PDF - HÅ D

ŠUMARSKI LIST 

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 

UDC 630* 

ISSN 

0373–1332 

CODEN 

SULIAB 

9-10 

GODINA CXXXIV 

Zagreb 

2010

Uredništvo ŠUMARSKOGA LISTA 

HR-10000 Zagreb 

Trg Mažuranića 11 

Telefon/Fax: +385(1)48 28 477 

e-mail: urednistvo@sumari.hr 

WEB stranica / WEB site: www.sumari.hr/SL 

Šumarski list online: www.sumari.hr/sumlist 

Journal of forestry Online: www.sumari.hr/sumlist/en 

Digitalizirana arhiva / digitalized archive: www.sumari.hr/sumlist/arhiva 

Nas lov na stra ni ca – Front pa ge: 

Prvi jesenji mraz i požutjelo lišće u šumi, najavljuju skori početak zimskog razdoblja 

The first autumn frost and yellowing leaves in the forest annouce the imminent arrival of winter 

(Fo to – Pho to: Željko Stipeć) 

Na kla da 1780 pri mje ra ka

RI JEČ GLAV NO GA URED NI KA 

UZ NOVI ZAKON O ŠUMAMA 

Kao što znamo, priprema se novi Zakon o šumama, a jedna od glavnijih odredbi Zakona trebala bi 

odrediti korištenje i stvarnu površinu šuma i šumskog zemljišta. Prema čanku 1. stavci 1. važećeg 

Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezi - 

nu osobitu zaštitu. Kao specifično prirodno bogatstvo, prema članku 3. stavci.1., s općekorisnim funkcijama 

uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja, a u stavci 3. u 15 točaka naznačene su općekorisne 

funkcije šume (na žalost mnogi zaboravljaju da uz klasično gospodarsku djelatnost, šumarska struka 

ponajprije osigurava obavljanje upravo tih funkcije šume). Očekujemo da novi Zakon u spomenutim 

člancima neće ništa mijenjati. Članak 4. Zakona pak govori o tome, što se smatra šumom i šumskim 

zemljištem i u spornim slučajevima nadležnim za arbitražu određuje resorno Ministarstvo. Pitanje je da 

li su se svi u skladu s navedenim člancima uvijek odnosili prema šumi i šumskom zemljištu? 

Hrvatsko šumarsko društvo je u više navrata raspravljalo o tome i izražavalo nadležnima nezadovoljstvo 

nekim rješenjima u zakonskim i podzakonskim aktima, o čemu je i u svome izvješću na 114. izbornoj 

skupštini HŠD-a za čeverogodišnje razdoblje, govorio predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević. 

Posebno je iskazao nezadovoljstvo odredbom Zakona o šumama da se za podizanje višegodišnjih nasada 

uz neobraslo šumsko zemljište “koristi i makija, a moramo znati i ponavljati: makija je šuma”. 

Također je naveo, kako se upravo na tim područjima gdje je i najveća potražnja za šumskim zemljištima, 

nalazi na stotine tisuća hektara neobraslog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, na kojemu usput rečeno, 

nastaje preko 50 % šumskih požara. Posebno je označio samo simboličnim a nerealnim visine sadašnjih 

naknada za šume i šumska zemljišta, čiji iznosi ni približno ne osiguravaju podizanje novih šuma u 

istoj površini, a da nisu u skladu s vrijednošću dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, navedenih u 

članku 1. Zakona o šumama, nije potrebno ni govoriti. Kao što je i u spomenutom Izvješću navedeno, 

svjesni smo činjenice “da su u proteklom razdoblju zbog raznih okolnosti, u površine državnih šuma i 

šumskih zemljišta, ušla i bivša napuštena poljoprivredna zemljišta, danas sukcesijom obrasla šumom”. 

Upravo netočna definiranost površina šuma i šumskih zemljišta, uzrokom je mnogobrojnih sporova i 

razmimoilaženja između šumarske struke i nekih drugih struka, ponajprije poljoprivredne. 

Očekujemo da će odredbe novog Zakona o šumama, ali i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, no vom 

kategorizacijom, šume i šumska zemljišta pravilno definirati, a onda se prema njima odnositi sukladno s 

člankom 1. važećeg Zakona o šumama, za kojega očekujemo da se neće mijenjati. Tako ćemo izbjeći primjerice 

slučajeve da podižemo kulture, maslinike i vinograde na apsolutno šumskim tlima, samo zato što 

je definiran vlasnik, ili pak prestati tjerati iz državnih šuma divljač, kao neprijeporno sastavni dio šumske 

faune, da bi u šumi mogla pasti i brstiti privatna domaća stoka (primjer s naših otoka). Isto tako očekujemo, 

da će sve one površine koje se danas vode kao poljoprivredne, a nepogodne su za poljoprivrednu 

proizvodnju (prema podacima oko 800 000 ha), biti iskorištene za podizanje šumskih kultura i plantaža s 

pionirskim i brzorastućim vrstama drveća, s mogućnošću korištenja u bionergetske i druge svrhe. 

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

A WORD FROM THE EDITOR-IN-CHIEF 

THE NEW FOREST LAW 

As we all know, preparations are under way to introduce the new Forest Law. The new Law will contain 

an important regulation which defines the use of forests and the actual size of forest and forestland 

area. According to Article 1, paragraph 1 of the valid Forest Law, forests and forestland are goods of interest 

to the Republic of Croatia and enjoy its particular protection. The specific nature of this natural 

wealth and its functions of general benefit, according to Article 3, paragraph 1, require special management 

methods. In paragraph 3 of the same article, non-market forest functions are listed in 15 points (regrettably, 

many forget that, in addition to classical forest management, the first and foremost task of the 

forestry profession is to ensure undisturbed provision of non-material forest functions). We expect that no 

changes will be made in the new law in this respect. The concept of forests and forestland is discussed in 

Article 4 of the Law, which also states that the Ministry of Agriculture and Forestry is competent for all 

arbitration cases. However, we must wonder whether forests and forestland have always been treated in 

accordance with the above articles. 

The Croatian Forestry Association has on several occasions discussed the issue and expressed dissatisfaction 

with some solutions in legal and by-legal acts. Petar Jurjević, MSc, President of the CFA, reported 

on this issue at the 114 th electoral assembly of the CFA for a four-year period. He was particularly 

dissatisfied with the regulation of the Forest Law which states that “to establish perennial cultures next 

to unproductive forest land it is allowed to use maquis, while we should know and constantly stress that 

maquis is a forest”. He also mentioned the following interesting fact: in those areas in which the demand 

for forestland is the highest there are hundreds of thousands of hectares of uncultivated, abandoned agricultural 

land. Incidentally, this is where over 50% of forest fires occur. He particularly criticized the fact 

that the current compensation for forests and forestland is only symbolic and unrealistic, since its amount 

in no way suffices to establish new forests in the same area. Needles to say, the amount of compensation is 

widely disproportionate to the value of goods of interest to the Republic of Croatia, as stated in Article 1 

of the Forest Law. As mentioned in the Report, we are aware of the fact that “in the past period, due to diverse 

circumstances, state forests and forestland area also incorporated former abandoned agricultural 

land which is currently covered with forests resulting from succession.” It is the inaccurate definition of 

forests and forestland that causes numerous conflicts and discord between the forestry sector and some 

other sectors, in the first place agriculture. 

We expect that the new categorization regulated by the future Forest Law, as well as the Law on Agricultural 

Lend will accurately define forests and forestland and that it will treat them in accordance with 

Article 1 of the valid Forest Law. We hope that the new Law will prohibit cases in which cultures, olive 

groves and vineyards are established on strictly forest soils simply because the owner is defined, or in 

which wild game, an indelible part of the forest fauna, is driven away from forests to make way for domestic 

cattle and their grazing and browsing needs (examples from Croatian islands). We also expect that 

all areas which are currently listed as agricultural areas but are unsuitable for agriculture (about 800.00 

ha), will be used for forest cultures and plantations with pioneer and fast-growing tree species, which can 

be used for bio energy and other purposes. 

Professor Emeritus Branimir Prpić, Ph.D.

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CO DEN SUL IAB 

ŠUMARSKI LIST 

Znan stve no-stručno i sta leško gla si lo Hr vat sko ga šum ars kog društva 

Jou r nal of the Fo res try So cie ty of Cro a tia – Ze it schrift des Kroa ti schen For stve re ins 

Re vue de la So cié té fo res ti èrecro a te 

1. Izv. prof. dr. sc. Igor Anić 

2. Tibor Balint, di pl. ing. 

3. Stje pan Blažičević, di pl. ing. 

4. Mario Bošnjak, di pl. ing. 

5. Davor Bralić, di pl. ing. 

6. Mr. sp. Mandica Dasović 

7. Mr. sc. Josip Dundović 

8. Mr. sc. Zoran Đurđević 

9. Prof. dr. sc. Milan Glavaš 

10. Prof. dr. sc. Ivi ca Gr bac 

11. Tijana Grgurić, di pl. ing. 

12. Du brav ko Ho dak, di pl. ing. 

13. Benjamino Horvat, di pl. ing. 

14. Mr. sc. Petar Jurjević, 

pred sjed nik – president 

1.Šumski ekosustavi – Forest Ecosystems 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, 

urednik područja – Field Editor 

Šumarska fitocenologija – Forest Phytocoenology 

Urednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches: 

Prof. dr. sc. Jozo Franjić, 

šumarska botanika i fiziologija šumskoga drveća 

Forest Botany and Physiology of Forest Trees 

Izv. prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, 

dendrologija – Dendrology 

Dr. sc. Joso Gračan, 

genetika i oplemenjivanje šumskoga drveća 

Genetics and Forest Tree Breeding 

Prof. dr. sc. Nikola Pernar, 

šumarska pedologija i ishrana šumskoga drveća 

Forest Pedology and Forest Tree Nutrition 

Prof. dr. sc. Marijan Grubešić, 

lovstvo – Hunting Management 

2.Uzgajanje šuma i hortikultura 

Silviculture and Horticulture 

Akademik Slavko Matić, 


Silvikultura – Silviculture 


Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, 

Ekologija i biologija šuma, bioklimatologija 

Forest Ecology and Biology, Bioclimatology 

Uređivački sav jet – Editorial Council: 

15. Čedomir Križmanić, di pl. ing. 

16. Marina Mamić, dipl. ing. 

17. Izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić 

18. Darko Mikičić, di pl. ing. 

19. Marijan Miškić, di pl. ing. 

20. Damir Miškulin, di pl. ing. 

21. Aka de mik Slav ko Ma tić 

22. Vlat ko Pe tro vić, di pl. ing. 

23. Dra go mir Pfe i fer, di pl. ing. 

24. Darko Posarić, di pl. ing. 

25. Prof. dr. sc. Bra ni mir Pr pić 

26. Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić 

27. Oli ver Vla i nić, di pl. ing. 

28. Zdravko Vu ke lić, di pl. ing. 

29. Dr. sc. Dijana Vuletić 

Urednički odbor po znastveno-stručnim područjima 

Editorial Board by scientific-professional fields 

Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture – Forest Cultures 

Dr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu 

Karst Amelioration, Forests on Karst 

Izv. prof. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma, 

urbane šume – Natural Forest Silcivulture, Urban Forests 

Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, mikoriza i alelopatija 

Mycorrhiza and Allelopathy 

Izv. prof. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i 

rasadničarstvo – Seed Production and Nursery Production 

Izv. prof. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode, 

hortikultura – Protected Nature Sites, Horticulture 

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega 

krajolika, općekorisne funkcije šuma – Ecology and 

Landscape Tending, Non-Wood Forest Functions 

3.Iskorištavanje šuma – Forest Harvesting 

Prof. dr. sc. Ante Krpan, 



Izv. prof. dr. sc. Dragutin Pičman, 

Šumske prometnice – Forest Roads 

Prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija u šumarstvu 

Mechanization in Forestry 

Prof. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva 

Sawmill Timber Processing

Izv. prof. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu, 

teh no lo gi ja drva – Wood Science, Wood Technology 

4.Zaštita šuma – Forest Protection 

Dr. sc. Miroslav Harapin, 

urednik područja – field editor 

Fitoterapeutska sredstva zaštite šuma 

Phytotherapeutic Agents for Forest Protection 

Urednici znanstvenih grana 

Editors of scientific branches: 

Prof. dr. sc. Milan Glavaš, 

Šumarska fitopatologija, integralna zaštita šuma 

Forest Phytopathology, Integral Forest Protection 

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec, 

šumarska entomologija – Forest Entomology 

Prof. dr. sc. Josip Margaletić, 

zaštita od sisavaca (mammalia) 

Protection Against Mammals (mammalia) 

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari – Forest Fires 

5.Izmjera i kartiranje šuma 

Forest Mensuration and Mapping 

Prof. dr. sc. Renata Pernar, 


Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu 

Remote Sensing and GIS in Forestry 


Izv. prof. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma 

Forest Mensuration 

Doc. dr. sc. Ante Seletković, izmjera terena s kartografijom 

Terrain Mensuration with Cartography 

Izv. prof. dr. sc. Anamarija Jazbec, 

biometrika u šumarstvu – Biometrics in Forestry 

6.Uređivanje šuma i šumarska politika 

Forest Management and Forest Policy 

Prof. dr. sc. Juro Čavlović, 


Uređivanje šuma – Theory of Forest Management 


Doc. dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika i 

marke ting u šumarstvu 

¸ Forest Economics and Marketing in Forestry 

Prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstvu 

Organization in Forestry 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u šumarstvu 

Informatics in Forestry 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., staleške vijesti, 

bibliografija, šumarsko zakonodavstvo, 

povijest šumarstva 

Forest-Related News, Bibliography, Forest Legislation, 

History of Forestry 

Prof. dr. sc. Vla di mir Be us, Bos na i Her ce go vi na 

Bosnia and Herzegovina 

Prof. dr. sc. Vje ko slav Gla vač, Nje mačka – Germany 

Prof. dr. sc. Emil Kli mo, Češka – Czech Republic 

Doc. dr. sc. Boštjan Košir, Slo ve ni ja – Slovenia 

Čla no vi Uređivačkog od bo ra iz ino zem stva 

Members of the Editorial Board from Abroad 

Dr. sc. Kon rad Pin ta rić, prof. em., Bos na i Her ce go vi na 

Bosnia and Herzegovina 

Prof. dr. sc. Mi lan Sa ni ga, Slo vačka – Slovakia 

Dr. sc. Mar tin Schne i der-Ja co by, Nje mačka – Germany 

Prof. dr. sc. Iz tok Win kler, Slo ve ni ja – Slovenia 

Glav ni i od go vor ni ured nik – Editor-in-chief 

prof. dr. sc. Bra ni mir Pr pić 

Teh nički ured nik – Technical editor 

Hra ni slav Ja ko vac, di pl. ing. šum. 

Lek tor – Proofreader 

Di ja na Se ku lić-Blažina 

Znan stve ni član ci pod li ježu međuna rod noj re cen zi ji. Recen - 

zen ti su dok to ri šum ars kih zna nos ti u Hr vat skoj, Slo vačkoj i 

Slo ve ni ji, a pre ma po tre bi i u dru gim zem lja ma za vis no o 

od lu ci ured ništva. 

Scientific articles are subject to international reviews. The 

reviewers are doctors of forestry sciences in Croatia, 

Slovakia and Slovenia, as well as in other countries, if deem - 

ed necessary by the Editorial board. 

Na os no vi mišlje nja Mi nis tar stva zna nos ti, obrazovanja i športa Re pu bli ke Hr vat ske, »Šum ars ki list« 

sma tra se znan stve nim časo pi som te se na nje ga pri mje nju je 0-ta sto pa PDV (čla nak 57. g.) 

Based on the opinion of the Ministry of Science, Education and Sport of the Republic of Croatia, »Forestry Journal« 

is classified as a scientific magazine and is subject to 0-rate VAT (Article 57) 

Časopis referiraju sekundarni časopisi: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, 

Forestry Abstracts, Agricola, Pascal, Geobase, SCOPUS i dr. 

Articles are abstracted by or indexed in: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, 

Forestry Abstracts, Agricola, Pascal, Gebase, SCOPUS et al.

SADRŽAJ – CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 187 + 188 (001) 

Pandža, M., V. Krpina:Šumska vegetacija vrgadskih otočića i Vrgade (Dalmacija, Hrvatska) 

Forest Vegetation of the Island of Vrgada and its Islets (Dalmatia, Croatia) 447 

UDK 630* 156 (001) 

Pejnović, D., K. Krapinec, M. Slamar:Lovci u Hrvatskoj kao socijalno-geografska skupina 

i njihove demosocijalne karakteristike 

Hunters in Croatia as a Socio-Geographic Group and their Socio-Demographic Characteristics 461 

UDK 630* 114.6 + 411 (001) 

Šerić Jelaska, L., A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić:Variations of 

Carabid Beetle and Ant Assemblages, and their Morpho-ecological Traits within Natural 

Temperate Forests in Medvednica Nature Park 

Razlike u sastavu i morfološko-ekološkim značajkama mrava i trčaka u prirodnim šumama na 

području Parka prirode Medvednica 475 

UDK 630* 156 (001) 

Čas, M.:Disturbances and Predation on Capercaillie at Leks in Alps and Dinaric Mountains 

Uznemiravanje i predacija tetrijeba na pjevalištima u Alpskom i Dinarskom prostoru 487 

PRETHODNO PRIOPĆENJE – PRELIMINARY COMMUNICATION 

UDK 630* 453 

Matošević, D., M. Pernek, B. Hrašovec:Prvi nalaz kestenove ose šiškarice 

(Drycosmus kuriphilus) u Hrvatskoj 

First Record of Oriental Chestnut Gall Wasp (Dryocosmus kuriphilus) in Croatia 497 

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS 

UDK 630* 903 + 907.1 

Tomićević, J., M. A. Shannon, D. Vuletić:Developing Local Capacity for Participatory 

Management of Protected Areas: The Case of Tara National Park 

Razvoj lokalnih kapaciteta za sudjelovanje u upravljanju zaštićenim područjem Nacionalnog parka Tara 503 

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTION 

Arač, K.: Siva štijoka (Porzana parva Scop.) 516 

Frković, A.: Plan upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj 2010 – 2015. 517 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI – SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL MEETINGS 

Kajba, D.: XXIII IUFRO svjetski šumarski kongres, 23–28. kolovoza 2010., Seul, Republika Koreja 519 

Tomljanović, K., M. Vucelja: Peti međunarodni simpozij o dabru 521 

IZ INOZEMNOG ŠUMARSTVA – FROM FOREIGN FORESTRY 

Grubešić, M., S. Zec: Gospodarenje državnim šumama u Bavarskoj, primjer šumarija Oberammergau 524 

KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional) 

Grospić, F.: L’ Italia forestale e montana 529 

Gračan, J.: Sylwan – poljski šumarski časopis 531 

Gračan, J.: Acta Silvatica and Hungarica 532 

MEĐUNARODNA SURADNJA – INTERNATIONAL COOPERATION 

Grubešić, M., S. Zec: Stručna ekskurzija u Bavarsku 534 

NOVI MAGISTRI ZNANOSTI – NEW MASTERS OF SCIENCE 

Frković, A.: Željko Perković – magistar biotehničkih znanosti 539 

IZLOŽBE – EXHIBITIONS 

Grospić, F.: Jesen u Lici – XII. izložba tradicijskih proizvoda 540 

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA – FROM THE HISTORY OF FORESTRY 

Ivančević, V.: Oživljena uspomena na pilanu Štirovača 541 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA – FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION 

Roša, J.: Glazbena večer u Hrvatskom šumarskom domu 543 

Delač, Damir.: Zapisnik 2. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a 545 

IN MEMORIAM 

Ivančević, V.: Anton Bruketa (1932–2009) 549 

Biljak, R., F. Grospić: Ivo Delajković (1923–2010) 550 

Beus, V.: Konrad Pintarić (1919–2010) 551 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 187 + 188 (001) 

Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 447-459 

ŠUMSKA VEGETACIJA VRGADSKIH OTOČIĆA I VRGADE 

(DALMACIJA, HRVATSKA) 

FOREST VEGETATION OF THE ISLAND OF VRGADA AND ITS ISLETS 

(DALMATIA, CROATIA) 

Marija PANDŽA 1 , Vesna KRPINA 2 

SAŽETAK: U radu su analizirane fitocenološke značajke vegetacije na području 

otočne skupine Vrgada (otoci zadarskog arhipelaga). S obzirom da 

otok Vrgada u svom najvišem dijelu vrh Strabinovac doseže visinu od 112 m, 

na njoj možemo razlikovati samo mediteransko-litoralni vegetacijski pojas. 

Taj je pojas zastupljen u eumediteranskoj vegetacijskoj zoni, a najznačajnija 

zajednica je Myrto-Quercetum ilicis, a na zaštićenim položajima Vrgade, te na 

južnoj i jugozapadnoj ekspoziciji otoka i na otočićima zastupljena je stenomediteranska 

asocijacija Pistacio-Juniperetum phoeniceae. Ukupno je napravljena 

31 fitocenološka snimka. Snimke su rađene i analizirane po metodi 

Braun-Blanquet-a. Na svim snimkama provedene su dvije metode numeričke 

analize - klasterska analiza i multidimenzionalno skaliranje. Rezultati su prikazani 

u tablicama 1–5 klasičnim prikazom fitocenoloških snimaka, a numeričkom 

analizom dobiven je grafički prikaz (sl. 3 i 4). Sintaksonomskom 

analizom utvrđene su šumske zajednice gariga – Erico-Cistetum cretici H-ić 

1958 i makije: Myrto-Quercetum ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985, 

Fraxino orno–Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958, Pistacio-Juniperetum phoeniceae 

Trinajstić 1987 i Querco ilici-Pinetum halepensis Loisel 1971. 

Osim ovih zajednica koje se jasno uočavaju na terenu, dio otoka Vrgade i 

otočića Arntina obraštaju sastojine alepskog bora koji se spontano širi, a na 

otočiću Murvenjaku sastojine mirte i tršlje – Myrto-Pistacietum lentisci Molinier 

(1936, 1954) Rivas Martinez 1975. 

Ključne riječi: Myrto-Quercetum ilicis, Pistacio-Juniperetum phoeniceae, 

numerička analiza, otok Vrgada i vrgadski otočići, Dalmacija, Hrvatska 

Tijekom 2009. i 2010. godine obavljen je niz floris - 

tič kih i vegetacijskih istraživanja 14 malih otočića i 

hri di uz otok Vrgadu (zadarski arhipelag). 

U bioklimatskom smislu otok Vrgada pripada biokli - 

mi sveze Quercion ilicis. Vegetacija te sveze u fitogeografskom 

pogledu pripada eumediteranskoj vegetacijskoj 

zoni mediteranske fitogeografske regije (usp. Trinajs - 

t i ć 1998). Tijekom 2003. i 2004. g. obavljena su floristi - 

čka istraživanja otoka Vrgade. Uz Vrgadu istraživanjima 

su obuhvaćene dvije hridi (hrid Kamičić – sjeverno od 

1 Dr. sc. Marija Pandža, Murterskih iseljenika 5, HR-22243 

Murter, Hrvatska (Croatia) (marija.pandza@si.t-com.hr) 

2 Mr. sc. Vesna Krpina, dipl. ing. šum.; Hrvatske šume d.o. o. 

Zagreb; Uprava šuma podružnica Split; Šumarija Biograd, 

Put Grande bb, Biograd n/m (vesna.krpina@ hrsume.hr) 

UVOD – Introduction 

Vrgade i druga hrid Kamičić – južno od Vrgade) te tri 

otočića Artina, Obrovanj i Rakita (Piljac-Kosović 

2009). Tijekom izrade vegetacijske karte Republike Hrvatske 

nisu obavljena kartiranja Vrgade. Horvatić 

(1934, 1939, 1957, 1958, 1961-1962, 1963, 1963a, 

1964, 1967, 1971) koji je fitocenološki istraživao istočno 

jadranske otoke ne spominje otok Vrgadu. 

Vrgada je 50-tih i 60-tih godina 20. st. pošumljavana 

alepskim borom (Pinus halepensis Mill.). Bor se 

spontano širi i obrašta veliku površinu otoka. Uz bor na 

otoku je makija crnike, unutar koje se jasno mogu razlikovati 

– inicijalni stadij sa zajednicom gariga i terminal 

ni stadij sa zajednicama Myrto-Quercetum ilicis 

Tri najstić (1976) 1985. 

447

M. Pandža, V. Krpina: ŠUMSKA VEGETACIJA VRGADSKIH OTOČIĆA I VRGADE (DALMACIJA, HRVATSKA) Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 447-459 

Zajednica gariga se na otoku Vrgada nalazi u procesu 

prirodne progresije u smjeru vazdazelene makije. Čiste 

šume crnike Myrto-Quercetum ilicis do sada su poznate 

s otoka Hrvatskog primorja, od kvarnerskih na sjeveru, 

do dubrovačkih na jugu. Ta zajednica predstavlja terminalnu 

fazu razvoja šumske vegetacije eumediteranske 

zone istočnojadranskog primorja i njenom rasprostranjenošću 

bavio se veći broj istraživača (usp. Horvatić 

1934, 1958, 1963; Zi. Pavletić 1973; Trinajstić 

1984, 1985, 1986, 1989, 1990, 1995a, 2008; M. Hećimović 

1980, 1982; S. Hećimović; 1984; Pandža 

2003; Pandža et al. 2004). 

Na južnim do jugozapadnim ekspozicijama otoka 

Vrgade i po okolnim otočićima prisutna je zajednica Pistacio-Juniperetum 

phoeniceae. Inicijalna je šumska zajednica 

poznata iz većeg dijela istočnojadranske obale 

(usp. Trinajstić 1987, 1995, 1995a, 1998, 2008; Jas - 

pri ca et al. 2000; Kovačić et al. 2001; Pandža 

2003, 2004; Pandža et al. 2004). 

Otok Vrgada (2.3 km 2 ), (Duplančić-Lederet 

et al. 2004) te vrgadski otočić i hridi (Murvenjak ili 

ISTRAŽIVAČKO PODRUČJE – Researched area 

Murvenik – 0,609 km 2 ; Šipnata – 0.085 km 2 , Oblik – 

0.074 km 2 , Kozina – 0.063 km 2 , Gira – 0.056 km 2 , 

Slika 1. Istraživano područje 

Figure 1 Researche area 

448


Obrovanj – 0.04 km 2 , Artina 0.033 km 2 , V. Školjić – 

0.03 km 2 , M. Školjić – 0.013 km 2 te hridi Rakita, Vrtlić, 

Lončarić, Kamičić sjeverno i južno od Vrgade) pripadaju 

zadarskom arhipelagu i južnohrvatskom (dalmatinskom) 

otočju (sl. 1). Vrgada i otočići imaju dinarski 

smjer pružanja od sjeverozapada prema jugoistoku. Vrgada 

je građena od rudistnih vapnenaca senona i dolomita 

ALB-cenomana. Na pojedinim dijelovima otoka 

izmjenjuju se vapnenci i dolomiti s hondrodontama 

(Mamužić et al. 1975). 

Otok Vrgada je smješten između otoka Pašmana i 

Murtera. Male je površine i jedan je od najmanjih naseljenih 

hrvatskih otoka. Na Vrgadi je istoimeno naselje 

smješteno na sjeveru otoka (sl. 2). Prema podacima iz 

Slika 2. Uvala Sv. Andrija (sjeverna strana otoka Vrgade s dijelom 

naselja) 

Figure 2 The Cove of St. Andrija (north side of the island of Vrgada 

with a part of the settlement) 

Zavoda za statistiku Zadarske županije na Vrgadi su 

2001. g. živjela 242 stanovnika. Na Vrgadi je malo 

obradivih površina, koje se koriste kao maslinici, vinogradi 

i vrtovi. Tla su antropogeno utjecana, te je velik 

dio antropogenih tala (maslinika i vinograda) zapušten. 

Vrgadski otočići su nenastanjeni, osim V. Školjića, 

na kojem od 1999. g. žive čuvari okolnih kaveza za marikulturu. 

Za otok Vrgadu nema klimatoloških podataka pa su 

uzeti klimatološki podaci najbliže klimatološke postaje 

Biograda na kopnu. Po Köppenovoj klasifikaciji Vrgada 

se nalazi u C sa klimatskoj zoni označenoj kao 

„klima masline“. Prema interpretaciji Šegote (1963) 

Köppen-ovu C sa klimu karakteriziraju blage zime i 

vruća ljeta. 

U Biogradu prema podacima Hidrometeorološkoga 

zavoda Republike Hrvatske za razdoblje 1981–2000. g., 

srednja godišnja temperatura bila je15 °C, a količina 

oborina iznosila je 814,2 mm. Apsolutni minimum zabilježen 

je u prosincu (- 8,0 °C), a apsolutna maksimalna 

temperatura u istraživanom razdoblju iznosi 38,5 °C. 

Godišnja količina oborina nije jednoliko razdijeljena 

na sve mjesece i godišnja doba. Veći dio godišnje količine 

oborina pada u hladnijem dijelu godine (X-III. mjeseca), 

što je jedna od karakteristika maritimnog 

oborinskog režima kojemu otok Vrgada pripada (Penz 

a r B. i I. 1979/80, 1981). Najmanje kiše palo je u srp - 

nju, prosječno 24 mm. Neravnomjeran raspored oborina 

tijekom godine dovodi do izrazito sušnoga ljeta i zastoja 

vegetacije u tom razdoblju. 

Vegetacijska istraživanja vršena su po metodi Braun- 

Blanquet-a (usp. Horvat 1949; Horvat et al. 1950; 

Braun-Blanquet 1964). 

U ovom radu izvršena je analiza šumske vegetacije 

otoka Vrgade s pripadajućih otočića. Načinjena je 31 fi - 

tocenološka snimaka (tijekom vlastitih fitocenoloških 

istraživanja). 

Uz fitocenološke snimke provedena je numerička – 

klasterska analiza i multidimenzionalno skaliranje 

(Sharma 1996; Mc Garigal et al. 2000). Numerička 

analiza provedena je programskim paketom SYN- 

TAX 2000 koji se koristi u taksonomiji i sinekologiji 

(Podani 2001). U ovoj analizi Braun-Blanquet-ova 

MATERIJAL I METODE – Material and Methods 

kombinirana skala za procjenu abundancije i pokrovnosti 

transformirana je u Van der Maarel-ovu ordinal - 

nu skalu (usp. Van der Maarel 1979). 

Nomenklatura vrsta u fitocenološkim tablicama 

usklađena je po Nikolić (1994–2000, 2010), a fitocenološka 

nomenklatura usklađena je prema “Kodeksu 

fitocenološke nomenklature” (Weber et al. 2002). Uz 

imena asocijacija su i šifre iz nacionalne klasifikacije 

staništa – NKS (Topić et al. 2006). 

Vrste su u fitocenološkim tablicama grupirane pre - 

ma pripadnosti određenim sintaksonomskim kategorijama, 

od asocijacije, preko sveze, reda i razreda. 

Sintaksonomski pregled šumske vegetacije otoka Vrgade i okolnih otočića 

Sintaxonomic review of the forest vegetation of the Island of Vrgada and surrounding Islets 

RAZRED: ERICO-CISTETEA Trinajstić 1985 

RED: Cisto-Ericetalia H-ić 1958 

Sveza: Cisto-Ericion H-ić 1958 

As. Erico-Cistetum cretici H-ić 1958 (NKS – D.3.4.2.1.) 

RAZRED: QUERCETEA ILICIS Br.-Bl. 1947 

Red: Quercetalia ilicis Br.-Bl. (1931) 1936 

449


450 

Sveza: Quercion ilicis Br.-Bl. (1931) 1936 

As: Myrto-Quercetum ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985 (NKS – E. 8.1.3.) 

As: Fraxino orno-Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958 (NKS - E.8.1.1.) 

Sveza: Oleo-Ceratonion Br.-Bl. 1931 

As: Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstić 1987 (NKS – E.8.2.3.) 

As. Querco ilici-Pinetum halepensis Loisel 1971 (NKS – E.8.2.7.) 

REZULTATI I RASPRAVA – Results and discussion 

U više navrata tijekom 2009. i 2010. godine obavljena 

su vegetacijska istraživanja otoka Vrgade i okolnih 

otočića. Sintaksonomskim istraživanjem utvrđeno 

je pet jasno diferenciranih šumskih zajednica (usp. 

tab.1–5; sl. 3 i 4). 

U opsegu razreda Erico-Cistetea na istraživanom području 

nazočne su zajednice gariga, male površine, sastavljene 

od heliofilnih elemenata u kojima se svojom 

pokrovnošću ističe vrsta Cistus incanus. Razvijaju se na 

Vrgadi na travnjacima i zapuštenim maslinicima. Floristički 

sastav zajednice prikazan je u tablici 1 s pet fitocenoloških 

snimaka koje potječu s Vrgade. U snimkama 

nedostaje karakteristična vrsta asocijacije Erica manipuliflora. 

Vrste roda Erica nisu nazočne u flori Vrgade i 

vrgadskih otočića (Piljac-Kosović & Pandža 

2009). U svih pet fitocenoloških snimaka zabilježene su 

ukupno 32 vrste, a broj vrsta kreće se od 11 do 19. 

Ukupno su nazočne tri karakteristične vrste sveze, reda i 

razreda. Od pratilica učestalošću se ističu vrste razreda 

Quercetea ilicis kojih je 14 vrsta (43,8 %). Velik je udio 

drvenastih vrsta, što govori o prirodnoj progresiji u 

smjeru vazdazelene makije crnike. Od ostalih pratilica 

svojom pokrovnošću ističe se trava Brachypodium retusum 

(snimke 1 i 4), te Salvia officinalis u snimci 1. 

Na Vrgadi i vrgadskim otočićima nalazimo u okviru 

razreda Quercetea ilicis sastojine dviju sveza (Quercion 

ilicis i Oleo Ceratonion) koje su ovisne o lokalnim mikroklimatskim 

uvjetima. Unutar sveze Quercion ilicis 

na Vrgadi dolaze čiste sastojine crnike (as. Myrto-Quercetum 

ilicis), a na većoj nadmorskoj visini miješovita 

makija crnike i crnog jasena (as. Fraxino orno-Quercetum 

ilicis). Floristički sastav zajednice Myrto-Quercetum 

ilicis predočen je u Tablici 2, koja je sastavljena od 

osam fitocenoloških snimaka koje potječu s otočića Rakite 

(snimka 1, sl. 7) i Murvenjaka (snimka 2), a ostale 

snimke su s Vrgade. Kako se može zamijetiti iz Tablice 

2, zabilježeno je ukupno 27 vrsta. Broj vrsta je od sedam 

do 15 ili prosječno 12,3 vrste po snimci. Nazočno je 16 

(59,3 %) sintaksonomski karakterističnih vrsta. Svojom 

pokrovnošću u svim snimkama ističu se vrste Myrtus 

communis, Pistacia lentiscus i Quercus ilex. U pojedinim 

snimkama veliku pokrovnost ima vrsta Phillyrea latifolia 

(snimke 1, 2, 5 i 7). Nazočno je 11 vrsta pratilica i 

sve one su s malom pokrovnošću osim vrste Cistus incanus 

u snimci 3. 

Tablica 1. (Table 1) Erico manipulflorae-Cistetum cretici H-ić 1958 

Broj snimke (No. of relevé): 1 2 3 4 5 

Površina (m 2 ) (Surface): 20 100 80 100 50 

Pokrovnost (%) (Total cover): 90 80 80 90 100 

Nagib (º) (Inclination): 15 0 0 10 0 

Broj vrsta u snimci (No. of Species): 14 16 17 19 11 

Karakteristična vrsta asocijacije (Char. Ass.): 

Cistus incanus L. 2.2 3.3 3.3 3.3 2.2 

Cisto-Ericion, Cisto-Ericetalia, 

Cisto-Ericetea (Char. O., Cl.): 

Fumana ericoides (Cav.) Gand. . 1.2 +.2 +.2 . 

Cistus salviifolius L. 1.2 . . . 2.2 

Pratilice razreda Quercetea ilicis: 

Smilax aspera L. 1.2 +.2 +.2 +.2 +.2 

Pistacia lentiscus L. +-1.2 1.2 2.2 +.2 . 

Quercus ilex L. +.2 +.2 +.2 1.2 . 

Asparagus acutifolius L. + +.2 . +.2 +.2 

Juniperus oxycedrus L. ssp. oxycedrus 1.2 . 1.2 . . 

Pistacia terebinthus L. . +.2 1.2 . . 

Lonicera implexa Aiton + . + . . 

Rhamnus alaternus L. +.2 . . . +.2 

Allium subhirsutum L. . + . . +


Rubia peregrina L. . . + . +.2 

Pinus halepensis Mill. . 1.2 . . . 

Osyris alba L. . +.2 . . . 

Myrtus communis L. . . + . . 

Clematis flammula L. . . . +.2 . 

Pratilice (Comp.): 

Brachypodium retusum (Pers.) P. Beauv. +-1.2 +.2 . 1.2 . 

Galium corrudifolium Vill. + +.2 . +.2 . 

Sanguisorba minor Scop. ssp. muricata (Gremli) Briq. . . . + . 

Euphorbia fragifera Jan + + . + . 

Teucrium polium L. . . + +.2 + 

Dactylis glomerata L. ssp. hispanica (Roth) Nyman + + . . + 

Geranium purpureum Vill. . . + + + 

Salvia officinalis L. 1-2.2 . . . . 

Coronilla emerus L. ssp. emeroides Boiss. et Spruner . +.2 . +.2 + 

Satureja montana L. ssp. variegata (Host) Ball . +.2 +.2 +.2 . 

Helichrysum italicum (Roth) G. Don . . + +.2 . 

Aetheorrhiza bulbosa (L.) Cass. . . + + . 

Aethionema saxatile (L.) R. Br. . . + + . 

Hieracium praealtum Vill. ssp. bauhinii (Besser.) Petunn. . . + . . 

Sedum anopetalum DC. . . . +.2 

Tablica 2. (Table 2) Myrto-Quercetum ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985 

Broj snimke (No. of relevé): 1 2 3 4 5 6 7 8 

Površina (m 2 ) (Surface): 100 400 100 100 100 100 100 100 

Pokrovnost (%) (Total cover): 90 90 100 100 90 90 100 70 

Ekspozicija (Exposition): NW NW SW SW SW 

Nagib (º) (Inclination) : 0 30 20-25 

Broj vrsta u snimci (No. of Species): 15 7 14 11 12 11 12 14 

Karakteristična vrsta asocijacije (Char. Ass): 

Myrtus communis L. 1.2 2.2 2.2 1.2 1.2 2.2 2.2 2.2 

Quercion ilicis, Quercetalia ilicis, 

Quercetea ilicis (Char. O., Cl.): 

Pistacia lentiscus L. 2-3.3 2.2 3.2 2.2 1.2 2.2 2.2 2.2 

Quercus ilex L. 3.3 1.2 1.2 2.2 1.2 1.2 1.2 2.2 

Asparagus acutifolius L. + . +.2 + + +.2 +.2 +.2 

Smilax aspera L. + . +.2 +.2 +.2 + . + 

Rubia peregrina L. . . + +.2 + + . + 

Phillyrea latifolia L. 1.2 2.3 . . 1.2 . 1.2 . 

Juniperus phoenicea L. +-1.2 . . +.2 . +.2 1.2 . 

Lonicera implexa Aiton 1.2 . +.2 . . +.2 . . 

Viburnum tinus L. . . +.2 . . +.2 +.2 . 

Rhamnus alaternus L. . . . . . . +.2 +.2 

Teucrium flavum L. + + . . . . . . 

Prasium majus L. 1.2 . . . . . . . 

Clematis flammula L. + . . . . . . . 

Ruscus aculeatus L. . . . . +.2 . . . 

Juniperus oxycedrus L. ssp. oxycedrus . . . . . . . +.2 


Brachypodium retusum (Pers.) P. Beauv. + . + + + + + + 

Coronilla emerus L. ssp. 

emeroides Boiss. et Spruner + . +.2 . . +.2 +.2 +.2 

Geranium purpureum Vll. . . + . + . + + 

Galium corrudifolium Vill. + . ‘+.2 . +.2 . . . 

Aethionema saxatile (L.) R. Br. + . + + . . . . 

451


Teucrium polium L. . + . +.2 . . . +.2 

Cistus incanus L. . . 1.2 . . . . +.2 

Helichrysum italicum (Roth) G. Don. . . . + . . . +.2 

Salvia officinalis L. . . . . . . +.2 . 

Prunus mahaleb L. . + . . . . . . 

Cistus salviifolius L. . . . . +.2 . . . 

452 

Tablica 3. (Table 3) Fraxino orno-Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958 

Floristički sastav as. Fraxino orno-Quercetum ilicis 

na Vrgadi prikazan je u Tablici 3 s dvije fitocenološke 

snimke u kojima je zabilježeno ukupno 19 vrsta. U 

snimkama je nazočno 13 sintaksonomski karakterističnih 

vrsta. Od njih se svojom pokrovnošću ističu vrste: 

Quercus ilex, Fraxinus ornus i Phillyrea latifolia te u 

snimci 2 Juniperus oxycedrus ssp. oxycedrus. Pratilica 

je šest vrsta, od kojih se pokrovnošću ističe trava Brachypodium 

retusum te u snimci 1 vrsta Salvia officinalis, 

a u snimci 2 vrste Cistus incanus i Pistacia terebinthus. 

Mješovite šume crnike i crnog jasena razvijene su 

na Vrgadi na padini Platnjaka i izložene su utjecaju 

bure. Gustoća vegetacijskog pokrova u njima je 70 %. 

Iz sveze Oleo-Ceratonion koja je vezana za stenomediteransku 

vegetacijsku zonu na Vrgadi i vrgadskim 

otočićima razvijena je zajednica tršlje i somine (as. Pistacio-Juniperetum 

phoeniceae) i mješovite šume alepskog 

bora s različitim udjelom crnike (as. Querco ilici- 

Pinetum halepensis). 

Floristički sastav zajednice tršlje i somine (Pistacio-Juniperetum 

phoeniceae) sastavljen je na temelju 

12 fitocenoloških snimaka i predočen je u Tablici 4. 

Snimke potječu s Vrgade i otočića: Gire (sl. 5), Oblika 

(sl. 8), Šipnate i Kozine. U 12 fitocenoloških snimaka 

zabilježeno je ukupno 36 vrsta, te se po jednoj fitocenološkoj 

snimci broj vrsta kreće između 8 i 15 vrsta, 

prosječno 11,6 vrsta po snimci. 

U svim snimkama svojom pokrovnošću dominira karakteristična 

vrsta asocijacije somina (Juniperus phoenicea, 

sl. 5) koja za sada raste kao dobro razvijen grm, a u 

pojedinim snimkama i kao niže drvo. Od karakterističnih 

vrsta sveze Oleo-Ceratonion nazočno je sedam vrsta, od 

kojih se u svim snimkama i s velikom pokrovnošću ističe 

tršlja (Pistacia lentiscus). Od karakterističnih vrsta reda 

Broj snimke (No. of relevé): 1 2 

Površina (m 2 ) (Surface): 100 100 

Pokrovnost (%) (Total cover): 70 70 

Nagib (º) (Iclination) : 40 30 

Ekspozicija (Exposition): NW E 

Broj vrsta u snimci (No. of Species): 14 14 


Fraxinus ornus L. 1.2 1.2 



Quercus ilex L. 3.3 2.2 

Phillyrea latifolia L. +-1.2 1.2 

Juniperus oxycedrus L. ssp. oxycedrus +.2 1-2.2 

Viburnum tinus L. +.2 +.2 

Smilax aspera L. + + 

Asparagus acutifolius L. + + 

Pistacia lentiscus L. +.2 . 

Pinus halepensis Mill. juv. +.2 . 

Rubia peregrina L. + . 

Juniperus phoenicea L. . +.2 

Lonicera implexa Aiton . + 

Arbutus unedo L. . +.2 


Brachypodium retusum (Pers.) P. Beauv. 2.2 1.2 

Salvia officinalis L. 1.2 . 

Geranium purpureum Vill. + + 

Cistus incanus L. . +-1.2 

Pistacia terebinthus L. . +-1.2 

Coronilla emerus L. ssp. emeroides Boiss. et Spruner +.2 .


Tablica 4. (Table 4) As. Pistacio lentisco-Juniperetum phoeniceae Trinajstić 1987 

Broj snimke (No. of relevé): 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 

Površina (m 2 ) (Surface): 100 300 300 200 150 150 150 100 150 200 200 100 

Pokrovnost (%) (Total cover): 90 100 90 90 90 90-95 85 60 90 100 90 90 

Nagib (º) (Inclination): 45 10 5 10 5 5-10 15 5 20 5 20 15-20 

Ekspozicija (Exposition): S W SW SW SE E W NE N-NE NE S-SW S-SW 

Broj vrsta u snimci (No. of Species): 11 12 13 13 15 17 9 12 8 9 12 11 


Juniperus phoenicea L. 4.5 2.2 4-5.5 2.2 4.4 4.5 3.3 1-2.2 3.4 4.4 3.3 3.3 

Oleo-Ceratonion (Char. Or.): 

Pistacia lentiscus L. 1.2 2.2 1.2 4.4 1.2 1.2 2.2 3.4 3.4 1.2 2.2 2.2 

Prasium majus L. . 1.2 1.2 + 1.2 2.2 . + + + 

Pinus halepensis Mill. juv. 1.2 . . +.2 . . . . . +.2 +.2 1.2 

Olea sylvestris Brot. . +.2 +.2 +.2 . +.2 . . . . . . 

Myrtus communis L. +.2 . . . +.2 +-1.2 . . . . . . 

Olea europaea L., subsp. . . . . +.2 . . . . . . . 

Ephedra fragilis Desf. ssp. 

campylopoda (C. A. Mey.) Asch. et Graebn. . . . . . . . . . . +.2 . 

Quercetalia ilicis,Quercetea ilicis (Char. O., Cl.): 

Asparagus acutifolius L. +.2 1.2 1.2 1.2 2.2 + + + + + +.2 

Phillyrea latifolia L. . 3.3 1.2 +.2 +-1.2 1.2 2-3.2 1.2 1.2 2.2 . +.2 

Smilax aspera L 1.2 1.2 + + + +-1.2 1.2 + . . + +.2 

Allium subhirsutum L. . + + . + . . + . . + . 

Juniperus oxycedrus L. ssp. oxycedrus 1-2.2 . . 1.2 . . 1.2 . . . . +.2 

Clematis flammula L. . . + . . + . . . . +.2 . 

Lonicera implexa Aiton . + . . . + . . . . . . 

Rubia peregrina L. . . . . + . . . + . . . 

Rhamnus alaternus L. . . . . . . . . . . 1.2 . 

Viburnum tinus L. +.2 . . . . . . . . . . . 

Ruscus aculeatus L. . . . . + . . . . . . . 

Teucrum flavum L. . . . . . + . . . . . . 

Quercus ilex L. . . . . . . . . . . . +.2 


Brachypodium retusum (Pers.) P. Beauv. 1.2 1.2 1.2 1.2 +-1.2 + 1.2 +-1.2 1.2 + 1.2 + 

Coronilla emerus L. ssp. emeroides Boiss. et Spruner +.2 1.2 +.2 . +.2 +-1.2 . + . . . . 

Geranium purpureum Vill. . . . + + . . + + . + + 

Galium corrudifolium Vill. . . + . . + . + . + . . 

Teucrium chamaedrys L. . . . + . + + . . . . . 

Cistus incanus L. +.2 . . . . . . . . . . 1.2 

453


Quercetalia ilicis i razreda Quercetea ilicis nazočno je 13 

vrsta. U više od 50 % snimaka nazočne su vrste Phillyrea 

latifolia te penjačice Smilax aspera i Asparagus acutifolius. 

Pratilica je mali broj (ukupno 15 vrsta u 12 fitocenološ 

kih snimaka) s malom nazočnošću i s malom 

pokrovnošću osim trave Brachypodium retusum koja ima 

veću pokrovnost u snimkama od 1 do 4, te u snimkama 7, 

9 i 11. U snimkama je mali broj vrsta što se podudara s 

istraživanjim te zajednice iz otoka Unije (Trinajstić 

1987) gdje su u šest fitocenoloških snimaka zabilježene 

23 vrs te, na Velikom Pržnjaku tri fitoce nološke snimke s 

22 vrste, dok je na otoku Mljetu (Trinajstić 1995a) u 

šest snimaka ukupno 26 vrs ta, na murterskim otočićima 

je u 10 fitocenoloških snimaka 26 vrsta (Pandža 2004). 

Uz vrste predočene u Tablici 4 od pratilica u snimkama 

su još sljedeće vrste: 

Snimke: 2. i 4. Teucrium polium L. (+); 3. i 11. Dactylis 

glomerata L. ssp. hispanica (Roth) Nyman (+); 4. 

Helichrysum italicum (Roth) G. Don (+); 5. Colutea 

arborescens L. (+.2); 6. Asphodelus aestivus Brot. (+) i 

Euphorbia fragifera Jan.; 7. Carex sp. (+); 8. Helictotrichon 

convolutum (C. Presl) Henrard. (+); 10. Vincetoxicum 

hirundinaria Medik. ssp. adriaticum (Beck) 

Markgr. (+). 

Vrgada je sredinom 20. st. pošumljavana alepskim 

borom (Pinus halepensis). On se na otoku spontano širi 

te obrašta cijelu površinu brda Kranje, Grba, V. i M. 

Želježnjak te istočne i sjeverne padine brda Platnjak, 

Strabinovac, Kutnjak, Kobiljak i Gradine (sl. 6). 

Radi relativno velike sličnosti u florističkom sastavu 

as. Querco ilici-Pinetum halepensis i Fraxino 

orno-Quercetum ilicis za njihovo razlikovanje metoda 

klasterske analize (sl. 3.) ne daje jasnu sliku razdvajanja 

te je u tom slučaju bolje koristiti multidimenzionalno 

skaliranje (usp., sl. 4). 

Tablica 5. (Table 5) Querco ilici-Pinetum halepensis Loisel 1971 

Broj snimke (No. of relevé): 1 2 3 4 

Površina (m 2 ) (Surface): 100 200 400 200 

Pokrovnost (%) (Total cover): 90 60 80 90 

Nagib (º) (Inclination): 10-15 40 20 20-25 

Ekspozicija (Exposition): S S-SE 

Broj vrsta u snimci (No. of Species): 12 14 15 15 


Pinus halepensis Mill. 3.3 +.2 +-1.2 4.4 



Quercus ilex L. 2.2 1.2 1.2 +.2 

Pistacia lentiscus L. . 1.2 2.2 1.2 

Phillyrea latifolia L. . 2.2 1.2 1.2 

Juniperus oxycedrus L. ssp. oxycedrus 1.2 1.2 2.2 . 

Smilax aspera L. . +.2 +-1.2 1.2 

Juniperus phoenicea L. . +-1.2 +.2 1.2 

Asparagus acutifolius L. . +-1.2 + +-1.2 

Rhamnus alaternus L. +.2 . . 1.2 

Viburnum tinus L. +.2 . +-1.2 . 

Clematis flammula L. +. 2 . . +.2 

Myrtus communis L. . +.2 . +.2 

Rubia peregrina L. + . . + 

Cyclamen repandum Sibth. et Sm. . . + + 

Lonicera implexa Aiton . + . . 


Brachypodium retusum (Pers.) P. Beauv. +-1.2 2.2 1-2.2 1.2 

Coronilla emerus L. ssp. 

emeroides Boiss. et Spruner + +.2 +.2 +.2 

Cistus incanus L. +.2 +.2 +-1.2 . 

Geranium purpureum Vill. + . + + 

Pistacia terebinthus L. +-1.2 . +.2 . 

Euphorbia fragifera Jan . + . . 

454


Legenda: 

* = As. Fraxino-Quercetum ilicis 

- = As. Myrto-Quercetum ilicis 

o = As. Fraxino-Quercetum ilicis 

x = As. Querco-Pinetum halepensis 

+ = As. Pistacio-Juniperetum phoeniccae 

Slika 3. Klasterski prikaz raspodjele fitocenoloških snimaka Vrgade i okolnih otočića 

Figure 3 Clustering of the relevés of the island of Vrgada and the surrounding islets 

Slika 4. Grafički prikaz raspodjele fitocenoloških snimaka otoka Vrgade i okolnih otočića dobiven multidimenzionalnim skaliranjem 

Figure 4 Graphic display of the distribution of the relevés of the island of Vrgada and its islets obtained by multidimensional scaling 

455


Slika 5. Detalj as. Pistacio lentisco-Juniperetum phoeniceae na 

otočiću Gira 

Figure 5 Ass. Pistacio lentisco-Juniperetum phoeniceae on the islet 

of Gira 

Slika 6. Šumska vegetacija Vrgade (spontane sastojine 

alepskog bora) 

Figure 6 The forest vegetation of Vrgada (Aleppo pine 

spontaneous stands) 

Slika 7. Makija na otočiću Rakita 

Figure 7 Macchia on the islet of Rakita 

Koordinate fitocenoloških snimaka 

The coordinates of the phytocenological relevés 

Erico manipulflorae-Cistetum cretici 

(sve snimke potječu s otoka Vrgade): 

1. (x = 5539836 y = 48 57085) 27. 3. 2010.; 

2. x = 5540846 y = 4856405; 19. 6. 2010.; 

3. x = 5540725 y = 4856410; 19. 6. 2010.; 

4. x = 5540892 y = 4856318; 19. 6. 2010.; 

5. x =5540562 y = 4856222; 19. 6. 2010. 

Myrto-Quercetum ilicis 

(snimke rednih brojeva od 3 do 8 potječu s Vrgade): 

1. Otočić Rakita (x = 5540232 y = 4855617) 5. 6. 2010., 

2. Otočić Murvenjak (x = 5541995 y = 4854255) 12. 6. 2010., 

3. x = 5541112 y = 4856610; 19. 6. 2010., 

4. (x = 5539625 y = 4857225) 19. 6. 2010., 

5. (x = 5539920 y = 4856602) 19. 6. 2010., 

6. x = 5541053 y= 4856652; 19. 6. 2010., 

7. (x = 5540075 y = 4856535) 19. 6. 2010., 

8. x = 5541170 y = 4856715; 19. 6. 2010. 

Fraxino orno-Quercetum ilicis 

(obje snimke potječu s Vrgade): 

Slika 8. Makija tršlje i somine na otočiću Oblik 

Figure 8 Vegetation of the Phoenician juniper macchia on the islet 

of Oblik 

1. (x = 5539764 y = 4857191) 27. 3. 2010.; 

2. (x = 5539965 y = 4856911) 27. 3. 2010. 

Pistacio lentisco-Juniperetum phoeniceae: 

1. Otok Vrgada (x = 5539536 y = 4857354) 27. 3. 2010., 

2. Otočić Gira (x = 5540725 y = 4853794) 5. 6. 2010., 

3. Otočić Gira (x = 5540711 y = 4853823) 5. 6. 2010., 

4. Otočić Oblik (x = 5541010 y = 4854994) 5. 6. 2010., 

5. Otočić Gira (x = 5540730 y = 4853829) 12. 6. 2010., 

6. Otočić Gira (x = 5540756 y = 4853859) 12. 6. 2010., 

7. Otočić Oblik (x = 5540994 y = 4854889) 12. 6. 2010., 

8. Otočić Šipnata (x = 5539382 y = 4855976) 12. 6. 2010., 

9. Otočić Kozina (x = 5539437 y = 4858387) 12. 6. 2010., 

10. Otočić Kozina (x = 5539412 y = 4858 361) 12. 6. 2010., 

11. Otok Vrgada (x = 5540549 y = 4857238) 19. 6. 2010., 

12. Otok Vrgada (x = 5539820 y = 4856752) 19. 6. 2010. 

Querco ilici-Pinetum halepensis 

(sve snimke potječu s Vrgade): 

1. (x = 5539939 y = 4857021) 27. 3. 2010.; 

2. (x = 5539633 y = 4857225) 27. 3. 2010.; 

3. (x = 5539904 y = 4856963) 27. 3. 2010.; 

4. (x = 5540675 y = 4857253) 19. 6. 2010. 

456


Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. 

Grundzüge der Vegetationskunde. 3. Aufl. Springer-Verlag. 

Wien. 

Duplančić-Leder, T., T. Ujević, M.Čala, 2004: 

Coastline lengths and areas of islands in the 

Croatian part of the Adriatic sea determined from 

the topographic maps at the scale of 1:25 000. 

Geoadria 9(1): 5–32. 

Hećimović, M., 1980: Biljni pokrov otoka Šipana. 

Magistarski rad (mscr.) PMF, Zagreb. 

Hećimović, M., 1982: Vegetacija razreda Quercetea 

ilicis Br.-Bl. 1947 na otoku Šipanu. Acta Bot. 

Croat. 41: 77–85. 

Hećimović, S., 1984: Vegetation der Inseln Bobara 

und Mrkan. Acta Bot. Croat. 43: 109–118. 

Horvat, I., 1949: Nauka o biljnim zajednicama. Nakladni 

zavod Hrvatske. Zagreb. 

Horvat, I., S. Horvatić, M. Gračanin, G. Tomažič, 

B.Maksić, 1950: Priručnik za tipološko 

istraživanje i kartiranje vegetacije. Metodika 

istraživanja i kartiranja vegetacije. Nakladni za - 

vod Hrvatske, Zagreb. 

Horvatić, S., 1934: Flora i vegetacija otoka Paga. 

Prirodosl. Istraž. Jugosl. Akad. 19: 1–372. 

Horvatić, S., 1939: Pregled vegetacije otoka Raba s 

gle dišta biljne sociologije. Prir. Istraž. Jugosl. 

Akad. 22: 1–96. 

Horvatić, S., 1957: Biljnogeografsko raščlanjenje 

krša. Krš Jugoslavije 5: 35–65. 

Horvatić, S., 1958: Tipološko raščlanjenje primorske 

vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot. 

Croat. 17: 7–102. 

Horvatić, S., 1961/62: Novi prilog poznavanju primorske 

vegetacije gariga i kamenjarskih pašnjaka. 

Acta Bot. Croat. 20–21: 243–259. 

Horvatić, S., 1963: Vegetacijska karta otoka Paga s 

općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog 

primorja. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 33. 

Acta bilogica 4. Zagreb. 

Horvatić, S., 1963a: Biljnogeografski položaj i raš - 

čla njenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih 

fitocenoloških istraživanja. Acta Bot. Croat. 22: 

27–81. 

Horvatić, S., 1964: Fitocenološke jedinice vegetacije 

krškog područja Jugoslavije kao osnova njegovog 

biljnogeografskog raščlanjenja. Acta Bot. 

Croat. Extraord., 15–34. 

Horvatić, S., 1967: Fitogeografske značajke i raščlanjenje 

Jugoslavije. U: Horvatić S (ed.) Analitička 

flora Jugoslavije 1 (1): 23–61. 

LITERATURA – References 

Horvatić, S., 1971: Osnovne vegetacijske jedinice 

primorskog krša i pitanje njihove pojačane zaštite. 

Simpozij o zaštiti prirode u našem kršu 109–144. 

JAZU Odjel za prirodne znanosti, Zagreb. 

Jasprica, N., M. Ruščić, S.Kovačić, 2000: Floristički 

sastav makije somine (as. Pistacio lentisci-Juniperetum 

phoeniceae Trinajstić 1987) u 

srednjoj i južnoj Dalmaciji. Zbornik sažetaka 

pri općenja sedmog hrvatskog biološkog kongre - 

sa, Zagreb, 268–269. 

Kovačić, S., N. Jasprica, M.Ruščić, 2001: Floristic 

characteristic of Phoenician juniper machia 

(ass. Pistacio lentisci-Juniperetum phoeniceae 

Trinajstić 1987) in Central and Southern Dalmatia 

(Croatia). Nat. Croat. 10 (2):73–81. 

McGarigal, K., S. Cushman, S.Staford, 2000: 

Multivariate Statistics for Wildlife and Ecology 

Research. Springer Verlag. New York. 

Mamužić, P., I. Borović,B.Korolija, 1975: Tu - 

mač osnovne geološke karte 1:100 000, List Šibenik, 

K 33–8. Institut za geološka istraživanja, 

Zagreb. 

Nikolić, T., (ed.), 1994–2000: Flora Croatica. Indeks 

florae Croaticae 1–3. Nat. Croat. 

Nikolić, T. (ed.), 2010: Flora Croatica baza podataka 

/ Flora Croatica Database. On-Line URL: 

http://hirc.botanic.hr/fcd. Botanički zavod s Botaničkim 

vrtom, Prirodoslovno-matematički fakultet, 

Sveučilište u Zagrebu. 

Pandža, M., 2003: Vegetacija otoka Murtera. Disertacija 

(mscr.), PMF, Zagreb. 

Pandža, M., 2004: Vegetation of the Phoenician juniper 

macchia – Pistacio lentisci-Juniperetum 

phoe niceae Trinajstic 1987 (Oleo-Ceratonion) on 

the island of Murter and small surrounding 

islands. Nat. Croat. 13 (3): 201–212. 

Pandža, M., J. Franjić, Ž. Škvorc, I. Trinajs - 

tić, Zi. Pavletić, 2004: Šumska vegetacija 

oto ka Murtera. Rad. Šumar. inst. 39 (2): 131–162, 

Jastrebarsko. 

Pavletić, Zi., 1973: Flora i vegetacija Biševa s posebnim 

obzirom na biljnogeografski položaj oto - 

ka. Disertacija (mscr.), PMF, Zagreb. 

Penzar, B., I. Penzar, 1979–1980: O položaju i uz - 

ro cima ekstrema u godišnjem hodu oborine u 

Hr vatskoj. Geografski glasnik 41–42: 27–48. 

Penzar, B., I. Penzar, 1981: O položaju i uzrocima 

ekstrema u godišnjem hodu oborine u Hrvatskoj. 

Geografski glasnik 43: 27–49. 

Piljac-Kosović, L., 2009: Flora i vegetacija otočne 

skupine Vrgada. Šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu , magistarski rad (mscr.), pp. 123. 

457


Piljac-Kosović, L., M. Pandža, 2009: Flora of 

the island of Vrgada and the surrounding islets. 

Nat. Croat. 18 (2): 309–333. 

Podani, D., 2001: SYN-TAX 2000. User’s manual. 

Scientia, Budapest. 

Sharma, S., 1996: Applied Multivariate Techniques. 

John Wiley & Sons, Inc. 

Šegota, T.,1963: Fizička geografija I. Klima. 

Topić, J., Lj. Ilijanić, N. Tvrtković, T. Nikolić, 

2006: Staništa – Priručnik za inventarizaci - 

ju, kartiranje i praćenje stanja. Državni zavod za 

zaštitu prirode, Zagreb. 

Trinajstić, I., 1984: Sulla sintakssonomia della vegetazione 

sempreverde della classe Quercetea 

ilicis Br.-Bl. del litorale adriatico Jugoslavo. Notiziario 

della societa italiana di Fitosociologia. 

Not. Fitosoc. 19 (1):77–98. 

Trinajstić, I., 1985: Fitogeografsko-sintaksonomski 

pregled vazdazelene šumske vegetacije razreda 

Quercetea ilicis Br.-Bl. u jadranskom primorju 

Jugoslavije. Poljopr. Šum. (Titograd) 31 (2–3): 

71–96. 

Trinajstić, I., 1986: Fitogeografsko raščlanjenje 

vegetacije istočnojadranskog sredozemnog područja 

– polazna osnovica u organzaciji gospoda 

renja mediteranskim šumama. Glas. Šum. 

Pokuse, Posebno izdanje 2: 53–67. 

Trinajstić, I., 1987: Fitocenološko-tipološka analiza 

sastojine makije somine Juniperus phoenicea 

L. u Hrvatskom primorju. Acta Bot. Croat. 

46: 115–121. 

Trinajstić, I., 1989: Sintaksonomska analiza vazdazelene 

šumske vegetacije crnogorskog primorja. 

Poljopr. Šum. (Titograd) 35 (3–4): 3–11. 

Trinajstić, I., 1990: Šumska vegetacija otoka Brača. 

Glas. Šum. Pokuse 26: 183–205. 

Trinajstić, I., 1995: Plantgeographical Division of 

Forest Vegetation of Croatia. Ann. Forest. 20 (2): 

37–66. 

Trinajstić, I., 1995a: Vegetacijske značajke otoka 

Mljeta. Simpozij Prirodne značajke i društvena 

valorizacija otoka Mljeta. Ekološke monografije 

6: 247–269. 

Trinajstić, I.,1998: Fitogeografsko raščlanjenje klimazonalne 

šumske vegetacije Hrvatske. Šumarski 

list 122 (9–10): 407–421. 

Trinajstić, I.,2008: Biljne zajednice Republike Hrvatske. 

Akademija šumarskih znanosti. Zagreb. 

Van der Maarel, E., 1979: Transformation of 

cover-abundance values in phytosociology and 

its effects on communty similarity. Vegetation 

39 (2): 97–114. 

Weber, H. E., J. Moravec, J. P. Theurillat, 2002 

Codice internazionale di nomenclatura fitosocio - 

logica – 3 edizione. Fitosociologia 39 (1): 1–48. 

SUMMARY: The Vrgada Island with its surface of 2.3 km 2 belongs to the 

group of small islands (Duplančić-Lederet et al. , 2004). It is surrounded by 14 

islets and reefs: Murvenjak or Murvenik (0.609 km 2 ), Šipnata (0.085 km 2 ), 

Oblik (0.074 km 2 ), Kozina (0.063 km 2 ), Gira (0.056 km 2 ), Obrovanj (0.04 km 2 ), 

Artina (0.033 km 2 ), Veliki Školjić (0.03 km 2 ), Mali Školjić (0.013 km 2 ) and the 

Rakita, Vrtlić, Lončarić, Kamičić reefs (north of Vrgada) and Kamičić (south of 

Vrgada). The Vrgada islets and reefs are located in Dalmatia and belong to the 

Zadar archipelago. 

The island of Vrgada is made of Senon rudist limestone and alb-cenoman 

dolomites. Limestone and dolomites alternate with chondrodonts on certain 

parts of the island. The geological structure of the islets varies from limestone 

to dolomite (Mamužić et al. 1975). 

For the Vrgada Island and the surrounding islets there are no climatic data; 

therefore, the climatic data for Biograd, the nearest weather station on the land, 

was used in this research. According to the data of the Hydrometeorological Institute 

of the Republic of Croatia for the period of 1981–2000 the average annual 

temperature was 15 ºC. The annual precipitation was 814.2 mm/m 2 . 

Bioclimatically, the island of Vrgada and its islets belong to the bioclimate 

alliance Quercion ilicis. The vegetation of this alliance belongs, phytogeographically, 

to the Eumediterranean vegetation zone of the Mediterranean 

phytogeographic region (comp. Trinajstić 1998). 

458


The forest vegetation of the island of Vrgada and the surrounding islets 

was researched on several occasions during 2009 and 2010 by making relevés. 

On the island of Vrgada and its islets we found only the Mediterranean- 

Littoral vegetation belt. The most significant community in this belt is 

Myrto-Quercetum ilicis and on the south and southwest exposition of the 

island of Vrgada and its islets it is the xerothermic vegetation alliance Oleo 

ceratonion and in it ass. Pistacio-Juniperetum phoeniceae. A total of 31 phytocenological 

relevé was made. 

The relevés were made and analyzed using the classical Braun-Blanquet‘s 

method (Braun-Blanquet 1964). All records were subjected to two numerical 

methods of analysis – the cluster analysis and the multidimensional scaling 

(Sharma 1996; McGarigal et al. 2000). The numerical analysis was made 

using the SYN-TAX 2000 program package (Podani 2001). 

The phytocenological relevés were made and analyzed using the classical 

Braun-Blanquet method (Braun-Blanquer 1964) and the results are shown in 

the tables 1–5 whereas the graphic display (Picture 3 and 4) was made by a numerical 

analysis. We have determined the forest communities of garigues – 

Erico manipulflorae-Cistetum cretici H-ić 1958 and maquis: Myrto-Quercetum 

ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985, Fraxino orno–Quercetum ilicis H-ić 

(1956) 1958, Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstić 1987and Querco ilici- 

Pinetum halepensis Loisel 1971 by means of syntaxonomic analysis. 

Besides these communities that are easily perceived, a part of the island of 

Vrgada and a part of the Islet of Artina that were afforested during the 1950es 

and 60es with Aleppo pine (Pinus halepensis Mill.) are now overgrowing into 

its stands. With this spontaneously spreading Aleppo pine we can find on the 

island of Vrgada the holm oak maquis, within which the initial stage with the 

community of garigues and the terminal stage with the community Myrto- 

Quercetum ilicis Trinajstić (1976) 1985 are distinguished. The garigues on 

Vrgada develop on grasslands and abandoned olive groves and are currently 

naturally progressing into evergreen maquis. 

On the Islet of Murvenjak the Myrto-Pistacietum lentisci (Molinier (1936) 

1954) Rivas Martinez 1975) stands continue on the halophytic zone. 

The pure holm oak forests Myrto-Quercetum ilicis represent the terminal 

phase in the development of the Eumediterranean zone forest vegetation of the 

East-Adriatic Littoral and of the island of Vrgada and its islets. 

Key words: Myrto-Quercetum ilicis, Pistacio-Juniperetum phoeniceae, 

numerical analysis, the Island of Vrgada and Its Islets, Dalmatia, Croatia 

459

460


UDK 630* 156 (001) 


LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKA SKUPINA 

I NJIHOVE DEMOSOCIJALNE KARAKTERISTIKE 

HUNTERS IN CROATIA AS A SOCIO-GEOGRAPHIC GROUP AND THEIR 

SOCIO-DEMOGRAPHIC CHARACTERISTICS 

Dane PEJNOVIĆ 1 , Krešimir KRAPINEC 2 , Maja SLAMAR 2 

SAŽETAK: U radu su prikazani rezultati istraživanja lovaca u Hrvatskoj kao 

socijalno-geografske skupine i njihovih demosocijalnih značajki. U okviru toga 

pobliže su razmotreni kriteriji izdvajanja lovaca kao socijalno-geografske skupi - 

ne, kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2001. i njihov razmještaj po župa ni - 

jama 2001., lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet na razini županija, 

te temeljne demogeografske i socijalne karakteristike hrvatskih lovaca 2007. godi 

ne. Metodološki pristup temelji se na prostornoj analizi i sintezi relevantnih 

indikatora, odnosno anketnim istraživanjem prikupljenih podataka o demografskim 

i socijalnim obilježjima. Anketom su obuhvaćena 2.132 lovca iz 44 lovačke 

udruge iz gotovo svih hrvatskih županija. Rezultati pokazuju sljedeće: 1. lovci u 

Hr vatskoj predstavljaju razmjerno brojnu (više od 50.000 članova) socijalnu 

sku pinu s jasno izraženim značajkama socijalno-geografske grupe, koju u recentnom 

razdoblju karakterizira brzi porast broja članova; 2. najvećim brojem 

lovaca na razini županija ističe se Istarska, a najmanjim Varaždinska županija, 

najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira Međimursku, a najmanji Viroviti 

čko-podravsku županiju, dok se najvećim lovno-demografskim intenzitetom 

iz dva ja Ličko-senjska, a najmanjim, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija. 

Ličko-senjska županija bilježi i najveći koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog 

potencijala među hrvatskim županijama, a najmanji, poslije Grada 

Zagreba, Varaždinska županija; 3. glavni nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj 

su muškarci u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na dobnoj skupini 50–54 

godine, prosječne starosti 49 godina, od kojih većina ima srednju stručnu spremu 

i u radnom su odnosu, a pretežno žive u ruralnim područjima. Za razdoblje 

2001–2007. utvrđen je blagi, ali postojan i statistički signifikantan rast broja lovaca 

(r = 0,66; p

D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKA SKUPINA ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 

Prema podacima Hrvatskog lovačkog saveza, u Hrvatskoj 

je 2007. godine registrirano 50.688 lovaca, što 

čini 1,14 % od ukupnog broja njezinih stanovnika. 

Unatoč relativno malom broju i zastupljenosti u ukupnom 

stanovništvu, zbog svoje funkcionalne posebnosti 

oni tvore jasno izdvojenu socijalnu skupinu koja je, 

zbog svojih prostornih učinaka, istovremeno i socijalno-geografska 

grupa. 

Prema Pinet (1995) do sada je objavljeno mnogo 

znanstvenih radova s područja lovstva. Oni se uglavnom 

bave ekologijom divljači, odnosno divljih životinja, 

međutim, vrlo je malo znanstvenih istraživanja 

koja se bave sociološkim i ekonomskim zakonitostima 

glede samih lovaca. Stoga je literatura s kojom bi se 

po daci u ovom radu usporedili vrlo oskudna. 

Značenje lova kao aktivnosti i lovaca kao njezina 

nositelja s vremenom je doživjelo osjetnu transformaciju 

– od nekadašnje egzistencijalne potrebe, preko 

razonode samo za privilegirane slojeve društva, do današnjeg 

lova kao oblika aktivne rekreacije. U tom smislu, 

lov je danas moguće tretirati kao oblik aktivnosti u 

sklopu funkcije “ponašanje u slobodno vrijeme”. Ta 

funkcija jedna je od pet osnovnih funkcija ljudskog izražavanja 

opstojanja, aktivnosti i djelovanja koja su 

imanentna svim društvenim slojevima, prostorno i vremenski 

su mjerljiva, mogu se statistički obuhvatiti i djeluju 

na prostor. To su stanovanje i život u zajednici, rad, 

opskrba, obrazovanje i ponašanje u slobodno vrijeme 

(Ruppert isur., 1981.). 

Sličnu preobrazbu doživjela je i funkcija “ponašanje 

u slobodno vrijeme”. S razvojem društva i gospodarstva, 

u modernom industrijskom i uslužnom društvu, funkcija 

rada postupno je gubila na važnosti u životu pojedinaca i 

društva, a njezino je mjesto sve više zauzimala funkcija 

“ponašanje u slobodno vrijeme”. U svom razvoju prešla 

je put od jednostavne funkcije “odmarati se”, do razgranate 

funkcije zadovoljavanja potreba urbaniziranog društva 

za iskorištavanjem slobodnog vremena. Po svom 

prostornom utjecaju, izraženom u funkcionalnoj diverzifikaciji 

i razvoju odgovarajućih struktura koje su sastavni 

dio kulturnog pejzaža, ona je danas gotovo jednako 

značajna kao i funkcija “raditi”. 

Istaknuto mjesto u okviru korištenja slobodnog vremena 

ima i funkcija rekreacije, kao potreba urbaniziranog 

društva za uspostavljanjem radne sposobnosti. Pod 

tim pojmom pobliže se podrazumijeva obnavljanje psihofizičkih 

snaga, pretežito uz pomoć odmora i razonode 

na aktivan ili pasivan način. Aktivan oblik rekreacije 

okuplja određen broj ljudi s jednakim načinom korištenja 

slobodnog vremena, ali zahtijeva određen prostor i 

4 

Suautorica članka – Maja Slamar registrirana je lovkinja; lovački 

ispit položila je 2001. godine, a aktivna je članica lovačkog 

društva “Šljuka” – Lasinja, u Karlovačkoj županiji. 

462 


infrastrukturu za odvijanje aktivnosti – na taj način nas - 

ta je prostorni oblik organizacije pojedine aktivnosti. 

Svaka takva socijalna skupina čija aktivnost sadrži 

neku prostorno-oblikovnu komponentu, odnosno na bilo 

koji način sudjeluje u oblikovanju prostora po svom je 

karakteru socijalno-geografska skupina. U literaturi se, 

ovisno o obliku uvjetne homogenosti, izdvajaju različiti 

tipovi socijalno-geografskih skupina; od onih koje povezuje 

isti/sličan način života, preko istog/sličnog nači - 

na ponašanja do akcijsko-prostornih skupina (Ruppert 

i sur., 1981). Zajedničko im je prostorno relevantno djelovanje 

koje, preko vrednovanja prostornih resursa, dovodi 

do nastanka odgovarajućih struktura, odnosno 

“s prostorom sraslih sustava”, koji kontinuirano mijenjaju 

značajke i vrijednost prostora. Lovci zadovoljavaju 

kriterij za socijalno-geografsku skupinu s obzirom 

na sva tri kriterija uvjetne homogenosti, kao i po naznače 

nom prostornom utjecaju. 

S obzirom da je geoprostor sa svojim resursima podložan 

stalnom vrednovanju ljudskim motivacijama, 

način njegova vrednovanja uvelike je determiniran i demografskim 

obilježjima pojedinih socijalno-geograf s - 

kih skupina. To se ne odnosi samo na promjenu bro ja 

njegovih pripadnika, već i strukturna i dinamička obilježja 

skupine. Kad je riječ o prostornim organizacijskim 

oblicima, posebno značenje imaju dobna i obra zovna 

struktura odnosne skupine. 

Kako demografska obilježja lovaca, kao posebne socijalno-geografske 

skupine, u Hrvatskoj do sada nisu 

istraživana, temeljni je cilj ovog rada istražiti okvirne 

socio-demografske značajke lovaca u Hrvatskoj. U okvi - 

ru toga pobliže će biti obrazložene determinante lovaca 

kao socijalno-geografske skupine, kretanje njihova broja 

1962–2006, broj i udio lovaca po županijama 2001. godine, 

te najrelevantnija socio-demografska obilježja promatrane 

skupine, s težištem na dobnoj, ekonomskoj i 

obrazovnoj strukturi. 

Na osnovi prethodnog poznavanja lovstva i lovaca, 

čemu je pomogla i insajderska uloga suautorice ovog 

članka 4 , moguće je postaviti sljedeće radne hipoteze: 

1. lovci u Hrvatskoj predstavljaju jasno izdvojenu skupinu 

s izrazitim obilježjima socijalno-geografske 

grupe; 

2. prostorna distribucija lovaca u visokoj mjeri korelira 

sa stupnjem ruralnosti županija; 

3. u biološkom (dobno-spolnom) sastavu hrvatskih lovaca 

prevladavaju muškarci starijih podskupina srednje 

životne dobi; 

4. u ekonomskoj strukturi hrvatskih lovaca prevladavaju 

radno aktivni, a u obrazovnoj oni sa srednjom 

stručnom spremom. 

Izložene hipoteze bit će provjerene kroz istraživački 

postupak, a rezultati izloženi u završnom dijelu rada.


Prvi dio istraživanja odnosi se na otkrivanju zakonitosti 

koje utječu na brojnost lovaca na nekom području. 

U tu su svrhu uzeti podaci (broj lovaca, popis stanovniš 

tva 2001. godine, struktura stanovništva s obzirom na 

stručnu spremu, broj stanovnika po naselju) iz statistič - 

kih godišnjaka (službene stranice Državnog zavoda za 

statistiku – www.dzs.hr). Načinjena je korelacija između 

odnosa lovaca prema ukupnom broju stanovnika, 

koeficijenta iskorištenosti lovnogeografskog potencijala, 

te broja lovaca na 100 km 2 u odnosu na gustoću 

naseljenosti, površinu županija, te veličinsku i obrazovnu 

strukturu naselja. 

Podaci su obrađeni u programskom paketu Statis - 

tica 7.1. 

Demografska obilježja hrvatskih lovaca kao specifič - 

ne socijalno-geografske skupine dobivena su na temelju 

anketnog istraživanja provedenog u lovačkim udrugama 

na razini Hrvatske. Anketnim upitnikom nastojalo se 

obuhvatiti nešto više od 10 % lovačke populacije ravnomjerno 

raspoređene po svim županijama, odnosno županijskim 

lovačkim savezima. Lovačke udruge unutar 

pojedinog županijskog saveza birane su metodom slučajnog 

uzorka tako da se unutar pojedine županije anketom 

obuhvati 250–300 lovaca. Zbog težnje da se osigura 

reprezentativnost rezultata istraživanja, anketiranje je 

METODE RADA – Work methods 

dogovoreno sa 77 ili 9 % lovačkih udruga, pri čemu je 

trebalo obuhvatiti 6.174 lovca, odnosno 12 % od ukupnog 

broja registriranih lovaca u Hrvatskoj. 

Istraživanje je provedeno od 4. studenog (kada je po 

svim lovačkim udrugama započeo skupni lov) do 2. prosin 

ca 2007. godine, pri čemu su anketni upitnici dijeljeni 

prisutnim članovima/lovcima na ispunjavanje u pet 

skupnih lovova. Anketiranjem su obuhvaćeni lovci iz 

svih županija, izuzev Karlovačke i Dubrovačko-neretvanske 

županije, čiji se lovački savezi nisu uključili u 

suradnju, te Vukovarsko-srijemske županije čije se lov - 

ne udruge nisu odazvale anketiranju. Anketni upitnik 

ispunila su 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge, što je 35 % 

od očekivanog broja lovaca i 57 % od predviđenih lovač - 

kih udruga. Manji broj anketiranih od predviđenih ispita - 

nika posljedica je objektivnih (nesudjelovanje pojedinih 

lovaca u svih pet skupnih lovova) i subjektivnih slabosti 

(neispunjavanje anketnih upitnika od strane određenog 

broja lovaca). 

Unatoč manjem broju obuhvaćenih ispitanika (4,2 % 

od ukupnog broja registriranih lovaca u Hrvatskoj) rezultati 

ankete signifikantni su za ciljeve istraživanja 

ovog rada i dobra su osnova za uopćavanje zaključnih 

postavki o demografskim i ostalim relevantnim karakteristikama 

hrvatskih lovaca. 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA – Results of research and discussion 

Lovci kao specifična socijalno-geografska skupina – Hunters as a specifical socio-geographical group 

Sukladno naznačenim odrednicama u uvodnom dijelu 

rada, lovci predstavljaju specifičnu socijalno-geo- 

kroz kraće ili dulje razdoblje, više-manje uvijek na isti 

i potrebi te se bavi njome kontinuirano ili povremeno 

grafsku skupinu po tome što ih karakterizira sličan način, lovna aktivnost obuhvaća niz aktivnosti koje su 

na čin ponašanja u lovištu kao akcijskom prostoru, što karakteristične za određeno razdoblje lovne godine, ciklički 

se izmjenjuju i provode u određenom periodu, a 

se posljedično odražava u odgovarajućim prostornim 

organizacijskim oblicima, procesima i strukturama. uvjetovane su biološkim ritmom pojedine vrste divljači 

– vremenom parenja, trajanjem bređosti kod ženki i odhranjivanja 

mladunčadi, te sazrijevanjem rogovlja kod 

mužjaka. U vrijeme donošenja mladunčadi, kao i u vrijeme 

sazrijevanja rogovlja lov se ne provodi, već je zamijenjen 

drugim aktivnostima poput obnove ili gradnje 

novih lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata i 

sadnjom te održavanjem remiza. Biti članom lovačke 

udruge podrazumijeva određeni način pona šanja – zahtijeva 

novčane i radne obveze koje se manifestiraju neposredno 

u prostoru lovišta, a posred no na divljači kroz 

njihovu brojnost, dobno-spolnu i trofejnu strukturu. 

Određenost sličnim načinom ponašanja 

Lov kao oblik aktivne rekreacije vezan je uz oružje i 

streljivo, te takvu opremu koja može biti izvor ozbiljnog 

ozljeđivanja. Zbog toga je lovna aktivnost, za razliku 

od ostalih oblika rekreacije, popraćena brojnim 

zakonskim odredbama, sadržanima u Zakonu o lovstvu 

(Anon., 2005) i Zakonu o oružju (Anon., 2007a), 

od nosno normirana lovačkim kodeksom ponašanja. Pripadnost 

ovoj specifičnoj skupini zahtijeva određenu 

psihofizičku sposobnost pojedinca te stjecanje određenog 

znanja putem lovačkog ispita prije samog početka 

bavljenja navedenom aktivnošću. Postoje i određena 

ne pisana pravila ponašanja i lovački običaji, kao npr. 

način odijevanja (odjeća u zelenoj i smeđoj boji), davanje 

počasti divljači, lovačko krštenje, ponašanje na pogre 

bu umrlom lovcu i sl. Određena vrsta divljači 

određuje način lova (pojedinačni i skupni lov) i način 

ponašanja pojedinca u lovu. Za razliku od ostalih 

oblika rekreacije, koje čovjek bira prema vlastitoj volji 

Određenost akcijskim prostorom 

Kao aktivni oblik rekreacije, lov ima specifičan zahtjev 

za prostorom – to je prostor koji uključuje povr šine 

pod šumom, poljoprivrednim kulturama, šikare, kamenjare 

i vodotoke, odnosno površine koje su staništa divljači. 

Akcijski prostor svakog pojedinog lovca, odnosno 

lovačke skupine, jasno je definiran. Naime, da bi se 

mogao aktivno baviti lovom, lovac nakon položenog lo- 

463


vačkog ispita prethodno mora platiti uslugu lova određenom 

lovozakupniku ili postati članom neke lovačke 

udruge. Kao član lovačke udruge, uz godišnju članarinu i 

radne obveze unutar lovišta dobiva pravo na odstrel 

određenog broja i vrsta divljači koje obitavaju u nekom 

lovi štu. Teritorij Hrvatske podijeljen je na 1.060 lovišta, 

od kojih je 315 državnih, 745 zajedničkih (Izvor: Ministarstvo 

regionalnog razvoja šumarstva i vodnoga gospodarstva, 

01. travnja 2010.), a predstavljaju akcijske 

prostore za 841 lovačku udrugu i 37 pojedinačnih lovozakupnika. 

Određenost prostornim učincima 

Za razliku od ostalih oblika aktivne rekreacije, lov 

razmjerno neznatno utječe na transformaciju prostora. 

Činjenica da su bogatstvo divljači i uspješnost lova ovis - 

ni upravo o minimalnom antropogenom utjecaju unutar 

staništa, lovci nastoje minimalno utjecati na fizio nomiju 

prostora i stupanj njegove kultivacije. Prostor ni učinci te 

socijalno-geografske skupine ponajprije se očituju u lov - 

nogospodarskim i lovnotehničkim objektima te remiza - 

ma. Specifičnost je lovne infrastrukture da se nastoji 

maksimalno uklopiti u prirodni krajobraz, što se očituje 

u pomnom izboru lokaliteta za postavljanje lovnogospodarskih 

i lovnotehničkih objekata te kroz biranje materijala 

od kojih se grade. Utjecaj lovaca na prostor očituje 

se i kroz unošenje alohtonih vrsta i podizanjem uzgajališta 

za pojedine vrste, što može dovesti do pretjeranog 

uništavanja biljnog pokrova, ugrožavanja postojećih poljoprivrednih 

kultura, te ugrožavanja nekih autohtonih 

vrsta divljači i drugih životinja kroz pojavu novog oblika 

predatorstva ili kompeticije (Bolton i sur., 1997). 

Kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2006. i lovno-geografski intenzitet županija 2001. 

Trends in the number of hunters in Croatia 1962.–2006. and hunting-geographical intensity by couties in 2001 

Kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2006. broja pripadnika promatrane skupine: prvo, 1962–1990. 

Polazeći od raspoloživih podataka, kretanje broja lovaca 

s više-manje kontinuiranim i statistički značajnim po- 

na razini Hrvatske moguće je pratiti od početka većanjem broja lovaca (r = 0,977; p


postojanim i statistički signifikantnim rastom broja lovaca 

(r = 0,66; p


Tablica 1. Broj lovaca te lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet po županijama Hrvatske 2001. godine 

Table 1 Number of hunters, hunting-geographic and hunting-demographic intensity by counties in Croatia in 2001 

Broj 

Prostorna jedinica lovaca 

(Hrvatska, županije)/ 2001./ 

Spatial unit 

Number of 

(Croatia, counties) hunters 

in 2001 

Lovno-geografski Lovno-demografski Udio lovaca u 

intenzitet intenzitet (broj lovaca/ populaciji (1 

(broj lovaca/ 1 000 stanovnika)/ lovac:broj stanovnika)/ 

100 km 2 površine)/ Hunting-demographic Ratio of hunters 

Hunting-geographic intensity (no. of to general 

intensity (no. of hunters/1,000 population (no. of 

hunters/100 km 2 ) inhabitants) persons per hunter) 

Hrvatska/ 

Croatia 

37 931 67,4 8,6 1:117 

I – Zagrebačka 1 541 50,1 5,0 1:201 

II – Krapinsko-zagorska 1 344 109,3 9,4 1:106 

III – Sisačko-moslavačka 2 843 63,9 5,3 1:65 

IV – Karlovačka 2 464 68.0 17,4 1:58 

V – Varaždinska 703 55,8 3,8 1:263 

VI – Koprivničko-križevačka 1 065 61,4 8,6 1:117 

VII – Bjelovarsko-bilogorska 1 719 65,2 12,9 1:77 

VIII – Primorsko-goranska 3 005 83,7 9,8 1:102 

IX – Ličko-senjska 1 495 27,9 27,9 1:36 

X – Virovitičko-podravska 521 25,8 5,6 1:179 

XI – Požeško-slavonska 1 179 64,7 13,7 1:73 

XII – Brodsko-posavska 2 122 104,7 12,0 1:83 

XIII – Zadarska 1 046 28,7 6,5 1:155 

XIV – Osječko-baranjska 2 736 65,9 8,3 1:121 

XV – Šibensko-kninska 2 038 68,1 18,1 1:55 

XVI – Vukovarsko-srijemska 2 407 98,3 11,8 1:85 

XVII – Splitsko-dalmatinska 2 960 65,4 6,4 1:157 

XVIII – Istarska 3 246 115,4 15,7 1:64 

XIX – Dubrovačko-neretvanska 994 55,8 8,1 1:124 

XX – Međimurska 1 353 185,3 11,4 1:88 

XXI – Grad Zagreb 1 150 179,7 1,5 1:678 

Izvor: Obrazac LOV-11, Statistički ljetopis RH 2001., Državni zavod za statistiku, 2002. 

Source: Form LOV-11, Statistical Yearbook 2001, Central bureau of statistic, 2002 

lovno-demografski intenzitet ponajprije je posljedica 

prevladavajućih ruralnih karakteristika u navedenim županijama. 

Tako u Ličko-senjskoj ruralna područja zapremaju 

100 % površine, u Karlovačkoj 49,6 %, a u 

Šibensko-kninskoj županiji 46,0 % ukupne površine. 

Tome treba dodati i razmjerno istaknuto mjesto oružja u 

sustavu vrijednosti stanovništva tradicionalnih regija u 

sastavu tih triju jednica regionalne samouprave. Za razliku 

od toga, najmanji lovno-demografski intenzitet karakterizira 

dijelove Središnje Hrvatske, Grad Zagreb, 

Varaždinsku, Zagrebačku i Sisačko-moslavačku županiju. 

Takvo njihovo obilježje posljedica je kumulativnog 

utjecaja više čimbenika, među kojima temeljno značenje 

imaju razmjerno velik broj stanovnika i viši stupanj urbaniziranosti. 

Pritom postoji osjetna razlika između 

Grada Zagreba (100 % urbanog stanovništva) i ostalih, 

naglašenije ruralnih, županija, s visokim udjelom ruralnih 

područja u ukupnoj površini (od 49,0 % u Zagrebačkoj, 

preko 59,6 % u Sisačko-moslavačkoj, do 65,6 % 

ruralnih područja u Varaždinskoj županiji). 

Heberlein i sur. (2002) dobili su signifikantnu 

ovisnost koja ukazuje da udio ruralne populacije znatnije 

utječe na povećanje udjela lovaca u stanovništvu 

nego udio šumskog zemljišta. 

S obzirom da u lovu, kao specifičnoj aktivnosti s 

oružjem, mogu sudjelovati samo punoljetne osobe, pobližu 

sliku o lovno-demografskom intenzitetu i potencijalu 

pruža odnos između efektivnog broja lovaca i broja 

punoljetnih stanovnika određenog prostora. Komparativna 

analiza na razini županija pokazuje da na tisuću 

potencijalnih lovaca u Hrvatskoj dolazi 10,8 efektivnih 

lovaca. Pritom postoje osjetne razlike među županijama, 

pri čemu se najvećim koeficijentom lovno-demografske 

iskorištenosti ponovo izdvajaju Ličko-senjska, 

zatim Šibensko-kninska i Karlovačka žu panija, a najmanjim 

Grad Zagreb, te Varaždinska i Za grebačka županija 

(Tablica 1). 

Ovakva raspodjela koeficijenta iskorištenosti 

lovno-demografskog potencijala odgovara općim zakonitostima 

lovne aktivnosti. Slična istraživanja prove- 

466


Tablica 2. Koeficijenti korelacije (r) između pojedinih parametara vezanih uz brojnost lovaca i demografskih parametara 

u Republici Hrvatskoj. Statistički značajna povezanost (p


To potkrjepljuju i prethodno izloženi podaci prema 

kojima većina stanovništva u županijama s najvećim 

koeficijentom lovno-demografske iskorištenosti živi u 

izrazito ruralnim (Ličko-senjska), odnosno pretežito ruralnim 

područjima (Šibensko-kninska i Karlovačka županija). 

Također, riječ je o županijama s najvećim 

udjelom starih (>65 godina) u ukupnom stanovništvu 

(Ličko-senjska županija 36,9 %, Karlovačka i Šiben - 

sko-kninska županija 30,7 %), odnosno najvišom prosječnom 

dobi (Ličko-senjska županija 43,1 godine, 

Karlovačka 42,0 i Šibensko-kninska 41,1 godina) među 

hrvatskim županijama 2001. godine (Nejašmić, 

2008). Rezultati ankete među lovačkim udrugama pokazuju 

da su upravo starije dobne skupine glavni nositelji 

lovne aktivnosti u Hrvatskoj, dok anketirane lovačke 

udruge iz istih županija pokazuju da se 41–67 % lovaca 

bavi lovom zbog tradicije u obitelji, a 45–61 % njih ima 

u užoj obitelji još nekog od članova – lovca. 

Za razliku od Hrvatske te zemalja Europske unije, 

nacionalna anketa lovaca i ribolovaca u SAD-u pokazala 

je kako najviše lovaca ima u dobnom razredu od 16 do 

17 godina, dok sa starošću udio lovaca u ukupnom broju 

lovaca pada. Osim toga, lovstvom se u SAD-u bave ljudi 

s višim primanjima (U.S.F.W.S., 1997). 

S druge pak strane, županije s najmanjim koeficijentom 

iskorištenosti lovno-demografskog potencijala 

nalaze se pod izrazitim utjecajem razvijenijih gradskih 

središta, kako makroregionalnih (Grad Zagreb i Zagrebačka 

županija), tako i regionalnih (Varaždinska, pa i 

Sisačko-moslavačka županija). Ponajprije Zagreb, a 

potom Varaždin i Sisak, žarišta su širenja modernizacijskih 

procesa koji dovode do kompleksne preobrazbe 

njihove uže (periurbani pojas) i šire okolice (urbana 

peri ferija). Najneposredniji izraz takve preobrazbe šire 

nje je procesa urbanizacije, odnosno usvajanje gradskog 

načina života. Širenje urbanizacije i s njom 

povezanog sustava vrijednosti posljedično odražava se 

i u načinu provođenja slobodnog vremena, a povezano 

s tim i promjeni odnosa u prirodi. Relativno značenje 

lova kao aktivne rekreacije pritom slabi na račun afirmacije 

drugih prostorno relevantnih aktivnosti. Koliko 

je i kakvo značenje gradova kao nositelja takvih promjena 

vidljivo je iz podatka da su glavna središnja naselja 

u pet od šest županija s najnižim koeficijentom 

lovno-demografske iskorištenosti u Hrvatskoj makroregionalna 

ili regionalna središta (Slika 2). Iznimka je 

Virovitičko-podravska županija u kojoj glavno središnje 

naselje – Virovitica (16.000 stan. 2001.) zadovolja va 

kriterij tek za subregionalno središte, pa je ispodprosječan 

broj efektivnih na tisuću potencijalnih lovaca u tom 

dijelu Hrvatske očigledno rezultat naglašenijeg utjecaja 

drugih čimbenika. 

Grafikon 2. Udio efektivnih na 1 000 potencijalnih lovaca po županijama Hrvatske 2001. godine. Županije: 

I – Zagrebačka, II – Krapinsko-zagorska, III – Sisačko-moslavačka, IV – Karlovačka, V – Varaždinska, 

VI – Kopriv ničko-križevačka, VII – Bjelovarsko, VIII – Primorsko-goranska, IX – Ličko-senjska, 

X – Virovitičko-podravska, XI – Požeško-slavonska, XII – Brodsko-posavska, XIII – Zadarska, 

XIV – Osječko-baranjska, XV – Šibensko-kninska, XVI – Vukovarsko-srijemska, XVII – Splitsko-dalmatinska, 

XVIII – Istarska, XIX – Dubrovačko-neretvanska, XX – Međimurska, XXI – Grad Zagreb. 

Figure 2 Share of active per 1,000 potential hunters by counties in Croatia in 2001 

Izvor: Statistički ljetopis RH, 2002., DZS, Zagreb. 

Source: Republic of Croatia Statistical Annual, 2002, Zagreb: National Statistics Bureau. 

Prema podacima Europske lovačke federacije 

(FACE) odnos lovaca prema broju stanovnika u kolovozu 

2007. godine (http://www.face.eu) u europskim 

zemljama kreće se od 1:12 (Irska) do 1:626 (Belgija). 

Hrvatska se prema toj statistici nalazi na 13 mjestu (od 

36 zemalja). Naime, u njoj se odnos lovaca u ukupnom 

468


stanovništvu od 2001. do danas smanjio s 1:117 na 

odnos 1:73. Prema spomenutim podacima iz kolovoza 

2007. godine, ispred Hrvatske su: Irska (1:12), Cipar 

(1:15), Finska (1:17), Norveška (1:21), Malta (1:27), 

Švedska (1:31), Grčka (1:37), Portugal (1:43), Španjolska 

(1:44), Francuska (1:47), Bugarska (1:66) i Austrija 

(1:70). Dakle, vidljivo je da ovaj odnos varira neovisno 

o razvijenosti neke zemlje, odnosno da svakako ubudu - 

će treba istražiti više parametara kako bi se dobio bolji 

uvid u zakonitosti koje ukazuju na udio lovaca i regrutiranje 

novih članova-lovaca diljem svijeta. 

Demosocijalne karakteristike hrvatskih lovaca – Socio-demographic characteristics of Croatian hunters 

Temeljne demogeografske značajke hrvatskih 

lovaca 2007. godine 

Temeljne demogeografske značajke lovaca kao socijalno-geografske 

skupine dobivene su metodom anketiranja 

na istraživačkom uzorku od 2.132 lovca u lovačkim 

udrugama diljem Hrvatske. U okviru toga pobliže su razmotreni 

biološki (dobno-spolni) sastav, stručna sprema, 

radni status i mjesto stanovanja hrvatskih lovaca. 

Uz kretanje i prostorne distribucije lovaca po županijama, 

sa stajališta programiranja i planiranja lovne aktivnosti 

važno je preciznije poznavati i dobni sastav 

hrvatskih lovaca. Provedena analiza pokazuje da je prosječna 

starost lovaca u Hrvatskoj 49 godina. Glavni nositelji 

lovne aktivnosti lovci su između 40. i 65. godine 

života. Najveći broj lovaca nalazi se u dobnoj skupini 

50–54 godine, a najmanji u skupinama 18–24, odnosno 

75 i više. Naglo opadanje udjela lovaca u dobnim skupinama 

ispod 40 godina s jedne i 55 godina s druge strane 

moguće je objasniti manjom zainteresiranošću mlađih, a 

fiziološkim ograničenjem starijih dobnih skupina za taj 

specifičan način terenske aktivnosti (Grafikon 3). 

Grafikon 3. Dobni sastav anketiranih lovaca Hrvatske 2007. godine. 

Figure 3 Age structure of surveyed hunters in Croatia in 2007 

Source: Survey questionnaire (2007) 

Uz dob, biološku strukturu dopunjuju i pokazatelji 

spolnog sastava ispitanika. Provedeno istraživanje potvrđuje 

dobro poznatu činjenicu da je lov aktivnost 

uglavnom vezana uz mušku populaciju. 

Heberlein i sur. (2002) nisu našli signifikantnu 

ovisnost između udjela lovaca u stanovništvu i udjela 

muškog stanovništva u populaciji. Iako su spomenuti 

autori Hrvatsku svrstali u zemlje s većim udjelom muškog 

stanovništva, taj je udio unutar europskog prosjeka 

(udio ukupnog muškog stanovništva u Hrvatskoj iznosi 

48,13 %; izvor: http://www.dzs.hr). Usporedbe radi, prosječan 

udio muškog stanovništva u SAD-u i EU iznosi 

49 %, a kreće se od 47 do 53 %). Međutim, vrlo visoka 

negativna korelacija između udjela muškog stanovništva 

u stanovništvu starosti od 20 do 34 godine i odnosa lovaca 

prema stanovništvu govori r = 0,70; p


Sudionici ove specifične socijalno-geografske skupine 

pretežno se regrutiraju iz radno aktivnog stanovništva 

(više od 70 % su u radnom odnosu), a nešto više od 

četvrtine iz redova umirovljenika. 

Najveća povezanost (Tablica 2) dobivena je između 

odnosa lovaca prema broju stanovnika te gustoći naseljenosti 

(r = 0,93; p


vač ka kultura slabija u većim gradovima. Naime, pretpostavljaju 

kako je ljudima iz urbanih sredina teže locirati 

i otputovati na neka lovačka odredišta. 

Geografski je također relevantno da značajan broj 

lovaca, gotovo petina od ukupnog broja ispitanika, živi 

u jedinicama lokalne/područne samouprave s više od 

40.000 stanovnika. Za razliku od ruralnih područja, 

gdje je naglašenija orijentacija na lov ponajprije uzrokovana 

postojanjem odgovarajuće resursne osnove, 

razmjerno značajan broj “gradskih” lovaca posljedica 

je potrebe gradskog stanovništva za rekreacijom u prirodi, 

ali i, u pravilu, većih materijalnih mogućnosti za 

bavljenjem ovom razmjerno skupom aktivnošću. 

Temeljne socijalne značajke hrvatskih lovaca i vrijednosni stavovi o lovnoj aktivnosti 2007. godine 

Fundamental social features of Croatian hunters and attidudes on hunting activities in 2007 

Izložene demogeografske karakteristike potkrjep - 

ljuju i odgovarajuće socijalne značajke hrvatskih lova ca, 

odnosno vrijednosni stavovi lovaca i članova njihovih 

obitelji o lovnoj aktivnosti. Provedeno istraživanje 

pokazuje da se natpolovičan broj lovaca za taj oblik rekreacije 

odlučio već u dvadesetim godinama života, pretežno 

kao rezultat osobne potrebe za rekreacijom u prirodi, 

da ih gotovo dvije trećine sudjeluje u više od polovice 

od ukupnog broja lovova tijekom lovne godine te 

da u četiri petine slučajeva obitelj ispitanika ima pozitivan 

stav prema lovnoj aktivnosti (Tablica 4). 

Tablica 4. Temeljna demogeografska obilježja lovaca – ispitanika 2007. godine 

Table 4 Basic demographic features of hunters/respondents and attitudes on hunting activities in 2007 

Dobni sastav/Agestructure 

Dobne skupine/ 

Age groups 

18-24 25-29 30-34 35-39 40-44 45-49 50-54 55-59 60-64 65-69 70-74 >75 

% 2,72 5,72 7.97 8,26 12,57 12,66 16,80 11,63 9,29 6,00 4,03 2,35 

Spolni sastav/ Sex structure 

Spol/ Sex Muškarci/ Men Žene/ Women 

% 99,53 0,47 

Obrazovni sastav 

Školska sprema/ 

Level of 

completed 

Bez škole/None NSS/Primary school SSS/Secondary school VŠS,VSS/ College,University 

education 

% 1,96 12,84 68,46 16,74 

Ekonomski sastav/Economic structre 

Status Učenici, studenti/ Zaposleni/ Nezaposleni/ Umirovljenici/ 

Pupils, students Employed Unemployed Retired 

% 0,66 71,76 0,47 27,11 

Mjesto stanovanja/Place of residence 

Broj stanovnika jedinice lokalne 

ili područne samouprave/ 40.000 

Population of local or 5.000 10.000 20.000 30.000 40.000 

regional governmental unit 

% 9,64 27,00 20,30 14,52 6,04 4,28 18,22 

Izvor: Anketni upitnik (2007) 


Podrobnija analiza pokazuje da je na motivaciju za 

polaganje lovačkog ispita u znatnoj mjeri utjecalo postojanje 

lovne tradicije u užoj obitelji, pri čemu su se lovom 

uglavnom bavili muški članovi, najčešće otac, sin ili 

brat (samo je 1,7 % ispitanika navelo kćer kao drugog 

člana – lovca u obitelji). Apsolutna dominacija muškaraca 

u toj eminentno terenskoj aktivnosti korespondira s 

rezultatima sličnih istraživanja koji pokazuju da veći 

broj muškaraca, za razliku od žena, pokazuje sklonost za 

provođenjem odmora u ruralnim sredinama (Birch, 

1979). Tome odgovara i podatak da najizrazitiji negativan 

stav prema lovnoj aktivnosti imaju upravo supruge/djevojke 

ispitanika. No, kao glavne otegotne 

okolnosti za aktivnije bavljenje lovom većina ispitanika 

navodi obveze radnog mjesta, u smislu nedostatka vremena, 

i razmjerno visoke financijske troškove lova. 

471


Tablica 5. Temeljne socijalne karakteristike lovaca-ispitanika i vrijednosni stavovi o lovnoj aktivnosti 2007. godine 

Table 5 

godine života 

Polaganje lovačkog ispita 

20-e 30-e 40-e 50-e 60-e 

(odabir lova kao oblika rekreacije) 

60,55 % 25,55 % 10,97 % 2,37 % 0,56 % 

Prisutnost lovne aktivnosti kod 

drugih članova uže obitelji 

Na temelju provedenog istraživanja lovaca u Hrvatskoj 

kao socijalno-geografske skupine moguće je uopćiti 

sljedeće zaključne postavke o njihovim demosocijalnim 

karakteristikama: 

1. s više od 50.000 aktivnih članova, lovci u Hrvatskoj 

predstavljaju brojnu i razmjerno utjecajnu socijalnu 

skupinu; 

2. povezuje ih sličan način ponašanja u slobodno vrijeme, 

akcijski prostor (lovište) i prostorni učinci 

(izgradnja lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata), 

po čemu čine jasno izdvojenu i dobro definiranu 

socijalno-geografsku skupinu; 

3. kretanje broja lovaca u Hrvatskoj od početka 1960-ih 

godina karakterizira izrazito kolebanje, pri čemu se 

izdvajaju tri temeljne etape: porast njihova broja do 

početka 1990-ih kada je registriran najveći broj lovaca 

u povijesti razvoja hrvatskog lovstva, osjetan 

pad broja lovaca u ratnom i poratnom razdoblju te njihov 

zamjetan porast od početka tekućeg desetljeća; 

4. najveći broj lovaca 2001. godine registriran je u 

Istarskoj, a potom i Primorsko-goranskoj županiji, a 

472 

da – 39,10 % 

sin otac brat ostali ne – 60,90 % 

30,69 39,91 22,75 6,65 

Interes za polaganjem lovačkog da – 19,29 % 

ispita u bliskoj budućnosti kod sin unuk kći brat žena otac ne – 80,71 % 

članova uže obitelji 80,00 8,8 6,4 2,4 1,6 0,8 

osobna potreba za rekreacijom u prirodi 71,30 % 

Glavni razlozi odabira lova kao 

oblika rekreacije (ispitanici su 

mogli zaokružiti više odgovora) 

tradicija u obitelji 31,61 % 

trend u društvu – nagovor prijatelja ispitanika 16,70 % 

mogućnost posjedovanja lovačkog oružja 5,82 % 

položen lovački ispit u sklopu obrazovanja 5,82 % 

ostali razlozi 7,76 % 

više od polovice ukupnog manje od polovice ukupnog 

Sudjelovanje u lovu 

broja lovova 

broja lovova 

kroz lovnu godinu 

67,23 % 32,77 % 

Glavne otegotne okolnosti obveze radnog mjesta 25,23 % 

aktivnijeg bavljenja lovom financijski troškovi lova 20,27 % 

(ispitanici su mogli zaokružiti obiteljske obveze 17,36 % 

više odgovora) nedovoljna vlastita zainteresiranost 8,63 % 

Stav obitelji ispitanika prema pozitivan negativan bez izraženog stava 

lovnoj aktivnosti kao obliku rekreacije 

(prema procjeni ispitanika) 

80,34 % 4,06 % 15,60 % 

supruga / djevojka 60,46 % 

Negativan stav prema lovnoj aktivnosti 

djeca 23,26 % 

roditelji 13,95 % 

suprug / dečko 2,33 % 

Izvor: Anketni upitnik (2007) 


ZAKLJUČCI – Conclusions 

najmanji u Varaždinskoj, odnosno Dubrovačko-neretvanskoj 

županiji; 

5. najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira 

Međimursku, a najmanji Virovitičko-podravsku županiju, 

dok se najvećim lovno-demografskim intenzitetom 

ističe Ličko-senjska, a najmanjim, poslije 

Grada Zagreba, Varaždinska županija. Ličko-senjsku 

županiju karakterizira i najveći koeficijent iskorištenosti 

lovno-demografskog potencijala među 

hrvatskim županijama, trostruko veći od prosjeka 

Hrvatske; 

6. glavni su nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj muškarci 

u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na 

dobnoj skupini 50-54 godine, s prosječnom starosti 

lovca od 49 godina, od kojih većina ima srednju 

stručnu spremu i u radnom su odnosu, a pretežno 

žive u ruralnim područjima; 

7. najveći broj lovaca tom se aktivnošću počinje baviti 

tijekom 20-ih godina života, kao rezultat osobne potrebe 

za rekreacijom u prirodi, sudjeluje u više od 

po lovice ukupnog broja lovova tijekom lovne sezo -


ne i ima podršku/razumijevanje obitelji za takav na - 

čin provođenja slobodnog vremena. 

Recentni porast broja pripadnika promatrane socijalne 

skupine u Hrvatskoj rezultat je povećanog interesa 

za lovnu aktivnost, kao jedan od sve popularnijih načina 

provođenja slobodnog vremena u uvjetima rastuće urbanizacije 

zemlje. S porastom broja lovaca u odgovarajućoj 

se mjeri povećava i uloga lova kao instrumenta 

održivog razvoja, kako unaprjeđenja gospodarstva, tako 

i zaštite okoliša, u smislu očuvanja biološke raznolikosti. 

To se posebno odnosi na ruralna i turistički naglašenije 

orijentirana područja Hrvatske, od kojih je u prvima lovstvo 

tradicionalno važno, pa i kao gospodarska grana, 

Bolton, M., 1997: Conservation and the use of wildlife 

resources Chapman & Hall, Chambridge. 

Anon., 2005: Zakon o lovstvu. Narodne novine broj 

140. 

Anon., 2007a: Zakon o oružju. Narodne novine broj 63. 

Anon., 2007b: Census of the number of hunters in Europe. 

FACE, http://www.face.eu 

Birch, D. L., 197.:The job generation process, MIT, 

Chambridge. 

Duda, M. D., K., Young, 1996: Public opinion on 

hunting, fishing and endangered species Res - 

pon sive management, Winter, 1–12. 

Grubešić, M.,D., Raguž, 1993: Posljedice agresi je 

na RH u lovnom gospodarstvu Glasnik za šum ske 

pokuse, posebno izdanje 4, Zagreb, 147–154. 

Heberlein, T. A., G., Ericsson, K. U., Wollscheid, 

2002: Correlates of hunting participation 

in Europe and North America. Zeitschrift 

für Jagdwissenschaft, 48, 320–326. 

Kelly, J., R., Warnick, 1999: Recreation trends and 

markets: the 21. century Champaign IL: Sagamore 

publishing. 


dok u drugima kao selektivni oblik turizma pridonosi diverzifikaciji 

turističke ponude. 

Jedan od temeljnih preduvjeta za sagledavanje mjesta 

i uloge lovstva u održivom razvoju Hrvatske i njezinih 

regionalnih sastavnica, nedvojbeno je i spoznaja 

demosocijalnih karakteristika lovaca, ponajprije lovnogeografskog 

i lovno-demografskog intenziteta na razini 

županija. Njihovo pobliže poznavanje, što je bila i intencija 

ovog rada, trebalo bi pridonijeti kompleksnijem 

socijalnom vrednovanju i planiranju lovne aktivnosti u 

zemlji, u skladu s načelom održivog razvoja geoprostora 

i pozitivnom praksom u razvijenijim državama 

Europske unije. 

Nejašmić, I., 2008: Stanovništvo Hrvatske: demogeo 

grafske studije i analize. Hrvatsko geografsko 

društvo, Zagreb. 

Nelson, R., 1989: The island within. San Francisco: 

North Point Press. 

Ortega, Y., J., Gasset, 1972 [1942]: Meditations on 

hunting. New York: Charles Scibner’s Sons 

Pinet, J. M., 1995: The hunter in Europe. http:/ - 

/www.face.eu/Documents/Pinet_study_EN.pdf 

Ruppert, K., F., Schaffer, J., Maier, R., Paes - 

ler, 1981: Socijalna geografija. Školska knjiga, 

Zagreb. 

Stedman, R.C., T. A., Heberlein, 2001: Hunting and 

Rural Socialization. Rural Sociology. 66, 

598–617. 

www.dzs.hr 

U.S. department of the interior, 1997: Fish and Wildlife 

Service and U.S. Department of Commerce, Bureau 

of the Census. 1997. National Surveys of 

Fishing, Hunting, and Wildlife-Associated Recreation. 

Fishing. 

SUMMARY: Numbering 50,000, hunters in Croatia are a sizeable and proportionately 

influential social group. They are bound by similar modes of behaviour in their leisure 

time, a common space of activity (hunting grounds) and identical spatial impact 

(hunting management zones and the associated structures), wherein they constitute a 

clearly distinguished and defined socio-geographic group. From 2001 to 2007 we found 

slow but statistically significant growth of number of hunters (r = 0,66; p


settlement (r = 0,90; p


UDK 630* 114.6 + 411 (001) 


VARIATIONS OF CARABID BEETLE AND ANT ASSEMBLAGES, AND 

THEIR MORPHO-ECOLOGICAL TRAITS WITHIN NATURAL 

TEMPERATE FORESTS IN MEDVEDNICA NATURE PARK 

RAZLIKE U SASTAVU I MORFOLOŠKO-EKOLOŠKIM ZNAČAJKAMA 

MRAVA I TRČAKA U PRIRODNIM ŠUMAMA NA PODRUČJU 

PARKA PRIRODE MEDVEDNICA 

Lucija ŠERIĆ JELASKA 1 , Ana JEŠOVNIK 1 , Sven D. JELASKA 2 , 

Aljoša PIRNAT 3 , Mladen KUČINIĆ 1 , Paula DURBEŠIĆ 1 

SUMMARY: The aim of this study was to investigate responses of ant and 

carabid assemblages and their morpho-ecological traits to habitat differences 

within natural temperate forests in Medvednica Nature Park. To quantify habitat 

differences in examined areas, both structural heterogeneity of the vegetation 

and taxonomic diversity of plants were measured on six plots. 

Habitat complexity was quantified using four habitat characteristics within 

the site: tree canopy cover; shrub canopy cover; ground herbs and leaf litter 

cover. Ants and carabids were sampled using pitfall traps. 

Ant species richness and abundance, unlike carabid species richness were 

positively correlated with habitat complexity, especially with leaf litter cover on 

plots. The responses of insects morpho-ecological traits to habitat were recorded, 

with more large bodied carabids present in more complex site and higher 

abundance of opportunist ant species in more open sites with low complexity of 

vegetation. Higher dominance of certain carabid species at the lower plots then 

those on the top of the mountain, suggest competitive exclusion, confirming 

lower areas as more stable. Species adapted to colder climate, that inhabit higher 

elevations such as flightless forest specialist Cychrus caraboides and Carabus 

irregularis, and boreo-montane ant species Camponotus herculeanus, are 

less competent to colonize lower areas. Furthermore, they may not survive severe 

instability of their habitats, especially in a changing climate. Overall results 

suggest that conservation issues need to be focused on preserving stability 

and structural complexity of forest habitat in summit areas of the mountain. 

Key words: biodiversity, vegetation structure, litter, altitude, nature 

conservation, forest habitat 

Mountain landscapes usually offer steep gradients 

for a wide range of environmental parameters (i.e. tem- 

1 

Dr. sc.Lucija Šerić Jelaska, dipl. prof. Ana Ješovnik, 

prof. dr. sc. Mladen Kučinić, prof. dr. sc. Paula Durbešić, 

Division of Biology (*Group for Systematic Zoology & Entomology), 

Faculty of Science, University of Zagreb, Rooseveltov trg 6, 

10000 Zagreb, Croatia, Phone: +385 1 4877711; 

Fax: +385 1 4826260, e-mail: slucija@zg.biol.pmf.hr 

2 

Doc. dr. sc. Sven D. Jelaska, Division of Biology (*Group 

for Terrestrial biodiversity), Faculty of Science, University 

of Zagreb, Marulićev trg 20, 10000 Zagreb, Croatia 

3 

Mr. sc. Aljoša Pirnat, Groharjeva 18, SI-1241 Kamnik, Slovenia 

INTRODUCTION – Uvod 

perature, precipitation, etc.), what is reflected in the 

adaptation and distribution of different types of organisms 

and ecological communities that occupy different 

positions along these gradients (review in Hodkinson 

2005). Many of these environmental factors are multifaceted 

and interlinked in defining overall structural complexity 

of insect habitats, which Hodkinson (2005) 

has found to decrease with increasing altitude. The latter 

affects not only the species richness but also the species 

composition of insect communities (Whittaker 1952 

475

L. Šerić Jelaska, A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić: VARIATIONS OF CARABID ... 


Med vednica are constantly increasing (road construction, 

recreation, ski trails, logging, etc.), mainly at its 

upper elevations, changing the habitat quality. This can 

change structural complexity of forests, especially where 

trees and shrubs form part of the natural landscape. 

Surveyed forests are natural temperate ones on 

brown acid soil with silicate parent rocks (Basch 

1995). For this investigation, six plots (50 x 50 m) were 

selected along the central profile of Mt. Medvednica 

across a vertical gradient on both slopes of the mountain 

(Figure 1). They were placed in mature stands of 

five different forest communities, that account for 78% 

of the total forest cover of the nature park: Querco–Castaneetum 

sativae Ht. 1938, (plot 1); Luzulo–Fagetum 

sylvaticae Mausel 1937, (plot 2); Lamio orvale–Fagein 

Hodkinson 2005). The physical structure of the 

environment, mediated by plant communities, can influence 

the distribution and interactions of species (review 

in Lawton 1983). “Structural heterogeneity 

hypothesis” assumes that structurally complex habitats 

may provide more niches and environmental resources 

for exploitation and thus increase species diversity, although 

empirical support for this relationship is biased 

towards studies of vertebrates and habitats under anthropogenic 

influence (Te w s et al. 2004). Lassau and 

Hochuli (2004) and Lassau et al. (2005) showed 

that habitat complexity in forests may affect the composition 

of ant and beetles assemblages. Brose (2003b) 

showed that effects of habitat heterogeneity on ground 

beetle assemblages were positive on the micro- and 

meso-scale (0.25 and 500–1000 m 2 , respectively), and 

were not significant on a macro-scale (10 km 2 ). 

In “taxonomic diversity hypothesis” plant taxonomic 

diversity is positively correlated with the diversity of 

herbivore insects (Murdoch et al. 1972, Root 1973), 

and thus with predator diversity (Hunter and Price 

1992). The importance of floristic richness for the 

ground beetle abundance was also reported by B a - 

guette (1993). 

Ants and ground beetles have been widely recommended 

as environmental, ecological and biodiversity 

indicators (e.g. Altegrim et al. 1997, Andersen 

1997, Niemelä 2000, Szyszko et al. 2000, A n - 

dersen et al. 2002, Antonova and Penev 2006, 

Pearce and Venier 2006, Šerić Jelaska et al. 

2007, Šerić Jelaska and Durbešić 2009). They 

respond well to natural and anthropogenic disturbances. 

Microhabitat characteristics, i.e. litter type, organic 

matter content, insolation, temperature fluctuation, 

are important for providing hunting, foraging niches 

and for protection of beetles from predators, ovipositioning, 

larval development, over wintering etc. 

(Thiele 1977, Pearce and Venier 2006). The use 

of carabids morpho-ecological traits like wing morphology, 

body size or diet are recommended in the evaluation 

of habitat quality (Blake et al. 1994, Gutiérrez 

et al. 2004, Gobbi and Fontaneto 2008). Brose 

(2003a) found that large carabids, as more preferable 

prey because of their higher nutritive value and reduced 

foraging time required, prefer dense vegetation 

plots as enemy-free spaces. According to Anders 

e n et al. (2002), ant functional groups can be used as 

indicators of habitat quality and forest health under different 

management (Stephens and Wagner 2006). 

Lassau and Hochuli (2004) suggested measurement 

of habitat complexity as a surrogate for the diversity 

of a range of arthropods including ants. Very often, 

different taxonomic groups indicate certain areas as important 

for protection or nature conservation, showing 

mutual positive correlations. Based on the existence of 

these correlations, the use of “surrogate species groups” 

for estimation of overall biodiversity has been reported 

(Garson et al. 2002; Sætersdal et al. 2003); being 

particularly useful where limited biodiversity data exist. 

Vascular plants have been reported by Sætersdal et 

al. (2003) as a good surrogate group, which also works 

for estimation of ground beetle diversity. Although, 

some habitat preferences are known for many species of 

ants and ground beetles, it is not always evident which 

environmental factors are the most responsible for species 

assemblage and distribution. 

The aim of this study was to analyze ants and carabid 

species richness and abundance, carabids body size 

and ants functional groups, in different habitats within 

natural temperate mature forests, and to test whether 

higher habitat complexity and plant species richness 

support higher insect diversity along vertical gradient 

in Mt. Medvednica. 

MATERIAL AND METHODS – Materijal i metode 

Study Area – Područje istraživanja 

Mount Medvednica is part of the Croatian continental 

karst, located north of Zagreb, the capital of Croatia. 

The great floristic diversity (Dobrović et al. 2006), 

due to the mosaic structure of forest communities, geographical 

position and geological structure make this 

area very interesting for biodiversity investigations. 

Dobrović et al. (2006) reported that the floristic richness 

and diversity of the mountain was higher than similar 

regions in Croatia and several European countries 

(Italy, Austria, Slovakia, Poland and Serbia). For protection 

of its valuable forest areas, the western part of Mt. 

Medvednica (228 km 2 ) was proclaimed a nature park by 

the Nature Protection Act in 1981. The highest peak of 

the mountain, named Sljeme, is placed 1035 m above sea 

level. Despite protection, anthropogenic pressures on 

476



Figure 1 Position of the study area - Medvednica Nature Park (black polygon) and position of investigated plots in the Park 

Slika 1. Područje istraživanja i položaj istraživanih ploha na području Parka prirode Medvednica 

477



tum sylvaticae Ht. 1938, (plot 3), Festuco drymeiae- 

Abietetum ass. nova, Vukelić & Baričević 2007, 

(plots 4 and 6); Chrysanthemo macrophylli–Aceretum 

pseudoplatani (Ht. 1938) Borh. 1962 (plot 5), (Table 

1). For each plot, altitude, slope and aspect were measured. 

Because of its circular nature, the terrain aspect 

was transformed into a continuous north-south gradient 

(northness) by calculating the cosine of aspect values 

(Guisan et al. 1999, Jelaska et al. 2003). 

Table 1 Ecological variables and their values for six plots 

Tablica 1. Vrijednosti ekoloških varijabli na šest istraživanih ploha 

Variable/plot (50x50 m) 1 2 3 4 5 6 

community/zajednica* qc lf lo af cm af 

Organic matter content/udio org. tvari (%) 8.99 16.36 15.96 21.47 18.82 13.28 

Number of plant species/br. biljnih vrsta 62 19 41 43 36 39 

Altitude/visina (m) 400 550 660 970 810 660 

Slope/nagib (º) 21 18 17 28 21 7 

Aspect/aspekt (º) 145 272 102 325 354 335 

Northness/sjevernost -0.819 0.035 -0.208 0.819 0.995 0.906 

Canopy openness/otvorenost sklopa (%) 4.04 10.62 4.95 12.69 4.98 4.94 

Leaf area index/indeks lisne površine 3.91 2.59 4.13 2.34 3.81 3.41 

Soil type/tip tla 

Brown acid/kiselo smeđe 

* qc - Querco - Castaneetum sativae, lf - Luzulo - Fagetum sylvaticae, lo - Lamio orvale - Fagetum sylvaticae, 

af – Festuco drymeiae - Abietetum, cm - Chrysanthemo macrophylli – Aceretum pseudoplatani 

Habitat complexity was quantified using four habitat 

variables within the site: tree canopy cover; shrubs canopy 

cover; ground herb cover and amount of leaf litter. 

Each variable was scored with 0, 1, 2 and 3 using an 

ordinal scale, where increasing scores indicate greater 

habitat complexity. This is modified version of the techniques 

used by Lassau and Hochuli (2004, 2008). 

Compared to the Lassau and Hochuli (2004) scoring 

method, there were no differences in two additional 

variables i.e. soil moisture and portion of logs, rocks and 

debris between investigated plots, hence we haven’t 

used them in our analyses. Three characters (shrubs canopy 

cover; ground herb cover; amount of leaf litter) 

were visually quantified into four categories (from score 

0 to score 3: low contribution to site complexity (score 

0), the highest contribution to site complexity (score 3). 

Tree canopy cover was measured as Leaf Area Index 

(LAI) and classified into four categories with scores 

from 0 to 3. Summing up the scores for all quantified 

characters, habitat complexity range from 5 (lowest habitat 

complexity) to 10 (maximum habitat complexity) 

per plot (Table 2). 

Table 2 Ecological variables used to derive measures of habitat complexity and their values for six plots 

Tablica 2. Ekološke varijable korištene za određivanje kompleksnosti structure staništa na šest istraživanih ploha 

Variable/plot (50x50 m) 1 2 3 4 5 6 

Tree canopy cover (LAI)/sklop krošnji (LAI) 3 (3.91) 1 (2.59) 3 (4.13) 1 (2.34) 3 (3.81) 2 (3.41) 

Shrub canopy cover/pokrovnost grmlja 2 0 1 0 0 2 

Ground flora cover/pokrovnost prizemnog bilja 2 3 2 3 3 1 

Leaf litter cover/količina listinca 3 3 3 1 2 1 

Habitat complexity scores/vrijednosti kompleksnosti staništa 10 7 9 5 8 6 

In each of the six plots, the number of vascular 

plants species was recorded on successive visits during 

the season (March – October). Data on canopy openness 

and LAI, as indirect estimators of available under 

story light, were measured using hemispherical photographs 

(as described in Jelaska 2004 and Jelaska 

et al. 2006) and analyzed with Gap Light Analyzer 

(GLA) software (Frazer et al. 1999). 

Soil samples were collected twice during this investigation, 

at the beginning of the season in March 2001 

and in May 2002. Four samples of the top 10 cm of soil 

were collected from each plot, after removal of the litter. 

Samples were diagonally placed across the plot, at 

14 m intervals following general scheme in Scholz et 

al. 1994. To determine the percentage of organic matter, 

10 g of soil was ashed at 400ºC. All environmental 

variables are displayed in Table 1. 

478



Carabid Beetles and Ants Sampling – Uzorkovanje trčaka i mrava 

Carabid beetles and ants were collected in 16 pitfall 

traps on each plot, placed in a regular rectangular net 

with cell size of 10 x 10 meters placed five meters from 

the edges of the plot. Altogether, 96 pitfall traps were exposed 

through the investigation period. Traps were filled 

with ethanol (96%), acetic acid (9%) and water in equal 

proportions and emptied every two to three weeks from 

March 2001 to April 2002. Carabids and ants were identified 

using specialized keys (Collingwood 1979, 

Agosti and Collingwood 1987, Trautner and 

The total abundance and species richness of ants and 

carabids was determined for each habitat (i.e. plot). The 

Shannon-Wiener and Sørensen indices (Krebs 1989) 

were calculated for all plots to assess ground beetles and 

ants’ diversity and similarity using Programs for Ecological 

methodology Ver. 5.2 (15-III. 2000). Sørensen similarity 

values between plots were used in cluster 

analyses with the Euclidean distance as distance measure 

and single linkage as linkage rule for constructing 

Data Analyses – Analiza podataka 

RESULTS – Rezultati 

Geigenmüller 1987, Hůrka 1996, Freude et al. 

2004 and Seifert 2007). According to Andersen et 

al. (2002) ants were classified in four functional groups. 

Based on personal measurements of carabid specimens 

and data from Hůrka (1996) and Freude et al. 

(2004), average body size for analyzed species were 

classified into three categories: (1) small (4–8 mm); (2) 

medium (8–21 mm); and (3) large (22–40 mm) using a 

size distribution graph. 

dendrograms using STATISTICA 6.1 (StatSoft Inc. 

2003). We compare habitat complexity scores, plant species 

richness and measured environmental variables 

(soil organic matter, slope, aspect and elevation) with 

data about richness and abundance of ants and carabids, 

ant functional groups and carabids body size distribution 

patches using Pearson Product Moment correlations in 

STATISTICA 6.1 software. 

A total of 9288 beetles and 2958 ants belonging to 43 

and 20 species, respectively, were trapped (Table 3). The 

number of captured species per plot varied from 17 to 27 

for carabids, and from 5 to 14 for ants. Abax parallelepipedus, 

Abax paralellus, Aptinus bombarda, Carabus 

violaceus and Cychrus attenuatus were carabids found at 

all surveyed plots (Table 3). Only one ant species Myrmica 

ruginodis was found at all plots, unlike Crematogaster 

schmidti, Camponotus herculeanus, Formica gagates 

and Formica rufa recorded at single plot (Table 3). 

Ant species richness was negatively associated with carabid 

richness per plot (r = -0.86; p = 0.029), opposite to 

the trend for their abundance (r = 0.85; p = 0.031). 

Table 3 Carabid and ant species with number of specimens per plot. Plot number corresponds to those in Figure 1 

Tablica 3. Vrste i brojnost jedinki trčaka (Carabid) i mrava (Ant) na istraživanim plohama. 

Broj plohe odgovara onome na slici 1. 

Carabid species/Plots 1 2 3 4 5 6 

Abax carinatus (Duftschmid 1812) 156 23 2 1 26 

Abax ovalis (Duftschmid 1812) 1 3 37 1 

Abax parallelepipedus (Piller & Mitterpacher 1783) 654 89 328 5 61 50 

Abax parallelus (Duftschmid 1812) 498 2 283 1 145 136 

Agonum gracilipes (Duftschmid 1812 1 

Platynus scrobiculatus (Fabricius 1801) 1 19 

Amara aenea De Geer 1774 3 2 1 1 

Aptinus bombarda (Illiger 1800) 1108 4 11 3 213 45 

Bembidion lampros (Herbst 1784) 1 

Bembidion deletum Audinet-Serville 1821 1 

Carabus convexus Fabricius 1775 445 343 362 1 

Carabus coriaceus L. 1758 34 23 82 2 10 

Carabus gigas Creutzer 1799 16 5 1 

Carabus intricatus L. 1761 132 49 78 1 3 

Carabus irregularis Fabricius 1792 72 85 12 

Carabus nemoralis O. F. Müller 1764 636 379 52 15 6 

Carabus praecellens Palliardi 1825 18 3 2 24 35 

Carabus ulrichii Germar 1824 548 29 100 52 8 

Carabus violaceus L. 1758 23 168 43 29 35 63 

479

L. Šerić Jelaska, A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić: VARIATIONS OF CARABID ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 475-486 

Cychrus attenuatus (Fabricius 1792) 43 221 70 44 99 43 

Cychrus caraboides (Linnaeus 1758) 5 1 

Dromius fenestratus (Fabricius 1794) 3 

Harpalus atratus Latreille 1804 1 

Harpalus marginellus Dejean 1829 2 

Harpalus laevipes Zetterstedt 1828 1 

Harpalus dimidiatus (P. Rossi 1790) 1 

Leistus piceus Frölich 1799 5 3 1 

Leistus rufomarginatus (Duftschmid 1812) 3 1 1 62 67 

Licinus hoffmannseggii (Panzer 1803) 2 23 83 3 

Molops elatus (Fabricius 1801) 9 27 4 

Molops piceus (Panzer 1793) 20 27 5 1 37 

Nebria brevicollis (Fabricius 1792) 1 

Notiophilus biguttatus (Fabricius 1779) 1 5 1 

Notiophilus rufipes Curtis 1829 23 3 1 

Platyderus rufus (Duftschmid 1812) 4 24 

Pseudoophonus rufipes (De Geer 1774) 1 1 

Pterostichus anthracinus (Illiger 1798) 1 

Pterostichus fasciatopunctatus (Creutzer 1799) 2 11 

Pterostichus oblongopunctatus (Fabricius 1787) 121 120 

Pterostichus transversalis (Duftschmid 1812) 5 7 79 

Stomis rostratus (Sturm in Duftschmid 1812) 1 1 

Synuchus vivalis (Illiger 1798) 1 4 1 

Trechus cardioderus Putzeys 1870 1 

Number of species/broj vrsta 18 17 21 27 26 26 

Number of specimens/broj jedinki 4350 1346 1449 374 1117 631 

Ant species/Plots 1 2 3 4 5 6 

Aphaenogaster subterranea (Latreille 1798) 57 4 9 

Camponotus fallax (Nylander 1856) 2 

Camponotus herculeanus (Linnaeus 1758) 2 

Camponotus ligniperda (Latreille 1802) 11 144 4 7 

Crematogaster schmidti (Mayr 1853) 26 

Dolichoderus quadripunctatus (Linnaeus 1771) 8 1 1 1 

Formica fusca Linnaeus 1758 14 18 1 

Formica gagates Latreille 1798 22 

Formica polyctena Förster 1850 154 1 

Formica rufa Linnaeus 1758 2 

Lasius brunneus (Latreille 1798) 14 65 11 2 91 

Lasius citrinus Emery 1922 1 1 

Lasius emarginatus (Olivier 1792) 629 180 4 1 3 

Lasius fuliginosus (Latreille 1798) 1 3 1 

Myrmecina graminicola (Latreille 1802) 28 16 

Myrmica ruginodis Nylander 1846 50 244 127 199 54 156 

Myrmica sabuleti Meinert 1861 4 2 

Prenolepis nitens (Mayr 1853) 135 11 

Stenamma debile (Förster 1850) 6 10 17 35 

Temnothorax crassispinus (Karavajev 1926) 134 44 165 2 20 

Number of species/broj vrsta 14 12 11 5 5 10 

Number of specimens/broj jedinki 1126 761 478 209 66 318 

No significant correlations were found between 

plant richness and arthropod diversity. Habitat complexity 

scores were positively correlated with carabid and 

ant abundances and ant species richness, but negatively 

correlated with carabid species richness (Table 4). Of 

the four environmental variables assessed by scoring 

method, shrub and leaf litter cover were positively correlated 

with ant species richness and carabid abundance. 

Large negative correlations were found between 

carabid richness and litter cover (-0.90, p = 0.015). 

480

L. Šerić Jelaska, A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić: VARIATIONS OF CARABID ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 475-486 

Table 4 Correlation coefficients between ant and carabid assemblages and habitat variables 

Tablica 4. Koeficijenti korelacije između sastava mrava i trčaka sa stanišnim čimbenicima 

Habitat Plant Organic 

complexity richness / 

matter / 

Habitat variables / stanišne varijable 

Altitude / Aspect 

score / broj 

organska 

Community features / osobine zoocenoza 

visina (northness) 

kompleksnost biljnih tvar 

staništa vrsta (%) 

Ant richness / broj vrsta mrava 

r=-0.59 r=0.20 r=-0.95 r=-0.85 r=-0.86 

p=0.220 p=0.701 p=0.004 p=0.033 p=0.029 

Carabid richness / broj vrsta trčaka 

r=-0.62 r=0.04 r=0.84 r=0.87 r=0.57 

p=0.192 p=0.946 p=0.035 p=0.024 p=0.239 

Ant abundance/ abundancija mrava 

r=0.60 r=0.34 r=-0.89 r=-0.92 r=-0.78 

p=0.211 p=0.503 p=0.017 p=0.010 p=0.068 

Carabid abundance / abundancija trčaka 

r=0.82 r=0.66 r=-0.80 r=-0.85 r=-0.80 

p=0.044 p=0.157 p=0.058 p=0.031 p=0.057 

Ant Shannon indeks / Shannon indeks mrava 

r=0.42 r=-0.05 r=0.87 r=-0.70 r=-0.74 

p=0.407 p=0.918 p=0.024 p=0.122 p=0.095 

Carabid Shannon indeks / Shannon indeks trčaka 

r=-0.25 r=0.15 r=0.44 r=0.73 r=0.14 

p=0.637 p=0.780 p=0.388 p=0.102 p=0.788 

There was no correlation between the heterogeneity 

of vegetation structure and plant species richness. Habitat 

complexity was negatively correlated with altitude 

(r = -0.70; p=0.12) and with aspect (r = -0.77; p = 0.074). 

The same trend was found for ant richness, abundance 

and diversity indices for ants’ communities (Table 4). 

Carabid species richness was positively correlated with 

altitude and aspect, opposite to carabids abundance and 

ant assemblages (Table 4). Large and small bodied species 

showed opposite trends in their distribution across 

investigated sites. Large carabids were positively cor - 

related with leaf litter cover (r = 0.81, p = 0.05). Small 

carabids positively correspond with higher altitude 

(r = 0.89, p = 0.018). 

The most abundant carabids were A. parallelepipedus, 

A. paralellus, A. bombarda, C. nemoralis and C. 

ullrichi (Table 3) respectively, accounting for 37.16% 

of the total catch. The highest number of specimens, 

comprising 47.11% of all specimens, was captured in 

the most complex site (plot 1), though this plot recorded 

almost the lowest number of species (i.e. 18, as 

compared to the minimum of 17 on plot 2). On the contrary, 

the highest number of carabid species (27) was 

recorded on plot 4 (with the lowest habitat complexity 

score) but with the lowest abundance making only 4% 

of captured specimens. 

The highest number of ant species (14) and abundance 

(1126 specimens) was recorded on plot 1. The 

lowest number of ant species and their abundance was 

recorded on plots 4 and 5. 45% of them are woodland 

species and only 10% of sampled species prefer open 

habitats. The rest of them occur in both woodland and 

open habitats. Analyzing the functional groups, according 

to Andersen (1997), 65% of recorded species (13 

species) are cold climate specialists (CCS), 3 species 

are opportunists (O), 3 of them are subordinate camponotini 

(SC) and 1 species belong to generalized Myrmecinae 

(GM). Presence of species representatives of 

all four groups were recorded on plot 1, only. M. ruginodis 

(opportunist) that was found on all plots had the 

highest abundance in the low complexity areas (plots 2 

and 5). The abundance of opportunist ants was negatively 

correlated with canopy cover (r = -0.91, p = 0.05). 

High correlations were found between ant abundance 

and richness with the amount of organic matter in the 

soil (Table 4). Organic matter content in the soil rise 

with higher altitude (r = 0.9, p = 0.012). 

Cluster analyses of species composition on plots revealed 

differences in carabid assemblages between the 

southern (plots 1, 2, 3) and northern slopes (plots 4, 5, 6) 

of Mt. Medvednica (Figure 2). Some species such as Carabus 

convexus, Notiophilus rufipes and Carabus intricatus 

were found exclusively on the southern slope of 

mountain, unlike Carabus irregularis, Notiophilus biguttatus, 

Molops elatus, Platyderus rufus and all of the 

collected species of the genus Pterostichus, which were 

recorded exclusively on northern slope of the mountain. 

There was also a significant difference in number of collected 

ants on southern and northern slopes (2365 on 

south, 593 on north). Cluster analyses using Sørensen 

indices based on ants’ species composition, separate the 

two highest plots, 4 and 5, from others (Figure 3). An ant 

species C. herculeanus is recorded for plot 4, which is 

970 m high and has northern exposure. C. herculeanus 

has altitudinal range from 1000–1700 m, and boreal 

mountain distribution, with a very restricted area. It prefers 

coniferous mountain forests and can withstand very 

low temperatures, 38.5 ºC below zero (Seifert 2007). 

481



Figure 2 Tree diagram of cluster analyses using Sørensen indices based on carabid species composition in investigated 

plots as similarity measure. Numbers on X axes denote investigated plots 

Slika 2. Dendrogram sličnosti istraživanih ploha koristeći Sørensen indeks ovisno o prisutnosti vrsta trčaka tijekom 

razdoblja uzorkovanja. Broj na osi X označava plohe 

Figure 3 Tree diagram of cluster analyses using Sørensen indices based on ant species composition as similarity measure. 

Numbers on X axes denote investigated plots 

Slika 3. Dendrogram sličnosti istraživanih ploha koristeći Sørensen indeks ovisno o prisutnosti vrsta mrava tijekom 

razdoblja uzorkovanja. Broj na osi X označava plohe 

482



DISCUSSION – Rasprava 

Table 5 Shannon-Wiener (H’) indices, numbers of equally common species (N) and Smith & Wilson evenness 

(S&W) for investigated plots 

Tablica 5. Shannon-Wiener (H’) indeksi raznolikosti, broj zajedničkih vrsta (N) te Smith & Wilson jednolikost 

(S&W) trčaka (carab.) i mrava (ants) na istraživanim plohama 

Plots / 1 2 3 4 5 6 

Indices carab. ants carab. ants carab. ants carab. ants carab. ants carab. ants 

H’ 3.049 2.262 2.724 2.585 2.951 2.074 3.201 0.366 3.711 0.977 3.625 1.936 

N 8.27 4.80 6.61 6 7.73 4.21 9.19 1.29 13.10 1.97 12.34 3.83 

S&W 0.138 0.26 0.153 0.39 0.128 0.322 0.291 0.22 0.182 0.293 0.218 0.295 

On plots 1, 2 and 3, smaller number of species was 

recorded, while plots 4, 5 and 6 had a higher number of 

species with a low abundance, indicating less structured 

arthropods communities without dominant species. 

Also, cluster analyses of species composition on six 

plots divided carabids based on aspect and ants species 

based on elevation of investigated plots. 

Ant and carabid diversity and species body size distribution 

highly correlate with altitude and aspect (expressed 

as northness). On warmer, more south exposed 

plots (plots 1, 2 and 3) smaller number of carabid species 

was recorded. On the contrary, plots on northern 

slopes (plots 4, 5 and 6) had a higher number of species 

with a smaller number of specimens. Salgado et al. 

(1997) reported similar findings in their research of deciduous 

oak forests, where 10 of 42 species represented 

The relationship between habitat features and diversity 

of ants and carabid beetles was analyzed. We recorded 

great differences in carabid species composition and 

abundance among plots, where carabid abundance, but 

not the richness, was significantly higher in habitats 

with higher complexity scores. Brose (2003a) showed 

that an experimental reduction of vegetation complexity 

reduced the activity-abundance of large carabid species. 

Our results supports “enemy-free space hypothesis” 

(Lawton, 1983) that prey species have more chances 

of escaping from natural enemies in dense vegetations. 

We found that large carabids prefer dense vegetation 

plots covered with leaf litter as enemy-free space. 

Furthermore, carabid species richness was negatively 

correlated with ant species richness. The results of 

ant richness analyses differ from those of Lassau and 

Hochuli (2004), but not those analyzing functional 

groups where they also found the largest abundance of 

opportunist species in low complexity sites. Stephens 

and Wagner (2006) have found that species 

richness, diversity, and dominance were a less satisfactory 

measure of various forest management impacts on 

ants than functional group analysis. 

The highest number of ant species (14) and abundance 

(1126 specimens) was recorded on plot 1, and 

the lowest number of the species and their abundance 

on plots 4 and 5. This result was in accordance with 

their habitat preferences. Ants in general, with exception 

of a few cold-temperate species, are thermophilic 

animals, and function poorly below 20 ºC and not at all 

below 10 ºC (Hölldobler and Wilson, 1994). 

Greater abundance and species number in lower altitudes 

can be explained, in addition to temperature, with 

precipitations, thickness and volume of leaf litter and 

available food resources (Brühl et al. 1999). 

The highest Shannon-Wiener index for carabid diversity 

(Table 5) was recorded on plot 5, situated in the 

Chrysanthemo macrophylli–Aceretum pseudoplatani 

forest, with high concentration of soil organic matter as 

a consequence of the longer persistence of snow-cover 

and hence higher soil humidity and a shorter micro-organism 

activity period. The herbaceous layer of this forest 

is characterized by nitrophilous plant species e.g. 

Lunaria rediviva L., Urtica dioica L., Corydalis solida 

(L.) Swartz, etc. The impact of leaf litter origin on carabids 

has also been reported by Niemelä et al. (1992), 

Koivula et al. (1999) and Magura et al. (2005), in 

which the latter two authors observed significant impact 

of leaf litter on certain species e.g. Pterostichus 

oblongopunctatus and C. caraboides. In this study, 

both above mentioned species were found only on plots 

4 and 5, which had the highest soil organic matter content. 

Soils in cooler climates commonly have more organic 

matter because of slower decomposition rate 

(B o t and Benites 2005). 

90% of the total catch on five plots. They recorded a 

smaller number of species on plots with higher abundance 

of specimens and those with smaller abundance 

and larger number of species, the latter having unstable 

climatic conditions. In this study, plot 1, with recorded 

capture of 47.11% of the total catch, is situated at the lowest 

altitude with southern exposure, thereby ensuring 

more stable and warmer climate conditions that enable 

formation of ground beetle communities with the dominant 

and co-dominant species present (e.g. A. bombarda, 

A. parallelus, A. parallelepipedus, C. ullrichi, C. 

nemoralis, C. convexus and C. intricatus; Table 3). The 

highest number of carabid species, but the lowest abundance 

was recorded at the highest altitude (plot 4) with 

the lowest habitat complexity score. Flightless forest 

specialist such as C. caraboides that preferred higher 

483



elevations and lower temperatures and C. irregularis are 

distributed on top of the mountain with a small number 

of individuals on the northern plots. Geomorphologic 

and climatic conditions, large habitat complexity and 

very low disturbances in plot 1, contribute in forming 

more stable carabid and ant communities. Community 

composition can be used to indicate broader aspects of 

habitat quality and more general changes (i.e. degradation 

and recovery following stress or disturbances), 

(Hodkinson and Jackson 2005). High abundance 

of carabids but low richness at the warmer plots could 

suggest competitive exclusion confirming that habitat 

stability may have unimodal effect on richness. The intermediate 

disturbance hypothesis predicts that diversity 

will be greatest when physical disturbances prevent 

competitively dominant species from excluding other 

species from the community. At the low level of disturbances, 

diversity is low because only the best competitors 

persist and competitive exclusion leads to species 

loss at either end of the disturbance continuum (Death 

Agosti, D., and C. A. Collingwood, 1987: A provisional 

list of the Balkan ants with a list to the 

worker caste. II. Key to the worker caste, including 

the European species without the Iberian. 

Mitteilungen der Schweizerischen Entomologischen 

Gesellschaft 60: 193–261. 

Altegrim, O., K. Sjöberg, and J. P. Ball, 1997: 

Forestry effects on a boreal ground beetle community 

in spring: Selective logging and clearcutting 

compared. Entomol. Fennica 8: 19–26. 

Andersen, A. N., 1997: Using ants as bioindicators: 

Multiscale issues in ant community ecology. 

Conserv. Ecol. (online) 1 (1): 8 - 

URL:http://www.consecol.org/vol1/iss1/art8. 

Andersen, A. N., B. D. H o f fmann, J. Müller, 

and A. D. Griffiths, 2002: Using ants as 

bioindicators in land management: simplifying 

assessment of ant community responses. J. Appl. 

Ecol. 39: 8–17. 

Antonova, V., and Ly. Penev, 2006: Change in the 

zoogeographical structure of ants (Hymenoptera: 

Formicidae) caused by urban pressure in 

the Sofia region (Bulgaria). Myrmecologische 

Nachrichten 8: 271–276. 

Basch, O., 1995: Geološka karta Medvednice (Geological 

map of Medvednica), 1:62500. Institut za 

geološka istraživanja (In: Geološki vodić Medvednice, 

Ed. Šikić K.). Institut za geološka 

istraživanja, Zagreb, INA Naftaplin, Zagreb. 

484 

ACKNOWLEDGEMENTS – Zahvala 

REFERENCES – Literatura 

and Winterbourn 1995). Stephens and Wagner 

(2006) found that different ant functional groups were 

dominant under different levels of disturbance intensity. 

Data about species richness and habitat complexity 

within undisturbed forest systems with low direct anthropogenic 

impacts can be used as reference data for environmental 

monitoring of changes in temperate forests. 

Knowledge on how management of forests relates to forest 

carabids and ants diversity is poorly documented in 

Croatia. We found that ant functional groups and carabids 

body size analyses respond well to differences in 

habitat complexity. These results confirm the need for 

sustainable forest management that will preserve higher 

level of habitat complexity that provide more niches and 

environmental resources for exploitation and thus support 

dominance of larger carabids and high animal biomass. 

Furthermore, carabids and ants may serve as 

target groups in climate change risks assesment in 

mountain ecosystems. 

Grateful thanks to Gregor Bračko for helping us in 

species determination. This study was financed by Croatian 

Ministry of Science, Education and Sports (Grants 

0119-123, 119-1193080-1206 and 119-0000000-3169). 

Baguette, M., 1993: Habitat selection of carabid 

beetles in deciduous woodlands of southern Belgium. 

Pedobiologia 37: 365–387. 

Blake, S., G. N. Foster, M. D. Eyre, and M. L. 

L u f f , 1994: Effects of habitat type and grassland 

management practices on the body size 

distribution of carabid beetles. Pedobiologia 38 

(6): 502–512. 

Bot, A., and J. Benites, 2005: The importance of 

soil organic matter: Key to drought-resistant soil 

and sustained food production. FAO Soils Bulletin 

80 - URL: http://www. fao.org/docrep/ 

009/a0100e/a0100e0f.htm#bm15. 

Brose, U., 2003a: Bottom-up control of carabid 

beetle communities in early successional wetlands: 

mediated by vegetation structure or plant 

diversity? Oecologia 135: 407–413. 

Brose, U., 2003b: Regional diversity of temporary 

wetland Carabid beetle communities: a matter of 

landscape features or cultivation intensity? Agr. 

Ecosyst. Environ. 98: 163–167. 

Brühl, C. A., M. Mohamed, and K. E. Linsenmair, 

1999: Altitudinal distribution of leaf litter 

ants along a transect in primary forest on Mount 

Kinabalu, Sabah, Malaysia. J. Trop. Ecol. 15: 

265–277. 

Collingwood, C. A., 1979: The Formicidae (Hymenoptera) 

of Fennoscandia and Denmark. Fauna 

Entomologica Scandinavica 8: 9–175.



Death, R. G., and M. J. Winterbourn, 1995: Diversity 

patterns in stream benthic invertebrate 

communities: the influence of habitat stability. 

Ecology 76 (5): 1446–1460. 

Dobrović, I., T. Nikolić, S. D. Jelaska, M. Plazibat, 

V. Hršak, and R. Šoštarić, 2006: An 

evaluation of floristic diversity in Medvednica 

Nature Park (northwestern Croatia). Plant Biosystems. 

140 (3): 234–244. 

Frazer, G. W., C. D. Canham, and K. P. Lertzman, 

1999: Gap Light Analyzer (GLA), Version 

2.0. Simon Fraser University, Burnaby, 

British Columbia, and the Institute of Ecosystem 

Studies, Millbrook, New York, 36 pp. 

Freude, H., K. W. Harde, G. A. Lohse, and B. 

Klausnitzer, 2004: Die Käfer Mitteleuropas, 

Band 2.Elsevier, München, 521 pp. 

Garson, J., A. Aggarwal, and S. Sarkar, 2002: 

Birds as surrogates for biodiversity: an analysis 

of a data set from southern Quebec. J. Biosci. 27 

(4) Suppl. 2: 347–360. 

Gobbi, M., and D. Fontaneto, 2008: Biodiversity 

of ground beetles (Coleoptera: Carabidae) in different 

habitats of the Italian Po lowland. Agr. 

Ecosyst. Environ. 127: 273–276. 

Guisan, A., S. B. Weiss, and A. D. Weiss, 1999: 

GLM versus CCA spatial modelling of plant 

species distribution. Plant Ecol. 143: 107–122. 

Gutiérrez, D., R. Menéndez, and M. Méndez, 

2004: Habitat-based conservation priorities for 

carabid beetles within the Picos de Europa National 

Park, northern Spain. Biol. Conserv. 115: 

379–393. 

Hodkinson, I. D., 2005: Terrestrial insects along 

elevation gradients: species and community responses 

to altitude. Biol. Rev. 80: 489–513. 

Hodkinson, I. D., and J. K. Jackson, 2005: Terrestrial 

and aquatic invertebrates as bioindicators 

for environmental monitoring, with particular 

reference to mountain ecosystems. Environ. 

Manag. 35 (5): 649–666. 

Hölldobler, B., and E. O. Wilson, 1994: Journey 

to the ants. The Belknap Press of Harvard University 

Press. Cambridge, Massachusetts, and 

London, England, pp 191–204. 

Hunter, M. D., and P. W. Price, 1992: Playing chutes 

and ladders: heterogeneity and the relative 

roles of bottom-up and top-down forces in natural 

communities. Ecology 73: 724–732. 

Hůrka, K., 1996: Carabidae of the Czech and Slovak 

Republics. Kabourek, Zlin, 565 pp. 

Jelaska, S. D., 2004: Analysis of canopy closure in the 

Omphalodo-Fagetum forests in Croatia using hemispherical 

photography. Hacquetia 3 (2): 43–49. 

Jelaska, S. D., O. Antonić, T. Nikolić, V. 

Hršak, M. Plazibat, and J. Križan, 2003: 

Estimating plant species occurrence in MTB/64 

quadrants as a function of DEM-based variables 

– a case study for Medvednica Nature Park, 

Croatia. Ecol. Model. 170 (2–3): 333–343. 

Jelaska, S. D., O. Antonić, M. Božić, J. Križan, 

and V. Kušan, 2006: Responses of forest 

herbs to available understory light measured 

with hemispherical photographs in silver fir – 

beech forest in Croatia. Ecol. Model. 194 (1–3): 

209–218. 

Koivula, M., P. Punttila, Y. Haila, and J. Niemelä, 

1999: Leaf litter and the small-scale distribution 

of carabid beetles (Coleoptera, 

Carabidae) in the boreal forest. Ecography 22: 

424–435. 

Krebs, C. J., 1989: Ecological methodology. Harper 

and Row, New York, 654 pp. 

Lassau, S. A., and D. F. Hochuli, 2004: Effects of 

habitat complexity on ant assemblages. Ecography 

27: 157–164. 

Lassau, S. A., and D. F. Hochuli, 2008: Testing 

predictions of beetle community patterns derived 

empirically using remote sensing. Diversity 

and Distribution. 14: 138–147. 

Lassau, S. A., D. F. Hochuli, G. Cassis, and 

C.A.M. Reid, 2005: Effects of habitat complexity 

on forest beetles diversity: do functional 

groups respond consistently? Diversity and Distribution. 

11: 73–82. 

Lawton, J. H., 1983: Plant architecture and the diversity 

of phytophagous insects. Ann. Rev. Entomol. 

28: 23–39. 

Magura, T., B. Tóthmérész, and Z. Elek, 2005: 

Impacts of leaf-litter addition on carabids in a conifer 

plantation. Biodivers. Conserv. 14: 475–491. 

Murdoch, W. W., F. C. Evans, and C. H. Peterson, 

1972: Diversity and pattern in plants and 

insects. Ecology 53 (5): 819–829. 

Niemelä, J., 2000: Biodiversity monitoring for decision-making. 

Ann. Zool. Fenn. 37: 307–317. 

Niemelä, J., Y. Haila, E. Halme, T. Pajunen, 

and P. Punttila, 1992: Small-scale heterogeneity 

in the spatial distribution of carabid beetles 

in the southern Finnish taiga. J. Biogeogr. 19: 

173–181. 

Pearce, J. L., and L. A. Venier, 2006: The use of 

ground beetles (Coleoptera: Carabidae) and spiders 

(Araneae) as bioindicators of sustainable 

forest management: A review. Ecol. Indicat. 6: 

780–793. 

Root, R. B., 1973: Organization of a plant-arthropod 

association in simple and diverse habitats. The 

485



Fauna of Collards (Brassica oleracea). Ecol. 

Monogr. 43: 95–124. 

Salgado, J. M., J. F. Gallardo, I. S. Regina, and 

M. E. Rodriguez, 1997: Ecosociological relation 

of ground beetle communities in several oak 

forests of western Spain (Coleoptera: Carabidae). 

Entomol. Gen. 22(1): 029–043. 

Sætersdal M., I. Gjerde, H. H. Blom, P. G. 

Ihlen, E. W. Myrseth, R. Pommeresche, 

J. Skartveit, T. Solhøy, and O. Aaas, 2003. 

Vascular plants as a surrogate species group in 

complementary site selection for bryophytes, macrolichens, 

spiders, carabids, staphylinids, snails, 

and wood living polypore fungi in a northern forest. 

Biol. Conserv. 115: 21–31. 

Scholz, R. W., N. Nothbaum, and T. W. May, 

1994: Fixed and hypothesis-guided soil sampling 

methods – Principles, strategies and examples 

(In: Environmental Sampling for Trace 

Analysis, Ed. Market B.). VCH Verlagsgesellschaft 

GmbH, Weinheim, pp. 335–345. 

Seifert, B., 2007: Die Ameisen Mittel- und Nordeuropas. 

Lutra Verlags und Vertriebsgesellschaft - 

Görlitz/Tauer, pp. 368. 

Stephens, S. S., and M. R. Wagner, 2006: Using 

Ground Foraging Ant (Hymenoptera: Formicidae) 

Functional Groups as Bioindicators of Forest 

Health in Northern Arizona Ponderosa Pine 

Forests. Environ. Entomol. 35: 937–949. 

Szyszko, J., H. J. W. Vermuelen, M. Klimaszewski, 

and A. Schwerk, 2000: Mean Indi - 

vidual Biomass (MIB) of ground beetles 

(Carabidae) as an indicator of the state of the environment, 

pp. 289-294. In P. Brandmayr, G. 

Lövei, T. Zetto Brandmayr, A. Casale, A. Vigna 

Taglianti (eds.), Natural history and applied ecology 

of carabid beetles. Pensoft publishers, Sofia, 

Moscow. 

Šerić Jelaska, L., P. Durbešić, 2009: Comparison 

of the body size and wing form of carabid species 

(Coleoptera: Carabidae) between isolated and 

continuous forest habitats. Annales de la Société 

Entomologique de France 45 (3): 327–338. 

Šerić Jelaska, L., M. Blanuša, P. Durbešić, S. 

D. Jelaska, 2007: Heavy metal concentrations 

in ground beetles, leaf litter and soil of a forest 

ecosystem. Ecotoxicology and Environmental 

Safety 66: 74–81. 

Tews, J., U. Brose, V. Grimm, K. Tielbörger, 

M. C. Wichmann, M. Schwager, and F. 

Jeltsch, 2004: Animal species diversity driven 

by habitat heterogeneity/diversity: the importance 

of keystone structure. J. Biogeogr. 31: 79–92. 

Thiele, H. U., 1977: Carabid beetles in their environments. 

Zoophysiology and ecology 10. Springer 

Verlag, Berlin, 369 pp. 

Trautner, J., and K. Geigenmüller, 1987: o Sandlaufkäfer 

Laufkäfer. J. Margraf Publisher, 

Aichtal, 488 pp. 

SAŽETAK: Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi razlike u sastavu te morfološkim i ekološkim 

značajkama trčaka i mrava u različlitim šumskim staništima na području Parka prirode Medvednica. 

Kako bi kvantificirali razlike između istraživanih područja, odredili smo raznolikost strukture 

prisutne vegetacije te raznolikost biljnih vrsta na šest ploha. Značajke kao što su pokrovnost drveća, 

grmlja, prizemnog bilja te listinca na svakoj plohi, koristili smo u mjerenju kompleksnosti strukture 

staništa. Strukturna kompleksnost staništa opadala je s nadmorskom visinom. Mravi i trčci uzorkovani 

su metodom lovnih posuda. 

Bogatstvo vrsta mrava pozitivno je korelirano s kompleksnošću staništa, posebice s količinom 

listinca, za razliku od trčaka. Veći udio mrava koji su ekološki oportunisti zabilježen je u otvorenijim 

staništima sa slabije izraženom heterogenom strukturom staništa, za razliku od trčaka kod 

kojih veličina tijela korelira s kompleksnošću staništa. Stabilnija struktura zajednica trčaka s 

većom brojnosti dominantnih vrsta na plohama smještenim na nižoj nadmorskoj visini može se 

objasniti kompetitivnim isključivanjem, kao posljedicom stabilnijih ekoloških uvjeta u odnosu na 

plohe smještene na vrhu planine. Vrste koje su prilagođene hladnijim klimatskim uvjetima te nastanjuju 

zasjenjena područja na višim nadmorskim visinama, kao što su beskrilne vrste trčaka, 

specijalisti Cychrus caraboides i Carabus irregularis, te boreo-montana vrsta mrava Camponotus 

herculeanus, zabilježene su na najvišim nadmorskim visinama i sjevernim ekspozicijama Medvednice. 

Neke od ovih vrsta ne nastanjuju niža područja, te u slučaju uništavanja povoljnih staništa 

njihov opstanak na Medvednici može postati ugrožen. Jedan od razloga može biti i uslijed klimatskih 

promjena koje utječu na visokoplaninske vrste hladnijih područja. Sveukupni rezultati ovog 

istraživanja ukazuju na potrebu očuvanja složene strukture šumskih staništa, posebice na vršnim 

dijelovima Medvednice. 

Ključne riječi: biološka raznolikost, struktura vegetacije, listinac, nadmorska visina, 

očuvanje prirode, šumsko stanište 

486


UDK 630* 156 (001) 


DISTURBANCES AND PREDATION ON CAPERCAILLIE AT LEKS 

IN ALPS AND DINARIC MOUNTAINS 

UZNEMIRAVANJE I PREDACIJA TETRIJEBA NA PJEVALIŠTIMA 

U ALPSKOM I DINARSKOM PROSTORU 

Miran ČAS* 

ABSTRACT: Capercaillie (Tetrao urogallus L.) populations in central and 

south-east Europe cover fragmented edge habitats and are recorded to decline 

since 1960ies. Capercaillie leks in Slovenia are present at the south-eastern 

edge of the Alpine metapopulation and at north-western edge of Dinaric. 

These populations were monitored at leks in two periods in 1980 (466 monitored 

leks) and 2000 (599). All leks were monitored by local specialists (hunters 

and/or foresters) and main causes of observed lek populations decline were 

addressed to each endangered lek. Special emphasis was given to predation at 

leks, as suggested by D. Jenkins (2008). The six named reasons in 1980ies affected 

39 leks with logging of old-growth forests (at 71.8% of leks) and construction 

of forest roads (7.7%) as most pronounced. In 2000 nine reasons 

affected 92 leks: (i) mountain tourism (26.1%), (ii) cutting of old-growth forests 

(19.60%), (iii) predators attacks (18.5%), (iv) forest management in 

spring time (9.8%), (v) pastures of livestock with wire fences in forests (6.5%), 

(vi and vii) berries picking and overgrowing the last pastures in forest-landscape, 

(viii) constructions of forest roads and (ix) infrastructure. The most 

profound change in reasons between 1980 and 2000 mapping data were: predation 

at leks, mountain tourism development, increasing of forest management 

in spring time, wild pasturage of cattle and sheep in forests, overgrowing 

the last pastures in forest-landscape. A comparison of the increasing percentage 

of leks endangered by predators since 1980 has shown positive correlations 

with increasing of the main predator populations’ densities. Population 

density of martens (Martes sp.) and wild boar (Sus scrofa) increased for 150% 

since 1980, while red fox (Vulpes vulpes) density increased only after 1990. 

Our results confirmed the assessment of reasons for threats to leks based on 

descriptions and experiences of observers as a suitable approach for capercaillie 

habitat risk assessment. Results for past decline and differences regarding 

to the negative impacts on lek habitats are important guidelines for 

foresters and wildlife managers concerning sustainable forest management 

and maintenance of capercaillie populations. 

Key words: Capercaillie (Tetrao urogallus), causes of leks endangerment, 

predation, mountain tourisms, forest and wildlife management, rare 

species population’s conservation 

Capercaillie is a rare and endangered umbrella species 

of temperate and boreal forests in Europe (Suter 

* Dr. Miran Čas, Slovenian Forestry Institute, Večna pot 2, 

1000 Ljubljana, miran.cas@gozdis.si, 

phone: +386 (0)1 20078 25 


et al. 2002; Sachot et al. 2003; Angelstam 2004). 

Capercaillie population densities are declining continuously 

over the several last decades in Central Europe 

(Klaus and B e r gmann 1994, Č a s 2006). Several 

different habitat disturbances were recognised as cau- 

487

M. Čas: DISTURBANCES AND PREDATION AT CAPERCAILLIE LEK HABITATS IN ALPS ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 487-495 

ses of capercaillie decline in their distribution area in 

temperate Europe (Klaus et al. 1997; Storch 1999, 

2007; Saniga 2002, 2004; Thiel et al. 2007). Especially 

at the population edges disturbances led to a severe 

population reduction or to their complete 

destruction (Poolo et al. 2005, Quevedo et al. 

2006; Blanco-Fontao et al. 2009). Similar trends 

were observed in temperate and in optimal boreal habitats. 

In boreal forests the fragmentation of habitats due 

to forest logging was recognised as the main cause of 

population decline (Rolstad and Wegge 1987; B e - 

škarev et al. 1995; Kurki et al. 2000; Angelstam 

2004; Graf et al. 2007). 

Capercaillie habitat in Slovenia occupies the southeastern 

edge of its distribution range in the Alps (90% of 

total habitat) and north-western edge in the Dinaric 

Mountains (south-east Europe) (10% of total habitat), 

con necting both large mountain regions (Adamič 

1987; Č a s 2006). The capercaillie habitats in Slovenia 

can be found in old coniferous and mixed forests (spruce, 

fir, beech) where leks are distributed in chains on the slopes 

or in networks on forest plateaus (Č a s and Adam 

i č 1998; Purnat et al. 2005). The density of active 

leks depends on the site suitability (Č a s and Adamič 

1998; Braunisch and Suchant 2008) and on the 

conservation status and structures of the forest ecosystem 

(Č a s 2001). An observed mean distance (median) 

among leks in the studied and representing suitable habitat 

complexes is about 1.250 m between two lek centres 

(Č a s and Adamič 1998; Purnat et al. 2007). 

In general, capercaillie population size is decreasing. 

A severe drop of population for 37% (over 50% 

decrease of active leks) on about 290 leks with active 

subpopulations of about 1250 birds in year 2000 was 

noted through the intensive monitoring in years 1980 

and 2000 (Č a s 2001). The hunting of capercaillie in 

Slovenia was prohibited by Slovenian Hunter Association, 

since 1984, after the Bird directive (1979) and 

was protected with law since 1993 (Official Gazette of 

RS 1993/57) but the current population situation still 

remains unsatisfactory (Č a s 2001) and urges for a 

deeper review of potential threats. 

The aim of the study was to estimate main reasons 

for a decline of active leks and role of predation in capercaillie 

habitats shrinking and species extinct with 

adapted forest and wildlife management. The study is 

based on the population monitoring in years about 

1980 and 2000. Available data on the causes for capercaillie 

lek decline in the area of Slovenian Alps and Dinaric 

Mountains was investigated, and a yearly 

dynamics of predators and their removal from population 

by hunting statistics was recorded and correlated 

to lek decline. We gratefully accepted the idea for a 

deeper review of potential causes of lek decline given 

by an open email question raised in July 2008 by Prof. 

D. Jenkins, the IUCN Grouse Specialist Group 

member and researcher, who suggested a special focus 

on the influence of animal predation at leks. 

488 

STUDY AREA AND METHODS – Područje istraživanja i metode rada 

The study area covered about 20.000 km 2 , mainly the 

Alpine and the Dinaric habitats in Slovenia. We included 

all altitudes from the low elevation population at 400 m 

a.s.l. to the high altitude at the forest line (about 1700 m 

a.s.l.). The capercaillie population and decline was studied 

in two 3-years periods with an aggregated data for 

year 1980 and 2000. In the first period we analyzed 466 

leks and in the second period 599 leks. Capercaillie leks 

and subpopulations densities were monitored in several 

research projects taking part at the Slovenian Forestry 

Institute since 1980 (Adamič 1987, Č a s 2000). 

Disturbances at leks were noted as a descriptive parametres 

of the monitoring questionnaire, where each 

expert in fields stated the main reasons for lek or subpopulation 

decline for each endangered or extinct lek. 

All together 460 experts (hunters and/or foresters) studied 

leks for three consecutive years in both monitoring 

periods. Reasons for lek subpopulations decline or 

dead were recorded. From available questionnaires we 

extracted and summarised nine most frequent reasons 

for lek subpopulation disturbance and damage (Table 

1) and use them for comparison among monitoring periods 

and statistics. 

To support predation as one of frequently stated reasons 

for capercaillie population decline at leks, we analy - 

sed predator’s population density from hunting statistics 

data, similarly as suggested by Adamič (1974) or 

Storch et al. (2005). Available information on hunting 

statistics for hunted (shot or otherwise removed) animals 

from population were obtained from the Annual 

statistics reports of hunting game (Slovenian Hunters 

Association / SHA/). Data for martens (Martes foina 

Erx. and Martes martes L.), wild boar (Sus scrofa L.), 

red fox (Vulpes vulpes L.) as potential predators were 

analysed for 5 years corresponding to each capercaillie 

leks monitoring period. The data for lynx (Lynx lynx L.) 

and raptors removal were not analysed since only sporadically 

named as a reason for lek disturbance.


RESEARCH RESULTS – Rezultati istraživanja 

3.1. Leks destruction – causes and dynamics – Uništenje pjevališta i dinamika 

In years 1979-1981 39 (or 8.4%) out of 466 analysed 

lek habitats experienced disturbance or destruction. 

As the main reasons of capercaillie lek habitat destruction 

in this monitoring period were: cutting of oldgrowth 

forests (71.8% of disturbed or destructed leks), 

building of forest roads (7.7%), overgrowing of pastures 

in mountain forest areas (7.7%), berry picking 

(5.1%), human disturbances of mountain tourism (recreation, 

motor vehicles) (5.1%) and predators (fox, 

martens, wild boar, lynx, etc.) (2.6%) (Table 1). 

In the monitoring period 2000 92 leks were disturbed 

or destructed (15,4% out of 599 monitored). Main 

reasons for a lek disturbance or destruction were; different 

forms of mountain tourism (26.1% of disturbed or 

destructed leks), cutting of old-growth forests (19.6%), 

predation at lek habitats (18.5%), forest management in 

spring matting time (9.8%), pasturage of cattle and 

sheep in forests (namely the dangerous are wire fences) 

(6.5%), overgrowing of pastures in mountain forests 

(5.4%), berry picking (5.4%), construction of forest 

roads (4.3%), and infrastructure building activities 

(electricity cords) (1.1%) (Table 1). 

The comparison of both monitoring periods (Table 1) 

revealed differences in lek disturbance or destruction 

causes which were correlated with the following improvements: 

a decrease in the cutting of old-growth forests 

at leks (-52.2%), and a minimum decline of impact of 

forest roads construction (-3.3%). The deterioration in 

habitats showed an increase in the negative impact of 

mountain tourism (with 21% increase among years) and 

increase of the negative predator impact (15.9%). Other 

lek disturbance or destruction causes showed lower increase 

among the two monitoring periods. 

Table 1 The most frequent causes of capercaillie lek disturbance or destruction as revealed from 1980 and 2000 

monitoring periods questionnaires 

Tablica 1. Najučestaliji razlogi za poremečaj ili uništavanje staništa tetrijeba u godinama 1980 – 2000, 

dobivenih na osnovu upitnika 

Number of Percentage Number of Percentage Difference among 

Impacts at leks’ habitats 

disturbed or within disturbed or within two monitoring 

damaged disturbed or disturbed disturbed or periods, expressed 

leks disturbed leks disturbed as a % of change 

in 1980 leks (%) in in 2000 leks (%) in in regard to 1980 

monitoring years 1980 monitoring years 2000 monitoring period 

Cutting of old-growth forests 28 71.8 18 19.6 -52.2 

Construction of forest roads 3 7.7 4 4.3 -3.3 

Infrastructure (electricity) 0 0.0 1 1.1 +1.1 

Forest management in spring time 0 0.0 9 9.8 +9.8 

Mountain tourism (recreation, 

motor vehicles, etc.) 

2 5.1 24 26.1 +21.0 

Predators (fox, martens, wild boar, 

lynx, raptors, etc.) 

1 2.6 17 18.5 +15.9 

Berries picking 3 7.7 5 5.4 -2.3 

Pasturage of livestock in forests, 

wire fences 

0 0.0 6 6.5 +6.5 

Overgrowing of pastures 

in mountain forests 

2 5.1 5 5.4 +0.3 

Overall number of disturbed or 

destructed observation leks 

39 92 

3. Lek predators and predation level – Predatori na pjevalištima i razina predatorstva 

A comparison of the increasing percentage of leks 2.5 animals/1000 ha and for wild boar from 0.8 to 2.0. 

endangered by predators and trends in density of hunted The hunting dynamics of red fox showed a slight decrease 

for 18% in the same period. The population dyna- 

predator animals in Slovenia showed a positive correlation 

with capercaillie leks disturbance and destruction in mics of red fox is suggested to be under a cyclical 

20-year time among the two monitoring periods (Table population changes trends causing an increase of population 

and changes in hunting (to 3.5 hunted ani- 

2). Trends of population dynamics of all three main predator 

species were positively correlated with lek predation. 

Density of hunted martens increased from 1.0 to leks vitality was expected to start only after year 

mals/1000 ha) and a negative impact on the capercaillie 

1990. 

489


Table 2 Density of shot predator animals in Slovenia (1980–2000) (animals / 1000 ha) 

Tablica 2. Gustoća odstrijeljenih jedinki u Sloveniji (1980–2000) (broj jedinki / 1000 ha) 

Average in 1980 Average in 1990 Average in 2000 Trend of Change of density 

Predation species 

(5 years) (shot (5 years) (shot (5 years) (shot population of shot animals 

of wildlife 

animals/1000 ha) animals /1000 ha) animals /1000 ha) dinamics in age 1980–2000 

Marten (Martes martes, 

M. foina) 

1.0 2.2 2.5 + +150% 

Red fox (Vulpes vulpes) 4.3 2.6 3.5 + 18% 

Wild boar (Sus scrofa) 0.8 1.8 2.0 + +150% 

Cumulative results indicated high negative impact 

on lek habitat suitability in the several main clusters of 

reasons (Table 1, 2). 

The main reasons for the decline in capercaillie population 

density over the two decades since 1980 were 

studied at leks and the endangerment by predation of 

red fox, martens and wild boar were correlated with the 

hunting statistics data. Research has included the area 

of a suspended habitat corridor in the Central European 

distribution range in Slovenia (Č a s 2006). Analyses of 

data from lek monitoring questionnaires confirmed the 

assessment of leks threats reasons on the basis of the 

descriptions and experiences of observers as a good indicator 

of the causes of risk habitats. Observations of 

leks showed several causes for population decline. Different 

land use on mountain landscapes and predator 

densities turned out to be the main reasons causing a 

gradual destruction of past subpopulations and their 

retrieval to habitat remains of mix conifer forests in 

colder and less accessible areas (Č a s 2006; Č a s and 

Adamič 2007). 

An important cause of lek subpopulations died turned 

out to be predation. This is one of the third main 

reason for disturbance and destruction of lek habitats. 

From 1980 to 2000 the predation at observed leks in 

Slovenia raised from 2.6% to 18.5% (Table 1), mainly 

ue to the habitat fragmentation (Kurki et al. 2000; 

Andrén 1994) and an increase of predator populations 

densities; Storch et al. 2005; Č a s 2006). Changes 

of land use, nature conservation policies, hunting 

management, a sustainable nature use and changes in 

rural society structure and functioning in post industrial 

society in various ways promoted predator species 

(Angelstam et al. 2001; Č a s 2001, 2006). With the 

adoption of the Birds Directive (1979) and Habitat Directive 

(1992), hunting of all raptors’ species was banned 

in Slovenia (Official Gazette of RS 1993/57). The 

ban coincided with a decline in the popularity of fur 

clothing. These actions changed the attitude and behaviour 

of hunters towards predators as the important regulator 

of grouse population densities. Population 

density of many rare or generalist species of grouse 

predators (fox, martens, wild boar, raptors, raven) therefore 

(cyclically) increased (Lindström et al. 1994, 

490 

DISCUSSION – Rasprava 

Budiansky 1995, Klaus et al. 1997, Cattadori and 

Hudson 2000, Storch et al. 2005) and showed a 

higher impact in predation at leks and a weaker breeding 

success (Storaas et al. 1999, Saniga 2002, 

Baines et al. 2004; Merta et al. 2009). The frequently 

observed predator noted with a prey at observed 

capercaillie leks were red fox, martens, lynx and 

sporadically goshawk (Accipiter gentilis L.) and eagle 

(Aquila chrysaetos L.). In one case lynx was noted as a 

sporadic predator in 1980 at a single lek in Dinaric area 

of Slovenia following its re-introduced (1973). Animal 

killed all three males at one lek. This establishment of 

predator pressure was confirmed by a pilot study of 

predator tracks of red fox, martens and lynx in snow at 

four capercaillie leks in Slovenian Alps (Dretnik et 

al. 1999; Č a s 2000). Observed lynx tracks were caused 

by only one lynx pair yet, seen at the 20,000 hectares 

area (which confirmed their mysteriously life and 

waylaying strategy of plunder at promising locations). 

The observation of predation at leks increases between 

1980 and 2000 showed similarities with an increase 

of negative influence of the few main predator of 

wildlife populations’ density increase for 150% (martens, 

wild boar) (Table 2). Population dynamics of red 

fox showed a slight reduction in density (-18%), but the 

data suggest the negative influence of cyclical trend of 

33 –year cycle with minimum in 1990 and increase the 

density of population about year 2000 (to 3.5 shoot animals/1000 

ha) (Č a s 2006). However, the habitat fragmentation 

and negative impact of red fox on capercaillie 

population size after 1990 has increased, similar to the 

martens and wild boar increase in Alps after 1980 

(Storch et al. 2005; Č a s 2006). Additionally we assumed 

the predators as one of the main reasons for capercaillie 

density decline in open forestland in this part of 

Europe. In summary we assumed a negative correlation 

between predator species densities by hunting statistics 

and capercaillie population density, as prey. 

The predator pressure at leks has shown adapted 

strategy for survey of capercaillie birds. The behaviour 

of capercaillie birds caused by predator confirmed to 

influence the fear of the subpopulation activities and 

the change of the mating time at leks. In case of one 

continuously observed lek with approximately five ac-


tive cocks in the Alpine region in north Slovenia we 

established avoidance of beginning of display of cocks 

on the ground to higher visibility in light early morning 

in later time due to predators waiting at ground (martens, 

fox) before in darkness (Čas, unpublish). Interesting 

and important was the surmise that behaviour and 

shift of capercaillie birds out of the mating leks do not 

take regard of the predators (Elliason and Wegge 

2007). On the other hand predation as a cause of lek 

disturbance occured very seldom on Norwegian leks. 

But both males and females were taken by predators 

during daytime when they were not on the lek (P. 

Wegge, pers. comm. 8. Aug. 2008). 

The first important parameter of lek habitats suitability 

in management forest landscape are suitable structure 

with above 60 to 80% of opened mature and old 

forests with gaps and with sufficient share of pasture 

areas (3–5%) with berries and with persistence of sufficiently 

high percentage of conifers in mixed forests 

(60–95%) (Storch 1999; Č a s 2006). There are habitat 

suitable rich field layer (above 60%) with bilberry 

(Eiberle 1984; Storch 1999; Bolman et al. 2005; 

Graf et al. 2007). In old forest habitats are important 

persistence of liying trunks and ant hills (Č a s 2006). 

Comparable results were obtained for other capercaillie 

habitats in Eurasia (Rolstad and Wegge 1987, 

Beškarev et al. 1995; Klaus and B e r gmann, 

1994; Storch 1999; Saniga 2004). Since 1960ies 

Slovenia experienced intensive thinning in co-natural 

multipurpose forest management and intensive opening 

of mountain forests with forest roads to between 

1980–1990ies (Robek and Klun 2007). In that time 

many leks were destroyed as a result of the cutting of 

old-growth forests. It coincided with an account for a 

high percentage (71.8 % in the reason responsible) of 

active leks decline around year 1980. Later, the effect 

of cutting decreased to 19.6% leks and the effect of 

construction of forest roads from 7.7% to 4.3% leks 

around in 2000. This phenomenon is confirmed by the 

fact that forest road construction in Slovenia rose strongest 

by 63.7% gradually between 1964 and 1989 up to 

19.8 m/ha (ReNGP, Ur.l. RS, 111/2007). Intensified the 

forest management in mountain forests considerably 

caused temporary destruction of habitat and its fragmentation 

and other human disturbances impacts on 

capercaillie habitat reduced (Adamič 1987, Č a s 

2006); and similarly is in other countries of capercaillie 

distribution (Rolstad and Wegge 1987; Beškar 

e v et al. 1995; Storch 1999; Zubić 2009). 

Additional negative human impacts in habitat were 

caused by forest management in spring matting and 

breeding time, pasturing of cattle and sheep or wildlife 

and berries picking (Table 1) which negative impact on 

persistence of bilberry food and breeding success were 

confirmed in other studies (Baines et al. 2004; P u r - 

n a t et al. 2005). In recent times cables of pasture fences 

turned out to have negative influence on 

capercaillie as well (Catt et al. 1994). In addition a natural 

forest development to more deciduous structures 

and the habitat of mix coniferous forests shrinking due 

to the climate change and temperature increase was obvious 

in Slovenia (Č a s and Adamič 2007; Kutnar 

et al. 2009) and wider in Europe (Fanta 1992; Stutz 

e r 2000; Marrachi et al. 2005). Overgrowing of 

last pastures in mountain management forestland was 

indicated as an additional cause of leks endangerment 

observed in Slovenia. 

The second main negative impact on the suitability 

of capercaillie and also black grouse (Tetrao tetrix) habitats 

in Europe were mountain tourist activities 

(Storch 1999, Gulič et al. 2005; Menoni et al. 

2006; Thiel et al. 2007). After an opening of mountain 

forests with forest roads to the 1980ies, areas became 

favourite spots for mountain tourism including 

motor vehicles and snow sledges driving. This impact 

on lek abundance was reflected in an increase of endangered 

leks from 1980 to 2000 (+21.0 %) (Table 1). The 

human disturbances on the edge of capercaillie distribution 

area and habitat fragmentation in parallel to climate 

changes and air pollutions impacts on habitat 

changes to unsuitable structures influenced capercaillie 

population in studied forests (Čas and Adamič 1995, 

Storch 1999, 2007; Angelstam et al. 2004; 

Poolo et al. 2008; Thiel et al. 2008). 

CONCLUSIONS AND SUGGESTIONS FOR ADAPTED FOREST 

AND WILDLIFE MANAGEMENT – Zaključci i prijedlozi za 

adaptaciju šumskog i lovnog gospodarenja 

The sustainable dynamic of majority percentage of 

mountain old-growth mix forest in areas with a modera te 

road density and unaggressive and controlled mountain 

tourism was important for conservation of capercaillie 

habitat suitability. Predator number control (hunting of 

predators) (Budiansky 1995) in the capercaillie lek 

areas and the nature of coherent population density of 

predators were crucial regulators of stable grouse densities 

in mountain forest landscapes of Central and South- 

East Europe (Storch et al. 2005; Č a s 2006). This analysis 

showed that the assessment of the reasons for threats 

to leks on the basis of the descriptions and experiences of 

observers as a good indicator of the causes of risk habitats. 

Results of the current situation and differences regarding 

the negative impacts on habitats were an important 

guideline for forest and hunting management planning, 

and for a sustainable multipurpose landscape use with a 

continuous presence of forest grouse species. 

491


On the base of comparable research of another pre dator 

species (red fox), influencing to the roe deer 

(Capreolus capreolus L.) population density with a negative 

impact on population dynamics (Č a s 2008) we 

suggested that forest grouse species (capercaillie, black 

grouse, hasel grouse Bonasa bonasia L.) to be under 

strongest predator pressure too. Negative influences of 

red fox, martens and wild boar population dynamics on 

capercaillie population density was confirmed by results 

of significant cyclically relations from hunting statistics 

data in Slovenian lands since 1874 (Č a s 2006). Confirmation 

in this study (Table 1, 2) permits predator number 

control (predator control) in these hunting association 

areas as urgent wildlife management measure for sustainable 

capercaillie (and roe deer) stabile populations 

(Budiansky 1995). 

In past two years the suggestion of predator control 

(Č a s 2008) resulted in positive consequences in a pilot 

experiment at two hunting districts at Koprivna and Bistra 

valleys (104.3 km 2 ). This narrow study areas represented 

optimal site for capercaillie habitats within a 

larger area of Koroška (Carinthia) in northern Slovenia 

(Peca – 2.126 m a.s.l. and Smrekovec – 1.684 m a.s.l. 

mountain). Our solution of predator control through the 

granting of hunters with one premium offspring roe deer 

or chamois for each ten foxes or five martens shot in one 

hunting season resulted in succesfull control with a total 

of up to four times increased number of shot foxes or 

martens per year. The increase of shot predators was most 

pronounced in winter time when the population is in general 

most vulnerable for density changes (Sandercock 

2010) as it used to be in past times with a good 

sale of fur from these predators. Now a higher density of 

forest grouses and roe deer were observed in that area. 

The text preparation were supported by the Forest 

Biology, Ecology and Technology Research Programme 

(P4-0107), financed by the Slovenian Research Agency 

and V4 0175109 (1998-2000), V4-0492 (2008-2011) 

and V4-0497 (2008-2010) research projects funded by 

the Ministry of Agriculture, Forestry and Food of the Republic 

of Slovenia (RS), the Ministry for Science and 

Technology of the RS, and the Ministry of the Environment 

and Spatial Planning of the RS. We thank to hunters 

and foresters from the Slovenian Hunting Association 

Adamič, M., 1974. Gibanje številčnosti populacij neka 

terih vrst divjadi v Sloveniji v zadnjem stoletju, 

sodeč po gibanju odstrela. Zbornik Bio tehniške 

fakultete Univerze v Ljubljani, Veterinarstvo, 11, 

1: 15–53 (in Slovene with German summary). 

Adamič, M., 1987. Ekologija divjega petelina (Tetrao 

urogallus L.) v Sloveniji. Strokovna in znanstvena 

dela 93. Univerza Edvarda Kardelja v 

Ljubljani, VDO Biotehniška fakulteta, VTOZD 

za gozdarstvo, Ljubljana (in Slovene with Engish 

summary). 

Andrén, H., 1994. Effects of habitat fragmentation 

on birds and mammals in landscapes with different 

proportions of suitable habitat: a review. 

Oikos 71:355–366. 

Angelstam, P., 2004. Habitat thresholds and effects 

of forest landscape change on the distribution 

and abundance of black grouse and capercaillie. 

Ecol Bull 51: 173–187. 

Angelstam, P., M. Breuss, M. Cas, I. Fischer, 

R. Ploner, I. Storch, R. Summers, A. 

Zeitler, 2001. Did rural hunting on generalist 

492 

ACKNOWLEDGEMENT – Zahvalnica 


(SHA) and the Slovenian Forestry Service (SFS) for their 

efforts at fieldwork on capercaillie birds counting and 

leks observations. We would like to thank Prof. Miha 

Adamič from Biotechnical faculty, Dep. of forestry in 

Ljubljana and to Prof. Marijan Grubešić from Forestry 

faculty in Zagreb for support in research, Dr. Primož 

Kmecl and Cilka Zupančič and especially to Dr. Tine 

Grebenc from the Slovenian Forestry Institute for fruitful 

cooperation on this paper. 

predators in past make life easier for grouse? 

Peca – Črna na Koroškem, Slovenia. Draft of 

project (unpublish): 7 p. 

Angelstam, P., J.-M. Roberge, A. Lõhmus, M. 

Bergmanis, G. Brazaitis, M. Dönz- 

Breuss, L. Edenius, Z. Kosinski, P. Kurlavicius, 

V. Lārmanis, M. Lūkins, G. 

Mikusinski, E. Račinskis, M. Strazds, 

P. Tryjanowski, 2004. Habitat modelling as a 

tool for landscape-scale conservation – a review 

of parameters for focal forest birds. Ecological 

Bulletins 51: 427–453. 

Baines, D., R. Moos, D. Dugan, 2004. Capercaillie 

breeding success in relation to forest habitat 

and predator abundance. Journal of Applied Eco - 

logy 41 (1): 59–71. 

Beškarev, A., A. Blagovidov, V. Teplov, O. 

Hjeljord, 1995. Spatial distribution and habitat 

preference of male Capercaillie in the Pecho - 

ra-Illich Nature Reserve in 1991 and 1992. The 

Sixth International Grouse Symposium, Udine, 

p. 48–53.


Blanco-Fontao, B., A. Fernandez-Gil, J. Ra - 

mon Obeso, M. Quedo, 2009. Diet and habitat 

selection in Cantabrian Capercaillie (Tetrao 

urogallus cantabricus): ecological differentiation 

of a rear-edge population. J Ornithol, published 

online, 11 October. 

Bollman, K, P. Weibel, R. F. Graf, 2005. An analysis 

of central Alpine capercaillie spring habitat 

at the forest stand scale. For Ecol Manage 215: 

307–318. 

Budiansky, S., 1995. Nature’s keeepers : the new 

science of nature management. New York, Free 

Press : 310 p. 

Braunisch, V., R. Suchant, 2008. Using ecological 

forest site mapping for long-term habitat suitability 

assessments in wildlife conservation – 

Demonstrated for capercaillie (Tetrao uro gal - 

lus). For Ecol Manage 256: 1209–1221. 

Catt, D. C., D. Dugan, R. E. Green, R. E. Reen, R. 

Moncrieff, R. Moss, N. Picozzi, R. W. 

Summers, G. A. Tyler, 1994. Collisions against 

fences by woodland grouse in Scotland. Forestry 

67: 105–118. 

Cattadori, I. M., P. J. Hudson, 2000. Are grouse 

populations unstable at the southern end of their 

range? Wildlife Biology, (6) 4: 213–218. 

Čas, M., 2000. Gozdne kure – divji petelin. In: Adamič, 

M. (ed.): Ohranjanje habitatov ogroženih 

vrst divjadi in drugih prostoživečih živali v 

gozdnih ekosistemih (projekt CRP Gozd V4 

0175109). Gozdarski inštitut Slovenije, Ljubljana 

(in Slovene). 

Čas, M., 2001. Capercaillie in Slovenia - indicator of 

devastation, use, development and biodiversity 

of mountain forest ecosystems. Gozd. vestn., 59 

(10): 411–428 (in Slovene with Engish summary). 

Čas, M., 2006. Fluctuation of Capercaillie (Tetrao 

urogallus L.) population in relation to past land 

use and forest structures in the South-East Alps. 

PhD Thesis, University of Ljubljana (in Slovene 

with Engish summary). 

Čas, M., 2008. Populacijska dinamika srne (Capreolus 

capreolus) v odvisnosti od spreminjanja rabe tal 

ter številčnosti lisice (Vulpes vulpes) in jelena 

(Cervus elaphus) na Slovenskem. V: POKORNY, 

Boštjan (ur.), SAVINEK, Karin (ur.), POLIČNIK, 

Helena (ur.). Povzetki : prispevki : 1. slovenski 

posvet z mednarodno udeležbo o upravljanju z divjadjo: 

srnjad. Velenje: Erico, str. 26–28. 

Čas, M., M. Adamič, 1995. The impacts of forest 

die-back on the distribution of Capercaillie leks 

in north-central Slovenija. V: The Sixth International 

Grouse Symposium, Proceedings, Udine, 

20–24 sept. 1993. Jenkins D. (ed.). Bologna, Instituto 

Nazionale per la Fauna Selvatica: 175. 

Čas, M., M. Adamič, 1998. The influence of forest 

alteration on the distribution of capercaillie (Tetrao 

urogallus L.) leks in the eastern Alps. Zbornik 

gozdarstva in lesarstva 57: 5–57 (in Slovene 

with Engish summary). 

Čas, M., M. Adamič, 2007. Influence of climate 

changes on the fluctuation of capercaillie (Tetrao 

urogallus L.) population in the Slovene southeast 

Alps. In Jurc M (ed) Climate changes, impact 

on forest and forestry, Studia forestalia 

Slovenica 130, Ljubljana 99–116 pp (in Slovene 

with English summary). 

Dretnik, K., A. Zupanc, M. Čas, 2000. Sledi velike 

divjadi na rastiščih divjega petelina (Tetrao 

urogallus L.) v vzhodnih Karavankah in vzhodnih 

kamniško Savinjskih Alpah : delno končno 

poročilo o raziskovalnem delu: v sklopu projekta 

(CRP – Gozd V4 0175). Ljubljana: Gozdarski 

inštitut Slovenije. 6 str. (in Slovene). 

Eiberle, K., 1984. Waldbauliche Voraussetzungen 

fur die Existenz des Auerhahns. Schweiz Jagd 

Ztg 11: 28–32 (In German). 

Elliason, S., P. Wegge, 2007. Ranging behaviour of 

male capercaillie Tetrao urogallus outside the lekking 

ground in spring. J. Avian Biol. 38: 37–43. 

Fanta, J., 1992. Possible impact of climatic change on 

forested landscapes in central Europe-a review.- 

Greenhouse-impact on cold-climate ecosystems 

and landscapes. Catena 22: 133–151. 

Graf, R. F., K. Bollman, H. Bugmann, W. Su - 

ter, 2007. Forest and landscape structure as 

predictors of capercaillie occurrence. J Wildl 

Ma nage 71: 356–365. 

Gulič, J., M. Kotar, M. Čas, M. Adamič, 2003. 

Vegetation requirements of the black grouse 

habitat (Tetrao tetrix L.) in Pohorje MTS. Zb. 

gozd. lesar.: 71: 41–70 (in Slovene with Engish 

summary). 

Klaus, S., H. H. B e r gmann, 1994. Distribution, 

status and limiting factors of capercaillie in central 

Europe, particularly in Germany, including 

an evaluation of reintroduction. Gibier Faune 

Sauvage 11:57–80. 

Klaus, S., D. B e r ger, J. Huhn, 1997. Capercaillie 

Tetrao urogallus decline and emissions from the 

iron industry. Wildlife Biology 3 (3/4): 131–136. 

Kurki, S., A. Nikula, P. Helle, H. Lindén, 2000. 

Landscape fragmentation and forest composition 

effects on grouse breeding success in boreal 

forests. Ecology 81:1985–1997. 

493


Kutnar, L., A. Kobler, K. Bergant, 2009. The impacts 

of climate change on the expected spatial 

redistribution of forest vegetation types. ZbGL 

(Zbornik gozdarstva in lesarstva) 89: 33–42 (in 

Slovene with Engish summary). 

Lindström, E., H. Andren, P. Angelstam, G. 

Cederlund, B. Hornfeldt, L. Jaderberg, 

P.- A. Lemnell, B. Martinsson, K. Skold, 

J. Swenson, 1994. Disease reveals the predator: 

sarcoptic mange, red fox predation, and prey 

populations. Ecology, 75 (4): 1042–1049. 

Maracchi, G., O. Sirotenko, M. Bindi, 2005. 

Impacts of present and future climate variability 

on agriculture and forestry in the temperate regions: 

Europe. Clim Chan 70: 117–135. 

Ménoni, E., P. D. Rau, P. Blanc, 2006. Extension 

des domains skiables et grand tétras : I’expertise 

ONCFS. ONCFS Rapport scientifique, Strategie 

nationale pour la biodiversité, 10–16. 

Merta, D., B. Bobek, J. Furtek, M. Kolecki, 

2009. Distribution and number of black grouse, 

Tetrao tetrix in south-western Poland and the potential 

impact of predators upon nesting success 

of the species. Folia Zool 58: 159–167. 

Poolo, C. J., L. Robles, J. M. Seijas, A. Garcia- 

Miranda, R. Otero, 2005. Trends in the 

abundance of Cantabrian capercaillie Tetrao 

urogallus cantabricus at leks on the southern 

slope of the Cantabrian Mountains, north-west 

Spain. Bird Cons Int 15, 397–409. 

Purnat, Z., M. Čas, M. Adamič, 2007. Problematika 

ohranjanja habitata divjega petelina Tetrao 

urogallus na Menini (osrednja Slovenija) in vpliv 

pašništva. Acrocephalus, 28 (134): 105–118 (in 

Slo vene with Engish summary). 

ReNGP = Resolucija o nacionalnem gozdnem programu 

RS, 2007. Ur.l. RS, 111/2007:15279. 

Robek, R., J. Klun, 2007. Recent developments in 

forest traffic way construction in Slovenia. 

Croat. j. for. eng., 28, 1: 83–89. 

Rolstad, J., P. Wegge, 1987. Distribution and size 

of capercaillie leks in relation to old forest fragmentation. 

Oecologia 72 (3): 389–394. 

Quevedo, M., M. J. Bañuelos, O. Sáez, J. R. 

Óbeso, 2006. Habitat selection by Cantabrian capercaillie 

Tetrao urogallus cantabricus at the edge 

of the species’ distribution. Wildl Biol 12: 267–276. 

Sandercock, B. K., E. B., Nilsen, H. Broseth, 

H. C. Pedersen, 2010. Is hunting mortality 

additive or compensatory to natural mortality? 

Effects of experimental harvest on the cau sespecific 

mortality and hazard functions of Willow 

Ptarmigan (Logopus logopus) in Norway. 

Oral presentation at Slovenian Forestry Institute 

(23. 4. 2010), Norwegian Institute for Nature Research 

(NINA), non-published. 

Sachot, S., N. Perrin, C. Neet, 2003. Winter habitat 

selection by two sympatric forest grouse in 

western Switzerland: implications for conservation. 

Biol Conserv 112: 373–382. 

Saniga, M., 2002. Nest loss and chick mortality in 

capercaillie (Tetrao urogallus) and hazel grouse 

(Bonasa bonasia) in West Carpathians. Folia 

Zoologica: 202–214. 

Saniga, M., 2004. Seasonal differences in habitat use 

in capercaillie (Tetrao urogallus) in the west 

Carpathians. Biologia 59: 627–636 

Storaas, T., L. Kastdalen, P. Wegge, 1999. Detection 

of forest grouse by mammalian predators: 

a possible explanation for high brood losses in 

fragmented landscapes. Wildlife biology, 5 (3): 

187– 192 

Storch, I., 1999. Auerhuhn-Schutz: Aber wie? University 

of Munich, Institute of Wildlife Research 

and Management, RieS Druck und Verlags, 

MünchenStorch I, Woitke E, Krieger S (2005) 

Landscape-scale edge effect in predation risk in 

forest-farmland mosaics of central Europe. 

Landsc Ecol 20: 927–940. 

Storch, I., E . Woitke, S. Krieger, 2005. Landscape-scale 

edge effect in predation risk in forest-farmland 

mosaics of central Europe. Landsc 

Ecol 20: 927–940. 

Storch, I., 2007. Conservation status of grouse worldwide: 

an update. Wildl Biol 13: 5–12. 

Suter, W., R. F. Graf, R. Hess, 2002. Capercaillie 

(Tetrao urogallus) and avian biodiversity: tes - 

ting the umbrella-species concept. Conserv Biol 

16: 778–788. 

Stutzer, A., 2000. Die Wald- und Baumgrenze der 

Saualpe, Ein Vergleich alter und neuer Bilder 

(Forestline and treeline on Saualpe: a comparision 

of old and new pictures). Forstwissenschaftliches 

Centralblatt 119: 20–31 (in German). 

Thiel, D., E. Menoni J. F. Brenot, L. Jenni, 

2007. Effects of recreation and hunting on flushing 

distance of capercaillie. Journal of Wildlife 

Management, 71 (6): 1784–1792. 

Thiel, D., S. Jenni-Eierman, V. Braunisch, R. 

Palme, L. Jenni, 2008. Ski tourism affects habitat 

use and evokes a physiological stress response 

in capercaillie Tetrao urogallus: a new methodological 

approach. J Appl Ecol 45: 845–853. 

Zubić, G., 2009. Capercaillie Tetrao urogallus in Serbia 

– principal threats and conservation measures. 

Grouse News 38: 32–33. 

494


SAŽETAK: Populacije tetrijeba (Tetrao urogallus L.) u središnjoj i jugois - 

toč noj Europi obuhvaća fragmentirani rub staništa,. Brojnost je u opadanju 

još od 1960. Staništa (pjevališta) tetrijeba u Sloveniji prisutna su na jugois - 

toč nom rubu alpske metapopulacije i na sjeverozapadnom rubu dinarske metapopulacije. 

Te populacije praćene su na pjevalištima u dva razdoblja, u 

1980. g. (466 praćenih lokaliteta) i 2000. g. (599). Svi lokaliteti pratili su lokalni 

stručnjaci (lovci i / ili šumari). Promatrali su glavne uzroke pada populacija 

u staništima, koje su utvrdili za svaki ugroženi lokalitet. Poseban 

na glasak istraživanja bila je predacija staništa, kao što je predložio D. Jenkins 

(2008). Glavni razlozi (od šest) ugrožavanja pjevališta (39 pjevališta) u 

1980. g. bili su: sječa starih šuma (na 71,8 % lokaliteta) i izgradnje šumskih 

cesta (7,7 %) i branja šumskih plodova (7,7 %), dok je u 2000. g. bilo devet 

razloga na 92 ugrožena lokaliteta: (i) planinski turizam (26,1 %), (ii) sječa 

starih šuma (19,6 %), (iii) predatori (18,5 %), (iv) šumski radovi tijekom proljeća 

(9,8 %), (v) ispaša stoke u šumama, žičane ograde (6,5 %), (VI i VII) 

branje šumskih plodova i zaraštanje pašnjaka, (viii) izgradnja šumskih cesta i 

(ix) ostale infrastrukture. Najznačajniji razlozi promjena i ugrožavanja staniš 

ta između 1980. i 2000. g. bili su: razvoj planinskog turizma, predatora na 

staništima, radovi u šumama u proljeće, divlje pašarenje goveda i ovaca u šumama, 

zaraštanje posljednjih pašnjaka u šumskim područjima. Usporedba 

po većanja postotaka ugroženih lokaliteta od grabežljivaca od 1980 godine 

pokazala su pozitivne korelacije s povećanjem gustoće populacija glavnih 

grabežljivaca. Gustoća naseljenosti kuna (Martes spp.) i divlje svinje (Sus 

scrofa) porasla je za 150 %, dok se gustoća naseljenosti lisice (Vulpes vulpes) 

povećala od 1990. g. (za 35 %). Naši rezultati potvrđuju ocjenu uzroka negativnog 

utjecaja na pjevališta, a temelje se na opisima i iskustvima promatrača 

kao prikladan pristup za procjene rizika za staništa tetrijeba. Spoznaje o uzrocima 

sadašnjeg pada pojavnosti tetrijeba nameću donošenje smjernica koje bi 

omogućile promjenu načina gospodarenja šumama i divljači u cilju podizanju 

kvalitete staništa za ovu vrstu. 

Ključne riječi: tetrijeb (Tetrao urogallus), uzroci ugroženosti staništa, 

predacija, planinski turizam, gospodarenje šumama i lovištima, zaštite populacija 

rijetkih vrsta 

495

496

PRETHODNO PRIOPĆENJE – PRELIMINARY COMMUNICATION 

UDK 630* 453 


PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE 

(Drycosmus kuriphilus) U HRVATSKOJ 

FIRST RECORD OF ORIENTAL CHESTNUT GALL WASP 

(Dryocosmus kuriphilus) IN CROATIA 

Dinka MATOŠEVIĆ 1 , Milan PERNEK 1 , Boris HRAŠOVEC 2 

SAŽETAK: U radu se prvi puta opisuje prisutnost karantenskog štetnika 

pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. 

Šiške smanjuju fotosintetsku površinu, zaustavljaju rast izbojaka i smanjuju 

urod pitomog kestena. Porijeklom je iz Kine, a u Europi je prvi puta 

zabilježen 2002. godine u Italiji. Domaćini su vrste iz roda Castanea. U radu 

je opisana biologija ovog štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i 

mjere zaštite. Navedeni su točni lokaliteti i datumi prvog nalaza ovog štetnika 

u Hrvatskoj, na temelju čega je napravljena karta rasprostranjenosti u 2010. 

godini. Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom vrstom 

štetnika u Hrvatskoj i sljedećih godina se može očekivati njezino širenje u 

svim kestenovim sastojinama. 

Ključne riječi: karantenski štetnik, šiške, pitomi kesten, štetnost 

Kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus 

Yatsumatsu; Hymenoptera: Cynipidae) je novi i značajan 

štetnik na pitomom kestenu (Castanea Mill.). U Europi 

i Hrvatskoj nalazi se na listi karantenskih štetočina 

(EPPO 2009; MPRRR 2008). Vrsta potječe iz Kine, a 

prvi puta je, izvan svog prirodnog areala otkrivena u Japanu 

1941. (Moriya i sur. 2003) i na korejskom poluotoku 

1961. godine (Rieske 2007). Izvan Azije, štetnik 

je prvi puta zabilježen u SAD-u 1974. (Rieske 2007) i 

u Nepalu 1999. (Aebi i sur. 2007). U Europi je prvi 

Domaćini kestenove ose šiškarice su europski pitomi 

kesten (Castanea sativa Mill.), japanski kesten (C. crena - 

ta Siebold & Zucc), američki kesten (C. dentata (Marsh.) 

1 

Dr. sc. Dinka Matošević dinkam@sumins.hr 

1 

Dr. sc. Milan Pernek milanp@sumins.hr 

Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, Hrvatski šumarski 

institut, Jastrebarsko 

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec hrasovec@sumfak.hr 

Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu 


DOMAĆINI – Host plants 

puta zabilježen 2002. godine u Italiji, u regiji Piemont 

(Brussino i sur. 2002), tri godine kasnije (2005.) u 

Sloveniji (Knapič i sur. 2010) i Francuskoj (EPPO 

2007) te 2009. u Mađarskoj (Csoka i sur. 2009) i Švicarskoj 

(EPPO 2009a). U Hrvatskoj je kestenova osa šiškarica 

prvi puta otkrivena u svibnju 2010. godine. 

U ovom članku daje se prikaz biologije i štetnosti 

ove ose, lokaliteti njezinog prvog nalaza i prognozira se 

njezina pojava u Hrvatskoj. 

Borkh.) i kineski kesten (C. mollissima Blume). U Hrvatskoj 

je jedini domaćin pitomi kesten i štetnik se ne može 

razviti niti na jednoj drugoj vrsti šumskog drveća. 

BIOLOGIJA KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE – Biology of oriental chestnut gall wasp 

Kestenova osa šiškarica pripada porodici Cynipidae 

(podporodica Cynipinae, pleme Cynipini) koja je karakteristična 

po stvaranju šiški na velikom broju domaćina. 

Pleme Cynipini je najbogatije vrstama i obuhvaća 

oko 1000 vrsta iz 27 rodova uglavnom na sjevernoj hemisferi, 

od kojih su najpoznatije hrastove ose šiškarice 

(Csóka i sur. 2005). Dryocosmus kuriphilus je jedna 

od dviju vrsta iz plemena Cynipini koja uzrokuje šiške 

na vrstama iz roda Castanea (Ác s i sur. 2007). 

Kestenova osa šiškarica ima jednu generaciju godišnje, 

a razmnožava se partenogenezom, pa embrij nastaje 

aseksualno, bez oplodnje. Imaga (poznate su samo 

ženke) izlaze iz šiški uglavnom od polovice lipnja do 

497

D. Matošević, M. Pernek, B. Hrašovec: PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Drycosmus kuriphilus) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502 

kraja srpnja (ovisno o temperaturi i nadmorskoj visini). 

One odlažu 3–5 jaja u pup pitomog kestena, a svaka 

ženka može odložiti preko 100 jaja. Životni vijek ženki 

je kratak (oko 10 dana). Ličinke izlaze iz jaja za 30–40 

dana, a rani larvalni stadiji prezimljavaju u pupu (EPPO 

2005). U proljeće za vrijeme vegetativnog rasta na listovima 

i izbojcima stvaraju se 5–20 mm velike šiške u kojima 

se nalaze komorice s jednom do nekoliko bijelih 

ličinki, a kasnije smeđim kukuljicama (Slika 1). 

Slika 1. Shema biologije kestenove ose šiškarice 

(1-mlada šiška; 2-ličinke 

u šiški; 3-šiška na glavnoj žili 

lista; 4-kukuljica; 5-imago u šiški; 

6-jaje u pupu; 7-prezimljavanje u 

pupovima pitomog kestena; slike 

1, 3 i 7 originali; 2, 4, 5 i 6 

www.eppo.org) 

Figure 1 Outline of oriental gall wasp biology 

(1-young gall; 2-larvae; 

3-gall on a main leaf vein; 4- 

pupa; 5-adult in a gall; 6-egg in a 

bud;7-overvintering in buds of 

sweet chestnut; figures 1, 3, 7 original; 

2, 4, 5 i 6 

www.eppo.org) 

SIMPTOMI NAPADA – Symptoms 

Kestenova osa šiškarica napada samo pitomi kesten 

i ne može se zamijeniti niti s jednim drugim štetnikom. 

Šiške su 5-20 mm velike, zelene ili ružičaste, lako uočljive 

na izbojcima i listovima. Razvijaju se na mladim 

izbojcima, peteljkama ili na glavnim žilama lista (Slika 

2). Nakon izlaska imaga šiške se osuše, postanu drvenaste 

(Slika 3) i ostaju na izbojcima i do dvije godine. 

Šiške su lako uočljive i prepoznatljive, no jaja i ličinke 

prvog larvalnog stadija mogu se utvrditi samo mikroskopskim 

pregledom. 

Slika 2. Simptomi napada kestenove ose šiškarice (svibanj-mlade 

šiške s ličinkama) 

Figure 2 Galls of oriental chestnut gall wasp (May-young galls 

with larvae) 

Slika 3. Stare šiške (rujan) 

Figure 3 Old galls (September) 

498


Glavni način širenja kestenove ose šiškarice je prenošenjem 

zaraženih biljnih dijelova u nova, nezaražena 

područja putem reznica, plemki za cijepljenje ili sadnica 

pitomog kestena s pupovima u kojima se nalaze jaja ili 

rani larvalni stadiji. Na takvim pupovima se, osim mikroskopskim 

pregledom, ne može utvrditi prisutnost 

ose. Osa se širi i aktivno (samostalni let ženki) i pasivno 

(pomoću vjetra ili čovjeka) i to prosječno 8 km/godišnje 

NAČINI ŠIRENJA – Ways of spreading 

(EFSA 2010), a prenošenjem sadnog materijala te se uda - 

ljenosti mogu znatno povećati. U Sloveniji se osa širi la 

od 6–18 km godišnje, a na jednom lokalitetu i do 33 km 

od najbližeg mjesta zaraze (EFSA 2010). Sva mjesta zaraze 

bila su u pokraj cesta i autoputeva, što upućuje na pasivno 

širenje ženki vozilima (EFSA 2010). Osa se ne 

prenosi plodovima niti drvom pitomog kestena. 

ŠTETNOST I MJERE ZAŠTITE – Damages and control measures 

Kestenova osa šiškarica, zbog napada vegetativnih 

pupova i stvaranja šiški, spriječava razvoj izbojaka i 

smanjuje plodonošenje pitomog kestena. Brojni autori 

(Brussino i sur. 2002; Moriya i sur.1990; Payne i 

sur. 1983) smatraju je najznačajnijim štetnikom pitomog 

kestena u cijelome svijetu. Iako postoje izvještaji o smanjenju 

uroda i do 80 % i ugibanju stabala (Breisch i 

Streito 2004; Payne i sur. 1983) novija istraživanja 

ne potvrđuju taj podatak (EFSA 2010). Šiške smanjuju 

fotosintetsku površinu i zaustavljaju rast izbojaka 

(Kato i Hijii 1997) (Slika 4). Kod jakog napada 

zdravstveno stanje stabla se narušava i proizvodnja plodova 

se znatno smanjujue (Moriya et al. 1990) što je 

posebno važno kod komercijalnih uzgajivača. Višegodišnjim 

napadima dolazi do postupnog smanjenja vitalnosti 

kestenovih stabala i određenog smanjenja uroda, a 

šiške mogu naruštiti i estetski izgled stabala, posebice 

onih koji se sade u urbanim područjima. 

Budući da je kestenova osa šiškarica karantenski štetnik 

na području Republike Hrvatske na njega se primjenjuju 

odgovarajuće zakonske mjere (MPRRRR 2008). 

Iako je poduzeto više metoda zaštite protiv ovog štetnika, 

niti jedna se nije pokazala potpuno učinkovitom. Zbog 

svoje biologije i zaštićenosti u šiški primjena insekticida 

je potpuno nedjelotvorna. U manjim nasadima pitomog 

kestena moguća je kontrola mehaničkim metodama: 

uklanjanjem i spaljivanjem zaraženih izbojaka. U šumi i 

na većim površinama ova metoda je teško pri mjenji va. U 

domovini ovog štetnika, Kini, prirodni nepri jate lji, posebno 

parazitoidi iz reda Hymenoptera učinkovito regu - 

liraju njegovu populaciju (A b e i sur. 2007). Torymus 

sinensis Kamijo (Hymenoptera: Torymidae) se već koristi 

kao biološko sredstvo suzbijanja u Japanu i Koreji i 

istraživanja pokazuju njegovu visoku učinkovitost (M o - 

riya i sur. 2003). U Italiji se rade pokusi s uzgojem i 

Slika 4. Deformacija listova i izbojaka zbog napada 

kestenove ose šiškarice 

Figure 4 Deformations of leaves and shoots caused by galls 

ispuštanjem ovog parazitoida u prirodu (Quacchia i 

sur. 2007). Očekuje se da će se i autohtoni parazitoidi, 

vrlo česti kod hrastovih osa šiškarica, prilagoditi novounesenom 

štetniku (Aebi i sur. 2006). U Italiji se do sada 

na kestenovu osu šiškaricu prilagodilo 16 vrsta autohtonih 

parazitoida, ali za sada s niskim postotkom parazitiranosti 

(Aebi i sur. 2007). 

KESTENOVA OSA ŠIŠKARICA U HRVATSKOJ – Oriental chestnut gall wasp in Croatia 

Kestenova osa šiškarica je u Hrvatskoj prvi puta nađena 

na području Lovrana, šumarija Opatija-Matulji šiš karice. Determinaciju je potvrdio dr. sc. George Meli - 

čega je napravljena determinacija štetnika kestenove ose 

21. svibnja 2010. godine. Nakon toga nađena je i na ka iz Pest Diagnostic Laboratory, Tanakajd, Mađarska. 

drugim lokalitetima na području Hrvatske (Tablica 1). Na temelju ovih nalaza napravljena je karta rasprostranjenosti 

kestenove ose šiškarice u 2010. godini u 

Na lokalitetima navedenima u Tablici 1 nađene su šiš - 

ke na izbojcima i listovima pitomog kestena na temelju Hrvatskoj (Slika 5). 

499


Tablica 1. Nalazi kestenove ose šiškarice po datumima 

i lokalitetima 

Table 1 Records of oriental gall wasp by dates and sites 

Datum Lokalitet 

21. 5. 2010. Lovran: Lovranska Draga 

25. 5. 2010. Lovran: Lovranska Draga, tunel Učka 

29. 5. 2010. Zagreb: Medvednica-donja stanica žičare 

2. 6. 2010. Zagreb: Medvednica, kestenove šume 

do Medvedgrada 

4. 6. 2010. Samobor: Dubrava Samoborska 

9. 6. 2010. Ozalj: Stražnji Vrh 

10. 6. 2010. Zagreb: Bundek 

17. 6. 2010. Marija Bistrica 

17. 6. 2010. Zagreb: Gornje Prekrižje, Grmoščica, 

Zelengaj 

Na karti rasprostranjenosti (Slika 5) označena su žarišta 

(mjesta nalaza šiški), žarišno područje u krugu od 

5 km od žarišta zaraze i sigurnosno područje široko 10 

km od žarišta zaraze u skladu s Pravilnikom o mjerama 

za sprječavanje unošenja i širenja kestenove ose šiškarice 

(MPRRRR 2008). 

Prema brojnosti šiški na izbojcima i listovima može 

se procijeniti godina unašanja štetnika u novo područje 

(BOSIO usmeno priopćenje). Prve godine pojedinačne 

ženke šire zarazu i odlažu jaja u pupove, sljedeće godine 

javljaju se samo pojedinačne šiške na izbojcima i 

listovima i one se dosta teško pronalaze. Svake sljedeće 

godine brojnost šiški je sve veća i veća, čime se povećava 

i mogućnost otkrivanja štetnika. Na lokalitetima 

Lovran, Samobor, Ozalj na izbojcima su nađene samo 

pojedinačne šiške, pa se pretpostavlja da je štetnik tek 

dospio u ovo područje. No, na lokalitetima na području 

Zagreba (na svim mjestima nalaza) brojnost šiški na izbojcima 

je velika, pa se može pretpostaviti da je štetnik 

ovdje prisutan od 2007. ili 2008. godine. Jedino su na 

ovim lokalitetima nađene i stare prošlogodišnje šiške. 

Slika 5. Rasprostranjenost kestenove ose šiškarice u Hrvatskoj u 2010. godini 

Figure 5 Distribution of oriental chestnut gall wasp in Croatia in 2010 

500 

PROGNOZA ŠIRENJA KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE U HRVATSKOJ 

Forecast for oriental chestnut gall wasp spread in Croatia 

Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom 

vrstom štetnika u Hrvatskoj. Tijekom sljedećih 

godina očekuje se širenje kestenove ose šiškarice u 

sastojinama pitomog kestena. Brzini širenja pogoduje 

kontinuirani areal biljke domaćina, biologija samog štetnika 

(ženke koje se razmnožavaju partenogenezom i 

legu veći broj jaja), otežano otkrivanje u ranim razvojnim 

stadijima i nedostatak prirodnih neprijatelja. Brže


širenje očekuje se u kestenovim sastojinama u okolici 

Medvednice, Hrvatskom zagorju i Samoborskom gorju. 

U Istri, okolici Karlovca (na Baniji) i drugim sastojinama 

pitomog kestena u središnjoj Hrvatskoj očekuje se 

nešto sporije širenje, ali i povećanje gustoće populacije 

u sljedeće dvije godine. Izolirane populacije kestenovih 

sastojina nalaze se i na gorju u području Slavonije. Tamo 

štetnik još nije nađen i svakako je potrebno kontrolirati 

prenošenje zaraženih izbojaka i biljaka u ta područja. Širenju 

zaraze pogodovat će i prenošenje odraslih ženki u 

vozilima ili odjeći ljudi, posebno s područja Medvednice, 

koje je popularno među izletnicima, u nova područja. 

Takav način prijenosa je vrlo teško spriječiti. 

Zahvaljujemo Nikoli Lackoviću dipl. ing. iz Hrvatskog 

šumarskog instituta na izradi sheme i karte, dr. sc. 

Georgeu Meliki iz Pest Diagnostic Laboratory, Tanakajd, 

Mađarska na potvrdi determinacije kestenove ose 

Ács, Z., G. Melika, Z. Pénzes, J. Pujade-Villar, 

G. N. Stone, 2007: The phylogenetic relationships 

between Dryocosmus, Chilaspis and 

allied genera of oak gallwasps (Hymenoptera, 

Cynipidae: Cynipini). Systematic Entomology, 

32: 70–80. 

Aebi, A., K. Schönrogge, G. Melika, A. Alma, 

G. Bosio, A. Quacchia, L. Picciau, Y. 

Abe, S. Moriya, K. Yara, G. Seljak, G. N. 

Stone, 2006: Parasitoid Recruitment to the 

Globally Invasive Chestnut Gall Wasp Dryocosmus 

kuriphilus. Galling Arthropods and Their 

Associates, 103–121. 

Aebi, A, K. Schönrogge, G. Melika, A. 

Quacchia, A. Alma, G. N. Stone, 2007: 

Native and introduced parasitoids attacking the 

invasive chestnut gall wasp Dryocosmus kuriphilus. 

EPPO Bulletin 37, 166–171. 

Abe, Y, G. Melika, G. N. Stone, 2007.: The diversity 

and phylogeography of cynipid gallwasps 

(Hymenoptera, Cynipidae) of the Eastern Palearctic 

and their associated communities. 

Oriental Insect, 41, 169–212. 

Breisch, H., J. C. Streito, 2004: Le cynips du châtaignier 

: un nouveau fléau pour l’Europe. Infos 

CTIFL (Centre Technique Interprofessionnel des 

Fruits et Légumes), 204: 34–37. 

Brussino, G., G. Bosio, M. Baudino, R. Giordano, 

F. Ramello, G. Melika, 2002: Pericoloso 

insetto esotico per il castagno europeo. 

Informatore Agrario 37: 59–61. 

Csóka, G, G. N. Stone, G. Melika, 2005: The biology, 

ecology and evolution of gall wasps. Biology, 

ecology and evolution of gall-inducing 

arthropods. Eds. Raman A, Schaeffer CW and 

Withers TM. Science Publishers Inc., Enfield, 

New Hampshire, USA, 573–642. 

Csóka, G, F. Wittmann, G. Melika, 2009: The 

oriental sweet chestnut gall wasp (Dryocosmus 

ZAHVALA – Acknowledgement 


šiškarice i pomoć pri prikupljanju literature te Ministarstvu 

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike 

Hrvatske koje financira Program posebnog 

nadzora za kestenovu osu šiškaricu. 

kuriphilus Yasumatsu 1951) in Hungary. Növényvédelem, 

45 (7), 359–360. 

EFSA (Europaean Food Safety Agency) 2010: Risk assessment 

of the oriental chestnut gall wasp, 

Dryocosmus kuriphilus for the EU territory and 

identification and evaluation of risk management 

options. EFSA Journal 2010, 8 (6):1–114. 

EPPO (European and Mediterranean Plant Protection 

Organisation) 2005: Data sheets on quarantine 

pests – Dryocosmus kuriphilus. EPPO Bulletin 

35 (3), 422–424. 

EPPO 2007: RSE (Reporting Service), RS 2007/086 

EPPO 2009: EPPO A2 List of pests recommended for 

regulation as quarantine pests. Version 09-2009. 

http://www.eppo.org/QUARANTINE/listA2. 

htm; 2. 9. 2010. 

EPPO 2009a: RSE (Reporting Service), RS 2009/107 

Knapič, V., G. Seljak, M. Kolšek, 2010: Experience 

with Dryocosmus kuriphilus Yatsumatsu 

erradication measures in Slovenia. OEPP/EPPO 

Bulletin 40, 169-175. 

Moriya, S, K. Inoue,M. Mabuchi, 1990: The use 

of Torymus sinensis (Hymenoptera, Torymidae) 

for controlling the chestnut gall wasp, Dryocosmus 

kuriphilus (Hymenoptera, Cynipidae), in 

Japan. The use of natural enemies to control agricultural 

pest. FFTC Book series No. 40: 94–105. 

Moriya, S., M. Shiga, I. Adachi, 2003: Classical 

biological control of the chestnut gall wasp in 

Japan. U: R. G. van Driesche (ur.), Proceedings of 

the 1st International Symposium on Biology Control 

of Arthropods: 407–415., Honolulu, Hawaii. 

MPRRG (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog 

razvoja) 2008: Pravilnik o mjerama sprječavanja, 

unošenja i širenja kestenove ose šiškarice 

(Dryocosmus kuriphilu Yatsumatsu). Narodne 

Novine 124/08. 

501


Payne, J.A., R. A. Jaynes, S. J. Kays, 1983: Chinese 

chestnut production in the United States: 

practice, problems and possible solutions. Economic 

Botany 37, 187–200. 

Quacchia, A., S. Moriya, G. Bosio, G. Scapin, 

A. Alma,2007: Rearing, release and settlement 

prospect in Italy of Torymus sinensis, the biological 

control agent of the chestnut gall wasp Dryocosmus 

kuriphilus. BioControl 53: 829–839. 

Rieske, L. K., 2007: Success of an exotic gallmaker, 

Dryocosmus kuriphilus, on chestnut in the USA: 

a historical account. Bulletin OEPP/EPPO Bulletin 

37: 172–174. 

SUMMARY: Oriental chestnut gall wasp (Dryocosmus kuriphilus Yat su - 

matsu) (Hymenoptera: Cynipidae) is new invasive species in Europe and important 

pest on sweet chestnut (Castanea sativa Mill.). It is on quarantine 

species lists in Europe as well as in Croatia. The species originates from 

China and it was first introduced to Europe to Italy in 2002. It has also been 

recorded in Slovenia, France, Hungary and Switzerland. In May 2010. it was 

recorded in Croatia for the first time. 

Oriental chestnut gall wasp has one generation per year (Figure 1). Adult 

wasps (only females are known) emerge from galls from mid June until the end 

of July and lay eggs in the buds. The wasp overvinters as early larval instar in 

buds and cannot be detected without large magnification lense. In spring when 

new shoots and leaves emerge the galls develop on the leaf midveins (Figure 2) 

or shoots. The galls, 5–20 mm in diameter, contain one or usually several chambers 

with white larvae, later pupae. Young galls are green, later rose-coloured 

and can be easily detected on sweet chestnut shoots. Old galls are brown, woodlike 

and remain attached to the tree up to two years (Figure 3). 

The spread of oriental gall wasp occurs mainly by transport of infected 

plant material (scions for grafting, plants for planting) into new areas. Locally, 

the wasps spreads by active flight or passive (aided by wind or human 

dispersal) transport. 

The galls disrupt twig growth and reduce fruiting. Various authors consider 

it as a seroius pest on sweet chestnut trees. Several control measures 

against this pest have prooved themselves uneffective. Pruning of infested 

shoots can be done in small orchards but this method is uneffective in forests. 

Some parasitoid species, e.g. Torymus sinensis, can reduce populations of 

oriental chestnut gall wasp and this species has already been introduced as 

biological control agent in Japan, Korea and Italy. 

Oriental sweet chestnut gall wasp was first recorded in Croatia on 21 May 

2010 in Lovran and after that in several other sweet chestnut forests (Table 1, 

Figure 5). According to the number of galls per shoot it can be estimated that 

on the localities Lovran, Samobor and Ozalj (single galls per leaf/shoot) the 

pest has recently been introduced. Localities in Zagreb had high infestation 

rates (numerous galls per leaf/shoot) and it can be estimated that the pest is 

here present since 2007 or 2008. The spread forecast for Croatia for the following 

years is given. Intensive spread can be expected in all areas where sweet 

chestnut is grown, lower intensity in Istria, surroundings of Karlovac and Banija, 

and much higher intensity and quicker spread in Zagreb area, Hrvatsko 

zagorje and Samoborsko gorje. The trasport of infested planting material to 

uninfected zones (region of hills in Slavonia) shoud be strongly avoided. 

Key words: quarantine pest, galls, sweet chestnut, damage 

502

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS 

UDK 630* 903 + 907.1 


DEVELOPING LOCAL CAPACITY FOR PARTICIPATORY MANAGEMENT 

OF PROTECTED AREAS: THE CASE OF TARA NATIONAL PARK 

RAZVOJ LOKALNIH KAPACITETA ZA SUDJELOVANJE U UPRAVLJANJU 

ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM NACIONALNOG PARKA TARA 

Jelena TOMIĆEVIĆ 1 , Margaret A. SHANNON 2 , Dijana VULETIĆ 3 

SUMMARY: In this study the focus is on the role of local communities in 

the management of protected areas with the expectation that without the cooperation 

and assistance of local communities achieving biodiversity conservation 

in places where the land and resources are fundamental to supporting 

people’s livelihoods will be less successful than if the local people actively 

support this goal. 

Management capacity in protected areas depends upon the system of governance, 

the level of resources and local community support. The key question 

of interest at the global level are whether the responsible authorities 

have the capacity to manage their protected areas effectively, and whether desired 

outcomes are achieved on the ground. Measuring these dimensions is 

contextual; what is effective in one country or locale may be inappropriate in 

another. Thus, assessing management capacity is context specific. 

The potential declaration of Tara National Park located in Serbia as a 

Biosphere Reserve necessitated research to characterize the institutional context, 

the social and demographic situation of the communities within the Park 

boundaries. There is a growing recognition that the sustainable management 

of protected areas ultimately depends on the cooperation and support of the 

local people. In order to achieve sustainable conservation, state legislators 

and environmental planners should involve local people in the management of 

protected areas and need to identify and promote social processes that enable 

local communities to conserve and enhance biodiversity as a part of their livelihood 

system. 

Drawing upon research in Tara National Park, this paper analyzes the potential 

capacity of people living within Tara National Park to effectively participate 

in the management of the protected area by incorporating activities 

that promote biodiversity within their everyday livelihood strategies. The results 

demonstrate that sustaining or providing alternative livelihood strategies 

is necessary in order to halt the exploitation of protected areas by local 

people striving to survive. 

Key words: Participatory management; protected areas; local community; 

livelihoods; communicative action 

1 

Dr. Jelena Tomićević, Serbia, Faculty of Forestry, Department of Landscape Architecture and Horticulture, Kneza 

Viseslava 1, 11030 Belgrade, +381 11 30 53 926 (office) and +381 64 11 77 435 (mobile), fax: +381 11 2 54 54 85, 

tomicevicj@yahoo.com 

2 

Prof. Dr. Margaret A. Shannon, USA, The Rubenstein School of Environment and Natural Resources, 333 George 

D. Aiken Center, 81 Carrigan Drive, University of Vermont, Burlington, Vermont 05405, +1 802 656 4280 (office) 

and +1 716 523 7835 (mobile), margaret.shannon@uvm.edu 

3 

Dr. sc. Dijana Vuletić, Croatia, Croatian Forest Research Institute, Cvjetno naselje 41, 10450 Jastrebarsko, 

+385 1 62 73 000 (office) and +385 98 324 226 (mobile), fax: +385 1 62 73 035, dijanav@sumins.hr 

503

J. Tomićević, M. A. Shannon, D. Vuletić: DEVELOPING LOCAL CAPACITY FOR PARTICIPATORY ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 503-515 

504 


Experience around the world has demonstrated that 

planning for the sustainable conservation of biodiversity 

requires the participation of local people living in the 

area (Borrini-Feyerabend et al. 2004a, 2004b; 

Winterbottom 1992). Local communities need to be 

actively involved in conservation planning and management 

so that their needs and aspirations are met and biodiversity 

is sustained (We s t 1991; McNeely 1993; 

Lewis 1996). Community participation in biodiversity 

management and recognition of the role of traditional 

knowledge in sustaining the landscape and associated 

biodiversity are consistently recognised as fundamental 

to the success of development projects (Alexander 

2000). In general, research and practice has confirmed 

that the attitudes of local people towards the conservation 

of resources can be improved by increasing the benefits 

these populations receive as a result of supporting 

and carrying out protection measures, and by involving 

these communities directly in decision-making processes 

(Parry and Campbell 1992). It is also useful to 

not that participatory process is a key principle of emerging 

new modes of environmental governance (Shann 

o n 2006). 

Participation of local people in environmental assessments, 

planning, and management assumes sufficient 

social capacity to engage in a communicative relationship 

with the diverse array of other actors (Shannon 

2002b). In this context, other actors consist of managers, 

scientists, government officials, non-governmental organizations, 

international experts and so on. These actors 

all have in common access to knowledge, theories, 

concepts, and vocabulary produced outside of the local 

community that affects the programmes and policies 

(Shannon 2002a; Kruger and Shannon 2000). 

Agrawal and Gibson (2001:11) argue that “it is possible 

that the existence of communal norms will promote 

cooperative decision-making within the 

community.” Thus, in a participatory process, it is critical 

to develop inclusive communicative relationships 

among the network of governance actors that respects 

local knowledge and recognizes the importance of local 

needs and values. Through the communicative process, 

understanding that local natural resource livelihood strategies 

are essential to creating and sustaining biodiversity 

emerges and the role of local social capacity is 

recognized by all actors. It is for this reason that the 

principle of participation as an essential element of good 

governance (DePoe, Delicath and Elsenbeer 

2004; Shannon 2003b). 

Mr. Pekka Patosaari, Director, UN Forum on Forests 

Secretariat, stated at the Sixth Session of the UN 

Permanent Forum on Indigenous Peoples during the 

‘Dialogue with Agencies’ focused on “Territories, Lands 

and Natural Resources” that one of the Global Objectives 

on Forests is to “enhance forest-based economic, 

social and environmental benefits, including by improving 

the livelihoods of forest dependent people” (Patosaari, 

2007). Emphasis on the importance of local 

communities in securing the sustainability of forests and 

protection of biodiversity continues to grow among managers 

and policy makers, and has become an international 

focus of research (c.f.; Agrawal and Gibson 2001; 

Brosius, Tsing and Zerner 2005; DePoe, Delicath 

and Elsenbeer 2004). While increasing knowledge 

about forest dependent people and communities is 

a necessary first step, achieving this policy objective of 

improved and enhanced benefits depends on their capacity 

individually and collectively to participate in the 

communicative processes of resource management and 

governance (Kruger and Shannon, 2000). 

Furthermore, meeting the needs of local people 

should be the principal objective of forest management, 

and this should be reflected in control and tenure arrangements 

(Peluso & Padoch, 1996). Poverty-oriented 

forestry is concerned with reducing the vulnerability 

of the poor by enabling people to continue to have 

access to the resources and product flows needed for 

subsistence purposes (Warner, 2003). A detailed assessment 

needs to be prepared by, or at least with the 

people concerned, in order to identify the complete 

range of relationships between the people and forest that 

they use and/or manage, the current limitations to their 

livelihoods and the potentials and desire for change 

(Byron and Arnold, 1999). Experiences in community-based 

forestry demonstrate that a people- centred 

approach is viable and effective (Warner, 2003). 

Some conservationists recommend participatory forest 

management over community or state forest management 

because participatory forestry enhances 

collaboration and understanding between forest communities 

and state authorities (e.g. Murphree 1993; 

Pokharel, 2000). However, Poffenberger & 

Singh (1998) and Campbell et al. (2001) warned 

that implementation of participatory forestry can be 

difficult, particularly where securing representation on 

joint management committees and reaching consensus 

on issues such as distribution of benefits to communities 

are concerned. Grumbine (1994) and Jacobs 

o n (1995) suggested that these issues can partly be 

overcome if resource users and managers are aware of 

the forest management goals and practices, and have 

positive attitudes towards conservation. 

However, denying local people the right to use natural 

resources found within a protected area severely reduces 

their inclination to support conservation and 

often undermines local livelihood security (Pimbert 

and Pretty 1997). At the root of the relationship between 

local people and management authorities lies a


combination of historical, cultural and socio-political 

factors (Borrini-Feyerabend 2002: 6). The important 

issue is “willingness of governments to recognize 

that local communities are vital actors in the 

delivery of conservation objectives. Governments that 

have not already done so need to move from an implicit 

assumption that they manage against local communities 

to one where they recognize that protected areas 

should be managed for, with, and often by local communities” 

(Borrini-Feyerabend 2002: 7). 

Thus, two distinct challenges face emerging modes 

of participatory management. First, the capacity of local 

people, especially people who are dependent on natural 

resources for subsistence and trade, to participate in processes 

designed and managed outside of the community 

is critical for participatory management to work. Second, 

the lack of coherence in the policy environment, 

the fragmentation of authority, and a narrow view of stakeholders 

participating in management processes limit 

the institutional capacity to create effective management 

processes. While the ‘good governance principles’ – 

‘participatory processes, intersectoral coordination, 

adaptive and iterative policies, accountable expertise, 

and collaboration’ – give normative guidance to the evolution 

of protected area management, actual social capacity 

to achieve these lofty goals may be quite limited 

(Shannon 2006; 2002a). 

Hockings and Phillips (1999) contend that protected 

areas can only deliver their environmental, social 

and economic benefits if they are effectively managed. 

Thus, they proposed an analytical framework based 

upon three principal dimensions the ‘capacity to manage’ 

protected areas – system of governance, level of 

resources, and community support. Missing in their 

model, however, is the communicative action necessary 

for ‘management.’ Thus, some form of participatory management 

is essential to link resources, people, and governance 

into locally effective practices of management 

in protected areas. “While understanding that all participatory 

processes entail communicative action, it is useful 

to recognize that in the situation where problems are 

being defined and actors are forming or changing their 

roles, the essence of the participatory process is communicative 

action. This means that the degree of institutional 

or strategic policy development is low since there is 

not a clear public problem and no organized social interests. 

Indeed, one can expect this part of the policy process 

to possibly extend over years as the nature of the 

public problem is slowly understood and shared understanding 

emerges through dialogue between the actors” 

(Shannon 2003:147–148). 

In our study, the focus is on the role of local communities 

in the management of protected areas with the 

expectation that without the cooperation and assistance 

of local communities achieving biodiversity conservation 

in places where the land and resources are fundamental 

to supporting people’s livelihoods will be less 

successful than if the local people actively support this 

goal (Tomićević 2005). 

Tara National Park Tara is situated in the west of Serbia 

and extends over an area of 19,175 ha. It contains 

most of Tara Mountain and the region bordered by the 

elbow-shaped course of the River Drina, between Višegrad 

and Bajina Bašta, thus belonging to a part of Starovlaške 

mountains (Gajić 1989). Tara National Park 

incorporates the region belonging to the Bajina Bašta 

municipality. Two local communities, namely Jagoštica 

and Rastište are situated entirely on the national park 

territory with eight further communities partly within 

the park’s boundaries (Perućac, Beserovina, Zaovine, 

Rača, Mala Reka, Solotuša, Zaugline and Konjska 

Reka) (Gajić, 1989). 

The biodiversity value of the area is very high, due to 

both an abundance of plant and animal species and the 

presence of relic species, for example, Panchich’s 

spruce (Picea omorika). The vascular flora of Serbia 

contains 3662 taxa (Stevanović 1999), of which 

1,000 plant species have been identified in this region, 

or one third of the total flora of Serbia (Gajić 1989). 

Tara National Park was proclaimed a protected natural 

resource in 1981 by the First Regulation on the National 

Park (Official Gazette of RS no. 41/81). According to 

RESEARCH AREA – Područje istraživanja 

the Regulation on the National Parks of Serbia (Official 

Gazette of RS no. 39/93), a public enterprise, ‘National 

Park Tara’, was founded, with full responsibility for the 

management of the park (PE, National Park Tara, 2002). 

The unique natural and cultural heritage of Tara National 

Park brought this mountain to the attention of 

UNESCO and the proposal for inclusion the Man and 

the Biosphere Program. In addition, greater attention to 

bioregional ecological protection led to concern for the 

future “Drina” National Park with Republic Srpska in 

Bosnia and Herzegovina (Dimović 2003: 22). Thus, 

in 2003 the Serbian Institute for Nature Protection proposed 

that National Park Tara be declared a Biosphere 

Reserve (Institute for Nature Conservation 2003). A 

clear purpose for establishing biosphere reserves is to 

involve the local population in order to improve the social 

capacity for the sustainable conservation and development 

of the biosphere reserves. 

The UNESCO-MAB World Network of Biosphere 

Reserves is governance framework for involving local 

people in biodiversity conservation. The biosphere reserve 

approach links ecology with economics, sociology 

and politics, and ensures that good policy intentions do 

505


not yield inappropriate results. Biosphere reserves are 

indeed special places for people and nature. They are internationally 

recognized, nominated by national governments 

and remain under sovereign jurisdiction of the 

states where they are located. Biosphere reserves perform 

three main roles: conservation in situ of natural and 

semi-natural ecosystems and landscapes; demonstration 

areas for ecologically and socio-culturally sustainable 

use; and logistic support for research, monitoring, education, 

training and information exchange. Biosphere 

reserves are organized into three interrelated zones, 

known as the core area, the buffer zone and the transition 

area. This zonation is applied in many different 

ways in the real world to accommodate geographical 

conditions and local constrants. 

‘Inherent in biosphere reserve concept are the ideas 

of both conservation and change – conservation of biological 

diversity as well as traditional ecological knowledge 

and resource managment know-how, but also 

change in the way that societies use their rural environments 

and their natural resources’ (UNESCO 2000: 7). 

It is important to emphasize that the concept of Biosphere 

reserves takes into account human beings as ‘an integral 

part of the ecosystem and recognizes the necessity 

of involving local inhabitants in conservation activities’ 

(Kothari et al. 1997: 276). It is this full integration of 

the human dimension of biosphere reserves that makes 

them special, since the management of a biosphere reserve 

essentially becomes a ‘pact between the local 

community and society as a whole’ (UNESCO 2000: 6). 

Despite the international principles for participatory 

management, and thus the need for local community 

participation and cooperation, Serbia has a long history 

of centralized planning for and management of protected 

areas. In particular, national park planning and 

management has been characterized by a top-down approach. 

As a result, local people living near and within 

the boundaries of the proposed area were marginalized 

during the process establishing Tara National Park in 

1981. In 2003, the Serbian Institute for Nature Protection 

proposed that National Park Tara be declared a 

Biosphere Reserve (Institute for Nature Conservation 

2003). This proposal was simply handed to the park managers 

without consultation with other stakeholders who 

found it interesting – but really did not know what it 

might mean in practice. Since the concept of a Biosphere 

Reserve includes social and cultural benefits along 

with nature protection, managers now needed research 

on the people living in communities located within National 

Park Tara. 

This study was initiated to understand the local population 

living within Tara National Park, in particular the 

socio-economic conditions of local people, local relationships 

with land and natural resources, local participation 

in park management, and local attitudes about 

National Park conservation goals and management. To 

carry out the institutional analysis, experts in the relevant 

agencies and management organizations were interviewed. 

In addition, plans and other policy documents 

were analyzed. 

Assessing local capacities for participatory management 

is an important first step towards creating effective 

institutions and processes for local participatory 

management. Our research in National Park Tara was 

the first time that researchers focused on the social, 

economic, and institutional environments rather than 

just on the biophysical environment. Thus, the study 

included basic descriptive information as well as questions 

and analysis aimed at assessing local capacity to 

engage in participatory management within the Park. 

This case study focused two villages - Rastište village 

has 107 households and 285 inhabitants and Jagoštica 

village has 53 households and 163 inhabitants - 

that are fully-surrounded by the Park and geographically 

isolated due to poor transportation infrastructure. 

This allowed us to focus on places of high dependency 

on local natural resources, high influence of Park management 

and policies, and low access to education and 

506 

RESEARCH METHODS – Metode istraživanja 

other sources of livelihood. These two communities are 

the most isolated rural villages in the national park and 

NP Tara has never been accepted by these two local 

communities therefore we chose villages Jagoštica and 

Rastište for this research. The field work was conducted 

in 2004 and in Rastište village, sixty-five household 

interviews were conducted which represents 60% of 

the total number of registered households and in Jagoštica, 

there were thirty-seven household interviews, 

corresponding to 70% of the total number. 

The household interviews included: general demographic 

information about the household; their attitudes 

towards rural life; perceptions of nature and their landscape; 

their relationship with Tara National Park authorities; 

and questions regarding their livelihood strategies 

historically, currently, and their expectations for the future 

(Tomićević 2005: 86). The questionnaire included 

a mixture of open, fixed response, and multiple 

response questions. The household interviews were all 

conducted within the homes and fields of the residents, 

thus allowing the respondents to often demonstrate to 

the interviewer how their work and lives were manifested 

within the landscape. This means that they could 

also easily explain how institutional changes influenced 

their willingness to cooperate with Park managers and 

their hopes or dreams for future livelihood strategies. 

Household interviews were fully transcribed. The 

data acquired from the household interviews were ana-


lyzed using Statistical Package for Social Sciences 

(SPSS) and the collected data were processed using descriptive 

statistics. For the analysis to determine which 

demographic and socio-economic variables could help 

to explain why some respondents hold more positive attitudes 

towards conservation in NP Tara, the nonparametric 

test of rank correlation was applied together with 

the Spearman rank correlation coefficient. Expert interviews 

were also conducted, but these were a problemcentered 

interview. By this we mean, the respondent 

does not stand as an individual case, but provided expertise 

in the context of his/her institutional or organization 

context (Meuser and Nagel 1991). These expert interviews 

were open and semi-structured around key problems 

regarding participation of local people in the 

management of national parks, including conflicts between 

the local people and their utilization of natural resources, 

and their opinions regarding the future of Tara 

National Park. 

In addition to the household and expert interviews, 

numerous documents were analyzed. Most importantly, 

reports and programs of the Tara National Park 

Public Enterprise, a spatial plan of Tara NP, reports by 

the Institutes for Nature Protection of Serbia and by the 

then Ministry of the Protection of Natural Resources 

and Environment, and the population census compiled 

the Republic of Serbia’s Institute for Statistics. This 

material provided an important background for understanding 

the institutional linkages in protected area management 

as well as understanding how these linkages 

are related to our research sites. In addition, historical 

information helped to understand how changes in the 

political, social, cultural, and economic context may 

have affected people’s livelihoods and the institutions 

that can help to sustain them. This analysis provided 

part of the framework for developing the household 

questionnaire. 

Using basic methodology of triangulation, these data 

were analyzed with respect to one another and together 

provided a strong basis for understanding the past, current, 

and potential future household livelihood strategies, 

relationships between local people and the Park 

administration, and the larger geographic and institutional 

environment affecting the capacity for nature protection 

within Tara National Park. Methodological 

triangulation: involves using more than one method to 

gather data, such as interviews, observations, questionnaires, 

and documents. The purpose of triangulation in 

qualitative research is to increase the credibility and validity 

of the results. Altrichter et al. (2008) contend that 

triangulation ‘gives a more detailed and balanced picture 

of the situation’. 

RESULTS – Rezultati 

Results of Household Interviews – Rezultati intervjua u domaćinstvima 

In the period 1948-1981, the population of the Tara 

region decreased to 5,000 people, of which 900 or 17%, 

live within the newly designated national park. The 

main occupations of the inhabitants of this region are 

agriculture and forestry. A small number of inhabitants 

of the region are employed outside the household, 

mainly in forestry working with National Park Tara Public 

Enterprise. The possibility of employment in other 

activities is limited, leading to a population drain, which 

along with a low birth rate means that the population is 

in decline (Gajić 1989). A characteristic of both villages 

is permanent out-migration (Tomićević 2005). 

Furthermore, the population is aging, the number of single 

men is increasing, and there is a decreasing number 

of educated people. All of these are very important factors 

leading to the low levels of human capital (Messer 

and Townsley, 2003: 9). 

Based on the goal of the Biosphere Reserve Programme 

of enhancing forest-based economic, social 

and environmental benefits, including by improving the 

living conditions of forest dependent people, the sustainability 

of the livelihoods of people living in Tara region 

is at risk. The agricultural sector, which has deep cultural 

roots in the community, has become inefficient and 

ineffective as a result of the low capacity of human resources 

(low education and labour capacity as young 

people leave due to their lack of positive expectations 

for future opportunities). Of special emotional and practical 

concern was the loss of access to land, because private 

property holdings had been reduced to a maximum 

of 10 ha in communist times where wealthy peasants – 

especially those considered to be enemies of the nation – 

had their land confiscated and placed in a communal 

fund or given to a landless poor peasant. Furthermore, 

natural resources now controlled by the Park Administration 

are generally not accessible to local people. But, 

perhaps most important for the present and future prospects 

of these villages is the limited access to markets 

and capital due to poor roads and lack of knowledge. 

Even with these limitations, agricultural remains 

central to the local economy as a major source of food 

and income for the local community and as defining factor 

of the regional landscape. However, our survey results 

indicated that local people would be willing to 

invest in the agricultural sector, if there was the potential 

for realizing greater economic benefits (Tomićević 

2005). Willingness to invest is a strong indicator for positive 

social capacity for participatory management and 

governance. Social action theory (Giddens 1979) 

conceives of individuals as exercising agency (the ability 

to change the rules), voluntarism, giving meaning to 

objects and events and acting with intent. However, as 

507


Max Weber argued, social context and history shape 

human action and individuals act within historically 

constructed institutional environments (Weber 1978: 

4–7 and 22–31; Breiner 1996). Thus, ‘willingness to 

invest’ indicates recognition by local actors of their ability 

to reshape their current context so as to create new 

choices by creating new institutions. This is the essential 

quality necessary for democratic practices like participatory 

management (Shannon 2006). 

The livestock sector also plays an important role in 

Tara area. Cattle and sheep herding are traditional activities 

and play important roles in the daily life of the community. 

Today livestock is a major part of the local 

production system (e.g. milk, meat, wool). From the survey 

results we found that in both villages meat, wool, 

and diary products are produced for household purposes 

along with brandy, honey and other craftwork. In Jagoštica 

village, which is a much more isolated village than 

Rastište, local people produce mostly for household purposes 

since market access is very restricted. While in 

Rastište, there is both subsistence and commercial production 

largely due to slightly better access to markets. 

However, the continued emigration of younger people 

and the reduced numbers of livestock are leading to 

more forest cover, less cultivated land, fewer pastures 

and meadows, and relatively more orchards in the area. 

These landscape changes affect not only the resources 

available for human sustenance, but also the nature and 

quality of the biodiversity in the Park. It is within this 

context of subsistence as well as limited commercial 

production and landscape changes that a participatory 

process with National Park authorities would be initiated. 

Participatory management would link local social 

issues of „expanding market opportunities” with ‘biodiversity 

protection’, thereby opening opportunities for 

improved local livelihoods and biodiversity conservation 

through participatory processes. 

The goal of local community empowerment in relation 

to sustainable development requires that the local 

communities are ready to participate in development as 

well in conservation processes. Tomićević (2005) 

learned that the people of the Tara region are willing to 

cooperate in implementing any idea of environmental 

improvements that also provides them with economic 

and educational benefits. Their collective memory 

maintains customs aimed toward maintaining good relations 

between human beings and their environment, 

even though economic development is needed for continued 

survival. Assessing readiness and capacity to participate 

in management draws from these expressed 

intentions, both individual and collective, framing desired 

outcomes and strategies. 

At noted above, part of the historical context of the 

region, and still an important factor in the memory and 

attitudes of the local people, is that after the Second 

World War, the land belonging to the ‘enemies of the nation’ 

(individuals who profited during war time) was 

confiscated by the State (Ignjić 1986). Confiscated 

land was placed in a communal fund or was given to 

poor peasants for cultivation (in 1945, 303 ha of cultivated 

land were confiscated and in 1954, 852 ha of land 

were taken from 272 wealthy peasants). At the time, 

there were proposals to establish cattle breeding farms 

on the confiscated lands’ (Ignjić 1986: 250). Surprisingly, 

given this historical context, we learned through 

the interviews that only 13.8 percent (Tab. 1) of the local 

population in Rastište expressed a lack of willingness to 

cooperate with the National Park managers. From what 

people told us in the interviews, these attitudes toward 

the Park were related to the confiscation of private lands 

during post-war and communist times and the continuing 

lack of clear ownership structure between the 

state and local people. However, these negative attitudes 

regarding the Park characterized older people who had 

directly experienced the war and its aftermath. 

Table 1. Distribution of answers on question: Are you in 

conflict with the NP? in villages Rastište (n=65) 

and Jagoštica (n=37) 

Tablica 1 Raspodjela odgovora na pitanje: Da li imate 

konflikt sa NP Tara? u selu Rastište (n=65) i 

Jagoštica (n=37) 

Village – Selo 

Rastište 

Answers – Odgovori 

Frequency Percent 

Frekvencija Postotak 

no – ne 56 86.2 

yes – da 9 13.8 

Total number of respondents 

65 100.0 

Ukupan broj ispitanika 

Village – Selo 

Jagoštica 

no – ne 37 100 

yes – da 0 0.0 

Total number of respondents 

Ukupan broj ispitanika 

37 100.0 

Nonetheless, in general, the National Park is perceived 

positively by most people in both villages. Naturally, 

it is very important as one of the few sources of 

local job opportunities. Even more interesting, among 

younger people there is a recognition of the importance 

of nature protection and how it can benefit them. The 

collection of medicinal plants is a major source of current 

household cash incomes. With technical assistance, 

some of the valuable medicinal plants could be 

cultivated by the farmers in their own fields and in this 

way the local knowledge of how to maintain and sustain 

these plants could be of significant assistance to 

the Park in conserving them and protecting biodiversity 

(Tomićević et.al. 2010: 161). In summary, although 

508


the local people were marginalized when Tara National 

Park was formed in 1981, today they are willing and interested 

in working with the Park administration in the 

conservation and management of the region. Thus, the 

National Park Tara Public Enterprise is well-situated to 

serve as the convener of participatory management. 

Sadly, the local people of Tara share a generally negative 

expectation about the future for their lives in the 

Tara area. These views reflect their economic hardship 

in general and the visible loss of young people. In order 

to meet the challenge of strengthening the local economy 

so as to achieve sustainable development in Tara 

and maintaining the biodiversity that gives Tara its special 

ecological value, local people and managers will 

need to build greater communicative and participatory 

capacity in order to better understand one another and 

work together in a community-based participatory management 

processes. 

Attitudes towards conservation in NP Tara 

Stav lokalnog stanovništva prema zaštiti NP Tara 

While summarising the results from the household 

questionnaire, it became clear that the demographic 

and socio-economic conditions, which have changed in 

Tara National Park in recent years, have influenced 

people’s attitudes towards conservation in Tara National 

Park. For the analysis to determine which demographic 

and socio-economic variables could help to explain 

why some respondents hold more positive attitudes 

towards conservation the nonparametric test of 

rank correlation was applied together with the Spearman 

rank correlation coefficient (Table 2). 

Table 2 Correlations between socioeconomic variables¹ in Rastište and Jagoštica villages 

Tablica 2. Korelacija između socioekonomskih varijabli¹ u selima Rastište i Jagoštica 

Village – Selo Rastište Jagoštica 

Variables – Varijable 2 3 4 5 2 3 4 5 

1. gender/spol ns ns ns -.251 * ns ns ns ns 

2. age/dob ns -.364 ** -.353 ** ns ns -.429 ** 

3. education/obrazovanje ns .348 ** ns ns 

4. work for NP/rad za NP .841 ** .507 ** 

5. relationship with NP/ attitudes 

towards conservation / 

odnosi sa NP/ stav o NP 

** Correlation is significant at the 0.01 level (2-tailed) – Značajnost korelacije za razinu pouzdanosti 0.01 (2-strano) 

* Correlation is significant at the 0.05 level (2-tailed) – Značajnost korelacije za razinu pouzdanosti 0.05 (2-strano 

ns – not significant – nije značajno 

Spearman’s coefficient between gender of respondents 

in Rastište and relationship with NP is: -.251* 

(df=65, p< .05), what shows that women have bad relationship 

with NP, or otherwise negative attitude toward 

conservation, or that male have more positive attitudes 

toward conservation than women. Age of respondents in 

Rastište and variable relationship with NP correlates 

with: -.353** (df=65, p< .01), what shows that older 

people have less or bad relationship with NP, or more negative 

attitude toward conservation. Variable education 

and relationship with NP correlates with: .348** (df=65, 

p< .01), and clearly showed that education significantly 

has influence on positive attitudes toward conservation. 

The respondents in Rastište who work for NP have a 

good relationship with NP or positive attitudes toward 

conservation, correlation are: .841** (df=65, p< .01). 

The correlation between the work for NP variable 

and relationship with NP variable in Jagoštica is: .507** 

(df=37, p


were found to influence people’s attitudes on conservation. 

Both gender and the education also exhibited an 

influence on the attitude to conservation. Males had a 

more positive perception of the national park than females 

(see Tab. 2). S a h & Heinen (2001) showed that in 

Nepal, the variable gender has a significant influence on 

attitudes towards conservation. Also, education had a 

positive influence on the attitudes towards conservation. 

Education has also been cited elsewhere as a main reason 

for positive attitudes towards protected areas. Education 

is just one variable, but can have a powerful effect 

on attitudes towards conservation (Fiallo & Jacobson, 

1995; Gillingham & Lee, 1999). 

510 

Results of Expert Interviews – Rezultati intervjua sa ekspertima 

Resource managers were selected to interview as 

experts in charge of Tara National Park (five experts 

were selected: manager of the national park, head of 

department for national parks, forestry authorities and 

environment ministry and a nature conservationist 

from the Institute for Nature Conservation of Serbia). 

The designation of Tara as a biosphere reserve can have 

a great influence on socio-economic issues, and therefore 

play an important role in relation to poverty reduction. 

In many cases, biosphere reserves are ‘source of 

hope for local communities and indigenous peoples 

that perceive them as a viable option for enhancing 

their livelihoods’ (Marton-Lefevre 2007: 12). 

The concepts of the Biosphere Reserves and national 

park management were explored during interviews 

with ‘experts’ regarding the participation of local people 

in the management of the National Park, the conflicts 

between the local people and the utilization of 

natural resources, and the future of Tara National Park. 

The purpose for expert interviews was not only to understand 

their personal attitudes towards Tara National 

Park, but also to explore the institutional environment 

linking stakeholders. 

The major challenge facing protected areas in Serbia 

is to develop management systems that deliver both environmental 

sustainability and tangible long-term benefits 

for the local people. In general, experts identified Tara 

National Park as a very valuable asset to the area, mainly 

in terms of biological and geological diversity. More precisely, 

the report ‘Proposal to support the Tara Mountain 

Biosphere Reserve nomination’ (Institute for Nature 

Conservation 2003) focused on “the features of the Tara 

ecosystems, primarily their conserved conditions and 

their high diversity in terms of landscape, ecosystem characteristics, 

species and consequently, genetic attributes, 

that make this part of Serbia a region of in ternational importance 

for conservation of biodiversity.” (Institute for 

Nature Conservation of Serbia 2003: 1). The results of 

the interviews showed that only people from environmental 

authorities and experts from the nature conservation 

agency were aware of the of Biosphere Reserve 

concept. The National Park managers and other government 

authorities were not aware of this international concept. 

Due to their lack of familiarity with the Biosphere 

Reserve concept, and because the management option 

was imposed by the State (already a good indication of 

barriers within the institutional context of governance), 

the interviewees were not asked to compare the pros and 

cons of Biosphere Reserve designation for Tara, but were 

simply asked whether in their opinion Tara National Park 

should be proclaimed a Biosphere Reserve. 

Despite their unfamiliarity with the Biosphere Reserve 

concept, all of the experts answered affirmatively. 

Most of the experts agree – once they understood 

the idea of a Biosphere Reserve program – that the nomination 

of the Tara area as a Biosphere Reserve could 

be a means for integration of local people in management 

of natural resources. In particular, they expressed 

positive expectations were for improvement of the livelihoods 

of the local people in the Tara area. The experts 

from the nature conservation agency emphasised that 

in the local context, “the re-designation of Tara National 

Park as a Biosphere Reserve can represent for managers 

of protected areas and local communities the 

easiest way to succeed in their projects, which are in 

harmony with the strategy of sustainable development” 

(Director of Nature Conservation Institute). Additionally, 

the Director of the Nature Conservation Agency 

added, “if local people have a better economic status 

then they will have a more positive attitude towards 

protected areas” (Tomićević 2005: 138). 

From the perspective of the environmental authorities, 

the concept of Biosphere Reserve is viewed positively, 

and “a particularly important reason to support the 

concept from a Serbian perspective is the interaction 

between protection and development” (Head of Department 

for National Parks in the Ministry for Protection of 

Natural Resources and Environment). Forest ecosystems 

represent a high percentage of the area of Tara National 

Park, and the environmental authorities complain 

to the forestry lobby about their attitudes towards management 

in protected areas and especially in their attitudes 

towards the concept of sustainability (Head of 

Department for National Parks in the Ministry for Protection 

of Natural Resources and Environment). As foresters 

value the natural resources in terms of income from 

the forest, we found similar complains towards foresters 

in expert interviews with managers from Tara National 

Park. Director of the Public Enterprise National Park 

Tara emphasized: “If we want to establish National 

Parks and achieve the concept of Biosphere Reserve, 

which will have an international significance, then it


will be necessary to reorganise the enterprise – to work 

in an old fashioned way, and to think modern is not possible 

– therefore, we need a new organisational setting, 

which should be more effective and sustainable’’. 

As is common, the Serbian institutional framework is 

currently in a state of flux as a result of the ongoing economic 

transition process, including changes in government 

ministries and the Tara National Park management 

authorities related to the democratisation process. This 

lack of institutional clarity is having negative consequences. 

In an expert interview with the Director of the 

Institute for Nature Protection of Serbia, he emphasized 

that “many responsibilities overlap.” 

“A lack of institutional dialogue and insufficient 

collaboration exist and the fact is that the state should 

view protected areas more seriously, especially areas 

with international significance, because there is still no 

clear political attitude in relation to the functions and 

significance of protected areas.” Additionally, “the Republic 

of Serbia needs a new Law on Nature Protection. 

The old act does not provide for the sustainable 

development of Serbia” (Director of Nature Conservation 

Institute). “A strategy for the protection of biodiversity 

does not exist,” according to Director of Nature 

Conservation Institute and the director of the Forest Directorate. 

Data obtained from different sources (expert 

interviews, written reports and literature), shows that 

there are no overall strategic documents on biodiversity 

management and nature conservation policy. 

Thus, the findings of the study show that attitudes 

towards the nature conservation policy are not clear 

and vary with the interests of the different stakeholders. 

From a local perspective, the expert interviews with the 

Director of the Public Enterprises Tara National Park, 

an adviser for private forest, and the mayor of the municipality 

of Bajina Bašta (also the headquarters of the 

Park Administration in the Park) revealed, “the Biosphere 

Reserve nomination is an additional challenge for 

us.” The mayor emphasised that such concept would 

“activate a new decision making procedure and foster 

inter-institutional dialogue.” The director’s attitudes 

towards projects based on the concept of sustainable 

development are very positive, and he hoped that “the 

flexible planning of the Biosphere Reserve model will 

allow us to negotiate new and more sustainable forms 

of implementing traditional activities.” He also added 

that such a model could be positive for local people 

who “were left on the margin of events.” He claimed, 

“the state does not ensure the sustainable development 

of these communities. The consequence of such policies 

is migration away from the region, and the mountain is 

lost to its own inhabitants.” 

The findings of this study indicate that all experts 

possessed positive expectations in relation to the future 

for life in Tara National Park, but that the level of communication 

and collaboration between stakeholders was 

poor. Participatory management can only be successful 

if there is strong institutional support from both government 

and the community. Both, however, need sufficient 

institutional and communicative capacity to succeed. 

The involvement of people in protected area management 

developed from the realization that traditional 

top-down management systems were not solving the 

problems of over-exploitation of natural resources and 

environmental degradation. The most important findings 

in our study relevant to participatory management 

are that demographic and socio-economic variables help 

us to explain why some respondents hold more positive 

attitudes towards conservation and the future for life in 

Tara National Park. For example, our findings confirm 

that level of education influences the attitudes of the 

local people with respect to the future life in the Tara 

area. Positive attitudes towards Tara National Park and 

conservation in both villages were significantly influenced 

by the age of the respondents and whether or not 

they worked for the national park. These findings suggest 

that when people are engaged in communicative action 

within their social and institutional context, the 

capacity for participation is increased. Thus, there is a 

positive relationship between education and employment 

with a willingness to work toward a better future 

CONCLUSION – Zaključak 

through collaboration with management organizations. 

As has been found elsewhere, participatory approaches 

have proved to be more successful in situations where 

the goals of the process are clear and there are positive 

attitudes towards conservation (Grumbine 1994; J a - 

cobson 1995). 

From the perspective of the local people, we learned 

that while they are generally willing and interested in engaging 

in participatory management, there are currently 

no opportunities for the kinds of deliberative discussions 

regarding management priorities or implementation strategies. 

The only clear relationship between the local people 

and the park administration is through direct 

employment. It appears that some new discussions are 

emerging regarding how the local people can be more involved 

in the development of improved roads and market 

for local produce. Only if these new discussions 

move toward issues regarding the management of the resources 

of the protected area and how the livelihoods of 

the people can be sustained will increased participatory 

capacity emerge. 

511


From the perspective of the Park administration, engaging 

in collaborative planning with the local people 

requires support from the State. Regardless of the personal 

interest of a park manager or the willingness of 

local people to work with the park managers, without 

adequate resources and commitment, participatory management 

will not move forward. 

Participatory management is a form of facilitation 

rather than control. Thus, new institutional forms of administration 

with greater capacity to engage local people 

in the everyday work of park management are 

necessary to realize the promise of participatory management 

in terms of improved nature protection. 

Dr. Tomićević would like to thank to the people she 

met during her field-work period in Tara National Park. 

In particular, she would like to thank her colleagues and 

managers from public enterprises NP Tara, for helping 

her in establishing contacts with her interviewees and 

512 

ACKNOWLEDGEMENTS – Zahvala 


To summarize, the findings of this study indicate the 

need to strengthen the clarity of nature conservation policy 

and the missions of the responsible authorities. In 

addition, in order to promote the involvement of local 

people and empower the national park management to 

work with them collaboratively, it is necessary to promote 

communication among all stakeholders. If the key 

to biodiversity protection is held by local people, who 

have so far been ignored but who are increasingly being 

recognised as key stakeholders, then environmental governance 

needs to draw upon social science research and 

theory in understanding and assessing social capacity 

for participatory management. 

for kindly sharing their knowledge on the Tara area. Finally, 

she would like to thank the DAAD (German Academic 

Exchange Service) for providing funding for her 

PhD research study at the Faculty of Forest and Environmental 

Science of the University of Freiburg. 

Alexander, S.E., 2000: Resident attitudes towards 

conservation and black howler monkeys in Belize: 

the Community Baboon Sanctuary. Environmental 

Conservation 27 (4): 341–350. 

Altrichter, H., A. Feldman, P. Posch, B. Somekh, 

2008: Teachers investigate their work; 

An introduction to action research across the 

professions. 2 nd revised edition. Routledge, London, 

p. 147. 

Agrawal, A. and C.C. Gibson (eds.) 2001: Communities 

and the Environment: Ethnicity, Gender, 

and the State in Community-Based 

Conservation. Rutgers University Press, New 

Brunswick, New Jersey. 

Borrini-Feyerabend, G., A. Kothari, G. Ovi - 

edo, 2004a: Indigenous and Local Communities 

and Protected Areas, Towards Equity and Enhanced 

Conservation, IUCN, Gland, Switzerland and 

Cambridge, UK. http://www.iucn.org/ the mes/ - 

wcpa/pubs/pdfs/guidelinesindigenouspeople.pdf 

Borrini-Feyerabend, G., M. Pimbert, M.T. 

Farvar, A. Kothari, Y. Renard, 2004b: 

Sharing Power: Learning by Doing in Co-management 

of Natural Resources throughout the 

World. IIED and IUCN/CEESP/CMWG, Cenesta, 

Tehran. http://www.iucn.org/themes/ceesp/ - 

Publications/sharingpower.htm 

Breiner, P., 1996: Max Weber and Democratic Politics. 

Cornell University Press; Ithaca, New York, 

237 pages. 

Brosius, J.P., A.L. Tsing, C. Zerner, 2005: Communities 

and Conservation: Histories and Politics 

of Community-Based Natural Resource Management. 

Altamira Press (Rowman and Littlefield 

Publishers), Walnut Creek, California. 

Byron, N. and J.E. M. Arnold, 1999: What features 

for the people of the tropical forests?. World Development 

27 (5): 789–805. 

Campbell, B., A. Mandondo, N. Nemarundwe, 

B. Sithole, W. Dejong, M. Luckert, F. Matose 

2001: Challenges to proponents of common property 

resource systems: despairing voice from 

the social forests of Zimbabwe. World Development 

29: 589–600. 

DePoe, S.P., J.W. Delicath, and M-F.A. Elsenbeer 

(eds.) 2004: Communication and Public 

Participation in Environmental Decision Making. 

State University of New York Press, Albany. 

Dietz, T., C. Chess, M. Shannon, 1999: Who 

Should Deliberate When? Human Ecology Review 

5 (1) 45–47. 

Dimović, D., 2003: National report of Serbia and 

Montenegro, Zavod za zaštitu prirode Srbije, 

Beograd. 

Fiallo, E.A., S.K. Jacobson, 1995: Local communities 

and protected areas: attitudes of rural residents 

towards conservation and Machalilla 

National Park, Ecuador. Environmental Conservation 

22: 241–249. 

Gajić, M., 1989: Flora Nacionalnog Parka Tara. Šumarski 

fakultet i Šumarska sekcija Bajina Bašta, 

Beograd. 

Gallingham, S., Ph. C. Lee, 1999: The impact of 

wildlife-related benefits on the conservation atti-


tudes of local people around the Selous Game 

Reserve, Tanzania. Environmental Conservation 

26 (3): 218–228. 

Giddens, A. 1979: Central problems in social theory: 

Action, structure, and contradiction in social analysis. 

Berkeley: University of California Press. 

Grumbine, R. E., 1994: What is Ecosystem Management? 

Conservation Biology 8 (1): 27–38. 

Ignjić, S. 1986: Bajina Bašta i Okolina, treća knjiga. 

Narodna matična biblioteka u Bajinoj Bašti, 

Radnički Univerzitet “Miloš Trebinjac’’ u Bajinoj 

Bašti i Opštinska konferencija SSRN u Bajinoj 

Bašti, Bajina Bašta. 

Institute for Nature Conservation, 2003: Proposal to 

support the Tara Mountain Biosphere Reserve 

nomination, Belgrade. 

Jacobson, S.K., 1995: Conserving Wildlife: International 

Education and Communication Approaches. 

Columbia University Press, New York, USA. 

Kothari, A., S. Suri, N. Singh, 1997: Building 

bridges for conservation-towards joint management 

of protected areas in India. Indian Institute 

of Public Administration, New Delhi. 

Kruger, L., M. Shannon, 2000: Getting to Know 

Ourselves and Our Places Through Participation 

in Civic Social Assessment. Society and Natural 

Resources 13 (5): 461–468 

Lewis, C., 1996: Managing conflict in protected 

areas, Gland, Switzerland and Cambridge, UK. 

Marton-Lefevre, J., 2007: Biosphere Reserves – A 

visionary Tool for Addressing Today’s Challenges, 

UNESCO Biosphere Reserve: Model Regions 

with a Global Reputation, UNESCO 

today, Journal of the German Commission for 

UNESCO, (2) 2007: 10–12. 

Mehta, J.N., J.T. Heinen, 2001: Does communitybased 

conservation shape favorable attitudes 

among locals? An empirical study from Nepal. 

Environmental Management 28: 165–177. 

McNeely, J.A., 1993: Parks for Life: Report of the 

IVth World Congress on National Parks and Protected 

Areas. IUCN, Gland, Switzerland. 

Messer, N., Ph. Townsley, 2003: Local institutions 

and livelihoods: Guidelines for analysis, 

Rural Development Division, FAO, Rome. 

Murphree, M.M., 1993: Communities as a Resource 

Management Institution. International Institute 

of Environment and Development (IIED) Gatekeeper 

series No. 36, London, UK. 

Patosaari, P., 2007: Indigenous Peoples and the 

United Nations Forum on Forests. Remarks by 

the Director, UN Forum on Forests Secretariat to 

the Sixth Session of the UN Permanent Forum 

on Indigenous Issues “Territories, Lands and Natural 

Resources” Dialogue with Agencies, New 

York. http://www.un.org/esa/forests/pdf/ notes/ - 

PFII_14052007.pdf 

Parry, D., B. Campbell, 1992: Attitudes of rural 

communities to animal wildlife and its utilization 

in Chobe Enclave and Mababe Depression, 

Botswana, Environmental Conservation 19 (3): 

245–252. 

PE, National Park Tara, 2002: Program zaštite i razvoja 

područja Nacionalnog parka Tara za period 

2002–2006 godina, Javno preduzeće ‘Nacional - 

ni park Tara’, Bajina Bašta. 

Peluso, N.L., C. Padoch, 1996: Changing Resource 

Rights in Managed Forests of West Kalimantan, 

Borneo in Transition: People, Forests, 

Conservation and Development. Oxford University 

Press. Singapore. 

Poffenberger, M., C. Singh, 1998: Communities 

and the state: reestablishing the balance in Indian 

forest policy. In: Poffenberger, M. and 

McGean, B. (eds.) Village Voices, Forest Choices: 

Joint Forest Management in India. Oxford 

University Press, Delhi, India, pp. 56–85. 

Pokharel, R.K., 2000: From practice to policy: 

squatters as forest protectors in Nepal, an experience 

from Shrijana Forest User Group. Forests, 

Trees and People 42: 31–35. 

Sah, J.P., J.T. Heinen, 2001: Wetland resource use and 

conservation attitudes indigenous and migrant 

peoples in Ghodaghodi Lake area, Nepal. Environmental 

Conservation 28 (4): 345–356. 

Shannon, M., 2006: Participation as Social Inquiry 

and Social Learning. Swiss Forestry Journal 157 

(October) 430–437. 

Shannon, M., 2003a: What Is Meant By Public Participation 

In Forest Certification Processes? 

Understanding Forest Certification within Democratic 

Governance Institutions. In E. Meidinger, 

C. Elliott and G. Oesten (eds.) Social and 

Political Dimensions of Forest Certification. pp. 

179-196. www.forstbuch.de 

Shannon, M., 2003b: Mechanisms for Coordination. 

In Dube, Y. and F. Schmithusen (Eds.) Cross- 

Sectoral Policy Impacts Between Forestry and 

Other Sectors. Chapter 5. FAO Forestry Paper 

No. 142. FAO, Rome. 

Shannon, M., 2002a: Future Visions: Landscape 

Planning in Places That Matter. In J. Graham, Ian 

Reeve, and David Brunckhorst (eds.), Landscape 

Futures: Social and Institutional Dimensions. Armidale, 

Australia. Institute for Rural Futures, 

513


University of New England, Armidale, NSW, Australia. 

(ISBN 1 86389 811 5 on CD-Rom). 

Shannon, M., 2002b: Understanding Collaboration: 

Organizational Form, Negotiation Strategy, and 

Pathway to Multi-level Governance. O. Gislerud 

and I. Neven (eds), National Forest Programs in 

a National Context, European Forest Institute 

44: 9–27. Joensuu, Finland. 

Stevanović, V., 1999: The red data book of flora of 

Serbia 1, Extinct and Critically Endangered 

Taxa, Ministry of Environment of the Republic 

of Serbia, Faculty of Biology, University of Belgrade, 

Institution for protection of Nature of the 

Republic of Serbia, Belgrade. 

Tomićević, J., 2005: Towards Participatory Management: 

Linking People, Resources and Management. 

A Socio-Economic Study of Tara 

National Park. Culterra, Schriftenreihe des Instituts 

für Landespflege der Albert-Ludwigs- 

Universität Freiburg, Heft 43. 

UNESCO, 2000: Solving the Puzzle: The Ecosystem Approach 

and Biosphere Reserves. UNESCO, Paris. 

Warner, K., 2003: Moving forward: developing pathways 

for sustainable livelihoods through forestry. 

Second international workshop on 

participatory forestry in Africa Defining the way 

forward: sustainable livelihoods and sustainable 

forest management through participatory forestry 

18–22 February 2002 Arusha, United Republic 

of Tanzania, FAO, Rome, pp. 23–30. 

Weber, M., 1978: Economy and Society. 2 Vols. University 

of California Press, Berkeley, California. 

West, P.C., 1991: Introduction. In: West, P.C. and 

Brechin, S.R. (eds.) Resident Peoples and National 

Parks: Social Dilemmas and Strategies in International 

Conservation. University of Arizona 

Press, Tuscon, USA, pp. XV–XXIV. 

Winterbottom, R., 1992: Tropical forest action 

plans and indigenous people: the case of Cameroon 

222–228 in Cleaver, K., Munashinghe, M., 

Dyson, M., Egli, N., Peuker, A. and Wencelius, 

F. (eds), Conservation of West and Central African 

Rainforests, World Bank Environment 

Paper, 1, World Bank, Washington, DC. 

SAŽETAK: Ovdje predstavljeno istraživanje usmjereno je na ulogu lokalne 

zajednice u upravljanju zaštićenim područjima, s osnovnom pretpostavkom da 

će bez suradnje i sudjelovanja lokalne zajednice u očuvanju biološke raznolikosti 

na području gdje su zemlja i resursi temeljni oslonci za život ljudi, biti manje 

uspješno ako lokalno stanovništvo aktivno ne podupire zadane ciljeve očuvanja. 

Upravljački kapaciteti zaštićenih područja ovise o općem sustavu upravljanja, 

stanju samog resursa i podršci lokalne zajednice. Stoga se postavlja 

ključno pitanje od općeg interesa: imaju li odgovorne strukture kapaciteta za 

učinkovito upravljanje zaštićenim područjima, te da li se željeni rezultati postižu 

na terenu. Mjerenje navedenih dimenzija upravljanja kontekstualnog je 

karaktera, jer ono što je učinkovito u jednoj zemlji ili lokalno, može biti sasvim 

neprihvatljivo u drugoj. Zbog toga se procjena upravljačkih kapaciteta 

po svome karakteru smatra kontekstualnom, odnosno bavi se prvo objašnjavanjem 

odnosa, a onda institucionalnih i strukturnih okvira. 

Prijedlog proglašenja Nacionalnog parka Tara Rezervatom Biosfere ukazao 

je na važnost istraživanja koje bi opisalo institucionalni okvir, socio-demografsku 

situaciju u naseljima unutar granica Parka. Jasno je raspoznata 

ovisnost potrajnog gospodarenja zaštićenim prostorima o podršci lokalnog 

stanovništva. U cilju postizanja očuvanja biološke raznolikosti nacionalni zakonodavac 

i okolišni planeri trebaju uključiti lokalno stanovništvo u upravljanje 

zaštićenim prostorima, te utvrditi i razvijati socijalne procese kako bi 

omogućili lokalnim zajednicama očuvanje i unapređenje biološke raznolikosti 

kao dio njihovog životnog okruženja. 

Metoda istraživanja je kvalitativna, što proizlazi iz prirode prikupljenih podataka 

i primijenjenih metoda analize i interpretacije. Primijenjena je studija 

slučaja (Case study) u sklopu koje su podaci prikupljeni tijekom 2004. godine, 

kada su obavljena 102 intervijua s lokalnim stanovništvom. Istraživanjem su 

obuhvaćena dva sela smještena na području Nacionalnog parka Tara: Rastište 

(67 intervjua) i Jagoštica (37). Oba sela su zbog slabe razvijenosti mreže puto - 

va prometno izolirana, te stoga izrazito ovisna o lokalnim prirodnim resursima 

514


kao i gospodarskim i upravljačkim aktivnostima samoga Parka. Intervjui s lokalnim 

stanovništvom obuhvaćali su: demografske informacije o kućanstvu; 

stavove prema životu na selu; percepciju prirode i krajobraza; odnos sa Upravom 

Parka; i pitanja vezana uz strategije kućanstva kroz povijest, sadašnje i 

njihova očekivanja za budućnost (Tomićević 2005). Sama pitanja bila su otvorena, 

s ponuđenim odgovorima te mogućnošću davanja više odgovora. Svi intervjui 

obavljeni su u samim kućanstvima, što je omogućavalo ispitanicima da i 

primjerom objasne kako žive i rade te na koje načine utječu na krajobraz. Također 

su mogli lako objasniti kako institucionalne promjene utječu na njihovu 

volju za suradnjom s Upravom Parka, kao i njihova očekivanja u budućnosti. 

Intervjui su u potpunosti prepisani, što je omogućilo njihovu obradu i analizu 

korištenjem SPSS (Statističkog probrama za socijalna istraživanja) programa. 

Dodatno su obavljeni i problemski orijentirani intervjui sa stručnjacima i 

donositeljima odluka u Parku, nadležnim institucijama i znanstvenim organiza 

cijama (obavljeno je 5 intervjua) kako bi se dobio uvid u način sagledavanja 

problema s razine donositelja odluka. To znači da ispitanici nisu predstavljali 

sebe kao osobu, već su pružali stručno mišljenje u svom institucionalnom i/ili 

organizacijskom kontekstu (Meuser i Nagel 1991). Korištena pitanja bila su 

otvorena i polu strukturirana, koncentrirajući se na ključne probleme vezane 

uz sudjelovanje lokalnog stanovništva u upravaljanju Parkom, uključujući 

konflikte između lokalnog stanovništva i korištenja prirodnih resursa. Prikup - 

ljena su i razmišljanja stručnjaka o budućnosti Parka. 

Svi prikupljeni podaci uneseni su u bazu te analizirani korištenjem SPSS 

programa, posebno namijenjenom za analizu kvalitativnih podataka. Tijekom 

analize i interpretacije dobivenih rezultata korištena je metoda triangulacije 

(unakrsnog potvrđivanja) gdje se jedna grupa podataka analizira u odnosu na 

drugu grupu, čime se omogućava razumijevanje prošlih, postojećih i budućih 

postupaka. Ova metoda posebno se pokazala korisnom u razumijevanju strategija 

primijenjenih u lokalnim kućanstvima. Također je analizom drugih prikupljenih 

dokumenata i pravnih akata, dobiven uvid u odnose između lokalnog 

stanovništva i uprave Parka te karakteristike šireg zemljopisnog i institucionalnog 

okruženja koje utječu na kapacitete zaštite prirode unutar Nacionalnog 

parka Tara. 

Ovim istraživanjem analizirani su mogućnosti razvoja kapaciteta stanovništva, 

koje živi u granicama samog Parka, te učinkovitog sudjelovanja u 

upravljanju zaštićenim područjem, kroz uključivanje u aktivnosti unapređenja 

biološke raznolikosti u svoje svakodnevne životne odluke. Polučeni rezultati 

ukazuju na neophodnost očuvanja i osiguravanja alternativnih životnih strate 

gija, s ciljem zaustavljanja iskorištavanja zaštićenih područja od strane lokalnog 

stanovništva, koje se istovremeno bori za očuvanje i unapređenje 

vla stitih životnih uvjeta. 

Analiza stručnih intervjua ukazala je na nedostatak općih strateških dokumenata, 

koji bi regulirali zaštitu biološke raznolikosti i upravljanje zaštićenim 

prostorima u Srbiji, posebice onim od međunarodnog značenja. 

Ključne riječi: sudjelovanje u upravljanju; zaštićena područja, lokalna 

zajednica, komunikacijske aktivnosti 

515

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTION 

Naraste u dužinu do 19 cm s rasponom krila do 40 

cm, te ima do 60 g težine. Kod mužjaka boja perja lica, 

prednjeg dijela vrata, prsa i donjih dijelova tijela je siva, 

gornji dijelovi tijela su zelenkasto smeđi, krilna pokrovna 

pera su smeđa, a bokovi tijela slabo poprečno tamno 

isprugani. Ženke i mlade ptice su žućkasto smeđe isprugane. 

Krila se pružaju iza repa. Kljun je zelenkast s crvenkastom 

osnovom. Noge su zelene. Glasanje završava 

štektavim ćurlikom nalik lajanju manjeg psa. 

SIVA ŠTIJOKA (Porzana parva Scop.) 

Gnijezdi na području istočne i srednje Europe. U 

Hrvatskoj je zabilježena na gniježđenju na području 

sjeveroistočne Slavonije, a zbog skrivenog i vrlo plahog 

načina života podaci o gniježđenju su nepotpuni. 

Vezana je uz stajaćice i močvarna područja s gustom 

priobalnom vegetacijom. Gnijezda gradi na povišenom 

mjestu od rogoza i manjih vlati te ga oblaže zaštitnim 

pokrovom. Gnijezdi od svibnja do srpnja vjerojatno 

dva puta godišnje. Gnijezdo je oskudno građeno od 

biljnih stapki, vlakanaca i korjenčića. Nese 7–9 svjetlo 

sivo žutih jaja s tamnim točkama. Na jajima sjedi ženka 

i mužjak oko tri tjedana. Mlade ptice hrane i vode oba 

roditelja još oko 5–6 tjedana. Pliva, roni, te vrlo često 

hoda po plutajućem raslinju. Hrani se sitnim vodenim 

beskralježnjacima i vodenim biljem. 

Slika 1. U potrazi za hranom hodajući po plutajućem vodenom 

raslinju 

Slika 3. Stanište na Ješkovu kod Gole 

Slika 2. Podrepna pera sive štijoke su poprečno prugasta 

Selica je i u Hrvatskoj je možemo promatrati od 

ožuj ka do listopada. 

Siva štijoka je strogo zaštićena svojta u Republici 

Hrvatskoj. 

Tekst i fotografije: 

mr. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. 

516

PLAN UPRAVLJANJA VUKOM U REPUBLICI HRVATSKOJ 

2010 – 2015. 

Obima 128 stranica velikog A 4 formata Plan je podijeljen 

u četiri osnovna poglavlja: Osnove za izradu plana 

upravljanja, Ocjena provedbe Plana upravljanja vukom 

iz 2005. g., Operativni plan upravljanja vukom i Nadzor 

provedbe i revizije plana upravljanja. Najopsežnije je 

prvo poglavlje u kojemu je obrađeno stanje vuka u Hrvatskoj, 

točnije njegova rasprostranjenost, dinamika, 

brojnost i trend populacije, kretanje vukova i struktura 

čopora, stanište, te ugroženost vukova s dinami kom smr- 

U 2008. u Hrvatskoj procijenjeno 210 vukova 

Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u 

kojoj žive sve tri velike zvijeri – smeđi medvjed, sivi 

vuk i euroazijski ris. Takvo stanje samo potvrđuje bogatstvo 

i razmjernu očuvanost prirode u Hrvatskoj. Rezultat 

je to brojnih čimbenika i okolnosti, a u središtu svih 

njih je uvijek bio i bit će čovjek. Upravo je taj ljudski 

čimbenik odlučujući u očuvanju prirode uopće, pa tako i 

velikih zvijeri, odnosno vuka. Riječi su to urednice Ane 

Štrbenac iz predgovora Plana upravljanja vukom u 

Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2010. do 2015. g. s 

vizijom “jačanja svijesti o vuku i potpore javnosti vukovima 

te osiguranja njihova dugoročnog očuvanja u Hrvatskoj”. 

Iako se kao autore tekstova Plana uz spomenutu 

urednicu vodi još desetak suradnika iz Državnog zavoda 

za zaštitu prirode, Veterinarskog i Šumarskog fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu, Uprave za lovstvo Ministarstva 

regionalnog razvoja šumarstva i vodnog gospodarstva, 

Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture i dr., Plan 

upravljanja vukom izrađen je uz sudjelovanje predstavnika 

svih interesnih skupina kroz zajedničke radionice 

održane u Šibeniku 2007. i Zagrebu 2009. 

tnosti u razdoblju od 1945. do 2008. g. Iz Plana je tako 

vidljivo da je vuk u 2009. g. u Hrvatskoj bio prisutan na 

17 187 km 2 (31,9 % površine kopna), a povremeno se 

pojavljuje na još 7 230 km 2 (13,5 %). Što se brojnosti 

vuka u Hrvatskoj tiče, ona je u Hrvatskoj utvrđivana u 

više navrata. Tako je početkom 90-ih godina prošloga 

stoljeća bila najniža, s procijenjenih 20 jedinki, da bi tijekom 

minule dvije dekade bila povećana za više od četiri 

puta. Analizom prikupljenih podataka ona je u 2008. 

g. procijenjena na 209 jedinki (najmanje 175 do najviše 

244 jedinke) raspoređenih u pedesetak čopora, dostigavši 

tako mogući kapacitet staništa. Najveći broj vukova 

procijenjen je u Ličko-senjskoj županiji (54 vuka), 

potom u Splitsko-dalmatinskoj (38 jedinki) itd. 

Slika 1. Naslovnica Plana upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj 

2010–2015. g. 

Slika 2. Rasprostranjenost populacije vuka u Hrvatskoj 2009. g. 

(Izvor: Oković 2010) 

517

518 

Dostupnost plijena određuje veličinu i vitalnost vučje populacije 

Prema istraživanjima doc.dr. sc. Josipa Kusaka i 

sur. u razdoblju od 2005. do 2008. telemetrijski je praćena 

jedna vučica u Dalmaciji i na Velebitu te deset različitih 

vukova iz triju čopora u Gorskom kotaru. Rekord 

drži alfa vučica Hilda koja se prati gotovo 7 godina i do 

sada je najduže praćeni vuk u Hrvatskoj. Pripadnik je 

čopora Snježnik, u kojemu je izbrojeno 6 vukova na teritoriju 

od 35.800 ha. Što se tiče genetske strukture, istraživanja 

dr. sc. Tomislava Gomerčića pokazala su da 

vučja populacija u Hrvatskoj nije ugrožena nedostatkom 

genske raznolikosti, što će reći da ne treba očekivati probleme 

u smanjivanju populacije zbog prečestog križanja 

Počevši od 2005. g. jedna od aktivnosti koja je bila 

navedena i u dosadašnjem Planu upravljanja vukom, a 

kojom bi se osiguralo dugoročno očuvanje populacije 

vuka u što skladnijem suživotu s ljudima, bila je kontrolirani 

zahvat u populaciju vuka. Prema podacima koje 

navode mr.sc. Jasna Jeremić i Patricija Oković od 

ukupno dopuštenog zahvata od 28 jedinki u razdoblju od 

2005. do 2008. g. bilo je odstrijeljeno 15 vukova ili 

nešto više od 50 % plana. To međutim nije konačna 

brojka zabilježenog mortaliteta, jer je u istom razdoblju 

evidentirano stradanje 11 jedinki od krivolova. Navedene 

autorice obradile su i pitanje utjecaja vuka na domaće 

životinje, temeljeći svoj izvještaj na zapisnicima 

očevida šteta koje provode ovlašteni vještaci Ministarstva 

kulture. Tijekom protekle četiri godine (2005–2008, 

za 2009. podatci nisu još do kraja sređeni) zaprimljeno 

je i analizirano ukupno 5 355 zahtjeva za naknadu štete 

od zaštićene zvjeradi. Daleko najviše šteta prijavljeno je 

Kontrolirani zahvati u populaciju vuka 

Plan upravljanja vukom donesen 15. srpnja 2010. 

U Planu je posebna pozornost dana pitanju poželjnom 

i mogućem kapacitetu staništa za vuka (prof. dr. sc. 

Đuro Huber i sur.). U Hrvatskoj je gustoća prirodnog 

plijena vuka (jelen, srna, divlja svinja) znatno ispod 

mogućeg kapaciteta, što bitno ograničava i kapacitet 

staništa za vuka. Postojeće veličine populacije vuka u 

Hrvatskoj od 200 do 220 jedinki po svemu je sudeći 

ujedno i u granicama kapaciteta staništa na raspoloživu 

hranu, što potvrđuje izračun mogućeg broja vukova dobiven 

kombiniranjem telemetrijskih podataka i modela 

staništa vuka, posebno razrađen u ovome planu. Određena 

pozornost posvećena je zakonodavnom okviru zaštite 

vuka (Ivna Vukšić), počevši od međunarodnih 

sporazuma i propisa Europske Unije s područja zaštite 

prirode kojih je RH potpisnica do doma ćih strateških 

dokumenata i propisa od Zakona o zaš titi prirode 

(2008) do zakona o lovstvu (2009), veterinarstvu 

(2007), stočarstvu (2006) i Zakona o zaštiti životinja 

(2006). Što se vuka tiče, on se nalazi na Dodatku II. 

Bernske konvencije, to jest na popisu strogo zaštićenih 

u srodstvu kako je to primijećeno u reintroduciranog 

risa. Kako je dostupnost plijena jedan od glavnih čimbenika 

koji određuju veličinu i vitalnost vučje populacije, 

tom je pitanju u Planu dana značajna pozornost, lučeći 

divlje parnoprstaše (srna, jelen, divlja svinja) od broja i 

vrste stoke. Prometnice, posebno autoceste, ograničavaju 

kretanje slobodno živućih životinja pa tako i vukova, 

a što je još gore na njima stradava ne mali broj 

vukova. U protekle četiri godine pod kotačima automobila 

ili na pruzi prosječno gine 5–9 jedinki ili 52 % 

ukupno stradalih vukova (28 jedinki). 

u Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji 

(80 %), a najmanje u Primorsko-goranskoj i Karlovačkoj 

županiji. Kao jedna od mjera zaštite stoke od vukova 

je donacija pastirskih pasa tornjaka (u minulom 

razdoblju donirano je ukupno 132 štenadi pasa tornjaka) 

te dodjela električnih ograda (donirano 69 ograda) koje 

provodi Državni zavod za zaštitu prirode. Kako ništa 

manji problem ne predstavlja ni utjecaj vuka na divljač, 

poglavito srneću, 2006. g. u sklopu Pravilnika o sadržaju 

i načinu izrade… lovnogospodarske osnove objavljene 

su izmjene i dopune Stručnih podloga za bonitiranje… 

kojima je predviđen znatno manji prirast u lovištima u 

kojima obitava vuk u odnosu na lovišta gdje tog predatora 

nema. S tim u vezi prilikom raspisivanja natječaja, 

odnosno određivanja početne cijene lovozakupnine za 

lovišta u kojima obitavaju krupne zvijeri, ista će morati 

biti niža (prof. dr. sc, Marijan Grubešić, Davor Z e c i 

Antonija Bišćan). 

Slika 3. Telemetrijski praćeni vukovi u čoporima Risnjak, Suho i 

Snježnik u Gorskom kotaru, Krasno u Sjevernom Velebitu 

i Kozjak u Dalmaciji 

(Izvor: Kusak 2009)

vrsta koje je zabranjeno iskorištavati, uznemiravati i 

ugrožavati njihova staništa. U Operativnom planu 

uprav ljanja vukom u RH izrijekom stoji da se “iznimno, 

krzno i lubanja odstrijeljenog vuka mogu ustupiti lovcu 

koji je izvršio odstrjel ako je tako rješenjem dopustilo 

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode; zamolba 

za izdavanje rješenja podnosi se na obrascu koji 

izdaje Ministarstvo; dopuštenjem se propisuju uvjeti 

zadržavanja krzna i lubanje vuka, koji između ostalog 

uključuju i zabranu njihova izlaganja, prodaje ili razmjene, 

nuđenje na prodaju ili razmjenu i dr. u skladu s 

odredbama Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o prekograničnom 

prometu i trgovini zaštićenim vrstama. 

Uz prikaz stanja populacije i statusa zaštite vuka u 

susjednim zemljama, Bosni i Hercegovini (brojnost populacije 

vuka pokazuje lagani porast i procjenjuje se na 

600–650 jedinki uz godišnji ulov od 282 jedinke, uz 

napomenu da je vuk u Republici Srpskoj nezaštićena 

vrsta, a u Federaciji BiH lovostajem zaštićena vrsta) i 

Sloveniji (stabilna populacija vuka u laganom porastu 

iznosi 70–100 jedinki uz dozvoljeni godišnji odstrjel 

od 15 jedinki) te provedbe i ocjene Plana upravljanja iz 

2005. na punih 12 stranica uvršten je Operativni Plan 

upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj s pomnim 

opisom svih aktivnosti, počevši od istraživanja i praćenja 

te očuvanja staništa do zahvata u populaciju vuka i 

same provedbe Plana. Kako je Povjerenstvo za praćenje 

populacije velikih zvijeri dalo pozitivno mišljenje o 

Planu, u skladu s člankom 96. stavkom 2 Zakona o zaštiti 

prirode, 15.srpnja 2010. ministar kulture mr. sc. 

Božo Biškupić donio je odluku o usvajanju Plana 

upravljanja vukom u RH za razdoblje 2010. do 2015. g. 

Alojzije Frković 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL MEETINGS 

XXIII IUFRO SVJETSKI ŠUMARSKI KONGRES, 

23–28. kolovoza 2010., Seul, Republika Koreja – 

do sada održan najveći šumarski skup 

Moto XXIII IUFRO svjetskog šumarskog kongresa 

bio je “Šume za budućnost: održivost društva i oko li ša”, 

domaćin je bila Republika Koreja. Kongres je održan u 

najvećem multifunkcionalnom kongresnom i trgovačkom 

centru u Aziji – COEX-u. Centar se prostire na 

osam etaža, od kojih su četiri podzemne, a ukupne je površine 

225 000 m 2 . Osim Konvencijske dvorane sadrži 

još ukupno 89 dvorana za sastanke. Uz IUFRO organizaciju, 

kao domaćin i organizator bio je uključen i Korejski 

šumarski istraživački institut (KFRI). Republika Koreja 

danas predstavlja 11-tu najveću ekonomsku svjetsku 

silu, koja se spojem stare tradicije i novih tehnologija 

transformirala u vodećeg gospodarskog diva (Slika 1). 

Zadržavanjem svoje 5000 godina stare Konfucijevske 

tradicije i jedinstvene kulture, uspjeli su i uz današnji 

Slika 1. Spoj tradicionalnog i modernog Seula 

519

moderan razvoj pronaći pravu kombinaciju suživota. 

Seul predstavlja političko i kulturno središte, s poviješću 

starijom od 600 godina, a sa svojih 11 milijuna stanovnika 

predstavlja po veličini peti grad u svijetu. 

Teme kongresa bile su: Šume i klimatske promjene, 

Očuvanje bioraznolikosti i održivo korištenje šumskih 

resursa, Šumarsko-okolišne usluge, Šume Azije za budućnost, 

Šumarski proizvodi i produkcijski procesi za 

zelenu budućnost, Nove tehnologije u šumarskom sektoru, 

Granice zdravstvenog stanja šuma i stabala, 

Šume, zajednica i kultura i Šumarstvo, ljudsko zdravlje 

i sigurnost okoliša. Hrvatska je bila prisutna sa dva 

usmena priopćenja (u koatorstvu), uz predstavljanje 

EU FP 7 projekta BENWOOD, u kojemu Šumarski fakultet 

u Zagrebu sudjeluje kao partner. 

Kongres je otvorio IUFRO predsjednik Don K o o 

Lee,ukazujući da je ovo do sada najveći šumarski skup 

s više od 3000 sudionika iz 100 zemalja i sa 2150 znanstvenih 

i stručnih priloga, usmenih priopćenja i postera 

(Slika 2). Ban Ki-Moon, generalni sekretar UN-a u 

Slika 2. Predsjednik IUFRO-a Don Koo Lee otvara XXIII svjetski 

šumarski kongres 

svojoj je poruci podržao proglašenje 2011. godine Međunarodne 

godine šuma, kako bi se smanjio pritisak na 

prirodne šume i povećalo njihovo značenje u zemljama 

šumarske važnosti. Tijekom održavanja skupa uvodna 

izlaganja svakog su dana podržali eminentni stručnjaci, 

kao što su npr. Elinor Ostrom, Nobelovka iz područja 

ekonomije i Ko U n , poznati korejski pjesnik. 

Tijekom kongresa organizirani su i jednodnevni terenski 

obilasci s predstavljanjem različitih šumarskih 

tema, a uključivali su posjete nacionalnim parkovima i 

arboretumima, plantažama i sjemenskim plantažama te 

šumskim sastojinama (Sl. 3). 

Za sljedećeg predsjenika IUFRO-a izabran je Niels 

Elers Koch, ravnatelj Danskog centra za šumarstvo i 

krajobrazno oblikovanje, te dosadašnji potpredsjednik 

IUFRO organizacije. Također je izabrano i 16 novih članova 

u različitim odborima organizacije. Za slijedeći 

Slika 3. Klonska sjemenska plantaža Quercus acutissima 

XXIV IUFRO svijetski kongres izabran je Salt Lake 

City (SAD), a održat će se 2014. godine. 

Na završnoj svečanosti donesena je završna rezolucija 

(Seulska odluka): 

XXIII IUFRO Svjetski kongres “Šume za budućnost: 

Održivost društva i okoliša” poslužio je kao jedinstveni 

forum za predstavljanje i raspravu o rezultatima 

najsuvremenijih svjetskih istraživanja vezanih za šume i 

šumsko drveće općenito. Na kongresu je obrađen široki 

raspon trenutno aktualnih i potencijalnih tema od velike 

važnosti za budućnost šuma i njihov kapacitet za osiguravanje 

okolišnih, gospodarskih, socijalno-kulturološ - 

kih i zdravstvenih dobrobiti, koje su nužne za održanje 

seoskih i urbanih društava i sredina širom svijeta. 

S obzirom da je u tijeku povijesna Međunarodna 

godina bioraznolikosti, i da slijedi IUFRO Međunarodna 

godina šuma, te prepoznajući ključnu ulogu koju 

šumarska znanost mora preuzeti u rješavanju čestih 

izazova na svjetskoj razini, IUFRO se obvezuje: 

Stavit će se veći naglasak na znanstvena istraživanja i 

međunarodnu suradnju u šest tematskih područja: Šume 

za čovječanstvo, Klimatske promjene i šumarstvo, Bioenergija, 

Očuvanje bioraznolikosti šuma, Međudjelovanje 

vode i šuma i Izvori šumskog bogatstva za budućnost. 

Nadalje, IUFRO teži sljedećim ciljevima i obvezuje 

se na njihovo provođenje: 

Poboljšanje komunikacije unutar IUFRO strukture, 

kao i sa drugim znanstvenicima, studentima, šumarskom 

operativom i javnošću, jasnije predstavljenje rezultata 

znanstvenih istraživanja te njihova veća dostupnost. 

Proširenje i produbljenje rada IUFRO organizacije 

na sučelju znanost-politika, povećanjem znanstvenog 

doprinosa međunarodnim procesima, konvencijama i 

organizacijama; brzim odgovorima znanosti na problematiku 

političkih odluka, proširenjem partnerstva i suradnje 

sa međunarodnim organizacijama i procesima, 

pružanjem znanstvenih informacija i političkih opcija. 

520

Poticanje organizacija članica i vanjskih nositelja interesa 

na obnovu i jačanje aktivnosti monitoringa šuma i 

podržavanje takvih aktivnosti na svjetskoj razini. 

Poboljšanje kapaciteta IUFRO organizacije za proširenje 

članstva i osnove financiranja, kako bi se omogućila 

podrška za puni raspon aktivnosti IUFRO-a, za 

dobrobit šumarskih istraživača iz pripadajućih organizacija 

članica IUFRO-a i konačno: 

Promoviranje visokokvalitetnih istraživanja vezanih 

za šume i proširenje kapaciteta IUFRO-a za interdisciplinarnu 

suradnju, jačanje znanstvenih mogućnosti, povezivanje 

rada IUFRO-a sa spomenutih šest tematskih 

područja istraživanja, proširenje članstva i jasna identifikacija 

problema u nastanku, te obrazaca koji se mijenjaju 

u skladu s prilikama. 

Prof. dr. sc. Davorin Kajba 

PETI MEĐUNARODNI SIMPOZIJ O DABRU 

Dubingiai, Litva 

Peti međunarodni simpozij o dabru održan je od 20–23. 

rujna 2009. godine u Litvi. Uz malo mjesto Dubingiai, 

40 km sjeverno od litvanskog glavnog grada Vilniusa, 

na obalama jezera izgrađen je i netom uređen kongresni 

centar, u kojemu se održao spomenuti simpozij. Organizatori 

simpozija, Vilnius University i Vytautas Magnus 

University, na čelu sa predsjednikom organizacijskog 

odbora Prof. dr. sc. Aliusom Ulevičiusom, potrudili 

su se da sudionicima bude osiguran ugodan boravak i 

uspješan rad. Mirno i vrlo luksuzno uređeno odmaralište 

sa moderno opremljenom kongresnom dvoranom pružilo 

je idealne uvjete za rad. Velik interes za izlaganja, 

brojni kontakti s kolegama i prijateljima koji se bave 

istraživanjima dabrova, i nadasve dobri uvjeti, osigurali 

su popunjenost dvorane tijekom tri radna dana. 

Na simpoziju je sudjelovalo 105 znanstvenika iz čak 

22 zemalje Europe i Sjeverne Amerike. Četveročlanu 

hrvatsku delegaciju predstavljali su djelatnici Šumarskog 

fakulteta Zagreb u sastavu: prof. dr. sc. Marijan 

Gru bešić, prof. dr. sc. Josip M a r galetić, te dipl. 

ing. Marko Vucelja i dipl. ing. Kristijan Tomlja - 

nović znanstveni novaci na zavodu za Zaštitu šuma i 

lovno gospodarenje. 

Slika 1. Prof. dr. sc. Josip Margaletić i prof. dr. sc. Marijan Gru bešić 

uz nagređeni poster 

Tematiku simpozija, posvećenog isključivo dabru, 

organizatori su podijelili na četiri izdvojene cjeline, 

Službeni logo održanog petog simpozija o dabru 

gdje su istraživači svojim prezentacijama i izlaganjima 

prikazali rezultate svojih istraživanja. Kroz izlaganja i 

posterske prezentacije prikazana su najnovija dostig nu - 

ća iz sljedećih područja, odnosno cjelina: 

1. Biologija dabra 

Ova cjelina obuhvatila je prikaz najnovijih spoznaja 

i dostignuća u istraživanju razvoja vrste kroz povijest, 

proučavanje fosilnih ostataka, morfoloških i bioloških 

karakteristika, razvojnih zakonitosti, kao i genetske 

DNA analize unutar populacija. 

2. Populacija dabra 

Iznesena predavanja unutar ove tematske cjeline 

obuhvatila su uglavnom studije i proučavanja razvoja 

populacija dabra u zemljama gdje je on tijekom druge 

polovice i kraja 20. st. introduciran ili reintroduciran, 

problematiku i zakonitosti širenja i povećanja brojnosti, 

kao i neke od najčešćih uzroka smrtnosti unutar 

jakih populacija na području zapadne Rusije. 

3. Dabrovi i ekosustav 

Prezentirani su radovi iz tematike međusobnog odnosa 

dabra i fitocenoze, utjecaja dabra na ostali životinjski 

svijet, povijest odnosa čovjeka i dabra, kao i 

parazitologije dabra i ostalih glodavaca koji se sreću 

ne posredno u dabrovom staništu. 

4. Gospodarenje dabrom 

Prezentirana istraživanja obuhvatila su problematiku 

iz domene gospodarenja dabrom kao vrstom te pozitivne 

i negativne posljedice gospodarenja riječnim tokovima 

izravno na populaciju dabra. Unutar ove cjeline predstavljeni 

su i rezultati našeg istraživanja u radu pod naslovom: 

“The effect of regulation stream flows on the 

beaver habitat in Croatia” (Utjecaj regulacije vodoto- 

521

kova na dabrova staništa u hrvatskoj), čiji autori su ranije 

navedeni sudionici simpozija iz Hrvatske, a prezentaciju 

je održao mladi znanstveni novak Marko Vucelja. 

Ukupno je prezentirano 35 različitih znanstvenois - 

tra živačkih radova, što je i više nego dobar broj, obzirom 

da su za to bila predviđena samo dva radna dana. 

Usporedo sa predstavljanjem rezultata istraživanja u 

obliku usmenog izlaganja uz Power point prezentaciju, 

rezultati istraživanja prezentirani su i putem izloženih 

postera. Ukupno je izloženo 37 posterskih radova, a u 

okviru istih prezentirana su i istraživanja provedena na 

području središnje Hrvatske pod naslovom: “The Destiny 

of beaver families in the stream flows in Central 

Croatia” (Gustoća dabrovih familija na vodotocima središnje 

hrvatske). Treba naglasiti da je uz zapaženo izlaganje, 

odnosno prezentaciju naših istraživanja, koje je 

dobilo usmenu pohvalu zbog kvalitetne pripreme te 

konciznog izlaganja u raspoloživom vremenu, pozor- 

Slika 2. Prezentiranje Hrvatske kao zemlje domaćina šestog po 

redu simpozija o dabru 

nost sudionika privukao i naš poster. Na temelju anonimne 

ocjene svih 37 postera, osvojeno je drugo mjesto, 

za što je dodijeljena pripadajuća diploma, ali je ovom 

pri likom poster nagrađen i novčanom nagradom. Nagra - 

de su nesumnjivo veliko priznanje, ali i podstrek našim 

Slika 3. Poster: “The Destiny of beaver families in the stream flows in Central Croatia” 

522

Slika 4. Sudionici petog po redu simpozija o dabru 

mladim kolegama koji su uložili dosta truda na tehničkom 

uređenju postera. 

Pored uspješne prezentacije i postera, zadnji dan 

simpozija organizirano je predstavljanje potencijalnih 

domaćina sljedećeg međunarodnog simpozija o dabru. 

U kratkoj ali jezgrovito pripremljenoj prezentaciji Hrvatske 

kao potencijalnog domaćina 6. međunarodnog 

simpozija o dabru, prodekan Šumarskog fakulteta izv. 

prof. dr. sc. Josip Margaletić predstavio je Hrvatsku kao 

malu, ali po prirodnim znamenitostima izuzetno bogatu 

europsku zemlju s velikom biološkom raznolikošću. Naglasio 

je kako će upravo 2012. godina biti jubilarna što 

se tiče dabra u Hrvatskoj, jer će tada biti 20 godina od 

pokretanja projekta “DABAR U HRVATSKOJ”. 

Kandidatura Hrvatske je prihvaćena, te je definirano 

da će se ovaj simpozij za tri godine održati u Hrvatskoj. 

Ovo je veliko priznanje nama i našoj zemlji, 

ali i velika obveza da se pripremi u organizacijskom, 

tehničkom i programskom smislu ovakav međunarodni 

skup na kojemu sudjeluju svi eminentni svjetski stručnjaci 

koji se bave istraživanjima dabra. 

PRILOG: 

Kronologija Međunarodnih simpozija o dabru 

Uspješna reintrodukcija dabra u brojne europske 

zemlje i pokrajine tijekom druge polovice 20. stoljeća, 

potaknula je potrebu da se stručnjaci koji se bave ovom 

problematikom susreću i razmjenjuju svoje rezultate i 

iskustva, uspostavljaju kontakte i mrežu informacija. 

Nakon nekoliko tematskih sastanaka, seminara i 

okruglih stolova koji su održavani najvećim dijelom na 

području Njemačke (Bavarske) i Austrije (Beč) dogovo 

rena je organizacija, tada 1. Europskog simpozija o 

dabru (1. EBS) koji je održan od 15–19. 9. 1997. godine 

u Bratislavi u Slovačkoj. Okupilo se 40-ak sudio - 

nika iz europskih zemalja. Hrvat ska je sudjelovala kao 

zemlja s naj mlađom populacijom dabrova, od nosno 

zemlja u kojoj je povratak dabra bio u tijeku realizacije. 

Drugi europski i prvi euroamerički simpozij o 

dabru održan je od 27–30. 9. 2000. godine u Bjelovježi 

u Poljskoj. Već je porastao broj sudionika, a sudjelovali 

su i znanstvenici iz Kanade i SAD-a. Hr vatska je također 

bila sudionik ovog simpozija i prezentirani su rezultati 

praćenja dabrova u Hrvatkoj nakon uspješnog 

naseljavanja. 

Treći europski i drugi euroamerički simpozij održan 

je od 12– 16. 10. 2003 godine u Arnhemu u Nizozemskoj, 

gdje je Hrvatska nastupila s izlaganjem i posterom. 

Domaćin četvrtog simpozija o dabru bila je Njemačka 

odnosno sveučilišni grad Freising pokraj 

Münchena. Simpozij je održan od 11– 14. 9. 2006. godi 

ne. Bilo je to povodom 30-te obljetnice povratka dabra 

u Bavarsku, jer je povratak dabra u Bavarsku započeo 

1966. godine. 

Posljednji, peti međunarodni simpozij o dabru 

održan je u Litvi, gdje se okupilo preko 100 sudionika, 

a za tri godine očekujemo još veći broj sudionika u Hrvatskoj. 

Obzirom da na ovom simpoziju nisu aktivno sudjelovale 

i nama susjedne zemlje Slovenija, Mađarska, 

Bosna i Hercegovina te Slovačka, a u svima je dabar prisutan, 

očekujemo i znanstvenike iz ovih zemalja da prezentiraju 

svoja istraživanja i predstave stanje populacije 

dabrova u njihovim zemljama. 

Kristijan Tomljanović, dipl. ing. 

Marko Vucelja dipl. ing. 

523

IZ INOZEMNOG ŠUMARSTVA 

FROM FOREIGN FORESTRY 

GOSPODARENJE DRŽAVNIM ŠUMAMA U BAVARSKOJ 

PRIMJER ŠUMARIJA OBERAMMERGAU 

Logo Bavarskih državnih šuma 

“Bavarske državne šume”, poduzeće je koje gospodari 

državnim šumama na području njemačke savezne 

države Bavarske. To je vrlo mlado poduzeće koje je u 

današnjem organizacijskom obliku osnovano 1. 7. 2005. 

godine. 

Bavarske šume gospodare sa 720.000 ha šuma i 

85.000 ha ostalih površina. Godišnji etat je oko 5 miliju 

na prostornih metara, čime se svrstavaju među značaj 

nije šumarske organizacije u Europi i vodeće u 

Njemačkoj. S oko 3.000 zaposlenih predstavljaju i jednog 

od važnijih poslodavaca. 

Centrala bavarskih šuma smještena je u Regensburgu, 

a čitavu Bavarsku pokriva 41 šumarija, koje gospodare 

s 370 gospodarskih jedinica. Proizlazi da je 

prosječna gospodarska jedinica od oko 2.000 ha (ne računajući 

tzv. ostale površine). 

Šumarija Oberammergau 

Šumarija Oberammergau jedna je od 41 šumarije na 

Šumarije (41) 

Ostale radne jedinice bavarskih državnih šuma (7) 

Slika 1. Karta Bavarske s lokacijama šumarija i ostalih radnih jedinica (detaljnije na www.baysf.de) 

524

području Bavarske, a gospodari državnim šumama 

južne Bavarske smještene u alpskom području. Na 

ukupnoj površini od 28.600 ha, gospodarenje se provodi 

na 28.000 ha . Sipina (sipara) ima oko 4.200 ha, 

ostale površine 16.000 ha i golih stijena i litica na površini 

od 8.500 ha. 

Specifičnosti šuma, njihova flornog sastava i gospodarske 

namjene proizlaze iz reljefnih, geoloških i klimatskih 

specifičnosti. Te specifičnosti u velikoj mjeri 

diktiraju funkciju šume te način gospodarenja. Glavnina 

šuma nalazi se na nadmorskoj visini od 700 – 

1440 mnv, stoga su sastojine razdjeljene obzirom na 

geološki podlogu, tlo i nagnutost terena na visoko gorsko 

područje i udoline. 

U visokom gorskom području razlikuju se tri tipa 

staništa: 

– fliš iz razdoblja Krede s plitkim slojem tla, izraženom 

erozijom ili nanosima materijala (sipine); 

– vapnenačke rendzine iz razdoblja Trijasa, plitko tlo 

s ograničenim kapacitetom za vodu; 

– duboka tla koja su između stijena, a potječu iz razdoblja 

Krede i Jure 

Slika 2. Shema održivog gospodarenja bavarskih državnih šuma 

(prevela i prilagodila: Linda Bjedov) 

U udolinama, na zaravnima ili blago nagnutim terenima 

nalaze se duboka i plodna tla iz doba Tercijara, a 

karakterizira ih znatan udio pješčenjaka, odnosno mla - 

di morenski nanosi vapnenca iz razdoblja Kvartara. To 

su udoline uz vodotoke i u podnožju visokih masiva, te 

predstavljaju najkvalitetnija staništa za vegetaciju, odnosno 

sastojine. 

Vrlo značajnu ulogu ima klima koju karakteriziraju 

obilne oborine i niske temperature. Na promatranom 

području godišnji prosjek oborina je između 1000 i 

2000 mm. Obzirom da su ovdje izraženi ekstremi 

(obilne kiše, velike količine snijega), u kratkom razdoblju 

dolazi do velike količine vode ili snijega, što redovito 

izaziva pojavu lavina ili bujičnih tokova, a to se 

odražava još uvijek prisutnom snažnom erozijom. 

Osnovni cilj gospodarenja bavarskim šumama teme - 

lji se na prirodnim sastojinama, a ostvaruje se u međusobnom 

odnosu ekologija – ekonomija – društvena 

zajednica i na načelu dijaloga i transparentnosti. 

Sve obveze vezane uz gospodarenje šumama, ali i 

divljači, jer šuma rija gospodari i lovištem također od 

28.000 ha, obavlja ukupno 75 djelatnika, 

sljedeće strukture: 

– 2 voditelja (upravitelja šumarije), 

– 2 voditelje administracije, 

– 1 servisna osoba, 

– referent za nekretnine, 

– referent za šume, 

– 5 namjesnika (administratora), 

od toga 3 s punim rad nim vremenom 

i 2 s pola radnoga vremena, 

– 44 šumska radnika, 

– 9 lovnika, 

– 10 revirnika, od čega 2 u nizinskom 

području. 

Najveći dio šuma nalazi se na nadmorskoj 

visini između 700 i 1400 

mnv, a zastupljene su s prirodnim 

mješovitim sastojinama smre ke, 

jele, bukve i gorskog javora. Omjer 

smjese varira ovisno o visi ni, ekspoziciji, 

inklinaciji, ocjedi tosti i dubini 

tla. Na južnim ekspozicijama uz navedene 

vrste redovito se javlja kao 

primjesa bor i mukinja. 

U predalpskom prostoru nalazimo 

pretplaninske bukovo-jelove 

sastojine sa smrekom i nešto ostale 

listače. 

S obzirom na način gospodarenja 

ovim sastojinama, a posebno zbog 

njihove značajne zaštitne funkcije 

prevladavaju starije sastojine (iako 

se načelno gospodari preborno). 

Gle dano po dobnim razredima čak 

525

52 % sastojina je IX. dobnog razreda ili starije, a mlađi 

dobni razredi (I – VIII) zastupljeni su sa 5–7 % u ukupnoj 

površini. U visokoplanins kom području je oko 9.500 

ha sas to ji na starijih od 160 go dina, te sastojine osnovane 

su 1845 godine. 

Što se razvojnih stadija sastojina tiče, u visokoplaninskom 

području je oko 37 % mladih sastojina (pomladak, 

mladik), a 63 % su starije sastojine. 

Što se tiče zastupljenosti vrsta, u drvnoj zalihi dominira 

smreka sa čak 67 % udjela, bukva je zastupljena 

s 12 %, jela sa 6 %, bor sa 4 %, a ostale listače i četinjače 

sa 11 %. 

Strukture sastojina s obzirom na zastupljenost vrsta 

također su u znaku smreke, naime čistih smrekovih sastojina 

je ukupno 40 %, smreka s primjesama listača 

zauzima 25 %, dok je mješovita sastojina smreke, jele, 

bukve i javora na 23 % površine. Listače (uglavnom 

bukove sastojine) zastupljene su s 10 %, a smreka s os - 

ta lim četinjačama zauzima samo 2 % sastojina. 

Zanimljiva je i debljinska struktura stabala, kojih je u 

prosjeku 272 kom/ha. Stabla prsnog promjera do 25 cm 

zastupljena su sa 14 %, od 25 – 35 cm sa 27 %, od 36–47 

s 31 %, a preko 48 cm sa 28 %. Prema zastupljenosti 

deb ljinskih razreda ne može se govoriti o prebornom gos 

podarenju, a što prethodno potvrđuje i starosna struktura 

sastojina. 

Iako se radi o sastojinama gorskog i visokoplaninskog 

područja sa specifičnom klimom, odnosno kratkim 

vegetacijskim razdobljem, prosječni prirast iznosi 

5,2 m 3 /ha. 

Već je spomenuto više funkcija ovih sastojina. S obzirom 

na namjenu prilagođeno je i gospodarenje pojedinim 

sastojinama. Ovisno o specifičnosti staništa i važnost zaštitne 

uloge šume, sukladno bavarskom zakonu o šumama, 

na ovome prostoru zaštitnu ulogu ima 15.500 ha 

šume, u okviru zaštite prirode (zaštićena područja) nalazi 

se čak 23.600 ha, a posebno zaštićenih područja (FFH) je 

na 8.500 ha. (FFH= Fauna-Flora-Habitat). 

Specifičnu zaštitnu ulogu šuma ima, prema namje - 

ni, u sljedećem opsegu: 

– zaštita tla – 11.100 ha, 

– zaštita voda – 23.600 ha, 

– zaštita od lavina – 5.500 ha, 

– zaštita staništa – 7.800 ha. 

Slika 3. Tehnička zaštita od lavina 

(Foto:M. Grubešić) 

Slika 4. Biološka zaštita od lavina – zadaća šumara 

(Foto:M. Grubešić) 

Slika 5. Sudionici ekskurije tijekom obilaska sastojina šumarije 

Oberammergau uz stručno vođenje direktora gospodina 

Meinharda Süssa (prvi s desna) (Foto: M. Grubešić) 

Slika 6. Detalj iz sastojine smreke u okolici Oberammergaua 

(Foto: M. Grubešić) 

526

Štete od divljači 

Zbog relativno velike brojnosti divljači na ovom 

području (u lovištu obitava oko 2.000 grla jelenske divljači, 

oko 3.000 grla srneće divljači i oko 2.000 divokoza), 

veliki problem predstavljaju štete od divljači na 

mladim sastojinama i stablima koje nastaju guljenjem 

kore i brštenjem. 

Guljenje kore – oko 25% smrekovog pomlatka, odnosno 

oko 22 % mladih stabala promjera 12–23 cm 

biva oguljeno od divljači, a što čini oko 50 % mase u 

tom razvojnom stadiju koja je oštećena. 

Brštenjem također nastaju enormne štete, s obzirom 

da se povećanjem broja divljači i ove štete znatno povećavaju. 

Praćenjem šteta koje nastaju kao posljedica 

brsta, utvrđeno je da su se štete u proteklih desetak godina 

znatno povećale, tako da su 1997. godine u odnosu 

na 1985. godinu povećanja brštenja na jeli za 80 %, na 

bukvi za 190 %, a na ostalim listačama čak za 380 %. 

Tako velike štete primorale su šumariju da osnuje 

tzv. Wintergatere (zimovališta) koja su ograđena, u njih 

se na hranu primami veći dio fonda jelenske divljači iz 

otvorenog lovišta te se tijekom zime tu intenzivno hrani 

(i drži u ogradi) kako bi se izbjeglo brštenje u otvo - 

renom dijelu lovišta. U proljeće se ta divljač ispušta ponov 

no u otvoreni dio lovišta. 

Šumarstvo kao gospodarstvo 

Glavna zadaća šumarstva je: 

– postizanje mješovite sastojine sa stabilnom i trajnom 

strukturom, bez oplodnih ili čistih sječa, 

– preferirajuće vrste su jela i bukva, 

– minimalne površine u obnovi su: pomladak 100 ha, 

mladik 150 ha, 

– saniranje zaštitnih šuma – ponovno pošumiti 

oko 60 ha, 

– svesti štete od brštenja kod jele i bukve ispod 20 %, 

a kod ostalih listača ispod 30 %. 

Etat i prirast 

Prema izmjerama i propisima iz 2005. godine utvrđen 

je godišnji prirast od 141.000 m 3 , godišnji etat tada 

je propisan od 84.000 m 3 . Od 2009. godine povećan je 

etat na temelju uputa odjela za uređivanje šuma na 

95.000 m 3 . 

Prepoznatljivo gomilanje drvnih zaliha od otprilike 

133.000 m 3 godišnje odvija se pretežno po namjenskim 

kategorijama razvijenih i nerazvijenih (inicijalna faza 

sastojine) zaštićenih šuma. U zaštićenim šumama osiguravanje 

i poboljšanje zaštitnih funkcija imaju apsolutni 

prioritet, dok samo iskorištavanje stoji u drugom 

planu i najčešće zahtijeva privlačenje žičarom (da se 

zaštiti tlo, prizemo rašće i pomladak). 

Oko 72 % iskorištavanja pripada u namjensku kategoriju 

gospodarske šume (5.436 ha), 26 % pripada u kategoriju 

razvijene zaštićene šume (3.584 ha) i samo 2 % 

u kategoriju nerazvijene zaštićene šume (5.951 ha). 

To rezultira visokom starosti sastojine i odgovara uzgajanju 

planinskih šuma sukladno pravilima zaštite prirode. 

Obnova sastojina 

Propisi nalažu uzgojne radove i to 110 ha obnove sastojina 

(pomlađivanja) te 223 ha na njezi podignutih sastojina. 

Glavna zadaća šumara kod uzgojnih radova je 

uzgoj stabala listača. Želja je da se u kasnijim razvojnim 

fazama sastojine smanji dominacija smreke. Stoga 

je u mladim sastojinama zadaća regulacija omjera smje - 

se radi osiguranja mješovitosti sastojine u kojoj će značajniju 

zastupljenost imati listače i jela. 

Umjetno pošumljavanje 

Godišnje se treba pošumiti sjetvom ili sadnjom sadnica 

30 ha novih sastojina – kultura. Od toga 40 % kultura 

treba podići u nizinskom dijelu, a 60 % u visokoplaninskom 

području. Težište kod odabira vrsta je na jeli i bukvi. 

Ekonomski pokazatelji gospodarenja 

Troškovi i zarada: 

– Prihodi šumarije (6,5 mil. €): 

– 4,7 mil. € od drvne mase, 

– 1,1 mil. € od korištenja ustanova, 

– 0,35 mil. € od lovstva, 

– 0,2 mil. € iz subvencija. 

Troškovi (6,5 mil. €): 

– plaće 3,6 mil. € 

– sječa 0,6 mil. € 

– transport drva 0,6 mil. € (odnosi se na iznošenje 

drva od panje do prometnice, s obzirom da se većina 

izvlači žičarama), 

– vanjski transport 0,5 mil. € (odnosi se uglavnom na 

kamionski prijevoz). 

Područje poslovanja šumom i drvom sastoji se od 

zahtjevne metode sječe drva na strmom terenu. 

Sječa i transport mogu se samo uvjetovano racionalizirati 

i mehanizirati. 

Šumski radnici 

U posljednje vrijeme šumarija Oberammergau zapošljava 

45 šumarskih radnika, od čega su tri poslovođe. 

Govoreći o kvalitetnom planu i rasporedu poslova, ovi 

radnici obave oko 50 % poslova na sječi i izradi. Ponajprije 

rade na sječi i izradi u starim sastojinama s kvalitetnom 

drvnom masom. Ostali poslovi na kojim rade su 

poslovi pošumljavanja, na uzgojnim radovima i posebno 

na poslovima saniranja zaštitnih sastojina. 

Preostalih 50 % sječe i izrade obavljaju vanjski izvođači, 

odnosno registrirane firme ili privatni poduzetnici 

koji na natječaju dobiju propisani posao. Vanjski 

suradnici za predviđene radove koriste tešku mehanizaciju 

poput harvestera i jednojarbolnih žičara. Cijena 

takvih poslova računa se između 12–26 €/prm, ovisno 

koristi li se samo harvester ili je u kombinaciji i žičara. 

Prijevoz drva 

Od ukupne sječive mase oko 60 % prodaje se (odnosno 

otpremi) sa stovarišta, oko 35 % franko šumska 

527

cesta, a samo 5 % na panju; tu se radi ponajprije o ogrjevnom 

drvu koje si lokalno stanovništvo samo izrađuje, 

odnosno otprema. 

Tehničko drvo uglavnom prevoze vanjski suradnici, 

odnosno registrirane firme – privatnici za te poslove, a 

cijena prijevoza je definirana prijevoznim tarifama na 

razini bavarskih državnih šuma. 

Cjelokupni godišnji etat od oko 85.000 prm prodaje 

se pilanama (drvnoj industriji), kupcima ogrjevnog drva 

ili sječka (biomasa) kupcima u regiji (Bavarska, Tirol). 

Glavninu tehničkog drva (smrekovih trupaca) kupuju 

veliki drvoprerađivači u krugu 50–120 km, i nešto 

manje pilane koje uzimaju trupce najbolje kvalitete. 

Kod uzimanja kvalitetnijih sortimenata najvažniju ulo - 

gu imaju kupci iz Južnog Tirola. Od prodanih sortimenata 

izrađuje se tehničko drvo, celuloza, a sječka se 

koristi za bioenergiju. 

Listače imaju manje značenje, nešto bukovine se 

pre rađuje u tvornicama namještaja, ali glavnina listača 

slu ži kao ogrjevno drvo, što uzimaju uglavnom privatni 

kupci, odnosno lokalno stanovništvo. 

Lovno gospodarenje 

U lovištu kojim gospodari šumarija na površini 

nešto većoj od 28.000 ha definirana je lovnoproduktivna 

površina za srneću i jelensku divljač na oko 

28.000 ha, za divokozu od 14.150 ha te samo za srneću 

divljač u nizinskom području na 3.600 ha. 

Na toj površini i sa zavidnim matičnim fondom godišnje 

se odstrijeli (podaci o realizaciji za 2007/08. 

lovnu godinu): 

– 460 grla jelenske divljači 

– 1.031 grlo srneće divljači 

– 593 divokoze. 

Lovno gospodarenje u sklopu integralnog gospodarenja 

ima zadaću da preživače održava u optimalnom 

broju koji će omogućiti pomlađivanje sastojina, odnos - 

no glavnih vrsta drveća, bez ograđivanja, a da štete uz - 

ro kovane brštenjem budu podnošljive. Zadaća je da se 

brštenje svede ispod 20 % na jeli i bukvi te ispod 30 % 

na ostalim listačama. 

Kako je već ranije spomenuto, jedna od važnijih zadaća 

stručnog osoblja zaduženog za lovište i divljač je 

omogućiti prirodno (biološko) saniranje zaštitnih sastojina, 

koje se prostiru na gotovo 2.000 ha. Stoga se 

posebno realizacija odstrela usmjerava upravo na divljač 

na tim površinama kako bi se maksimalno smanjio 

utjecaj divljači brstom na te sastojine i njihovu obnovu. 

Trofejni odstrel nije prioritet u lovnom gospodarenju, 

iako se realizira, posebno kod jelenske divljači i divokoza; 

primarni cilj je zapravo proizvodnja divljačine 

(mesa divljači). Značajan dio odstrela realizira se putem 

pojedinačnih gostiju, kojih je tijekom godine preko 200, 

a lovi se uglavnom šuljanjem (prikradanjem, Pirsch). 

Također značajan dio odstrela, posebno uzgojnog i redukcijskog 

odstrela, realizira samo osoblje. 

Lovište je podijeljeno u revire, tako da je profesionalno 

osoblje zaduženo za lovno gospodarenje (lovnici) 

zaduženo za oko 1.500 ha, a šumari (revirnici), koji uz 

šumarske poslove dijelom provode i mjere gospodarenja 

lovištem, zaduženi su za prosječno 550 ha. Zadaća 

je jasna: u svakom reviru potrebno je izvršiti plan odstrela 

sukladno propisima. 

Što se gospodarenja s divljači tiče, propisana je prihrana 

samo za jelensku divljač, dok se ostala ne prihranjuje. 

Radi smanjenja šteta brstom i guljenjem, te 

jednostavnijim načinom prihrane, nadzora populacije i 

drugih pogodnosti, u lovištu je formirano 9 tzv. Wintergatera, 

odnosno ograđenih površina u kojima se ujesen 

okupi većina jelenske divljači i u tom se prostoru redovito 

prihranjuje. 

Ekologija i zaštita prirode 

Kroz prikaz sastojina i njihove namjene uočava se 

činjenica da dio šume ima posebno važnu ulogu u zaš - 

titi staništa od lavina, erozije ili zaštita posebno vrijednih 

ekoloških područja (staništa rijetkih i ugroženih 

biljnih i životinjskih vrsta). 

Za svaki segment ekologije i zaštite prirode jasno su 

definirana područje i mjere koje se u njima trebaju provoditi. 

Valja napomenuti da je na promatranom prostoru 

čak 23.600 ha koji su svrstani u područje zaštite prirode. 

Uz zaštitu prirode, ovaj prostor predstavlja vrlo značajne 

turističke destinacije tijekom čitave godine. Napo 

menimo samo područje Garmisch – Partenkirchena 

kao svjetski poznate skijaške i destinacije skijaških 

sko kova. Druga turistička atrakcija je poznati dvorac 

bavarskog kralja Ludviga II – LINDERHOF, koji je cilj 

brojnih posjetitelja. Potom i sam gradić Oberammergau, 

koji je nadaleko poznat po kazališnim predstavama 

– Prikazanje muke Isusove (Passionspil), koje su 

se održavale upravo tijekom 2010. godine u vremenuu 

od 15. 5. – 3. 10. 2010. godine, u kojemu razdoblju se 

odr žalo točno 100 predstava, a svaku posjeti oko 2500 

gle datelja, koliko je kapacitet kazališne dvorane. Ta se 

pred stava priređuje svakih 10 godina. 

Inače je cijelo područje, koje je pod upravom šumarije 

Oberammergau, vrlo atraktivno turistički i rekreativno, 

zbog čega, posebno vikendom, dolazi do prevelikog “pritiska” 

turista na to područje, gdje je upravo šuma cilj 

mnogih posjetitelja. 

Više na Web stranicama: 

www.hkisdt.hr 

www.schlosslinderhof.de 

www.baysf.de 

www.baysf.de/no_cache/de/startseite/standorte.html 

www.baysf.de/uploads/media/Uebersichtskarte_Web_ 

ohne_Rahmen.pdf 

Prof. dr. sc. Marijan Grubešić 

Silvija Zec dipl. ing. šum. 

528

KNJIGE I ČASOPISI BOOKS AND MAGAZINES 

(Scientific and professional) 

L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA 

(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje 

Akademije šumarskih znanosti – Firenze) 

Iz broja 3, svibanj-lipanj 2010. godine izdvajamo: 

Iacopo Benetti, Christian Ciampi, Claudio F a - 

garazzi, Sandro Sacchelli: Utjecaj klimatskih 

pro mjena na šumarstvo Toskane – procjena šteta 

Posljednjih desetljeća učestale su rasprave o sposob 

nosti šuma za prilagodbu na klimatske promjene i 

mogućnosti šteta koje mogu nastati. Za identifikaciju i 

procjenu ekonomskih šteta, koje proizlaze iz klimatskih 

promjena donijeti su mnogi prijedlozi (Ford i Smit 

2004, Ackerman i Stanton 2004. g.). Isti su vezani 

na područje (lokalno do internacionalno), trajanje (štete 

na kratki, srednji i dugi period), te promatrano područje 

(poljoprivreda, šumarstvo, turizam itd.). 

Kad se radi o šumarstvu treba neizbježno voditi računa 

o multifunkcionalnosti šuma, pa je potrebno definirati 

prioritete proučavanja. Po postavkama Europske 

komisije (Prilagodba i klimatske promjene, 2009. g.) ri - 

zik štete ovisi o dva čimbenika: ranjivost promatranog 

šumskog sustava (nemogućnost prilagodbe klimatskim 

promjenama i meteorološkim ekstremima) i otpornost 

sustava tj. kapacitet sustava koji bi prihvatio pretunbacije, 

zadržavajući istu strukturu i način funkcioniranja. 

Ranjivost i otpornost šumskih sustava ovisi o dva 

čimbenika: ambijentalne karakteristike (ekološke, morfološke 

i geološke) i mogućnosti interveniranja lokalnog 

socijalno-ekonomskog sustava na ublažavanje šteta. 

Procjena šteta od klimatskih promjena je neizvjesna 

zbog nepoznavanja budućeg učinka bilo u kvantitativnom 

smislu, bilo u prostornom rasporedu te utjecaju 

raznih ambijentalnih i socijal-ekonomskih čimbenika i 

sinergije između ranjivosti i otpornosti sustava. 

Posljednjih 30 godina razvijene su mnoge metode 

za obradu podataka, koje su valjano primjenjive na procjenu 

negativnog učinka klimatskih promjena. Odnos 

ranjivosti i otpornosti šumskih sustava procjenjuje se 

pomoću teorije Dempster-Shafer (1976. g.). Cilj 

procjene je dobiti što realnije pokazatelje, na temelju 

kojih se mogu vrednovati štete. 

U ovom slučaju metodologija analize primijenjena je 

na procjenu ekonomske (bolje financijske) štete, koja 

proizlazi iz gubitka proizvodnje tradicionalnih šumskih 

proizvoda, kao posljedica promjene prosjeka klimatskih 

parametara i učestalosti meteoroloških ekstrema. 

Parametri koji omogućuju ove procjene su: bibliografski 

podaci, sugestije operativaca produktivnog sektora 

i empiričke procjene. Valjanost hipoteze zasniva se 

na tri ključna koncepta: mogućnost, vjerojatnost i logička 

prihvatljivost. 

Unutar šumskog sektora na otpornost sustava utječu: 

šumsko uzgojne intervencije, pristup u šumske zone radi 

gospodarskih intervencija, zaštita prirodnih područja, 

varijabilnost šumskih vrsta i raznolikost krajolika. Na 

ranjivost šumskih sustava utječu: vjetar, suša, promjena 

fitoklimatskih prosjeka, nagib i ekspozicija. 

Ekonomska šumska šteta po ovoj metodi proizlazi 

iz razlike pune predviđene vrijednosti šume u određenom 

periodu i aktualne vrijednosti umanjene za gubit - 

ke uzrokovane klimatskim promjenama. 

Predviđanja su vršena za razdoblje 2036., 2067. i 

2099. g. Najlošija situacija u šumama Toskane odnosi 

se na planinsko područje Apenina, a potencijalne štete 

najviše će se očitovati na bukvi i kestenu. 

Od ukupne površine toskanskih šuma (1 032 632 ha) 

predviđa se da će 2036. g. biti jako oštećeno 23 %, 

2067. g. 50 %, a 2099. g. 69 %, što bi za cijelo razdoblje 

iz nosilo 117 873 000 €, od čega će gotovo polovina povr 

šine imati štetu manju od 100 €/ha. 

Metoda Dempster-Shafer također omogućuje kvantificiranje 

novčanih šteta vezanih za vanjske ambijentalne 

utjecaje, koji su potencijalno primjenjivi za analizu, a u 

svakom slučaju daje solidnu osnovu za monitoring i 

ublaživanje ekonomskih šteta od klimatskih promjena. 

Federica Alisciani, Francesco Carbone: Novo 

zelandsko iskustvo u trgovini kvotama ugljika 

šum skih organizacija 

U sadašnjem razdoblju još nisu realizirane sve inicijative 

predviđene protokolom iz Kyota, već se smatraju 

potencijalima. To se odnosi i na šumski sektor, gdje još 

uvijek ne postoji modalitet sudjelovanja u komercijalizaciji 

prava koja proizlaze iz uskladištenja ugljika iz atmosfere. 

Obveza Italije, koja proizlazi iz protokola iz Kyota, 

je redukcija emisije stakleničkih plinova do 2012. g. u 

iznosu od 6,5 % u odnosu na emisiju 1990. g. Već 2006. 

g. ustanovljeno je povećanje emisije u iznosu od 9,9 %, 

te se obveza smanjenja popela na 16,4 %. U novije vrijeme 

je ustanovljeno opadanje emisije zbog povećane 

cijene energije, blaže klime i ekonomske krize. Učešće 

šumskog sektora u nacionalnoj redukciji ocjenjuje se na 

15 % ili 16,2 milijuna tona CO 2 godišnje, što omogućuje 

529

aktiviranje tržišta vrijednog oko 230 mi lijuna Eura godišnje 

za idućih 5 godina u korist šums kog sektora. 

Prva iskustva stečena su u Novom Zelandu, gdje je 

aktiviran Emission Trading Sheme (ETS), u koji su kao 

prvi ekonomski sektor uključeni šumski posjednici 

(2007. g.). ETS nudi firmama najpovoljniji način za redukciju 

emisija (izravna redukcija, kompenzacija, prodaja 

itd), te omogućava transfer prava, ali i odgovornost 

šumovlasnika u okviru svoje djelatnosti. 

Novozelandska vlada vrši distribuciju osnovnih 

pra va za emisiju New Zeland Units (NZUs – besplatno 

ili putem licitacije) koja se poslije mogu slobodno razmjenjivati, 

kao stečena prava (na primjer povećanjem 

šumskih površina). Svaka jedinica NZUs odgovara toni 

ugljičnog dioksida iz atmosfere i može se slobodno 

razmjenjivati na novozelandskom i inozemnom tržištu. 

Svi sudionici obvezni su posjedovati NZUs zbog pokrića 

svoje emisije, a kada prekorače dozvoljenu emisiju 

trebaju je kompenzirati kupnjom na tržištu. Neispunjavanje 

obveza se administrativno kažnjava. Osnovni 

administrativni instrument je Registar na kojemu se zasniva 

shema i gdje je registriran protok NZUs na tržištu. 

Registar ne donosi informacije o cijeni jedinice NZUs. 

ETS je koncipiran tako da je moguće vršiti buduće prilagodbe, 

koje proizlaze iz klimatskih promjena poslije 

2012. g. Različit je pristup za šume koje su postojale 

prije 1999. g., te za nove pošumljene površine za koje se 

predviđa slobodno raspolaganje pravima. 

Jedinice NZUs dodjeljuju se na osnovi površine i starosti 

šume i datuma kupnje zemljišta. Tako na primjer 

vlasnici koji su kupili zemljište prije 2002. g. dobivaju 

60 NZUs po hektaru, a za naknadne kupnje dodjeljuje se 

30 NZUs po hektaru. Za one koji polažu pravo na državno 

zemljište rezervirano je 18 jedinica po hektaru. 

Već više godina vlada Novog Zelanda razvija politiku 

ohrabrenja podizanja šume na novim nepošumljenim 

terenima, stvarajući tako mogućnost vlasnicima da 

ostvare pravo na jedinice po Kyotu na temelju uskladištenog 

ugljika iz atmosfere. Predviđene su i porezne 

olakšice. Mali šumovlasnici mogu prava i rizike koji 

proizlaze iz emisije predati državi, a njima ostaju prihodi 

od prodaje šumskih proizvoda. 

Italija je nedavno osnovala Nacionalni registar poljoprivredno-šumskog 

uskladištenja ugljika, što će uskoro 

omo gućiti sudjelovanje šumskog sektora na tom tržištu. U 

počenoj fazi do 2012. g. sva proizišla prava ostaju u vlasništvu 

države zbog podmirenja internacionalnih obveza. 

Očito je da će se u skoroj budućnosti komercijalizacija 

prava iz uskladištenja ugljika povećati aktivnu bilancu 

šumskog sektora. 

Claudio Angeloro: Edukacija o krajoliku – is - 

ku stva i promatranja 

Autor iznosi vlastita iskustva o državnim rezervatima 

unutar nacionalnih parkova kojima upravljaju Državne 

šume Italije. 

Državna šumarska administracija je 60-ih godina na 

osnovi zakona Fanfani u šumi Umbra na Garganu – 

južna Puglija (kao i ostalim područjima Italije) pokrenula 

aktivnosti kojima se omogućuje građanima bolje 

poznavanje i posjećivanje šume. U tu svrhu uređene su 

prometnice koje presijecaju šume, mnogobrojne površine 

za parkiranje automobila, prostori za piknik s rustikalnim 

drvenim stolovima i betonsko-željeznim 

roštiljima. Postavljene su mnoge pješačke staze. Područja 

najveće frekvencije opremljena su didaktičkim 

panoima i putokazima. Uređen je Centar za posjetitelje 

opremljen imitacijama antičkih stupova, uzorcima drveta, 

dioramama s mnoštvom dermopreparata – preteži 

to ptica. U didaktičke svrhe uneseni su mufloni i 

je leni lopatari u velike ograđene prostore, životinje 

koje nikada nisu živjele na tim prostorima. 

Te inicijative u početku su pobudile velik interes široke 

javnosti, koja je zasićena naglom urbanizacijom i 

intenzivnim procesom industrijalizacije, našla u prirodi 

pozitivan odmor. 

Šuma Umbra sa stoljetnim bukvama, grube orografije, 

gdje su u nedavnoj prošlosti obitavali vukovi i odmetnici, 

a posjećivali je samo pastiri, drvosječe i 

uglje nari, otvorila se mnogobrojnim grupama turista i 

izletnika. U godinama koje su sljedile, te 1994. g. nakon 

ustanovljenja NP Gargano, u kojoj je uprava poduzela 

učinkovitu promocijonalnu turističku politiku, rast i 

razvoj turizma dosegao je velike razmjere. 

Podaci o turističkoj navali u zonu parka pokazuju 

stalna povećanja broja posjetitelja. Tako je 1980. g. registrirana 

501 000 turista, a 2008. g. 1 822 000 turista. To 

se odnosi samo na službeno registrirane osobe u hotelima 

i kampovima, ali zajedno sa iznajmljenim apartmanima 

za odmor preko 4 milijuna osoba posjetilo je Vieste, gradić 

od 15 000 stanovnika. Problem je u tome što se to događa 

u samo dva ljetna mjeseca, srpanj i kolovoz. 

Ta turistička industrija sa stalnim rastom postaje ozbiljna 

prijetnja zaštiti ambijenta i biološke raznolikosti, 

zbog zauzimanja tla infrastrukturom, povećanja opasnosti 

od požara, uznemiravanja divlje faune, branja 

ugroženih biljaka i neproporcionalnog (u odnosu na 

prostor) zagađenja i proizvodnje otpada. 

Kvaliteta i korištenje Parka navodi na razmišljanje o 

edukativnoj vrijednosti dosadašnjih strategija. 

Dovoljno je posjetiti šumu Umbra ponedjeljkom 

na kon vikenda ili dan poslije Blagdana Velike Gospe u 

kolovozu, prije nego ekipe Parka obave teške i skupe 

radove oko čišćenja okoliša. 

Stolovi za piknik puni su ostavljenih tanjura i čaša, 

praznih i napola punih flaša, ostavljeni su stari sklopivi 

stolci i stolice, vrećice sa smećem ispod ploče koja upozorava 

izletnike da ih ponesu sa sobom, te dobar dio “sa- 

530

krivenih” iza stabala ili obješenih na granama. Veliki komadi 

kruha i druge hrane rasuti su na širokom prostoru i 

ostavljeni u “korist” divljači. Ovome treba dodati i mno - 

ge organizirane aktivnosti: takmičenja s lukom i strijelom, 

orienteering, vožnja brdskim biciklima, jahanje, 

folklorne priredbe, a zbog izuzetne prirodne ljepote krajolika 

i mnoge đačke ekskurzije svih uzrasta posjećuju 

šumu Umbra u programu edukacije. U novije vrijeme 

predviđaju se i vježbe lokalnih vojnih jedinica (orijentacija, 

preživljavanje, improvizirani napadi i slično). 

Autor postavlja pitanje: da li takvi parkovi stvarno 

služe edukaciji ili treba toga puno mijenjati? Možda 

nisu potrebne sankcije, već edukacija, bolja kontrola i 

biranje sadržaja. 

Uspjeh nekog Parka ne treba mjeriti brojem posjetitelja. 

Ti su parkovi premaleni i malo ih je, a ljudi ih ne 

znaju adekvatno koristiti. 

Od neprohodnih šuma, nezagađenih plaža i močvarnih 

zona prešli smo na šume ispresijecane stazama za brdske 

bicikle, žalove pune hotela i apartmana, močvare 

pune osmatračnica za ptice te zone za piknik i roštiljade. 

Autor citira riječi Maria Rigonia Sterna: “Tko 

ima dragu, divlju uvalu, planinu sakrivenu od posjetitelja, 

šumu daleko od cesta i ako istinski voli prirodu, ne 

treba razglasiti da je poznaje, neka je pokaže samo vjer - 

nim prijateljima koji znaju čuvati tajnu – to je blago koje 

se ne dijeli sa svima”. 

Frane Grospić 

Uvod 

Sylwan je jedan od najstarijih šumarskih znanstvenih 

časopisa u Svijetu. Utemeljen je 1820. g. u Varšavi, 

Poljska. Dao je značajan prilog razvoju šumarstva, šumarske 

znanosti, kulture kao i očuvanju šumskih ekosustava 

i biološke raznolikosti u Poljskoj. (Šumarski 

list izlazi od 1876, odnosno 134 godine neprekidno). 

Povijesni razvoj Sylwana može se podijeliti na četiri 

razdoblja: 

Period I (1820–1858). Inicijator pokretanja izlaženja 

Sylwana, tada kao polu-službeno glasilo bio je Ludwig 

Plater-Broel, generalni direktor Kraljevskog šumarskog 

društva. Prvi urednici Sylwana bili su: Julije Barun, Karl 

von den Brincken Holte i Hipolitu Stephan Francis Cielecki, 

zatim Casimir-Glinka Janczewski. U to su se vrije - 

me u časopisu objavljivale teze i doktorske disertacije iz 

područja šumarstva, organizirali se seminari i razni tečajevi 

za nadzor i čuvanje državnih šuma, posebice radi 

gospodarenja šumama koje se temelji na njemačkim zakonima 

i pravilnicima. Nakon ustanka u Poljskoj, Vlada 

Velike Britanije prestala je financirati Sylwan koji je po - 

čeo propadati i izlaziti s prekidima. 

Period II (1883–1913). Odlukom Poljske vlade os - 

no vano je Šumarsko društvo u Galiciji. Program rada 

Društva sastavljen je na znanstvenim i stručnim osnovama, 

kao i interesima profesionalnih šumara i šumskih 

radnika. U to vrijeme, Program se odnosi na održavanje 

državnih šuma i unapređenje gospodarenja šumama u 

Galiciji. U Sylwanu se objavljuju članci o prirodnim šumama, 

izgradnji šumskih putova i vlaka, korištenja transportnih 

sredstava, zaštiti šuma, ekonomiji, šumarskoj 

politici, dendrometriji i uređivanju šuma. U Sylwanu su 

objavljeni radovi koji su izloženi na nacionalnom šumarskom 

kongresu1907. 

Period III (1918–1939). Od 1919, Sylwan je list Šumarskog 

društva Malopoljske, a od 1925. g. Poljskog 

SYLWAN – POLJSKI ŠUMARSKI ČASOPIS 

društva za šume sa sjedištem u Lwov-u i otprema se po 

cijeloj zemlji. Od 1936, Sylwan se pojavio u dvije serije: 

A– disertacije i B – članke za dom i društvo. Časopis je 

u proteklom periodu nastavio objavljivati članke po 

svom programu, s tim da zastupa i interese vlasnika pri - 

vatnih šuma. 

Period IV (od 1945): Prvi broj Sylwana nakon 

Drugog svjetskog rata pojavio se u Krakowu kao kvartalni 

za poljsko društvo šumarstva. Od 1955. Sylwan se 

izdaje kao mjesečni časopis Fakulteta Poljoprivrednih 

znanosti i Poljskog šumarskog društva. Od 1966. Sylwan 

je časopis Poljskog šumarskog društva.Objavljen 

je uz financijsku potporu znanosti. Trenutno, Sylwan 

objavljuje rezultate znanstvenih istraživanja i studija, 

izvješća s nalazima, kao i probleme koji se odnose na 

šumarstvo u zemlji i inozemstvu. 

Informacije se sastavljaju na osnovi “Enciklopedija 

malih šuma” Državna publicistaka, Varšava 1980. 

Sylwan je indeksiran od Science Citation Index Expanded 

(SciSearch), Journal Citation Reports / scene 

izdanje, CAB International i poljski znanstveni časopis 

sadržaja, IndexCopernicus Journal Master list. 

Nastavno navodimo za šumarstvo interesantne član - 

ke iz Sylwana 154, Warszawa, 2010. 

Piotr Paschalis Jakubowicz: Analiza odabranih 

čimbenika u procesima globalizacije i njihov 

utjecaj na trendove u šumarstvu. I Metodološke 

pretpostavke, Sylwan 154 (1): 3–14, Warszawa, 2010. 

Primarni znanstveni ciljevi ove studije su izrada metodologije 

istraživanja, kao i identifikacije i opisa grupa 

čim benika koji djeluju na svjetske šume i šumarstvo. 

Opseg istraživanja uključuje analize rezultata koji su objavljeni 

u više od 1000 članaka, stotine izvještaja i analiza 

priređenih za rasprave po timovima o Konvenciji o klimi 

i Kyoto Protokolu, Konvenciji o biološkoj raznolikosti, 

UN – Komisiji o održivom razvoju, FAO – Komite tu za 

531

drvo, Stalnoj komisiji EU-e za šume, UN – Forum o šumama 

i Ministarskoj konferenciji za zaštitu europskih 

šuma. Članak prikazuje složene procese kondicioniranja 

globalnih čimbenika za šumarstvo, a utvrđeni rezultati su 

originalni i potvrđeni u mnogim područjima sadašnjeg 

znanstvenog razumijevanja globalnog šumarstva. 

Utvrđen je ukupan metodološki rad. Analizirani su izvještaji 

za globalno šumarstvo i šume: uloga, mjesto i 

važnost i šumarstva u promjeni šumskih resursa, promjene 

u šumskim resursima i njihovoj razini prirodnosti i 

biološkoj raznolikosti sastojina, promjene šumskih 

resursa radi osnivanja šumskih kultura brzorastućim 

vrstama, klimatske promjene i važnost šumarstva u ublažavanju 

promjena, promjene strukture vlasništva u svijetu 

i tržište radne snage u šumarstvu, opseg korištenja 

općekorisnih funkcija šuma, tržišta drvom, certifikacija u 

šumarstvu, međunarodna suradnja u šumarstvu, znanstveno-istraživački 

rad i visoko obrazovanje u šumarstvu. 

Henryk Malinovski: Mogućnost zaštite šuma 

od insekata koji oštećuju korijenje biološkim metodama 

na bazi entomofagnih gljiva. II Učinkovitost 

fun galnih bioinsekticida protiv Melolontha spp. 

Sylwan 154 (1): 15–23 Warszawa, 2010. 

U članku su prikazani rezultati različitih studija o korištenju 

entomofagnih gljiva radi sprječavanja oštećenja 

korijenja u šumskim rasadnicima i kulturama. Beauveria 

brongniartii, uništava Melolonta spp. bijele ličinke 

bioinsekticidom hifama, konidijima ili blastosporama. 

Bioinsekticid kao Melocont-Pilzgerste na zrnu ječma s 

gljivinim hifama se najčešće koristi. Bijele ličinke djeluju 

progresivno i reduciraju njihove populacije ispod 

štetne razine tijekom razvojnog ciklusa. Koristeći tu metodu 

neke se štete na korijenju mogu smanjiti. 

Krzysztof Adamowich: Elastičnost cijena na lo - 

kalnom tržištu drvom, Sylwan, (2): 130–138, Warszawa, 

2010. 

U članku su opisane analize plastičnosti cijena trupaca 

ponajprije na lokalnom tržištu. Utvrđeno je da se 

cijene pojedinih sortimenata mijenjaju ovisno o potražnji. 

U analiziranom periodu cijene su bile promjenljive 

i stabilne. 

Cilj studije bio je pokazati lokalne promjene nakon 

velikih sječa kultura bora u asortimanu od 1995–2005. 

U isto vrijeme provedena je i analiza cijena navedenog 

asortimana. Na bazi komparativne analize ove dvije, 

izračunala se elastičnost cijena za velike sječe kultura 

bora u Poljskoj. Originalni podaci sakupljeni su na 20 

šumskih predjela Regionalnog direktorata državnih 

šuma u Zielnoj Gori. Utvrđeno je da su promjene na 

regionalnom tržištu velikih sječa kultura bora u vezi s 

ras tom ili padom cijena i promjenom količina. To je 

ovisilo o pojedinoj godini. Promjene su bile ovisne o 

kvaliteti i klasi, a razlika se kretala od 5–7 puta 1996. i 

2001. Plastičnost cijena bila je proporcionalna. 

Piotr Paschalis Jakubowicz: Analiza odabranih 

čimbenika u procesu globalizacije i njihov utjecaj 

na globalne trendove u šumarstvu. III Uloga, 

mjesto i važnost šuma i šumarstva u globalnoj perspektivi. 

Sylwana, 154 (3): 147–159, Warszawa, 2010. 

U ovom članku su prikazani rezultati studije o važnosti 

šuma i šumarstva na globalnoj razini. U studiji su 

istraživane promjene vlasništva i tržišta radne snage u šumarskom 

sektoru, kao i klimatske promjene i uloga u 

očuvanja šuma. Certifikacijski procesi i međunarodna suradnja, 

kao i znanstveno-istraživački rad i obrazovanje u 

šumarstvu na fakultetskoj razini, također su vrlo važni. 

Kazimierz Rykovski:Konverzija (promjena sta - 

nja) šuma i bioraznolikost, Sylwan, 154 (4): 219–233, 

Warszawa, 2010. 

U ovom članku prikazani su uzgojni postupci uslijed 

konverzije (transformacija, restitucija, regeneracija) 

propisani za političke i tehničke dokumente, kao što su 

Zakon o šumama, Državna šumarska politika, Osnove 

gospodarenja šumama, uzgajanje šuma. Različiti ciljevi 

i oblici konverzije sastojina po prirodi sličnim metodama 

su određeni. Razmotreni su ekonomski koncepti u 

skladu s gospodarskom praksom u Poljskoj. U članku su 

prikazane spontane promjene strukture sastojina, kao rezultat 

djelovanja biotskih i abiotskih čim benika u čistim 

monokulturama običnog bora na napuštenom poljoprivrednom 

zemljištu, te propadanje čistih kultura obične 

smreke na području Sudeta u prošlih 35 godina. Spomenuta 

je i prirodna obnova poslije šumskog požara u predjelu 

Rudy Riciborskom, kao i spontana regeneracija 

šuma nakon velikih šteta od jakog vjetra u šumskom 

predjelu Pisz. Na temelju tih analiza predstavljene su testirane 

znanstvene hipoteze. Kao zaključak, osnovane 

su radne skupine za praćenje prirodne konverzije šumskih 

ekosustava u promijenjenom okolišu i za održivo 

gospodanje u praksi. 

Dr. sc. Joso Gračan 

Iz četiri volumena Mađarskog časopisa ACTA SIL- 

VATICA and HUNGARICA (Međunarodni časopis za 

šumarske, drvno-tehnološke i krajobrazne znanosti), i to: 

Volumen 2, 2006; Volumen 3, 2007; Volumen 4, 2008; 

532 

ACTA SILVATICA AND HUNGARICA 

Volumen 5, 2009., priredili smo nekoliko članaka koji bi 

mogli biti interesantni za naše šumarstvo i struku., pa nastavno 

iznosimo sažetke istih.

Bartha, Denes-Odor, Peter Horvat, Tibor Ti - 

mar, Gabor Kenderes, Kata Standovar, Tibor 

Boloni, Janos Szmorad, Ferenc Bodonczi Laslo 

Aszalos, Reka, Vol. 2, (2006), 7–22.: Raznolikost 

sastojina i prirodnost šuma 

Cilj ove studije bio je istraživanje raznolikosti sastojina 

(vertikalna struktura, starost, sklop) u odnosu na 

ukupnu prirodnost šuma. Razina prirodnosti procijenjenih 

kriterija (sastav, struktura stabala, svojstva, vrsta 

drveća) pokazala je slične karakteristike kada su grupe 

sastojina uspoređivane s razlikama u odnosu na sklop. 

Najveće su razlike utvrđene za kriterije sklopa. Različite 

vrste sklopa, suha stabla u šumi i ukupna prirodnost 

sastojina, signifikantno se razlikuju između grupa 

sastojina koje stalno imaju veću homogenost od različitih 

grupa sastojina. Što se tiče ostalih kriterija signifikantne 

razlike su utvrđene samo između homogenih i 

najrazličitijih grupa, dok se grupe sa srednjom razinom 

homogenosti ne razlikuju od ekstrema. Međutim, ako 

je u šumi dozvoljen lov, prirodnost se više smanjuje u 

heterogenim sastojinama. Prirodnost staništa se signifikantno 

ne razlikuje između grupa, osim ako sastojine 

nisu grupirane na bazi gustoće sklopa. U praktičnom 

smislu, ako se u sastojinama često lovi, dolazi do promjene 

sklopa po sastavu i strukturi, a to smanjuje prirodnost 

sastojina. 

Chaba Matyas, Vol. 2, (2006), 33–46.: Migracijski, 

genetski i fenotipski odgovor šumskih populacija 

na klimatske promjene 

Šumske populacije posebno su osjetljive na klimatske 

promjene radi duge ophodnje. Unatoč mogućnosti 

aklimatizacije i adaptacije prirodna selekcija i migracija 

odigrati će posebnu ulogu radi relativno velike brzine 

očekivanih promjena. Fenotipska plastičnost je od primarne 

važnosti. Rezultati analiza zdravstvenog stanja i 

uspijevanja poljskih pokusa su različiti, osobito na uzvišicama 

s blagim nagibom na rubnim područjima su slabiji, 

dok je uspijevanje na sjevernim lokalitetima bolje, 

jer su oborine bolje raspoređene. S obzirom na brzinu 

predviđenih promjena i moguća ograničenja adaptacije 

šumskih vrsta drveća, jasno je da je stručno gospodarenje 

šumama od posebne važnosti za očuvanje genetske 

raznolikosti i stabilnosti šumskih ekosustava. 

Eva Ujvari-Jarmay, Ferenc Ujvari: Vol. 2, 

(2006), 47–56.: Uspijevnje provenijencija obične 

smreke u međunarodnom Iufro pokusu 1964/68 u 

Mađarskoj 

U ovom su članku objavljeni rezultati istraživanja 

uspijevanja potomstava različitih provenijencija obične 

smreke u međunarodnom IUFRO pokusu 1964/68 U po - 

kus je uključeno potomstvo od 38 plus i 10 minus stabala. 

Majčinska stabla obične smreke su porijeklom iz različitih 

međusobno udaljenih europskih lokaliteta. Lokalna stabla 

služila su kao kontrola. Rezultati za preživljavanje i visine 

13 godina starih, slobodno oprašenih potomstava služila 

su za procjenu adaptacije (prilagodbe). 

Postotak preživljavanja po familijama gotovo se 

nije razlikovao. Prosječni postotak preživljavanja iznosio 

je 91 %. Prosječne visine biljaka bile su podjednake 

više nego se očekivalo, ali signifikantne razlike utvrđene 

su između prosječnih visina familija. Prosječne 

visine plus stabala bile su veće nego kod kontrole 

(minus stabla). Vrlo visoka korelacija (P = 1 %) utvrđena 

je između majčinskih stabala i između njihovog 

potomstva. Korelacija između prosječnih visina provenijencija 

i familija signifikantno se razlikovala. 

Janos Attila Toth, Kate Lajtha, Zsolt Kotro c - 

z o , Zsolt Krakomperger, Bruce Bruce Caldvel, 

Richard Bowden, Maria Papp, Vol. 3 (2007), 75–85.: 

Utjecaj klimatskih promjena na proizvodnju humu - 

sa u tlu 

U nekoliko posljednjih dekada klima u Sikfokut 

ILTER šumi (Mađarska) postaje toplija i suša. Radi promjene 

klime sastav vrsta drveća u šumi se mijenja, a 

ukupna proizvodnja humusa se smanjuje. Prema njihovom 

iskustvu s osnivanjem pokusa koji su dio ILTER 

Detritus projekta u periodu od 4–5 godina primijenjena 

su tretiranja: bez humusa, bez korijena, bez organskog 

C i N, smanjuje se broj bakterija, gljiva, pH, aktivnost 

encima i isparavanje, ako se temperatura tla povećala za 

2 °C na suhom Silkofut staništu, isparavanje se povećalo 

za 22,1 %. Taj rast mogao bi biti veći (29,9 %) na vlažnom 

staništu kao što je u Harvard šumi u SAD-u. Porastom 

temperature tla može se pospješiti globalno 

zagrijavanje. 

Tomas Tobisch, Vol. 4 (2008), 29–38.: Efekti 

umjetne obnove na preživljavanje, rast i oblik sadnica 

hrasta lužnjaka i kitnjaka u srednjoj Europi 

U ovom članku analizirani su učinci pokusa umjetne 

obnove u sastojini hrasta kitnjaka i lužnjaka. Istraživani 

su učinci inicijalne gustoće sadnica (10 200, 14 300, 

35 700 stabalaca po ha) na plohama (140 cm x 70 cm, 

240 x 40 cm), kemijsko tretiranje (Erunit i Nabu) i mehaničko 

uklanjanje korova u hrastu lužnjaku i kitnjaku u 

starosti biljaka od osam godina. Preživljavanje biljaka 

lužnjaka bilo je neovisno o početnoj gustoći, ali preživljavanje 

biljaka kitnjaka povećalo se u odnosu na gustoću. 

Visina i promjer od obje vrste signifikantno su 

bile niže glede gustoće, a odnos visine i promjera (DHR) 

bio je manji ako je gustoća bila veća. Kad je gustoća bila 

podjednaka, preživljavanje je bilo manje, a biljke kraće, 

tanje i odnos visine i promjera (DHR) bio je manji, ako 

je razmak između stabala bio manji nego između redova. 

Kemijsko i mehaničko tretiranje nije djelovalo na 

preživljavanje, rast ili oblik u odnosu na gustoću. 

533

Csaba Matyas, Gregor Božič, Mladen Ivanković, 

Vol. 5 (2009), 47–62.: Analize adaptacije pokusa 

provenijencija obične bukve na ma kroklimatske 

pro mjene 

Cilj ove studije bio je analiza uspijevanja pokusa provenijencija 

obične bukve (Fagus sylvatica L.), osnovanih 

na kontinentalnom dijelu sjeveroistočne granice 

obične bukve, radi izrade modela adaptacije i plastičnosti 

populacija na evolucijsko-ekološkoj osnovi, što je rezultat 

naglih makroklimatskih promjena. Modeliranje visine 

juvenilnih biljaka (klijanaca) izrađeno je pomoću ekodistance 

varijabli. Koncept analize transfera biljaka i ekodistanca 

bazirana je na pretpostavci da djelovanje 

makroklimatskih promjena na fenotip ovisi o nasljednom 

adaptivnom potencijalu populacije, veličine i pravca očekivane 

ekološke promjene. U običnim poljskim pokusima 

sadnja biljaka na planiranim staništima je zapravo 

simulacija promjene okoliša. Primjena ekodistance za 

procjenu poljskih pokusa osigurava informaciju o reakciji 

populacija na očekivane klimatske promjene. 

Analiza rezultata tri poljska pokusa obične bukve u 

Srednjoj Europi osporava ranije dvojbe o postojanju makroklimatske 

adaptacije kod klijanaca i opravdano ograničava 

uporabu reprodukcijskog materijala na bazi 

evolucijske ekologije. Predstavljeni model pokazuje da 

su klimatske promjene regionalno divergentne, ovisno o 

uvjetima tijekom izmjera i nasljednosti svojstava. Općenito 

rečeno, zatopljenje u srednjem-sjevernom području 

može povećati proizvodnju. Isto tako, kod stresnih i slabih 

uvjeta u nizinskom i suhom području depresija i vitalnost 

su predvidljivo manji. 

Rezultati ovih istraživanja o djelovanju klimatskih 

promjena na adaptaciju, slabljenje šumarske politike i 

zaštite prirode, mijenja način proizvodnje reprodukcijskog 

materijala. 

Ferenc Lakatos, Miklos Molnar, Vol. 5 (2009), 

75–82.: Masovno sušenje obične bukve (Fagus sylvatica 

L.) u jugo-zapadnoj Mađarskoj 

Masovno sušenje obične bukve (Fagus sylvatica L). 

u Mađarskoj počelo je 2003. i trajalo do 2004. Bilo je 

to tipično sušenje. Sušenje se pojavilo uz rubove šuma 

bukve ili izvan prirodnog areala. Najvažniji razlog toga 

bio je sušni period od 2000 do 2004. godine, što je oslabilo 

stabla u sastojini i dovelo do razvoja različitih štetnika 

i patogena. Karakteristični simptomi sušenja bili 

su često uz rubove sastojina i u sastojinama u kojima se 

provela proreda radi obnove. Izravni uzročnici sušenja 

bili su insekti Agrilus viridis i bukov potkornjak (Taphororychus 

bicolor) kao i gljiva (Biscogniauxia numularia). 

Poboljšanjem vremenskih uvjeta kontinuirano 

su se obnavljale sastojine bukve od 2005. godine. 

Dr. sc. Joso Gračan 

MEĐUNARODNA SURADNJA 

INTERNATIONAL COOPERATION 

Hrvatska komora inženjera šumarstava i drvne tehnologije 

(HKIŠDT) organizirala je krajem lipnja 2010. go - 

dine četverodnevnu stručno-edukativnu ekskurziju u 

Bavarsku. Bogati program imao je za cilj upoznati sudio 

nike ekskurzije, odnosno članove Komore s kompleks 

nom problematikom šumarstva na području njemačke 

savezne drževe Bavarske. 

Prema pomno pripremljenom i razrađenom planu 

putovanja u aktivnosti su bili uključeni svi segmenti, ne 

samo klasičnog šumarstva, već svi segmenti integralnog 

gospodarenja šumskim ekosustavima, nihovo korištenje 

i specifičnosti organizacije i rada bavarskog 

šumarstva. Uz operativni rad predstavljen je i obrazovni 

program za stručnjeke za potrebe operativnog i znanstveno-istraživačkog 

rada. 

534 

STRUČNA EKSKURZIJA U BAVARSKU 

Realizacija zacrtanog programa 

1. dan – 23. 6. 2010. - srijeda 

Posjet jezeru Chiemsee, otoku Herreninsel, odnosno 

dvorcu kralja Ludviga II. 

Posjet je organiziran, osim posjeta turističkoj znamenitosti 

– dvorcu, i s ciljem upoznavanja načina gospodarenja 

jednim tako važnim područjem kao što je 

jezero i prostor uz njega. Brojne značajne informacije 

oko zona zaštite jezera i područja neposredno uz njega, 

mjerama gospodarenja i izrađenim planovima gospodarenja 

dao je gospodin Wolfgang Dietzen, dipl. ing. 

šumarstva, koji živi i radi na Chiemseeu. Ujedno je 

autor brojnih Management planova za šire područje jezera. 

Iz njegovog izlaganja zanimljivo je izdvojiti nekoliko 

detalja u obliku natuknica, s obzirom da se radi

o ekološki vrlo osjetljivom području, relativno dosta 

nastanjenom, u neposrednoj blizini vrlo prometnog 

prav ca, autoputa A8 Salzburg – München: 

– jezero opskrbljuju vodom dva vodotoka bujičnog 

karaktera koji dolaze neposredno iz obližnjih Alpa – 

Tiroler Achen i Prien; 

– bujični tokovi sobom nose velike količine materijala, 

od krupnog pijeska do sitnog dispergiranog 

materijala koji se taloži na dno jezera; 

– izračunato je da će uobičajenom dinamikom nanosa 

materijala, jezero biti zapunjeno za oko 3.200 godina; 

– samo jezero i prostor oko njega, odnosno očuvana 

prirodna staništa nalaze se pod određenom zonom 

zaštite, a definirane su tri kategorije zaštite staništa, 

odnosno ekosustava; 

– radi očuvanja jezera, kvalitete vode, biljnih i životinjskih 

vrsta, provedena je cijelim opsegom mreža 

za sakupljanje i odvod otpadnih voda (kanalizacija) 

– godišnje Chiemsee, odnosno otok Herrenchiemsee 

posjeti oko 700.000 posjetitelja, i sve je dobro organizirano 

i usklađeno; 

– na jezeru se provode i brojna istraživanja, a posebno 

praćenje ptica kojih na jezeru tijekom godine – 

(stalno ili povremeno) ima oko 300 vrsta; 

– posebna pozornost posvećena je radu s mladima, 

tako da su organizirani kampovi, osmatračnice i 

čamci pomoću kojih se provode dobro pripremljeni 

edukativni programi; 

– u sklopu dvorca obitava nekoliko vrsta šišmiševa 

koji se istražuju kroz zasebni projekt; 

– na jezeru je dozvoljeno jedrenje i vožnja čamcima, 

osim u području najstrože zaštite, a to su mjesta 

(pli ćaci, tršćaci, obalni dio s bujnom vegetacijom) 

gdje uglavnom gnijezde ptice močvarice. 

Iako kratkotrajni posjet Chiemseeu, praktično u 

pro putovanju, sudionici ekskurzije imali su posebnu 

pri liku doznati niz stručnim informacija, a posebno se 

Slika 1. Prva destinacija – Chiemsee – Hereninsel, dvorac Ludviga 

II uz predstavljanje problematike gospodarenja jezerom i 

okolnim ekosustavima 


mno ge dojmilo biološko suzbijanje komaraca na otoci - 

ma i neposredno uz jezero. 

Slika 2. Detalj iz parke ispred dvorca Herenchiemsee 


Nešto o samom Chiemseu – osnovni podaci 

Površina jezera (vodene površine) je oko 7.990 ha. 

Nadmorska visina 518 metara, 

najveća dubina iznosi 72,7 metara, 

prosječna dubina je 25,6 metara i 

zapremnina je oko 2.048 milijuna prostornih metara vode. 

Jezero se proteže u dužinu od 13,7 km, širine je 9,2 km. 

Dužina obale je 64 km, a s obalom otoka iznosi oko 83 km. 

2. dan – 24. 6. 2010. - četvrtak 

Oberammergau – kako rade bavarski šumari? 

Prijepodnevni program bio je posvećen obilasku Bavarskih 

državnih šuma, šumarije Oberammergau. Stručno 

vođenje obavio je prvi čovjek ove šumarije, direktor 

gospodin dipl. ing. Mainhard Süss. Uz obilazak pojedinih 

točaka karakterističnih za problematiku gospodarenja 

šumama na ovom području, gospodin Süss nas je 

upoznao s poviješću šumarstva na ovom alpskom dijelu 

Bavarske, organizacijskom shemom te operativnim poslovima 

vezanim za gospodarenje šumom i divljači. 

Šumarija Oberammergau gospodari s ukupnom površinom 

od 28.600 ha. Uz gospodarenje šumom, šumarija 

je zadužena i za mjere zaštite (zaštitne šume) te za 

lovište koje se prostire na cjelokupnom području držav - 

nih šuma. 

Sve poslove za koje je zadužena šumarija obavlja 

ukupno 75 zaposlenika, od čega je 44 radnika, 10 revirnika 

i 9 lovnika, a ostalih 12 djelatnika su stručno i administrativno 

osoblje. 

Predstavljajući praktične primjere glavnih zadaća šumarije, 

obišli smo tri lokaliteta na kojima je predstavljeno: 

– gospodarenje zaštitnim šumama, 

– gospodarenje gospodarskim šumama, 

– lovno gospodarenje. 

Gospodarenje zaštitnim šumama u alpskom području 

ima posebnu ulogu. Zaštitne šume imaju višestruku 

535

namjenu, ovisno što se prioritetno štiti, tako da su na 

području šumarije Oberammergau zaštitne šume podijeljene 

prema namjeni na funkciju: 

– zaštite tla (zaštita od erozije), 

– zaštita voda (zaštita od bujica), 

– zaštita od lavina, 

– zaštita staništa (biotopa). 

dio pošumi (prirodno ili umjetno). To je i uspjelo, te je 

na tom prostoru sada mješovita šuma prebornih karakteristika, 

a za sprečavanje nastanka lavine, pored živuće 

vegetacije, koriste se i starija stabla koja se ruše po izohipsi 

na način da deblo ostane iznad panja, a panjevi se 

ostavljaju visine oko 1 m koji duže vremena predstavljaju 

oslonac srušenim stablima i naravno snježnoj masi 

da se ne pokrene. 

Vrlo je zanimljiva priča kako je nastajala zaštitna sastojina? 

Naime, glavnu ulogu kod podizanjan zaštitne 

sastojine imali su – lovci. Za podizanje takve namjenske 

Slika 3. Svjetski poznata destinacija zimskog (ali i ljetnog) turizma 

– Garmisch Partenkirchen sa svoje 4 skakaonice, gdje će 

se 2011. godine održati svjetsko prvenstvo 


Tijekom terenskog obilaska pojedinih točaka, upoznati 

smo s načinom kako se provode mjere gospodarenja 

na lokalitetu koji ima ulogu zaštite od lavina. Na predjelu 

Ettaler Berg zaštitni odjel nalazi se na strmom terenu 

nagiba 35–40º i u rasponu nadmorske visine od 

750–1200 mnv. Ta površina ima ulogu zaštite jedne od 

glavnih prometnica od Garmisch Partenkirchena prema 

Augsburgu. Zaštita se ponajprije provodila tehničkim 

načinom, postavljanjem prepreka (drvenih i metalnih) 

koje su imale zadaću spriječiti pokretanje snijega – lavine 

prema prometnici. Šumari su dobili zadaću da taj 

problem riješe biološkom metodom, odnosno da se taj 

Slika 5. Zimovalište za jelensku divljač ima za cilj smanjenje šteta 

od divljači 


Slika 4. Stručni dio programa u šumariji Oberammergau uz vođenje 

direktora, dipl. ing. Mainharda Süssa 

(Foto: T. Đuričić Kuric) 

536 

Slika 6. Dvorac Linderhof 

(Foto: M. Grubešić)

sastojine najveći problem je predstavljala krupna divljač, 

ponajprije jelenska koja je intenzivnim brstom onemogućavala 

podizanje zaštitne sastojine, stoga je bila 

obveza uklanjanja (pojačanog odstrela) divljači s tog 

predjela kako bi se nesmetano razvila prirodna mješovita 

sastojina. 

Slika 7. Detalj iz parka oko dvorca Linderhof 


Više o Bavarskim državnim šumama i njihovim organizacijskim 

jedinicama na: www.baysf.de 

Na predjelu Dickelscwaig upoznali smo se s gospodarskim 

sastojinama i načinom gospodarenja u njima. 

Radi se o terenu s blažom nagibima i dubljim tlom te su 

se na takvim terenima razvile kvalitetne prirodne mješovite 

sastojine smreke, jele, bukve, gorskog javora. 

Zanimljiv je način gospodarenja koji je grupimično 

prebornog karaktera zbog načina iskorištavanja, iako dije 

lom sastojina svojom strukturom više podsjeća na regu 

larni oblik. Obzirom na specifičnost staništa i 

mikroreljefa te unatoč gospodarenju i zaštitnoj ulozi 

ovih sastojina, izvlačenje, odnosno bolje iznošenje drv - 

ne mase, vrši se žičarama (jednojarbolne žičare), čime 

Slika 8. Sudionici ekskurzije s domačinima ispred Šumarskog fakulteta u Freisingu. 

se znatno manje oštećuje tlo, pomladak i ostala prizem - 

na vegetacija. 

U istome predjelu posjetili smo i jedan od 9 takozvanih 

Wintergattera (zimovališta za divljač) namijenjeno 

ponajprije jelenskoj divljači. Kako je već 

spomenuto na ovom području ustanovljeno je i državno 

lovište koje je pod nadležnošću šumarije, ponajprije 

radi integralnog gospodarenja, obzirom da je jedan od 

većih problema u gospodarenju šumom, posebno kada 

je riječ o obnovi, upravo divljač. To i ne čudi s obzirom 

na brojnost divljači: na 28.000 ha lovišta godišnje se 

realizira odstrel jelena običnog od 460 grla, srneće divljači 

oko 1.000 grla i divokoza oko 600 grla. 

Linderhof 

U prekrasnom predjelu bavarskih Alpa već ranije 

spomenuti kralj Ludvig II. izgradio je još jedan od 

svoja tri dvorca – Lindehof. Ovo je najmanji od tri Ludvigova 

dvorca, ali po mnogima i najljepši, kako zbog 

same arhitekture tako i zbog okolnog parka s vodoskokom 

i vidikovcem te podzemnim jezerom, po kojemu 

se može voziti čamcem. U dvorcu je Ludvig II. živio 

oko 8 godina. Znatno više o samome dvorcu, parkovnoj 

arhitekturi oko dvorca te brojne fotografije može se 

pogledati na web stranicama www.schlosslinderhof.de. 

3. dan – 25. 6. 2010. - petak 

Freising – edukacija stručnog kadra 

Treći dan ekskurzije bio je posvećen upoznavanju s 

obrazovnim programom na Šumarskom fakultetu u Freisingu 

i na Visokoj stručnoj školi. Ljubaznošću profesora 

i suradnika na ove dvije obrazovne institucije detaljno su 

prezentirali svoje programe, način rada, tehničku opremljenost, 

rezultate primjene Bolonjskog procesa, mogućnosti 

zapošljavanja i daljnjeg obrazovanja. Posebno su 

se oko prijema, vođenja i predstavljanja angažirali prof. 

dr. sc. Mainhard Schölch, gospođa dr. sc. Stefani 

Ederer, prof. dr. sc. Andreas König, prof. dr. sc. Volker 

Zahner i gospođa Christine Gerschlager. 

Obje institucije su predstavile 

svoj nastavni plan i program te specifičnosti 

u obrazovanju kadrova. 

Dok se na Visokoj stručnoj školi 

obrazuju polaznici za stručne kvalifikacije 

u šumarstvu, na Šumarskom 

fakultetu koji je dio Tehničkog sveuči 

lišta München, obrazuju se prvostup 

nici u području šumarstva i 

upravljanja (Forstwissenschaft und 

Ressourcenmanagement”, BSc) i 

magistri za područje šumarstva i 

drvne tehnologije (“Forst- und Holzwissenschaft”, 

MSc). Postoji i vrlo 

uspješan internacionalni program za 

magistre održivog upravljanja resursima 

(Master Sustainable Resource 

537

Slika 9: Na predavanje u pratnji pasa – uobičajena slika u Freisingu 

(Foto: S. Zec) 

Management) na kojima se obrazuju studenti iz 60 zemalja 

svijeta, čime se nedvojbeno, na najbolji način, potvrđuje 

kvaliteta studija. 

Nekoliko zanimljivih podataka u vezi uvjeta studiranja: 

svi studenti, bez obzira na uspjeh ili socijalni status, 

plaćaju studiranje iako se radi o državnim institucijama 

u bogatoj Bavarskoj. Upis na diplomski studij nije uvjetovan 

obaveznim završetkom dodiplomskog studija, već 

je moguće upisati uvjetno, što uvelike povećava prolaznost. 

No, također postoje problemi sa zapošljavanjem 

prvostupnika, budući da nisu valjano određene kompetencije 

ovoga stupnja obrazovanja. 

Slika 11. Staklena ARKA U RUCI, simbolizira krhkost ekosustava 

i potrebe brige o njemu. Zajednički rad bavarskih i čeških 

umjetnika 


Slika 10. Detalj iz NP Bavarska šuma nakon katastrofalnih sušenja 

(Foto: Z. Ištvan) 

Od niza zanimljivosti i različitosti koje smo mogli u 

ovako kratkom vremenu primijetiti u ove dvije institucije, 

izdvajamo da neki studenti nastavu pohađaju u 

društvu svojih pasa kojih ima priličan broj, uredno su 

vođeni na uzicama i ne stvaraju nikakvu pomutnju niti 

buku. Dapače, njihova nazočnost na hodnicima i u dvoranama 

kao da je pridonosila opuštenosti, zadovoljstvu 

i vidnom zanimanju za ono što se radi. 

4. dan – 26. 6. 2010. - subota 

Bayerische Wald – groblje šume 

Posljednji dan ekskurzije bio je predviđen za program 

u Nacionalnom parku “Bayerische Wald”. Uz 

stručnog voditelja obišli smo nekoliko točaka posebno 

interesantnih sa stajališta šumarske struke. Naime, program 

je bio usmjeren u obilazak bivših sastojina smreke 

u kojoj je 1983. godine kao posljedica ciklona došlo do 

velikih izvala. Kako se nije ništa poduzimalo u smislu 

sanacije i zaštite preostalih sastojina, došlo je do masovnog 

sušenja preostalih sastojina uzrokovano potkornjacima. 

Danas, gotovo trideset godina kasnije, još stoje 

mrtva stabla, a sukcesija, odnosno obnova ide vrlo 

sporo, tako da su mlada stabla visine svega 1–1,5 m. 

Ovo je očiti primjer kako negospodarenje može uzrokovati 

katastrofalne posljedice. 

Upravo je, nažalost najlošijim slikama za šumara, 

završio četverodnevni stručno – edukacijski program u 

Bavarskoj. 

Prof. dr. sc. Marijan Grubešić 

Silvija Zec dipl. ing. šum. 

538

NOVI MAGISTRI ZNANOSTI 

NEW MASTERS OF SCIENCE 

ŽELJKO PERKOVIĆ – magistar biotehničkih znanosti 

Stručni šumarski djelatnik Hrvatskih 

šuma – Uprave šuma Podružnice Delnice 

Željko Perković, dipl. ing. šum. 

obranio je 12. ožujka 2010. magistarski 

rad iz biotehničkih znanosti, polje šumarstvo, 

grana šumarske tehnologije i 

menadžment na Šumarskom fakultetu 

Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad s 

naslovom “Kakvoća bukovih stabala i 

sortimenata u prebornim šumama Gorskog 

kotara” izradio je pod vodstvom 

mentora izv. prof. dr. sc. Tomislava 

Poršinskyja, a obranio je pred tro č- 

lanim povjerenstvom za obranu, koje 

su, uz mentora Poršinskyja kao člana, 

još činili doc. dr. sc. Mario Šporčić 

kao predsjednik i dr. sc. Dijana Vulet 

i ć iz Šu marskog instituta Jastrebarsko. 

U magistarskom radu obima 84 stranice, kako mu i 

naslov kazuje, istraživana je kakvoća bukovih stabala i 

struktura sortimenata u gospodarenim šumama Uprave 

šuma Podružnice Delnice, točnije na području šumarija 

Crni Lug, Lokve, Fužine i Rijeka, na kojima je (Crni 

Lug, Fužine) istraživač neko vrijeme tijekom svoje uspješne 

šumarske karijere djelovao kao upravitelj šumarije. 

Istražujući iskoristivost, kao i otpad pri sječi i izradi 

drvnih sortimenata, njihov napad po kakvoći (trupci za 

ljuštenje/furnir, pilanska oblovina, ogrjevno drvo) u odnosu 

na neto i bruto obujam stabla, pojavnost neprave 

srži kao i njen udio u obujmu stabla, čistoću debla, debljinu 

kore i dr., mr.sc. Perković uz ostalo je ustvrdio: Postoji 

potpuna ovisnost bruto i neto obujma stabla i 

obujma otpada o prsnom promjeru bukovih stabala, čije 

vrijednosti rastu s porastom prsnog promjera; postotni 

udjeli iskoristivosti drva (86,7 %) i otpada (13,3 %) pri 

sječi i izradi drva u obujmu krupnog drva stabla ne pokazuju 

ovisnost o prsnom promjeru bukovih stabala; 

srednje vrijednosti postotnih udjela tehničke oblovine, 

furnirskih trupaca i trupaca za ljuštenje te pilanskih trupaca 

u neto obujmu stabla niže su od onih u panonskim 

bukovim šumama, što ukazuje na lošu kakvoću goranske 

bukovine (jedan od razloga povećan udio stabala s 

nepravom srži); postoji potpuna ovisnost bruto i neto 

obujma stabla i obujma otpada o prsnom promjeru stabla, 

čije vrijednosti rastu s porastom prsnoga promjera. 

Istraživač je nadalje došao do zaključka da se srednje 

vri jednosti postotnih udjela tehničke oblovine, ogrjevnog 

drveta i otpada pri sječi i izradbi drva u bruto obujmu bukovih 

stabala redovito dobro uklapaju 

u sortimentne tablice koje se 

koriste u poduzeću Hrvatske šume. 

Mr. sc. Željko Perković dipl. 

ing. šum., rođen je u Liču kod Fužina 

(Gor ski kotar) 21. svibnja 

1952. Osnovnu školu pohađao je u 

Fužinama, a srednju u Delnicama, 

maturiravši na gimnaziji općeg 

smjera 1970. Studij šumarstva polazio 

je na Šumarskom fakultetu u 

Zagrebu, diplo miravši na Šumskogospodarskom 

odjelu 11. srpnja 

1977. Uz kraće izbivanje u Drvenjači 

Fužine (1979) na radnom 

mjestu rukovoditelja za pripremu 

sirovine, odnosno u odjelu gradske 

Uprave za komunalni sustav Grada Rijeke u svojstvu samostalnog 

suradnika za zelene površine (1997–2000), 

cijeli svoj dosadašnji radni vijek proveo je u šumarskoj 

operativi, radeći u Šumskom gospodarstvu Delnice, odnosno 

njegovu pravnom slijedniku HŠ – Upravi šuma 

Podružnici Delnice. Nakon pripravničkog staža u Šumariji 

Fužine 1980. stalno zaposlenje dobiva u Šumariji 

Crni Lug, u kojoj nakon položenog stručnog ispita biva 

imenovan upraviteljem šumarije. Na istom će radnom 

mjestu provesti punih osam godina u Šumariji Fužine 

(1985–1992), da bi 1992. bio najprije imenovan rukovoditeljem 

Odjela za proizvodnju, a tri godine kasnije 

(1995) upraviteljem Uprave šuma Delnice. Posljednju 

dekadu svog radnog staža provodi na radnom mjestu 

upravitelja Šumarije Klana, gdje uz operativne poslove 

uspješno okončava svoja znanstvena istraživanja. 

Kako se državno lovište “Smrekova draga” prostire i 

na području klanjske šumarije , gdje obitava trofejno ponajbolja 

populacija kraškog soja jelena Gorskog kotara, 

mr. sc. Željko Perković određenu značajnu pozornost 

posvećuje lovnoj djelatnosti. Uz članstvo u Hrvatskom 

šumarskom društvu , ogranak Delnice, član je mjesnog 

LD “Srnjak” Fužine-Lokve, davši značajan doprinos pri 

izradi monografije društva “Naših 75 godina” (2007). U 

braku s Marijom r. Lisec otac je dvojice sinova, Igora i 

Marka, od kojih je potonji , krenuvši očevim stopama, 

uspješno okončao studij šumarstva i zaposlio se u Šumariji 

Mrkopalj, te na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u 

Zagrebu upisao poslijediplomski studij. 

Alojzije Frković 

539

IZLOŽBE – EXHIBITIONS 

JESEN U LICI 

XII. IZLOŽBA TRADICIJSKIH PROIZVODA 

Gospić 2. i 3. listopada 2010. godine 

Već dvanaestu godinu za redom prve subote i nedjelje 

u listopadu organizira se u Gospiću sve popularnija 

izložba proizvoda i usluga malog poduzetništva. 

246 izlagača (13 hrvatskih županija) i zemalja iz regije 

(Bosna i Hercegovina, Slovenija, Mađarska i Srbija), 

potvrđuju važnost ove izložbe. 

Ovogodišnju Izložbu organizirala je Ličko-senjska 

županija i razvojna agencija Ličko-senjske županije – 

LIRA, pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog Sabora 

i Vlade RH. 

Svečano otvaranje izložbe u 10 h u prepunoj gradskoj 

sportskoj dvorani, započelo je pozdravnim govorom 

gradonačelnika grada Gospića gosp. Milana 

Kolića, nastavljeno je izlaganjem gosp. Milana J u r - 

kovića, Ličko-senjskog župana. O važnosti i razvoju 

turizma (koji zbog izuzetnih prirodnih ljepota Ličkog 

kraja-Plitvičkih jezera, primorske obale i Novalje na 

otoku Pagu već daju prve rezultate), govorio je ministar 

turizma gosp. Damir Bajs. 

U ime Vlade RH posjetitelje je pozdravio potpredsjednik 

vlade i ministar zdravstva gosp. Darko Milinović. 

Izložbu je proglasio otvorenom gosp. Luka Bebić, 

predsjednik Sabora RH. 

Ličko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović 

blagoslovio je izložbu, nakon čega su uzvanici i posjetitelji 

započeli razgledavanje izložbenih prostora. 

Bogati štandovi raznovrsnih proizvoda malog poduzetništva 

i seoskih kućanstava (sl. 1.), uz prezentaciju 

iz ra de raznih proizvoda (od gline, drveta, vune, te proizvodnja 

košara od šiblja, klesanje kamena, pečenje rakije 

i dr.), daju poseban ugođaj. Izloženi su radovi slikara 

amatera, izrađivači suvenira i ukrasnih predmeta. U 

ugodnoj atmosferi doprinijeli su nastupi 16 KUD-ova, s 

raznim glazbenim i folklornim programima. 

Ove godine kao i prošlih izlagao je svoje radove 

šumar – slikar Karlo Posavec, dipl. ing. s motivima 

iz ličkog kraja (sl. 2.). 

1 2 

540

Izložbeni prostor UŠP Gospić (sl. 3. i 4.) uređen je s 

puno ukusa. Jednostavna šumska brvnara, uređen okoliš 

s puno zelenila (proizvodima rasadnika “Vujnović 

brdo”) i ukrasnih detalja (skulpture od slame, drveni 

most, staze i dr.) plijenile su pozornost odraslih i djece. 

Ideju i izvedbu uspješno je obavio Josip Papac dipl. 

ing., a za “logistiku” i prijam gostiju bio je zadužen 

upravitelj Šumarije Gospić, Mario Stilinović dipl. 

ing. Na usluzi su bili i mnogi ostali šumari. 

5 

3 

Slijeva: mr. sc. Zoran Đurđević, mr. sp. Mandica Dasović i Oliver 

Vlainić, dipl. ing. 

4 

Posebni gosti UŠP Gospić i HŠD – ogranak Gospić 

bili su članovi HŠD ogranaka Split i Karlovac, predvođeni 

predsjednicima mr. sc. Zoranom Đurđevićem i Oliverom 

Vlainićem dipl. ing. (sl. 5.). 

Njih su na štandu, nakon jutarnjeg posjeta plantaži 

Žitnjak, dočekali upravitelj UŠP Gospić Damir Čanić 

dipl. ing. i predsjednica HŠD Ogranka Gospić mr. sp. 

Mandica Dasović, koji su za svoje goste organizirali 

bogat program, a ličani su tradicionalno dobri domaćini. 

Izložba “Jesen u Lici” iz godine u godinu poprima 

sve veći interes i značenje. To je po riječima Ličkosenjskog 

župana gosp. Milana Jurkovića – ”Manifestacija 

koja slavi obilje i vrijedne težačke ruke”. 

Frane Grospić 

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA 

FROM THE HISTORY OF FORESTRY 

OŽIVLJENA USPOMENA NA PILANU ŠTIROVAČA 

U obiteljskom albumu Ankice Anić iz Krasna, sačuvano 

je i nekoliko fotografija nepoznatog autora o pilani 

Štirovača, koje su nastale neposredno prije početka 

II. svjetskog rata. Zahvaljujući njezinoj susretljivosti, 

ovih nekoliko neobjavljenih fotografija zajedno s njezinim 

sjećanjima, svakako će doprinijeti potpunijem 

upoznavanju života i rada pilane Štirovača. U tom razdoblju 

njezin otac Luka Anić (1908-1979) sa svojom višečlanom 

obitelji, boravio je nekoliko godina u Štirovači 

kao poslovođa iskorištavanja šuma Šumske uprave 

Kosinj u sastavu Direkcije šuma na Sušaku. Ova Šumska 

uprava u to doba bavila se iskorištavanjem šuma u 

vlastitoj režiji, pilanskom proizvodnjom na pilani Štirovača, 

održavanjem putova, prijevozom i manipulacijom 

piljene građe i drugih šumskih sortimenata na stovarištu 

u morskoj luci Stinica. 

541

Slika 2. Visoki metalni dimnjak pilane Štirovača 

goveda u slobodnoj ispaši (pustopašica). Njihovi vlasnici, 

ponajviše iz okolnih ličkih naselja, znaju točno 

svoja grla koja se s dolaskom hladnijih jesenskih dana 

ponovno vraćaju u svoje staje. Ovaj nomadski način uzgoja 

goveda nije zahtijevao nikakvih izdataka, jer je 

bila osigurana ispaša u šumi i voda s mnogih izvora. Pustopašica 

je međutim potpuno onemogućavala prirodnu 

obnovu šuma. Velikom depopulacijom tih naselja u dru- 

Slika 1. Radnička nastamba na pilani Štirovača 

O radu pilane Štirovača već je podrobno pisao “Šumarski 

list”, pa će se ovom prilikom ta saznanja dopuniti 

sa sjećanjima Ankice Anić iz njezinog djetinjstva, 

koja su također vezana za Štirovaču 1 . Prema njezinom 

prisjećanju život u Štirovači karakteriziraju dva potpuno 

različita vremenska razdoblja (zima i ljeto). Dugotrajni 

i obilni snježni pokrivač od kasne jeseni do 

ranog proljeća, dovodio je do potpunog prekida rada u 

šumi i na pilani. Zbog nepovoljnih zimskih uvjeta na 

višim predjelima Štirovače, mnogobrojna divljač najčešće 

se zadržava u njezinom donjem dijelu i to ponajprije 

kraj pilane i najizdašnijeg stalnog izvora vode. Razne 

vrste divljači često dolaze do nastambi obitelji Anić, 

koje su kod djece uvijek izazivali veliko oduševljenje. 

Dolaskom proljeća postupično kopni snijeg, pa u Štirovači 

ponovno započinju radovi u šumi i na pilani. Ponuda 

radnika nadmašuje stvarne potrebe, pa zaposlenje 

u tadašnjoj teškoj ekonomskoj krizi predstavlja veliki 

dobitak za pojedino domaćinstvo. Veći dio radnika na 

pilani potječe iz najbližih ličkih mjesta (Pazarišta i Kosinja), 

a manjim dijelom iz Podgorja. Obitelj Anić obrađuje 

manju parcelu zemlje uz nastambu na kojoj uzgaja 

krumpir, luk i razno povrće za svoje potrebe. Od početka 

ljeta do duboke jeseni u Štirovači boravi veliki broj 

1 

Tonković, D. 1995: Štirovača kao negdašnje središte za preradu 

drva srednjeg Velebita Š.L. 5-6. s. 201. Piškorić, O. 1995: 

Marijan Matijašević, dipl. ing. šum. (1910-1945). Š.L. 5-6. s. 210. 

Slika 3. Radnici pilane Štirovača, pretežno iz Pazarišta. Skupni 

snimak nakon čišćenja snijega i skorog početka rada na 

pilani Štirovača 

542

Slika 4. Marijan Matijašević, dipl. ing. šum., upravitelj pilane 

Štirovača, Nikola Popović, dipl. ing. šum., referent za 

iskorištavanje šuma Direkcije šuma Sušak i 

nepoznati lovac u lovu na području Štirovače 

goj polovici prošlog stoljeća, drastično se smanjuje broj 

goveda, pa zbog toga potpuno prestaje pustopašica u 

Štirovači. Ovakav razvoj događaja omogućio je nesmetanu 

prirodnu obnovu šuma. 

Inače pilanu Štirovača izgradio je Šumarski ured u 

Otočcu 1870. g., pa je to zacijelo i najstarija pilana na 

Velebitu. U ratnom vihoru II. svjetskog rata pilana je 

uništena i nakon toga nije se više obnavljala. Od osnutka 

do 1935. g. pilana se davala u zakup, a nakon toga 

posluje u režiji Šumske uprave Kosinj. Među najpoznatijim 

zakupcima spominju se Vilhard iz Sušaka i Kalanj 

iz Pazarišta. Pilana je radila na parni pogon i pri tome 

koristila dovoljne količine vode iz najjačeg stalnog izvora 

u Štirovači. Godišnje je bila u pogonu 6–7 mjeseci 

i u dvije smjene prerađivala je oko 8.000 m³ oblovine. 

Nakon osnutka NP “Sjeverni Velebit” 2000. g., granica 

prema Upravi šuma podružnice Senj prolazi sredinom 

Štirovače, pa nekadašnja lokacija pilane s glavnim 

izvorom vode ulazi u njegov sastav. Zbog potpunije informacije 

posjetitelja o nekadašnjoj pilani Štirovača, 

bilo bi poželjno na njezinoj nekadašnjoj lokaciji postaviti 

maketu s kratkim osnovnim podacima. 

Na kraju zahvaljujemo Ankici Anić na ustupljenim 

fotografijama i sjećanju na život i rad pilane Štirovača 

uoči II. svjetskog rata, koja svakako predstavljaju 

jednu malu kockicu u mozaiku relativno slabo poznatih 

minulih događanja na prostorima ovog neponovljivog i 

jedinstvenog prirodnog predjela. 

Vice Ivančević 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA 

FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION 

GLAZBENA VEČER U HRVATSKOM ŠUMARSKOM DOMU 

Solističkim koncertom održanim 14. listopada, primadona 

Splitske opere Cynthia Hansell-Bakić, uz klavirsku 

pratnju mladog umjetnika Maria Čopora, na 

najljepši način započeo se ostvarivati glazbeno-kulturni 

program, kao jedno novo događanje u Hrvatskom 

šumarskom domu. 

Svojim izuzetnim glasom i interpretacijom primadona 

je posjetiteljima pružila nezaboravan glazbeni doživljaj. 

Na programu su bile arije i popularne melodije 

iz mjuzikla. Koncert je započeo nezaboravnim pjesmama 

Georgea Gershwina “The man I love”, “Someone 

to watch over me” i “Summertime”, potom su 

slijedile skladbe Rodgersa and Hammersteina “The 

Sound of Music” iz 1959. godine, iz veoma popularnog 

filma Moje pjesme, moji snovi i skladbe Leonadra 

Bernsteina, kao što su: “Peter, Peter” iz istoimenog 

mjuzikla iz 1950. i “I feel pretty”. Publika je s posebnim 

oduševljenjem dočekala pjesmu Jerome Kerna “Smoke 

gets in your eyes” hit iz mjuzikla “Roberta” 1933. godine 

i mnoge druge. Svoje oduševljenje publika je iskazala 

dugotrajnim pljeskom. 

Sopranistica Cynthia Hansell-Bakić rođena je u 

američkoj državi Virginija, najveći dio svoje bogate karijere 

ostvarila je na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta 

u Splitu, gdje je počela pjevati 1972. godine. U 

Splitu je zasnovala i obitelj i trajno preselila u Hrvatsku. 

Kao primadona ostvarila je nekoliko desetaka glavnih 

uloga i nastupala na brojnim domaćim i inozemnim po- 

543

Slijeva: gosp. Mario Čopor, mr. sc. Petar Jurjević, predsjednik 

HŠD-a, gđa Cynthia Hansell-Bakić i Damir Delač, dipl. 

ing., tajnik HŠD-a 

zornicama. U Hrvatskoj je najviše pamtimo po ulozi 

Tosce iz Puccinijevoj istoimene opere. Godine 2005. 

dobila je nagradu “Milka Trnina”. Bila je omiljena 

operna pjevačica maestra Borisa Papandopula, poznatog 

skladatelja i dirigenta s kojim je surađivala preko 

dvadeset godina, i koji joj je posvetio brojne pjesme i 

koncertna djela. 

U svojoj bogatoj opernoj karijeri broji više od pedesetak 

glavnih uloga u operama Puccinija, Verdija, Giordanija, 

Leoncavalla, Donizettija, Mozarta, Čajkovskog, 

Monteverdija, Smetane, Dvoržaka i drugih, te hrvatskih 

autora J. Gotovca, I. Tijardovića, I. Paraća, J. Hatzea, i 

Ivana pl. Zajca. 

Klavirist Mario Čopor diplomirao je klavir na Muzičkoj 

akademiji u Zagrebu u klasi S. Radića. Kod 

istog profesora je i magistrirao 1998. godine. Tijekom 

školovanja nastupao je na brojnim koncertima u Hrvatskoj, 

Austriji, Italiji i Japanu. Kao solist nastupao je sa 

Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom 

Muzičke akademije i manjim komornim instrumentalnim 

sastavima, a iznimno je cijenjen kao korepetitor. 

Glazbeno-kulturni program iniciran je od članova 

društva, s ciljem popularizacije ozbiljne glazbe i pružanja 

mogućnosti druženja s profesionalnim glazbenicima. 

Programom će biti obuhvaćeni i talentirani 

članovi društva koji se bave nekom vrstom glazbene 

umjetnosti. U tu svrhu obnovljen je i dvorišni atrij u ko - 

jemu će se održavati koncerti tijekom ljetnih mjeseci. 

Glazbene večeri u Hrvatskom šumarskom domu trebale 

bi postati tradicija, koja će dati jednu novu kvalitetu 

društvu i kojom će se otvoriti vrata mnogim uglednim 

gostima iz svijeta ozbiljne glazbe. 

Jadranka Roša 

544

ZAPISNIK 

2. SJEDNICE UPRAVNOG I NADZORNOG ODBORA HŠD-a, 

održane 5. 10. 2010. god. u 11 sati u planinarskom domu Jankovac, UŠP Našice 

Nazočni: izv. prof. dr. sc. Igor Anić, Stjepan Blažičević, 

dip. ing., Mario Bošnjak, dipl. ing., mr. sp. Mandica 

Dasović, mr. sc. Josip Dundović, prof. dr. sc. 

Milan Glavaš, Tijana Grgurić, dipl. ing., Dubravko 

Hodak, dipl. ing, Benjamino Horvat, dipl. ing., mr. sc. 

Petar Jurjević, Čedo Križmanić, dipl. ing., Marina 

Mamić, dipl. ing., Darko Mikičić, dipl. ing., Jolanda 

Vincelj, dipl. ing. (umjesto Damira Miškulina, dipl. 

ing), Vlatko Petrović, dipl. ing., Goran Vincenc, dipl. 

ing., (umjesto Dragomira Pfeifera, dipl. ing.), Darko 

Posarić, dipl. ing., izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, Oliver 

Vlainić, dipl. ing., Zdravko Vukelić, dipl. ing., Ilija 

Gregorović, dipl. ing., Hranislav Jakovac, dipl. ing., 

Josip Maradin, dipl. ing., Damir Delač, dipl. ing., Biserka 

Marković, dipl. oec. 

Gosti: Davor Beljan, dipl. ing., Davor Butorac, dipl. 

ing., Dražen Štrković, dipl. ing., Miroslav Mrkobrad, 

dipl. oec. 

Domaćin: Željko Komadina, dipl. ing., zamjenik vo - 

ditelja UŠP Našice. 

Ispričani: Tibor Balint, dipl. ing., mr. sc. Zoran Đurđević, 

prof. dr. sc. Ivica Grbac, prof. dr. sc. Josip Margaletić, 

akademik Slavko Matić, prof. dr. sc. Branimir 

Prpić, Biserka Šavor, dipl. ing., dr. sc. Vlado Topić, dr. 

sc. Dijana Vuletić. 

Predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević pozdravio 

je sve nazočne, a posebno se zahvalio domaćinima na 

čelu sa Željkom Komadinom, dipl. ing., zamjenikom 

voditelja UŠP Našice, koji je ukratko predstavio UŠP 

Našice i zaželio uspješan rad. 

Nakon što je predsjednik HŠD-a mr. sc. Jurjević 

utvrdio kvorum, jednoglasno je usvojen ovaj 

Dnevni red: 

1. Ovjerovljenje Zapisnika 1. sjednice Upravnog odbora 

HŠD-a. (Zapisnik je objavljen u ŠL 3–4/2010.) 

2. Obavijesti 

3. Aktualna problematika 

4. Izvješće o izvršenju financijskoga plana za prvo polugodište 

2010. god. 

5. Šumarski list i ostale publikacije 

6. Rasprava po izvješćima i zaključci 

7. Pitanja i prijedlozi 

Predloženi dnevni red jednoglasno je usvojen. 

Ad 1. Na Zapisnik 1. sjednice Upravnog odbora 

HŠD-a koji je objavljen u Šumarskom listu 3–4/2009. 

nije nitko imao primjedbi te je jednoglasno usvojen. 

Ad 2. Pod ovom točkom Dnevnog reda prvo je obavijesti 

iz središnjice iznio tajnik HŠD-a Damir Delač, 

dipl. ing. 

• Početkom svibnja bili smo domaćini grupi šumara iz 

Švicarske – Kanton Aarau (Zirih). U lugarnici Fuka, 

šumarije Vrbovec, goste su dočekali, predsjednik 

HŠD-a, mr. sc. Petar Jurjević, predsjednica bjelovarskog 

ogran ka HŠD-a, Marina Mamić, dipl. ing., voditelj 

UŠP Bjelovar Stjepan Ivezić, dipl. ing., 

upravitelj šumarije Vrbovec Đuro Kauzlarić, dipl. 

ing., revirnik Željko Gubijan, dipl. ing. i tajnik HŠDa 

Damir Delač, dipl. ing. Svako u svojoj domeni, 

goste smo upoznali s osnovnim podacima o šumama 

i šumarstvu Hrvatske, o HŠD-u, UŠP Bjelovar i šumariji 

Vrbovec. Na području GJ Čes ma gosti su 

upoznati s gospodarenjem šumama hrasta lužnjaka. 

Nakon ručka u lugarnici Česma krenuli smo u Lipovljane, 

gdje je goste s gospodarenjem šumama NPŠO 

Lipovljani upoznao izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić. 

Sljedećega dana bili smo gosti kolega iz UŠP i 

ogranka HŠD-a Sisak, gdje su nas dočekali, predsjednik 

sisačkog ogranka HŠD-a, Vlatko Petrović, 

dipl. ing., njegova zamjenica Ariana Telar, dipl. ing., 

rukovoditelj odjela za uređivanje šuma, Tihomir Pejnović, 

dipl. ing., upravitelj šumarije Sunja Drago 

Domazetović, dipl. ing. i revirnik G.J. Lonja Goran 

Bručić, dipl. ing. U Krapju je, na podru čju Parka prirode 

Lonjsko polje, ravnatelj Goran Gugić, dipl. ing., 

nakon prikazanog filma, upoznao goste sa znamenitostima 

Lonjskog polja. Na području GJ Lonja, šumarije 

Sunja, prezentirani su nam podaci o UŠP 

Sisak i šumariji Sunja. Uz nazočnost voditelja UŠP 

Sisak Zvonka Rožića, dipl. ing., s gostima smo se, 

nakon svečanog ručka, oprostili u šumarskoj kući 

Brezovica. Oduševljeni dočekom, švicarski šumari 

pozvali su nas u uzvratni posjet. 

• Polovinom srpnja organizirali smo dvodnevnu struč - 

nu ekskurziju s temom sajam šumarstva INTER- 

FORST u Münchenu. Uz članove Upravnog i 

Nadzornog odbora HŠD-a, na stručnoj ekskurziji sudjelovali 

su predstavnici Hrvatskih šuma d.o.o., Šumarskog 

fakulteta i HKIŠDT. Opširnije izvješće o 

tom napisano je u ŠL 7–8/2010. 

• U skladu sa zaključkom 3. sjednice Upravnog i Nadzornog 

odbora HŠD-a iz 2010. godine, o poticaju 

za dodjelu Nagrade za životno djelo, povodom 40 

godina uređivanja Šumarskog lista, Glavnom uredniku 

prof. dr. sc. Branimiru Prpiću, u rujnu smo održali 

sastanak s predstavnicima Šumarskoga 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji će u tu svrhu 

formirati Povjerenstvo, a ono će napraviti daljnje 

radnje potrebne za kandidaturu. 

• U tijeku je prikupljanje i digitalizacija materijala za 

izdavanje knjige znanstvenih radova i Uvodnika 

545

Šumarskoga lista prof. dr. sc. Branimira Prpića. Bolest 

prof. Prpića znatno je usporila radove na pripremi 

knjige. 

• Od 23. do 25. rujna 2010. HŠD je bilo domaćinom 

EFN (Europian Foresty Network) – Mreža šumarskih 

društava Europe. Na ovogodišnjem susretu šumara 

Europe sudjelovalo je 18 delegata iz Austrije, 

Njemačke, Estonije, Slovačke, Škotske i Hrvatske. 

U četvrtak 23. rujna u Velikoj dvorani Šumarskoga 

doma goste su u ime domaćina pozdravili: predsjednik 

HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević, državni tajnik 

MRRŠVG Herman Sušnik, dipl ing., i predsjednik 

AŠZ akademik Slavko Matić. Uslijedila su izvješća 

po zemljama, gdje su delegati predstavili šume i šumarstvo 

i neke aktualnosti i zanimljivosti svojih zemalja. 

Hrvatsku je predstavio izv. prof. dr. sc. Ivica 

Tikvić, predavanjem Tartufi u hrvatskim šumama. 

Raspravljalo se i na temu korištenja energetskog drveta 

u pojedinim zemljama i načinu na koji će zemlje 

sudionice obilježiti 2011. godinu, od UN 

proglašenu Godinom šuma. Zajednička večera organizirana 

je u Šumarskom domu, a nakon toga 

glazbena večer uz grupu “Kužiš stari moj” u prekrasnom 

Šumarskom vrtu. Sljedeći dan, uz stručno 

vodstvo predsjednika Pro Silvae Hrvatske, izv. prof. 

dr. sc. Igora Anića, obavili smo terenski dio na području 

šumarije Vrbovec. U šumarskoj kući Česma 

dočekali su nas predstavnici UŠP Bjelovar, predsjednica 

HŠD-a ogranka Bjelovar Marina Mamić, 

dipl. ing. i upravitelj Šumarije Vrbovec Đuro Kauzlarić, 

dipl ing. Problematiku gospodarenje lužnjakovim 

šumama u Hrvatskoj izložio je prof. Anić, a 

na konkretnim primjerima u šumariji Vrbovec, 

upravitelj Kauzlarić. O bitnom čimbeniku za opstanak 

lužnjakovih šuma, vodi i praćenju stanja podzemnih 

voda na području GJ “Česma”, predavanje 

je održao dr. sc. Pilaš iz Hrvatskog šumarskog instituta 

Jastrebarsko. Nakon toga krenuli smo na područje 

Parka prirode Lonjsko polje, gdje su nas 

dočekali predstavnici HŠD-a ogranka Sisak na čelu 

s predsjednikom Vlatkom Petrovićem, dipl. ing. i 

predstavnicima UŠP Sisak. Djelatnici Parka prirode 

Lonjsko polje, nakon prikazanog filma, iznjeli su 

osnovne podatke o tom prirodnom fenomenu. Na 

području šumarije Sunja imali smo izuzetnu priliku 

pogledati granično područje Parka prirode i gospodarskih 

šuma u uvjetima poplave, koja je u to vrije - 

me zahvatila cijeli sliv Save. Tu smo večer završili 

večerom u šumarskoj kući Brezovica. Zadnji dan 

susreta gosti su nakon vožnje turističkim autobusom 

i razgledavanja povijesnih i kulturnih znamenitosti 

Zagreba, posjetili Jarun gdje se odvijalo 

Svjetsko prvenstvo šumarskih radnika. Nakon pozdravnih 

riječi i zahvale delegacija domaćinima, 

skup je u Šumarskom domu završio u popodnevnim 

satima. Detaljnije izvješće s ovoga skupa prikazat 

će se u idućem broju ŠL. 

• Na susretima šumara, kada smo gosti u inozemstvu, 

ili smo domaćini stranim delegacijama, sličnim 

EFN, osjeća se potreba za jedinstvenom prezentacijom 

kojom bi predstavili šume i šumarstvo svoje 

zemlje. Takva prezentacija na hrvatskom i engleskom 

jeziku sada je u završnoj fazi dorade i uskoro 

će se moći vidjeti na našim WEB stranicama. 

• Od MRRŠVG stigao je zahtjev za imenovanje člana 

koji će ispred HŠD-a sudjelovati u Povjerenstvu za 

izradu novog Zakona o šumama. Nakon kraće rasprave 

svi su se složili da to bude predsjednik HŠD-a 

mr. sc. Petar Jurjević. 

• Kao početak glazbenih večeri u Šumarskom domu 

najavljen je Solistički koncert primadone Cynthie 

Hansell Bakić, profesorice na Glazbenoj akademiji 

u Zagrebu i Splitu, uz klavirsku pratnju Maria Čopora, 

koji će se održati u Šumarskom domu, 14. listopada 

u 19h. 

• Predsjednik Sekcije HŠD-a, Hrvatska udruga za 

bio masu, mr. sc. Josip Dundović, izvijestio je o 

5. Hrvatskim danima biomase, održanim zajedno s 

Ausrijskim uredom za vanjsku trgovinu, u Našicama 

3. i 4. rujna 2010. Detaljnije izvješće biti će 

objavljeno u ŠL. 

Ad 3. 

• Neki ogranci HŠD-a, u želji da sa svojim specifičnostima 

individualiziraju logo HŠD-a, predložili su 

određene preinake. Zaključak je da službeni logo 

HŠD-a, kao jedinstvene udruge, ostane kao i do 

sada jedinstven. Na dijelu loga gdje za središnjicu 

piše Šumarski list 1877 na logu ogranka pisat će 

ime dotičnog ogranka. 

• Vremenom se pokazalo da postojeća Članska 

iskaznica HŠD-a, kako veličinom, tako i formom i 

sadržajem, više ne udovoljava potrebama. Stoga je 

predloženo tiskanje novih članskih iskaznica, za što 

je zaduženo povjerenstvo: Oliver Vlainić, Marina 

Mamić i Damir Delač, koje će na sljedećoj sjednici 

UO HŠD-a iznijeti prijedlog novog rješenja Članske 

iskaznice. 

• Kao što već duže vrijeme s ponosom ističemo, pred 

nama je 2011. godina, koja je na Ministarskoj konferenciji 

UN 2007. godine, na prijedlog Hrvatske 

delegacije, proglašena kao Godina šuma. Kako bi 

što bolje obilježili 2011. Godine šuma, potrebno se 

za to pripremiti i iskordinirati aktivnosti u središnjici 

i po ograncima. U suradnji s MRRŠVG i bjelovarskim 

ogrankom HŠD-a postaviti ćemo u holu 

zgrade UN u New Yorku, izložbu s izabranim fotografijama 

sedam proteklih Salona fotografija Šuma 

okom šumara. 

546

• Na zgradi Šumarskog doma u podrumskom dijelu 

napravljeni su soboslikarski radovi sanacije od 

vlage. Četiri krovna prozora na dijelu zgrade koje 

koriste Hrvatske šume d.o.o. u potpunosti su propala 

i potrebno ih je što hitnije izmijeniti. Kako se 

radi o relativno malom iznosu (oko 20 000 kuna) i 

hitnoći postupka, radovi su ponuđeni tvrtki “Krovorad”, 

koja ima Ugovor o održavanju s Hrvatskim 

šumama d.o.o. Za procjenu ostalih potrebnih radova 

na krovnim prozorima, koji će ući u Plan za 2011. 

godinu, formirati će se Povjerenstvo u sastavu: 

predsjednik UO mr. sc. Petar Jurjević, predsjednik 

NO Hranislav Jakovac, voditeljica financija HŠD-a 

Biserka Marković i tajnik HŠD-a Damir Delač. 

• UO odobrio je kupnju električnog klavira, koji je već 

imao promociju na Skupštini HŠD-a, te prijenosnog 

računala i PC monitora za potrebe Stručnih službi. 

• U skladu sa zaključcima 1. sjednice Upravnog i Nadzornog 

odbora HŠD-a, na Redovitoj izbornoj sjednici 

Skupštine HŠD-a, formirana je Sekcija za 

kulturu, sport i rekreaciju. Predsjednik te sekcije tre - 

bao se izabrati na idućoj tj. ovoj sjednici Upravnog i 

Nadzornog odbora. U raspravi su istaknuta dva kandidata; 

dopredsjednik HŠD-a Oliver Vlainić, dipl. 

ing. i voditelj informatičke radionice HŠD-a Branko 

Meštrić, dipl. ing. Odlučeno je da se članovi Upravnog 

odbora, pismenim putem do sljedeće sjednice 

izjasne tajniku o svom izboru između navedenih kandidata. 

• Davor Butorac, dipl. ing. otvorio je problematiku 

Bolonjskog procesa u visokom obrazovanju šumarske 

struke, poglavito prvostupnika za koje praksa 

nema adekvatnih radnih mjesta. U raspravi u kojoj su 

sudjelovali prof. dr. sc. Milan Glavaš, mr. sc. Josip 

Dundović, izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, izv. prof. dr. 

sc. Igor Anić, Hranislav Jakovac, dipl. ing., Oliver 

Vlainić, dipl. ing. i mr. sc. Petar Jurjević, usuglašeno 

je da je sadašnji sustav školovanja šumarskih stručnjaka, 

3+2, neprimjeren šumarskoj visokoškolskoj 

tradiciji i potrebama prakse. Zaključak je da se formira 

povjerenstvo: izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, izv. 

prof. dr. sc. Igor Anić i mr. sc. Petar Jurjević, koje će 

u nadležnim institucijama, MRRŠVG, Šumarskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i HKIŠDT, aktualizirati 

navedeni problem. 

Ad 4. 

IZVRŠENJE PLANA HŠD 

01. 01. 2010. – 30. 06. 2010. 

HŠD UKUPNO 

plan izvršenje % 

PRIHODI 

Prihodi od usluga 0 134.264 

Prihodi od članarina 750.000 302.633 40,4 % 

Prihodi od kamata 25.000 15.146 60,6 % 

Prihodi od imovine 1.900.000 959.471 50,5 % 

Prihodi od donacija: Proračun 150.000 0 0,0 % 

Prihodi od donacija: Ostalo 200.000 162.444 81,2 % 

Prihodi od pretplate na ŠL 450.000 275.468 61,2 % 

Prihodi – ostalo 200.000 7.115 3,6 % 

UKUPNO PRIHODI 3.675.000 1.856.541 50,5 % 

RASHODI 

Rashodi za zaposlene 

Plaće, porezi, prirezi, doprinosi 830.000 403.950 48,7 % 

Ostali rashodi za zaposlene 25.000 19.354 77,4 % 

Materijalni rashodi 

Rashodi za službena putovanja 30.000 9.643 32,1 % 

Rashodi za materijal i energiju 55.000 40.163 73,0 % 

Rashodi za usluge: Pošta i tel. 60.000 29.701 49,5 % 

Rashodi za usluge: Održavanje 220.000 66.084 30,0 % 

Rashodi za usluge: Komunalne 310.000 17.679 5,7 % 

Rashodi za usluge: Intelektualne 300.000 122.986 41,0 % 

Rashodi za usluge: Računalne 50.000 16.230 32,5 % 

Rashodi za usluge: Grafičke 365.000 153.113 41,9 % 

Rashodi za usluge: Ostale 20.000 34.308 171,5 % 

Ostali rashodi poslovanja 

Premije osiguranja 30.000 17.774 59,2 % 

Reprezentacija 480.000 291.259 60,7 % 

Članarine 30.000 3.933 13,1 % 

Stručna putovanja, savjetovanja 650.000 406.745 62,6 % 

Stručna literatura 30.000 42.274 140,9 % 

Troškovi vanjskih suradnika 80.000 31.064 38,8 % 

Amortizacija 55.000 27.289 49,6 % 

Bankovne usluge 15.000 7.201 48,0 % 

Ostali rashodi 40.000 95.976 239,9 % 

UKUPNO RASHODI 3.675.000 1.836.725 50,0% 

547

Biserka Marković, dipl. oec., voditeljica financijske 

službe obrazložila je financijsko izvješće za prvo polugodište 

2010. godine. 

Financijsko izvješće je jednoglasno prihvaćeno. 

Pojašnjavajući financijsko izvješće, upozorila je na 

pridržavanje zakonske regulative i Statuta HŠD-a pri 

aktivnostima i financijskom poslovanju ogranaka. 

Stjepan Blažičević, dipl. ing., predložio je razgovor 

delegacije HŠD-a s Upravom Hrvatskih šuma d.o.o., 

kako bi se pronašao način na koji bi ogranci HŠD-a 

mogli osigurati sredstva za svoje redovite aktivnosti, a 

da to bude u skladu sa zakonskim propisima. Predsjednik 

mr. sc. Jurjević prihvatio je ovu inicijativu i u tom 

smislu najavio razgovor s predsjednikom Uprave Hrvatskih 

šuma d.o.o. 

Ad. 5. Hranislav Jakovac, dipl. ing., tehnički urednik 

Šumarskog lista, izvijestio je da je ŠL 7–8/2010. redovito 

tiskan, a u pripremi je broj 9–10/2010. Znanstvena monografija 

“Šume hrvatskoga Sredozemlja” bit će dovršena 

koncem godine i promovirana početkom 2011. kao 

prilog obilježavanju 2011. Godine šuma. Kako se od 

2004. godine prikupilo dovoljno entomoloških priloga, 

koji izlaze na zadnjoj stranici ŠL, moguće je opet otisnuti 

brošuru s istima, kao što je to učinjeno 2003. godine. 

Ad. 6. Za raspravu se nitko nije javio, a zaključci su 

usvojeni prethodno za svaku točku Dnevnog reda. 

Ad. 7. 

• Marina Mamić, dipl. ing., najavila je tiskanje kalendara 

s fotografijama iz ovogodišnjeg Salona fotografija 

“Šuma okom šumara”. Kako bi se osigurale 

dovoljne količine istih, zamolila je zainteresirane da 

joj se na vrijeme jave. 

U 12 30 h predsjednik mr. sc. Jurjević zahvalivši se 

svima na aktivnom sudjelovanju zaključio je sjednicu. 

Zapisnik sastavio: 

Tajnik HŠD-a 

Damir Delač, dipl. ing. šum., v.r. 

Predsjednik HŠD-a 

mr. sc. Petar Jurjević, v.r. 

ERATA CORRIGE 

U broju 7–8/2010. Šumarskoga lista u rubrici Knjige i časopisi, u kojoj je Milan Glavaš prikazao knjigu autora 

Bogdana Cvjetkovića Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze, došlo je do zamjene u potpisima ispod slika. 

Ispravno je da u potpisu slike 1. treba stajati: Mladica vinove loze presvučena pepeljastom prevlakom, u potpisu 

slike 2. Simptomi i životni ciklus gljive Venturia inaequalis, i u potpisu slike 3. Strome gljive Nectria cinnabarina. 

Ispričavamo se zbog ove greške autoru odnosnoga teksta i autoru prikazane knjige. 

Uredništvo 

548

IN MEMORIAM 

Nakon kratkotrajne teške bolesti 

napustio nas je početkom 2009. god. 

Anton Bruketa, istaknuti građevinski 

stručnjak u domeni izgradnje 

šumskih prometnica. Otišao je jedan 

od posljednjih rukovodećih struč - 

nja ka prve generacije samostalnog 

područnog šumarstva, koji je svojim 

kvalitetnim, i nadasve odgovornim 

ra dom, umnogome doprinjeo njego - 

vu razvoju. 

Anton “Tonić” Bruketa rođen je 

u Križišću u Hrvatskom primorju 

13. 6. 1932. god. u skromnoj više - 

čla noj obitelji oca Ivana, zidara i 

majke Slave Grbac, domaćice. U po - 

trazi za poslom njegov otac odlazi u 

svijet, pa cjelokupno kućanstvo i 

odgoj djece postaje briga njegove 

majke. Niže razrede osnovne škole 

završio je u svom rodnom mjestu, a 

više razrede i malu maturu u susjednom 

Hreljinu. Za školovanja u Hrelji 

nu svakodnevno pješači i po 

nekoliko kilometara, što je poveza no 

i s određenim fizičkim naporom. Od 

svih predmeta u školi iskazuje najviše 

afiniteta prema matematici, 

koja će i pri izboru daljnjeg školovanja 

odigrati važnu ulogu. U nastav ku 

školovanja uspješno završava srednju 

građevinsku školu, a potom 

odlazi na odsluženje vojnog roka. Po 

izlasku iz vojske zapošljava se u po - 

duzeću “Hidroelektra” Zagreb 1953. 

god. na izgradnji akumulacije Sabljaci 

i tunela Gojak kraj Ogulina. 

Mladi ambiciozni Anton ističe se u 

radu, pa je ubrzo promaknut za rukovoditelja 

velikog gradilišta tunela 

Gojak, gdje je zaposleno gotovo tisu 

ću radnika. Nakon višegodišnjeg 

te renskog rada i odvojenog života 

do lazi u Novi Vinodolski 1958. god. 

na poziv Vilima Hiblera, dipl. ing. 

šum. upravitelja tamošnje Šuma rije. 

U to vrijeme upravo je započela izgradnja 

moderne zgrade Šumarije s 

odgovarajućim uredskim prostorima 

ANTON BRUKETA (1932 – 2009) 

i dva stana za rukovodeće osoblje, 

koja je pod njegovim neposrednim 

nadzorom i uspješno završena. Sa 

svojom obitelji dolazi u Novi Vinodolski, 

koji će od tada postati njegovo 

stalno mjesto boravka. 

Neposredno po osnutku Šums - 

kog gospodarstva Senj 1960. god. s 

pripadajućim šumarijama ukazala se 

potreba za osnivanjem dvaju posebnih 

pogona, i to građevinarstva i 

transporta 1962. god., pa je Anton 

iza bran za upravitelja Pogona za 

gra đevinarstvo sa sjedištem u Senju. 

Otvorenost visokih šuma je skrom - 

na, pa šumarije počinju izdvajati 

znat no veća sredstva za šumske ces - 

te. Ovaj zahtjevni posao izgradnje 

šumskih prometnica povjeren je Pogonu 

za građevinarstvo, koji će se 

još prije dva desetljeća dopuniti s izgradnjom 

protupožarnih prosjeka s 

elementima šumskih cesta na priobalnom 

kršu i susjednim otocima. U 

početnom intervalu izgradnje šumskih 

cesta dominirala je ručna izrada, 

koja je zahtijevala velik broj 

osposobljenih radnika za različite 

vrste građevinskih poslova. Na svakom 

gradilištu pojedine šumske ces - 

te podižu se radničke barake sa svim 

popratnim sadržajima. O cjelokupnoj 

pripremi, svakodnevnom životu 

na tim gradilištima i radu na terenu 

brine upravitelj Anton, uz pomoć 

ma lobrojnog tehničkog osoblja. Izra 

da takvih šumskih prometnica 

vrlo je skupa, jer zahtijeva na pojedinoj 

dionici nekad više i od pedesetak 

radnika. Međutim, postepenim uvođe 

njem mehanizacije smanjuje se 

broj radnika, pa danas Pogon ukup - 

no zapošljava 25 radnika, sa suvremenom 

mehanizacijom od devet 

različitih građevinskih strojeva i tri 

kamiona. Pogon je u početku bio 

smješ ten u skučenom prostoru s neadekvatnom 

mehaničkom radionicom, 

pa zahvaljujući ponajviše 

upravitelju Antonu izgrađena je najprije 

moderna mehanička radionica 

1982. god. u industrijskoj zoni grada 

Senja, a potom i upravna zgrada 

1985. god. s uredskim prostorima, 

modernom menzom i sobama za 

smještaj radnika. Zahvaljujući dobrim 

rješenjima financiranja krškog 

šumarstva prije četiri desetljeća započeo 

je Pogon s izgradnjom protupožarnih 

prosjeka s elementima 

šumskih cesta na kopnenom dijelu 

primorskog krša i pripadajućim otocima, 

koja će se osobito intenzivirati 

nakon osnutka J.P. “Hrvatske šume” 

1991. godine. 

Prema pedantno vođenoj eviden - 

ciji upravitelja Antona, za njego vog 

rukovođenja Pogonom za građevinarstvo 

od 1962–1991. god. ukupno 

je izgrađeno 326 km šumskih cesta 

ili prosječno godišnje 11.5 km i za 

osam godina 56 km protupožarnih 

prosjeka s elementima šumskih ces - 

ta. Uz to, obavljeni su i ostali radovi, 

i to: riperanje na pripremi pošumljavanja 

krša, različite rekonstrukcije 

cesta i pripremni radovi prije asfaltiranja 

šumskih, regionalnih i lokalnih 

cesta. Uz to, kod izgradnje različitih 

građevinskih objekata na području 

senjske šumske uprave bio mu je 

uvijek povjeren stručni nadzor. Zah- 

549

valjujući ponajviše njemu, izgradnja 

šumskih prometnica odlikovala se 

izuzetnom kvalitetom, stalnim tehničkim 

poboljšanjima i neprestanom 

težnjom za smanjenjem troškova. Izgra 

đene šumske prometnice drugih 

iz vođača u pogledu kvalitete, pa i 

es tetskog izgleda, nisu se mogle 

uspo rediti s radovima Pogona za 

građe vinarstvo pod njegovim rukovodstvom. 

Zbog toga, za kvalitetno 

izgrađene šumske prometnice može 

se s punim pravom koristiti pojam 

“Bruketine šumske prometnice”. 

Upra vitelj Anton odista je živio za 

svoj Pogon, pa je vrlo rijetko koristio 

godišnje odmore. Po funkciji 

bio je stalni član Stručnog kolegija 

područnog šumarstva i Upravnog 

od bora na početku rada u Šumskom 

gospodarstvu Senj. 

Nakon gotovo tri desetljeća uspješnog 

rukovođenja Pogonom za 

građevinarstvo 1991. god. raspoređen 

je na poslove stručnog suradnika 

za građevinarstvo i investicije 

Uprave šuma Senj do 1997. god., 

kada odlazi u mirovinu. Daljnje vođenje 

Pogona za građevinarstvo 

1991. god. povjereno je njegovom 

is kusnom zamjeniku Branku R o - 

giću, građevinskom tehničaru, koji 

ga do danas jednako uspješno vodi. 

U privatnom životu Anton je bio 

uzorni suprug, otac i djed, iako mu 

njegov velik angažman u poslu nije 

u obiteljskom krugu ostavljao puno 

slobodnog vremena. U umirovljenič 

kim danima, uz svakodnevne 

ob veze, slobodno vrijeme najviše 

posvećuje enigmatici, svojem velikom 

životnom hobiju i uzornom 

održavanju dijela parka Šumarije 

Novi, kraj ulaza u njegov stan. 

Pokopan je početkom veljače 

2009. god. u dostojanstvenoj tišini 

novljanskog groblja u nazočnosti velikog 

broja svojih prijatelja, znanaca 

te svoje obitelji, koji su mu po posljednji 

put odali dužnu počast i zahvalu 

za njegov doprinos u domeni 

općeljudskih i stručnih vrijednosti. 

Vice Ivančević 

IVO DELAJKOVIĆ (1923 – 2010) 

U nedjelju 4. srpnja 2010. g. 

umro je Ivo Delajković dipl. ing. 

šumarstva, uvaženi šumarski i drvno 

industrijski stručnjak, član HŠD- 

Ogranak Zagreb. 

U ime HŠD-a, od pokojnog kole - 

ge oprostio se i na odar položio vi jenac 

kolega Roman Biljak dipl. ing. 

Ivo Delajković rodio se u Vrbo vi 

– Staro Petrovo Selo 26. 8. 1923. g. 

u obitelji poljoprivrednika Marije i 

Stjepana. 

Osnovno školovanje završio je u 

Vrbovi i realnu gimnaziju u Novoj 

Gradiški, nakon čega je 1942. g. upisao 

Poljoprivredno-šumarski fakultet 

u Zagrebu gdje je diplomirao 

1949. g. 

Za vrijeme studija bio je demonstrator 

i volonter kod profesora 

Stanka Flogla, te pomagao studentima 

za pripremu za polaganje is - 

pita. Već tad je pokazivao veliku 

zainteresiranost za graditeljstvo u 

šumarstvu: ceste, šumske željezničke 

pruge, radničke nastambe i 

upravne zgrade šumarija. 

Po završetku studija radio je u 

Šum sko-građevnom poduzeću No va 

Gra diška, zatim u šumskoj građevins - 

koj sekciji u Kutini, te u DIP-u Novoselac, 

DIP-u Sisak i Lič koj Plješivici. 

550 

Početkom 1953. g. postavljen je 

za rukovoditelja Građevinskog 

odje la u Vinkovcima. Tu je radio na 

izgradnji šumarija u Lipovcu, Strošincima, 

Gunji, Županji i Spačvi, 

gdje se uz upravne zgrade rade naselja 

za radnike i stručno osoblje, 

skladište trupaca s kolosjekom, 

Dom kulture, cesta Spačva – Otok i 

željezničke šumske pruge. 

Od 1956. do 1965.g. radi u Drv - 

noj Industriji Slavonija kao šef građevnog 

odjela na investicijama i 

unapređenju proizvodnje. 1963. g. 

na kon osnivanja centra za razvoj 

drv ne industrije (CDI) na inicijativu 

Privredne komore i industrijskih 

poduzeća slavonske regije Ivo 

Delajković obavlja dužnost direktora 

do 1973.g. Tada prelazi u Poslovno 

udruženje drvne industrije u 

Zagrebu, a zatim u Zajednicu šumar 

stva, preradu i promet drvnih 

pro izvoda i papira u Zagrebu, gdje 

radi do umirovljenja 1988. g. 

Ivo Delajković bio je vrstan stručnjak, 

savjestan, marljiv i komu - 

nikativan, rado prihvaćen ne samo u 

Slavonskoj regiji, već i šire, u cijeloj 

struci. Svojim radom dao je velik 

do prinos razvoju šumarstva i drvne 

industrije. 

Posebno je bio aktivan u Društvu 

inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije, a odlaskom u mi - 

rovinu aktivno je sudjelovao u radu 

HŠD Ogranak Zagreb, sudjelujući u 

raspravama o aktualnoj problematici 

šumarstva i drvne industrije. 

Ostat će nam u sjećanju kao drag 

i dobronamjeran kolega, a njegov 

odlazak ostavlja u tuzi kćerku Viš - 

nju, sina Gorana s obitelji te ostalu 

rod binu, kojima ovom prilikom is - 

ka zujemo iskrenu sućut. 

Slava kolegi Ivi Delajkoviću. 

Roman Biljak 

Frane Grospić

Prof. dr. sc. KONRAD PINTARIĆ (1919 – 2010) 

Četvrtog listopada ove godine 

preminuo je prof. dr. sc. Konrad 

Pintarić, redoviti profesor Šumarskog 

fakulteta Univerziteta u 

Sarajevu i redoviti član Hrvatskog 

društva za znanost i umjetnost. Iz 

naše sredine otišao je još jedan od 

malobrojnih profesora stare generacije 

Šumarskog fakulteta u Sarajevu, 

koji je dao velik doprinos 

njegovom razvoju i radu od prvih 

godina njegovog osnutka. 

Prije više od devet desetljeća, životni 

put prof. dr. sc. Konrada Pintarića 

počinje u Varaždinu, gdje je 

rođen 4. veljače 1919. godine. Školovanje 

je započeo u Petrovaradinu, 

gdje je završio osnovnu školu, a 

realnu gimnaziju u Novom Sadu. 

Nakon maturiranja upisao je studij 

šumarstva na Poljoprivredno-šumarskom 

fakultetu u Zemunu, a studij 

je okončao i diplomirao 1942. 

godine na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog 

schule) u Cirihu, gdje je istovremeno 

bio i asistent na uzgajanju 

šuma na navedenom Institutu. Za 

vrijeme drugog boravka, 1. srpnja 

1957. godine na Visokoj tehničkoj 

školi u Cirihu je obranio doktorsku 

rajevo. Bio je nositelj ili suradnik na 

više istraživačkih projekata od kojih 

su neki bili multidisciplinarni. Sudjelovao 

je s referatima na brojnim 

znanstvenim skupovima u zemlji i 

inozemstvu. Bio je vrlo angažiran u 

šumarskoj operativi Bosne i Hercegovine 

po pitanjima obnove šuma, 

rekultivacije degradiranih šuma, pošumljavanja 

šumskih goleti, sjemenarstva 

i rasadničarstva u šumarstvu. 

U vrijeme rata 1992–1995. godine 

i teškog fizičkog stradanja te 

kadrovskog slabljenja Šumarskog 

fakulteta, nesebično se uključio i 

dao velik doprinos u realiziranju nastavnog 

procesa, usprkos odmaklim 

godinama, vrlo teškim ratnim okolnostima 

i obiteljskoj tragediji, gubitkom 

dva člana obitelji (sin je 

poginuo kao pripadnik Armije BiH, 

a nedugo zatim snaha je podlegla teš 

koj bolesti). Smogao je nadnaravnu 

snagu u želji da opstane i obnovi se 

fakulteta disertaciju pod naslovom: “Studie Šumarski fakultet. U tome je imao 

Sveučilišta u Zagrebu. 

zum lärchenanbau in Bosnien” i stekao 

ogromnu podršku svoje supruge 

znanstveni naslov doktora teh- 

gos pođe Teodore i ostalih članova 

Prvo službovanje započeo je u 

Srijemskoj Mitrovici, gdje je bio ničkih znanosti. 

svo je obitelji. U poratnim godinama 

upravitelj Šumarije a potom upravitelj 

Šumarije kod Komande Posav - verziteta u Sarajevu, koji je u međujanja 

šuma i urbanog zelenila na 

Na Šumarskom fakultetu Uni- 

održavao je nastavu iz oblasti uzga- 

skog područja u Zemunu i kod vremenu formiran “prerastanjem” Odsjeku šumarstva i Odsjeku hortikulture. 

Oblasnog narodno-oslobodilačkog Šumarskog odsjeka u samostalni fakultet, 

odbora za Srijem. Po demobilizaciji 

iz Jugoslavenske armije, u mjesecu 

listopadu 1945. godine, dekretom 

Vlade, poslan je na službu u Bosnu, 

gdje je radio kao sreski šumarski 

izabran je u zvanje docenta 7. 

prosinca 1959., u zvanje izvanrednog 

profesora 6. travnja 1966., a u 

zvanje redovitog profesora 7. srpnja 

1972. godine. Umirovljen je 1. srp - 

Bio je mentor na preko 50 diplomskih 

radova, dva magistarska 

rada, četiri doktorske disertacije, te 

bio član u više komisija za ocjenu i 

obranu magisterija i doktorata. 

referent u Glamoču, zatim u Bugojnu. 

Kasnije je u Bugojnu bio šef Uz nastavu na drugom i trećem procesu, prof. dr. sc. Konrad Pinta- 

nja 1984. godine. 

Uz osobit doprinos nastavnom 

Šumske uprave a zatim i direktor stupnju, intenzivno se bavio i znanstvenim 

radom. Objavio je preko rata na aktiviranju svojih poznarić 

posebno se angažirao tijekom 

Šumskog gazdinstva “Semešnica” 

te direktor Šumskog gazdinstva 100 znanstvenih i stručnih radova iz nstava u šumarskoj javnosti u inozemstvu. 

Uspostavio je veze s 

“Ribnica” u Zenici. 

područja obnove i njege prirodnih 

Na Poljoprivredno-šumarskom šuma, proučavanja brzorastućih vrs - kolegama šumarima iz Njemačke, 

fakultetu Univerziteta u Sarajevu, 

Šumarski odsjek, zaposlio se 1. lipnja 

1950. godine, gdje je izabran za 

asistenta na predmetu Uzgajanje 

šuma. Kao asistent bio je u dva navrata 

na stručnom usavršavanju na 

Institutu za uzgajanje šuma (Institut 

für Waldbau) Visoke tehničke škole 

(Eidgenossische Technische Hoch- 

ta četinjača, rekultivacije degradiranih 

šuma, pošumljavanja šumskih 

goleti, utjecaja šume na životnu sredinu. 

U časopisima u zemlji i inozemstvu, 

publicirao je 12 knjiga, od 

kojih je zadnja “Značaj šume za čovjeka 

i životnu sredinu” tiskana 

2004. godine u izdanju Udruženja 

šumarskih inženjera i tehničara Sa- 

Švicarske, Italije, Francuske…, što 

je iz opkoljenog i blokiranog Sarajeva 

bio pravi podvig. Već u ratnom 

vremenu uslijedile su posjete kolega 

šumara iz navedenih zemalja i 

pomoć koju su sa sobom donosili: 

kompjuteri, knjige, zbirke, sitnije 

šumarske instrumente, repromaterijal…, 

a prilikom posjete profesora i 

551

studenata iz Švicarske donirano je 

Fakultetu kombi vozilo s opremom 

za nastavu. Nesebična briga i pomoć 

naših kolega iz navedenih zemalja 

nije se iscrpila u navedenom. Inicijativom 

njemačkih šumara iz Altensteig-a 

i Pfalzgrafenweiler-a te 

nastavnika i studenata Vi soke 

škole za šumarstvo iz Rottenburga 

akcijom pod nazivom: “Forstleute 

helfen Forstleuten in 

Bos nien-Herzegowina”, višekratnim 

po šiljkama hrane omogućili 

su šumarima u Sarajevu i njihovim 

obi teljima preživljavanje. Za ovu 

jedinstvenu, veliku pomoć dugujemo 

zahvalnost našim kolegama 

iz navedenih zemalja,posebice 

našem profesoru dr. sc. Konradu 

Pintariću, koji je u izuzetno teškim 

ratnim vremenima, izlažući se život 

nim opasnostima, ne samo us - 

po stavio veze, već i koordinirao 

cjelokupnu akciju. 

Za vrijeme rada na Šumarskom 

fakultetu Univerziteta u Sarajevu, 

obavljao je različite funkcije: prodekana 

za znanstveno-istraživački rad, 

šefa Zavoda za uzgajanje šuma, a 

kasnije Katedre za uzgajanje šuma, 

predsjednika Savjeta Fakulteta i dr. 

Aktivno je sudjelovao u radu u 

Savezu inženjera i tehničara šu - 

marstva i prerade drveta Bosne i 

Her cego vine, u radu skupština Međunarodne 

unije znanstvenih organizacija 

šumarstva (IUFRO), u 

kojoj surađuju znanstvenici iz oblasti 

šumarstva sa svih kontinenata. 

Za svoj rad dobio je više priznanja: 

Orden rada sa zlatnim vijencem, 

Nagradu “Veselin Masleša” 

1984. godine, Plaketu Univerziteta 

u Sarajevu, Priznanja za izuzetne 

zasluge u razvoju Šumarskog fakulteta 

u Sarajevu povodom obilježavanja 

25. godina rada i obilježavanja 

60 godina rada Šumarskog fakulteta 

u Sarajevu, Povelju Saveza inženjera 

i tehničara šumarstva i drvne 

industrije Hrvatske u povodu 130. 

obljetnice osnivanja Hrvatsko-slavonskog 

šumarskog društva. 

Matica Hrvatska Sarajevo je svoj 

kompletan časopis za umjetnost i 

znanost “Hrvatska misao”, broj 1/09 

posvetila 90-oj obljetnici života i 

rada prof. dr. sc. Konrada Pinatrića, 

u kojemu su tiskani prilozi šumarskih 

znanstvenika iz Bosne i Hercegovine 

i nekoliko europskih zemalja. 

Obilježavanju ovog jubileja pridružilo 

se i Hrvatsko društvo za znanost 

i umjetnost, organizirajući svoju sesiju 

za oblast šumarstva. 

Za izuzetne zasluge u radu i razvoju 

Šumarskog fakulteta Univer - 

zite ta u Sarajevu, obrazovanju i 

znanosti u šumarstvu, šumarska stru - 

ka i šumarski stručnjaci duguju mu 

veliku zahvalnost. Njegove ljud ske 

vrline: predanost radu, skromnost, 

humanizam i plemenitost, koje su ga 

krasile, ostat će u sjećanju mnogih 

njegovih kolega i šumarskih stručnjaka 

širom Bosne i Hercegovine, a 

i daleko šire. 

Blagog, rano jesenjeg dana, 6 lis - 

to pada ove godine, veliki broj prijatelja 

i kolega, njegovih nekadašnjih 

studenata, ispratili su ga na posljednje 

putovanje na groblju Sv. Josipa 

u Sarajevu. 

Neka mu je slava i hvala, laka 

mu bila bosanska zemlja! 

Prof. dr. sc. Vladimir Beus 

552

UPU TE AU TO RI MA – INSTRUCTIONS FOR AUTHORS 

Šumarski list objavljuje znanstvene i struč ne članke iz 

po dručja {umarstva, odnosno svih znan stvenih grana pri - 

pa da jućih šumarstvu, zatim zaštite prirode i lovstva. Svaki 

znan stveni i stručni članak trebao bi težiti provedbi auto ro - 

ve zamisli u stručnu praksu, budući da je šu mar ska znanost 

pri mjenjiva. U rubrikama ča so pisa donose se napisi o zaš - 

ti ti pri rode povezane uz šume, o obljetnicama, znanstve - 

nim i stručnim skupovima, knjigama i časopisima, o zbi va - 

njima u Hrvatskom šumarskom društvu, ti je ku i zaključ ci - 

ma sjednica Upravnoga odbora te go diš nje i izvanredne 

skup štine, obavijesti o ogran cima Društva i dr. 

Svi napisi koji se dostavljaju Uredništvu, zbog objav lji - 

vanja moraju biti napisani na hr vat skom jeziku, a znan - 

stve ni i stručni radovi na hrvatskom ili engleskom jeziku, 

s na slo vom i pod naslovima prevedenim na egleski, od nos - 

no hr vatski jezik. 

Dokument treba pripremiti u formatu A4, sa svim marginama 

2,5 cm i razmakom redova 1,5. Font treba biti Ti - 

mes New Roman veličine 12 (bilješke – fusnote 10), sam 

tekst normalno, naslovi bold i velikim slovima, podnaslovi 

bold i malim slovima, autori bold i malim slovima bez titu - 

la, a u fusnoti s titulama, adresom i elekro ničkom adresom 

(E-mail). Stranice treba obrojčati. 

Opseg teksta članaka može imati najviše 15 stranica za - 

jed no s prilozima, odnosno tablicama, grafikonima, sli ka ma 

(crteži i fotografije) i kartama. Više od 15 stranica može se 

pri hvatiti uz odobrenje urednika i recenzenata. Cr teže, fo to - 

gra fije i karte treba priložiti u visokoj rezoluciji. 

Priloge opisati dvojezično (naslove priloga, glave tab - 

li ca, mjerne jedinice, nazive osi grafikona, slika, ka ra ta, 

fo tografija, legende i dr.) u fontu Times New Ro man 10 

(po potrebi 8). Drugi jezik je u kurzivu. U tekstu ozna čiti 

mje sta gdje se prilozio moraju postaviti. 

Rukopisi znanstvenih i stručnih radova, koji se prema 

pret hodnim uputama dostavljaju ured ništvu Šumarskoga 

lista, moraju sadrža va ti sažetak na engleskom jeziku (na 

hr vatskome za članke pisane na engleskom jeziku), iz ko - 

je ga se može dobro indeksirati i abstraktirati rad. Taj sa že - 

tak mora sadržavati sve za članak zna čaj no: dio uvoda, 

opis objek ta istraživanja, me to du rada, rezultate is tra ži va - 

nja, bit no iz ras prave i zaključke. Sadržaj sažetka (Sum - 

mary) mora upućivati na dvojezične priloge – tablice, gra - 

fi kone, slike (crteže i fotografije) iz teksta članka. 

Pravila za citiranje literarture: 

Članak iz časopisa: Prezime, I., I. Prezime, 2005: 

Naslov članka, Kratko ime časopisa, Vol. (Broj): 

str.– str., Grad 

Članak iz zbornika skupa: Prezime, I., I. Prezime, I. 

Prezime, 2005: Naslov članka, U: I. Prezime (ur.), 

Naziv skupa, Izdavač, str.–str., Grad 

Članak iz knjige: Prezime, I., 2005: Naslov članka ili 

poglavlja, Naslov knjige, Izdavač, str.–str., Grad 

Knjiga: Prezime, I., 2005: Naslov knjige, Izdavač, 

xxxx str., Grad 

Disertacije i magistarski radovi: Prezime, I., 2003: 

Naslov, Disertacija (Magisterij), Šumarski fakultet 

Zagreb. (I. = prvo slovo imena; str. = stranica) 

Forestry Journal publishes scientific and specialist ar - 

ticles from the fields of forestry, forestry-related scientific 

branches, nature protection and wildlife management. Every 

scientific and specialist article should strive to convert the 

author’s ideas into forestry practice. Different sections of the 

journal publish articles dealing with a broad scope of topics, 

such as forest nature protection, anniversaries, scientific and 

professional gatherings, books and magazines, activities of 

the Croatian Forestry Association, meetings and conclusions 

of the Managing Board, annual and extraordinary me etings, 

announcements on the branches of the Association, etc. 

All articles submitted to the Editorial Board for publication 

must be written in Croatian, and scientific and specialist 

articles must be written in Croatian and English. Titles and 

subheadings must be translated into English or Croatian. 

Documents must be prepared in standard A4 format, all 

margins should be 2.5 cm, and spacing should be 1,5. The 

font should be 12-point Times New Roman (notes – footnotes 

10). The text itself should be in normal type, the titles 

in bold and capital letters, the subheadings in bold and 

small letters, and the authors in bold and small letters without 

titles. Footnotes should contain the name of the author 

together with titles, address and electronic address (e-mail). 

The pages must be numbered. 

A manuscript with all its components, including tab l es, 

graphs, figures (drawings and photographs) and maps, 

should not exceed 15 pages. Manuscripts exceeding 15 pa - 

ges must be approved for publication by editors and reviewers. 

The attached drawings, photographs and maps should 

be in high resolution. 

All paper components should be in two languages (titles of 

components, table headings, units of measure, graph axes, fi - 

gures, maps, photographs, legends and others) and the font 

should be 10-point Times New Roman (8-point size if necessary). 

The second language must be in italics. Places in the text 

where the components should be entered must be marked. 

Manuscripts of scientific and specialist papers, written 

according to the above instructions and submitted to the 

Editorial Board of Forestry Journal, must contain an 

abstract in English (or in Croatian if the article is written in 

English). The abstract should allow easy indexation and 

abstraction and must contain all the key parts of the article: 

a part of the introduction, description of research topic, 

method of work, research results, and the essentials from the 

discussion and conclusions. The summary must give an indication 

of bilingual components – tables, graphs and figures 

(drawings and photographs) from the article. 

Rules for reference lists: 

Journal article: Last name, F., F. Last name, 2005: 

Title of the article, Journal abbreviated title, Volume 

number: p.–p., City of publication 

Conference proceedings: Last name, F., F. Last name, 

2005: Title of the article, In: M. Davies (ed), Title of 

the conference, Publisher, p.–p., City of publication 

Book article: Last name, F., 2005: Title of the article 

or chapter, Title of the book, Publisher, p.–p. City 

of publication 

Book: Last name, F., 2005: Title of the book, Publisher, 

xxxx p., City of publication 

Dissertations and master’s theses: Last name, F., 2003: 

Title, Dissertation (Master’s thesis), Faculty of 

Forestry, Zagreb) (F. = Initial of the first name; p. = page)

Sl. 1. Šiška Pemphigus bursarius na središnjoj žili 

jablanovog lista. 

Fig. 1 Pemphigus bursarius gall on the leaf mid-vein of 

Lombardy poplar. 

Sl. 2. “Dozrela”, raspuknuta šiška P. bursarius iz koje 

izlaze krilate virginoparne uši. 

Fig. 2 “Ripened”, crack opened gall of P. bursarius evaded 

by winged viviparous aphids. 

Sl. 3. Potpuno razvijena šiška Pemphigus spyrothecae 

na lisnoj peteljci jablana. 

Fig. 3 Fully developed gall of Pemphigus spyrothecae 

on the leaf petiole of Lombardy poplar. 

Sl. 4. Unutrašnjost šiške P. spyrothecae sa generacijom 

uši osnivačice koncem svibnja. 

Fig. 4 P. spyrothecae gall interior with the parthenogenetic 

viviparous fundatrix aphids at the end of May. 

(Tekst i fotografije: B. Hrašovec) 

Šiške na šumskom drveću i njeni uzročnici, šiškotvorni kukci ili grinje, lako su uočljivi i razmjerno česti objekt 

interesa i upita kolega šumara i znatiželjnika zabrinutih za zdravstveni status vlastitog ukrasnog zelenila. Neke 

vrste, poput unešene kineske kestenove ose šiškarice o kojoj smo izvijestili u pretprošlom broju, držimo iznimno 

opasnima i štetnima. Velika većina ih je pak zavičajna i na vrstama na kojima se javljaju ne izazivaju mjerljive 

štete. Predstavljamo ovdje dvije takve neškodljive vrste uši šiškarica, koje su tijesno povezane sa crnom topolom, 

posebice često sa jablanom. Prva, Pemphigus bursarius (Linnaeus, 1758), heterecična je uš koja “nadzemni” dio 

svog razvoja ostvaruje na listu crne topole, a sakriveni, “podzemni” dio razvoja na korijenju divljih i kultiviranih 

glavočika (poput cikorije ili vrtne salate). P. spyrothecae Passerini, 1860, holociklična je vrsta koja cijeli svoj razvoj 

ostvaruje na primarnom domaćinu, također crnoj topoli. Obje vrste uzrokuju sebi svojstvene i osebujne šiške koje 

je već na prvi pogled moguće identificirati, osobito početkom ljeta kada postižu svoj konačni oblik i veličinu. 

Plant galls and gall inducing arthropods, insects and mites, are common and easily observed objects of professional 

interest but also a cause of concern for the private greenery owners. Some species, like the introduced oriental 

chestnut gall wasp, on which we reported two issues earlier, are considered exceptionally dangerous and damaging. 

Large majority, on the other hand, are indigenous and cause no measurable damage to the trees on which they develop. 

We present hereby two unharmful gall inducing aphids which are closely connected with black poplar, particularly 

the Lombardy poplar. Pemphigus bursarius (Linnaeus, 1758) is a heteroecious species completing its easily 

observable part of the life cycle on the leafs of black poplar while the “hidden” remainder of the cycle aphids complete 

on the root system of Compositae (such as chicory and common lettuce). P. spyrothecae Passerini, 1860 is a holocyclic 

species completing its whole life cycle on poplar leaf petioles. Both species induce characteristic and easily detectable 

and identifiable galls, especially by the beginning of summer when they attain their full size and shape. 

IZDAVAČ: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO uz financijsku pomoć 

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma d.o.o. 

Publisher: Croatian Forestry Society – Editeur: Société forestière croate – 

Herausgeber: Kroatischer Forstverin 

Grafička priprema: ŽUPANČIĆ HR d.o.o. – Zagreb 

Tisak: EDOK – Zagreb

PDF - HÅ D

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?