PDF - HÅ D

518
Dostupnost plijena određuje veličinu i vitalnost vučje populacije
Prema istraživanjima doc.dr. sc. Josipa Kusaka i
sur. u razdoblju od 2005. do 2008. telemetrijski je praćena
jedna vučica u Dalmaciji i na Velebitu te deset različitih
vukova iz triju čopora u Gorskom kotaru. Rekord
drži alfa vučica Hilda koja se prati gotovo 7 godina i do
sada je najduže praćeni vuk u Hrvatskoj. Pripadnik je
čopora Snježnik, u kojemu je izbrojeno 6 vukova na teritoriju
od 35.800 ha. Što se tiče genetske strukture, istraživanja
dr. sc. Tomislava Gomerčića pokazala su da
vučja populacija u Hrvatskoj nije ugrožena nedostatkom
genske raznolikosti, što će reći da ne treba očekivati probleme
u smanjivanju populacije zbog prečestog križanja
Počevši od 2005. g. jedna od aktivnosti koja je bila
navedena i u dosadašnjem Planu upravljanja vukom, a
kojom bi se osiguralo dugoročno očuvanje populacije
vuka u što skladnijem suživotu s ljudima, bila je kontrolirani
zahvat u populaciju vuka. Prema podacima koje
navode mr.sc. Jasna Jeremić i Patricija Oković od
ukupno dopuštenog zahvata od 28 jedinki u razdoblju od
2005. do 2008. g. bilo je odstrijeljeno 15 vukova ili
nešto više od 50 % plana. To međutim nije konačna
brojka zabilježenog mortaliteta, jer je u istom razdoblju
evidentirano stradanje 11 jedinki od krivolova. Navedene
autorice obradile su i pitanje utjecaja vuka na domaće
životinje, temeljeći svoj izvještaj na zapisnicima
očevida šteta koje provode ovlašteni vještaci Ministarstva
kulture. Tijekom protekle četiri godine (2005–2008,
za 2009. podatci nisu još do kraja sređeni) zaprimljeno
je i analizirano ukupno 5 355 zahtjeva za naknadu štete
od zaštićene zvjeradi. Daleko najviše šteta prijavljeno je
Kontrolirani zahvati u populaciju vuka
Plan upravljanja vukom donesen 15. srpnja 2010.
U Planu je posebna pozornost dana pitanju poželjnom
i mogućem kapacitetu staništa za vuka (prof. dr. sc.
Đuro Huber i sur.). U Hrvatskoj je gustoća prirodnog
plijena vuka (jelen, srna, divlja svinja) znatno ispod
mogućeg kapaciteta, što bitno ograničava i kapacitet
staništa za vuka. Postojeće veličine populacije vuka u
Hrvatskoj od 200 do 220 jedinki po svemu je sudeći
ujedno i u granicama kapaciteta staništa na raspoloživu
hranu, što potvrđuje izračun mogućeg broja vukova dobiven
kombiniranjem telemetrijskih podataka i modela
staništa vuka, posebno razrađen u ovome planu. Određena
pozornost posvećena je zakonodavnom okviru zaštite
vuka (Ivna Vukšić), počevši od međunarodnih
sporazuma i propisa Europske Unije s područja zaštite
prirode kojih je RH potpisnica do doma ćih strateških
dokumenata i propisa od Zakona o zaš titi prirode
(2008) do zakona o lovstvu (2009), veterinarstvu
(2007), stočarstvu (2006) i Zakona o zaštiti životinja
(2006). Što se vuka tiče, on se nalazi na Dodatku II.
Bernske konvencije, to jest na popisu strogo zaštićenih
u srodstvu kako je to primijećeno u reintroduciranog
risa. Kako je dostupnost plijena jedan od glavnih čimbenika
koji određuju veličinu i vitalnost vučje populacije,
tom je pitanju u Planu dana značajna pozornost, lučeći
divlje parnoprstaše (srna, jelen, divlja svinja) od broja i
vrste stoke. Prometnice, posebno autoceste, ograničavaju
kretanje slobodno živućih životinja pa tako i vukova,
a što je još gore na njima stradava ne mali broj
vukova. U protekle četiri godine pod kotačima automobila
ili na pruzi prosječno gine 5–9 jedinki ili 52 %
ukupno stradalih vukova (28 jedinki).
u Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji
(80 %), a najmanje u Primorsko-goranskoj i Karlovačkoj
županiji. Kao jedna od mjera zaštite stoke od vukova
je donacija pastirskih pasa tornjaka (u minulom
razdoblju donirano je ukupno 132 štenadi pasa tornjaka)
te dodjela električnih ograda (donirano 69 ograda) koje
provodi Državni zavod za zaštitu prirode. Kako ništa
manji problem ne predstavlja ni utjecaj vuka na divljač,
poglavito srneću, 2006. g. u sklopu Pravilnika o sadržaju
i načinu izrade… lovnogospodarske osnove objavljene
su izmjene i dopune Stručnih podloga za bonitiranje…
kojima je predviđen znatno manji prirast u lovištima u
kojima obitava vuk u odnosu na lovišta gdje tog predatora
nema. S tim u vezi prilikom raspisivanja natječaja,
odnosno određivanja početne cijene lovozakupnine za
lovišta u kojima obitavaju krupne zvijeri, ista će morati
biti niža (prof. dr. sc, Marijan Grubešić, Davor Z e c i
Antonija Bišćan).
Slika 3. Telemetrijski praćeni vukovi u čoporima Risnjak, Suho i
Snježnik u Gorskom kotaru, Krasno u Sjevernom Velebitu
i Kozjak u Dalmaciji
(Izvor: Kusak 2009)