modell mit 

Durchführung des Erschliessungsanschlags, nach den Kathalog mit Strukturalunterlagen. 

Der statisch-dinamischer Modell ist im Form der graphisch-tabelaren Darstellung 

zusammengefasst. Wegen leichterer Anwendung bzw. dieser Planungsmethode, 

ist ein einfacher Beispiel mit praktischer Anwendung in Bestandeinheiten 

des niedrigen Überschwämungsgebiet mittleren Posavlje, aufgeklärt. Mit dieser 

Methode ist auch die Baudinamik der Strasseninfrastruktur des Transportsystems 

des Holzrückens und Transports aus Waldgegenden, erfasst. 

134

IZLACJANJA NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — 

CONFERENCE PAPERS 

UDK 630*9« šum. list CXI (1987) 135 

ULOGA POSAVSKIH ŠUMA U ŽIVOTU 

LIPOVLJANSKOG KRAJA* 

Branimir PRPIĆ** 

SAŽETAK. Prirodna nizinska šuma u području Lipovljana i 

šire u srednjoj Posavini bila je stoljećima tamošnjem stanovništvu 

izvor života. Drvo iz tih šuma, a posebno drvo hrasta lužnjaka 

koristilo se u prošlosti za gradnju kuća, a kroz pašu i lov nizinska 

prašuma davala je čovjeku hranu. 

Ove nizinske šume predstavljaju danas još veću vrijednost radi 

značajne privredne i još veće ekološke vrijednosti (voda, klima, e- 

kološko uporište u prostoru, biogenetski rezervat i dr.). 

Radi zaštite ovih šuma predlaže se njihovo proglašavanje parkom 

prirode. 

UVOD 

Utjecaj lipovljanskih nizinskih šuma na gospodarski i društveni razvoj 

naselja koja se nalaze u okolici ovoga izuzetno vrijednog i lijepog šumskog kompleksa 

nedvojbeno je značajan. Žitelji ovih naselja koja se nalaze između 

Save, Ilove i Subocke i prve terase koja se uspinje iznad savske doline, vezani 

su uz ovu šumu i gospodarski i emotivno. 

Ovu vezu u prošlosti možemo nazvati sudbinskom jer je šuma žiteljima 

ovoga prostora davala građevinski materijal za kuću i oruđa, meso divljači, 

a stoka je nalazila u njoj dovoljno hrane. Razvojem civilizacije mnogi tokovi 

su izmjenjeni. Nekada prostrane nizinske šume ustupile su mjesto poljoprivredi, 

a šuma se započela koristiti organizirano. Veći dio stanovništva i tada je 

vezan uz šumu kao šumski radnik, kirijaš, pošumljivač, lugar i dr. Ovakva 

vezanost uz šumu zadržala se i danas, potencirana primarnom preradom u Pilani 

Lipovljani. 

Lipovljani su u ovome prostoru predstavljali središnje mjesto (šumarija, 

škola, crkve). Naseljavanjem Ceha, Slovaka, Mađara i drugih narodnosti 

u 19. stoljeću u Lipovljane događa se izvjesna promjena odnosa prema 

šumi. U zemljama iz kojih su pripadnici ovih narodnosti doselili, šumarstvo 

je bilo na većem stupnju razvoja i dobro organizirano što je utjecalo na njihov 

bolji odnos prema šumi. 

Za vrijeme NOB-e lipovljanska nizinska šuma je partizansko skrovište i 

put za opskrbu hranom (prijevoz žita). NOP se nebi mogao zamisliti bez ovih 

šuma. 

* Predavanje održano za vrijeme »LIPOVLJANSKIH SUSRETA '86«. 

** Prof. dr Branimir Prpić, Šumarski fakultet, Zagreb, Šimunska c. 25 

135

LIPOVLJANSKE NIZINSKE SUME U PROŠLOSTI I DANAS 

Lipovljanske nizinske šume predstavljaju veliku vrijednost iz mnogih 

razloga. U njima se proizvodi drvna biomasa hrasta lužnjaka, jedne od najvrijednijih 

vrsta drveća na svjetskom tržištu. Osim lužnjakova drva proizvode 

ove šume i drvo poljskog jasena čija vrijednost ne zaostaje mnogo iza vrijednosti 

hrastovine. U današnjoj sirovinskoj i energetskoj krizi i ostale vrste 

drveća ovih šuma predstavljaju značajnu vrijednost (crna joha, grab, topole, 

lipa, vrba). 

Naoko jednolična dolina Save odlikuje se velikom raznolikošću mikroreljefa. 

Najviši i najniži dijelovi ovoga reljefa razlikuju se u nadmorskoj visini 

za svega 4 do 5 m, ali upravo ovakav reljef pruža šumskoj vegetaciji vrlo 

raznolika staništa. U tome smislu razlikujemo u posavskoj nizini — grede, 

niže i bare. U svakome od ovih, po narodnu nazvanom obliku mikroreljefa. 

pojavljuje se drukčije djelovanje poplavne, oborinske i podzemne vode, drukčije 

tlo i određena šumska zajednica, prilagođena na određen intenzitet djelovanja 

vode. 

Na gredi do koje skoro nikada ne dopire poplava, raste šuma hrasta lužnjaka 

s grabom, u niži, najzastupljenijem obliku mikroreljefa u Posavlju, uspijeva 

čuvena slavonska šuma hrasta, jasena i nizinskog brijesta dok u bari 

dolaze jasen, joha i vrba, vrste koje podnose puno vlage u tlu. 

U lipovljanskim nizinskim šumama otpada na grede oko 25% površine. 

na niže oko 50*/o i na bare oko 25 0/ o. Najvrednija — slavonska nizinska šuma je 

i najzastupljenija što u privrednom smislu ima veliko značenje. U velikoj površini 

proizvodi se vrijedna drvna sirovina — hrast lužnjak fine strukture po 

čemu je poznat na svjetskom tržištu. 

Struktura drvnih zaliha po dobnim razredima i vrstama drveća, priraslu 

drva i površine vide se u priloženoj tablici. Iz priložene strukture zaključujemo 

da je ova šuma vrlo bogata s obzirom na veliko učešće hrastovine u ukupnoj 

drvnoj zalihi, To učešće iznosi oko 60% s velikim učešćem u šumskim sastojinama 

starijim od 100 godina. 

Šumarska struka prisutna je u lipovljanskim nizinskim šumama preko 100 

godina. Šumar i književnik Josip Kozarac službuje u Lipovljanima deset 

godina, od 1885. do 1895. kao upravitelj Kraljevske državne šumarije. U plodnim 

lipovljanskim godinama napisao je svoja najbolja stručna i književna 

djela. Radeći u Lipovljanima, napisao je poznatu novelu »Slavonska šuma«. 

Iz teksta ovoga djela proizlazi njegovo savršeno poznavanje biologije šumskog 

drveća i ekoloških prilika stojbinu nizinske šume. 

Dolina Save i njenih pritoka bila je još u XVII stoljeću obraštena nepreglednim 

prašumama hrasta lužnjaka. »Slavonija, rek'bi da je prašuma«, piše 

u »Šumarskom listu« profesor uzgajanja šuma Šumarskog učilišta u Križevcima 

— Fran Kesterčanek. 1882. godine, opisujući stanje u sedamnaestom 

stoljeću kada je Marija Terezija silom dala seliti narode iz zabitih i nepristupačnih 

prašuma u sela duž novo ustrojenih putova. 

Krajem prošlog stoljeća stanje se tako pogoršalo da se u »Šumarskom 

listu« piše o žalosnom stanju šuma u našoj zemlji i savjetuje uvođenje racionalnog 

šumskog gospodarenja. 

136

137

Iskorišćivanje lipovljanskih nizinskih šuma započelo je pod zapovjedništvom 

bivše Vojne Krajine 1830. godine. Lipovljanski hrastici, do tada prašume na 

koje je čovjek utjecao kao lovac, pastir i korisnik građe za svoju kuću i oruđa, 

sječeni su od toga vremena za dobivanje dužice, brodske građe i proizvodnje 

potaše. U razdoblju od 1830. do 1880. godine posjećeno je čistom sječom oko 

3200 ha hrastovih prašuma užega lipovljanskog područja. 

Dolaskom u Lipovljane Kozarac je zatekao još 1300 ha hrastovih prašuma 

koje sječe i stručno obnavlja. Prizor sječe opisuje u »Slavonskoj šumi« 

ovako: »Mene se nije nikada ni jedno groblje tako kosnulo, kao takova šumska 

sječina s porušenim i osakaćenim stablima, . . .«. 

U više navrata piše Kozarac o pomlađivanju, njezi i gospodarenju u nizinskim 

šumama. Iz današnjeg izgleda ovih šuma možemo zaključiti da su 

Kozarac i njegovi nasljednici dobro stručno postupali s lipovljanskim nizinskim 

šumama. 

Od godine 1950. u ovim šumama se gospodari pod direktnim ili indirektnim 

utjecajem Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Dio šuma je školski objekt u 

kojemu se provodi terenska nastava iz stručnih šumarskih i drvarskih predmeta 

koji su vezani uz teren. 

EKOLOŠKO ZNAČENJE NIZINSKE SUME 

Suma je obnovljivi prirodni resurs i kao svaki prirodni ekosistem posjeduje 

svojstvo samoregulacije i samoobnove. Ovo svojstvo daje šumi prednost 

pred ostalim resursima (rudnik, nafta). Nizinska šuma postaje u Evropi rijetkost. 

Radi različitih utjecaja na nizinske šume one su nestale iz nizina velikih 

rijeka zapadne Evrope (Rona, Rajna, Dunav), ali isto tako i iz nizina naših 

rijeka (Morava, Drava, većine pritoka Save, tok Dunava u Jugoslaviji). 

Sume srednjeg Posavlja u koje pripadaju i lipovljansse nizinske šume 

sačuvane su sve do danas, ali im prijeti velika opasnost radi zagađenja vode. 

zraka i tla sve prisutnijeg u nas, radi promjene vodnog režima koji nastaje 

radi različitih uzroka (vodotehnički radovi zbog zaštite od visokih vodenih 

valova, izgradnja hidrocentrala, korišćenje šljunka i dr.) kao i zbog promjene 

namjene šumskog tla. 

Nizinske šume pripadaju u najproduktivnije biljne formacije našeg podneblja. 

U nizinskoj šumi proizvodi se godišnje oko 15 t biomase od koje najveći 

dio otpada na vrijednu drvnu sirovinu. Niti jedna druga primarna bioproizvodnja 

nema takav ekonomski učinak kao nizinska šuma. Ako se stručnim 

postupkom dobro obavi obnova ovih šuma postiže se izvanredan gospodarski 

učinak, ali ako obnova zakaže, u primjeni različitih naknadnih stručnih postupaka, 

dolazi do velikih troškova koji često pojedu pozitivan učinak gospodarenja 

šumama. Obnavljamo li neku hrastovu sastojinu desetak i više godina 

izvan normalnog pomladnog razdoblja, uz troškove naknadnog rada moramo 

dodati i gubitak prirasta, kao i prestanak djelovanja općekorisne funkcije 

šume. što daje velike iznose gubitaka. 

U današnjim složenim uvjetima gospodarenja šumama u kojima postupamo 

na principu privrednog računa, pogreške slabe regeneracije šuma nisu 

rjetkost. 

138

U uvjetima optimalne bioproizvodnje daje nizinska šuma više ekoloških 

koristi koje su prema suvremenim spoznajama vrijednije od gospodarskog 

učinka proizvodnje drvne sirovine (šuma nam treba više nego drvo). 

Nizinska šuma uvjetuje pitkost podzemnih voda, ublažava nepoželjne 

posljedice poplava, ujednačuje vodnu bilancu područja, prečišćuje zrak zagađen 

tvorničkom prašinom, plinovima i parama, popravlja klimu u smislu 

ublažavanja ekstrema, povećava iznose poljoprivredne proizvodnje, predstavlja 

ekološko uporište u prostoru, osigurava sekudarnu biološku produkciju divljači. 

Nizinska šuma ima značenje u općenarodonj obrani, a predstavlja i neprocjenjive 

rezervate rijetkih biljaka i životinja toga područja što joj daje 

značajnu ulogu u zaštiti prirode. 

Ove šume predstavljaju vodni recipijent koji efikasno zadržava vodu 

obilnih ljetnih pljuskova za dugotrajnih kiša što smanjuje opasnost od brzog 

ulijevanja velike količine vode u potoke, rijeke i umjetne vodotoke. 

U sušnim razdobljima regulira nizinska šuma potrošnju vode primjenom 

svojih fizioloških mehanizama. Za vrijem suše u šumi je vlažnije nego li u 

susjednom polju. Ovome doprinosi i manje isparavanje šumskog tla što je 

za bilancu podzemnih voda u šumi i njenu okolišu koje koristimo za piće i potrebe 

industrije. 

Šumska tla imaju sposobnost filtriranja vode što je presudno za kvalitetu 

podzemnih voda koje koristimo za piće. Poplavne vode Save zagađene 

su štetnim tvarima, koje radi spomenutog svojstva filtracije šumskog tla, ne 

dopiru do podzemnih bazena pitke vode. 

Osim štetnih industrijskih otpadaka koji dolaze u šumu poplavnom vodom, 

šumska tla spriječavaju da u pitku bunarsku vodu dopru štetne tvari 

s oborinama (kisele kiše), a isto tako i pesticidi te štetni sastojci iz umjetnih 

gnojiva koji površinskim otjecanjem dolaze iz povišenih poljoprivrednih površina. 

Uz navedene ekološke funkcije nizinske šume navodimo njenu estetsku 

ulogu u smislu stvaranja ljepote krajolika te povećanja turističkog prometa, 

rekreacijsku ulogu i naročit doživljaj žive prirode, higijensko-medicinsku ulogu 

bioklimatskog utjecaja na čovjekovo zdravlje te ulogu šume u prostornom 

planu područja. 

Iskonska nizinska šuma kao što je lipovljanska ima sve više kategoriju 

privlačnosti za mnoge ljubitelje prirode. Njena turistička uloga dolazit će sve 

više do izražaja i u ekonomskom smislu. 

Gospodarska i ekološka uloga lipovljanskih šuma su nedjeljive. Danas 

ugrožena gospodarska funkcija (sušenje pojedinih vrsta drveća, sušenje čitavih 

sastojina) odražava se neminovno i na njenu ekološku ulogu. 

RASPRAVA I ZAKLJUČAK 

Šume srednjeg Posavlja i unutar njih lipovljanske nizinske šume promjenile 

su u stoljetnim zbivanjima više puta svoju fizionomiju. Do prije kojih 

400 godina šume Jugoslavije, uz izuzetak jadranskog krša i makedonskih goleti, 

su preteženo prašumske strukture, što vrijedi i za nizinske šume Posavlja. 

U 17. stoljeću krče se šume radi novih poljoprivrednih površina. Krčenja 

139

se preteženo obavljaju na gredama i priobalnim aluvijalnim nanosima, kuda 

ne dopiru poplave, šume ostaju na siromašnijim močvarnim tlima i predstavljaju 

sigurno ekološko uporište u prostoru, a u šumsko-gospodarskom smislu 

su dobri nositelji šumske bioprodukcije. Prema nekim procjenama iskrčeno 

je preko 50% šuma. 

Poslije krčenja mjenjaju se šumska staništa pa dolazi do izmjene vrsta 

u korist hrasta lužnjaka. Novonastale prašume koje su posljedica prirodne 

sukcesije, razvijaju se do kojih 200 godina starosti i polovinom prošlog stoljeć 

a obavljena je njihova komercijalna sječa. Današnje šume, nastale sječom 

prašuma, obnovljene su favoriziranjem lužnjakova podmlatka pod svaku 

cijenu, pa današnja generacija šuma ne predstavlja stabilne šumske ekosisteme. 

Industrijska civilizacija i urbanizacija donose napredak ali i nove nevolje 

za šume — promjenu vodnog režima i zagađenje zraka, vode i tla. Promjene 

staništa radi drukčijeg vodnog režima komplicira se unošenjem, vjerojatno, 

značajnih količina otrova na lišće šumskog drveća, i u šumsko tlo. Nisu, dakako, 

pošteđeni niti agroekosistemi gdje otrovi obično završavaju u hrani čovjeka 

ili životinje. 

Radi značenja lipovoljanskih nizinskih šuma za ovaj kraj u ekološkom i gospodarskom 

smislu, zbog dugoročnog razvoja prerade drva i trajnog osiguranja sirovinske 

baze te radi zaštite biljnog i životinjskog svijeta ovoga prostora predlažemo 

da se područje lipovljanskih šuma proglasi PARKOM PRIRODE s režimom koji 

dozvoljava normalno gospodarenje, ali i propisuje postupke koji jamče stabilnost 

i opstanak šume. 

KORIŠTENA 

LITERATURA 

— Android, M. (1974): Ekološki i ekonomski aspekti zaštite slavonskih šuma, 

JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, knjiga I, str. 203—219. 

— Android, M. (1975): Prethodni rezultati timskog istraživanja uzroka sušenja 

hrasta u slavonskim šumama, JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, knjiga 

II, str. 59—78. 

— Dekan i ć, I. (1962): Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog 

drveća u posavskim šumama kod Lipovljana, Glasnik za šumske "okuse, 

knjiga 15, str. 5—118. 

— Leibundgut, H. (1975): Wirkungen des Waldes ouf die Mmwelt des Menschen, 

Zürich. 

— Matić, S. (1971): Prirodno pomlađivanje poljskog jasena, (Fraxinus angustifolia 

Vahl) u Posavini, Savjetovanje o Posavini, Zagreb, str. 343-346. 

— Matić, S. et al. (1979): Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar. 

Šumsko gospodarstvo »Josip Kozarac« Nova Gradiška. 

— P r p i ć, B. (1974): Korijenov sistem poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) 

u različitim tipovima posavskih nizinskih šuma, Glasnik za šumske pokuse, knjiga 

17, str. 253—336. 

— Prpić, B. et al. (1979): Ekološke značajke nizinskih šuma ekosistema u svjetlu 

regulacije rijeke Save, II kongres ekologa Jugoslavije, Zadar, str. 877—897. 

— Prpić, B. (1985): Studija utjecaja vodne stepenice Đurđevac na šumu Repaš, 

Sum. list 11—12, str. 541—551. 

— R a u š, Đ. (1985): Zaštita prirode, Zagreb, skripta. 

— Vajda, Z. (1974): Nauka o zaštiti šuma, Zagreb. 

140

Die Rolle der Auenwälder des Savegebietes in Leben der Lipovljaner 

Umgebung 


Der natürliche Auenwälder im Gebiet von Lipovljani und Umgebung war im 

mittleren Savagebiet jahrhundertelang die Lebensquelle für die dortigen Einwohner. 

Das Holz dieses Gebietes, besonders das der Stieleiche wurde für den Bau von 

Häusern verwendet. Durch Weiden und Jagdmöglichkeiten bietete der Nieder- und 

Urwald dem Menschen Nahrung. 

Diese Niederwälder sind heute noch wertvoller, wegen den bedeutenden wirtschaftlichen 

und noch grösseren ökologischen Werten (Wasser, Klima, ökologischer 

Anhaltpunkt im Raum, Biogenetisches Reservat und anderes). 

Zum Schutz dieser Wälder wird die Ernennung zum Naturpark vorgeschlagen. 

141

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — 


UDK 630- 226 Sum. list CXI (1987) 143 

GOSPODARSKI ZAHVATI U PANJAĆAMA KAO MJERA POVEĆANJA 

PRODUKTIVNOSTI I STABILNOSTI ŠUMA* 

Slavko MATIC*' 

SAŽETAK: Sume niskog uzgojnog oblika ili panjače u SR Hrvatskoj 

zauzimaju površinu od 606.841 ha te predstavljaju »mrtvi 

kapital« kojeg treba oživiti odgovarajućim uzgojnim zahvatima. 

Uzgojni zahvati u panjačama obuhvaćaju radove na njezi i radove 

na obnovi panjača. 

Panjače u kojima se nalazi najmanje 80 do 100 stabala iz sjemena 

po hektaru njegujemo do potpune konverzije u viši uzgojni 

oblik a panjače s malo ili bez stabala iz sjemena njegujemo do 

početka oplodnih sječa i pomlađivanja sa sjemenom stabala u 

panjači ili unošenjem sjemena ili sadnica odgovarajuće autohtone 

vrste drveća. 

Sječa panjača čistim sječama i sadnja alohtonih četinjača predstavlja 

gospodarski i šumskouzgojni promašaj u gospodarenju s 

panjačama. Kvalitetno šumsko tlo u panjačama i autohtona vegetacija 

predstavlja prejaku konkurenciju četinjačama koje imaju 

prednost pred autohtonom vegetacijom samo na degradiranim tlima, 

gdje četinjače imaju pionirsku ulogu. 

1. UVOD 

Sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače su nastale namjerno ili nenamjerno 

izazvanim procesima degradacije sastojina visokog uzgojnog oblika. 

U prošlosti su nastajale iz potreba za ogrjevnim drvetom a u novije vrijeme 

su nastale i nastaju negativnim utjecajima biotskih faktora (čovjek, stoka) 

u većini slučajeva prilikom neuspjele prirodne ili umjetne obnove regularnih 

ili rjeđe prebornih sastojina. Kratko pomladno razdoblje, izostanak uroda 

sjemena i njega pomlatka te uništavanje pomlatka po stoci ili drugim činiocima 

su najčešći razlozi nastanka onih panjača s kojima danas gospodarimo 

i koje moramo podignuti na viši uzgojni oblik. 

Iako su u novije vrijem nastale panjače rezultat propusta u gospodarenju 

sa šumama ipak se one u skoro istom postotku nalaze u zemljama centralne 

Evrope, s naprednim šumarstvom a i kod nas. Tako se u SFR Jugoslaviji nalazi 

oko 23'% panjača od 8.688.000 ha koliko ukupno iznosi površina obrasla šumom, 

u Francuskoj 25 D /o. Belgiji 16%, Španjolskoj 22% itd. 

** Prof. dr Slavko Matić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Simunska 25. 

* Referat, održan na »Savjetovanju o panjačama« Sarajevo, 22. X. 1986. g. 

143

U SR Hrvatskoj panjače se protežu na površinin od 606.841 ha što iznosi 

30% površine od 2.013.267 ha kolika je ukupna površina šuma u Hrvatskoj. 

U njima se nalazi 19.301.000 m 3 drvne mase ili 8% od ukupnog drvnog fonda 

koji iznosi 238.908.000 m 3 . Prirast u niskim šumama ili panjačama Hrvatske 

iznosi 778.000 m :l što znači da prirašćuju s postotkom prirasta od 1,3%. 

Glavne vrste drveća koje tvore niske šume ili panjače su hrastovi (lužnjak, 

kitnjak. medunac, cer, crnika), bukva, obični grab, kesten, crna joha, bagrem 

i dr. 

Imajući u vidu današnje stanje panjača kod nas, potrebe za drvnom masom 

i saznanja do kojih je došla šumarska znanost u ulozi šume u zaštiti čovjekovog 

okoliša kao i o funkcioniranju i složenosti šumskih ekosistema, mišljenja 

smo da je krajnje vrijeme da se šumarstvo i šumarska znanost ozbiljno 

i svestrano posveti problemima panjača. 

2. STANIŠNE I STRUKTURNE OSOBINE PANJAČA 

Zajednička osobina većine panjača koje se nalaze u društvenom vlasništvu 

je izostanak bilo kakvih uzgojnih radova u mladosti i tijekom njihovog 

razvoja. S obzirom da je vrijednost drvne mase u mladim panjačama bila 

simbolična a uzgojni zahvati skupi i nažalost rijetki i u visokim šumama mlađe 

dobi. panjače su prepuštene spontanom razvoju. U tom se razvoju formirao 

čitavi spektar panjača od onih najkvalitetnijih s relativno dobrom i visokom 

drvnom masom, dobro sklopljenim i suvislo obraslim sastojinama, pa do onih 

nekvalitetnih, razbijenog sklopa s kržljavim i kvalitetno lošim stablima male 

drvne mase. Kod najkvalitetnijih panjača možemo danas pronaći i nekoliko 

stotina stabala iz sjemena po ha. dok se u manje kvalitetnim taj broj smanjuje. 

Isto tako često puta smo svjedoci slučaja da nam dobru panjaču mogu 

tvoriti samo stabla iz panja ali uz uvjet potpunog obrasta i sklopljenosti. 

Ako bi se zapitali kako danas izgleda prosječna panjača kod nas onda 

bi barem za područje Hrvatske a uvjereni smo i cijele Jugoslavije mogli kazati 

da je to sastojina bukve i hrasta, starosti preko 40 godina, dobro sklopljena, 

s drvnm masom od oko 150 do 200 m :i po ha pogodnom za kemijsku 

preradu i ogrjev te udaljena od komunikacija. U toj sastojini može se pronaći 

i preko 100 stabala po hektaru sjemenog porijekla, a tlo u sastojini ima osobine 

dobrog šumskog tla s povoljnim vodozračnim odnosima, primjernom količinom 

humusa i mineralnih hraniva te optimalnim mikrobiološkom aktivnosti. 

Na osnovi navedenog mogli bi zaključiti da su naše panjače takvih strukturnih 

osobina, da imaju djelomično ili potpuno degradirana drveća, koja s 

obzirom na nastanak iz panja ne mogu dati kvalitetne Sortimente kao stabla 

iz sjemena. Isto tako zaključujemo da se te sastojine nalaze na tlima koja imaju 

osobine dobrih šumskih tala na konkretnom tipu tla i matičnom supstratu. 

Posebno valja istaknuti da su tla formirana za razvoj postojeće autohtone 

sastojine, te da se mlade sastojine na tim staništima izvanredno dobro razvijaju. 

144

3. UZGOJNI ZAHVATI U PANJAČAMA 

Činjenica je da je svaki uzgojni zahvat proveden u bilo kojoj sastojini 

ujedno i priprema konkretne sastojine za njenu uspješnu prirodnu obnovu. 

Prema tome i svi uzgojni zahvati u panjaei moraju u sebi sadržavati one 

elemente koji će pridonijet što kvalitenijoj obnovi panjača. 

Imajući na umu današnje stanje i izgled panjača, te potrebe za drvetom 

koje su svakim danom veće, a u tu svrhu dobivanja produktivnih i stabilnih 

sastojina uz korištenje potencijala kvalitetnog staništa na kojem se panjače 

nalaze, sve radove u panjačama možemo podjeliti na: 

a) uzgojni radovi na njezi panjača 

b) uzgojni radovi na obnovi panjača 

3.1. Uzgojni radovi na njezi panjača 

Njega panjača proredom će u većini slučajeva biti najzastupljeniji vid 

njege. Za to postoji više razloga, a najvažniji je taj, da se naše panjače pretežno 

nalaze u dobi iznad 30 i 40 godina kad je takav zahvat potrebno provoditi. 

Osim toga proredom povećavamo kvalitet sastojine, te ostavljamo najbolje 

primjerke iz panja, a pogotovo ako postoje primjerci iz sjemena. Kod 

njege koju provodimo u panjačama mora nam do kraja biti jasan cilj gospodarenja. 

On ovisi o kvaliteti konkretne sastojine, a koja se posebno očituje 

o izgledu, broju i prostornom rasporedu stabala iz sjemena. Prema tome. ako 

nam u jednoj panjači stabla iz sjemena dolaze u minimalnom broju od 80 

do 100 stabala po ha. a takvih su kvaliteta da mogu predstavljati buduću sastojinu 

iz sjemena, onda ćemo prorede voditi na taj način, da će svaki zahvat 

ići u prilog stabala iz sjemena. Prorede će biti ujedno zahvati posredne konverzije 

iz niskog u visoki uzgojni oblik i imat će dugoročni karakter. 

U koliko je sastojina takvih strukturnih osobina, da se stabla iz sjemena 

nalaze u manjem broju od 80 komada po ha, te ako nisu dobro prostorno raspoređena, 

prorede će imati zadatak, da takvu sastojinu pripreme za prirodnu 

obnovu. Proredama će se pripremati stabla za bolji urod sjemena, a tlo za 

kvalitetan prijem sjemena i dobar razvoj biljke. Kod toga je važno znati, da 

nam stabla iz panja vrlo rano počinju rađati sa sjemenom u odnosu na stabla 

iz sjemena, te da ophodnja panjača ne bi trebala biti duža od 60 godina. 

Sto se tiče intenziteta proreda oni su određeni prema formul I = l/n x 100 

(Matić. 1984), gdje nam je I = intenzitet prorede, a n = starost sastojine izražena 

u desetljećima. Na taj način ćemo za 20 godišnje sastojine imati intenzitet 

prorede od 50% postojeće drvne mase, za 30 godišnje 33,3%, za 40 godišnje 

25",,, za 50 godišnje 20"/o itd. 

Panjače proređivane navedenim intenzitetima dat će nam u prosjeku nakon 

svakog zahvata oko 30 do 40 m 3 drvne mase po ha, a ujedno će biti pripremane 

za prirodnu obnovu. 

3.2. Uzgojni radovi na obnovi panjače 

Imajući na umu već naprijed navedene konstatacije o strukturi panjača 

i kvaliteti njihovog staništa mišljenja smo, da se sve naše panjače moraju 

obnavljati prirodnim putem ili po principima oplodnih sječa uz unošenje 

145

sjemena ili biljaka autohtone vegetacije, ako iz bilo kojih razloga izostaje 

urod sjemena u panjači. Na taj ćemo način prije svega uz najmanje troškove 

obnove i njege polučiti stabilne i produktivne sastojine visokog uzgojnog oblika 

odnosno šume sjemenjače. što je i cilj svake obnove panjača. 

Važno se je podsjetiti na notornu činjenicu, da je panjača degradirana 

sastojina na kvalitetnom staništu pa prema tome kod konverzije panjača moramo 

zadržati postojeću plodnost tla uz dovođenje autohtone sastojine iz sjemena. 

To je jedino moguće prirodnim pomlađivanjem oplodnim sječama u 

dva ili više sjeka (pripravni, naplodni. naknadni i dovršni), ovisno o stanju 

sastojine i tla. U koliko iz bilo kojih razloga izostaje urod sjemena potrebno 

je po principima oplodne sječe (uz dva sjeka) unositi sadnice ili sjeme autohtone 

potencijalne sastojine tog staništa. Na taj način ćemo sačuvati tlo od 

degradacijskih procesa, koji se manifestiraju u nestanku humusa, hranjiva, 

mikrobiološke aktivnosti i erozionim procesima, a na to tlo vratiti sastojinu 

visokog uzgojnog oblika, koja je bila i prije panjače. 

Velike pogrešku radimo ili ćemo uraditi ako panjaču posječemo čistom 

sječom, te pošumljavamo s četinjačama, koje nisu atohtone na tom staništu. 

Četinjače treba saditi na tlima, koja su u procesima degradacije izgubila ona 

svojstva, koja matičnoj sastojini pruža optimalne uvjete za rast i razvoj. 

Prema tome četinjače su prije svega pionirske vrste koje imaju zadatak da 

tijekom svog rasta u sastojini stvore uvjete na tlu koji će omogućiti povratak 

autohtone sastojine. Četinjače podignute na kršu, pašnjacima, oranicama, livadama 

i dr. odlično obavljaju zadatak, te za trajanja jedne ophodnje stvore 

šumsko tlo koje je spremno za povratak autohtone vegetacije. U koliko neke 

od četinjača sadimo na šumsko tlo bukove ili druge panjače četinjača će vrlo 

brzo biti nadvladana od autohtone vegetacije. Četinjača ne može izdržati 

konkurenciju autohtone vrste, koja se nalazi na tlu za nju pripremljenom. 

Na površinama izvan šume četinjače su lišene takve konkurencije, jer se nalaze 

na degradiranom šumskom tlu. Takvih površina degradiranih panjača. 

makija i golih površina unutar šumskog kompleksa samo u SR Hrvatskoj ima 

oko 624.783 hektara. 

4. ZAKLJUČAK 

Na osnovi svega navedenog možemo donijeti ove zaključke: 

1. Sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače predstavljaju znatne površine 

u većini slučajeva »mrtvog kapitala« unutar šumskog kompleksa SFR 

Jugoslavije i SR Hrvatske kojeg prije svega treba aktivirati adekvatnim uzgojnim 

zahvatima. 

2. Neophodno je pristupiti uzgojnim zahvatima u panjačama koji se dijele 

na zahvate njege panjača proredom i zahvate pomlađivanja ili obnove panjača. 

3. Karakteristika panjača je u tome da im je sastojina degradirana s obzirom 

na kvalitet drvne mase i njegov prirast, a isto tako značajno je obilježje 

normalnih dobro sklopljenih panjača, da imaju kvalitetno šumsko tlo u kojima 

se postojeća autohtona vegetacija razvija bez konkurencije alohtonih 

vrsta drveća. 

146

4. Ukoliko se u panjačama nalaze i stabla iz sjemena dobro prostorno raspoređena 

u broju od 80 do 100 stabala po hektaru i više, njegu obavljamo sve 

do potpune konverzije u viši uzgojni oblik. Ukoliko je broj stabala iz sjemena 

neznatan njegu obavljamo proredom, koja je ujedno i priprema panjače za 

prirodnu regeneraciju. Prirodnu regeneraciju obavljamo oplodnim sječama u 

više sjekova. a u koliko nije osiguran urod sjemena regeneraciju obavljamo 

po principima oplodnih sječa uz unošenje biljaka ili sjemena autohtone vegetacije. 

5. Sječa panjača čistim sječama i sadnja alohtonih četinjača predstavlja 

velik financijski pothvat, koji je i pored vrlo skupih ulaganja u njegu osuđen 

na propast. Naime, autohtona vegetacija na šumskom staništu predstavlja prejaku 

konkurenciju četinjačama, koje moraju naći svoje mjesto izvan kvalitetnih 

šumskih tala. Sadnja četinjača na degradiranim šumskim tlima i tlima, 

koja su izgubila svojstvo šumskog tla ima svoje opravdanje s obzirom da 

četinjače imaju pionirsku ulogu, te stvaraju dobre uvjete za povratak autohtone 

vegetacije. 

6. Držeći se naprijed navedenih uzgojnih principa kod gospodarskih zahvata 

u panjačama osigurat ćemo društvu neophodnu drvnu masu za kemijsku 

preradu, izvršiti konverziju panjača u viši uzgojni oblik bez velikih ulaganja 

financijskih sredstava, povećati proizvodnju njegovanih panjača i konvertiranih 

sjemenjača. a društvu osigurati produktivne i stabilne sastojine, 

koje su nam u ovom trenutku potrebnije nego ikad. 

LITERATURA 

1. Jovanović, S. (1980): Gajenje šuma. Beograd. 

2. M a t i ć, S. (1985): Prevođenje makija i panjača hrasta crnike u sastojine visokog 

uzgojnog oblika. Savjetovanje »Gospodarenje šumama mediteranskog područja 

Rab«. 

3. M a t i ć, S. (1984): Intenzitet prorede i njegov utjecaj na stabilnost, proizvodnosti 

i pomlađivanje sastojine hrasta lužnjaka. Savjetovanje povodom 125 godišnjice 

Šumarskog fakulteta. Zagreb. 

4. M a t i ć, S. (1986): Uzgajanje šuma. Zbornik radova »Šume i prerada drveta 

Jugoslavije. Zagreb. 

5. Petračić, A. (1931) Uzgajanje šuma. Zagreb. 

6. P i n t a r i ć, K. (1974): Uzgajanje šuma II dio. Sarajevo. 

7. Šumarska enciklopedija, Zagreb 1983. 

8. Poslovna zajednica »Exportdrvo«: Razvojne mogućnosti i program razvoja šumskog 

kompleksa SR Hrvatske do 1990. godine. Zagreb, 1986. 

Bewirtschaftungseingriffe in Niederwäldern als Mass für die Erhöhung 

der Produktivität und die Stabilität der Wälder 


Niederwälder nehmen in der SR Kroatien eine Oberfläche von 606.841 ha ein 

und stellen ein »totes Kapital«, welches mit Hilfe von angemessenen Waldbaumass- 

147

nahmen belbet werden soll, dar. Die Waldbaumassnahmen in Niederwäldern 

beinhalten Arbeiten an Pflege un Erneuerung der Niderwülder. 

Niederwälder, in welchen sich mindestens 80 bis 100 aus Samen entstandene 

Bäume pro Hektar befinden, pflengen wir bis zur totalen Konversion in eine höhere 

Waldbauform. Niderwälder mit wenig oder ohne aus Samen enstandenen Bäumen 

pflegen wir bis zu Beginn des Verjüngungshiebes und der Verjüngung mit Hilfe 

von Samen der Bäumen im Niederwald oder Einführung von Samen oder Jugpflanzen 

der ensprechenden autochtonen Baumart. 

Der Hieb von Niederwäldern durch Kahlschlag und das Pflanzen alochtoner 

Niederwäldere stellen einen Fehler in der Bewirtschaftung und dem Waldbau 

für die Bewirtschaftung der Niederwälder, dar. Die Qualität des Waldbodens im 

Niderwald und die autochtone Vegetation bedeuten eine zu grosse Konkurrenz 

für die Nadelbäume, welche nur auf degradierten Böden Vorrang vor der autochtonen 

Vegetation haben, wo Nadelbäume eine Pioniersaufgabe erfüllen. 

^f^~ 

148

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM 1 STRUČNIM SKUPOVIMA — 


UDK 630*:930.8 šum. list CX1 (1987) 149 

DOPRINOS PRIPADNIKA NARODNOSTI U RAZVOJU ŠUMARSKIH 

DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA I OBRAZOVNIH USTANOVA 

U HRVATSKOJ* i ** 

Nikola LUKIC*** 

»Sume su naše dragocjeno nacionalno bogatstvo. One su to ne 

samo po svojoj neposrednoj unutrašnjoj vrijednosti, kao sirovinska 

baza za potrebe raznih grana industrije, nego i po tome što 

one neposredno znače, prije svega, za zdravlje naših građana, a isto 

tako i za razne grane poljoprivredne djelatnosti, za sprečavanje 

erozije i uređenje bujičnih područja, za stvaranje i održavanje 

povoljnih klimatskih uvjeta Ud. O tom bogatstvu naroda, trebaju 

svi pozvani faktori i čitava zajednica da vode stalnu i najveću 

brigu«. 

Ove riječi je izrekao Josip Broz Tito, čovjek koji je volio šumu i koji je 

znao što znače šume te su zato uzete kao moto za prikaz doprinosa pripadnika 

narodnosti u razvoju šumarstva SR Hrvatske i Jugoslavije. 

Veliki značaj u gospodarskom razvoju ljudske zajednice imale su prije i 

do sada. a imat će i u buduće šume. Tako i u privrednom razvoju Socijalističke 

Republike Hrvatske šume kao prirodni resurs imaju veliko značenje. Razlog 

je tome relativno velika šumovitost, koja danas u našoj Republici čini 

više od trećine površine. 

Tom su razvoju pridonijele aktivnosti u razvoju obrazovanja i znanosti, 

te društveno djelovanje »Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva«, a u 

okviru njega Šumarskog udruženja. 

U tim aktivnostima su sudjelovali pripadnici naroda i narodnosti koji su 

obitavali na tlu ondašnje i sadašnje Hrvatske. Djelovanje pripadnika narodnosti 

u šumarstvu Hrvatske odnosno u njenom kontinentalnom dijelu tek je 

djelomično poznato, jer se s proučavanjem povijesti hrvatskog šumarstva za 

sada nitko ne bavi stručno. Znano je samo za najzaslužnije pojedince pripadnost 

pojedinom narodu odnosno narodnosti. 

Tu pripadnost možemo odrediti uglavnom prema prezimenima. Neki od 

tih rođeni su izvan Hrvatske (u Austriji, Češkoj i dr.) a drugi su rođeni na 

području Hrvatske, ali im je ako ne otac, a ono djed bio doseljenik. Kao pri- 

* Predavanje održano na »Lipovljanskim susrestima '86« 

** Ovdje bi se posebice zahvalio cijenjenom kolegi dipl. ing. Oskaru Piškoriću 

na vrijednim savjetima i pomoći prilikom pripreme ovog teksta za tisak 

*** Mr Nikola Lukić, dipl. inž. Znanstveni asistent Šumarskog fakulteta Sveučilišta 

u Zagrebu, Simunska c. br. 25. 

149

mjer možemo uzeti šumarskog stručnjaka šumara Josipa Ettingera (1822— 

19Ü3), koji je roden u Novoj Gradiški, dakle na području Vojne Krajine koja 

je upravno bila neposredno pod Bečom i kamo su dolazili pojedini obrtnici iz 

svih krajeva Austro-Ugarske, jer su tu uživali i određene povlastice. Međutim 

treba naglasiti, da su se oni svi saživili sa svojom sredinom i nesebično 

djelovali za dobrobit naroda s kojim su živjeli i stvarali. Sto više i oni. koji 

su bili rođeni izvan Hrvatske nisu je nikada napustili, nego su u njenoj zemlji 

našli trajno počivalište. Za primjer navodim samo šumara Eduarda M a 1 b o- 

h a n a. koji je rođen u Šleskoj u Goldstein-u 1844. a umro kao umirovljenik 

u Karlovcu 1931. godine. 

Dva su razloga, da se u prošlom stoljeću i u šumarstvu Hrvatske našao 

veći broj šumarskih stručnjaka iz ostalih dijelova Austro-Ugarske monarhije. 

Jedan je. što u Hrvatskoj sve do polovine prošlog stoljeća nije bilo škole za 

izobrazbu šumarskih stručnjaka a drugi u činjenici, što dio veleposjednika, 

koji su upošljavali i šumare, nisu bili Hrvati, pa je i razumljivo, da su radije 

uposlili svog zemljaka. 

Aktivnosti oko stvaranja Šumarskih škola i šumarskih društava i udruženja 

padaju u burno vrijeme, sredina 19. stoljeća. Nakon izvršenog društvenog 

preokreta u Francuskoj, francuskom revolucijom 1789., razvijaju se narodni 

pokreti i u bivšoj carevini Austriji, odnosno nakon austrougarske nagodbe 

od 1867. godine i u Austro-ugarskoj monarhiji. Na osnovi popisa stanovništva 

iz 1910. u Austro-garskoj monarhiji je živjelo 51,356.465 stanovnika 

od toga 47,8%> Slavena, 42,9% Nijemaca i Mađara i 9,3 la /c ostalih narodnosti 

(Talijani, Rumunji. Jevreji i dr.). U našim krajevima Ilirskim preporodom 

1835—1848. godine zacrtane su smjernice kulturnog, političkog i privrednog 

razvoja. Te su težnje rasle i smirivale se, zavisno od reakcije vlasti u Beču 

i Budimpešti. Izrazita težnja za uvođenjem narodnog jezika u škole i javne 

ustanove dopunjena je težnjama gospodarskih stručnjaka toga vremena, posebno 

šumara, da prirodnim bogatstvima upravljaju školovani, ali domaći 

ljudi, na način koji će najbolje odgovarati njihovoj domovini. Narodne su 

težnje bile organizacijski povezivane i istraživane putem Hrvatsko-slavonskog 

društva, koje je na inicijativu kardinala Zagrebačkog nadbiskuja Juraj do 

Värallya H a u 1 i k a, rodom Slovaka (Trnava. Slovačka, 1788 — Zagreb, 1869), 

osnovano 3. veljače 1841. To isto društvo izdaje od 24. studenog iste godine 

glasilo na hrvatskom jeziku »Gospodarski list« koji izlazi i danas.* Interesatno 

je vidjeti da su između tridesetak rodoljuba koji su se okupili oko Haulika 

bili i šumari: Arsenije B a s t a, nadzornik lugova u ličkoj regimenti, 

Mihajlo Brkić iz slunjske regimente, Todor Dizdar iz I. banske regimente, 

Juraj I v a n d i j a i Josip L o v a š e n iz Đurđevačke regimente, Ignatio 

Makovička lugar iz Bosiljeva, Ivan O b h 1 e d a 1 (Obdihal) upravitelj 

u Bosiljevu, Josip P e n z n e r šumar i geodeta u zagrebačkoj biskupiji, Josip 

S z i 11 a iz Vrbovca, Ante Toraić iz ogulinske regmente, Julio S c h a p e r 

iz Kaptola zagrebačkog i Mojsije Baltic koji nije šumar po obrazovanju 

ali kao oficir II. banske regimente bio je pokretač i osnivač Gospodarskošumarskog 

učilišta u Križevcima. 

* Prvotni naziv bio je »List mesečni Horvatsko-slavonskog gospodarskog 

družtva«. 

150

U prvoj polovini 19. stoljeća se javlja među šumarima jedan vrlo jaki 

individualitet, Dr a g u t i n Kos (?—?). Prema Kesterčaneku, Ugrenoviću, 

»Vereinschaft für Forst-, Jagd und Naturkunde« Prag 1850. IL, (97—99), III. 

(69—73) i Šumarskoj enciklopediji JLZ. Dragutin Kos je rodom Ceh, ali za 

sada nije poznato ni mjesto ni datum rođenja kao ni smrti. Mjesto smrti, 

kako ćemo kasnije vidjeti, moglo bi biti negdje u Štajerskoj. Jedino je sigurno, 

da je društveno bio aktivan od 1844. do 1852. godine. Kos je bio u privatnoj 

službi, »šumarski meštar svih gospoštija hrvatskih grofice Elizabete udove 

Erdödy«. U društveni život uključuje se 1844. godine, u okviru tri godine prije 

osnovanog »Horvatsko-slavonskog gospodarskog družtva«. Kos je onaj, koji 

je predložio, da se rad unutar Gospodarskog družtva odvija po odsjecima i 

to: 1. za gajenje bilja, 2. za šumarstvo, 3. za gajenje stoke, 4. za tehnički 

obrt, 5. za vinogradarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo, i 6. za prirodne nauke. 

Odsjek za šumarstvo osnovan je na sastanku šumara 26. prosinca 1846. godine 

na dobru Prečecu nedaleko Zagreba a u njezinoj upravi Kos je bio »drugi 

nadstojnik i izvjestitelj« (za »prvog nadstojnika« — predsjednika bio je izabran 

Franjo Šporer, »šumar brodske narodne regimente br. 7«). Koliko je Kos 

bio aktivan u Šumarskom društvu svjedoči činjenica, da sa Šporerom surađuje 

na izradi Pravila Društva, te da je za skupštinu 1852. godine priredio 

raspravu o »O šumskim služnostima«. Rasprava je na skupštini pročitana, 

jer je bio spriječen na njoj sudjelovati, ali njegova otsutnost nije bila zapreka 

da bude izabran za predsjednika. Na dužnosti predsjednika zahvalio se 1854. 

godine, jer »odlazi u Štajersku«. U ostavci Kos je za predsjednika preporučio 

Ivana Nepomuka O b d i h a 1 a. Kos je 1852. godine bio izabran i u Komisiju 

za polaganje stručnog ispita za Hrvatsku i Slavoniju, a koju je imenovala Zemaljska 

vlada. Tada je Kos i bio »c. k. prisednik komisiie za zemljarinu u 

Zagrebu.« Dodajmo tome, da je 1847. godine izdao i knjižicu »Das Forstwessen 

in Kroatien — Ein Beitrag zur Kenntnis und Verbesserung, desselben« 

vidimo, koliko velik je bio udio Kosa u tadašnjem šumarstvu Hrvatske. 

Na tom osnivačkom sastanku 26. 12. 1846., u povijesti našeg šumarstva 

najstarijem sastanku, kasnijeg, H.-s. šumarskog društva bili su i šumari Venceslav 

Doležal, Mavro Dvoržak, Ignjat Kirchof, Ignjat Makovička, Ivan Marsch, 

Vekoslav Meyer. Ivan Nademlinski, Ljudevit Padučka, Josip Panzner. Antun 

Pomahač, Julije Schaper, Josip Szitta i Franjo Vanjek uz Franju Šporera, 

Antuna Tomića i Nikolu Lovrenčića. Dakle većina osnivača Društva bili su 

Česi ili Nijemci, točnije Austrijanci. Julio Schaper, »šumarski meštar Kaptola 

zagrebačkog« izabran je za prvog tajnika, a kao odbornici i Josip Panzer, 

»nadzornik šuma i zemljoposjednih bisk, gospoština u Hrvatskoj« i Josip 

Szitta, »komorski okružni šumar u Vubrovcu«. 

Na drugoj skupštini J. Szitta prikazao je »Kraljevsko-državno vlastelinstvo 

Vrbovec i Rakovec« i iz svog 35-godišnjeg rada iznio nekoliko svojih zapažanja 

a između ostalog da je vidio i Crataegus oxycantha s ružičastim cvjetovima; 

J. Schaper je izvijestio o nalazu crnog graba u kaptolskoj svetošimunskoj 

šumi od kojeg »će sakupiti sjeme i posijati na istom staništu te u danom 

času obavijestiti o uspjehu«. 

Na III. skupštini J. Schaper o »šumi u bari« kod Jastrebarskog. Koreferat 

Kosu na četvrtoj skupštini 1852. godine o temi servituta u šumama bio je 

Adalbert Schmidt, a u godišnjaku »Trudovi Odseka Šumarskoga za Hervatsku 

i Slavoniju« za 1852. godinu nalazi se i članak. A Schmidta o uvođenju 

151

pila za rad u šumi te prenosnih strojnih pila za rezanje dasaka i dugačkog 

građevinskog drva. A. Schmidt, inače nadzornik šuma kneza Lippe-a u Virovitici, 

bio je postavljen i za zamjenika ispitivača navedene Komisije za polaganje 

stručnog ispita. 

Na ovoj zadnjoj za predsjednika je izabran Dragutin Kos. Također je 

na ovoj Skupštini izvršena konačna redakcija pravila »Društvo šumarsko za 

Hrvatsku i Slavoniju«. Također je podnesen izvještaj o prvom i najstarijem 

državnom ispitu za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva, koji je bio 

održan od 29. 11. — 2. 12. 1851. godine. Peta Skupština je održana u Pakracu 

21. ožujka 1852., te iste godine je izašla prva stručna knjiga — udžbenik: 

»Kratka nauka, kako dervlje saditi« od Franje Šporera. Slijedeća Skupština 

zakazana je u Rijeci, ali do nje nije došlo, jer je Bachov apsolutizam sve otvorenije 

kočio rad društva i javni rad rodoljubnih ljudi, te je bilo predloženo 

da se održi u Donjem Miholjcu; na njoj je trebao učestvovati i poznati šumarski 

stručnjak Adolf Danhelowsky (Selly, Baranja 1825. — Beč. 1902). 

Ta skupština također nije održana, Kos daje ostavku i preporučuje za nasljednika 

Ivana Nepomuka Obhlidala. 

Rad Šumarskog društva zamire oko 1855. godine, To je bila peta godina 

Bachova apsolutizma, koji je, kako vidimo, pogodio jedno stručno udruženje. 

Broj članova u 1855. godini iznosio je samo 20°,'o broja od broja iz 1853. odnosno 

svega 26. Dokument o eventualnom službenom, po vlasti, ukidanju 

Društva nije znan pa možemo smatrati da kontinuitet postojanja nije prekinut 

nego je zamrla njegova aktivnost. Zamrla je aktivnost, ali ne i svijest 

pojedinih šumara o njegovom aktiviranju, o ponovnom njihovom okupljanju 

u Društvu. Ali trebalo je proći dvadeset godina, da se obnovi djelatnost u 

1876. godini. Na obnovi Društva posebno su radili Vladoj Köröskenji i Vatroslav 

Rački kojima uspije organizirati sastanak »lijepog broja domaćih 

šumara u prostorijama Hrvatskog-slavonskog gospodarskog društva« 26. ožujka 

1876. na kojem je izabran pripremni odbor za održavanje skupštine pod 

predsjedništvom Antuna Tomića. onog Tomića. koji je sudjelovao i na sastanku 

1846. godine u Prečecu i u prvi upravni odbor tada osnovanog Šumarskog 

društva bio izabran za odbornika. U tom času u Društvo bilo je učlanjeno 

105 članova, dakle nešto manje nego ih je bilo 1853. Osnivačka skupština održana 

je 14. listopada 1876. godine na kojoj je izabran predsjednik, potpredsjednik, 

tajnik i 8 odbornika: Antun Tomić, predsjednik, Hugo Grund (šumarski 

mjernik), potpredsjednik, Vladoje Köröskenyi, tajnik, te odbornici: 

Josip Ettinger (nadšumar), Đuro Bayer (vlastelinski nadšumar). 

Franjo Cordašić, Mijo V r b a n i ć, Franjo Rossipal (vlastelinski šumarnik), 

Vlastimil V i h o d i 1, Antun Soretić i Đuro P i h 1 e r. 

Dne 1. siječnja 1877. godine izlazi prvi broj »Šumarskog lista« kojeg je 

uredio Vladoje Köröskenyi, ali nije doživio njegovo izlaženje jer je umro 2. 12. 

1876. u 31. godini života. Uredništvo časopisa preuzima Mijo Vrbanić. 

Druga skupština je održan od 10—12 listopada 1877. u Sisku. Izabran je 

za predsjednika Mijo Vrbanić, a tajnik Vojtjeh Sandtner, Skupštini je 

prisustvovao kao počasni član čuveni austrijski šumar Josip W e s e 1 y. 

Treća skupština je održana 20. listopada 1978. u Križevcima na kojoj je 

za potpredsjednika izabran Antun Soretić. Na četvrtoj skupštini održanoj 

8. kolovoza 1880. u Vinkovcima za urednika je izabran Fran Kesterčanek 

koji je dokinuo dvojezično štampanje Šumarskog lista. 

152

Skupštine koje se održavaju narednih godina pokazuju daljnji rad Šumarskog 

društva oko unapređenja staleških i stručnih prilika. Spomenut ćemo 

neke Skupštine konje su interesantne sa svojim zaključcima. 

Šesta skupština od 13. — 15. kolovoza 1882. u Zagrebu razmatra »Nacrt 

novog šumskog zakona«. U Ogulinu se 12. kolovoza 1883. održava sedma skupština, 

na kojoj se osniva zaklada za potporu šumarskih udovica. Na devetoj 

skupštini održanoj 16. studenog 1885. u Zagrebu, među inim odlukama »zahtjev 

da se zemaljska subvencija za pošumljenje Krša povisi od 2000 na 10.000 forinti«. 

U Novoj Gradiški je održana deseta skupština 8. rujna 1886., gdje je hrvatski 

književnik šumar Josip Kozarac iznio problematiku pomlađivanja hrastika. 

Na jedanaestoj skupštini održanoj 1887., za predsjednika je izabran Milan 

pl. Durst, kr. ravnatelj državnog šumarskog ravnateljstva u Zagrebu i na 

tom položaju ostao je do 1894. M. Durst je i među prvim članovima utemeljivačima 

H. - s. šumarskog društva tj. član koji je odjednom uplatio desetorostruki 

iznos članarine. 

Dne 23. rujna 1890. u Petrinji se održava četrnaesta skupština na kojoj 

se pokreće osnivanje Šumarskog muzeja. 

Na devetnaestoj skupštini održanoj u Podravskoj Slatini 11. kolovoza 

1895. donose se Pravila za podizanje Šumarskog doma u Zagrebu. Dvadeseta 

skupština Društva se održava 28 kolovoza 1896. u Zagrebu, učesnici skupštine 

organiziraju izlet na milenijsku izložbu u Budimpešti. Na njoj je prikazan 

napredak šumarske struke u Hrvatskoj i Slavoniji. Šumarski stručnjak Jur 

Martin ka (Vrbica, Slovačka, 1864—? CSR) za Milenijsku izložbu održanu 

1896. godine u Budimpešti izradio je plastični reljef Plitvičkih jezera, 

za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine model šumskouzgojnih radova u 

Hrvatskom primorju a za izložbu održanu 1908. godine u Londonu prikaz modela 

iz lovstva. 

Dvadeset i druga skupština je održana 20. listopada 1898. u novo sagrađenom 

Šumarskog domu. Tada je svečano otvoren i Šumarski muzej, a otvorena 

je i Šumarska akademija. Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo je održalo 

13. rujna 1919. posljednju svoju skupštinu četrdeset i petu po redu, na 

kojoj je iznijet prijedlog »o sazivu odbora svih šumara u državi u svrhu ustrojenja 

Jugoslavenskog šumarskog udruženja«. 

Povijest bilježi da se u 18. stoljeću osnivaju prve privatne šumarske 

škole u Češkoj, Austriji, Francuskoj i Njemačkoj. Godine 1770. osnovana je 

rudarska škola u Banskoj Sčavinici (Slovačka) u kojoj se od god. 1807. posebno 

uči i šumarstvo. U Tharandtu u Njemačkoj (sada DDR) osnovana je 1786. 

godine šumarska škola. Godine 1808. otvoreno je državno šumarsko učilište 

u Mariabrunnu u Austriji, a 1824. šumarska škola u Nancy u Francuskoj. U 

školi u Mariabrunnu, te u rudarskoj školi u Banskoj Sčavnici školovali su se 

i šumari iz Hrvatske. Oni su bili malobrojni, ali su ipak predstavljali onu idejnu 

snagu koja će pokrenuti razvitak šumarskog školstva u Hrvatskoj. 

Najistaknutiji borac za obrazovanje šumara u domovini tj. za osnivanje 

šumarske škole je Franjo Šporer, kome F. Kesterčanek daje mjesto »utemeljitelja 

hrvatskoga šumoznanstva«. Franjo Šporer rođen je 1806. u Karlovcu 

gdje mu je otac Josip, inače rođen u Brodu na Kupi. bio gradonačelnikom. 

Gimnaziju je završio u Karlovcu a šumarske nauke 1829. na Šumarskoj akademiji 

u Mariabrunnu. Šporer je 1843. godine u »Listu mesećnom« Gospodar- 

153

skog društva (današnji Gospodarski list) objavio prijedlog za osnivanje Narodnog 

šumarskog zavoda u koji bi, uz ostale djelatnosti, služio i »odgojenju 

sposobnih sumaran, lovacah i zemljomjeracah«. Prijedlog Šporera toplo u 

istom listu zagovaraju i D. Kos (1844. godine) i N. Panzner (1845). Namještenje 

domaćih sinova i osnivanje šumarskog učilišta Kos zagovara i u 

spomenutoj svojoj raspravi »Das Forstwesen in Kroatien. . .« (1847). Ali do 

ostvarenja tih prijedloga dolazi tek 1860. godine, kada je počelo s radom Gospodarsko-šumarsko 

učilište u Križevcima. 

Godine 1853. »Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo« upućuje vladi 

u Beču zahtjev za osnivanje »Gospodarske škole«. To je bilo vrijeme crnog 

Bach ovog apsolutizma te je trebalo sedam godina da je bečka vlada dala odobrenje. 

Gradska križevačka općina je osigurala 5Ü0 jutara zemljišta da se 

na njemu osnuje uzorno imanje, a križevačka županija je odstupila dio svojih 

zgrada za školu. Savjetnik Mojsije Baltic (onaj isti koji je prisustovao 

osnivanju društva) uz pomoć banske vlade u Zagrebu izvještava ministarstvo 

u Beču da su osigurana novčana sredstva u iznosu od 72.250 forinti. Učiteljske 

plaće će se osigurati iz tzv. komercijalne zaklade čija je glavnica iznosila 

461.000 for. a neuložena imovina 28.600 for. Budući troškovi za investicije će 

se osigurati iz prihoda gospodarstva. Predstavka je bila podnesena 22. ožujka 

1860. predsjedniku ministarskog vijeća, a 12. travnja 1860. car i kralj Franjo 

Josip I donosi odluku o osnivanju »Gospodarskog i šumarskog učilišta i ratarnice« 

u Križevcima. 

Dan 19. svibnja 1860. donesena su pravila (statut) o unutrašnjem uređenju 

učilišta i imenovan je prvi učiteljski zbor i prvi ravnatelj škole Ceh 

Dragutin Lambl. Na dužnosti ravnatelja je ostao 14 godina sve do svoga 

umirovljenja. O osjetljivosti izbora ravnatelja Zavoda govori članak u Gospodarskom 

listu 1860. godine »Izbor prvih nastavnika za Gospodarsko Učilište« 

u kojem stoji i ovo: »Možda će tko prigovoriti, da je ovo sve lijepo, ali da 

nam sve to nije nikakvo jamstvo, da će on (Labml) taj zavod ustrojiti i prema 

potrebam našega naroda. Na ovo odgovoramo u kratko, da je g. L. tielom 

i dušom Slavjanin, vješt našemu jeziku, te je bio glavni uzrok, zašto je ovu 

službu molio, što znade, da će se naše gospodarsko učilište na narodnom temelju 

ustrojiti«. A u tom duhu održao je Lambl i svoj govor prigodom otvaranja 

Učilišta. 

Dragutinu Lamblu doista mora se odati posebno priznanje, što je preuzeo 

dužnost ravnatelja Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima, jer 

je to učinio iz idealizma, iz želje da se hrvatski narod »uzdigne i stane medu 

znamenite, izobražene narode evropske«, kako je rekao u govoru na otvaranju 

Učilišta. Vjerojatno je i materijalno slabije prolazio nego da je ostao u 

Češkoj a to se može zaključiti iz pisanja praškog lista »CAS«, kojim je taj 

list popratio odlazak Lambla u Križevce. U tom tekstu, uz ostalo, čitamo i to, 

da »znademo dobro što naša domovina odlaskom toga odličnoga čovjeka gubi. 

Iako imademo mnogo prvaka (korifeja) na području poljoprivrede, ipak nam 

ne može biti svejedno, da nestaje jedna istaknuta sila s područja dosadanjeg 

djelovanja a kojoj će se teško naći zamjena. Međutim, iako g, Lambl odlazi 

u tuđinu, odlazi nam najbratskijim Hrvatima i mi od srca želimo novom vrlo 

važnom zavodu najblistaviji napredak«. 

Iste godine 19. studenog učilište je svečano otvoreno i odmah su započela 

predavanja. Bila je to prva škola na slavenskom jugu i na Balkanu u kojoj 

154

su se obrazovali kadrovi za poljoprivrednu i šumarsku djelatnost i službu. 

Otvaranjem te Škole ostvarena su dvadesetgodišnja nastojanja hrvatskih šumara 

u prvom redu Franje Sporera, Dragutina Kosa i Ante Tomića. U matičnim 

knjigama škole nalazimo polaznike pored onih iz Hrvatske i Slavonije i 

one iz Bosne, Dalmacije, Istre. Kranjske. Štajerske, Srbije. Vojvodine, Bugarske, 

također je bilo polaznika iz Češke, Moravske, Galicije i Bukovine. 

Pogledajmo popis nastavnika na šumarskom odjelu učilišta u Križevcima 

do osnivanja Šumarske akademije u Zagrebu: Cordašić Franjo, Demi Ivan, 

Draganić Maksimilijan, Fiala Vjekoslav, Furlan Jakov, Gundrum Fran, Gvozdanović 

Ivan, Herrnheiser Žiga, Hlava Dragutin. Holjac Izidor, Huber Pavao, 

Karakaš Bogomir. Kesterčanek Franjo F. X. Kiseljak Vladimir. Kišpatić Mijo, 

Köröskenyi Vjekoslav, Kössler Dragutin. Kružić Franjo, Labaš Janko, Lajer 

•Josip, Lambl Dragutin. Lenarčić Andrija, Lypold Herman, Makin Ivan, Mudrinić 

Petar. Nenin Petar, Oštrić Ognjan, Partaš Ivan, Peičić Vilim, Pexider 

Gustav, Potočnjak Ivan, Prelog Mihajlo. Stipčić Zdravko. Straznicky Ivan, 

Šega Rudolf, Šoštarić Šišman, Sram Dragutin, Valenko Vladoje, Vichodil 

August. Vukasović Živko, Urbani Milutin, može se uočiti da je dosta nastavnika 

češkoga podrijetla ali i pripadnika ostalih naroda i narodnosti. 

Ravnatelj škole iza D. Lambla je August Vichodil sve do 1890 godine. 

Godine 1897. Kraljevska zemaljska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada 

donosi odluku da se ukida šumarski odjel u Križevcima i da se od desetog 

mjeseca 1898. nastava održava na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom 

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nastava na Akademiji je trajala tri godine 

sve do 1909. godine kada je produžena na četiri godine. U ono doba je vladalo 

mišljenje da se poljoprivredne i šumarske nauke ne mogu izjednačiti s 

»čistim« naukama filozofije, teologije i prava. Te su Akademiju zvali »trajan 

provizorij« i taj provizorij je trajao 20 godina sve do osnivanja samostalnog 

Gospodarskog-šumarskog fakulteta. 

Uvjet za upis na Akademiju bila je gimnazijska matura, ali ipak ondašnja 

politika nije priznavala puni univerzitski rang. Tako je npr., interesantan slijedeći 

slučaj: Apsolvent šumarstva je nakon svršene Akademije službovao 

kod Brodske imovne općine. Pretpostavljeni uočavaju njegovu težnju za naukom 

i šalju ga u Beč da doktorira. Disertaciju je bio već izradio, ali u Beču 

mu ne priznaju kvalifikacije stečene na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, te 

mora ponovno sve ispite polagati i tek tada pristupiti obrani doktorske teze. 

To se desilo našem uvaženom stručnjaku prof, dr Antunu Levakoviću. Šumarska 

akademija je vrlo važna i za razvoj tehničke naobrazbe. Na njoj se 

predavaju tehnički predmeti. Tako npr. od 1899 do 1911 kao profesor geodezije 

i građevinskih predmeta je Ceh ing. Vinko Hlavinka (CSR, 1862, Brno 

— 1934). te je njegovom zaslugom na Šumarskoj akademiji otvoren 1908. 

tzv. Geodetski tečaj za izobrazbu geodetskih i kulturno-tehničkih stručnjaka 

(školovanje je trajalo 2 godine). Taj Geodetski tečaj prelazi nakon I svjetskog 

rata na novoosnovanu Tehničku-visoku školu u Zagrebu. 

Dne 31. kolovoza 1919. osniva se Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu i na njemu Šumarski odjel, te njegovim osnivanjem prestaje 

s radom Šumarska akademija. Na Šumarskom odjelu nastavu drže slijedeći 

predavači: S. Bohniček, V. Njegovan, F. Šandor, V. Vouk, I. Pevalek, A. 

Gilić, V. Filkula, P. Horvat, A. Petračić, A. Levaković, J. Božičević, R. Fantoni, 

155

A. Langhoffer, J. Vesely, V. Belošević, M. Straznicky, V. Koudelka. V. Skorić, 

V. Setinski, Đ. Nenadić. J. Holjac, A. Goglia, A. Jovanovac, E. Rössler, i V. 

Mandekić; vidi se da i ovdje ima po prezimenima dosta pripadnika češke 

narodnosti i pripadnika ostalih naroda i narodnosti. 

Evo nekoliko podataka: Viktor Koudelka (rođen je 1889. u Vyskovu, Moravska) 

četiri godine predavao je šumarsku kemijsku tehnologiju. August 

Langhoffer kao redovni profesor zoologije na Filozofskom fakultetu 11 godina 

(1919 — 1930), na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu od 1919. do 1930. 

godine predaje etimologiju i posebno se bavi proučavanjem štetočinja (gubara 

i dr.) naših hrastovih šuma. 

Od 1918. do 1946. godine vodno graditeljstvo za šumare i agronome predaje 

Viktor Setinski (rođen 17. 8. 1878. u Kapanu), a za šumare uređivanje 

bujica. 

Za Šumarstvo u XIX stoljeću značajna su i tri znanstvenika: Ljudevit 

Farkaš-Vukotinović, Josip Schlosser' i Bogoslav Sulek. 

Ljudevit F a r k a š-Vukotinović rođen je u Križevcima, ali kao Farkaš 

te je još kao mladić promijenio prezime u Vukotinović. Po obrazovanju, a 

i radu do 1866. godine, bio je pravnik a od tada se posvetio i prirodnim znanostima 

i zajedno s Josipom Schlosserom proučavao našu floru i tako udarili 

temelje hrvatske floristike. Posebno je proučavao naše hrastove i brojne 

forme tih vrsta u našim šumama. Vukotinović i Schlosser zajednički izdaju 

na latinskom jeziku pisanu »Syllabus florae croaticae« (1857) i »Flora croatica« 

(1869) te više rasprava u »Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti«, 

koje su bili redovni članovi. 

Josip Schlosser rođen je (1818) u Moravskoj po struci liječnik. U 

Hrvatsku dolazi 1838. i bio je liječnik grofa Pejačevića u Našicama, zatim 

veleposjednika Adamoviča i dr. Dok je Vukotinović poživio 80 godina (1913 — 

1893), Schlosser umire već 1872. 

Bogoslav Sulek rođen je u Subotištu 1816. godine i po struci bio je 

botaničar, ali je, uz suradnju šumara Franje Cordašića, po narudžbi Zemaljske 

vlade napisao knjigu »Korist i gojenja šumah« (1866) i to je prva takva 

knjiga na hrvatskom jeziku. 

Kako su djelovali šumari u operativi, u službi veleposjednika pokazuju 

gospodarske osnove, koje su rađene poslije Oslobođenja, jer one daju sliku 

gospodarenja gotovo od druge polovine prošlog stoljeća. Dakako, da pri tome 

treba voditi računa, da i nisu bili uvijek u mogućnosti primjenjivati svoje 

stručno znanje, jer su koji put morali udovoljiti i željama ili točnije nalozima 

svojih poslodavaca. Stanoviti broj ovih ostavio je bar dio svojih djelatnosti 

zabilježen i u objavljenim radovima kao npr. Adolf Danhelovsky. N. Müller 

i dr. Bilo ih je i u upravnoj službi, kao kotarski ili županijski službenici kao 

npr. Ignac (koji se u Hrvatskoj preimenovao u Vatroslav) C c r m a n. koji 

je radio na području Požeške županije. 

Sigurno je da smo neke šumare obradili više. neke manje, a neke uopće 

ne. Ovo je samo mali dio koji se je mogao sakupiti iz vrlo velikog i obimnog 

i još nesistematiziranog materijala koji postoji u našim arhivima, a koji je 

do sada prezentiran našoj javnosti sa vrlo malim dijelom. 

Potrebno je nastaviti istraživanje sve do današnjih dana jer svjesni smo 

da je napredak naše zajednice izgrađen krvlju i da se gradi i znojem svih na- 

156

oda i narodnosti koji žive na tlu Socijalističke federativne republike Jugoslavije. 

LITERATURA 

A. Ugrenović, 1926: Pola stoljeća šumarstva 1876—1926, Spomenica Jugoslavensko-šumarskog 

udruženja, Zagreb. 

V. Mandekić, 1935: Razvoj narodnog gospodarstva zadnjih 75 godina, Obzorspomen 

knjiga 1860—1935, Zagreb. 

N. Neidhardt i M. Androić, 1963: Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960. 

I. E s i h, 1964: Slovak zaslužan ja našu materijalnu kulturu, Vjesnik od 26. 1., Zagreb. 

Više autora, 1976: Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz stranice Šumarskog 

lista, Saveza DITSDIH, Zagreb. 

* * * Šumarska enciklopedija (II izdanje) dio, JLZ Zagreb, 1980. 

* * * Šumarska enciklopedija (II izdanje) II dio, JLZ Zagreb, 1983. 

The Contribution of Foresters of Different Nationalities in the Development 

of Forestry Societies and Educational Establishments in Croatia 

Summary 

As Croatia was an integral part of the Austrio-Hungarian monarchy until 1919 

many foresters of various nationalities in the monarchy were actively involved 

in work (Czechs, Slovaks, Germans, etc.), This article is in fact a paper reported 

at the gatherig 'Lipovljanski susreti 86' (Lipovljani Gatherings 86) which is concerned 

with experts in management and forestry, not of Croatian nationality, and 

who worked in Croatia from the middle of 19th century to the end of World War I. 

The nationalities of the individuals participating In the establishment of the School 

of Forestry in Križevci, in 1860, and later the Forestry Academy in Zagreb and 

Croatian Forestry Society, can be conclued by their surnames. 

157

Arboretum Srednje šumarske škole za krš u Splitu pod snijegom. 

Arboretum je osnovao i do svoje smrti njegovao dipl. inž. Boris 

Giperborejski (27. 07. 1896., Kosik u SSSR — 03. 02. 1983., Split), 

koji je bio profesor te škole od njezinog osnivanja 19i8. godine do 

umirovljenja 1962. godine. 

Foto B. Dereta

PORTRETI 

PROF. DR IVO HORVAT 

75. godišnjica života i 50. godina rada 

na području drvnotehnološke znanosti 

Obrojčavanje godišnjica i godina, prilika je da se naznače vrijednosti koje ne 

treba zaboraviti, za dostignuća i ljude, koji su nas zadužili. Tako i za prof, dr Ivu 

Horvata ne može se previdjeti takva prilika. Ona je povod da se podsjetimo na vrijednosti 

koje je stvorio i stvara kao čovjek, stručnjak i znanstveni radnik. Uz ove 

značajne jubileje želja nam je da ih barem dijelom osvijetlimo, ne radi zaboravljivosti, 

nego njihove značajnosti za drvnotehnološku struku i znanost. 

Prof. dr Ivo Horvat rođen je u Zadru 5. svibnja 1911. godine. Osnovnu školu i 

realnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Studij šumarstva diplomirao je na Poljoprivredno-šumarskom 

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1936. godine. Od 1937. do 1938. 

službovao u Direkciji šuma u Vinkovcima. U siječnju 1938. izabran je za asistenta 

u Zavodu za uporabu šuma na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta 

u Zagrebu. Na osnovi disertacije i usmenog ispita promoviran je 1942. godine 

za doktora šumarskih znanosti. Položio je asistentski ispit i državni ispit iz 

šumarske struke. 

Godine 1948. na temelju habilitacijskog postupka habilitiran je za docenta sveučilišta, 

1952. godine izabran za izvanrednog profesora, a 1955. godine za redovnog 

sveučilišnog profesora na Poljoprivredno-šumarskom odnosno Šumarskom fakultetu. 

Na Fakultetu bio je nastavnik iz kolegija: Tehnologija drva, Mehanička prerada 

drva, Pilanska prerada drva na Drvno-industrijskom (drvnotehnološkom) odsjeku 

(odjelu), te Tehnologija drva i Prerada drva na Sumsko-gospodarskom (šumarskom) 

odsjeku (odjelu). Nastavnik je na postdiplomskom studiju za znanstveno usavršavanje 

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Na vlastitu molbu umirovljen je danom 

30. lipnja 1978. godine. 

U razdoblju od 1952. do 1960. godine obavio je studijske boravke iz područja 

Nauka o drvu i modernih metoda prerade drva listača u trajanju od nekoliko 

mjeseci do godinu dana (Oxford, Princes Risborough, Reinbeck/Hamburg, München, 

Syracuse N. Y.. Nex Haven Conn., Carbondale 111., Portland Ore., Seattle, Xash. i 

Madison Xisc). Sudjelovao u radu brojnih međunarodnih konferencija o tehnologiji 

drva (Sliač, Zeneva, Madison i dr.). 

Pored aktivnosti na znanstvenom, pedagoškom i stručnom području, obavljao 

je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, odnosno na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu, kao i u drugim ustanovama, u svojstvu predstavnika fakulteta, 

cio niz organizacijskih dužnosti: predstojnik Zavoda odnosno Katedre za tehnolo- 

159

giju drva, dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta (1956/57. šk. god.), dekan 

Šumarskom fakulteta (1960/61. šk. god.), prodekan Poljoprivredno-šumarskom fakulteta 

(1957/58. šk. god.) član Savjeta fakulteta, predsjednik Savjeta fakulteta 

(1964—1966), član Savjeta Sveučilišta, član Vijeća Instituta za drvno-industrijska 

istraživanja u Zagrebu, član Savjeta Instituta za drvo u Zagrebu, član potkomisije 

za šumarstvo Jugoslavenske nacionalne komisije FAO u Beogradu, član Savezne komisije 

za standardizacije u Beogradu, znanstveni suradnik i član šumarske sekcije 

Odjela za prirodne nauke JAZU, član redakcije Šumarske enciklopedije i brojnim 

odborima i komisijama stručnih i znanstvenih organa i organizacija u SR 

Hrvatskoj i Jugoslaviji. Glavni i odgovorni urednik časopisa »Drvna industrija« 

bio je 1965. godine. 

Već od svog dolaska na Fakultet nastoji u programe šumarskog obrazovanja uvesti 

discipline koje bi povećale znanje šumarskih stručnjaka o drvnoprerađivačkoj djelatnosti. 

To mu uspijeva tek 1947. godine kada se osniva šumsko-industrijski odsjek 

Šumarskog odjela na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu. Daljnje radikalne 

promjene u nastavnom planu tog odsjeka izvršene su 1951/52. godine kada se osniva 

drvno-industrijski odsjek, čiji obrazovni programi daju prvu fizionomiju kadrova 

za drvnu industriju. Kasnije se ti nastavni planovi poboljšavaju, u stručnom 

smislu, specijalizacijom predmeta prema potrebama drvne industrije. Sudjelujući u 

procesu unapređenja visokog obrazovanja drvnoindustrijskih stručnjaka, zalaže se 

za novu koncepciju edukacije, koja je realizirana 1977/78. godine, ustoličenjem Drvnotehnološkog 

odjela na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kao što se vidi, njegova su 

stremljenja bila usmjerena na osnivanje i unapređenje tehnologije obrazovanja drnvotehnoloških 

stručnjaka. Stoga se slobodno m ože reći da je on osnivač današnjeg 

Drvno tehnološkog odjela i obrazovnog profila današnjih 

inženjera drvne industrije. 

U svom znanstvenom radu prof, dr Ivo Horvat bavi se istraživanjem drva kao 

biogenog materijala, radi spoznaja o njegovim svojstvima koja čine fundamentalne 

podatke za drvnu sirovinu. Poznavanje osnovnih svojstava drvne sirovine neophodne 

su za proučavanje tehnoloških karakteristika drva, njegovu pravilnu preradu 

i obradu, te utilizaciju u prirodnom i prerađenom obliku. Drvo kao biomasa 

zahtijeva kontinuirano istraživanje s obzirom na ekološke uvjete nastojanja, različitost 

speciesa i varijabilnost svojstava između i unutar pojedinih vrsta. Na tom 

području, publicirao je, prve rezultate u nas, o svojstvima raznih do m aćih ili udomaćenih 

vrsta drva. Ti su radovi monografije o tehničkim svojstvima drva koja su, 

ne samo kod nas, nego i u svijetu postale poznate. Među njima se ističu: 

160 

— Istraživanja o tehničkim svojstvima slavonske hrastovine — 1942, 1957. 

— Istraživanja o tehničkim svojstvima crne borovine (Pinus nigra Arn) — 

1948. 

— Istraživanja o tehničkim svojstvima smrekovine (Picea excelsa Lk) — 1955. 

— Istraživanja o tehničkim svojstvima jelovine (Abies alba Mill) iz Gorskog 

Kotara — 1958. 

— Istraživanja o tehničkim svojstvi m a bijele i crne topolovine (Populus alba 

L. i P. Nigra L.) — 1960. 

— Osnovne fizičke i mehaničke karakteristike bukovine s područja Zumberka, 

Petrove Gore, Senjskog Bila i Velebita — 1969. 

— Istraživanja o tehničkim svojstvima poljske jasenovine (Fraxinus angustifolia 

Vahe) i obične brijestovine (Ulmus campscstris L.) — 1958.

Iz ovog pregleda se vidi da je on istraživao tehnička svojstva naših najvažnijih 

industrijskih vrsta drva. Osim toga publicirao je radove: o svojstvima američkog 

jasena, naprezanju kod cijepanja, svojstvima munikovine (Pinus heldreichii Ch.) o 

svojstvima duglazijevine i dr. 

Autor je ili suradnik u brojni m radovi m a naših prvih stručnih priručnika i 

udžbenika, namijenjenih drvarskim stručnjacima, kao: 

— Mali šumarsko-tehnički priručnik, Zagreb 1949. 

— Tehnologija drveta, Zagreb 1952. koautor A. Ugrenovića 

— Drvnoindustrijski priručnik, I dio Zagreb 1967. 

— Tehnologija drveta, udžbenik i priručnik, rukopis, Zagreb 1980. 

Za potrebe nastave na Fakultetu napisao je skripta za razne profile obrazovanja, 

šumara i drvaraca, kao: Prerada drva, Pilanksa prerada drva, Tehnologija 

drva. 

U Šumarskoj enciklopediji napisao je kratke monografije za oko 90 vrsta domaćih 

i stranih (egzota) vrsta drva, brojne jedinice kao Drvo, Pilanska prerada i 

dr. Najpoznatiji je drvnotehnološki autor s najbrojnijim prilozima u enciklopedijama 

JLZ i to Općoj enciklopediji i Tehničkoj enciklopediji. 

Svakog velikog znanstvenog radnika krasi pažnja i briga za odgoj znanstvenog 

kadra. Ta osobina resi i prof, dr Ivu Horvata. Pod njegovim okriljem, razvijajući 

Drvnotehnološki odjel, razvijao je i znanstveni kadar, koji će ne samo nastavno 

nego i znanstveno i stručno zadovoljavati rastuće potrebe. Iz nekadašnjeg Zavoda 

za uporabu šuma (1992—1948) kasnije Zavoda za Tehnologiju drva, ekipirane su 

nastavno i znanstveno Katedre za iskorišćivanje šuma (1960) i Organizacija rada u 

drvnoj industriji, Katedra za mehaničku preradu drva (1960), Katedra za finalnu 

obradu drva (1978), Kabinet za terensku nastavu Drvnotehnološkog odjela (1956), 

a za što je on posebno zaslužan. Dakle, ne samo kadrovi za praksu, nego i kadrovi 

za drvnotehnološku znanost bila mu je posebna briga. Njegovom vizionarstvu, u 

tom pogledu, možemo se danas, nakon 40 godina samo diviti, jer je ono ostvareno 

njegovim samoprijegornim rado m . 

Njegova znanstvena ,pedagoška, publicistička djelatnost i odgoj znanstvenog 

kadra nije apsorbirala sav njegov potencijal. I m ao je snage i vremena za plodnu 

stručnu djelatnost. Za nju je upotrijebio nesebično sve svoje znanje, da stručnu 

javnost pravovremeno obavijesti, obrazloži i poduči o aktualnim problemima datog 

vremena i zbivanja u području drvnotehnološke znanosti i drvnoprerađivačke 

prakse. Ako napomenemo da je 1940. pisao o lignostonu, a najnovije načine upotrebe 

drveta 1945, vlaknatice 1946, svojstvima furnirskih ploča 1948, istraživanju 

drvnih otpadaka 1949, kvaliteti površine furnira 1957, prvoj elektronski upravljanoj 

pilani na svijetu 1968, 

m ožemo ocijeniti aktualnost informacija i široki opus 

djelovanja za potrebe drvarske struke. 

Za tu svoju znanstvenu, pedagošku i ljudsku djelatnost dobio je niz priznanja 

struke i društva, od kojih ističemo nagradu »Ruđer Bošković« za značajnu znanstvenu 

djelatnost (1980) i orden zasluga za narod sa srebrnim vijence (1976). 

I na kraju velike ljude krasi, što je pisanom riječju teško predstaviti i iskazati, 

humanost. Tu vrlinu spoznali su i osjetili učenici i suradnici prof, dr Ive Horvata 

nebrojeno puta. Ona je provejavala u svakoj njegovoj djelatnosti i odnosu od 

malih ljudi do ličnosti svjetskog glasa. Zbog toga je vrijedilo napisati ovo nekoliko 

redaka, kao jeku zahvale koja se još uvijek čuje, za sve ono što nam je dao. 

Prof. đr. Stanislav Radim 

161

ARPAD KAROLYI 

(1875—1929) 

»Lipovljanski susreti 86« bili su posvećeni 

udjelu, po rođenju, Nehrvata u 

äst; 

šumarskoj znanosti i struci, pa je na njima 

vrijedno se »sresti« i s Arpadom Karolyi-em, 

šumarskim i privrednim stručj0k 

njakom. To više, što je kod nas, prema 

Katalogu Jugoslavenskog leksikografskog 

zavoda »Miroslav Krleža«, objavljen samo 

jedan »In memoriam«. (1) 

1. Životni put i djelovanje A. Karolyi-a 

pratit ćemo prema tekstu J. Hermanal, 

napisanog kao Pregovor njegovom prijevodu 

Karolyi-eve »Biometrike«. 

Arpad Karolvi rođen je 9. siječnja 

1875. godine u mjestu Makö u Županiji 

Csanad tj. u Madžarskoj. U rodnom mjestu 

polazi osnovnu školu, niže razrede 

gimnazije u Szolnoku a više u Budimpešti, 

gdje i maturira 1893. godine. Šumarstvo 

je studirao u Šćavnici od 1893. do 

1896. godine. Poslije odsluženja jednogodišnjeg vojnog roka zaposlio se kod Zemaljske 

vlade u Sarajevu i nakon pripravničkog staža u Budimpešti 1900. godine 

polaže državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. 

Poslije položenog državnog ispita vraća se u Sarajevo odakle je nakon tri 

mjeseca premješten za kotarskog šumara u Višegrad s teritorijom današnjih općina 

Rudo i Višegrad. Nakon tri godine premješten je za upravitelja ureda za Uređivanje 

šuma u Sarajevu, na kojoj dužnosti ostaje do 1906. godine, kada je premješten 

za upravitelja Šumarije Pribinić. Na toj dužnosti ostaje do listopada 1907.godine, 

kada napušta državnu službu i prelazi u poduzeće Holz-Industrie A. G. (HIAG) sa 

sjedištem u Konstanzu (Njemačka), koje je pod firmom Bosansko akcionarsko društvo 

za perradu drveta u Teslicu podiglo i uređaje za suhu destilaciju drva s proizvodnjom 

nizom proizvoda (2). Nakon 11 godina, 1918, prelazi za šumarskog direktora 

budimpeštanske Bodenkredit-Bank A. G., Kako je poduzeće HIAG bilo isključivo 

vlasništvo njemačkih državljana to je poslije prvog svjetskog rata prešlo 

u vlasništvo države. Država, međutim, ni pilanu ni destilaciju nije iskorišćivala u 

vlastitoj režiji nego ju je dala u zakup poduzeću Prvo jugoslavensko d.d. za šumsko 

gospodarstvo i drvnu industriju nastalog od nacionaliziranog posjeda kod Sirača 

i Daruvara Bodenkredit-Bank-e. A. Karolvi postao je generalnim direktorom ovog 

poduzeća, dakle i tvornice u Teslicu u kojoj je i prije radio. Još prije isteka trogodišnjeg 

zakupnog roka, krajem studenoga 1921. ustanovljuje se samostalno poduzeće 

pod nazivom »Destalacija drva d.d.« Teslić. Svoju privrednu karijeru Karolvi nastavlja 

kao generalni direktor Banke za parcelaciju i kolonizaciju d.d. u Zagrebu 

1) Josip Herman, dipt. inž. šum. (Virje, 14. 03. 1899. — Karlovac, 16. 02. 1985), uz ostalo 

bio je i profesor na Srednjoj šumarskoj školi u Karlovcu te je u tom svojstvu napisao i 

priručnik »Šumarska dendrologija« (v. Sum. list br. 10—12/1976. i br. 7—8/1983). 

162

te poduzeća s engleskim kapitalom »Bitumen, hrvatskog društva za iskorišćivanje 

zemnog plina i ulja« sa sjedištem u Zagrebu, koje je obavljalo bušenja u Hrvatskoj. 

Bolujući od angine pectoris naglo je preminuo u Zagrebu 2!!. veljaće 1929. godine\ 

2. A. Karolyi je, kako vidimo, djelovao ne samo kao šumar nego i kao industrijalac, 

pa i bankar, ali je i tada ostao šumar. To potvrđuje i rukopis knjige 

»Metode i problemi šumarskih znanosti 

ujedno 

uvod u biometriku za šumarske stručnjake i prirodoslovce«, 

kako glasi naslov u prijevodu inž. J. Hermana, jer je knjiga napisana na njemačkom 

jeziku, a nosi datum 1928. godine. Ovaj prijevod je prije tri godine J. Herman predložio 

Savezu društava inženjera i tehničara Hrvatske da ga izda i on je, zapravo, 

bio povod za pisanje ovog portreta A. Karolyi-a. 

Karolyi je napisao i više radova od kojih su dva objavljena u Šumarskom listu, 

i jedina na hrvatskom jeziku. 

U Šumarskom listu objavio je: 

a) Ima li Omorika Panč. šumsko-gospodarstveno značenje i budućnost (S. 1. 

1921, str. 99—111), i 

b) Metode i problemi u šumarskoj nauci (S. 1. 1922, str. 12«—144, 214—224 i 

285—290). 

Ad a) O pančićevoj omorici i prije Karolyia bilo je u Šumarskom listu opširnijih 

prikaza o toj vrsti (M. Obradović Ličanin 1892. i 93, F. Kesterčanek 1897. i D. 

Hire 1899), ali ju je Karolyi prvi obradio sa šumsko-gospodarskog stanovišta. Svoje 

zaključke Karolyi izvodi ne samo na osnovu literature, kao R. v. Wettstein-a i dr. 

nego i na osnovi svojih zapažanja na brdu Stolac, SI od Višegrada. Sastojina s 

Pančićevom omorikom, po Karolyi-u zauzima površinu 60 ha. U toj sastojini K. 

je snimio njen sastav na površini od 400 m- na kojoj udio Picea omorike Panč. 

iznosi 0,7 a ostalih vrsta (jele, smreke, crnog i običnog bora te trepetljike) 0,3. 

Najčešće stablo Pančićke bilo je promjera u prsnoj visini 34 cm a najdeblja su bila 

dva, od četiri, stabla crnog bora s pp 30 i 37 cm-). Od ostalih vrsta na plohi snimanja 

tek jedno stablo smreke imalo je promjer 25 cm. Da 1906. godine, koje je 

K. snimio stanje na pokusnoj plohi, nije bilo debljih stabala posljedica je eksploa 

tacionih sječa oko 1885, godine, jer su stolačke sastojine od Drine udaljene oko 

5 km a za privlačenje trupaca do Drine nisu postojale veće poteškoće, te »najstarija, 

najmoćnija debla sastojine otputovaše... k Drini, a odatle dalje splavima 

k Mitrovici« (Karolyi, str. 100). Karolyi je obavio i analizu jednog stabla, koje je 

u starosti od 91 godine bilo 24 cm promjera u prsnoj visini, 23,8 m visine i mase 

0,427 m :i . K. je procjenio, da masa sastojine iznosi 232 m^. Ova masa podudara 

se s masom čiste sastojine Pančićeve omorike u predjelu Gostilj snimljene 1937. 

godine (4). 

Karolyi smatra, da Pančiveva omorika nema niti može imati budućnosti, »jer 

joj jednostrano prilagođavanje onemogućuje uspješnu utakmicu s drugim vrstama 

crnogorice, koje su je potisnule«. Međutim može se održati intervencijom čovjeka 

i »sigurno bi se mogle na mnogim mjestima uspješno obrazovati i gojiti omorikove 

sastojine. No od takovih mjera n e smijemo očekvati gospodarske koristi« (str. 

2) U samom članku za promjere navedeni su mm, što je očita greška, jer na osnovu 

tako tankih stabala ne bi mogao »računati« s 232 ra3 sađržine po ha«. 

163

107). Ipak ne smijemo je zanemariti, jer kada je stajala na kolijevci čovječanstva 

. . . pijetet mora pomoći da uzdržimo to plemenito drvo za buduće generacije." 

Za posljednja nalazišta omorike u »gorskom lancu Drinske kotline« predlaže osnivanje 

narodnog perivoja (str. 111). 

Ad b) Drugi rad ili rasprava objavljen u Šumarskom listu, »Metode i problemi 

u šumarskoj nauci«, zapravo je predavanje kojeg je autor, kako stoji u bilješci 

Uredništva, održao u Madžarskom šumarskom društvu 12. prosinca 1917. godine 

a koje je i objavljeno u listu »Erdeszeti Lapok« 1918. godine. Ukratko rečeno, ova 

rasprava je pledoaje za primjenu biometrijskih metoda i u šumarstvu, jer se njihova 

»velika prednost nad dosadašnjim fiktivnim sastoji upravo u tom. što dopuštaju 

uvid u unutrašnju strukturu sastojine. To nije teoretiziranje«, nastavlja, jer 

»već sedam godina upotrebljavam svoje prirodne skrižaljke masa jugoslavenskih 

prašuma i primjenjujem biometrijske metode, pa mogu kazati, da je u praksi 

uspjeh sjajan«, (str. 287). Karolyi, dakle, provjerava mogućnosti primjene biometrike 

ai šumarstvo, odnosno u dendrometriji, što mu je omogućeno kao direktoru 

Destilacije drva d. d. Teslić, za koju se godišnje sjeklo oko 100 000 m ! bukovine 

(5, str. 291). Uredništvo odnosno glavni urednik Šumarskog lista, 'tada ing. Milan 

Marinović, u popratnim riječima uz ovaj rad napisao je, da »misli, koje se ovdje 

iznose sasvim su nove i originalne, pa je upravo čudo, kako prava i najjača domena 

bioloških pojava, nije dosada mogla da izbaci na površinu tako važno pitanje, 

ka što je primjena biometrike«. To se ne odnosi samo na nas nego općenito, jer 

Karolvi konstatira (str. 290) da se o biometrijskoj literaturi do 1914. godine ne nalazi 

ni jedan »šumarsko-biometrijski rad« u koliko neubrojimo »istraživanje botaničara 

Ludwiga o dimenzijama lišća crvenkaste bukve i o duljini iglica pini sylvestris«. 

A u Engleskoj već krajem XIX stoljeća bila je otvorena sveučilišna katedra za 

biometriku, a 1901. godine počeo je izlaziti i list »Biometrika«, konstatira Karolvi.' 1 

U ovom poglavlju Karolvi je saopćio, da o biometrici priprema posebno djelo 

u kojima će »donijeti potpune metode s kojima svatko može lahko da se služi« (str. 

216). To je djelo i dovršio, ali nije objavljeno. Djelo je napisano na njemačkom 

jeziku, s kojega je iz rukopisa preveo inž. J. Herman. Herman je rukopis pronašao 

u ostavštini Karolyi-a u koju je imao pristup kao lovački drug'». Rukopis se sastoji 

od 306 stranica teksta, tri stranice »Registra (pojmova i osoba), dvije stranice popisa 

literature, 39 u tušu izrađenih grafikona i osam fotografija. 

c) Prema E. Franku (1). Karolvi je nakon dvadesetgodisnjeq znanstvenoistraživačkog 

rada napisao djelo o bosanskim prašumama i kraškim šumama koje je 

ostalo u rukopisu neposredno pred smrt autora i pred objavljivanjem jednog berlinskog 

izdavača znanstvenih djela. To djelo nije poznato članovima obitelji pokojnog 

Karolyi-a, a nema ga ni u zagrebačkim knjižnicama (Sveučilišnoj i Šumarskog fakulteta). 

U koliko je izdano, potražit ćemo podatke iz Njemačke, ali može biti da se 

Frankov podatak odnosi na Karolyievu Biometriku, koju je koristio, kako je već naprijed 

navedeno, za izradu tablica drvnih masa. 

3. O djelovanju Karolvia na području industrije citiramo navedenog E. Franka. 

U svojem »In memoriam« piše: »Vanjski cilj njegovog borbom bogatog života bijaše 

3) J. Herman u navedenom Predgovoru navodi, da je 1916. godine u »Schweizerische 

Zeitschrift für Forsewesen« objavljen rad »Beiträge zur Kenntnis des Formenkreises der Sammelart 

Betula alba L. mit variationstatischer Analyse der Phaenotypen«. To je bila doktorska 

disertacija Hans Morgenthalera obranjena na Eidgenossichhen Technichcn Hochschule 

u Zürichu. 

4) Usmeno saopćenje inž. Zeljka H e r m a n a, sina Josipa. 

164

izgradnja 'Destilacije drva' i samo njegovom trajnom optimizmu i njegovoj gvozdenoj 

energiji treba zahvaliti da je profesor Serida s bečke Tehničke visoke škole 

na poticanja Karolyi-a nakon višegodišnjih pokusa pronašao način koncentracije 

octene kiseline bez primjene vapna . . .« Frank, nadalje, veli, da je Karolvi u tome 

imao veliku podršku Milivoja Crnatka, generalnog direktora, tadašnje najjače 

hrvatske banke, Prve hrvatske štedionice. 

4. U »Bilješci« Uredništva Šumarskog lista uz već navedeni članak A. K. »Metode 

i problemi u šumarskoj nauci« naglašeno je da »pisac, koji boravi u našoj 

sredini već dugi niz godina, poznat je i cijenjen kao naučni radnik i u vanjskom 

svijetu«. Za sada raspolažemo samo podatkom, da je A. K. sakupio zbirku leptira 

i osnovao zbirku puževa, koju je nastavio popunjavati njegov sin Arpad. Te se 

zbirke nalaze u budimpeštanskom Prirodoslovnom muzeju."' Nesumnjivo je, da se 

tamo nalaze primjerci sakupljeni na našem području, to više, što je imao i posjed 

kod Virovitice na Dravi prema mjestu Barcs. 

5. Ovaj prigodni portret A. Karolvia zapravo daje tek djelomičnu sliku njegove 

aktivnosti a potpuni prikaz, analiza i ocjena, moći će se dati nakon proučavanja 

njegovog arhiva, koji se nalazi u Nagykanizsi kao i provjerom bibliografija najmanje 

njemačkih i madžarskih publikacija. A to će biti nužno provjeriti za obradu 

jedinice u »Hrvatskom biograskom leksikonu«. 

Oskar Piškorič 

LITERATURA 

1. Frank. Edo: In memorian — ARPAD KAROLYI. Morgenblatt, XVIV'1929, No 89. 

2. Begović, Branislav: Eksploatacija šuma i razvoj industrije prerade drveta na području 

Usorsko-tesiićkog regiona za vrijeme austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. 

3. Tregubnv. Vladimir: Stude forestiire sur le PICEA OMOEICA PANC, Annales cie l'Ecolc 

Nationale des Eaux et Forets et de la Station de recherches et experiences forestieres. 

Nancy, 1934. 

4. P i š k o r i ć, Oskar: Prilog poznavanju omorike (Picea omorica Pane.). Šumarski list, 1938. 

br. 11. 

5. Begović. Branislav: Šumska privreda Bosne i Hercegovine 1918—1941. Sarajevo, 1985. 

5) Ove. kao i neke druge podatke zahvaljujem unuku A. Karolyia. također, Arpadu, a 

reprodukciju fotografije drugom unuku. Aleksandru, koji obojica žive u Zagrebu. 

165

U ŠUMARSKOM LISTU PRIJE 100 GODINA 

I 

U 11. broju Šumarskog lista 1887. godine nalaze se i izvještaji o uspjehu prodaje 

drvnih masa iz državnih šuma i iz šuma Krajiške investicione zaklade. 

1. Dne 10. listopada 1887. godine održana je u Zagrebu dražbena prodaja drvnih 

masa iz šuma Krajiške investicione zaklade i državnih šuma pod upravom 

Kraljevskog šumarskog ravnateljstva u Zagrebu. Na prodaji bilo je 11 skupina na 

području Šumarija Županje, Vrbanje, Njemaca, Morovića i Jami.na ukupne površine 

1500 .rali. Predmet prodaje bilo je 49 928 stabala hrasta, 7 790 jasenovih, 

11622 brijestovih i 6 575 bukovih stabala. Sve skupine su prodane za 2 074 461 forintu 

odnosno za 461673 forinte ili 28% više nego je iznosila isklična cijena. Drugi 

dan, tj. 11. listopada, prodane su sječine državnih šuma Štorgina greda i Gudovac. 

Interes za ove prodaje bio vrlo velik te čitamo, da se »već dan prije moglo 

opaziti sijaset stranih ljudi na naših ulicah i po kavanah, a na licih i držanju 

njihovu vidio se izraz milionarski. Ova su gospoda došla jz Pariza, Cette, Trsta, 

Rieke, Düsseldorfa, Stuttgarta, Beča, Barča i t.d. ...« 

2. Druga je dražba održana 20. listopada i.g. u Kralj, nadšumarskom uredu 

u Vinkovcima, na kojoj je bilo izloženo prodaji, i prodano, 15 skupina, počem 

od Šumarije Lipovljani do Šumarije Jamena. Na 891 rali i 80 č. hv. prodano 

je 20 969 hrastovih stabala, 5 758 jasenovih, 5 605 brestovih te 7 542 stabala bukve 

i inih vrsta. Masa ovih stabala iznosila je »68 353 m :1 hrastovine za građu i tvorivo, 

te 84 583 m ;l hrastovine, 9 254 m :l jasenovine, 20 945 m :i brestovine, 8 307 m :; bukovine 

i inih virsta za ogriev« (!) Ova drvna masa procjenjena je na 565 351 forintu 

a dražbom dostatna svota iznosila je 759 519 forinti i 80 novčića ili 46"/,, 

iznad isklične cijene. Sve prodajne skupine bile su u nizinskom području a najviše 

»bukovih i inih« stabala bilo je predjelu Radiševo Šumarije Vrbanja — 2 041 

stablo. 

K »Lipovljanskim susretima '87« navodimo, da je u Šumariji Lipovljani na 

prodaji bila drvna masa u Čardačinskoj gredi i u Velikom Dolu. U Čardačinskoj 

gredi 802 hrasta, 238 jasena, 875 brijestova i 665 bukava i dr. virsta kupio je 

Karlo Morović iz Siska za svotu od 40 625 forinti (isklična cijena bila je 38 031 

forinti, a u Velikom Dolu 1903 hrastova stabla kupila je firma Leon Perrin st. 

za 68 863 forinti, dok je isklična cijena iznosila 45 568 forinti. 

II 

Polazak na kr. gesp. i šumar, učilištu u Križevcih. U školskoj godini 1886/7. 

upisalo se je na učilište 68 slušatelja, — 24 u gospodarski a 44 u šumarski tečaj. 

Stipendije uživa 7 gospodara i 14 šumara i to: gospoadri 5 zemaljskih (od kojih 

2 iz zaklade bivše vojne krajine) i 2 privatnih osoba; šumari 2 zemaljska (od 

kojih 1 bivše vojne krajine), 1 dalmatinska 5 od domaćih gradova, 4 od imovnih 

obćina i 2 od privatnih osoba. — Prispodobiv te brojeve sa brojem upisanih slušatelja, 

vidi se jasno, da učilište polaze 17 gospodara i 30 šumara o vlastitom 

trošku. (Š. 1. str. 182). 

166

STKUCNI I ZNANSTVENI 

SKUPOVI 

LIPOVLJANSKI SUSRETI '86 

U pitomom slavonskom selu Lipovljani, u kojem u bratskoj slozi žive i rade 

pripadnici šestnaest naroda i narodnosti, održani su po dvanaesti put tradicionalni 

»Lipovljanski susreti« od 29. 08. — 31.08. 1986. god. 

SI. 1. Prof. dr. Branimir Prpić, dekan Šumarskog fakulteta Sveučilišta u 

Zagrebu, za govornicom na Lipovljanskim susretima '86. 

167

Uz već tradicionalni Zbor bratstva i jedinstva, folklorne nastupe, zabavno- 

-plesne večeri i sportske susrete u Osnovnoj školi »Josip Kozarac« priređene su 

tri izložbe i održan je Okrugli stol. 

Dekan Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof, dr Branimir P r p i ć 

otvorio je povodom 45 godina ustanka i narodne revolucije, 125 godina organizirane 

šumarske nastave u našim krajevima, 80 godina smrti šumarskog stručnjaka 

i hrvatskog književnika Josipa Kozarca, 40 godina organiziranog znanstvenog 

rade na području Šumarije Lipovljani i SG »Josip Kozarac«, 225 godina rada 

samostalnog Šumarskog fakulteta i povodom održavanja 18-tog IUFRO Kongresa, 

izložbu pod naslovom »Tradicija šumarske organizacije«. Izložbu 

na osnovi dokumenata i instrumenata iz zbirki Šumarskog fakulteta je postavio 

mr. Dragutin Pičman s kolegama. (Slika 2, 3). 

SI. 2. Detalj 

izložbe. 

Također, uz ovu centralnu izložbu, prof, dr Branimir Prpić otvorio je izložbu 

skulptura Ive Krnjoula (1910, Laminac-Cazma) i izložbu slika Duke Butine 

(1935, Kutina), pod nazivom »Drvo kao izraz životne snage čovjeka slavonskog 

kraja«. Samouki kipar Ivo Krnjoul, po zanimanju geodeta, je iz svojeg bogatog 

opusa izložio skulpture izrađene u drvu hrasta lužnjaka, cera, brijesta, graba, 

divlje trešnje i oraha te nekoliko skulptura izrađenih u granitu i kristalnom vapnencu 

sa Papuka. 

Potrebno je ovdje istaći ,da su primjerci skulptura izrađenih od hrastovine 

i grabovine starih stabala, koja su stoljećima ležala zaplavljena u zemlji, a otkopana 

su prilikom regulacije rijeke Pakra-Bijela u Banovoj Jarugi. Slikar Duka Butina 

je izložio svoje slike vrbika, pojsaža ribarenja, stočarenja. . . iz svojeg ciklusa 

»Lonjsko polje«. 

Prije početka rada Okruglog stola izvršena je promocija izdanja 

»Lipovljanski susreti '85 — Istraživanje, prezentacija i zaštita kulture narodnosti« 

168

i izdanja Zavoda za istraživanje folklora iz Zagreba pod naslovom »Građa za 

bibliografiju o narodnostima i etničkim grupama u SFRJ«. Promociju izdanja 

su izvršile drugarice Nives R i t i g-B e 1 j a k i Marija D e 1 b e 11 o. 

Nakon promocije ovih izdanja izabrano je radno predsjedništvo 

Okruglog stola: general pukovnik Jefto Sašić — predsjedavajući, sveuč. profesor 

Branimir Prpić, prof. Milan Mesić. dipl. ing. šum. Duka Delić i Blaženka Špoljarić. 

Clan Savjeta »Lipovljanskih susreta« Teodor F r i c k i je održao In memo 

riam Marinku Gruiću i Peri Caru. Mr Ivan Sloboda, predsjedavajući Saveza 

Mađara u SRH je drugarici Zorki Đermanović-Prodanović odao priznanje 

i uručio prigodan poklon za dugogodišnji rad. 

SI. 3. Dio izložbe posvećen Josipu Kozarcu. 

Tema Okruglog stola »Lipovljanski susreti '86« bila je : »Doprinos 

pripadnika narodnosti u organiziranju šumarske organizacije i školstva u Hrvatskoj 

i Jugoslaviji«. Uvodna izlaganja su izrekli gen. puk. Jefto Šašić, mr Nikola 

Lukić i prof, dr Branimir Prpić. Nakon uvodnih izlaganja i kratke pauze pod 

predsjedanjem prof, dr B. Prpića u diskusiji su sudjelovali: 

— dipl. ing. Duka Starčević, direktor SG »Josip Kozarac«, govorio je o značenju 

šumarstva i organiziranosti šumskog gopodarstva; 

— Mirko Bošković, član Predsjedništva SUBNOR-a SRH-e, govorio je o značaju 

šuma za vrijeme NOB-a, poslijeratnog razvoja i o budućem razvoju šuma 

i šumarstva; 

— prof. Josip Matušek, govorio je o boravku Josipa Kozarca prije 100 godina 

u Lipovljanima, te >o njegovom književnom i stručnom radu iz tog perioda; 

— zemljoradnik Savo Zvečevac. delegat u Saboru, govorio je o značenju šume 

kao nacionalnog bogatstva i o problemu stočarenja i čuvanja šuma; 

169

— prof. Đuro Vidmarović, govorio je o značenju šuma i šumarstva u povijesti 

naroda i narodnosti slavonskog kraja od njihovDg dolaska do današnjih dana; 

— prof. Milan Mesić, govorio je o potrebi provođenja i praćenja migracijskih 

istraživanja narodnosti i naroda u okviru razvoja šumarstva. 

Predsjednik Savjeta »Lipovljanskih susreta« gen. puk. Jefto Šašić u završnoj 

riječi naglasio je da uvodne riječi i diskusije pokazuju da je potrebno inicirati 

istraživanja u sklopu JAZ-u odjela u Vinkovcima. Savjet »Lipovljanskih susreta« 

će pokrenuti aktivnosti u tom pravcu. 

Na kraju ovog izvještaja dva zapisa iz Knjige utisaka o izložbi »Tradicija 

šumarske organizacije«. 

»•Izložba je lijepa, posebno mi se sviđa šumarski alat koji je tu 

izložen«. 

Ankica Lasek, učenica VIII razr. 

OS »Josip Kozarac« 

»Izvrstan primjer kako se jedna struka može na malom prostoru 

približiti ljudima koji su izvan nje. U par koraka obilaska prezentirano 

je puno toga, od instrumenata i pribora koji se upotrebljavaju 

u šumarskoj struci, pa do uvezanih godišta »Šumarskog lista« 

sa težištem na djelovanju Josipa Kozarca, a onda skulpture Ive Krnjoula 

i slike Duke Butine. Izvrsno i za svaku pohvalu«. 

Lipovljani 30. 08. 86. 

dipl. ing. Majcen, predsjednik 

Kulturno prosvjetno društva 

Rusina i Ukrajinaca — Zagreb 

Mr Nikola Lukjić 

170

KNJIGE I ČASOPISI 

ŠUMARSKA BIOMETRIKA 

Prof. đr Ana Pranjić. 

Udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 

1986, str. 1—204 

Lancelot Hogben profesor medicinske 

statistike na Biirminghamskom univerzitetu 

rekao je: »Ljudi moraju naučiti govor 

brojeva da bi mogli shvatiti otvorenu 

knjigu suvremene nauke«. U biotehničkim 

znanostima biometrika ima posebnu ulogu 

pri opisu bioloških pojava, donošenju 

odluka i interpretaciji rezultata. 

Ovaj udžbenik namijenjen je slušateljima 

Šumarskog odjela Šumarskog fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu, šumarskim 

inžinjerima u praksi i svima onima koji 

koriste biometriku da bi shvatili dinamiku 

života u šumi. 

Udžbenik je podijeljen u deset poglavja: 

1. Uvod 

2. Teorijske distribucije frekvencije 

3. Teorija uzoraka 

4. Metode simuliranja — Monte Carlo 

metode 

5. Ispitivanje hipoteza i odlučivanje 

6. Neparametarski testovi 

7. Analiza varijance 

8. Regresijska analiza 

9. Korelacijska analiza 

10. Vremenski nizovi 

U uvodu autorica je obradila sakupljanje 

podataka i pojam populacije, te 

mjere centralne tendencije i mjere varijabiliteta. 

U poglavju teorijske frekvencije autorica 

prikazuje teoriju vjerojatnosti. Osim 

glavnih postavki računa vjerojatnosti opisala 

je svojstva i primjenu binomske, 

Poissonove i normalne distribucije. Također 

je objašnjen teorem Cebiševa. 

Slijedeće poglavje obrađuje teoriju 

uzoraka. Autorica je prikazala određivanje 

pogrešaka prilikom uzimanja jedinica 

uzoraka, također je prikazan central limit 

teorem, zakon velikog broja i zakon gomilanja 

pogrešaka. Obrazloženi su načini 

uzimanja uzoraka: slučajni uzorci, uzorci 

promjenljive vjerojatnosti selekcije, sistematski 

uzorci i njihove kombinacije. 

U četvrtom poglavju prikazane su metode 

simuliranja diskretne i kontinuirane 

varijable. 

Petim poglavjem autorica je obradila 

problematiku ispitivanja hipoteza i odlučivanja 

za velike i male uzorke. 

U našoj praksi često imamo podatke 

za koje nije lako odrediti roditeljsku po' 

pulaciju. To su uglavnom mali uzorci, te 

da bi i sa njima mogli vršiti ispitivanja 

primjenjujemo neparametarske testove. 

Autorica je u sklopu šestog poglavja prikazala 

slijedeće neparametarske testove: 

x 2 -test, test označivanja ili test znakova, 

Mann-Whitneyov U-test, Kruskal-Wallisov 

H-test, ispitivanje slučajnosti i test Kolmogorov-Smirnova. 

U sedmom poglavju autorica je prikazala 

problematiku planiranja pokusa, te 

interpretacije rezultata analize varijance 

jednostruke i dvostruke klasifikacije eksperimenta. 

U osmom poglavju autorica je vrlo 

jednostavno i razumljivo za stručnjake i 

shvatljivo za laike objasnila linearnu i 

krivolinijsku regresiju empiričkih funkcija, 

koje koristimo u šumarstvu. 

Određivanje stupnja združenosti dviju 

ili više slučajnih varijabli, koje imaju 

normalnu distribuciju frekvencija, provodimo 

korelacijskom analizom. Ustanovljivanje 

korelacijskog koeficijenta autorica 

je prikazala u devetom poglavju. 

U zadnjem desetom poglavju autorica 

je prikazala primjenu vremenskih serija 

u šumarstvu. Objasnila je komponente 

koje čine vremenske nizove: generalni 

171

smjer (trend), periodične, sezonske i slučajne 

komponente. Također je obradila 

metode kojima se služimo da analitički 

prikažemo vremenske nizove a to su: 

— grafičke metode 

— metoda najmanjih kvadrata prikazana 

u osmom poglavju 

— metoda klizajućih sredina 

— metoda sredina (težišta) 

Iza desetog poglavja slijede tablice: 

slučajnih brojeva, ordinate normalne 

krivulje, integral normirane distribucije, 

binomna distribucija, Poissonova distribucija, 

t-distribucija, x 2 -distribucija, F-distribucija 

za P = 0,95 i P = 0,99, kritične 

vrijednosti Duncan-ovog testa i kritične 

vrijednosti za Kolmogorov-Smirnov test. 

Iza tablica prikazano je kazalo literature. 

Na kraju možemo reći da se je tiskanjem 

ovog udžbenika popunila domaća 

stručna šumarska literatura i da je šumarstvo 

dobilo suvremen i znanstveno 

precizan udžbenik i priručnik, koji treba 

preporučiti svima. 

Mr Nikola Lukić 

Jozef Konöpka a kol. 

KONCENTRACIA PRÄC V LESNOM 

HOSPODARSTVE 

Bratislava, 1985. 

Izdavač ove knjige je »Priroda«, izdavačka 

organizacija knjiga i časopisa 

pri Ministarstvu šumskog i vodnog gospodarstva 

Socijalističke Republike Slovačke. 

U Uvodu naglašava se nužnost koncentracije 

radova u doba njihove mehanizacije, 

jer omogućuje bolje iskorišćivanje 

strojeva a smanjuje potrebu ljudskog 

rada, utroška energije i proizvodnih troškova. 

Rješavanje problematike koncentarcije 

radova potaknuto je smjernicama 

za gospodarski i socijalni razvoj CSSR-a 

od 1981. do 1985. godine, donesenim na 

XVI. zasjedanju KSČ. Taj posao za 

slovačke prilike obavio je Zavod za istraživanja 

u šumskom gospodarstvu u 

Zvolenu, pa je ova knjiga — priručnik 

rad 19 autora od kojih je inž. Jozef Konöpka 

uz pomoć J. Kerna i M. Radocha, 

materijal pripremio za tisak. 

Materija je obrađena u tri tematska 

kruga. 

U prvom krugu prikazana su dosadanja 

istraživanja i prakse o primjeni koncentracije 

rada u šumarstvu. U drugom krugu 

prikazane su mogućnosti koncentracije 

proizvodnje prema prirodnim uvjetima radilišta, 

na uzgojnim radovima i proizvodnji 

sadnica, sječi, izvozu, strojnog parka. 

U trećem krugu prikazani su matematički 

modeli za organizaciju koncentracije radova. 

Od 75 u Literaturi navedenih jedinica 

jedna je na ruskom dvije na njemačkom 

a ostale na češkom ili slovačkom jeziku 

(od tih četiri su u rukopisu, odnosno neobjavljene).* 

revue forestiere francaise 

numero special 1986 

O. Piškorić 

AMELIORATION GENETIQUE 

DES ARBRES FORESTIERS 

Sastavni dio ovog Časopisa za šumarstvo, 

kojeg izdaje L'Ecole nationale du genie 

rural, des eaux et des forets, pod pokroviteljstvom 

ministra za poljoprivredu 

(i šumarstvo) uz redovna četiri godišnja 

sveska je i »poseban broj«, svake godine 

namijenjen jednoj tematici. Poseban broj 

za 1986. godinu, datiran s »četvrto tromjesečje«, 

obrađuje teme o genetskom poboljšanju 

šumskog drveća. 

Poseban broj za 1986. godinu, na opsegu 

288 stranica, sadrži 55 članaka obrađeni 

od 47 autora. Od 47 autora tri nisu 

iz Francuske nego, po jedan, iz Poljske, 

Savezne Republike Njemačke i iz Sjedinjenih 

američkih država; od francuskih 

* Knjiga se nalazi u knjižnici Saveza DITSDI 

Hrvatske. 

172

autora jedan je, V. Naudet, vlasnik rasadnika. 

1 

Materije uz dva uvodna i jednog zaključnog 

članka, podijeljena je u ove skupine: 

— Ciljevi (koncepti), metode i strategija 

17 članaka), 

— Programi amelioracija, današnji rezultati 

i očekivani (25 članaka), 

— Znanstveni okoliš (9 članaka), 

— Posljedice za šumarsku praksu (5 članaka). 

U »-programu amelioracija« izdvojen je 

program za tropske šume. 

U knjizi nalazi se i popis kratica za 

19 institucija te terminološki rječnik za 

92 stručna termina. U francuskim tekstovima 

institucije (zavodi, instiuti i si.) redovno 

su navedene samo kraticama kao 

npr. I. D. F. — Institut za razvoj šumarstva 

(Institut pour le Developement forestier; 

E. N. G. R. E. F. — Nacionalna škola 

za prirodu, vode i šume (tj. »šumarski fakultet« 

u Nancy-u); S. S. F. — Udruženje 

za sakupljanje i prodaju sjemena šumskog 

drveća (Syndicat des Reeoltants et des 

Commercants des Semence forestieres); 

itd. Nalazimo i kraticu I. N. R. A. — Nacionalni 

institut za poljoprivredna istraživanja 

(Institut national de la Recherche 

agronomique) jer u njegovom sastavu djeluje 

i Centar za istraživanja u šumarstvu. 

U Terminološkom rječniku (glosariju) 

protumačeni su stručni termini koji se 

mogu naći u pojedinim tekstovima. Tako 

primjerice klinarna promjenljivost je »neprekidna 

promjenljivost bilo neke značajke, 

bilo nekog činitelja« a uvedena promjenljivost 

je ona »koja nastaje bilo posredstvom 

vanjskih činitelja bilo sredine 

(ekotip) bilo utjecajem čovjeka«); »plus 

stabla« su stabla s boljim fenotipskim 

osobinama od osobina susjednih stabala, 

1) Površina rasadnika Naudet-a iznosi 350 ha 

koji ]e podjeljen na četiri mjesta u središnjoj 

i sjevero-zapadnoj Francuskoj. 

Naudet je i vlasnik poduzeća za radove pripreme 

tla i pošumljavaje, za nie^u kultura, 

kresanje grana s stabala, gnojidbu i zaštitu šuma. 

a »elitna« su ona, kojih se genetska superiornost 

može, dokazati poređenjem potomaka 

ili vegetativnim razmnožavanjem, 

itd. Može se postaviti pitanje, zašto je u 

ovoj knjizi stavljen i ovaj glosarij? Odgovor 

nalazimo u činjenici, da je pretežni 

dio šuma u Francuskoj u privatnom posjedu, 

pa i maloposjednika, te je time omogućeno 

da i oni mogu u cijelosti shvatiti 

tekstove u ovoj knjizi. Ali ne samo u ovoj 

nego uopće, a posebno u časopisu takvih 

šumopsjednika, u »La Forets francaise et 

l'Action forestiere. 

U programu amelioracije nalaze se ove 

vrste: (prema redosljedu u originalu): duglazija, 

primorski bo-r, smreka, korzijski i 

kalabrijski crni bor, obični bor, jele, cedar, 

ariš, čempres, sitna-smreka, crne topole 

i balzamovci, topole sekcije Leuce, 

divlja trešnja, orasi, bukva, crveni hrast, 

johe i eukalipti. Slijedi popis potencijalnih 

vrsta (16 četinjača i 7 listača) 

koje bi se mogle uzgajati u Francuskoj, 

jer »jaka raznolikost reljefa, klimatskih 

uvjeta i vrsta tala omogućuje da se 

u Francuskoj uzgajaju mnogobrojne vrste 

iz dviju hemisfera«. Posebno su obrađene 

vrste šumskog drveća koje se mogu koristiti 

za proizvodnju biomase u kratkim 

ophodnjama. 

Iz popisa vrsta, koje su predmet posebnog 

zanimanja francuskog šumarstva, 

vidimo da ih je malo za koje nema interesa. 

Među tima je i pitomi kesten. Iz 

popisa za naše svrhe izdvajamo samo neke 

bilo da nas informiraju o odnosu prema 

njima, bilo da nas tekst upozorava na 

neke č.injenice, koje mogu i nama u radu 

koristiti. 

Kod primorskog bora (Pinus maritima 

Ait.), prema suvremenim istraživanjima 

I. N. R. A. i Univerziteta u Bordeaux-a, 

značajnu ulogu imaju geografske rase. To 

su 

-^ g. r. Maghreba: Alžir, Tunis, Maroko; 

— g. r. kontinentalno-mediteranska: istočna 

i južna, Španjolska, Var, Primorske 

Alpe. Italija; 

173

— g. r. korzička; 

— g. r. sjeverozapadne Iberije (Portugal, 

Stara Kastilja, Galicija); 

— g. r. pokrajine Landes. 

Naglašeno je, da je primorski bor vrsta 

vrlo intolerantna prema kalciju (pojavljuje 

se kloroza) i izuzetkom provenijenci 

Cuena (u Španjolskoj) i Tambranta u Maroku. 

Od crnog bora Francuzi koriste ssp. 

Laricio i to kako varijet Korzika tako 

i varijetet Kalabrija. U raščlanjivanju vrste 

Pinus nigra Arn. autor se poziva 

na P. Fukareka. 

Čempresi (C. sempervirens, C. arizonica 

i dr.) nisu vrste, koje su obuhvaćene 

Zakonom iz 1971. godine (u Francuskoj) 

za šumsku proizvodnju, ali su obuhvaćene 

programom selekcioniranja za što povoljnije 

odlike. Traže se odlike otporne 

na sušu i na zimske hladnoće. Predmet 

istraživanja je i suzbijanje bolesti uzrokovane 

gljivom Coryneum carđinale Wag. 2 

Nadalje čitamo, daje zapaljivost C. sempevirensa 

osrednja a C. arizonice slaba. 

Od topola iz sekcije Leuce u radu su 

tri topole: Populus alba te »izrazito šumske 

vrste« evroazijska P. tremula i američka 

P. Tremuloides te njihovi hibridi. 

Ove vrste interesatne su za uzgoj na higromorfnim 

staništima, inače slabo produktivnim. 

S istog razloga u istraživanja 

uključena je i joha, koja je uz to i fiksator 

dušika. Radi fiksacije dušika, a i za 

čišćenje debala od grana, predviđa se i 

kao dodatna vrst za uzgajanje viševrijednih, 

kao npr. trešnje«. Ova vrst nalazi se 

u programa rada genetike, fiziologije i 

pošuml javan ja zavoda E. N. G. R. E. F. 

(Nancy) i I. N. R. A. (Orleans). 3 

2) O toj bolesti vidi J. Kišpatić et al.: Opasna 

bolest čempresa u Dalmaciji. Sum. list CHI 

(1979), br. 4—6. 

3) Genetsko-proizvodna istraživanje naše johe 

nalaze se u programu rada Katedre za šumarsku 

genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta 

u Zagrebu. Ova katedra osnovala je i 

živi arhiv domaće divlje trešnje u Arboretumu 

Lisičine (v. istoimenu publikaciju izdanu za IU 

FRO Kongres. 

Od pojedinih vrsta o divljoj trešnji. 

Godišnja proizvodnja u Francuskoj ove 

vrste kreće se oko 20 000 m 3 , a cijena trupaca 

promjera preko 50 cm prelazi 10 000 

franaka. Intenzivnija sadnja ove vrste datira 

od 1976. godine, a u 1984. godine proizvedeno 

je i prodano jedan milijun sadnica. 

Stoga je veliki interes da se selekcioniraju 

jedinke koje će imati što pravnija 

debla, visoko postavljene krošnje, 

bez živica i biti dobrog zdravstvenog 

stanja (stabla starija od 80 godina često 

su napadnuta truležem). Čitamo da joj 

odgovaraju tla razne teksture (od pješčane 

do glinaste) s pH od 4 do 8, ali ne podnosi 

pretjeranu vlažnost. 

Za uzgoj vrsta u cilju proizvodnje biomase 

u kratkim ophodnjama zainteresirani 

su Francuska agencija za gospodarenje 

energijom (A. F. M. E. — Agence francaise 

pour la Maitrese de l'Energie) i U- 

druženje šuma — celuloza (A. FO. CEL. — 

Association Foret-Cellulose). Tako proizvedeno 

drvo namjenjeno je za izradu građevinskih 

ploča, za proizvodnju celuloze, 

za proizvodnju pogonskog alkohola te u 

energetske svrhe kao klasično gorivo ili 

briketirano. Nabrojeno je tridesetak vrsta 

listača i četinjača (od borova Pinus serotina, 

P. rigida, Pinus Wungens). Od listača 

nabrojene su, uz ostale, bagrem, breze, 

vrbe, jasen, pavlovnija, johe i nekoliko vrsta 

eukapliptusa među kojima i Eucaliptus 

globulus/ 

Prema već naprijed spomenutom popisu 

kratica u izvršenju plana genetske 

amelioracije šumskog drveća u Francuskoj 

sudjeluje 19 instituta i drugih organizacija. 

Od tih ustanova samo četiri od tih u 

1985. godine u ova istraživanja utrošila 

4) O mogućnostima uzgoja eukaliptusa kod 

nas nalaze se informacije u člancima: 

1. O. Piškorić: Prilog poznavanja mogućnosti 

uzgoja eukalipta kod nas. Sum. list, 1956. br. 

3—4. 

2. Z. Vrdoljak: O mogućnosti uzgoja eukalipta 

u našem Primorju. Sum. list, 1956. br. 5—6. 

3. D. Jedlovski i O. Piškorić: Posljedice hladnog 

perioda zime 1955-56. na dendrofloru u 

Splitu i okolici. Sum. list, 1957, br. 11—12. 

174

su 40 milijuna franaka; od ukupne svote 

11,3 milijuna su plaće znanstvenika i inženjera, 

14,5 milijuna plaće ostalih zaposlenih 

a 14,7 milijuna funkcionalnih i 

investicioni troškovi. 

Kao jedan od dokaza o korisnosti ovih 

istraživanja navedene su štete koje su prouzročile 

vrlo niske temperature u siječnju 

1985. godine. Tako je potpuno stradao tridesetgodišnji 

alepski bor na površini od 

435 ha, a koji je uzgojen iz uvezenog sjemena 

iz Italije. U području Gascogne stradala 

je površina od 20.000 ha primorskog 

bora, koja je nakon poslijeratnih požara 

uzgojen iz uvezenog sjemena iz Portugala. 

O. Piškorić 

BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL 

DE ECOLOGIA, BR 29. Madrid, 1986. 

Montoya, J. M.: Ekologija, pašarenje, 

uzgajanje i uređivanje šume hrasta 

plutnjaka (Sinteza za praksu) 

Autor prikazuje sadašnje stanje praktičnih 

saznanja iz primijenjene ekologije, 

pašarenja, uzgajanja i uređivanja plutnjakovih 

šuma. 

Curras, R.; Guara. M.: Kolska dinamika 

i pješčane neoformacije na području 

»La Dehesa de la Albufera«, Valencia 

Prikazani su rezultati istraživanja o 

kretanjima dina u eolskim uvjetima koji 

vladaju na području La Dehesa. Uz to se 

komentiraju pješčane eolske neoformacije, 

nastale kao posljedica čovjekove aktivnosti 

u litoralnom sistemu dina tog područja. 

Granados, M.; Martin Vicente, 

A.; Garcia Novo, F.: Učinci požara 

u ekosistemima -Donana••. 

Na temelju povijesnih i ekoloških informacija 

analiziraju se dugoročni učinci nekontroliranih 

požara na vegetaciju nacionalnog 

parka »Donana« (jugozapadna 

Španjolska). Rezultati pokazuju progresivno 

nestajanje incijalne šume i stvaranje 

mozaika sastavljenog od pirofitičkih 

vrsta grmlja razne starosti, koji o- 

kružuje od požara pošteđene enklave. 

Polazeći od rezultata te analize daju se 

neke preporuke o upravljanju ekosistemima 

stabiliziranih pijesaka nacionalnog 

parka »Donana«. 

Velasco, F., L o z a n o, J. M.; B e- 

llo, A.: Fizikalno-kemijske, biokemijske 

i biološke alteracije na opožarenim područjima 

pod primorskim borom (Pinus 

pinaster) 

Determinacija nekih fizikalno-kemijskih 

i biokemijskih parametara, utvrđivanje 

nekih grupa mikroorganizama u 

subhumidnim smeđim tlima pod primorskim 

borom (Piedralaves, Avila) i susjednim 

šumama iste vrste, koje su o- 

štećene u požarima 1978., 1980. i 1981. 

godine, omogućili su komparaciju razvoja 

nekih karakteristika adsorbcijskog 

kompleksa tla, humusa, nematofaune i 

mikrobnih zajednica. 

Utvrđen je porast pH u požarom oštećenim 

tlima, više izražen u tlu iznad 

kojega je bilo više požara. 

Zapaženo je obogaćenje izmijenjivih 

baza u površinskim horizontima pod u- 

tjecajem vegetacije. To je obogaćenje 

jače u tlima gdje je bilo dodatnog izgaranja 

organske tvari otpalih grana i listinca. 

Humus onih tala gdje nije bilo 

požara i onih gdje je bio požar 1981. god. 

pokazuje značajke oligotrofnog šumskog 

modera; s druge strane organska tvar 

tala na kojima je bilo više požara razvila 

se u formaciju mor humusa. Utvrđena 

je razmjerno veća količina slobodne 

organske materije od one koja je 

vezana. Do humifikacije je došlo uglavnom 

kod biofizikalno-kemijskih neoformacija. 

U humusu neopožarenih tala 

prevladavaju »mlade« huminske frakcije 

nad razvijenim, dok je na opožarenim 

tlima obratno. 

175

Iako pokretne frakcije huminskih kiselina 

prevladavaju nad polimeriziranim, 

primijećena je tendencija (izraženija u 

tlima s višekratnim požarima) povećanja 

stupnja polimerizacije zbog požara. U- 

tvrđeno je također obogaćenje ukupne 

mikroflore aktinomiceta na opožarenom 

području i osiromašenje u tlima s višekratnim 

požarima u odnosu na tlo bez 

požara. Osiromašenje gljivične mikroflore 

više je izraženo na području višekratnih 

požara. 

Unutar ciklusa dušika utvrđen je porast 

brojnosti proteolitičkih i denitrifikacijskih 

mikroorganizama kao i proteolitička 

i denitrifikacijska aktivnost na 

opožarenim područjiam u odnosu na neopožarena 

te smanjenje brojnosti anaerobnih 

fiksatora dušika. Unutar ciklusa 

ugljika manja je brojnost hemicelulolitičkih 

mikroorganizama i hemicelulolitička 

aktivnost na opožarenom području 

nego na neopožarenom i naglo se smanjuje 

u višekratno opožarenim tlima. Naprotiv, 

brojnost aerobnih i anaerobnih 

celulolitičkih i amilolitičkih mikroorganizama 

te aminolitička aktivnost u opožarenim 

tlima u odnosu na neopožarene 

se povećava. 

Sto se tiče nematofaune istraživani 

su reprezentativni biotopi: šume bora i 

hrasta. U hrastovoj šumi konstatirana 

je njihova veća raznolikost i brojnost, 

iako nije bilo jasnih razlika između o- 

požarenih i neopožarenih zona. S druge 

strane raznolikost i brojnost bili su veći 

u A, horizontu (2— 35 cm), s iznimkom 

roda Xiphinema, koji je najbrojniji u 

horizontu B. 

Buil Latas, R.: Fernandos 

Y u s t e, R.; Fernandez Y u s t e, J. 

A.: Fitocenološkr, stiulijr, »Callejonesa« 

(Serania do Cuenca) 

El callej'on (čit. kaljehon) na španjolskom 

jeziku znači »velika ulica« i »prolaz 

između dvije kuće«. Tim se nazivom 

u Španjolskoj označuje osebujna geološka 

forma nastala stoljetnim djelovanjem 

vode i vjetra na zapadnom rubu kastiljanskog 

ograrJka Iberijskog planinskog 

lanca u Serrania de Cuenca. Proučavana 

je fitocenološka struktura tog lokaliteta. 

S obzirom na njegove morfološke 

karakteristike težište istraživanja bilo je 

na rupikolnoj vegetaciji, koja nije značajna 

toliko kvantativno koliko kvalitativno, 

po tome što u znatnoj mjeri pridonosi 

karakterizaciji stijenovitog krajolika. 

Prvi dio rada odnosi se na litologiju, 

tlo, klimu i čovjekovu aktivnost. 

Garcia de J a 1 6 n, D.; Tolosan 

a E s t e b a n, E.; Rodriguez Alcalde, 

F.: Određivanje nekih populacijskih 

parametara obično pastrve (Salnw 

truta Fario) u pirinejskini rijekama 

Proučavane su populacije obične pastrve 

u visokom bazenu rijeke Gällego 

(1000 m) i to u onom njegovom dijelu 

koji nastanjuje isključivo ta vrsta ribe. 

Uspoređuje se populacije iz jednog potoka 

s populacijama rijeke u koje utječe, 

a unutar tog potoka populacija brzih 

voda s populacijama laganih tokova. 

Populacijski parametri su bili: rast, 

mortalitet, biomasa, struktura i proizvodnja. 

Od dobivenih rezultata ističu se visoke 

vrijednosti biomase i proizvodnje 

u rijeci Gällego, gdje su prosječne vrijednosti 

bile 25,8 g/m2 i 22,5 g/m'-' godišnje 

za razliku od niskog koeficijenta proizvodnja 

biomasa (PB < 1), koji ukazuje 

na to da na istraživani riječni sistem 

djeluje negativno neki faktor ili parametar. 

Fernandez, A.; G a I a r z a , A.: 

Struktura i sezonske promjene ptičjih zajednica 

u raznim sredinama obalnog područja 

Baskije 

Opisane su ptičje zajednice iz četiri habitata 

atlantske Baskije: polja, priobalnog 

pašnjaka, plantaže bora (Pinus radiata) i 

plantaže eukaliptusa (Eucalyptus globulus). 

Brojanje je obavljeno u proljeće i 

zimi sa svrhom da se procijene promjene 

176

i usporede s onima u drugim poluotočnim 

sredinama. Diskutira se o strukturi 

zajednica u svakom habitatu u odnosu na 

strukturu vegetacije i trofičke mogućnosti. 

Polje pokazuje više raznolikosti i gustoće 

od drugih istraživanih sredina, što 

potvrđuje tako velik doprinos bogatstvu 

ptičjeg svijeta u Baskiji i kapacitet prihvaćanja 

ptica na zimovanje; priobalni je 

pašnjak s obzirom na veliku homogenost 

i strukturnu jednostavnost manje raznolika 

i bujna sredina, dok plantaže bora i 

eukaliptusa zauzimaju u tom pogledu intermedijarni 

položaj. 

Diaz Reyes, G.; T r u j i 1 1 o Ramirez, 

O.; Hernandez Yafiez. E.: Situacija 

bukača ribiča (Pandion heliactus 

L.) na Kanarskim otocima 

U radu su izneseni rezultati prvog cenzusa 

populacije bukača ribiča (Pandion 

heliactus L.) na Kanarskim otocima tijekom 

1983. godine. Ukupno je lokalizirano 

33 primjerka, gdje je uključeno 13 pari, 

od kojih je za 8 utvrđeno gniježđenje. 

Daju se također neki podaci što se odnose 

na karakteristike i položaj gnijezda 

te se analizira distribucija vrste u prošlosti. 

Fernadez Haeger, J.;Jordano 

B a r b u d o, D.: Distribucija i biologija 

leptira Colotis evagore (Klug, 1829) u dolini 

rijeke Guadalquivir 

Opisane su neke značajke biološkog ciklusa 

Colotis evagore u dolini rijeke Guadalquivir 

(jug Španjolske). Taj leptir, koji 

leti u rujnu i listopadu, ima u toj zoni 

široku rasprostranjenost, a biljka-hraniteljica 

mu je Capparis spinosa. Jedan dio 

jaja ženka ne odlaže na biljku hraniteljicu, 

što se može tumačiti kao defanzivna 

adaptacija prema predatorima i/ili 

biološkom ciklusu drugih biljaka. 

Gömez Bustill o, M. R.: Nezreli 

stadiji Catocalina (Lep. Noctuidae) iberobalearskc 

faune 

Grafički su prikazane preimaginalne 

faze — jaje i/ili larva — 20 do 29 vrsta 

podfamilije Catocalinae, familije Noctuidae 

španjolske faune, uz komentar o njihovom 

načinu ishrane i preobrazbi. 

I. Mikloš 

177

IZ SAVEZA I DRUŠTAVA 

ZAPISNIK 

10. sjednice PREDSJEDNIŠTVA Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije Hrvatske, održane 24. veljače 1987. godine u Zagrebu. 

Prisutni: Dr Nikola Komlenović, dr Đuro Kovačić, mr Vice Ivančević, mr Vladimir 

Bogati, Slavko Sarčević, dipl. inž., Alojz Frković, dipl. inž., Tomislav 

Starčević, dipl. inž., Eduard To m as, dipl. inž., Mladen Tonković, dipl. inž., Nadan 

Sirotić, dipl. inž., Vera Ivančić, dipl. inž., Oskar Piškorić, dipl. inž., Adam 

Pavlović, dipl. inž., Ivan Maričević, dipl. inž. i Vlatka Antonie. 

DNEVNI RED 

1. Usvajanje zapisnika s 9. sjednice Predsjedništva. 

2. Raz m atranje i usvajanje: 

a) Izvještaja inventurne komisije. 

b) Prijedloga Završnog računa za 1986. godinu. 

c) Izvještaja predsjednika Odbora Samoupravne kontrole. 

3. Razmatranje i usvajanje Prijedloga Programa rada za 1987. godinu. 

4. Razmatranje i usvajanje Prijedloga Financijskog plana prihoda i rashoda 

za 1987. godinu. 

5. Pripreme za održavanje 92. Skupštine Saveza — utvrđivanje mjesta održavanja, 

datuma i dnevnog reda. 

6. Informacija o utvrđivanju zajedničkih osnova i zadataka za izgrađivanje 

bibliotečno-informacijskog sistema za šu m arstvo i preradu drva u SR Hrvatskoj. 

7. Tekuća pitanja: 

— Kratka informacija o aktivnostima u vezi E7-YUH-a. 

— Sufinanciranje Šumarskog lista broja 5—6/87. od strane osnovnih organizacija 

šumarstva Ogulina. 

— Održavanje PROŠIRENE sjednice Predsjedništva zbog konkretnih priprema 

za 92. Skupštinu Saveza. 

178 

— Obavijest o sudskim postupcima zbog spora s Tehn. fakultetom i dr. 

— Aktualna pitanja vezana za održavanje zgrade Šumarskog doma: 

— održavanje krovišta i adaptacija tavana

— popravak fasada 

— cijena za dvobroj (jedan komad) Š. L. 

— dotacija za DIT Zagreb i 

— dr. 

Ad. 1. 

na sjed 

Usvaja se zapisnik s 9. sjednice Predsjedništva uz dopunu da su bili 

nici Frković i Pavlović, što je greškom izostavljeno. 

Ađ. 2. 

Uvodne napo m ene i određena objašnjenja za važnije podatke i prijedloge sadržane 

u Izvještaju inventurne komisije, pregledu ostvarenih prihoda i rashoda i 

prijedlogu za raspodjelu ostatka prihoda dali su Komlenović, Maričević i Antonie. 

Predsjednik Od b ora sa m oupravne kontrole Pavlović pročitao je izvještaj o pregledu 

dokumentacije za Završni račun za 1986. godinu i predložio da ga Predsjedništvo 

prihvati. 

Izvještaj inventurne komisije 

Popisana su osnovna sredstva, sitan inventar u upotrebi, zalihe gotove robe 

(knjige i tiskanice), novac i svi vrijednosni papiri u blagajni, sredstva zajedničke 

potrošnje, ostala potraživanja i obveze sa stanjem 31. prosinca 1986. godine. 

1. Na osnovnim sredstvima nisu pronađene razlike, stvarno stanje odgovara 

knjižnom stanju. 

2. Na sitnom inventaru u upotrebi nema razlike između stvarnog i knjižnog 

stanja, ukoliko Predsjedništvo prihvati otpis. 

3. Na zalihama gotove robe pronađene su razlike na tiskanicama: 

— m anjak od dinara 4.697.— 

— višak od dinara 37.074.— 

4. Stanje na žiro-računu iznosi dinara 1.305.906.— 

5. Stanje u blagajni iznosi dinara 11.274.— 

6. Stanje sredstava zajedničke potrošnje za ostale namjene iznosi dinara 63.715.— 

7. Stanje sredstava zajedničke potrošnje za stambenu izgradnju iznosi dinara 

75.650.— 

8. Stanje sredstava aNrodne obrane iznosi dinara 2.616.— 

9. Nenaplaćena potraživanja od kupaca iznose dinara 327.014.— 

10. Su m njiva i sporna potraživanja iznose dinara 16.085.880 

dinara 13.375.368.— Knjižnica grada Zagreba dinara 2.710.512.—) 

11. Mjenica od »Zvijezde« Vinkovci u iznosu od dinara 11.400. 

siječnja 1987. godine. 

(Tehn. 

fak. 

naplativa 27. 

179

Komisija predlaže da se: 

— manjkovi na tiskanicama otpišu na teret prihoda za 1986. godinu. 

— viškovi na tiskanicama knjiže u korist izvanrednih prihoda za 1986. godinu. 

— nenaplaćena potraživanja od kupaca u iznosu 147.264.— otpišu na teret prihoda 

za 1986. godinu, a odnose se na organizacije udruženog rada i pojedince dužnike 

za Šumarski list iz ranijih godina i 1986. godine. 

— sumnjiva i sporna potraživanja odnose se na zakupnine Tehnološkog fakulteta 

i Knjiažnice grada. 

Računi za zakupnine, koji su ispostavljeni na osnovu Odluke Predsjedništva 

nisu plaćeni u navedenim rokovima, pa je angažiran odvjetnik za pokretanje sudskog 

postupka. 

Amortizacija i revalorizacija osnovnih sredstava obračunata je prema zakonskim 

propisima. 

1. Prijedlog za otpis po inventurnom pregledu za 1986. godinu 

Komisija je pregledala zalihe tiskanice, knjiga i sitnog inventara u upotrebi i 

ustanovila da su neke tiskanice zastarjele i neupotrebljive, kao i dio sitnog inventara. 

Ko m isija predlaže otpis tiskanica u iznosu od dinara 96.775.— i sitnog inventara 

u iznosu od dinara 2,25. 

2. Prijedlog za otpis nenaplaćenih potraživanja 

— dugovanja pojedinaca za Šumdarski list: 

za 1982. godinu 




— dugovanja za Šumarski list 

dinara 5.850 — 

dinara 15.700.— 

dinara 24.550.— 

dinara 72.564.— 

1. IPK Osijek 

2. Nacionalni park 

Plitvička jezera 

3. ROS Slavonska šuma 

Vinkovci šumarija 

Kutjevo 

4. Skupština zajednica 

općina Zagreb 

Ukupno 

dinara 7.150.— 


dinara 7.150.- 


dinara 147.264.— 

Komisija: 

1. Predsjednik: Boris Deković, v. r. 

2. Clan: 2ivko Petković, v. r. 

3. Član: Slavica Slonje, v. r. 

180

Obračun prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti Saveza društava inženjera i 

tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske za 1986. godinu 

O P I S 

Ukupno 

Savez i 

stručne 

službe 

Šumarski 

list 

Tiskanice 

i knjige 

PRIHODI 

I Vlastiti 

prihodi 

Preneseni dio viška 

prihoda iz pret. godine 

Prihodi od SlZ-a za 

1.600.000.— 1.553.523.- 

46.477.— 

3.706.069,73 

Šumarski list 

Prihodi od prodaje 

2.241.824 — 

2.241.824 — 

Sum. lista, sep. i 

oglasa 

3.827.856.— 

3.827.856.— 

Prihodi od tiskanica 

i 

knjiga 

3.706.069,73 

3.706.069,73 

Prihodi od zakupnina 

11.338.269.— 11.338.269.- 

Prihodi od naknada za 

održavanje vi. zgrade 

579.062.- 579.062.- 

Prihodi od korištenja 

dvorana 

379.800.— 379.800 — 

Ostali 

prihodi 

4.994.377,07 4.994.377,07 

UKUPNO PRIHODI 28.667.257,80 18.845.031,07 6.116.157— 3.706.069,73 

RASHODI 

O P I S Ukupno 35% 40% 25%! 

Kancelarijski materijal, 

obrasci i str. lit. 479.296- 167.754.— 

Materijal za održavanje 

čistoće 

100.634 — 35.223. 

Sitni inventar 

15.604 — 15.604 

Ostali 

m aterijal 

351.795 — 351.795 

191.718.- 

40.253.— 

119.824.— 

25.158. 

181

182

Izvještaj Samoupravne kontrole Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije Hrvatske 

O izvršenim pregledima materijalno-financijskog poslovanja u vremenskom 

razdoblju od održane 91. Skupštine Saveza društava inženjera i tehničara 

šumarstva i drvne industrije Hrvatske, tj. od 24. travnja 1986. godine do 

19. 2. 1987. godine. 

Samoupravna kontrola radila je u sastavu: Pavlović Adam, dipl. inž., Mrđenović 

Stevo. dipl. inž. i Momčilovič Bogdan, dipl. inž. 

U prednje navedenom razdoblju prigodom pregleda ustanovili smo, da se 

blagajnički dnevnik vodi uredno na temelju postojećih dokumenata, te da 

se blagajnički maksimum ne prekoračuje. Za ulazne i izlazne fakture postoji 

propisana dokumentacija. Vođena je briga da se dugovi naplate. Dugovanja 

u iznosu od dinara 147.264.— odnose se na pretplate za Šumarski list od 1982— 

1986. godine. Prijedlog inventurne komisije da se iznos od 147.264.— dinara 

otpise na teret izvanrednih rashoda, a da se i dalje vodi računa o naplati tih 

dugovanja. 

Inventurna komisija je obavila popis osnovnih sredstava, sitnog inventara 

u upotrebi, zalihe gotove robe (knjige i tiskanice), novac i sve vrijednosne 

papire u blagajni, sredstva zajedničke potrošnje i ostala potraživanja i obaveza. 

Sva dokumentacija u inventurnom popisu nalazi se u prilogu i pregledana 

je po članovima Samoupravne kontrole. 

Inventurna komisija predlaže Predsjedništvu da se otpišu neupotrebljive 

tiskanice u vrijednosti od dinara 96.775.—, oštećen sitan inventar od dinara 

2.25, što se od strane Samoupravne kontrole smatra ispravnim. Konstatiran 

je po inventurnim listama manjak na tiskanicama od dinara 4.697.— i višak 

od dinara 37.074,—, što se također smatra opravdanim. Na sumnjivim i spornim 

istraživanjima nalaze se nenaplaćene zakupnine od Tehnološkog fakulteta 

i Knjižnice grada Zagreba u iznosu od dinara 16.085.880.—. Poduzete su mjere 

da se putem suda naplate iznosi za zakupnine. 

Samoupravna kontrola prihvaća izvještaj uz Završni račun o financijskom 

poslovanju i raspodjeli prihoda Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije Hrvatske kako slijedi: 

PRIHODI I RASHODI za 1986. godinu 

Prihodi 

Preneseni višak prihoda iz protekle godine 

Prihodi od SlZ-a 

Prihodi od vlastite djelatnosti 

Ostali prihodi 

Ukupno prihodi 

dinara 

dinara 

dinara 

dinara 

dinara 

1.600.000 

2.241.824 

19.831.056 

4.994.377 

28.667.257 

Rashodi 

Materijalni troškovi i amortizacija 

Osobni rashodi 

dinara 

dinara 

14.211.539 

7.805.047 

Ukupni rashodi dinara 22.016.580 

Ostatak prihoda dinara 6.650.671 

183

Ostatak prihoda proizlazi po vijestima troškova 

Savez i Stručne službe 

Šumarski list 

Tiskanice i knjige 

dinara 

dinara 

dinara 

10.887.220 

—5.271.040 

1.034.490 

dinara 6.650.671 

Prijedlog za raspodjelu ostatka prihoda 

Poslovni fond 

Osobni dohoci po Završnom računu 

Porezi i doprinosi 

Fond zajedničke potrošnje ostale namjene 

dinara 

dinara 

dinara 

dinara 

2.092.362 

688.500 

699.809 

300.000 

Za prijenos u iduću godinu dinara 2.870.000 

Ovaj izvještaj predlaže se Predsjedništvu Saveza društava inženjera i tehničara 

šumarstva i drvne industrije Hrvatske, na znanje i suglasnost. 

Stavka za šumarski list iskazuje gubitak od 5.271.040.— dinara za protekli 

period, pa se od strane Samoupravne kontrole predlaže Predsjedništvu Saveza 

da izvidi mogućnost pokrića svih troškova za Šumarski list putem pune cijene 

koštanja u pretplati ili namjenske dotacije od šumarskih organizacija, kako 

i u 1987. godini ne bi došlo do negativnog salda. 

U Zagrebu, 19. 2. 1987. 

Komisija : 

1. Predsjednik 

2. Clan 

2. Clan 

Adam Pavlović. dipl. v. r. 

Bogdan Momčilović. d. v. r. 

Stevo Mrđenović, dipl. inž. v. r. 

U raspravi pod ovom točkom dnevnog reda sudjelovali su: Piškorić, Jurić, Pavlović, 

Kovačić i Ivančevič. Na prijedlog predsjednika jednoglasno su prihvaćeni: a) 

Izvještaj inventurne komisije; b) Prijedlog Završnog računa s raspodjelom ostatka 

ukupnog prihoda i c) Izvještaj predsjednika Odbora samoupravne kontrole. 

Ad. 3. 

Nakon datog obrazloženja prijedloga Programa rada za 1987. godinu i nekoliko 

napomena prisutnih prihvaćen je ovaj 

PROGRAM RADA ZA 1987. g. 

Ciljevi i zadaci članstva i organa Saveza i Društava inženjera i tehničara šumarstva 

i industrijske prerade drva Hrvatske, utvrđuju se i ostvaruju u skladu 

Statuta, odgovarajućih zakonskih i društvenih normi, programa, planova i drugih 

dokumenata. 

184

Organi Saveza: Skupština, Predsjedništvo i Odbor samoupravne kontrole, ostvarivati 

će postavljene zadatke neposrednim angažiranjem članstva i Društava kroz 

različite oblike organiziranih akcija, pri tome koristeći stečena praktična i teoretska 

saznanja iz ranijih razdoblja. 

Ovm programom rada predviđaju se slijedeći zadaci: 

— Razvijanje suradnje sa Socijalističkim Savezom, organizacijama koje se bave 

problematikom šumarstva i industrijske prerade i prometa drva. Savezom inženjera 

i tehničara Hrvatske i Jugoslavije i s drugim institucijama za rješavanje 

konkretnih pitanja, koja će s. 1 u toku 1987. godini postavljati, zavisno od razrade 

ovoga programa — njegovih elemenata. 

— Praćenje i utvrđivanje zajedničkih stavova iz područja racionalnije primjene 

suvremene organizacije rada, tehnologije i drugih saznanja iz šumarstva i 

prerade drva. 

— Daljnje učvršćivanje organizacija DIT-ova i njihovo neposrednije djelovanje 

u konkretnim sredinama i uvjetima, kako bi što uspješnije utjecali na unapređenje 

stručno-stvaralačkog rada i ukupnih odnosa. 

— Organiziranje stručnih predavanja, savjetovanja, razgovora i si. na teme: 

»Šumarska znanost i praksa«; »Problematika razvoja šumarstva i prerade drva —• 

dugoročno«; »Gospodarenje privatnim šumama i problematika neobradivih površina 

zemljišta«; »Utjecaj čovjeka — društva na šumu i prirodni okoliš«; »Primjena 

suvremenih metoda i sredstava rada u šumarstvu i preradi drva« (kompjuterizacija) 

i dr. 

— Izgrađivanje stavova o mogućoj primjeni suvremenijih i racionalnijih ob- 

,Wka organiziranja određenih djelatnosti u šumarstvu i preradi drva u cilju postizavanja 

veće efikasnosti u radu stručnih timova i ukupnog razvoja proizvodnje, 

koje se zasnivaju na drvnoj masi naših šuma. Za tu svrhu koristiti u prvom redu 

vlastita znanja (fakulteta, instituta, OUR i dr.) i druge izvore svjetske znanosti i 

prakse. 

— Analitički, znanstveno i stručno koristiti saznanja i poruke XVIII IUFRO 

Kongresa. Naglasiti teme i pitanja koja su značajna za našu znanost i praksu, te 

organizirati što određenije aktivnosti koje će nam pomoći da brže dođemo do novih 

spoznaja i pravih rješenja u primjeni suvremene organizacije, tehnologije i tehnike 

u zavisnosti s općim kretanjima u razvoju ukupnih društveno-ekonomskih 

odnosa u nas. 

— Izvršavanje zadataka na izradi Projekcije staze E7-YUH kroz sjeverne predjele 

SR Hrvatske — od granice SR Slovenije (Sutla) do granice A. P. Vojvodine 

(Dunav-Ilok) i u vezi toga raditi na: 

—• Utvrđivanju potrebnog bnoja važnijih lokacija za dobivanje informacija; 

— Utvrđivanju nosilaca aktivnosti u fazi projektiranja i obilježavanja; 

— Razvijanju aktivnosti preko Odbora za trasiranje i obilježavanje E7-YUH- 

-a i posebno utvrđivanju zadataka s neposrednim nosiocima iz Planinarskog 

saveza Hrvatske i drugih sudionika, koji su uključeni u tu 

akciju. 

— Pripremama za konstituiranje organizacije, koja će se brinuti za održavanje 

i korištenje pješačkog puta E7-YUH. 

— Uspostavljanju i razvijanju suradnje s odgovarajućim stručnim organizacijama 

iz drugih zemalja. 

— Unapređivanje izdavačke djelatnosti — Šumarski list; Drvna industrija, znanstveno-stručne 

publikacije i glasila za OUR-a naših djelatnosti 

185

— Utvrđivanje zajedničkih osnova i zadataka za izgrađivanje bibliotečno-informacijskog 

sustava zbog ukupnog djelovanja šumarstva i prerade drva na suvremenim 

saznanjima, (iz vlastitih izvora i svih drugih dostupnih izvora), koja omogućuju 

primjene suvremenh tehnologija i tehnika informiranja. 

— Uređivanje stručne biblioteke Saveza na osnovama koje su predložene u 

radnom materijalu (vidi informaciju). Predložiti svim organizacijama i institucijama 

šumarstva i prerade drva iz Hrvatske da na tim osnovima (NSB) obavljaju odgovarajuće 

pripreme za uređivanje svojih knjižnica (fond knjiga i dr.) i da se u- 

ključuju u izgrađivanje bibliot. inf. sustava šumarstva i prerade drva, koji će 

istovremeno biti segment sistema koji se izgrađuje kroz NSB u Zagrebu. 

— Obavljanje priprema za radove na održavanju Šumarskog doma i privesti 

racionalnijem korištenju dijelova tavana (potkrovlja) i podruma, te dvorišnog prostora, 

a u cilju ostvarivanja postavljenih zadataka Saveza. Za tu svrhu utvrditi 

potencijalne korisnike postojećeg nedovoljno korištenog prostora i nosioce dogradnje 

Šumarskog doma. 

— Izrada Pravilnika o upravljanju i održavanju zgrade »Šumarskog doma« i 

drugih akata. 

— Poduzimanje i dalje posebnih mjera za iseljenje Gradske knjižnice i Tehnološkog 

fakulteta, a istovremeno vršiti pripreme za useljenje odgovarajućih organizacija 

— institucija šumarstva i prerade drva. 

— Unapređivanje rada Stručne službe Saveza na tekućim poslovima, a posebno 

na izradi stručnih podloga za redovne aktivnosti Predsjedništva i Skupštine 

Saveza. 

Ađ. 4. 

Obrazloženje prijedloga Financijskog plana prihoda i rashoda za 1987. godinu 

kao i analitičke podatke za utvrđivanje vrijednosti boda za obračunavanje osobnih 

dohodaka zaposlenih u Stručnoj službi i za donošenje drugih odluka dali su 

Maričević i Antonić. 

Prihvaćen je predloženi: 

FINANCIJSKI PLAN ZA 1987. g. 

Red. 

Planirano 

broj OPIS za 1!m g 

A PRIHODI 

1. Preneseni višak prihoda iz prošle godine 2.870.000.— 

2. Prihodi od prodaje Sum. lista, separata, oglasa ti.900.000.— 

3. Prihodi od izdavačke djelatnosti 5.930.000 — 

4. Prihodi od zakupnina 19.275.000 — 

5. Dotacije od SlZ-a za Šumarski list 2.612.000.— 

6. Dotacije od SlZ-a za rad društva 750.000 — 

7. Ostali prihodi 9.525.000.— 

UKUPNI PRIHODI 47.8622.000 — 

186

2 3 

B 

RASHODI 

I Materijalni troškovi 

1. Materijal za održavanje čis. kan. materijal 666.000.— 

2. Sitan inventar 28.000 — 

3. Knjižnica, struč. lit. i dr. publikacije 1.370.000.— 

4. Utrošena energija (plin, elek. energija) 647.000.— 

5. Poštansko telef. i teleg. troškovi 733.000 — 

(i. Transportne usluge 71.000.— 

7. Troškovi investicionog održavanja 9.500.000.— 

8. Komunalne naknade (voda. dimnjak, smeće) 660.00.— 

9. Troškovi Šum. lista, separata, prijevoda 9.909.000.— 

10. Povremeni i privremeni poslovi 214.000.— 

11. Ostale neproizvodne usluge 400.000.— 

12. Izdaci za reprezentaciju 200.000.— 

13. Amortizacija 2.056.000 — 

14. Ostali materijalni troškovi 1.374.000.— 

15. Naknade za usluge SDK 198.000 — 

16. Premija osiguranja 203.000.— 

17. Dnevnice i putni troškovi 602.000.— 

18. Autorski honorari 1.784.000.— 

Ukupno materijalni troškovi i amortizacija 30.615.000.— 

II Osobni dohoci 

19. Osobni dohoci 14.251.000.— 

20. Porezi i doprinosi iz prihoda 2.231.000 — 

21. Ostali porezi i doprinosi iz prihoda 515.000.— 

22. Pomoći i dotacije drugim KDS 250.000.— 

Ukupno osobni rashodi 17.247.000.— 

REKAPITULACIJA 

PRIHODI 47.862.000.— 

RASHODI 47.862.000.— 

OSTATAK PRIHODA — 

Vrijednost boda od 1. siječnja 1987. godine utvrđuje se u iznosu 585.— dinara. 

Visina autorskih honorara uvećava se za 30%. 

Blagajnički maksimum za 1987. godinu iznosi 40.000.— dinara. 

Nabavka za poslove čistačica-dostavljačica: Kišna kabanica na vrijeme od 

tri godine, cipele na vrijeme od jedne godine i kuta na vrijeme od dvije godine. 

Visina isplata na teret materijalnih troškova — dnevnice, topli obrok, prijevoz 

na posao i s posla i sistematske preglede, uskladiti sa društvenim dogovorom. 

Visinu isplata na teret fonda zajedničke potrošnje također uskladiti s društvenim 

dogovorom. 

187

Oročavanje slobodnih sredstava uskladiti sa ostvarivanjem financijskog plana. 

Za zajedničke aktivnosti Saveza i DIT-a Zagreb odobrava se zahtjev u iznosu 

150.000.— dinara. 

Ađ. 5. 

Obrazloženje su dali Komlenović i Maričević, nakon čega je uslijedila 

rasprava 0 pripremi 92. Skupštine Saveza. Prihvaćen je prijedlog za dnevni 

red, tema: »Problematika gospodarenja šumama na koje postoji pravo vlasništva 

u Hrvatskoj« kao i vrijeme održavanja Skupštine (orijentaciono krajem 

travnja, početkom svibnja). Mjesto u kojem bi se održala Skupština nije 

utvrđeno. Predložene su tri moguće lokacije — Jastrebarsko, Delnice i Umag. 

Dogovoreno je da se na proširenoj sjednici Predsjedništva koja će se održati najkasnije 

početkom travnja u Zagrebu donese odluka o mjestu održavanja 92. Skupštine. 

Na toj sjednici ukratko će se rekapitulirati aktivnosti u proteklom razdoblju 

po pojedinim Društvima, utvrditi uz Kovačića i druge nosioce zadataka za izradu 

referata i koreferata, te utvrditi druga zaduženja vezana za održavanje Skupštine. 

Ađ. 6. 

Uvodne napomene dao je Kovačić, koji je između ostalog naglasio: 

— Svi smo zainteresirani za izgrađivanje bibliotečno-informacijskog sustava 

za šumarstvo i preradu drva u SR Hrvatskoj na zajedničkim osnovama zbog mogućnosti 

uklapanja u druge složenije sustave u zemlji i svijetu; 

— Angažirali smo stručne ljude za izradu prijedloga kako pristupiti i tome 

poslu, koji je dat u informaciji kao podloga za ovu raspravu. 

— Treba pristupiti obradi postojećeg fonda knjiga i dr. prema standardima 

i pravilima klasifikacijske sheme tzv. UDK i OKD po pojedinim mjestima — 

knjižnicama; 

— Obavljati pripremu za prenošenje na strojno čitljiv medij i izradu odgovarajućeg 

programa, zavisno od stvarnih potreba i mogućnosti korištenja postojećih 

i planiranih tehničkih i kadrovskih kapaciteta; 

— U prvoj fazi toga zadatka mogu se koristiti kadrovi i tehnički kapaciteti naših 

institucija i organizacija udruženog rada; 

— Do sada smo uspješno surađivali sa OUR-a šumarstva naše Republike na 

izradi zajedničkih programa i utvrđivanju fonda drvne mase i etata; izradi planova 

sječa, biološke reprodukcije i dr.; 

— Obrađeni su osnovni podaci o privatnim šumama 

— i dr. 

Nakon rasprave u kojoj je sudjelovalo više članova, Predsjedništvo je zaključilo: 

1. Prihvaća se informacija o aktivnostima za utvrđivanje zajedničkih osnova i 

zadataka u cilju izgrađivanja bibliotečno-informacijskog sustava za šumarstvo i 

preradu drva u SR Hrvatskoj. 

2. Predsjedništvo Saveza uskladiti će svoje aktivnosti s drugim nosiocima tih 

poslova i zadataka (Poslovna zajednica »Exportdrvo«. . .). 

3. Može se pristupiti obradi postojećeg fonda knjiga, časopisa i dr. — inventarizaciji, 

klasifikaciji, katalogizaciji, signiranju, tehničkoj obradi i smještaju građe. 

188

4. U okviru Stručne službe Saveza preraspodjelom poslova i zadataka osigurati 

izvršioca na sređivanju knjižnice i izgrađivanju informacijskog sustava. 

5. Nastaviti suradnju sa stručnjacima — specijalistima na utvrđivanju najpovoljnijih 

praktičnih rješenja u toku obavljanja ovih zadataka. 

Ađ. 7. 

Kratko objašnjenja za pojedina pitanja dao je Maričević kako slijedi: 

a) U organizaciji Odbora za trasiranje i obilježavanje E7-YUH-a održan je sastanak 

radne grupe (Kovačić, Mozer, Munjko,. Trifunović i Maričević) o izvršenju 

zadataka na iprojektiranju trase E7-YUH-a (Kumrovec — Ilok). Dogovoreno je 

između ostalog da se održi zajednički sastanak s predstavnicima i SR Slovenije 

zbog dogovara o daljnjim zadacima. 

Prima se na znanje da su predstavnici Planinarskog Saveza Hrvatske preuzeli 

i obavezu da će unutar svoje organizacije obaviti sve poslove trasiranja i obilježavanja, 

a da će Savez i naša društva zajedno s OUR-a šumarstva osigurati materijal 

za te potrebe. 

b) Prihvaćena je obavijest o tiskanju Šumarskog lista u ovoj god. sa sadržajem 

»Šumarstvo ogulinskog kraja«. 

c) Prima se na znanje da je preko našeg odvjetnika podignuta tužba za naplatu 

zakupnine od Tehnološkog fakulteta i Knjižnice grada Zagreba. 

d) Prima se na znanje da je zapisnički utvrđena nastala šteta na fasadi zgrade 

Šumarskog doma i da će se postupiti u skladu prijedloga nadzornog organa. 

e) Prodajna cijena za Šumarski list (dvobroj) iznosi 300.— dinara. 

f) Odobrava se dotacija za DIT Zagreb zbog zajedničkih aktivnosti u iznosu 

150.000.— dinara. 

Zapisnik napisao: 

Ivan Maričević, dipl. inž. 

Predsjednik Predsjedništva 

Dr. Nikola Komlenović 

189

NAGRADE I PRIZNANJA 

1. Među dobitnicima Prvomajske nagrade rada ove godine nalaze se opet 

dva šumska radnika. Naglašavamo opet, jer su 1985. godine dobitnici tog visokog 

priznanja bili šumski radnici-goranski drvosječe Drago i Zvoniko Tomac. 1 

Ove godine to su Marko Lamešić i Išmir H rn j i ć. Marko Lamešić, rođen 

1937. u selu Blaževac kod Brčkog, radnik je u Radnoj organizaciji »Slavonske 

šume« u Otoku, a Išmir Hrnjić radnik je u »Šipadovoj« Radnoj organizaciji »Roman 

ja«, dakle u SR Bosni i Hercegovini. 

2. Dva šumara, David Kabalin i Srećko Cuculić, oba u Rijeci, dobitnici su 

priznanja i nagrade »Drago Gervais« za književnost na čakavskom dijalektu. David 

Kabalin jedan je od petorice čakavskih pjesnika i suvremenika Drage 

Gervaisa, kojima je podijeljena posebna plaketa za njihov doprinos njegovanju 

čakavske riječi i dijalektualne književnosti. Srećko Cuculić, nakon prošlogodišnje 

prve nagrade, 2 ove godine ravnopravno je podijelio treću nagradu s Luciferom 

Martini za svoj roman »Ljeto s tetkom Doris«. Prva nagrada ove godine 

uopće nije dodijeljena. 

1) V. Sum. list, 1985, br. 5—6. 

2) Prošle godine nagrađen je za roman »Fijumanka«, kako je objavljeno i u šum. listu br. 

3-4/1986. 

PRENIJETO 

BESPLATNE SADNICE: Vlasnicima šuma u zagrebačkoj okolici 

Šumsko gospodarstvo Zagreb, OOUR »Šumarija Zagreb« u Nazorovoj 

7, besplatno osigurava sadnice obične smreke, ariša, hrasta 

kitnjaka i dulgazije. Ovisi o veličini šumske površine mogu 

dobiti i do tisuću sadnica. Pismenom zahtjevu sa željom koliko 

i kojih biljaka moraju priložiti. Ovisno o veličini šumske površine 

mogu dobiti i do tisuću sadnica. Pismenom zahtjevu sa željom 

koliko i kojih biljaka moraju priložiti gruntovni izvadak. 

»Šumarija Zagreb«, koja nadzire šume u privatnom vlasništvu, 

procijenit će je li to optimalan broj i dati savjete koje je vrste 

najbolje saditi na određenom zemljištu, kaže MIRKO SERTIC, 

direktor OOUR-a »Šumarija Zagreb«. (J. Ši.) 

(Zagrebački dnevnik »VJESNIK« od 24. ožujka 1987., također 

u polumasnom slogu). 

190

IN MEMORIAM 

ĐURO BODJANEC 

dipl. inž. šum. 

Bolno i neumoljivo smrt nam je istrgla 

još jedan dragi lik. Ne vjerujemo da 

više nema našeg dragog Đure koji je tiho 

i nečujno otišao kao što je uostalom i 

živio u razdoblju zrelog stvaralaštva nakon 

navršene pedesete godine života. 

Đuro Bodjanec je rođen 24. ožujka 

1934. god. u ravnoj Vojvodini u Ruskom 

m 

Krsturu u višečlanoj rusinskoj radničkoj 

obitelji. Osnovnu školu pohađa u rodnom 

mjestu, a gimnaziju i Šumarski fakultet 

biološkog smjera u Zagrebu. Nakon diplomiranja 

1960. godine i vojne obveze, 

životni put ga vodi u drugi kraj domovine 

gdje zajedno sa svojom suprugom, prosvjetnim 

radnikom, osniva obitelj u Klani. 

Zapošljava se 1961. godine u poznatoj 

Sekciji za uređivanje šuma u Rijeci u 

sastavu Poslovne zajednice šumarstva Zagreb 

koja od 1967. godine do prestanka 

rada 1974. godine djeluje pri Poslovnom 

udruženju šumarstva i drvne industrije 

»Drvo« u Rijeci kao Šumarski projektni 

biro. To razdoblje je povezano s njegovim 

najplodnijim radom, gdje uz priznate 

stručnjake, uređivače s vrsnim voditeljem 

Ivom Navratilom, ubrzano stiče znanja i 

s puno entuzijazma i veselja svladava sve 

tajne ovog lijepog i napornog poziva. Prelazi 

put od pripravnika do potpuno samostalnog 

projektanta uređivača i izrađuje 

elaborate za šume Velebita, Kapele, 

Učke i Istre. U želji da se što više usavrši, 

upisuje na Šumarskom fakultetu u 

Zagrebu postdiplomski studij iz »Oblikovanja 

prirodnih rekreacijskih objekata«. 

Po ukidanju rada Šumarskog projektnog 

biroa, Đuro još tri godine radi na uređivanju 

prigradskih šuma Rijeke. U tom 

razdoblju organizirano je u Rijeci savjetovanje 

o općekorisnim funkcijama šuma 

na kojem Đuro podnosi zapaženi glavni 

referat. Podmukla bolest ga sve više napada, 

što će ubuduće uzrokovati sve duže 

odsustvovanje s posla, sve do njegove 

prerane smrti. Iz Klane skladna četveročlana 

obitelj seli 1978. godine u Rijeku. 

U toku 1977. godine Đuro se teška srca 

definitivno odvaja od prave zelene struke 

jer sticajem okolnosti mora prihvatiti 

rad u drugoj disciplini, pa preuzima mjesto 

rukovodioca salona pokućstva »Drvo« 

u novoj robnoj kući u Rijeci. 

Ne mogu prešutjeti nepovoljnu situaciju 

koja dominira u Rijeci, gdje se 

nažalost uopće ne sagledava potreba za 

specijaliziranim šumarskim stručnjacima 

za koje se je Đuro usavršavao na postdiplomskom 

studiju. To je zapravo bio 

glavni razlog da Đuro nije nikad završio 

ovaj studij, iako mu je preostao još samo 

jedan ispit, jer ionako nije imao izgleda 

da taj studij pravo i valorizira. Ostalo 

je jedino rješenje nastavak rada u trgovini 

pokućstvom, a tu takva specijalnost 

očito nije bila potrebna. Na mjestima 

191

gdje bi se zapošljavali takvi kadrovi i 

danas sjede neadekvatni kadrovi ili se 

pak takva mjesta uopće ne popunjavaju. 

Razumljivo je njegovo razočarenje, a 

i opaka bolest ga sve više udaljava iz 

svakodnevnice. Svjestan je svojih patnji, 

ali s time nikad ne opterećuje svoje najbliže 

i okolinu. Naprotiv, za svakoga ima 

toplu riječ sa smislom za šalu, a stalni 

optimizam i volja za životom izviru iz 

njega do posljednjeg trenutka. Glavni je 

oslonac u obitelji, nježan otac i suprug, 

pa ih njegov prerani odlazak najviše 

pogađa. 

Kao ličnost Đuro je bio jednostavan, 

neposredan, jasan, a naročito se isticao 

velikom dozom čvrste moralne i društvene 

etike zbog čega je, nažalost, često imao 

neprilika. Takvo ponašanje je na sreću 

prenio i na svoju obitelj. 

Nema Te više, a ipak si tu s nama, 

da nam stalno budeš primjer koji moramo 

slijediti. 

Dragi naš Đuro, počivaj u miru riječkih 

čempresovih tamnih krošanja. 

Slava Ti! 

nr Vice Ivančević 

192

UPUTE SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA 

Šumarski list objavljuje izvorne stručne i znanstvene članke iz područja šumarstva, 

drvne industrije i zaštite prirode, prikaze stručnih predavanja i društvenih 

zbivanja (savjetovanja, kongresa, proslava i dr.) te prikaze domaće i strane 

stručne literature i časopisa. Objavljuje nadalje, sve ono što se odnosi na 

stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva i drvne 

industrije te napise o radu terenskih društava. 

Radovi i članci koje pišu stručnjaci iz privrede imaju prednost. 

Doktorske i magistarske radnje objavljujemo samo ako su pisane u sažetom 

obliku, te zajedno s prilozima, mogu zauzeti najviše 8 stranica Šumarskog lista. 

Posebno pozivamo stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva, 

kako uspješnih tako i neuspješnih stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu 

vrijednost za našu struku. Većina rukopisa ne bi trebala prelaziti 10 stranica 

Šumarskog lista, odnosno oko 15 stranica pisanih strojem s proredom. Ako 

rad ima priloge (fotografije, crteže, grafikone, tušem ili strojem pisane tabele) 

tada je potrebno za svaku stranicu priloga smanjiti rukopis za 1,5 stranicu. 

Radove pišite jasno i sažeto. Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene. 

Rukopis treba biti napisan pisaćim strojem s proredom i to tako, da redovi 

budu s lijeve strane uvučeni za 3,5 cm od ruba papira. Uz svaki članak treba 

priložiti i sažetak i to za hrvatski tekst 1/2 stranice, a za strani jezik može 

biti i do 1 stranice. U koliko se za sažetak koristi zaključak članka treba ga posebno 

napisati. Sažeci se u pravilu prevode na engleski jezik. U koliko prijevod 

ne dostavi autor, prevodi ga Uredništvo. U sažetku na početku članka autor treba 

iznijeti problematiku i rezultate istraživanja te njihovu primjenu u praksi. 

Popis korišćene literature treba sastaviti abecednim redom na kraju članka 

i to: prezime i početno slovo imena autora, u zagradi godina objavljene knjige ili časopisa, 

naslov knjige ili časopisa (kod ovoga i br. stranice). Fotografije, crteži, grafikoni 

i si. moraju biti jasni i uredni, jer se samo takvi mogu kliširati. Fotografije 

neka budu većeg formata (najmanje 10 X 15 cm), kontrastne i na papiru visokog 

sjaja. Kod tabela, grafikona, crteža treba voditi računa, da je najpovoljniji omjer 

stranica 1:1,5. Legendu treba po mogućnosti ucrtati u sam crtež. Original može biti 

i većeg formata od tiskanog, a to je i bolje, jer se smanjenjem postiže bolja reprodukcija. 

Crteži i si. moraju biti rađeni tušem, a tabele mogu i pisaćim strojem, 

ali s crnom i neistrošenom vrpcom. Papir: paus, pisaći i gusti pisaći. 

Rukopise dostavljati u dva primjerka od kojih jedan treba biti original. Tablice, 

crteže, grafikone i si. ne stavljati u tekst nego priložiti samostalno. Drugi primjerak 

može biti i fotokopija. 

Autori koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih naručiti 

istodobno sa slanjem rukopisa. Separati se POSEBNO NAPLAĆUJU po 

stvarnoj tiskarskoj cijeni, a trošak separata se ne može odbiti od autorskog honorara. 

Najmanje se može naručiti 30 separata. 

Objavljeni radovi se plaćaju stoga autor uz rukopis treba dostaviti broj i naziv 

svojega žiro računa kao i broj bankovnog računa Općine u kojoj autor stalno boravi 

na koji se uplaćuje porez od autorskih honorara. 

UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA* 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Telefon: 444-206

Å UMARSKI LIST 3-4/1987

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?