PDF - HÅ D

KNJIGE I ČASOPISI BOOKS AND MAGAZINES
(Scientific and professional)
L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA
(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje
Akademije šumarskih znanosti – Firenze)
Iz broja 3, svibanj-lipanj 2010. godine izdvajamo:
Iacopo Benetti, Christian Ciampi, Claudio F a -
garazzi, Sandro Sacchelli: Utjecaj klimatskih
pro mjena na šumarstvo Toskane – procjena šteta
Posljednjih desetljeća učestale su rasprave o sposob
nosti šuma za prilagodbu na klimatske promjene i
mogućnosti šteta koje mogu nastati. Za identifikaciju i
procjenu ekonomskih šteta, koje proizlaze iz klimatskih
promjena donijeti su mnogi prijedlozi (Ford i Smit
2004, Ackerman i Stanton 2004. g.). Isti su vezani
na područje (lokalno do internacionalno), trajanje (štete
na kratki, srednji i dugi period), te promatrano područje
(poljoprivreda, šumarstvo, turizam itd.).
Kad se radi o šumarstvu treba neizbježno voditi računa
o multifunkcionalnosti šuma, pa je potrebno definirati
prioritete proučavanja. Po postavkama Europske
komisije (Prilagodba i klimatske promjene, 2009. g.) ri -
zik štete ovisi o dva čimbenika: ranjivost promatranog
šumskog sustava (nemogućnost prilagodbe klimatskim
promjenama i meteorološkim ekstremima) i otpornost
sustava tj. kapacitet sustava koji bi prihvatio pretunbacije,
zadržavajući istu strukturu i način funkcioniranja.
Ranjivost i otpornost šumskih sustava ovisi o dva
čimbenika: ambijentalne karakteristike (ekološke, morfološke
i geološke) i mogućnosti interveniranja lokalnog
socijalno-ekonomskog sustava na ublažavanje šteta.
Procjena šteta od klimatskih promjena je neizvjesna
zbog nepoznavanja budućeg učinka bilo u kvantitativnom
smislu, bilo u prostornom rasporedu te utjecaju
raznih ambijentalnih i socijal-ekonomskih čimbenika i
sinergije između ranjivosti i otpornosti sustava.
Posljednjih 30 godina razvijene su mnoge metode
za obradu podataka, koje su valjano primjenjive na procjenu
negativnog učinka klimatskih promjena. Odnos
ranjivosti i otpornosti šumskih sustava procjenjuje se
pomoću teorije Dempster-Shafer (1976. g.). Cilj
procjene je dobiti što realnije pokazatelje, na temelju
kojih se mogu vrednovati štete.
U ovom slučaju metodologija analize primijenjena je
na procjenu ekonomske (bolje financijske) štete, koja
proizlazi iz gubitka proizvodnje tradicionalnih šumskih
proizvoda, kao posljedica promjene prosjeka klimatskih
parametara i učestalosti meteoroloških ekstrema.
Parametri koji omogućuju ove procjene su: bibliografski
podaci, sugestije operativaca produktivnog sektora
i empiričke procjene. Valjanost hipoteze zasniva se
na tri ključna koncepta: mogućnost, vjerojatnost i logička
prihvatljivost.
Unutar šumskog sektora na otpornost sustava utječu:
šumsko uzgojne intervencije, pristup u šumske zone radi
gospodarskih intervencija, zaštita prirodnih područja,
varijabilnost šumskih vrsta i raznolikost krajolika. Na
ranjivost šumskih sustava utječu: vjetar, suša, promjena
fitoklimatskih prosjeka, nagib i ekspozicija.
Ekonomska šumska šteta po ovoj metodi proizlazi
iz razlike pune predviđene vrijednosti šume u određenom
periodu i aktualne vrijednosti umanjene za gubit -
ke uzrokovane klimatskim promjenama.
Predviđanja su vršena za razdoblje 2036., 2067. i
2099. g. Najlošija situacija u šumama Toskane odnosi
se na planinsko područje Apenina, a potencijalne štete
najviše će se očitovati na bukvi i kestenu.
Od ukupne površine toskanskih šuma (1 032 632 ha)
predviđa se da će 2036. g. biti jako oštećeno 23 %,
2067. g. 50 %, a 2099. g. 69 %, što bi za cijelo razdoblje
iz nosilo 117 873 000 €, od čega će gotovo polovina povr
šine imati štetu manju od 100 €/ha.
Metoda Dempster-Shafer također omogućuje kvantificiranje
novčanih šteta vezanih za vanjske ambijentalne
utjecaje, koji su potencijalno primjenjivi za analizu, a u
svakom slučaju daje solidnu osnovu za monitoring i
ublaživanje ekonomskih šteta od klimatskih promjena.
Federica Alisciani, Francesco Carbone: Novo
zelandsko iskustvo u trgovini kvotama ugljika
šum skih organizacija
U sadašnjem razdoblju još nisu realizirane sve inicijative
predviđene protokolom iz Kyota, već se smatraju
potencijalima. To se odnosi i na šumski sektor, gdje još
uvijek ne postoji modalitet sudjelovanja u komercijalizaciji
prava koja proizlaze iz uskladištenja ugljika iz atmosfere.
Obveza Italije, koja proizlazi iz protokola iz Kyota,
je redukcija emisije stakleničkih plinova do 2012. g. u
iznosu od 6,5 % u odnosu na emisiju 1990. g. Već 2006.
g. ustanovljeno je povećanje emisije u iznosu od 9,9 %,
te se obveza smanjenja popela na 16,4 %. U novije vrijeme
je ustanovljeno opadanje emisije zbog povećane
cijene energije, blaže klime i ekonomske krize. Učešće
šumskog sektora u nacionalnoj redukciji ocjenjuje se na
15 % ili 16,2 milijuna tona CO 2 godišnje, što omogućuje
529